Page 1

Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima... Luka 4,18

Broj 26


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Uvodna riječ Piše: Goran Punda

zanimanju i želji da na još kvalitetniji i izdašniji način omogućite izdavanje idućeg broja.

adujemo se što se nakon točno godinu dana možemo oglasiti jednom švarcenegerskom: "Vratili smo se! (We're back!)". Naime, Duhovno vrelo je, kao još jedna žrtva globalne ekonomske krize, prestalo izlaziti nakon prošlogodišnjeg jesenskog broja. Ali ponajprije radi inzistiranja predsjednika Damira Špoljarića koji je iznašao način i iskazao snažnu podršku da Vrelo nastavi izlaziti, makar jednogodišnjim ritmom, izlazi ovo, nešto bogatije izdanje. Urednički kolegij je izabrao temu „Služba milosrđa: očitovanje Božjeg srca“, smatrajući kako će tekstovi i članci s praktične strane biti korisni duhovnim radnicima i kršćanima na ovim prostorima, ne zato što kod nas ovakva vrsta služenja ne postoji ili je slabo razvijena, već radi toga da ju obogatimo novim praktičnim savjetima i naučimo nešto novo. Urednik i prevoditelji su uložili napor kako bi tekstove, koji su ipak prvenstveno pisani za čitateljstvo i službenike Assemblies of God, prilagodili našem kontekstu, stalno imajući na umu što može koristiti nama i koje nam informacije, spoznaje i savjeti mogu koristiti i pomoći u jednoj takvoj vrsti služenja ljudima kao očitovanja Božje ljubavi u duhu evanđelja. Imajući to na umu, molim čitateljstvo da pokaže toleranciju kada se čitajući ove tekstove susretnu s ponekim statističkim podacima i nazivima službi koji se uglavnom odnose na Sjevernoamerički kontinent. Iako su oni svedeni na minimum, nisu radi integriteta članaka mogli biti potpuno izbačeni a da ne naruše cjelinu i smisao teksta kojeg podupiru. Pošto smo stekli određenu uređivačku neovisnost, u ovaj smo broj uvrstili tri teksta naših autora (doktor Kuzmič koji piše u spomen Johnu Stottu je domaći svjetski autor), s tim da nam je želja u budućnosti taj broj povećati i tako stvoriti još sadržajniji i bogatiji časopis koji će održati tradiciju objavljivanja tekstova iz Enrichment Journala, te u jednakoj mjeri radove domaćih autora i duhovnih djelatnika sukladno duhu dosadašnjih izdanja. Kao što imate priliku vidjeti, uveli smo još neke promjene u grafičko vizualnoj opremi, pa zbog smanjenja troškova od sad izlazimo u crno bijeloj tehnici umjesto dosadašnje dvobojne, te vizualna osvježenja kao što je promjena naslovnog fonta i uveza. Nadam se da će sve to pridonijeti još boljoj prihvaćenosti kao i

U Evanđelju po Mateju 4,23-25 opisan je određeni obrazac Isusovog djelovanja. Isus redom obilazi mjesta okupljanja kao što su sinagoge i uči narod Božjim načelima. Isus naviješta Božje kraljevstvo, propovijeda o njegovom karakteru. Isus primjerom demonstrira kako ono izgleda, iscjeljujući sve ljude, ozdravljajući svaku bolest i slabost, oslobađajući ih od svih zala, muka, nevolja i tlake. Tako nam je jasno pokazan karakter Božjeg kraljevstva i Božja nakana koju ima s ljudima i Njegova volja glede načina na koji želi da provodimo ovozemaljski život. Isus je konačna i najcjelovitija objava Boga (Heb 1,1-2), riječima Billa Johnsona, "Isus je savršena teologija." Smatram da je sve osim ovakvog načina djelovanja i demonstracije Kraljevstva prema ovome svijetu, za crkvu veliki promašaj i nedostatak adekvatnog ispunjenja istinske svrhe. Nedvosmisleno je to da je Isus pozvao vjernike na isti način nastaviti Njegovu misiju (Mk 16,1518) do prave duhovne revolucije i uspostave novog poretka kad će se u domeni vidljivog uprizoriti ove apokaliptične riječi: "Nad svijetom je pripala kraljevska vlast našemu 'Gospodinu i njegovu Pomazaniku', i 'on će vladati u vijeke vjekova' " (Otk 12,15). Svako služenje crkve na području kako socijalnog rada, tako i svakom drugom, ne smije biti oslabljeno izostavljanjem nadnaravne komponente evanđeoskog navještaja. Čuda i znaci u masovnom obliku moraju ponovno postati identitet ne samo denominacija i crkava s karizmatsko-pentekosnim predznakom, već i ostalih denominacija koje se zbog toga ne trebaju odreći svojih posebnosti. Pokojni Leonard Ravenhill je rekao: "Ako evanđelje nije sila na spasenje, onda ga se nemojmo usuđivati zvati evanđeljem!" Služenje ispunjeno milosrđem je manifestacija evanđelja, a evanđelje je očitovanje sile Božje na spasenje i invazija Neba na ovosvjetski poredak trpljenja i patnje s ciljem njegova svrgavanja u svakoj domeni ljudskog života.

Identitet Kraljevstva

R

  Goran Punda je glavni urednik Duhovnog vrela. Posvećeno Dini Orčiću (1977.-2012.), bratu, suradniku i prijatelju, dugogodišnjem grafičkom uredniku Duhovnog vrela.

BROJ 26 | Jesen 2012., godina VII.

Izdaje Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR

Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Goran Punda E-mail | tajnistvo@epc.hr

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, Hrvatska Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Žiroračun | 2484008-1102587701 "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek

© 2012 Glavno vijeće Assemblies of God, SAD, ISSN: 1845-3414

2 Duhovno vrelo

Lektura | Antonija Kovačević Grafičko oblikovanje | Andreja Mil Tisak | Top Dan d.o.o.


natjecatelj?

Četverostruka strategija za povezivanje vaše crkve i zajednice SCOTT WILSON

P

rije tri godine ručao sam s timom iz vodstva u restoranu blizu naše crkve. Blizu nas je sjedio gradonačelnik. Upravo kada smo se spremali otići, gradonačelnik mi se obratio: „Pastore, mogu li nakratko porazgovarati s vama?“ Ozbiljno je izjavio: „Pastore Scott, postoji problem...veliki problem.“ Odgovorio sam mu: „Recite mi o čemu se radi.“ Bez oklijevanja, odvratio mi je: „Vi i vaša crkva ste na lošem glasu.“ Bio sam zatečen. Rekao sam mu: „Gospodine gradonačelniče, ne razumijem. Molim vas, objasnite mi o čemu govorite.“ Objasnio je: „Vi ste najveća crkva; ustvari, vi ste najveća organizacija u našoj zajednici. Ali držite se za sebe. Niste zapravo dio naše zajednice.“ Pokušao sam ne zauzeti obrambeni stav i objasnio sam mu kako ja vidim ulogu naše crkve u gradu. Rekao sam: „Sve što mi radimo, radimo za zajednicu. Svakog dana kada se probudim, razmišljam i molim se za to kako možemo pozitivno utjecati na grad. Crkva i ja ćemo učiniti što god želite za zajednicu. Sve što radimo, radimo da bismo pomogli ljudima ovdje.“ On se sugestivno osmjehnuo: „U tome je problem, pastore Scott. Vi radite stvari za nas, a ne s nama. U tome je razlika.“ Naveo je primjer: „Sjećate li se prošle jeseni kada je vaša crkva imala svoj jesenski festival? Oko 5 000 ljudi je prisustvovalo. Bio je ogroman odaziv. Grad je također imao svoj jesenski festival, ali samo je nekolicina ljudi došla. Kada smo imali dane čišćenja grada, zvali smo vašu crkvu da vidimo koliko vaših ljudi može sudjelovati. Dobili smo odgovor da vaša crkva ima svoj vlastiti program čišćenja i da nam, zbog toga, samo par ljudi iz vaše crkve može pomoći.“

Jesen 2012. 3


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Isus nas nije vidio kao projekte koje treba zbrinuti nego kao stvarne ljude koje On treba voljeti. Ljudi su prečesto doživljavali napore naše crkve kao projekte umjesto kao iskrenu ljubav za ljude od krvi i mesa. 4 Duhovno vrelo

Gradonačelnik je zastao na trenutak, kako bi mi riječi sjele, zatim je nastavio. „Pastore Scott, vaša crkva ima sav novac, sve ljude i sve resurse da učini veliku promjenu u našem gradu, ali ostali gradski poglavari vide vašu crkvu kao bezobzirnu ili, još gore, kao konkurenciju. Želim vam reći ovo: možete biti naš partner ili naša konkurencija. Izbor je vaš, ali vaša je reputacija na kocki.“ Dok sam izlazio iz restorana, znao sam da ovu pritužbu ne mogu olako zanemariti. Gradonačelnik je istaknuo duboko nerazumijevanje u našem konceptu služenja. Mi smo vidjeli svoju ulogu kao utvrdu nade kamo ljudi mogu doći po spasenje i utjehu. Oblikovali smo sve naše napore u zajednici kao pothvat da dotaknemo ljude i dovedemo ih u našu zajednicu. To poslijepodne Duh Sveti me podsjetio na nekoliko stvari. Kada je Sin Božji sišao iz svoje slave na zemlju, On je došao „prebivati među nama.“ Njegovo ime je Emanuel, „Bog je s nama.“ On nije ostao na distanci i nudio resurse iz daljine. On je postao jedan od nas, jeo je našu hranu, pio našu vodu, podnosio slične nepravde, propatio naša razočaranja i vidio naše nade. Odlomak za odlomkom u Evanđeljima, Isus je provodio vrijeme sa otpadnicima: prezrenim prostitutkama, omraženim carinicima, djecom, ženama, slijepcima, hromima i sa strancima. Isus nas nije vidio kao projekte koje treba zbrinuti nego kao stvarne ljude koje On treba voljeti. Ljudi su prečesto doživljavali napore naše crkve kao projekte umjesto kao iskrenu ljubav za ljude od krvi i mesa. Tog poslijepodneva Duh Sveti me također podsjetio na odlomak na kojem se temeljila naša crkva. Kada je Isus započeo svoju službu, pročitao je svoju prvu poruku iz proroka Izaije. Stajao je u sinagogi i citirao: „ Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.“ (Luka 4,18-19). Isus je došao uvesti Kraljevstvo Božje na zemlju, Kraljevstvo koje će na kraju iskupiti one koji vjeruju te čak i cjelokupno stvorenje (Rimljanima 8,18-25). On ne dijeli svijet na sveto i na svjetovno. On brine za ljude gdje oni jesu i upotrebljava nas da im ispuni potrebe. Nikada ne propuštamo prenijeti poruku evanđelja

milosti koje mijenja, ali ljudi će primiti tu poruku spremnije ako mi ispunjavamo Njegovu misiju brige za „najmanje od ovih.“ Ustvari, u proroku Izaiji, ljudi koji primaju Božju milost, postaju Njegovi partneri. Prorok kaže: „I zvat će ih Hrastovima pravde, nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.“ (Izaija 61,3). Gradonačelnikove riječi su me izazvale, inspirirale i preusmjerile trud naše crkve. Naše starješine su molile i planirale. Unutar tjedan dana, Bog nas je poveo da primjenimo četverostruku strategiju kojom ćemo sagraditi most između crkve i zajednice. Imenujte vrsnu osobu da uskladi napore s voditeljima društvene zajednice

U našoj zajednici postoji pet tipova organizacija koje djeluju kao zaštitna ograda koja služi ljudima: vladine organizacije, škole, crkve, gospodarska komora i druge neprofitne organizacije. Andrea Lathrop je talentirana i suosjećajna osoba u našoj crkvi. Zamolili smo ju da preuzime inicijativu s nekima od tih organizacija i da bude crkveni ambasador i osoba za vezu. Lathrop se predstavila na sastanku organizacija i ponudila pomoć crkve. Dala je svoje kontakt podatke predstojnicima lokalnih neprofitnih organizacija, ravnateljima škola, profesorima, izabranim službenicima, poslovnim vođama i pastorima. Ispočetka nisu bili sigurni da naša crkva stvarno želi poduprijeti njihove napore. Ako je gradska ili okružna vlast organizirala neki događaj i trebala je pomoć u njegovom ostvarivanju, Lathrop bi saznala radi li se o potrebi osoblja, resursa ili sredstava, nazvala bi odgovorne ljude i ponudila pomoć crkve. S vremenom, reputacija naše crkve počela se mijenjati i postali smo poznati kao pouzdani partneri. Naravno, nismo mogli providjeti sve što bi organizacije trebale za svaki događaj. Ali Lathrop je bila odlučna pružiti koliko god naša crkva može ponuditi i ona je postala izvor pronalaženja drugih resursa. Kada smo se prestali natjecati, shvatili smo da možemo zaslužiti njihovo povjerenje, postati iskreni partneri i mijenjati stvari. Redefinirali smo pobjedu

Godinama je naša crkva definirala uspjeh kao snagu svojih programa i brojčani porast. Sada mi definiramo uspjeh našom sposobnošću da pomognemo gradskim


organizacijama u ostvarivanju njihovih ciljeva, bez obzira dobijemo li obavijest o tome ili ne. Hraneći gladne, osiguravajući skloništa za beskućnike, poučavajući djecu, darivajući krv ispunjavamo Božji poziv u Izaiji 61. i Luki 4. Želimo biti poput Isusa i služiti bez ikakvih uvjeta. U praktičnom smislu, to redefiniranje zahtjevalo je od nas da promijenimo naš kalendar. Umjesto održavanja konkurencijskog jesenskog festivala, odustali smo od njega i priključili se gradskom festivalu. Imali smo 400 volontera koji su pomagali osoblju festivala i nismo promovirali našu crkvu. Umjesto planiranja i provođenja odvojenog programa čišćenja, nazvali smo grad da doznamo njihove planove i pridružili im se. Kada su ljudi doznali da nesebično služimo, bili su impresionirani. Kako bismo olakšali rad neprofitnih organizacija u našoj zajednici, pozvali smo ih na nedjeljnu službu slavljenja. Predstavnici svih 38 neprofitinih organizacija došlo je na podij s transparentima na kojima su bile opisane potrebe koje su susretali u zajednici. Rekao sam našoj crkvi: „Ove organizacije i agencije dotiču živote ranjenih ljudi u našoj zajednici. Ovo je tijelo Kristovo u akciji i imamo privilegiju biti im partneri.“ Ljudi su ustali plješćući im. Služba je završila ranije kako bi ljudi mogli posjetiti štandove, doznati više o svakoj organizaciji i prijaviti se kao volonter. Ponudili smo gradu i okrugu da koriste naš crkveni reklamni pano na autocesti kao komunikacijsko sredstvo. Za obavijesti o danima glasanja, ako je škola zatvorena zbog lošeg vremena ili za bilo koju građansku svrhu naš pano može prenijeti njihovu poruku. Kada lokalna udruga koja distribuira hranu onima u nepovoljnoj financijskoj situaciji želi popuniti svoje police, mi surađujemo s trgovinom namirnica koje doniraju hranu. Također, umjesto da sami prikupljamo staru odjeću, sada smo usklađeni sa dvije društvene agencije. Tako naši ljudi znaju da će njihova odjeća poslužiti za specifične, ciljane potrebe. Trebalo je neko vrijeme da zaslužimo poštovanje edukatora i poslovnih direktora. Mnogi su još uvijek pretpostavljali da imamo skrivene motive. Ravnatelj je sumnjao da nudimo pomoć u poučavanju djece kako bismo ih privukli u školu koja se sastaje u našoj zgradi. Neki vodeći poslovni ljudi mislili su da ćemo zaskočiti ljude s evanđeljem ako ćemo pomagati na

njihovim događanjima. Postepeno, shvatili su da nam mogu vjerovati da postajemo istinski partneri. Stvorite sveobuhvatnu strategiju skrbi

Kako bismo doznali više o potrebama u našem kvartu, razvili smo djelotvornu strategiju kako bismo postali partneri s civilnim organizacijama. Savjetnik se sastao s našim osobljem, odborom i vođama laicima da bi ustanovio kako je Bog koristio našu crkvu u prošlosti da bi dotaknuo zajednicu. Provedeno je demografsko istraživanje i rezultati su bili zapanjujući. Otkrili smo da više od 5 000 djece čeka mjesto u udomiteljskim obiteljima, više od 2 000 djece treba mentorstvo kroz klubove za dječake i djevojčice ili školske programe, više od 16 000 ljudi žive ispod granice siromaštva, a 6 000 od njih su djeca.

Ključni članovi crkve dobili su rezulatate tog istraživanja. Jedan od naših vođa, Aaron Escamilla, bio je toliko zatečen tim potrebama da je postao predvodnik naše strategije skrbi. Aaron koordinira svaki aspekt naše službe skrbi, uključujući služenje studentima, djeci, mlađim punoljetnicima, odraslima i starijima. Svaki centimetar naše crkve uključen je u brigu za potrebite. To je u našem DNK-u. Strategija skrbi zahtijeva koordinaciju, ali je vrijedna toga. Lathrop se povezuje s društvenim organizacijama kako bi doznala koje su potrebe. Escamilla okuplja tim koji se bavi najvećim potrebama i ti timovi su izvori podataka za male grupe u našoj crkvi. Grupe se ohrabruju da dopuste Bogu da im stavi na srce specifičnu potrebu koju će zatim oni predano pokušati ispuniti. Šest parova se sastajalo na biblijskom

© 2000. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Brate, očito se nismo razumjeli kad sam rekao da ćemo ti pomoći u osnivanju tvoje nove crkve."

Otkrili smo da postoji snažna potreba da se pomogne toj djeci koja žive u blizini crkve. Isus je objasnio da su djeca jednako značajna Bogu kao odrasli, ali su ugroženija i potrebno je brinuti se za njih. Oni su nada iduće generacije, ali njihov uspjeh ovisi o skrbi koju dobivaju danas.

proučavanju. Polovica njih bili su relativno novi vjernici. Jednog dana, dok su proučavali Bibliju, netko je rekao: „ Učiti o Božjoj ljubavi za ljude je stvarno super, ali zašto ne bismo praktično primjenili ono što smo naučili?“ Zamolili su Boga da ih vodi. Svaki dan su ti parovi prolazili pored

Jesen 2012. 5


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Kako izabrati partnerstvo U srži strategije skrbi je stvaranje partnerstva između crkve i ostalih organizacija. Postoje mnoge neprofitne organizacije sa sjajnim programima i projektima koji odgovaraju na potrebe drugih ljudi. Naš cilj nije ponovno otkrivanje tople vode već stvaranje veza koje će utjecati na našu zajednicu. Identificirali smo nekoliko ključnih elemenata koji nam pomažu odabrati partnere. Prije nego što postanemo partneri, pitamo se sljedeće: •  Slažu li se vizija, misija i filozofija potencijalnih partnera s vizijom, misijom i filozofijom naše crkve? •  Koji je potencijalni utjecaj te neprofitne organizacije? •  Omogućava li nam ova prilika da donesemo poruku nade i životne transformacije u Kristu? Ako ne, je li nam to u redu? (Mogućnosti za evangelizaciju) •  Ima li taj potencijalni partner razvijeno vodstvo i strukturu unutar svoje organizacije? (organizacijsko vodstvo) Hoće li to partnerstvo korisno upotrijebiti sposobnosti pojedinaca iz naše crkve? (usklađivanje sposobnosti) •  Tko bi usmjeravao to partnerstvo - član crkvenog vodstva ili laik? (vodstvo crkvenih volontera) •  Bi li to omogućilo automatsku pomoć ili dugotrajni proces pomoći ljudima da poboljšaju svoju kvalitetu života (razvoj nasuprot pomoći)? Bodujemo sve ove elemente sa skalom od 1-3 što nam pomaže utvrditi kakav stupanj partnerstva bi mogli ostvariti. Taj proces je ključan kako bi spriječili da se previše obvežemo ili napravimo lažna obećanja potencijalnim partnerima. Stupnjevi partnerstva Kada zbrojimo sve bodove iz gornjih pitanja dobijemo krajnji rezultat. Svaka organizacija spada pod neki određeni stupanj. •  Partneri prvog stupnja (19-21) Financijska potpora, uključeno vodstvo, potpora osoblja, korištenje usluga, cjelovita medijska potpora, molitvena potpora, uključivanje volontera iz crkve. •  Partneri drugog stupnja (13-18) Potencijalna/djelomična financijska podrška, ograničena potpora osoblja, potencijalna/ djelomična medijska potpora, uključivanje volontera iz crkve, molitvena podrška. •  Partneri trećeg stupnja (0-12) Publikacije (web stranica, moguće dijeljenje reklamnih materijala nedjeljom), molitvna podrška.

6 Duhovno vrelo

socijalnih stanova na putu prema poslu. Mnogo djece koja su živjela tamo nisu imali očeve. Zato su parovi odlučili nedjeljom igrati nogomet s tom djecom i provoditi praznike s njihovim obiteljima. Ti parovi su vodili vlastitu djecu sa sobom kako bi širili ljubav i prijateljstvo. Dok se ti roditelji brinu za djecu u lošijem položaju oni su primjer milosti i ljubavi svojoj vlastitoj djeci. Trgovina ljudima je tragičan problem u svakom gradu na svijetu, ali vlasti su predvidjele da će zbog Super Bowla (završnica doigravanja NFL-lige američkog nogometa) u Dallasu biti priljev više od 10 000 zarobljenih mladih žena. Doznali smo da se trgovina ljudima odvija svake godine na Super Bowlu zbog muškaraca koji dolaze iz svih dijelova svijeta s novcem koji žele potrošiti na zadovoljstvo svake vrste. Jedna od naših malih grupa kontaktirala je četiri najveće organizacije koje se bave oslobođenjem žena iz seksualnog ropstva i ponudili smo im našu crkvu kao sjedište za njihove edukacije i usavršavanja koja traju tjednima prije utakmice. Organizacije su educirale 200 ljudi kako bi mogli ići u grad Dallas i pronaći socijalno ugrožene žene. Platili smo oglase sa slikama mladih otetih žena i koje mogu biti viđene na ulicama. Od 22 sata do 3 sata ujutro volonteri su išli po klubovima, barovima i po uglovima ulica tražeći te žene. Jedna od tih organizacija, Spasimo Naše Adolescente od Prostitucije (SOAP - Save Our Adolescents from Prostitution, soap=sapun, op.prev.), postala je našim partnerom. Prije nekoliko godina Theresa Flores je bila prodana u seksualno roblje. U najgorem trenutku, imala je samo svoje donje rublje, odjeću na svojim leđima i par komada sapuna iz okolnih hotela. Nakon što se oslobodila, htjela je pomoći ostalim mladim ženama koje su zarobljene u toj profesiji. Dok je molila, Gospod ju je naveo da pita hotele može li staviti besplatan broj organizacije na omote sapuna u hotelskim sobama. Često mlade zarobljene žene ne znaju kome se obratiti, a taj telefonski broj bi im mogao biti korak prema slobodi. Tijekom Super Bowl tjedna naši su volonteri kupili 10 000 sapuna s brojem telefona te organizacije i stavili ih u hotele diljem grada. Kroz vodstvo Lanthrop i Escamille, Bog je dotaknuo srca ljudi u ostalim malim grupama u našoj crkvi. Usmjerio je mnoge da postanu udomitelji, da budu


mentori djeci, da uče ljude čitati, koordiniraju darivanja krvi i ostale aktivnosti. Stanje onih u lošijem položaju toliko je dotaknulo jednu grupu da su organizirali udrugu za distribuciju hrane. Sada proviđaju hranu svaki mjesec koja nahrani 200 pojedinaca. Služba milosrđa postaje zarazna. Nismo se fokusirali samo na Judeju, Samariju i na najudaljenije dijelove svijeta. Neki ljudi u našem Jeruzalemu jednako tako trebaju pomoć. Ne želimo pregaziti preko ljudi u potrebi u vlastitoj zajednici kako bismo pomogli onima izvan nje. Teško je navesti ljude da brinu za druge ako nikada nisu osjetili da se netko brine za njih. Dio naše strategije uključuje pomaganje starijim osobama u čišćenju njihovih kuća, vrtova i stanova; poticanje roditelja da se uključe u dječju službu; proviđanje pastoralne skrbi za starije osobe u bolnicama i domovima; proviđanje volonterske pomoći za obitelji i pojedince koji imaju financijskih poteškoća; savjetodavna pomoć za ljude s emocionalnim, duhovnim i socijalnim poteškoćama; proviđanje potpore u obliku grupa za pomoć ovisnicima, razvedenima i ožalošćenima i ostalim problemima i poteškoćama. Nadalje, strategija skrbi je donijela novu energiju, viziju i resurse u projekte koje smo već godinama radili, uključujući gradnju sirotišta u Ugandi, biblijske škole u Meksiku, kopanje bunara u Africi, osnivanje crkava, škole za 3 700 učenika i dostava gotovih obroka. Sveobuhvatna kampanja u zajednici uključuje ljude u službu suosjećanja

Proveo sam kampanju kako bih naučio, inspirirao i uključio ljude da posegnu i dotaknu nekoga blizu sebe Božjom ljubavlju koristeći svakodnevne pobožnosti iz Djela apostolskih po nazivu Ponašajte se normalno. Tijekom 9 tjedana te kampanje propovijedao sam na temelju Lukinog zapisa o ranoj crkvi i poticao ljude da prionu na posao služenja drugima. Male grupe su omogućile dublje zaranjanje u Pismo i raspravu o tome kako mogu promijeniti stvari. Tijekom te kampanje zamolio sam ljude da se obvežu u dolarima i u satima služenja. Ti novčani i vremenski prilozi idu direktno organiziacijama i crkvenim aktivnostima koje služe potrebama ljudi u zajednici. Trebamo povezati ljude sa širokim rasponom učinkovitih organizacija.

Umjesto da samo propovijedamo o tome što ljudi trebaju raditi, dajemo im inspiraciju i mogućnost da se uključe. Čujemo priče o tome kako Bog dotiče pojedince, male grupe, obitelji i kvartove porukom svoje milosti. Prije tri godine gradonačelnik mi je rekao da naša crkva ima problem. Ustvari, na neki način, naš trud je bio kontraproduktivan. Od tada, Bog je pomagao našoj crkvi da preoblikuje svoju misiju. Više nismo ljudske utvrde koje nasrnu u zajednicu i zatim pobjegnu natrag na sigurno. Mi smo strastveni u tome da dovedemo ljude Kristu i dobivamo pravo da budemo poslušani. Mi smo utjelovljena crkva, koja utjelovljuje Isusov život i ljubav dok živimo s ljudima u našoj zajednici. Ove godine smo dobili nagradu za služenje od gradonačelnika i gradskog vijeća. Tijekom dodjele gradonačelnik je rekao: „Naš grad je najbolje mjesto za život zbog The Oak Fellowship crkve.“ Sve što je bilo potrebno je ukor u ljubavi, novi osjećaj za misiju od Boga i silu Duha Svetoga da provede svoju volju u nama, za nas, kroz nas i više nego ikad, s nama.

  Scott Wilson je vodeći pastor

The Oak Fellowsip u Dallas, Texas. On je autor knjige Game Changer: Five Essentials of an Effective Care Strategy, koja je napisana da pomogne crkvama otkriti, razviti i upotrijebiti kristocentričnu strategiju pomoći usmjerenu na društvenu zajednicu. Za više informacija pogledajte http://leadia. tv/Leadia/?p=43. Prevela Jana Kujundžić, prilagodila Ivana Radan Punda.

Nikada ne propuštamo prenijeti poruku evanđelja milosti koje mijenja, ali ljudi će primiti tu poruku spremnije ako mi ispunjavamo Njegovu misiju brige za „najmanje od ovih.“

Jesen 2012. 7


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Vodič za novi život (VNŽ): Kako se brinuti za nove kršćane? Vidimo porast u obraćenjima posjetitelja koji dođu prvi puta u crkvu otkada smo postali više usredotočeni na služenje u zajednici s konstantnom strategijom skrbi. Ne koristimo druge organizacije da bismo otvoreno promovirali našu crkvu; postajemo partneri s njima kako bi pomogli ljudima. Naši volonteri dijele svoja svjedočanstva vjere kao pojedinci, a ne kao predstavnici crkvene organizacije. Dopuštamo ljudima da dijele svoja svjedočanstva kako ih Bog vodi. Mnogi novi ljudi koji dolaze u našu crkvu imaju vrlo malo ili ništa znanja o crkvi. Kada se ljudi spase, oni pitaju: „U redu, a što sad?“ Postao sam zabrinut u vezi dugotrajnog plana učeništva kojeg smo imali u vidu za nove kršćane. Nisam mogao podnjeti misao da se svi ti ljudi spase i onda 6 mjeseci kasnije ne budu u crkvi i ne rastu u Kristu. Odlučili smo da naša strategija skrbi treba činiti više od samog služenja u zajednici. Trebala bi se također brinuti o novim kršćanima koji su nam povjereni. Otprilike 20 ljudi tjedno donese odluku da po prvi puta predaju život Kristu. Kada dođu naprijed do oltara pozdravim ih skupa s Vodičem za novi život. Svi Vodiči su intervjuirani, provjereni i educirani da budu sudionici u prvim redovima u procesu učeništva. Vodiči dolaze naprijed kako bi se povezali s pojedincima koji se prvi puta obraćaju Kristu kao i onima koji se ponovno posvećuju (muškarci s muškarcima i žene sa ženama). Vodiči zatim otprate ljude u molitvenu sobu gdje ih uvode u molitvu pokajanja, razmjenjuju e-mail adrese i brojeve telefona i ispunjavaju papire za crkvene spise. Taj tjedan se novoobraćenik obvezuje da će završiti „Živjeti za Isusa Krista“, prvu od četiri on-line biblijske lekcije. Vodič se barem jednom tjedno pokušava povezati s novoobraćenikom telefonom ili se nalaze na kavi, ali su uvijek dostupni putem telefona ili e-maila ako novoobraćenik ima pitanje ili treba molitvu. Ponekad taj odnos ostane polu-formalan, ali češće vodič i novoobraćenik postanu dobri prijatelji. Cilj Vodiča novog života je pomoći novim kršćanima da rastu u svom odnosu s Kristom čitanjem Božje Riječi, zatim krštenjem i uključenjem u Alpha tečaj koji se sastaje u crkvi srijedom navečer. Alpha tečaj je osmotjedni tečaj koji pokriva osnove kršćanstva i pomaže ljudima da stvore duhovni plan rasta. Grupe se obično sastoje do 6-8 članova. Svaka grupa ima bar jednog Vodiča koji im pomaže moderirati duhovne rasprave koje predviđa Alpha video raspored. Po završetku tog osmotjednog tečaja, pomažemo novoobraćenicima da pronađu svoje mjesto u postojećoj maloj grupi koja će ih prigrliti i pomoći im da rastu u Bogu.

8 Duhovno vrelo


John R. W. Stott (1921.-2011.)

Crkveni otac modernog doba Sa strašću je tumačio kako teolozi ne smiju biti pasivni promatrači svjetskih događaja, niti se trebaju izolirati od društvenih i političkih stvarnosti i sakriti u svoja sigurna pravovjerna eklezijalna geta.

J

PETER KUZMIČ

ohn Stott je najpotpuniji, najkristolikiji i globalno najutjecajniji sluga-vođa kojeg sam ikada upoznao. Naš prvi značajniji susret zbio se na kongresu u Lausanni 1974. godine. Upravo je Lausanna ta koja mi je, više od ikojeg drugog događaja, proširila horizonte, dala jasnu i sveobuhvatnu teološku agendu, uravnotežila moju viziju i ispunila me energijom za cjelovitu službu. Tada sam bio dvadesetosmogodišnji ravnatelj teološkog fakulteta iz komunističke Jugoslavije, osnovanog dvije godine ranije. U to doba nisam mogao niti sanjati o platformama koje će mi se kasnije otvoriti, kada ću nakon Johna Stotta i biskupa Jacka Reeda služiti kao predsjedavajući Teološke radne grupe lozanskog komiteta. Lozanski zavjet je postao 'vjeroispovijest' za nekoliko službi koje sam imao čast osnovati. U više prigoda sam s ponosom i zahvalnošću javno proklamirao: "Ich bin ein Lausanner!"

Jesen 2012. 9


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Ton koji je John uspostavio svojim govorima i nesektaška atmosfera koju je stvorio, ohrabrila nas je da osnujemo prvi savez na državnoj razini u ovom kraju svijeta, Protestantsko evanđeosko vijeće.

10 Duhovno vrelo

Upravo je u Lausanni svijet prepoznao Johna Stotta kao apostola, ili da se izrazim svjetovnim terminom, glavnog inženjera evanđeoskog jedinstva u teološki najbitnijim stvarima i holističkoj misiji. Na svojoj plenarnoj prezentaciji, John je položio temelje za temu strateškog okupljanja i dao nam jasnu definiciju, istovremeno se odupirući svim kušnjama evanđeoskog trijumfalizma. John je radio neumorno koristeći svoje neizmjerne diplomatske vještine kako bi kongres, i globalni pokret koji je tamo započeo, izbavio od redukcionističkih zapadnjačkih planova, i nadvladao raskolničke tendencije i jednostrana rješenja koja su predlagali drugi utjecajni glasovi. Dok je razoružavao kritičare i uvjeravao skeptike da je Božja misija puno više od verbalne proklamacije, John je nastupao suosjećajno, strpljivo i proročki. Upravo smo radi toga mnogi od nas prosvjedovali protiv povremenih optužbi da je John na Lausanni 'svrgnuo evangelizaciju'. Baš naprotiv, mnogi pripadnici moje generacije i doslovno svi u Svijetu većine1 su uvjereni da je svojom ulogom na kongresu i sastavljanju Lozanskog zavjeta, zapravo spasio integritet evanđeoske vjere i svjedočanstva u našem ciničnokritičnom dobu. Dvije godine kasnije (na Johnovu inicijativu) susreli smo se na nekoliko dana s drugim europskim evanđeoskim teološkim vođama u belgijskom gradu Heverleu, pored Leuvena, na konzultacijama na temu kraljevstva Božjeg i osnivanja Udruženja


europskih evanđeoskih teologa (Fellowship of European Evangelical Theologians, FEET). Dok smo tražili ime za ovu novu udrugu, John nas je na svoj kreativni, šarmantan način uvjerio, uključujući i ponešto opozicijske nastrojene Nijemce i Skandinavce, da 'teologija treba imati noge'2. Sa strašću je tumačio kako teolozi ne smiju biti pasivni promatrači svjetskih događaja, niti se trebaju izolirati od društvenih i političkih stvarnosti i sakriti u svoja sigurna pravovjerna eklezijalna geta. U ime Kraljevstva Božjeg, oni bi se dinamično i preobražavajući trebali uhvatiti u koštac s kraljevstvima ovoga svijeta. Tijekom jene od užurbanih pauza na tim konzultacijama, John me zamolio da mu pomognem sastaviti pismo rumunjskom diktatoru Nicolae Ceausescu, kojim bi apelirao na povratak nedavno zapljenjene osobne biblioteke Josefa Tsona. Josef, koji je stekao magistarsku titulu na Oxfordu, bio je najobrazovaniji baptistički teolog u Rumunjskoj, vjerovatno i u čitavoj istočnoj Europi. Bio je neustrašiv i plodonosan u evangelizaciji i apologetici, i pod prismotrom komunističke Securitate. Primivši vijest o zapljeni dragocjene biblioteke svojeg kolege, John nije mogao ostati indiferentan. Naše pismo - u kojem smo tvrdili da su teološke knjige neophodan alat za pastoralnu službu apelirajući na ponos nemilosrdnog vođe - rezultiralo je brzim povratkom čitave Tsonove biblioteke. Mješavina hrabrosti, uravnoteženosti i mudrosti Johna Stotta prilikom tog procesa je bila još jedna prekretnica u mom vlastitom javnom angažmanu. Učinila me aktivistom u borbi za ljudska prava, vjerske slobode i demokraciju, što je dovelo do poziva da budem jedan od osnivača Helsinškog odbora za ljudska prava u svojoj vlastitoj zemlji. U travnju 1980. godine John je došao na podulje služenje u državu kojom su vladali komunisti. Titova Jugoslavija nije bila dio Sovjetskog bloka i bila je relativno otvorena prema strancima. Stottova reputacija je već bila dobro poznata i znao sam da će privući kršćanske vođe svih denominacija. Jedan od mojih studenata je već prije preveo Basic Christianity (Što je kršćanstvo), i uz pomoć Evangelical Literature Trust (Fonda za evanđeosku literaturu), mogli smo otisnuti 5000 primjeraka knjige koja će postati najutjecajniji uvod u kršćansku vjeru u nekoliko socijalističkih zemalja. Kao pripremu za Stottov dolazak, evanđeoski kršćani su također objavili traktat, Your Mind Matters (Tvoj um je bitan). Središnji događaj je bila dobro posjećena 'Jugoslavenska Lausanna', međudenominacijska konferencija (nažalost) podijeljenih protestantskih službi, održana u Novom Sadu. Godinama sam prevodio doslovno stotine govornika, među kojima su najzahtjevniji bili Carl Henry i Jürgen Moltmann. Ali prevođenje Johnovih predavanja i propovijedi je, zbog njegove organizirane misli i sposobnosti izražavanja jasnim rečenicama, tečne i atraktivne proze svedene do one razine jednostavnosti do koje je određena tema dopuštala, bilo čisto zadovoljstvo. No isto tako sam u Novom Sadu primio žestoke kritike od strane fundamentalističke (ana)baptističke braće koja su imala predrasude prema govorniku iz redova anglikanaca koji krste malu djecu, i koji su došli sa sumnjom u postavljeni cilj - traganje za evanđeoskim jedinstvom. No, Johnovu jasnu biblijsku ekspoziciju, kao prosvjetljujuću i izgrađujuću, prihvatili su čak i stariji skeptičniji pastori. Njegova poniznost, mudrost i suosjećanje prilikom susreta s kritički i neprijateljski nastrojenim zapitkivačima razoru-

žala je većinu onih koji su se protivili bilo kakvom razgovoru o jedinstvu (osim onoga unutar njihovih vlastitih reakcionarnih i protuekumenskih redova). Ton koji je John uspostavio svojim govorima i nesektaška atmosfera koju je stvorio, ohrabrila nas je da osnujemo prvi savez na državnoj razini u ovom kraju svijeta, Protestantsko evanđeosko vijeće. Johna, koji ga je nadahnuo i suorganizirao, zasluženo se smatra kumom ovog pionirskog djela. On je služio kao najautoritativniji savjetnik po pitanju procedure i politike, ali iznad svega pri sastavljanju članaka vjeroispovijesti. Glavnu skicu tog dokumenta je napisao moj bivši student i šogor, mlađi znanstveni suradnik i predavač sustavne teologije u Osijeku, Miroslav Volf (danas profedor na Yale Divinity School). Miroslav dan danas svjedoči da su djela Johna Stotta i njegov osobni primjer oblikovali njegovu duhovnost, teologiju i zauzimanje za ekumenizam. Posljedica toga je da su većina Stottovih knjiga prevedena i objavljena na drugim istočnoeuropskim jezicima. Bili smo ponosni što su nam njegovo golemo znanje i vještine pomogle u pionirskim pothvatima na području teološkog obrazovanja, kršćanskog izdavaštva i naših napora za uspostavom jedinstva evanđeoskih kršćana. No, za strica Johna nije sve bilo samo u radu. Da bi došao u Jugoslaviju i služio nam čitav tjedan, postavio je jedan uvjet. A to je da potražimo rijetke ptice, koje su se prema njegovom stručnom znanju, gnijezdile samo u području južne Madžarske nedaleko od mjesta gdje se održavala naša konferencija, u močvarama Dunava. Miroslav i ja smo mu na tom putu radili društvo, opremljeni dalekozorima, posuđenim prevelikim gumenim čizmama i bilježnicama u koje smo na latinskom i engleskom zapisivaili imena ptica koje smo vidjeli. Bilo je to doksološko iskustvo, iako više za Johna nego Miroslava i mene. Otkrili smo da je ornitologija za Johna podvrsta, ako ne i stvarni partner teologije. Zaneseni svojim istraživanjima odlutali smo u zabranjenu zonu gdje su se održavale vojne vježbe. To su bila jako osjetljiva i tajna područja u komunističkim društvima i nazočnost stranca u njima bi zasigurno dovela do podužih istraga i mogućih optužbi za špijunažu, posebice što smo sa sobom imali dalekozore i bilješke na stranom jeziku. U glavi sam počeo slagati tekst telegrama Francesu Whitheadu o razlozima Johnovog uhićenja, i kako bi Britanska vlada trebala tražiti njegovo oslobađanje. Naše su molitve uslišane i uspjeli smo se neopaženo izvući. Prijašnje diskusije o propasti marksističke vizije novog društva, strahotama totalitarnih režima, izazovima služenja u zatvorenim društvima te potrebi teološkog obrazovanja su sada, zbog radikalnih političkih promjena, stvar prošlosti. John se zajedno s nama radovao padu berlinskog zida i zadobivanju slobode zemalja Sovjetskog bloka, bez nekog većeg krvoprolića. Sjećao se tragedija do kojih su dovele sovjetske intervencije u Budimpešti 1956. i Pragu 1968. godine, te zahvaljivao Bogu za Gorbačovljevu politiku glasnosti i perestrojke, kao i za poljskog papu. Bog, gospodar povijesti, upotrijebio je obojicu kako bi stvorio ozračje

Jesen 2012. 11


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Sa Henryjem Blocherom, Andrewom Kirkom i Peterom Kuzmičem za vrijeme prvog zasjedanja LICC-a 1982. godine.

za miroljubivu tranziciju. O Johnovim predavanjima našim interdenominacijskim i međunarodnim studentima se i danas priča, doslovno širom svijeta. Nekolicina njegovih slušatelja su postali Langhamovi3 stipendisti i vođe u teološkom obrazovanju, dobro poznati voditelji crkava i vođe u društvu. Nema nikakve sumnje da nam je John Stott pomogao započeti evanđeoske teološke ustanove u nekoliko (post)komunističkih zemalja istočne Europe i šire. Njegova moćna ekspozicija i njegov vapaj za jedinstvom i suradnjom na konferenciji evanđeoskih teoloških vođa u Oradei u Rumunjskoj 1993. godine, dovela je do uspostave Vijeća za teološko obrazovanje u istočnoj Europi, pionirski pothvat koji je u postkomunističkom svijetu rodio i drugim plodovima. Ali, on je na mene imao i osobniji utjecaj. John je omogućio moj prvi jednogodišnji plaćeni odmor, jer je za mene i moju obitelj organizirao smještaj u Cambridgeu, u Tyndel House, jedan semestar. Sjećam se kako se moja obitelj iznenadila s koliko malim automobilom nas je dočekao na aerodromu i odvezao u Cambridge. Doletjeli smo na Heathrow iz Los Angelesa nakon što sam jedan semestar držao predavanja u Kaliforniji, gdje su moja djeca stekla krivi dojam da svi kršćanski vođe voze velike automobile. Bila je to divna prigoda poučiti ih o važnosti jednostavnog životnog stila i upoznati ih s knjigom Rona Sidera Rich Christians in the Age of Hunger (Bogati kršćani u doba gladi). Njihovo uvjerenje da je John istinski Isusov sljedbenik se kasnije, kada smo jednom posjetili njegov londonski stan, samo potvrdilo. Striček John je postao omiljen među mojom djecom zbog svoje očite ljubavi prema djeci i šarmantnog smisla za humor. Kad sam mu jednom izrazio zavist zbog njegovih pisanih postignuća, nježno je pokazao na moje, u to doba male djevojčice, i rekao da zbog njih on zavidi meni. Izbliza sam promatrao Johnovu zabrinutost zbog rastućeg militantizma i utrke u naoružanju, zbog ubijanja i razaranja, zbog nepravdi i eksploatiranja u svjetskom ekonomskom poretku, zbog kršenja ljudskih prava i diskriminacije, ali iznad svega, njegovu bol zbog nedaća siromašnih i slabih. Njegova briga za dobrobit svakog ljudskog bića (inzistirajući na tome da su svi stvoreni na sliku Božju), očitovala se čak i na način na koji se odnosio prema ljudima koje smo susreli na ulici ili konobaricama u raznim restoranima. John je mnoge od nas poticao na evangelizaciju, pošto su

12 Duhovno vrelo

ljudi bez Kristovog djela spasenja izgubljeni. On sam je bio strastveni evangelizator, potpuno svjestan dubokih posljedica ljudske zavedenosti, kako na pojedinca tako i društvenih zajednica. Snažno je vjerovao u oslobađajuću snagu evanđelja i odgovornu slobodu pod Kristovim gospodstvom. Istovremeno, konstantno nas je ohrabrivao da ne odustanemo sanjati svijet u kojem će ljubav zamijeniti mržnju, opraštanje osvetu, mir zamijeniti rat, sloboda ropstvo i pomirenje zamijeniti neprijateljstvo. Johnova sposobnost artikuliranja te vizije u svjetlu evanđelja prije nego ljudskih ideologija, i sposobnost da vidi crkvu kao 'Božje novo društvo', bilo je nadahnuće mnogima od nas. Ovako je modelirao biblijsko kršćanstvo: što znači razmišljati kritički, živjeti vjerodostojno i radosno naviještati preobražavajuću poruku Gospoda Isusa Krista. Ovo su samo neki od razloga zašto mi evanđeoski kršćani iz istočne Europe držimo Johna Stotta, ne samo našim prijateljem i pokretačem službi, nego ga također smatramo istinskim crkvenim ocem modernog doba.

  Peter Kuzmič je rektor Evanđeoskog teološkog

fakulteta u Osijeku i Eminentni profesor Svjetske misije i Europskih studija na Gordon Conwell Theological Seminary u Bostonu, SAD. Od prvog kongresa 1974. jedan je od vođa lozanskog pokreta. Preuzeto iz knjige John Stott-A portrait by his friends, Chris Wrught ur., Inter-Varsity Press, Nottingham, 2011. Preveo Goran Punda

BILJEŠKE 1   Novi općeprihvaćeni izraz za zemlje Trećeg svijeta ili Zemlje u razvoju, engl. Majority World, op. prev. 2   Akronim FEET na engleskom jeziku znači „noge“, op. prev. 3   Langham Partnership International je društvo koje je John Stott osnovao 1969. godine kako bi stipendirao studente zemalja Većinskog svijeta, omogućivši im studij na britanskim sveučilištima u cilju stjecanja viših akademskih titula, nakon čega bi postali nositelji teološke naobrazbe u vlastitim zemljama. Od tada je društvo višestruko razgranalo svoju djelatnost i utjecaj. Više na http://www.langhampartnership.org (op. prev.).


Što svaka osoba želi GLENN REYNOLDS

Kako bih dao ljudima pravo glasa i dostojanstvo, moram usporiti proces komunikacije, zatvoriti svoja usta i otvoriti uši. Na koncu, sporije može biti brže. Da sam ih saslušao prije, mogao sam se poštedjeti glavobolje kasnije.

Š

to svaka osoba želi? Bolje životne uvjete? Ljudska prava? Nekoga koga će voljeti? Čist okoliš? Novi auto? Manje poreze i slabiji utjecaj Vlade? Praznike? Još više? Neograničene zalihe čokolade? Većina ljudi želi sve to, ali što svaka osoba na ovom svijetu želi? Jack Welch, bivši izvršni direktor General Eletrica, misli da je pronašao odgovor. Prema Welchu, svaka osoba na svijetu želi dostojanstvo i pravo da ih se čuje. Ne samo da oni to žele, već to i zaslužuju. U svojoj knjizi Winning (Pobjeđivanje), Welch definira glas kao „mogućnost izražavanja vlastitih misli, te da ih se čuje, bez obzira na svoju nacionalnost, spol, dob ili kulturu. “Pod dostojanstvom podrazumijeva to da „ljudi inherentno traže poštovanje za svoj rad, postignuća i individualnost.“ Kad sam prvi puta pročitao Welchovu izjavu, reagirao sam sa: „Pa to je očito. Ne trebaš biti korporacijski div da bi shvatio da ljudi žele da ih drugi čuju i prepoznaju njihov trud.“ Zatim sam pomislio na svoj tim od otprilike 25 zaposlenih i gotovo tisuću volontera zbog kojih ova služba funkcionira. Počeo sam se pitati koliko im glasa i dostojanstva dajem kao njihov vođa.

Jesen 2012. 13


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca •  Koliko sam puta uveo promjenu od vrha prema dnu? •  Koliko sam puta ignorirao one na kraju lanca jer sam ja znao što je najbolje za organizaciju? •  Koliko sam puta otpisao nečije mišljenje „jer je bila premlada“? •  Koliko sam puta previdio nastojanja drugih ljudi jer je njihov posao uključivao procese ili zadatke koji mi se nisu sviđali? To me dovelo do toga da se zapitam Na koji način mogu bolje ljudima dati glas i dostojanstvo? Moram li nešto mijenjati kako bi ljudi imali glas i dostojanstvo?

i otvoriti uši. Na koncu, sporije može biti brže. Da sam ih saslušao prije, mogao sam se poštedjeti glavobolje kasnije. Usmjerite svoje planove

Vođe imaju tri primarna zadatka: procjena, obučavanje i izgrađivanje samopouzdanja kod svojih zaposlenika i volontera. Kroz sastanke timova, razgovore u četiri oka i susrete za razvoj timova, ja pokušavam usmjeriti svoje planove na procjenu, obučavanje i izgradnju pouzdanja svojih zaposlenika i volontera. Procjena znači biti siguran da u timu imaš prave ljude i da se pravi ljudi nalaze na pravim mjestima. To znači potpora, nagrađivanje i unaprijeđivanje ljudi koji pridonose timu te ispravljanje i obučavanje onih koji ne pridonose. Procjena je prevažna da bi se obavila jednom ili dvaput godišnje u službenom okružju. Ona se mora događati prilikom svake interakcije sa zaposlenicima. Obuka je vezana uz vodstvo, kritiku i

odgovora i na koja će morati ponuditi rješenja. Zatim im pomozite pronaći ispravan odgovor. Izgradnja samopouzdanja je ulijevanje ohrabrenja, skrbi i priznanja. To je osnaživanje ljudi i davanje hrabrosti da iskorače, riskiraju i ispune svoje snove. Samopouzdanje je gorivo pobjedničkih timova. Samopouzdanje dolazi od donošenja ispravnih odluka, odabira pravih mogućnosti i razvijanja pobjedničkih ideja. Stvorite petlje povratnih signala

Petlje povratnih signala koje primanjem povratnih signala rade na ispravljanju pogrešaka, omogućit će vam detektirati Neka pregled učinkovitosti sumnju unutar organizacije. Svaka orgai postavljanje ciljeva budu nizacija, posebno one koje doprinose znadvosmjerni čajnijim promjenama, u sebi sadrži neki Prečesto su ocjenjivanja zaposlenih jednivo sumnje. Dobri vođe žele znati konosmjerni razgovor u kojem nadglednik lika je razina sumnje u organizaciji kako ukazuje na ono što je dobro i što zapobi se mogli suočiti s njom te održati tim slenik treba popraviti u svom području u smjeru ciljane promjene. Ali često puta odgovornosti. Stvaranjem dijaloga radeći vođe ne žele čuti za ljudske sumnje. sa zaposlenikom u kojem si treba postaUzmite za primjer političke viti ciljeve za sljedeće razdopredizborne skupove. Kad pred© 2004. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) blje i njegovu ocjenu stvara sjednički kandidat ili političar dodvosmjeran razgovor koji je lazi na predizborni skup, pomagači usmjeren više na to kamo zamoraju osigurati da ima publiku na poslenik smjera nego gdje je svojoj strani. Oni ne žele čuti nikabio. kva nepodesna ili agresivna pitanja. Žele izlobiranu publiku tako da Slušajte više no što ih kandidat može oboriti s nogu. pričate Vođe koji dobijaju takve prijateljJoseph Ellis, najprodavaniji ske povratne signale su zarobljeni povjesničar u čijem se žariu cul-de-sac (slijepu ulicu) svog vlaštu interesa nalazi Američstitog mišljenja. ka revolucija, u svojoj knjizi Provodeći ankete među člaAmerican  Creation (Američko novima zajednice, internet ankete stvaranje) tvrdi da je George među posjetiteljima zajednice koji Washington postao vođa jer su došli po prvi put, evaluaciju u je dobro slušao. Svojim smikojoj zaposlenici ocjenjuju svoju renim vladanjem i sposobnoorganizaciju i vodstvo, kao i stvašću zauzdavanja jezika, isto"Velečasni, siguran sam da je to u Bibliji. Ali ja moram suditi. ranjem atmosfere kojom u primjeTo mi je posao." vremeno obraćajući pažnju renom okruženju omogućavamo na mišljenja drugih, zaslužio ljudima slobodno izjašnjavanje, je poštovanje i povjerenje pastori mogu načiniti pravu petlju dugih ljudi. Stara izreka nas podsjeća da pomaganje ljudima da odrade svoju ulogu povratnih signala. imamo dva uha i jedna usta kako bi slušali najbolje što mogu. To je pomaganje ljuDrugi način za stvaranje petlje podvostruko više nego što pričamo. dima da nauče sami sagledavati svoj rad vratnih signala su formalni i neformalni Kao vođi, moja namjera može biti poi dati si kritiku, da postave prava pitanja sastanci s ključnim vođama na kojima ih kušati dovesti ljude do toga da razumiju i odrede mogući smjer djelovanja. Jedan pitate za mišljenje. Zamolite ih da vam pošto im želim reći, kuda ja idem i kako to od načina obuke je nikada ne dopustiti da mognu poboljšati sustav. Dajte im do znaželim postići. Zbog toga jer te informacije vam postavljaju test pitanja. Test pitanja nja da niste u mogućnisti implementirati želim podijeliti što brže, mogu pogriješiti su pitanja koja na kraju imaju praznu crtu svaku njihovu ideju, ali da držite do njihotako što prvo govorim, a onda slušam, ako na koju treba dati odgovor dopunjava- vog mišljenja. Vi možda znate više o tome uopće slušam. Kako bih dao ljudima pranjem rečenice. Neka vam postavljaju pi- gdje želite ići, ali oni znaju više o tome gdje vo glasa i dostojanstvo, moram usporiti tanja na koja se može dati više od jednog se kao organizacija sada nalazite. proces komunikacije, zatvoriti svoja usta

14 Duhovno vrelo


Postavljajte pitanja koja su van područja vaših jakih strana

Kao vođa, ja sam opsjednut misijom, ciljevima i strategijom - proces postizanja me uopće toliko ne zanima. On nije moja jaka strana. Ali, ja imam nekoliko zaposlenika koji se bave samim procesom. Kada ne bih postavljao pitanja o dijelovima službe koji me ne zanimaju toliko koliko strategija ili kreativnost, tada bi poruka koju šaljem bila da uopće ne cijenim njihovu ulogu u službi. Ali, ako postavljam pitanja o funkcioniranju procesa, o tome kako zaposlenici i volonteri obavljaju zvoje zadaće, ja toj zadaći dajem dostojanstvo, a zaposleniku ili volonteru pravo glasa. Proslavljajte pobjede

Jedan od najboljih načina kako započeti sastanak je proslava pobjede. Dopustite da članovi tima podijele svoje pobjede u službi koje su postigli u periodu od posljednjeg sastanka. Tako se izgrađuje pouzdanje u tim i viziju. Tako im se daje i pravo glasa, a vaša reakcija im daje dostojanstvo. Kao pastoralni vođa ja svake nedjelje pokušavam proslavljati pobjede govoreći o svim dobrim stvarima napravljenim prethodnog tjedna, bilo da se radi o evangelizaciji koja je donijela rezultate ili osobi koja je u nečijem životu dovela do promjene.

stu, čak i kad nisu u istoj prostoriji s vama. Oni moraju znati da želite ono što je najbolje za njih, a ne samo što je najbolje za organizaciju. To će se dogoditi samo onda kad strpljivo sa zaposlenicima ili volonterima izgrađujete povjerenje. Ispričajte se kad pogriješite

Nećete svaki puta moći donijeti ispravnu odluku. Nećete svaki problem riješiti na najispravniji način. Vi ćete činiti pogreške. Kad priznate da ste bili u krivu i ispričate se zaposlenicima koje ste povrijedili ili im učinili nažao, vi im dajete dostojanstvo. Po pitanju davanja prava glasa i dostojanstva ja nisam savršen, ali želim biti bolji. Ovdje rečeno nije sve što se na ovu temu može kazati, ali i to je početak. I za vas koji želite dati dostojanstvo i pravo glasa onima koji vas slijede, ovo može biti dobra odskočna daska.

  Glenn Reynolds je vodeći pastor Bethel Temple (Assemblies of God), Hampton,Virginia.Radi na doktorskoj disertaciji iz područja službe na Gordon Conwell Theological Seminary na temu otkupljujućeg vodstva i organizacijskog razvoja.

Vođe imaju tri primarna zadatka: procjena, obučavanje i izgrađivanje samopouzdanja kod svojih zaposlenika i volontera.

Preveli Goran Punda i Ivana Radan Punda

Obvezno im čuvajte leđa

Zaposlenici i volonteri moraju biti sigurni da vam je njihov interes na prvom mje-

Jesen 2012. 15


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Sućut bez kompromisa: Kako vođa može pronaći onu "najbolju točku" kada je sve na svome mjestu SCOTT HAGAN

Teško je osigurati vodstvo tijekom moralne katastrofe. Tada ljudi sumnjaju u sve. Pastor osjeća pritisak učiniti nešto brzo kako bi pokazao vodstvo i snagu.

G

rijeh je grijeh. No grijeh je ponekad poput grimiza. Ponekad ostavlja iza sebe upadljiv ožiljak na licu … stvarajući ružnu promjenu identiteta. Kod Korinćanina grijeh se isticao poput žarkocrvene mrlje na bijeloj svili. Čak i ako mislite da grijeh ima različite nijanse, nitko ne može zanijekati da je njegov bio žarkocrven. Ipak, njegovo nam ime ostaje nepoznato; njegov identitet ostaje tajanstveno sakriven. Pavao je na početku možda imao gorljivu misao javno obilježiti toga Korinćanina – poput Akana iz prošlosti, ili Aleksandra, Pavlovog suvremenika. No, Pavao je izabrao drukčiji put.

16 Duhovno vrelo


Možda je Pavao smatrao ovaj grijeh drukčijim. Čak i u sekularnom Korintu – čuvenom po hramovima posvećenim bludnosti i rasprostranjenoj komercijalnoj nemoralnosti – taj je grijeh bio nezamisliv. Žena Samarijanka pored zdenca koja je imala pet muževa i jednoga s kojim je živjela, ili oskudno obučena žena uhvaćena u preljubu, nisu se mogle usporediti s glasinama koje su se širile iz Korinta. "Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu" (1 Kor 5,1). Pismo ne daje naznaku o tome je li muž bio živ ili mrtav kad su njegova žena i njegov sin stupili u spolne odnose. Sa starozavjetnoga stajališta, Mojsijev je zakon bio jasan po pitanju takvih veza: "Proklet bio koji legne sa ženom oca svoga" (Pnz 27,20). U Starome zavjetu ne postoji odredba po kojoj je sin dužan uzeti ženu umrloga. Zakon to zabranjuje u svakom slučaju. Neki teolozi nagađaju da je ona možda bila njegova maćeha, a ne njegova biološka majka. Iako to možda smanjuje neugodnost, Bog to svejedno zabranjuje. Nešto se prelomilo u umu i srcu to dvoje pojedinaca. Bila je to visoko rizična izopačenost. Mogu zamisliti Sotonu kako prima izvještaj i šalje izvršni tim demona da potvrde točnost tog izvještaja. Ako je istinit, udarat će po vjernima u Korintu godinama i stvoriti trajnu podjelu u vodstvu. Sam grad Korint, slegnut će ramenima i nastaviti dalje. No kako će se crkva u Korintu uopće oporaviti? Sve je rečeno u jednom jednostavnom izrazu: "Zato vas molim, iskažite mu ljubav" (2 Kor 2,8). Kao pastor, smatram neobičnim i oslobađajućim to što je Gospodin uvrstio ovu priču u Bibliju. Ružna je, a ipak prikazuje Gospodina predivnim. Teško je osigurati vodstvo tijekom moralne katastrofe. Tada ljudi sumnjaju u sve. Pastor osjeća pritisak učiniti nešto brzo kako bi pokazao vodstvo i snagu. Ova priča, međutim, otkriva ravnotežu između odlučnosti i iskrene sućuti. Pavao je otkrio tu "najbolju točku" svojim načinom rješavanja ovog prljavog slikovitog prikaza ljudske izopačenosti. Mogao je izostaviti ovaj odlomak iz svoje poslanice. On nije spomenuo svaki problem ili sporno pitanje koje je korintska crkva imala. Stoga, zašto baš ovo? Jednostavno. Bila je to slika svega onoga što Bog može učiniti kad neustrašivi vođe koji zagovaraju milost, a ne religiju, puštaju da Bog djeluje. Kao što su Židovi zahtijevali oslobođenje Barabe, neki su u crkvi zahtijevali pogrešan ishod. Mnogi su kaznenu presudu smatrali ispravnim smjerom djelovanja protiv takvog grješnika. No, Pavao je vodio s jednog sasvim drukčijeg svjetonazora. Ništa nije izvan granica milosti, čak ni onaj zbog čijeg su se grijeha i pogani stidjeli. Dok sam kao dijete odrastao u sedamdesetima, jedno je bilo jasno: naš obiteljski televizor nije bio baš impresivan. Imali smo rabljeni, prenosiv, crno-bijeli zenit. Naša se obitelj do moje 16. godine selila 27 puta, stoga je bilo neophodno imati prenosive stvari. Dopustite mi da kažem kako se po pitanju bogatstva i slave, naša obitelj isticala poput drveta usred guste šume. Imali smo jednu kupaonicu i jedan kauč s velikom poderotinom u sredini. Čak su i moje plave traperice imale trajne zakrpe na oba koljena. No pravi je adut bio naš obiteljski auto – Rambler iz 1966. Je li

© 2004. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Ovo je naš prijedlog i osjećajte se slobodni komentirati. Dakle, tko želi prvi početi kukati?"

to problem? Jest, bio je problem 1975. godine. Molim vas, nemojte me shvatiti pogrešno; imali smo dostatno ljubavi, samo ne u obliku pomodnog materijalizma. Naše su posude za pahuljice bile pune. Dobivao sam i poklone za Božić. Uz to, uvijek sam imao novu bateriju za svoj tranzistorski radio. Ideja koju obrazlažem može podrazumijevati novi sapun ili punu kutiju kupljenih ledenih lizalica u zamrzivaču. Što se tiče onog starog zenit televizora, stavili smo ga nesigurno na škripavi stalak u kut našega dnevnog boravka. Kabelska je televizija bila za bogate; stoga, da bismo poboljšali prijem, omotali smo obje savijene antene u aluminijsku foliju iz reciklirane ambalaže. Sjećam se kako sam na tom zenit televizoru gledao mutne slike ljudi koji su sletjeli na Mjesec. Također se sjećam noćnih izvještaja novinara Waltera Cronkitea o broju poginulih u Vijetnamu. Da bismo uključili uređaj, trebali smo povući mali gumb. No kad bismo povukli gumb, ništa se ne bi događalo. Nismo se zabrinjavali; svi smo znali da se uređaj treba zagrijati. Znali smo da je sve u redu kad bismo vidjeli točku. Nakon nekoliko dodatnih sekundi točka bi se pretvorila u tanku crtu koja se protezala od jedne strane ekrana do druge. Odjednom bi se crta raspršila i stvorila sjajan četverokut. Tada bi se nakon dodatnih 30 sekundi pojavila jasna slika. No, zašto govorimo toliko o starom televizoru? Zato što je ponekad i za priču o Bogu potrebno vrijeme da bi se zagrijala. Točka, crta, kvadrat… to je poput milosti. Trebate biti strpljivi i dati joj minutu da se zagrije i djeluje. Posebice ako je osoba koju volimo i vodimo u moralnom kaosu. Da bi počela djelovati, milost traži postojanje stvarnosti. Odbijanje nikada ne pokreće milost. Pavlova Prva poslanica Korinćanima raspravlja o stvarnosti postojanja čovjekova grijeha.

Jesen 2012. 17


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Milost je veličanstvena: ne samo da djeluje u srcu grješnika, već djeluje i u srcima onih koji su ga promatrali kako griješi. 18 Duhovno vrelo

Nakon što ga prepušta Sotoni (1 Kor 5,5), Pavao piše: "Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol!" (1 Kor 5,11). Pavao je napisao zajednici da je taj čovjek svojim vlastitim postupcima izgubio sva prava na normalan život. Pavao je uputio crkvenu zajednicu da prepusti tog čovjeka samome sebi sve dok sam ne počne prezirati svoja djela. Koliko dugo će to trajati, ovisit će o njemu samome. Nevjerojatno je što može učiniti duši godinu dana sa Sotonom. Moć milosti, damo li joj vremena da djeluje, donosi čudesne rezultate. Stvarnu milost Pavlova vodstva nalazimo u kronologiji njegove

Druge poslanice Korinćanima. On je Drugu poslanicu Korinćanima najvjerojatnije napisao i poslao ujesen 56. godine. Prošlo je nešto više od 12 mjeseci. Za neke su njegove riječi o incestnom sinu šokantnije od izvornoga grijeha. "Dosta je takvu ona kazna od većine pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva" (2 Kor 2,6-7). Pavao ih poziva da uzmu u obzir osjećaje čovjeka koji je samo prije nešto više od godinu dana ignorirao njihove osjećaje. Čovjek koji je zastranio od crkve tijekom više od godinu dana, sada je htio i imao potrebu vratiti se natrag. No ključ na vratima bio je iznutra, a ne izvana. Bilo je potrebno djelovanje iznutra kako bi se izopćenik vratio u zajedništvo. On je ispunio svoj dio dogovora; crkva mora ispuniti svoj. Nije lako ponovno prihvatiti ozloglašene grješnike. Puno je lakše okovati vrata i reći svima koji su unutra da budu tiho dok kucanje ne prestane, a izopćenik ode misleći kako nitko nije kod kuće. Pavao je zahtijevao da milost postane smjer kojim će crkva ići. On je dobro odabrao svoj probni primjer. Ključ je bio strpljivost, a zatim odgovarajuće poticanje. Baš kao i stari zenit televizor, milost treba vremena da bi se zagrijala. Ključ nije u tome da ga se, misleći da je pokvaren, isključi prije nego što se pojavi slika. Milost je pravodobna, no također može zahtijevati vrijeme. Obnova se zbiva u etapama. Pastoralno vodstvo zahtijeva istinsku odvažnost, jer sve što možete učiniti je postojano čekanje dok se stvari same ne dogode. Milost je veličanstvena: ne samo da djeluje u srcu grješnika, već djeluje i u srcima onih koji su ga promatrali kako griješi. O, da bismo svi mogli pronaći tu "najbolju točku" kada je sve na svome mjestu.

  Scott Hagan je stariji pastor Mars Hill Community Church pri Assemblies of God u Sacramentu u Kaliforniji. Prevela Ljubinka Jambrek


Rješavanje u službi CAL LEMON Brinuti za sebe usred kaosa

Kaos nije samo promjena. Kaos je promjena pod steroidima – promjena koja se događa toliko brzo i toliko često, da nema vremena za emocionalno, duhovno ili fizičko prilagođavanje najnovijem zahtjevu.

U

pravo ste danas saznali da tri člana vašeg tima u službi hotimično ne razgovaraju između sebe, jutros je vaše glavno računalo "kihnulo" što je dovelo do gubitka tisuće imena i adresa, ustanova u kojoj se trebala održati godišnja konferencija za žene za tri mjeseca upravo vam je otkazala rezervaciju i ne odgovara na vaše telefonske pozive, a voditeljica mladih u crkvi upravo je podnijela ostavku jer su je ostali zaposlenici spolno diskriminirali. Kaos nije samo promjena. Kaos je promjena pod steroidima – promjena koja se događa toliko brzo i toliko često, da nema vremena za emocionalno, duhovno ili fizičko prilagođavanje najnovijem zahtjevu. Rimski pjesnik Ovidije iz prvoga stoljeća opisao je kaos kao "nabacanu, nesređenu gomilu stvari" (Metamorfoze 1,7). Opisuje li ovaj drevni pisac površinu vašeg radnog stola u ovom trenutku? Za one od nas koje je Gospodin pozvao govoriti o njemu na ovome nestabilnom, izopačenom i raskalašenom svijetu, kaos ne bi trebao biti iznenađenje. Postoje dva razloga zbog kojih će kaos uvijek biti milje naše službe.

Jesen 2012. 19


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Kad vas suprug ili supruga, djeca i ostali u vašoj užoj obitelji vide samo iza propovjedaonice, sliku na velikim ekranima ili kao užurbano tijelo u hodniku neke institucije, kaos pobjeđuje. Bog vas je pozvao najprije u vašu obitelj prije nego što vas je uopće pozvao u službu. Prvo, kaos je bio u pozadini priče o stvaranju. Zapazite da se naša teologija temelji na početnom izvještaju. Biblijski je pisac zapisao da "Duh Božji lebdio je nad vodama" kad "zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom" (Post 1,2). Od početka vremena, kaos je bio a priori argument da "nitko nije postojao u svemiru" dok se nije pojavio Jahve.

20 Duhovno vrelo

Drugo, kaos je bio rodilište za Sina Božjega. Betlehem je bio tako malen, beznačajan i prepun kaotičnih ljudi, da su slinave jasle za hranjenje životinja bile jedina mogućnost umjesto kolijevke. Kaos je bitan dio naše priče i on predstavlja bitan dio naše teologije. Kao i našeg Gospodina, Bog nas je pozvao da posegnemo u mračni bezdan kaosa i ponudimo svjetlo i život (1 Pt 2,9).

Stoga se trebamo priviknuti na kaos. Kaos ne bi trebao biti iznenađenje za one koji su voljno predali svoj život služenju Bogu. Naša je odgovornost paziti da nositelj poruke ne bude žrtva kaosa. Kaos i izgaranje duhovnih radnika

I vi ste kao i ja vjerojatno čuli izreku: "Radije ću izgorjeti za Isusa, negoli trunuti u nekoj mrtvoj crkvi." Iskreno, uvjeren sam da su obje opcije krinka za udobnost. "Izgorjeti za Isusa" ne zvuči junački, a čak ni biblijski. Jedna od najgorih optužnica protiv Crkve, s njezinom porukom o radosnoj vijesti (euangelion), jest zaviriti u dom duhovnog radnika i pronaći klonulog, obespravljenog i utučenog glasnika evanđelja. Nažalost, Crkva je povijesno odbila priznati da duhovni vođe mogu biti kandidati za emocionalnu bolest nazvanu izgaranje. Iznimno korisna knjiga za duhovne radnike je knjiga Jerryja Edelwicha i Archieja Brodskyja Burnout: Stages of Disillusionment in the Helping Professions (Izgaranje: Faze razočaranja u službama pružanja pomoći). U ovom pomagalu autori su zamislili pet redoslijednih faza u procesu emocionalnog naglog pada od veličanstvenosti u razočaranje.


Prva faza: prekomjerno oduševljenje

Ovo je trenutak, gledan kroz ružičaste naočale, na vremenskoj skali služenja kada profesionalni duhovni radnik pretpostavlja kako će postati zvučno i poznato ime u denominaciji, koji nema vremena i energije prihvatiti sve pozive za propovijedanje u poznatim crkvama i skupovima diljem svijeta. U ovoj fazi duhovni radnik ima grčeve euforije zbog koje kao u duševnom bunilu vidi slike prepunog stadiona od sto tisuća sjedala, ispunjenog sljedbenicima koji očarano slušaju njegovu poruku. Ova početna faza izgaranja potpuno isključuje mogućnost kaosa. Vrlo brzo ružičaste naočale postaju zamagljene maglom izgaranja – stvarnosti življenja u vrlo nesavršenom svijetu. Druga faza: stagnacija

Ovdje sadašnjost istiskuje budućnost i polako se zidovi ruše na vizionarskog duhovnog vođu. Suradnja nekoć naklonog odbora starješina slabi. Čuvena reputacija određenog akademskog odjela kršćanske obrazovne ustanove pokazala se pravim trojanskim konjem, prepunim glasnim, pljačkaškim predavačima. A novo misijsko polje postaje izgorjelo polje neispunjenih obveza. U drugoj fazi, beskonačna nada počela je nestajati. Stagnacija znači da duhovni radnik koji je postao žrtva kaosa, provodi puno vremena gledajući u prazno. Treća faza: frustracija

Dolaskom u ovu fazu javlja se ljutnja, emocija koju većina profesionalnih duhovnih radnika teško priznaje. Frustracija prelazi u ljutnju zbog toga što Božji sluga vjeruje da su ga ostali iznevjerili. A ništa ne boli više od iznevjeravanja. Stvarnost ove faze dolazi od obećanja koje nam je netko dao, a zatim ga prekršio. No, kršenje je bilo otvoreno, neprijateljsko i s namjerom da povrijedi. Problem s ovom vrstom ljutnje je to što je ona često dio načina na koji mi vršimo službu. Pastor često provlači tu "nit ljutnje" kroz javne radnje – poučavanje, propovijedanje i vođenje slavljenja. Iako on toga nije ni svjestan, vjerni ga smatraju kao nekoga tko je vječno ljutit čak i oko najmanjih sitnica. Četvrta faza: apatija

Ovo je najgora faza zbog toga što se čini da duhovni radnik nema nikakve unutarnje energije da iznova bude pozitivan ili

ispunjen. "Ne diži prašinu" i "Pusti lava da spava" postaju mantre ovoga svjedoka za Krista. Psihološka obilježja četvrte faze su: nema inicijative, emocionalno i fizičko otuđenje od obitelji i prijatelja, previše ili premalo spavanja, očitovanje neuobičajene razdražljivosti, gubitak fizičke energije i zaokupljenost prošlošću. U ovoj fazi, kaos je uhvatio još jednu žrtvu. Peta faza: intervencija

U ovoj fazi duhovni radnik razbija osrednjost o stijenu realnosti. Izgorjeli službenik pridržava se, ustaje i donosi jasnu odluku između viktimizacije i djelovanja. Neki profesionalni duhovni radnici oblijepe svoj poziv ljepilom paralize. Oni vjeruju kako su im ljudi i okolnosti dodijelili lošu kartu. Oni će provesti ostatak svog života podsjećajući na to one koji ih budu htjeli slušati. Neki nesavršeni denominacijski sustav ili neki bezlični prekidač moći ugasio je plamen njihove potencijalne veličine. S druge su pak strane oni koji opstaju. Oni će nakratko priznati da su bili razbijeni, zgnječeni i bačeni na obalu kaosa, no revnosno traže drugo, sigurnije mjesto za stajanje. Čini li vam se ovih pet faza izgaranja poznatima? Služenje službeniku … u ogledalu

Paradigma boli o kojoj ste upravo pročitali može se izbjeći. Vaša je odgovornost brinuti se za sebe. Pod pretpostavkom da je s vama vrhovna moć, evo pet pragmatičnih akcija koje možete odmah poduzeti, tako da kaos bude i dalje prisutan, no ne i poguban. Najprije, tko je vaš dušobrižnik? Specifično, kako se zove osoba koja je u prošlosti pažljivo slušala ono što vi smatrate ili osjećate, i zatim vam dala jednostavnu i istinitu povratnu informaciju? Kaos, bez povratne informacije od nekoga drugog osim vas samih, postaje izopačen. Ako vas nitko ne promatra i ne kaže vam: "Čekaj malo, ovo zvuči neiskreno, izopačeno, depresivno, što se s tobom zbiva upravo sada?", možda gradite vrlo ograničeni život u kojemu su jedini ljudi koje puštate unutra, samo oni ljudi koji će vam reći ono što želite čuti. Drugo, provodite vrijeme s nekom poniznom "velikom" osobom. Ta je osoba toliko sigurna u svojoj vjeri i življenju, da se s njom ne trebate plašiti razgovarati o neuspjehu.

Budite spremni; možda ti ljudi nemaju titule. To su normalni nekomplicirani ljudi koji su vjerojatno više puta morali popuštati u svojim utvrđenim stavovima o crkvi, no koji su pokazali svoju djelotvornost u previjanju vlastitih rana bez jadikovanja. Kad susrećem takve ljude, nemoguće ih je promašiti. Prva karakteristika koju ćete zapaziti je to, da su do tančine ovladali umijeće zahvaljivanja. Svaki je dan, dan zahvaljivanja. Njihov je život jednostavna priča nekoga tko je oborio kaos na zemlju, ustao, otresao prašinu i zatim zahvalio što je mogao naučiti da to nikada više ne učini. Treće, u svom vremenu posvećenom Bogu priznajte prisutnost kaosa u službi i zatim zamolite Gospodina da vas stavi u svoj spokoj. Postoji jedna laž u službi: ako su dobrovoljni prilozi visoki, ljudi popunjavaju klupe i stolice te vas redovito tapšaju po ramenu s odobravanjem, sigurno ste prisni s Bogom. Prebivanje u svetoj buci može proizvesti duhovnu gluhoću. Posebno predlažem da si pronađete neko mjesto za odmor gdje će vas okruživati tišina. Upravo u "smirenosti u Duhu" (Thomas Moore, The Care of the Soul) počinjemo restrukturirati naše duše i budućnost. Četvrto, napravite godišnji strateški plan sa svojim suradnicima u službi. U tom procesu iznesite "kvocijente kaosa". To su najgori primjeri scenarija koji će iskušati vašu sposobnost da nastavite ići dalje, graditi i rasti. Naposljetku, pogledajte u ogledalo i ponovno stavite svoju obitelj ispred zajednice. Kad vas suprug ili supruga, djeca i ostali u vašoj užoj obitelji vide samo iza propovjedaonice, sliku na velikim ekranima ili kao užurbano tijelo u hodniku neke institucije, kaos pobjeđuje. Bog vas je pozvao najprije u vašu obitelj prije nego što vas je uopće pozvao u službu.

  Cal Lemon je predsjednik

ustanove za obrazovanje i savjetovanje Executive Enrichment, Inc., Springfield, Missouri. Prevela Ljubinka Jambrek

Jesen 2012. 21


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Mobiliziranje za milosrđe: Uvođenje ljudi u službu GRANT STANDEFER

22 Duhovno vrelo


Potičem crkve da rade zajedno s postojećim službama u svom društvu, umjesto da kreću samostalno iz početka. Bog je podigao te službe u vašem gradu. One su iskustveno naučile vrijedne lekcije. One vrlo često očajnički trebaju volontere i financijska sredstva. Takva partnerstva mogu biti nevjerojatan blagoslov i za crkvu i za službu s kojom u molitvi odluče služiti zajedno. Mobiliziranje za milosrđe: Uvođenje ljudi u službu

U

zmite u obzir ove praktične oblike pomoći dok vodite crkvu da bude milosrdna Kristova prisutnost među siromašnima, slomljenima, napaćenima, ranjenima, odbačenima i potlačenima u vašem društvu. Sveti Duh pokreće srca pastora i crkava. On ih pokreće iznad sebično usmjerenog, utvrđenog mentaliteta, prema unutarnje zdravom, prema vani okrenutom pristupu. On ih pokreće prema određenom misijskom modelu (u kojemu je svaki član misionar), biblijskom pristupu prema svećenstvu svih vjernika, koristeći darove koje im je sam on dao kako bi služili drugima (1 Pt 2,9; 4,10).

Potiče li Duh Sveti i tvoje srce na ovaj način?

Bog mi je govorio po ovom pitanju prije nekoliko godina dok sam bio pastor crkve u Knoxvilleu, i bio sam frustriran. Znao sam da me Duh poziva voditi crkvu u službu milosrđa, no nisam znao kako to učiniti. Fokusiranje na službu milosrđa bilo je nešto sasvim drukčije od smjera službe kojim je moja crkva išla godinama. Bio sam u neprilici ne znajući kako slijediti vodstvo Duha. Možda ste i vi u istoj poteškoći i pitate Boga: "Kako da vodim svoju crkvu da služi u mom gradu na način koji će odraziti tvoje milosrdno srce?" Možda će vam sljedeći prijedlozi pružiti određenu praktičnu pomoć dok vodite svoju crkvu da bude milosrdna, Kristova prisutnost među siromašnima, slomljenima, napaćenima, ranjenima, odbačenima i potlačenima u vašem društvu. Vodite svoju crvku u molitvu za siromašne

Psalam 127,1 nas podsjeća: "Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji." Pastori koji osjećaju poticaj Duha Svetoga da vode crkvu u službu milosrđa trebaju čekati na Gospodina i slušati ga. Ne bi trebali započinjati službu milosrđa bez Božje mudrosti, posebice ako se odvija suprotno od sadašnjeg i prijašnjeg fokusa njihove crkve. Svaka crkva koja se priprema poduzeti početne korake u službu milosrđa, treba natopiti ovaj poduhvat u molitvi. U većini gradova i sela postoje brojna mjesta na kojima možete započeti službu milosrđa. Molitveno rasuđivanje po pitanju ulaganja va-

šeg vremena i resursa je prijeko potrebno. Nemojte se žuriti služiti na mjestima na koja vas Bog nije pozvao, zapostavljajući ili zanemarujući područja na koja vas je Bog pozvao. U Ivanu 15,5 Isus je rekao: "Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa." Dok molite o tome kako postati Božja milosrdna prisutnost u svom društvu i tražite njegovo vodstvo, on će vam otkriti mjesta na kojima želi da služite. Mogućnosti za služenje otvorit će vam Bogom vođeni susreti s ljudima koje ne poznajete. Molite, aktivirajte svoje duhovne antene i slijedite Božje vodstvo. Poučavajte o onome što Pismo govori o Božjemu srcu za siromašne

Dio obučavanja ljudi za službu milosrđa je pomoći im da vide što Bog ima na svom srcu za siromašne. Kad odlučite staviti naglasak na milosrđe, zaronite zajedno s članovima svoje crkve u bogatstvo odlomaka koji govore o Božjem milosrdnom srcu. Budući da je Božja riječ oštrija od svakoga dvosjeklog mača (Heb 4,12), ona nas potiče na djelovanje kad čitamo odlomke kao što je Jeremija 22,16: "Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znači to mene poznavati? - riječ je Jahvina." Bivamo osvjedočeni kad čitamo Ezekiel 16,49: "Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu." Osjećamo izazov dok promatramo Isusov život i službu te ga vidimo u sinagogi u Nazaretu kako čita proroka Izaiju: "Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje" (Lk 4,18-19). Možda će neki članovi vaše zajednice imati unaprijed zamišljene ideje o siromašnima. Možda će Bog morati promijeniti njihove stavove vezano uz ljude koji su siromašni. Dopustite da Bog govori njihovim srcima. Načini započinjanja ovoga aspekta obučavanja uključuju propovijedanje serije propovijedi o tome što Pismo govori o služenju siromašnima. Također možete nadopuniti seriju propovijedi o Božjemu srcu za siromašne s dopunskim poučavanjima i raspravama tijekom studija Biblije i u malim skupinama. Amy Sherman u knjizi Sharing God's Heart for the Poor (Otkrivanje Božjega srca za siromašne) kaže da ima preko 400 odlomaka u

Jesen 2012. 23


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca Pismu koje govore o Božjemu srcu za siromašne. Druga knjiga koju koristimo je knjiga Timothyja Kellera Ministries of Mercy (Službe milosrđa). Razmišljajte o tim odlomcima, čitajte ih i poučavajte svoju crkvu o Božjem milosrdnom srcu. Nekoliko je programa za obučavanje raspoloživo na internetu. Oni vam mogu pomoći osmisliti jednodnevni seminar, seminar s nekoliko tjednih predavanja ili postojeće obučavanje za službu milosrđa. (Popis materijala za obučavanje vidite u dodatnom članku).

Napravite popis ljudi iz crkve koji su spremni pomoći i obavite razgovore s nekima od ljudi u vašem društvu. Poželjno je da intervjuirate određene državne službenike, izabrane vođe, direktore neprofitnih organizacija i službi, pravne osobe te ljude koji godinama žive na vašem području. Pomozite članovima svoje crkve da otkriju svoje duhovne darove

Jedan me pastor zamolio da mu pomognem pokrenuti crkvu u kojoj je služio za službu milosrđa. Crkva je snažno naglašavala razne oblike korištenja duhovnih darova, stoga je on imao stoIstražite mogućnosti u svom društvu Možda imate pojedince u svojoj crkvi koji žele služiti onima tine njih u arhivi. On mi je također rekao da u crkvi ima 70 do koji su siromašni, no ne znaju ni gdje otići, ni kako to učiniti. 80 ljudi koji su mu naznačili da imaju dar milosrđa, no crkva baš Dio obučavanja ljudi za službu milosrđa je upoznavanje istih s i nije mnogo služila u društvu. Bio je zabrinut zbog toga što je znao da sjede na svojim mjestima svake nedjelje, frustrirani zbog mogućnostima za služenje. Znao sam za potrebe i zainteresiranost članova svoje crkve, toga što crkva nije koristila njihove darove. Razvili smo plan prema kojemu smo trebali otkrili što im je no doslovce ništa nisam znao o širem kontekstu u kojemu sam živio i služio. Svaka crkva koja želi započeti sa službom milosrđa najviše na srcu i koja su njihova specifična područja zanimanja za služenje drugima. Potaknuo sam ga da pronađe ljude u crkvi mora znati što se zbiva u njezinoj blizini. Napravite popis ljudi u svojoj crkvi koji su izrazili zanimanje koji su socijalni djelatnici, zaposleni u neprofitnim organizacijaza veću uključenost u društvo i zamolite ih da saznaju kakvo je ma ili pak one koji su radili kao volonteri. Započnite s ljudima u svojoj crkvi koji već imaju ljubavi prestanje u društvu. Možete ih imenovati svojim timom za službu ma služenju u društvu, posebice one koji već služe. Otkrijte njimilosrđa. Oni mogu vas i vašu crkvu izvijestiti o svojim saznahove duhovne darove. njima. Korištenje popisa duhovnih darova je jedan od načina poKad istražujete svoj grad, neophodno je važno saznati njegove slabosti i jake strane. Bog je milostiv i vjeran i nikada nije na- maganja članovima da saznaju gdje Bog želi da služe. Također, pustio čak ni najmračnija i najodbačenija mjesta našega društva. pastori mogu zadužiti svoje timove za službu milosrđa da naOtkrit ćete ljude i službe kojima vaša crkva može stati uz bok prave intervjue s članovima crkve, istražujući područja na kojima netko već ima revnosti za služenje u njima ili možda životna i podržati ih u onome iskustva koja bi možda što Bog već radi. Za© 2011. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) Bog htio upotrijebimolite da vam Bog poti za služenje drugima kaže koje je prednosti i koji prolaze kroz slično sredstva već pripremio. iskustvo. Ispitajte koje su treBudući da ste zajednutne potrebe i probleno s crkvom već napravimi koji smanjuju svrhu li određeno istraživanje koju Bog ima za vaš o potrebama i resursima grad ili mjesto. Ovaj će u vašemu gradu, ostalo zadatak razbuktati vaš je stvar povezivanja člažar zbog toga što ćete nova crkve s mjestima moći moliti i za potrekoja pružaju mogućnost be i za sredstva, tražeći za služenje. Pružite im od Boga da vam pokapriliku za služenje gdje že na kojim mjestima mogu upotrijebiti svoje se kao crkva možete duhovne darove, poziv angažirati. koji osjećaju u svom žiMnogo možete navotu, nešto što im je na učiti o svom društvu "Okej, rista. Možeš li reći molim lijepo tri puta zaredom?" " srcu ili područje koje je proučavajući društvena oblikovano njihovim žiistraživanja i službene votnim iskustvima. Pripodatke objavljene na internetu. Izvori podataka su ministarstva, agencije i službe za mjerice, netko tko je iskusio tugu, možda će htjeti započeti rad socijalnu skrb te razne udruge građana (op. prev.). U Knoxvilleu u skupini koja pruža podršku ožalošćenima. američki Odjel za dječju skrb sastavlja opširan popis društvenih resursa. Druge službe, kao što je Compassion Coalition, imaju Postupno upoznavajte članove svoje crkve s opširno istraživanje koje su voljne dati na raspolaganje crkvama. potrebama i resursima u vašem društvu Mi služimo u okrugu Knox, u Tennesseeju, specifično, no mo- Kada pastori traže od članova crkve da služe ljudima koje nikada žete preuzeti neke ideje za vaše društvo time što ćete pogledati nisu vidjeli ili služiti na mjestima na kojima nikada nisu bili, odaziv je općenito slab. Kako možete nadvladati tu prepreku za stranicu www.compassioncoalition.org.

24 Duhovno vrelo


služenje? Jedna crkva pruža primjer povezivanja svojih članova s mjestima za služenje. Ta je crkva upotrijebila progresivni obilazak i provela ga u tri etape. To možete učiniti tijekom seminara za obuku. Prvo, pastor i njegov tim za službu milosrđa poveo je sudionike crkvenim autobusom ili kombijem na obilazak po lokalnim službama, neprofitnim organizacijama i agencijama koje rade sa siromašnima. Tim je otkrio te gradove proučavajući potrebe i prednosti društva. Možda će to u vašem društvu biti centar za mlade koji radi s problematičnim mladim ljudima ili utočište za beskućnike ili pak vladina agencija. Načelo molitve je ovdje vrlo važno. Zamolite Boga za vodstvo u odabiru mjesta tijekom vašeg obilaska, zatim se provozajte pokraj tih lokacija, govoreći ljudima na turneji o onome što se radi na svakom od tih mjesta. Govorite im o ljudima koje ste susreli, a koji rade u rovovima, ispričajte im možda neke priče o osobnoj promjeni koja se desila zbog rada kojega obavljaju te organizacije. Na prvom obilasku jednostavno se provezite pored tih lokacija i razgovarajte o njima. To je bezopasan način upoznavanja članova s mogućnostima za služenje. Zatim, dogovorite sljedeći obilazak. Ovoga puta stanite na nekima od tih mjesta, upoznajte ljude koji služe na tim lokacijama, napravite brzi obilazak i saslušajte još koju priču o promijenjenim životima. Nakon prva dva obilaska, dogovorite još jedan obilazak koji će uključivati mogućnosti za služenje. Te prilike neće biti dugotrajne obveze, već će biti jednokratna događanja gdje će članovi crkve steći osobno iskustvo. Često puta u tim kontekstima kratkoročnog služenja, Božji Duh zahvaća srca i uvodi u dugoročno predanje na služenje u određenoj službi ili agenciji. Jedna je crkva sudjelovala s nama u radnom danu posvećenom služenju društvu. Jedna od njezinih odgovornosti bila je pribaviti određenu sliku za Centar za cerebralnu paralizu. Oni koji su radili u tom centru toga dana toliko su se vezali uz stanovnike i zaposlene da ih sada ljudi iz crkve tjedno posjećuju. Prije te jednodnevne prilike za služenje, uopće nisu ni znali da centar postoji. Jedna izreka kaže: Reci mi i zaboravit ću. Pokaži mi i možda se sjetim, uključi me i razumjet ću." Vrlo djelotvorno sredstvo su osobna svjedočanstva koja pokazuju članovima crkve mogućnosti za služenje. Pronađite članove svoje crkve koji su ranije volontirali i dajte im priliku da ispričaju kako ih Bog upotrebljava, na koji način bivaju promijenjeni životi ljudi i na koji se način Bog proslavlja. Osobne će priče dotaknuti srca i smanjiti strah. Neki će od vaših članova reći: "Ako ona može učiniti nešto takvo, Božjom milošću mogu i ja". Važna zapažanja na samom početku

Dio obučavanja vaše zajednice za službu milosrđa je pomoći im shvatiti motive za služenje i neke od teških aspekata u službi milosrđa. Dok Bog bude vodio vas i vašu crkvu da započnete službu milosrđa u vašem društvu, uzmite u obzir: Ne radi se o vama. Čujem ljude kako potiču druge da se uključe u služenje govoreći im: "Više sam dobio time, nego što sam dao. Otišao sam služiti, no ja sam bio taj koji je bio blagoslovljen." Tada je motivacija za služenje vezana uz mene. Drugi kreću u službu milosrđa očekujući izraze zahvalnosti i poštovanja od onih kojima služe. Ne djelujemo na milosrdne načine kako bismo pronašli ispunjenje ili primili zahvalnost.

Vrlo djelotvorno sredstvo su osobna svjedočanstva koja pokazuju članovima crkve mogućnosti za služenje. Pronađite članove svoje crkve koji su ranije volontirali i dajte im priliku da ispričaju kako ih Bog upotrebljava, na koji način bivaju promijenjeni životi ljudi i na koji se način Bog proslavlja. Činimo to zbog toga što nas Krist u nama poziva da to činimo. A, istina je, "činiti milosrđe nije uvijek ugodan posao." Postoje nagrade, i često su ljudi zahvalni, no najčešće služba milosrđa podrazumijeva biti sluga kad nitko ne zamjećuje niti ne mari. Riječ je o postojanosti i ustrajnosti. To znači uprljati se i ponekad biti ranjen. Ima boli, razočaranja, zakašnjele zahvalnosti od posijanog i zalijevanog sjemenja koje možda godinama neće donijeti roda, a možda nikada. Zbog toga je važno poučiti svoje ljude o umoru koji dolazi kod izražavanja milosrđa, kako ne bi malaksali čineći dobro. Nikada ne smijemo zaboraviti da je Isus omotao ručnik oko struka i oprao noge Judi prije nego što ga je izdao. Izračunajte cijenu. Isus nam kaže da izračunamo cijenu

Jesen 2012. 25


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca učeništva (Lk 14,25-35). Crkve trebaju shvatiti da će ova služba uzdrmati stvari. Programi i rasporedi u mnogim crkvama su toliko pretrpani, da su mnogi članovi iscrpljeni i ne mogu ni pomisliti da nešto dodaju na svoj tanjur. Crkve koje započinju službu milosrđa trebaju preispitati ono što traže od svojih članova te odrediti koje aktivnosti doprinose njihovu poslanju da budu milosrdna Kristova prisutnost u svom društvu. Možda će crkve trebati prekinuti s određenim programima. Crkve moraju također shvatiti da u njihove zgrade dolaze oni koji možda ne izgledaju, ne oblače se ni ne mirišu poput njih. Crkve trebaju shvatiti realnost da zgrade koje se koriste za službu milosrđa nisu uvijek čiste i lijepo uređene kao da su nove. Ne činite štetu. Kršćani su isuviše često, s najboljom namjerom u srcu, navaljivali nespremni voljeti i služiti, i kao posljedicu činili više štete negoli dobra. Crkvama koje se pripremaju započeti službu milosrđa, preporučam da prouče knjigu Briana Fikkerta i Stevea Corbetta When Helping Hurts: How to Alleviate Poverty Without Hurting Others … and Yourself (Kada pomaganje ranjava: Kako olakšati siromaštvo bez ranjavanja drugih … i sebe). Druge knjige, kao što je knjiga Ruby Payne Bridges Out of Poverty (Mostovi za izlaz iz siromaštva) također su korisne. Čitajte iz tog područja prije nego što učinite neke od pogrešaka koje su drugi već napravili. Potičem crkve da rade zajedno s postojećim službama u svom društvu, umjesto da kreću samostalno iz početka. Bog je podigao te službe u vašem gradu. One su iskustveno naučile vrijedne lekcije. One vrlo često očajnički trebaju volontere i financijska sredstva. Takva partnerstva mogu biti nevjerojatan blagoslov i za crkvu i za službu s kojom u molitvi odluče služiti zajedno.

Zaključak

Pozvani smo kretati se izvan zidova naših crkava u naše društvo kako bismo služili zato što smo Kristovo tijelo, Kristova fizička prisutnost u svijetu (1 Kor 12,27). Sve što je činio on, činit ćemo i mi, zbog toga što Krist živi u nama (Kol 1,27). Kretao se među siromasima, gubavima, gladnima, ranjenima, potlačenima i odbačenima. On ih je volio, doticao ih i ozdravljao. On ih je također poučavao. Krist u nama poziva nas da činimo to isto. To znači slijediti Isusa. Nije samo djelo. Nije ni samo riječ. Treba i riječ i djelo. Oboje ide ruku pod ruku. U našoj kulturi koja je sve više sekularna i anti-crkvena postoji ogroman jaz između onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju. Nevjerno društvo više ne sluša ono što crkva ima za reći, dok vičemo preko kanjona. Izgubili smo kredibilitet. Izgubili smo povjerenje. Kroz djela ljubavi i dobrote, milosrđa, sućuti i služenja, međutim, stječemo pravo da nas se čuje. Ako parafraziramo riječi Erica Swansona i Ricka Russawa u The Externally Focused Church (Crkva fokusirana prema van), dobrostiva djela služenja i milosrđa su most preko kojega riječi evanđelja mogu hodati.

  Grant Standefer je izvršni direktor Compassion Coalition u Knoxvilleu u Tennesseeju. (www. compassioncoalition.org) Prevela Ljubinka Jambrek

O web stranici Compassion Coalition Compassion Coalition djeluje u Knoxvilleu, u Tennesseeju, od 2000. godine radi mobiliziranja crkava za službu milosrđa. Želja za pomaganje crkvama da izađu izvan zidova svojih mjesta štovanja i budu milosrdna Kristova prisutnost u društvu, dovela je do osnivanja web stranice www.compassioncoalition.org, kako bismo podijelili ono što smo naučili. Crkve mogu koristiti ovu web stranicu kao vodič koji će im pomoći u služenju drugima. Link za resurse na našoj stranici nudi resurse koji će vam pomoći mobilizirati i opremiti crkvu da radi na preobrazbi društva. Neka od tih područja uključuju: -  Poučavanje – Poučavanje je važan korak u razvijanju službe milosrđa. Naša web stranica sadrži materijal koji objašnjava potrebu uključivanja u služenje društvu, biblijska načela za služenje u društvu, te preporučene resurse za biblijsko proučavanje. -  Obučavanje – Razumijevanje siromaštva je važno ukoliko crkve žele pomagati siromašnima. Pod linkom za povezivanje s resursima pročitajte "Što je siromaštvo?" Stevea Corbetta i Briana Fikkerta sa The Chalmers Institute for Economic Development na Covenant Collegeu. -  Molitva – Važno je da pastori i crkve koji imaju ozbiljnu namjeru slijediti Božji poziv za službu milosrđa natope svoj proces molitvom. Web stranica crkvama nudi vodič za molitvu. -  Započinjanje – Crkve često ne znaju gdje i kako započeti. The Ministry Inventory Guide (Vodič s popisom službi ) sadrži proces za korištenje vašeg crkvenog identiteta i potencijala za služenje. Kad crkve postavljaju pitanje: "Kako se možemo uključiti i donijeti promjenu?", linkovi "Onramps to Ministry" i "Preparing the Church for Salt and Light Ministry" nude praktične odgovore. -  Volonteri – Umor u službi milosrđa je stvarnost za one koji postojano i požrtvovno služe. Web stranica također nudi pomoć crkvama pomoću linka "Volunteer Managament Tips". Na srcu Compassion Coalition je biti sluga crkvama. Naše je poslanje uputiti i opremiti crkve da budu tijelo Kristovo u svom društvu.

26 Duhovno vrelo


Resursi Compassion Ministry Faith in Action Campaign / Bible Study (Zondervan / World Vision

/ Outreach) putyourfaithinaction.org/.

Guide Our Steps (Tearfund International Learning Zone)

tilz.tearfund.org/Publications/Guide+our+steps/.

Kingdom Lifestyle Bible Study Series (Disciple Nations Allian-

ce)  disciplenations.org/resources/small-group-bible-study.

Sider, Ronald, ur. 1997. For They Shall Be Fed: Readings and Prayers for a Just World. Nashville: Thomas Nelson. Sider, Ronald, i Heidi Unruh, "What Does the Bible Say About Hope for Children in Poverty?" Journal of Family and Community Ministries (Summer 2008). baylor.edu/fcm_journal/index. php?id=56255. Walking Alonside Curriculum, Foundations for Holistic Ministry

(Baylor University Center for Family and Community Ministries). baylor.edu/social%5Fwork/cfcm/index.php?id=66992.

Becoming a Church That Makes a Difference: Ventures in Holistic Ministry  urbansermons.org/f/becoming-church-makes-diffe-

rence-ventures-holistic-ministry.

Pozvani smo kretati se izvan zidova naših crkava u naše društvo kako bismo služili zato što smo Kristovo tijelo, Kristova fizička prisutnost u svijetu. Sve što je činio on, činit ćemo i mi, zbog toga što Krist živi u nama. Kretao se među siromasima, gubavima, gladnima, ranjenima, potlačenima i odbačenima. On ih je volio, doticao ih i ozdravljao. On ih je također poučavao. Krist u nama poziva nas da činimo to isto. To znači slijediti Isusa. Nije samo djelo. Nije ni samo riječ. Treba i riječ i djelo. Oboje ide ruku pod ruku. Jesen 2012. 27


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Suosjecajan Krist, suosjecajna crkva GEORGE O. WOOD SA GEORGE PAUL WOODOM

Isus je ostvario kraljevstvo Božje. On nije samo govorio o oprostu ili ozdravljenju, on je opraštao i ozdravljao. 28 Duhovno vrelo

J

este li ikada proveli besanu noć radi nečega što je stvar principa? Ja sam doživio takvu besanu noć u četvrtak 6. kolovoza 2009. godine. Tog popodneva na sastanku Glavnog vijeća u Orlandu na Floridi, delegati su raspravljali o zaključnoj rezoluciji našeg ustava kojim bi suosjećanje1 postalo četvrti razlog postojanja naše denominacije (Prva tri su evangelizacija, štovanje i učeništvo). Nakon rasprave, delegati su glasovali i rezolucija nije izglasana. Te noći nisam mogao zaspati. Mislio sam si, evo nas, suosjećajan pokret koji govori svijetu da nismo suosjećajni. To ne može tako. To nema nikakvog smisla.

U ranim jutarnjim satima u petak 7. kolovoza, donio sam odluku da ću prepustiti vodstvo iduće sjednice i spustiti se među delegate apelirajući na njih da još jednom razmisle o svojoj odluci od četvrtka i usvoje rezoluciju. Jedan od najispunjavajućih trenutaka u mom životu je bio taj kada su oni upravo to i učinili. Neki su se bojali da bi prihvaćanje suosjećanja kao razlog postojanja razvodnilo povijesnu odluku našeg Udruženja da dovede do "najveće evangelizacije kojoj je svijet ikada svjedočio."2 Drugi su bili zabrinuti da bismo pridodavanjem suosjećanja brzo skliznuli niz sklisku nizbrdicu "Socijalnog evanđelja" kojeg su naši očevi


i majke u vjeri eksplicitno odbacili. To je razumljiva zabrinutost. Ja ne želim biti dio niti jednog kršćanskog pokreta koji umanjuje evangelizaciju ili zanemaruje pravovjerje nauštrb običnog socijalnog ili političkog djelovanja. Ali, ja se ne bojim da bi dodavanje suosjećanja kao jedne od razloga našeg postojanja dovelo do toga. Umjesto toga, mene brine da će ispuštanje i umanjivanje suosjećanja rezultirati u nebiblijskoj vrsti službe. Suosjećanje je igralo ključnu ulogu u službi Krista i novozavjetne crkve. Ne bi li i u našoj službi trebalo igrati ključnu ulogu? Paradigma Isusove službe

Dopustite mi započeti s Isusovom službom. Luka 4,14-30 nam govori o Isusu koji propovijeda u sinagogi svog grada Nazareta. Isus čita Izaiju 61,1-2 i 58,6: "Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje." Tada je rekao: "Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo" (Luka 4,1819, 21.) Primijetite četiri stvari kako Isus upotrebljava ovaj odlomak. Paradigma

Prvo, Isus podastire paradigmu kojom opisuje bit svoje službe. Kasnije, kada mu je utamničeni Ivan Krstitelj poslao svoje učenike da ga pitaju je li on Mesija, Isus je ukazao na svoja izliječenja i egzorcizme i kazao: "Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest" (Luka 7,22, dodan naglasak). Slično, kada Petar propovijeda u Kornelijevoj kući, aludirajući na ove odlomke, kaže: "kako je Bog Isusa iz Nazareta 'pomazao Duhom' Svetim i snagom te kako je Isus prošao čineći dobro i ozdravljajući sve koje đavao bijaše tlačio, jer 'Bog bijaše s njim' " (Djela 10,38, dodan naglasak). Izaija 61,1-2 i 58,6 je proroštvo o biti Isusove službe. Sila

Drugo, Isusova upotreba ovih odlomaka je fokusirana na sili Svetog Duha. „Duh Gospodnji", Isus je rekao: "me pomazao", aludirajući na svoje krštenje kada: "siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku, poput goluba" (Luka 3,22). Prema Luki, Duh je na intiman način bio uključen u Isusov život i službu. Marija je po Svetom Duhu začela Isusa (1,35).

Duh je potakao Šimuna da posvjedoči kako je Isus "tvoje [tj. Božje] spasenje", "svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela" (2,25s.). Nakon njegova krštenja, Duh je odveo Isusa u pustinju kako bi se suočio s đavlom (4,1s.). Nakon toga: "se Isus vrati sa silom Duha u Galileju" i započne svoju službu poučavanja. (4,14-15). Kada je Isus poslao sedamdesetoricu u službu, te po njihovom povratku, Isus "u taj isti čas zatitra od veselja u Duhu Svetom" i dade slavu Ocu koji djeluje po "malenima" (10,21). Isus je obećao svojim učenicima da: "će Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji se mole" (11,13). Obećao je progonjenim učenicima da će ih: "u taj čas Duh Sveti poučiti što treba reći" (12,12). Duh sveti je bio nazočan i aktivan u svakom tenutku Isusova života i službe. Naviještanje

Treće, Isusovo navođenje Izaije 61,1-2 i 58,6 se usredotočuje na ulogu naviještanja u njegovoj službi. Duh je pomazao Isusa da: "navijesti oslobođenje zarobljenicima", i "proglasi godinu milosti Gospodnje" (Luka 4,18-19). U osnovi infinitiva "navijestiti" su dva grčka glagola: euangelisasthai (odakle dolazi naša riječ evangelizirati) i chēruxai. Ove su riječi više manje sinonimi i nerijetko dolaze u tandemu (npr. Luka 8,1; 9,2.6). Ovako Luka sumira Isusovu službu u Galileji: " 'I drugim gradovima moram donijeti [euangelisasthai] Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem, jer sam za to poslan.' I propovijedao je [kēryssōn] po sinagogama u Judeji" (4,43-44). Kakvu je poruku Isus naviještao? • "radosnu vijest siromasima" (4,18) • "oslobođenje zarobljenicima" i "vraćanje vida slijepcima" (4,18) • "kraljevstvo Božje" (4,43; 8,1; 16,16; 9,2, kada Isus šalje sedamdesetoricu da naviještaju istu poruku) • "obraćenje i oproštenje grijeha na temelju njegova imena" (24,47) • "mir" (Djela 10,36) Znajući za važnost koje kraljevstvo Božje predstavlja i Isusovoj službi, njegovo naviještanje možemo sumirati na ovaj način: Isus je najavio i uspostavio kraljevstvo Božje, što je rezultiralo oproštenjem, iscjeljenjem i mirom za one koji su se pokajali i vjerovali u njega, posebno za siromahe među njima.

Je li novozavjetna crkva nasljedovala Model Isusove službe? Jest. Oni su naviještali i ostvarivali Kraljevstvo u sili Svetog Duha. Služili su duhovnim, tjelesnim i društvenoekonomskim potrebama ljudi.

Jesen 2012. 29


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca progleda" (dodan naglasak). Isusova čuda su demonstrirala istinitost i relevantnost njegova navještaja. Svojim je kritičarima rekao: "Ako li ja Božjim prstom izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Božje" (11,20, te Mt 12,28, gdje umjesto "prstom Božjim" stoji "Duhom Božjim"). Da zaključimo, Isus Krist je u sili Svetog Duha naviještao i demonstrirao kraljevstvo Božje. Tri potrebe čovječanstva

Koje je potrebe u životima svojih slušatelja Isus kroz naviještanje i ostvarivanje kraljevstva Božjeg ispunio? Isusova uporaba Izaije 61,1-2, te 58,9 govori o naviještanju: • "siromasima" • "oslobođenje zarobljenicima" • "vraćanje vida slijepcima" • "oslobođenje potlačenima" • i "proglašavanje godine milosti Gospodnje" Ovih pet stvari govori o duhovnim, tjelesnim i društveno-ekonomskim potrebama čovječanstva. Kad je Isus navijestio kraljevstvo Božje, navijestio ga je čitavoj osobi. Evanđelje dotiče svaki aspekt nečijeg postojanja. Duhovna potreba: oproštenje

Kad je Isus navijestio kraljevstvo Božje, navijestio ga je čitavoj osobi. Evanđelje dotiče svaki aspekt nečijeg postojanja. 30 Duhovno vrelo

Ostvarivanje

Četvrto, Isus je ostvario kraljevstvo Božje. On nije samo govorio o oprostu ili ozdravljenju, on je opraštao i ozdravljao. Njegove su riječi primjer onoga što filozofi nazivaju "performativni izričaji ". Performativni izričaji ne opisuju svijet; one ga mijenjaju. U Luki 5,17-26, Isus je rekao hromom čovijeku: "Čovječe, oprošteni su ti grijesi". On je dokazao da ima vlast da tom čovjeku oprosti grijehe iscjeljujući ga. Kada je Isus rekao: "Ustani, uzmi postelju svoju i hajde kući svojoj!", Luka izvještava da "On odmah ustade pred njima , uze ono na čemu je ležao, te ode kući slaveći Boga" (dodan naglasak). U 18,35-43, kad je Isus kazao slijepcu: "Progledaj, vjera te tvoja spasila", Luka izvješćuje: "On odmah

Prvo, kraljevstvo Božje ispunjava duhovnu potrebu čovječanstva za oproštenjem. Luka u 4,18 to izražava frazama "oslobođenje zarobljenicima" i "oslobođenje potlačenima". U originalnom kontekstu, Izaija 61,1 i 58,6 reflektira zavjetnu vezu između poslušnosti i slobode, i neposluha i potlačenosti (Ponovljeni zakon 28). Izraelova neposlušnost je rezultirala babilonskim sužanjstvom, ali mu je njegovo pokajanje donijelo slobodu i povratak u obećanu zemlju. Sloboda i oproštenje su poput ruke i rukavice. Tu vezu između slobode i oproštenja možemo vidjeti u Lukinom korištenju grčke imenice aphesis. U Luka 4,18, aphesis znači "sloboda". No, na ostalim mjestima, znači "oproštenje", posebno oproštenje grijeha (1,77; 3,3; 24,47; Djela 2,38; 5,31; 10,43; 13,38; 26,18). Luka često koristi glagol aphiēmi sa sličnim značenjem, "oprostiti grijehe" (Luka 5,20-24; 7,47-49; 11,4; 12,10; 17,3-4; 23,34; Djela 8,22). Dvije Isusove reference na slobodu u Luki 4,18 odnose se na oproštenje grijeha. Zanimljivo je da Isus prestaje s čita-


njem Izaije 61,2 u pola retka. Čitav redak glasi: "Da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega" (dodan naglasak). Citirajući samo prvu polovicu retka, Isus snažno i strateški naglašava da je njegova služba u ovo vrijeme služba ljubavi i oproštenja, a ne zakona i suda. Tjelesna potreba: iscjeljenje

Drugo, kraljevstvo Božje ispunjava tjelesnu potrebu čovječanstva za ozdravljenjem tijela. Isus je objavio da ga je Duh pomazao za "vraćanje vida slijepcima" (Lika 4,18; 18,35-43). Njegova čudesna iscjeljenja su dokaz da je on "Sin Božji" (4,40-41) i "onaj koji ima doći", a to je Mesija (7,19-23). Luka stavlja Isusovo istjerivanje demona među čuda iscjeljenja. To izgonjenje dokazuje da je "došlo k vama kraljevstvo Božje" (11,20). On ovako sumira Isusovu službu: "[Isus] ... im je govorio o kraljevstvu Božjem i ozdravljao sve koji su trebali ozdravljenja" (9,11). Isus je poslao svoje učenike i sedamdesetoricu da čine isto (9,2; 10,9). Isusova čudesna iscjeljenja dokazuju da se On brine za dobrobit ljudskog tijela. Tu je brigu Assemblies of God ugradio u svoje temelje u članku 12 naše Izjave o temeljnim istinama gdje stoji: "Božansko iscjeljenje je sastavni dio Evanđelja. Oslobođenje od bolesti je proviđeno otkupljenjem i privilegij je svih vjernika."3 Društveno-ekonomska potreba: providnost i uključenje

Treće, kraljevstvo Božje ispunjava društveno-ekonomske potrebe čovječanstva za providnošću i uključenjem. Duh je pomazao Isusa da "donese Radosnu vijest siromasima". Siromaštvo može biti duhovnog karaktera (npr. "siromasi u Duhu" [Matej 5,3]). Ali u Luki i Djelima, riječ siromasi (grčki ptōchos) je prvenstveno društveno-ekonomskog karaktera. Na koji je način Isusova služba kraljevstva Radosna vijest za siromahe? Na nivou naviještaja, Isus jamči siromasima koji vjeruju u njega da će se njihovo bogatstvo u ovom vremenu preokrenuti u vremenu koje dolazi (Luka 6,20-21). Kao kontrast, Isus je rekao dobro uhranjenim bogatašima: "Ali jao vama, bogataši, jer imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti, jer ćete gladovati! " (6,24-25). U svojoj pripovijetki o Lazaru i bogatašu Isus je poučavao sličnu lekciju o zamjeni bogatstva (16,19-31). Također, Isus

je uzvisivao siromahe pohvaljujući njihovu tihu požrtvovnu darežljivost (21,1-4) kao kontrast razmetljivim darovima bogataša koji uopće nisu bili nikakva žrtva. Ali, Isusova služba je išla još dalje od samog naviještanja kraljevstva prema njegovom ostvarivanju. On je temeljito preorijentirao način kako su njegovi učenici koristili dobra i što su prema njima osjećali. On je svoje učenike poučavao da izbjegavaju gomilanje dobara i da dijele siromasima. Na Sudnji dan će biti osuđen svatko: "koji sebi zgrće blago, a ne sabire bogatstvo koje pred Bogom vrijedi" (12,21). Učenici se ne smiju zamarati pribavljanjem hrane i odjeće, nego trebaju "tražiti Božje kraljevstvo, a sve to će im se nadodati (12,31). Zbog toga što će Bog svojim učenicima dati svoje kraljevstvo, Isus svojim učenicima zapovijeda: "Prodajte svoje imanje i to dajte kao milostinju! Nabavite sebi torbe što ne stare: neprolazno blago na nebesima gdje se kradljivac ne primiče niti moljac grize!" (12,32-33; 18,22). Isus je svoje učenike učio da u svoje zajedničke objede uključe i siromahe (14,13). Kad se carinik Zakej pokajao za svoje financijske malverzacije i polovicu svog bogatstva dao sirotinji, Isus je objavio: "Danas je došlo spasenje ovoj kući" (19,1-10). Isusovo navođenje Izaije 58,6 i 61,2 osnažilo je ovaj novopronađeni odnos Isusovih učenika prema bogatstvu. U Izaiji 68,6-8, prorok kritizira Izraelov religiozni post upravo zbog toga jer nije promijenio njihov odnos prema sirotinji.

Govoreći u Božje ime prorok naviješta: "Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti." Slično, kada Isus govori o "godini milosti Gospodnje" (Izaija 61,2), njegove riječi imaju društveno-ekonomsku konotaciju. Ta godina je bila Jubilejska godina, tijekom koje je Bog naložio Izraelcima da opraštaju dugove svojim sunarodnjacima, vrate im zemlju njihovih predaka, i ako su bili prodani u roblje, da ih oslobode (Levitski zakonik 25,8-55). Prema Izaiji, istinska religija, proviđa siromasima. Mi ne možemo produhovljavati ove odlomke o novcu. Tako bi promašili njihov smisao. Novozavjetna crkva

Je li novozavjetna crkva nasljedovala Model Isusove službe? Jest. Oni su naviještali i ostvarivali Kraljevstvo u sili Svetog Duha. Služili su duhovnim, tjelesnim i društveno-ekonomskim potrebama ljudi. To vidimo već na početku Djela apostolskih. Djela 1,8 je programski redak čitave knjige. Isus je svoje obećanje o sili ispunio u Djelima 2, i trenutačni učinak silaska Svetog Duha na njih se očitovao u govoru - govor u nadnaravnim jezicima (2,4 i 11) i evangelizacijska propovijed (2,14-39). Kroz čitavu knjigu Djela

© 2012. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Pišem knjigu o nekome tko savršeno, dosljedno i s velikom poniznošću služi Gospoda. Kako se točno 'autobiografija' slovka? "

Jesen 2012. 31


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

apostolskih, Duh je osnaživao Isusove učenike za naviještanje evanđelja: Petra pred Velikim vijećem (4,8), Filipa s etiopijskim eunuhom (8,26 i 29), Petra u Kornelijevoj kući (Djela 10,19 i 44-48), Barnabu i Savla uoči njihovog prvog misijskog putovanja (13,2). Učenici su također činili čuda: iscjeljivali hrome (3,110; 9,32-36; 14,8-10), bolesne (5,12-16; 19,11-12), demonizirane (8,7; 16,16-18), slijepe (9,17-19), i dizali mrtvace (9,3643; 20,7-12). Pentekostalci očekuju da njihove službe evangelizacije prate "znaci i čuda", jer je to obrazac iz knjige Djela apostolskih (2,22 i 43; 4,30; 5,12; 6,8; 8,6 i 13; 14,3; 15,12). Jesmo li previdjeli na koji su način prvi kršćani ostvarivali kraljevstvo u svom odnosu prema siromasima? Djela 2,42-47 opisuju život crkve nakon Pedesetnice. Redci 44 i 45 opisuju njihovu društvenoekonomsku praksu. U Djelima 4,32-35 nam se govori: "Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša. Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko. …velika je milost bila nad njima svima. Među njima, dakako, nitko nije oskudijevao, jer bi svi posjednici zemljišta i kuća to prodavali te novac od prodanih stvari donosili i stavljali pred noge apostolima. Tada se to dijelilo svakom pojedincu prema njegovim potrebama." Prvi su kršćani oformili službu đakona da osiguraju ravnomjernu distribuciju sredstava za siromahe (6,1-7). Luka opisuje Košutu kao ženu čiji se "život sastojao samo od djela ljubavi i djela milosrđa" (9,36). Antiohijska je crkva po Barnabi i Savlu poslala pomoć jeruzalemskoj crkvi koja je trpila glad (11,37-30). Neki drže da ovi primjeri pokazuju kako se crkvena služba suosjećanja odnosi samo na siromašne vjernike. Oni misle da crkva treba evangelizirati one koji ne vjeruju, a brinuti se za vjernike. U tome ima nešto istine. Dakle, ja postavljam pitanje: "Poučavate li članove crkve upravljanju financijama kako bi njihovo davanje desetine i dragovoljnog priloga sadržavalo određena sredstva za siromašne članove, prema Djelima 4,34 i 35? Postoji li u vašoj crkvi služba đakona koji na sustavan i organiziran način služe siromašnim čla-

32 Duhovno vrelo

novima u skladu s Djelima 6,1-7? Pridonosi li vaša crkva službi suosjećanja kako bi pomogla siromašnoj braći i sestrama u svojoj denominaciji i šire, prema Djelima 11,27-30? Ako ne, zašto ne? Želio bih izazvati ideju da svoju službu suosjećanja trebamo ograničiti na članove crkve. Kad je Isus propovijedao u sinagogi svog grada, u odgovoru slušateljstva na njegovu poruku detektirao je sumnjičavost. Stoga ih je podsjetio da "nijedan prorok nema priznanja u svom zavičaju", te je zatim, kako bi dokazao svoj stav, citirao primjer Ilijinog služenja udovici u Zarepti i Elizejeve službe Sirijcu Naamanu (Luka 4,24-27). Baš kao što su proroci služili "strancima" ozdravljajući ih i proviđajući za njihove društvenoekonomske potrebe, na isti će način, čini se da Isus implicira, služiti i on. Isto tako, Isus je ispričao prispodobu o milosrdnom Samarijancu (10,25-30), da pomogne "vjernicima" shvatiti kako ljubiti svog bližnjeg nadilazi granice između "vjernika" (Židova) i "nevjernika" (Samarijanaca). I konačno, Isus nalaže svojim učenicima: "Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag! Tako će vaša plaća biti velika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš! "(6,35-36, dodan naglasak). Isus je financijsku darežljivost prema potrebitima, neprijateljima - krajnjim 'nevjernicima' povezao s Božjom dobrotom i milosrđem. Ovi redci dovode u pitanje tezu da mi trebamo poslužiti milosrđem samo 'vjernicima'. Umjesto toga, oni naglašavaju što je Pavao rekao u Galaćanima 6,10: "Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, činimo dobro svima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadaju istoj obitelji." Kao što je Isus u sili Svetog Duha naviještao i ostvarivao kraljevstvo Božje, tako je i novozavjetna crkva naviještala Kralja, činila "znakove i čuda" i dobra djela u sili Svetog Duha. Baš kao što je on ispunjavao duhovne, tjelesne i društveno-ekonomske potrebe čovječanstva, tako su i oni. Tako bismo trebali i mi. Zaključak

Assemblies of God prakticiraju službu milosrđa zbog nekoliko pragmatičnih razloga. Ona otvara vrata društva evangelizaciji i učeništvu, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Kasnih osamdesetih i ranih devedesetih moj rođak David Plymire i ja

vratili smo se u područje sjeverozapadne Kine gdje su naši roditelji bili misionari. Donijeli smo donaciju za opremanje regionalne bolnice s najmodernijom medicinskom opremom, i lokalne pastore smo uključili u prezentaciju ovih darova. Ti su darovi rezultirali time da su lokalne vlasti s odobravanjem gledali na crkvu i pobili staru komunističku laž da kršćane nije briga za tjelesne i materijalne potrebe ljudi. Misionari Assemblies of God danas služe u otprilike osamdeset zemalja kao voditelji službe suosjećanja. Te službe suosjećanja otvaraju vrata evanđelju u zemljama gdje su uobičajene službe evangeliziranja zabranjene. Ali također postoji i jedan principijelan razlog. Mi prakticiramo suosjećanje jer suosjećajan Krist zahtijeva suosjećanje od crkve. Evangelizacija ima prioritet koji nemaju iscjeljenje i pomaganje siromasima. Ako nahranimo ljude, a ne spasimo nijhovu dušu, nije nam stalo do njih u dovoljnoj mjeri. Ali nikada nećemo trebati birati između evangelizacije i iscjeljenja ili evangelizacije i suosjećanja. Duh Isusa Krista nam omogućuje da činimo sve to. Takva vrsta silne službe - evangelizacija, štovanje, učeništvo i suosjećanje - je naš razlog postojanja.

  George O. Wood, D.Th.P., je

generalni superintendant Velikog vijeća Assemblies of God, Springfield, Missouri.

  George Paul Wood, je izvršni direktor Enrichmenta, i direktor Ministerial Resourcing, Springfield, Missouri.

Preveli Goran Punda i Ivana Radan Punda

BILJEŠKE 1   Suosjećanje znači "briga za siromašne i potrebite u svijetu" i "ispunjavanje ljudskih potreba" (Statement of Fundamental Truths, članak 10, "The Church and its Mission" i članak 11, "The Ministry") http://ag.org/top/ Beliefs/Statement_of_Fundamental_Truths/ sft_short.cfm 2   "Kao Vijeće, ... mi predajemo sebe i naš Pokret Njemu za najveću evangelizaciju kojoj je svijet ikada svjedočio." Minutes of the November 1914. General Council. 3   Statement of Funfamental Truths, članak 12, "Božansko iscjeljenje", http//ag.org/top/ Beliefs/Statement_of_Fundamental_Truths/ sft_short.cfm


Antropocentričnost kršćanstva ERVIN BUDISELIĆ

Dopustimo Duhu da se bavi s nama, a mi se okrenimo k drugim ljudima kojima treba pomoć i susret s Bogom. Vjerujem da u tome leži tajna rasta u Kristovoj zrelosti, a gdje je rast tu su i svjedočanstva, a gdje su svjedočanstva tu ima i razloga za radost i veselje u kršćanskom životu.

J

e li pretjerano reći da je današnje kršćanstvo u neku ruku antropocentrično, tj. da se u njegovom središtu nalazi čovjek, a ne Bog? Naravno, ovakvo generaliziranje nije baš uvijek uputno, ali vjerujem da određeni pokazatelji ukazuju na to kako se u središtu današnjeg kršćanstva ipak nalazi čovjek. Možda i nesvjesno zbog kulture koja je izrazito individualistička, današnje kršćanstvo preuzelo je taj naglasak. Stoga u ovom članku želim ukazati na moguće kulturološke uzročnike koji su doveli do antropocentričnosti kršćanstva, na koji način se ona očituje te koje su posljedice takvog kršćanstva. U prijašnjim vremenima, kultura nije bila toliko individualistička, budući da je pojedinac bio dio neke zajednice u kojoj je imao određenu ulogu te je bio odgovoran ostalima. Jednako tako, svrha ljudskog života nije bila ostvarenje sreće ili ispunjavanje vlastitih snova, a sav ljudski život bio je usmjeren k svom krajnjem cilju – životu poslije života. No, današnja kultura izrazito je individualistička i konzumeristička jer svatko gleda sebe i nastoji ostvariti svoj „američki san.“ Nedostaje društvene odgovornosti i ljudi sve više bivaju otuđeni jedni od drugih. E sad, gdje se u svemu tome nalazi kršćanstvo i kako smo došli do antropocentričnosti kršćanstva? Prvo, tu je reformacija koja je načela jedinstvo ondašnje zapadne crkve tako što se određena skupina ljudi uspjela odvojiti od kolektiviteta zvanog Rimokatolička crkva i obraniti pravo na svoje postojanje nezavisno od tog kolektiviteta. Uspjela je obraniti svoju individualnost. Nakon toga slijede tri kulturna pokreta koja u središte stavljaju čovjeka: prosvjetiteljstvo koji stavlja naglasak na ljudski razum i samim time potiče individualnost; romantizam koji u središte stavlja ljudske osjećaje i srce; i egzistencijalizam koji nas je usmjerio da istinu potražimo u sebi, a ne negdje izvan nas. Uz ovakav vjetar u leđa ljudskoj individualnosti, neminovno je bilo da se nešto od toga „prelije“ i u kršćanstvo, a to se najbolje očituje u sljedećim primjerima: a) navještaj Evanđelja manje je navje-

Jesen 2012. 33


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

Križ je mjesto Kristove žrtve, mjesto gdje pojedinac svaki za sebe mora doći da nađe oprost za svoje grijehe. Stol je mjesto gdje se okupljaju oni koji su već prethodno stali pred križ i sada zajedno u Božjoj prisutnosti slave Kristovu žrtvu i dar novog života kojeg imaju zbog križa. Nažalost, većina kršćana pomiješala je stol s križem i tako u prvi plan stavila mea culpa umjesto zahvalu upućenu Bogu.

34 Duhovno vrelo

štaj o Isusu Kristu, a više o tome „kako ja mogu biti spašen,“ b) služba Gospodnje večere više je usmjerena na naš grijeh, nego na zahvalnost za Kristovu žrtvu, c) propovijedi više govore o tome kako vjernici ne valjaju i što trebaju činiti, a manje o tome što je Bog učinio, što čini i što želi činiti među nama. Poplarnost evangelizacije korištenjem traktata Četiri duhovna zakona više je nego neupitna, no on samo ukazuje na boljku suvremenog kršćanstva koje u evangelizaciji više pažnje poklanja govoru o čovjeku, nego o Bogu. Naime, govor tipa „Bog TE ljubi i ima plan za TVOJ život,“ „TI si grešan,“ „ako TI želiš biti spašen,“ Bog želi da TI s njime živiš u vječnosti,“ itd., samo ukazuje da je navještaj Evanđelja postao govor o čovjeku, a manje o Bogu. Jednako tako, za ovakvu „poruku Evanđelja“ nije potrebno koristiti niti poznavati Stari zavjet, ono nastoji dovesti slušatelja do točke gdje će on ili ona priznati svoju grešnost, i općenito svodi poruku Evanđelja na poruku o „osobnom spasenju,“ kao da je najveći naglasak poruke Evanđelja čovjek i njegov grijeh. No, zanimljivo je da prve četiri knjige Novog zavjeta koje nose naziv „evanđelja,“ prije svega govore o Isusovom rođenju, životu, smrti, uskrsnuću i ponovnom dolasku.“ Jednako tako navještaj Evanđelja u Novome zavjetu temelji se na Starom zavjetu (on ne može bez njega), a slušatelja se nastoji dovesti do točke gdje će priznati Isusa za svojeg Kralja i Gospodara (Mt 16,16, 27,54; Dj 2,36; Rim 10,9). U konačnici, poruka Evanđelja jest poruka o obnovi pojedinaca, ali također govori o obnovi Izraela i cjelokupnog stvorenja ostvarivanjem i očitovanjem Božje vlasti na zemlji. Drugo područje gdje je naglasak na čovjeka zauzeo primarno mjesto jest blagovanje Gospodnje večere. Neobično je čitati o tome da su prvi vjernici „lomili kruh [ovaj izraz odnosi se na Gospodnju večeru] te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu“ (Dj. 2,46) i onda to usporediti s današnjom Gospodnjom večerom gdje individualno svatko za sebe, „minutom šutnje“ odaje počast Kristovoj žrtvi. Gdje je nestala radost? I još važnije pitanje, gdje je nestao stol i hrana? Neupitno je da je u ranoj crkvi Gospodnja večera koja se još i naziva euharistijom (od grčke riječi „euharistia“ – zahvaljivanje) bila prožeta zajedništvom, zahvalnošću, radošću i stolom na kojem je bilo hrane, dok je danas situacija takva da je većina blagovanja Gospodnje večere usmjerena na to da pojedinci, svaki za sebe uzimaju malo kruha i vina/soka [ne razumijem kako se ovako malo hrane može zvati večerom?], ispitujući sebe i svoj grijeh, i onda u pokajničkom duhu (polu) zatvorenih očiju blaguju večeru. Za ovkavu promjenu zaslužna je pogrešna forma i sadržaj Večere koja je uvjetovana određenim povijesnim razvojem. Naime, crkve reformacijske baštine odbacile su teologiju prema kojoj je Krist na bilo koji način prisutan u elementima Večere [što je vjerujem ispravan zaključak], no baštinile su još nešto: reformatori su ukinuli sakrament pokore čija je funkcija onda postepeno pridodana Večeri te stoga mi danas pristupamo Večeri kao križu koji predstavlja mjesto Isusove žrtve i našeg kajanja, umjesto kao stolu koji predstavlja mjesto gdje sjedimo u zajedništvu s Bogom i jedan s drugim te blagujući zajedno, veselimo se i slavimo Kristovu žrtvu. Križ je mjesto Kristove žrtve, mjesto gdje pojedinac svaki za sebe mora doći da nađe oprost za svoje grijehe. Stol je mjesto gdje se okupljaju oni koji su već prethodno stali pred križ i sada zajedno u Božjoj prisutnosti slave Kristovu žrtvu i dar novog života kojeg imaju zbog križa. Nažalost, većina kršćana pomiješala je stol s križem i tako u prvi


plan stavila mea culpa umjesto zahvalu upućenu Bogu. Treće područje gdje prevladava govor o čovjeku jest propovijedanje koje je u velikoj mjeri moralističko. Ovo ne znači da sam protiv morala i da umanjujem grijeh (na kraju krajeva, Golgota je Božji naglasak na grijeh kao što je to prije stotinjak godina rekao Johnatah Goforth), već ističem činjenicu da današnje propovijedanje u svojem središtu treba imati manje govora o tome kako kršćani ne valjaju te što trebaju činiti manje, a što više, a veći se naglasak treba staviti na ono što je Bog učinio, što čini i što će učiniti. Drugim riječima, ljudima treba više biblijske teologije spasenjske povijesti (od stvaranja do Kristovog drugog dolaska), a manje moralizma koji je odvojen od govora o spasenjskoj povijesti. Govor o čovjeku, i posredno o grijehu, uvukao se u središte kršćanstva: on preuzima središnje mjesto u navještaju Evanđelja istiskujući time priču o Isusu; on dominira Gospodnjom večerom te se vjernici više usmjeravaju na svoj grijeh, nego na zahvalnost i radost novoga života; on postaje glavna tema propovijedi, a sve to nas dovodi do sljedećega – generacije kršćana koje se odgajaju na taj način postaju paralizirane za služenje. Dobivaju golemu količinu informacija o grijehu i tome kako su oni zapravo loši i što bi još trebali popraviti u svome životu ( u stilu, „manje TV-a, više molitve“), a jako malo informacija o Božjem karakteru i velikim Božjim djelima. Uvjereni u svoju vlastitu nevrijednost te puni osude jer ne mogu ostvariti moralistički kriterij koji im nameću njihovu pastiri, kršćani sve više postaju pasivni promatrači, umjesto aktivni Božji sluge. Oni to ne mogu biti niti žele, jer su usmjereni na svoj grijeh umjesto na ljepotu svojeg Spasitelja, a antropocentrično Evanđelje, Večera i propovijedi im u tome ni malo ne pomažu. Ovakav „stil“ kršćanskog života ima za posljedicu još jednu neželjenu stvar – kao što to kaže Bill Johnson, za takve kršćane čitav njihov život usredotočen je na pobijeđivanje nečega što je već pobijeđeno, a ti isti kršćani vjeruju da Božja sila postoji samo kako bi im pomogla nadvladati grijeh. I tako ispada da je jedina svrha Božje sile ta da nas učini moralnim ljudima obnovljenima na sliku Božju. No, sila Božja nam je također dana zato da nas učini svjedocima drugog svijeta te da budemo ljudi koji će oslobađati one koje sotona drži zarobljenima.1 Nažalost, mnogi kršćani sami sebe isključuju od takve privilegije jer su usredotočeni na nadvladavanje nečega što je već nadvladano, a samim time, sotona koji je poražen, postaje pobjednik. Na stranicama Novog zavjeta čitamo o tome kako je Isus bio pomazan Duhom i snagom te je prošao zemljom čineći dobro i oslobađajući sve one kojima đavo bijaše ovladao (Dj 10,38). Riječ „ovladati (grč. katadunasteuomenous) u sebi nosi značenje „prakticiranja sile nad nekime.“ Stoga, ako sotona svojom silom djeluje na ljude, to znači da je druga vrsta sile potrebna da oslobodi zarobljene. I zato moralni kršćani (koliko god to bilo dobro, plemenito i nužno), ne mogu savladati sotonsku silu kojom on drži ljude zarobljene. I zato nam nisu toliko potrebni štandovi, traktati, knjige, pjevanje, koncerti, evangelizacije, „drama ministry“ i ostale stvari, jer su takve stvari često izraz ljudske snage i sposobnosti (onoga što mi možemo učiniti za Boga, a ne toliko onoga što Bog čini kroz nas za obraćene ljudi, vidi Rim 15,1819). Nama je potreban novozavjetni model crkvene službe gdje navještaj Evanđelja prate čuda i znakovi, a kad imamo to, onda ovo ostalo dobro dođe. Rana crkva nije imala niša od toga (nisu imali čak niti Bibiju) pa su promijenili Rimsko Carstvo.

Na kraju, treba reći sljedeće: Isus je u svom životu pokazivao Oca, a učenici su promatrali Njegovu slavu (kakav je uistinu Bog) i tu su spoznaju prenosili drugima. Tako Petar piše o snazi koja nam je dana za život i pobožnost kao i o obećanjima koja posjedujemo (2 Pet. 1,3-4), a Ivan govori o navještaju života (1 Iv 1,1-4). Jednako tako 1 Petrova 2,9 nam govori o zadaći crkve da naviješta Božja silna djela (grč. arete – vrline, odlike), a pisac poslanice Hebrejima pišući zajednici koja duhovno mlitavi i posustaje u hodu u vjeri, kroz cijelu poslanicu nastoji pokazati Kristovu uzvišenost nad starozavjetnim stvarnostima, ne bi li im na taj način dao poticaj na vjeru. Zaključak koji se nameće jest sljedeći – potrebno je uprijeti pogled u Začetnika i Dovršitelja naše vjere (Hebr. 12,2), a ne toliko u sebe, jer nas usmjerenost na sebe paralizira za služenje. Dopustimo Duhu da se bavi s nama, a mi se okrenimo k drugim ljudima kojima treba pomoć i susret s Bogom. Vjerujem da u tome leži tajna rasta u Kristovoj zrelosti, a gdje je rast tu su i svjedočanstva, a gdje su svjedočanstva tu ima i razloga za radost i veselje u kršćanskom životu.

  Ervin Budiselić, mag. theol. znanosti, i predavač na Biblijskom institutu, Zagreb.

BILJEŠKE 1   Bill Johnson. Kad nebo osvaja zemlju. Osijek: Izvori, str. 97-98.

Jesen 2012. 35


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

ROBERT MICHELS

Biblija jasno uči da je roditeljstvo posao za oba roditelja u kojem i majka i otac nad djetetom drže kišobran zaštite.

N

ajveća radost moje dvadesetgodišnjeg rada u službi milosrđa je svjedočanstvo Gospodnje milosti slomljenim obiteljima, odnosima i pojedincima. U svojem djelovanju kroz Highlands Child Placement Services and Maternity Home (Highlands služba za udomljavanje nezbrinute djece i dom za trudnice), ne mogu ni nabrojati koliko su puta prve riječi koje sam na telefon čuo bile: "Moja kćer je trudna", ili "Djevojka iz naše crkve je zatrudnjela." Roditelji i članovi obitelji zovu jer ne znaju kome se obratiti za pomoć. Pastori zovu i traže savjete i materijale za rad s obiteljima. Ponekad bi trudna djevojka nazvala jer ne bi imala nikog s kim bi razgovarala. Jedna majka iz Colorada je bila izvan sebe zbog trudnoće svoje kćeri tinejdžerice. Vjerovala je da će ta trudnoća upropastiti ne samo kćerkin život, već i živote čitave obitelji. Sedam mjeseci kasnije, djevojčini roditelji su došli na savjetovanje. U jednom trenutku majka je počela plakati i izbacila iz sebe tajnu koju je godinama čuvala - ne samo od svog supruga, već i od drugih članova obitelji. Ona je također u svojoj mladosti ostala trudna i dijete je dala na usvajanje. Čitava obitelj se zagrlila i počela plakati. Kad je istina konačno izašla na vidjelo, obitelj je slomila generacijski obrazac ponašanja. U SAD, se upravo suočavamo s rastu-

36 Duhovno vrelo

ćim brojem pobačaja, nakon što smo u ranim devedesetima svjedočili njihovom opadanju. Trudnoća među ženama koje su same također raste. Postotak rođenja kod neudanih žena je u SADu narastao sa 18,4 posto u 1980.-tima na 40,6 posto do 2008.1 U 2007. šesdeset posto djece rođene od žena starih između 20 i 24 godine bilo je van braka, dok je 2002. taj broj iznosio 52 posto.2 Dodajmo k tomu ogroman sustav udomiteljstva i pad broja posvojenja u SAD, crkva treba svoju službu ponuditi toj populaciji. Trudnoća kod tinejdžera

Dob onih koji zatrudne van braka varira. Najstarija žena koja je zatražila pomoć u Highlandsu je imala 47 godina. Najmlađa je imala 12. Nešto više o 50 posto djevojaka koje ulaze u Highlands Maternity Home stare su između 15 i 19 godina. Crkva ima tendenciju glorificiranja djevojčine odluke za rođenjem djeteta, nakon što nadvlada svoj strah da će trudna tinejdžerica obaviti pobačaj. Ali samo pružanje odgovarajuće njege, prehrane, savjetovanje, odjeće itd., za samohranu majku i njezinu bebu je poput slanja natovarenog broda na pučinu bez kapetana. Prije ili kasnije brod će se nasukati i sve će biti izgubljeno. Isus je dao model na koji način crkva može pomoći da se tinejdžerka odluči sačuvati život svojeg nerođenog djeteta.


Kad se Isus suočio s demoniziranim čovjekom u petom poglavlju Marka, on mu nije samo dao hranu i odjeću. Isus je prvenstveno uvidio njegovu duhovnu potrebu, te nakon što je bila ispunjena, čovjek je postao koristan član društva. Trudne tinejdžerice dolaze u centre za trudnoću i domove za majke kako bi primile neophodnu pomoć za svoje tjelesne potrebe, a pri čemu ne prime nužno i duhovnu pomoć. Duhovna anemija djetetove majke, oca i članova obitelji je često razlog zbog kojeg je tinejdžerica i ostala trudna. Tinejdžerska trudnoća je emocionalni vrtuljak za obitelj, pa čak i daljnju rodbinu. Izgleda da svatko zna što je najbolje za trudnu djevojku. Često je slučaj da djevojčina obitelj koja je godinama nedjelotvorna, sad mora svu svoju energiju usmjeriti na trudnoću mlade djevojke. Mlade djevojke nerijetko namjerno zatrudne kako bi zadržale bajkovitu vezu koja je zapravo iluzorna. Taj je odnos duboko ukorijenjena potreba za ljubavlju i pažnjom koju su trebale primiti od svog oca. Ako im otac uskraćuje odnos ljubavi i pažnje, mlada će djevojka poduzeti sve što je potrebno da ga dobije kroz bilo koga. Kao crkva, mi moramo pomoći obiteljima da nadvladaju svoju nedjelotvornost. Kad bi ispunili duhovne potrebe djevojaka koje su nam došle da im služimo, vidjeli smo kako se krug nedjelotvornosti prekida. Djevojke su napuštale Highlands kako bi slijedile put koji je Bog za njih pripremio. Mnoge su upisale biblijsku školu, druge bi napuštale Highlands, vrativši se svojim domovima, te se udale za pastora za mlade. Osim u rijetkim slučajevima, crkve se ne mogu djelotvorno nositi s troškovima i voditi službe koje osiguravaju stanovanje. No crkve mogu uputiti djevojke u one domove za zbrinjavanje majki i agencije za usvajanje koje pružaju biblijska rješenja. Samohrane majke

Samohrana majka u 2012. možda neće nalikovati na majku tinejdžericu koja zadnjih 30 godina prima državnu pomoć. Poznate zvijezde veličaju vanbračno majčinstvo. Mnoge samohrane majke su bolje obrazovane i sposobnije za samouzdržavanje, tako da brak više nije preduvijet za financijsku stabilnost. U 2009. godini, otprilike 34 posto djece u Americi je živjelo s jednim od roditelja, trostruko više nego 1970. godine.3 Na nacionalnom nivou, 83 posto djece

koje žive s jednim roditeljem, žive sa samohranom majkom.4 Prema američkom zavodu za popis stanovništva, pretpostavlja se da će 59 posto američke djece najmanje jedanput tijekom svog djetinjstva živjeti s jednim od roditelja samaca. Neke od obitelji samaca su dvojezgrene, što znači da su oba roditelja aktivno uključena u roditeljstvo i za svoju su djecu stvorila dva odvojena doma. Umjesto da budu iznimka ili odstupanje, češće se događa da se obitelji samaca razvedu i ponovo ožene. Samohrani roditelji dolaze iz svih društvenih klasa, svih rasnih i etničkih grupa, te svih životnih doba. Ali, kućanstvo kojim upravlja samohrana majka suočava se s većim financijskim problemima nego obitelj koju vodi samohrani otac. Neke samohrane majke, koje su i same odrasla djeca razvedenih roditelja, radije ostaju same jer ne žele da im potomci pate radi razvoda roditelja kao i one. Neke žene postaju samohrane majke jer budu napuštene, a ne vlastitim izborom. Rasprostranjenost jednoroditeljskih obitelji je problem, zato što samohrani roditelji i njihova djeca mogu patiti od emocionalnog stresa, ekonomske nesigurnosti i društvene neprilagođenosti. Je li moguće da samohrani roditelj uspješno podigne svoje dijete? Koji su izazovi s kojima se samohrani roditelji suočavaju? Na koji način kršćanin kao samohrani roditelj može uspješno odgojiti djecu? Kakvu ulogu u služenju takvim obiteljima igra crkva? Zlostavljanje djece

Koliko tjelesnog, mentalnog, emocionalnig i seksualnog zlostavljanja treba dijete pretrpjeti od strane roditelja? Kada se smatra razboritim maknuti dijete iz takvog doma i staviti ga pod zaštitu države? Na kraju to eventualno smješta zlostavljano dijete u sustav udomiteljske skrbi koje nije ni odgovor na problem niti sigurnosna mreža. Dijete ne bi smjelo biti zlostavljano nikada i ni od koga, a kamoli od roditelja. Dijete bi trebalo izdvojiti iz obitelji onda kad je to u najboljem interesu djeteta, dokle god postoje obitelji koje su sposobne, brižne i pune ljubavi, kako bi mu pomogle ublažiti bol. Crkve trebaju biti svjesne svoje zakonske obveze da prijave zlostavljanje djece. Predavanja za roditelje mogle bi biti pro-

aktivan način poučavanja roditelja uspješnom roditeljstvu i preveniranju zlostavljanja djece. Drugi način jačanja roditeljskih vještina je održavanje bračno/roditeljskih mentorskih programa. Posvajanje/udomiteljstvo

"Sirotišta su bila primarni način zbrinjavanja siromašne ili neželjene djece u SAD od sredine devetnaestog do sredine dvadesetog stoljeća. Nakon toga, sirotišta je zamijenilo udomiteljstvo i manje institucije poput domova."5 Suprotno uvriježenom mišljenju da su sirotišta bila loša mjesta, "Sirotišta su osnivale društvene zajednice kako bi povećale šanse za preživljavanje djece pod svojom skrbi, i u većini slučajeva su to i uspijevale."6 Prije dosta godina, kako bi se nosila s rastućim brojem siročadi ili zlostavlja-

Duhovna anemija djetetove majke, oca i članova obitelji je često razlog zbog kojeg je tinejdžerica i ostala trudna. Tinejdžerska trudnoća je emocionalni vrtuljak za obitelj, pa čak i daljnju rodbinu. Jesen 2012. 37


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca nom/zanemarenom djecom, vlada je djecu počela upućivati u udomiteljske obitelji. Mnoga sirotišta u privatnom vlasništvu su zatvorena ili su promijenila svoju namjenu te počela prihvaćati zlostavljanu i ispaćenu djecu. Praksa upućivanja djece u udomiteljske obitelji je i danas na snazi. Većim dijelom to funkcionira. Jakov nas uči: "Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom sastoji se u ovomu: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovoga svijeta" ( Jakov 1,27). Danas u svijetu ima više od 163 milijuna siročadi. Više od pola milijuna djece u SAD-u nalaze se u udomiteljskim obiteljima. Mnogi od njih su bili zlostavljani, zanemarivani ili napušteni. Biblija ih naziva djecom bez očeva. Crkva mora odigrati ključnu ulogu u razvoju obitelji koje će ispuniti prazninu u sustavu udomljavanja i usvajanja djece. Evo osam prijedloga kako se crkva kroz sustav skrbi pomoću udomiteljstva/usvajanja može uključiti u obnovu obitelji, samohranih majki i života djece.

Suosjećanje za dobrobit obitelji mora biti primarni motiv crkve. U suprotnom, kad se suočite s protivljenjem i ugledate beznađe kod toliko mnogo pojedinaca, crkva će doživjeti preopterećenje u službi suosjećanja. 38 Duhovno vrelo

Molite za mudrost i usmjerenje

Molite da Gospod usmjeri vašu crkvu na koji način da se uključi u proces usvajanja/udomiteljstva. Vidio sam da su ljudi crkvi donirali kuću ili zgradu, a crkva bi odmah pomislila na otvaranje doma za samohrane majke ili centra za trudnoću. Takav scenarij obično propada. Proučavajte Božju riječ kako bi vidjeli što ona govori o onoma koji nemaju oca. Raspitajte se o vašem lokalnom sustavu udomiteljstva i njihovim potrebama. Zamolite Boga da vam pomogne u služenju neudanim majkama, samohranim roditeljima i obiteljima udomiteljima. Stecite znanje o službi usvajanja/ udomiteljstva

Obrazujte se o lokalnim i državnim zakonima po pitanju udomiteljstva, usvajanja djece i mladenačkoj trudnoći. Držeći se zakona, vaša će služba u očima javnosti steći legitimitet. Ali, oduprite se poticaju da prihvatite pomoć državnih fondova. Na taj ćete način moći slobodno naviještati Krista. Budite suosjećajni

Suosjećanje za dobrobit obitelji mora biti primarni motiv crkve. U suprotnom, kad se suočite s protivljenjem i ugledate beznađe kod toliko mnogo pojedinaca, crkva će doživjeti preopterećenje u službi suosjećanja.

Iskažite potporu

Čak iako ne namjeravate započeti službu usvajanja/udomljenja, budite svjesni da su drugi ljudi u vašem društvu vjerojatno uključeni u ovu vrst rada. Bilo da su te službe u vašem lokalnom okružju ili na državnom nivou, podržite ih. Pošaljite im novčanu donaciju, sudjelujte u njihovim projektima, volontirajte i potaknite druge da se uključe. Otiđite na misijsko putovanje

Organizirajte misijsko putovanje u dom za napuštenu djecu ili centar za majke/ trudnice. Misijski put će pomoći ljudima u vašoj crkvi zadobiti perspektivu nedjelotvornih obitelji. Također bi mogao otvoriti vrata za volontiranje članova vaše crkve. Ohrabrite službu usvajanja/ udomljavanja

Biblija jasno uči da je roditeljstvo posao za oba roditelja u kojem i majka i otac nad djetetom drže kišobran zaštite. Ohrabrite obitelji da se uključe u državni sustav posvajanja/udomiteljstva. Savjetovanje/predavanja

Ako vaša crkva potiče roditelje na usvajanje ili udomljavanje djece, za njih ćete trebati osigurati savjetovanje, predavanja i timove za podršku. Ostavljeni

Mnoga udomljena djeca i samohrane majke dolaze iz obitelji koje su nekad išle u crkvu i ispovijedale kršćanstvo. Slomljene nedjelotvorne obitelji trebaju obnovu. Zadaća crkve nije samo pomaganje razrušenim obiteljima, već i prepoznavanje simptoma njihove nedjelotvornosti i rad na olakšavanju problema prije nego dođe do toga da se obiteljska situacija više ne može popraviti. Kako se uključuješ u službu udomljavanja i skrbi za zlostavljane/pretučene, samohrane majke, svojim primjerom nevjernom društvu demonstriraš evenđelje. Investicija vaše crkve će imati utjecaj koji nadilazi vaš životni vijek.

  Robert Michels je službenik

Assemblies of God Family Services Agency (Assemblies of God ured za pomoć obiteljima), Hot Springs, Arkansas. Preveli i prilagodili Ivana Radan Punda i Goran Punda


Cherish Kids: pomaganje obiteljima usvajanjem i udomljavanjem Jedne nedjelje u jesen 2008., moj pomoćnik je ušao u moju kancelariju vrlo uzrujan. Novi dječak u vrtiću se razodjenuo pred djevojčicama u svojoj grupi. Moja trenutačna reakcije je bila: " Smjesta mi ga dovedite, i pronađite njegove roditelje." Dok sam ga čekala, zamišljala sam si neodgojeno nedisciplinirano dijete. Razmišljala sam kako reagirati na njegovo neprihvatljivo ponašanje. Nisam bila spremna za ono što ću doživjeti, niti sam očekivala da će to zauvijek promijeniti moje srce. Nakon nekoliko minuta, u moju je kancelariju ušao mršav, blag dječak Tristan. Nije izgledao poput osornog grubijana kakvog sam očekivala. Prošle noći ga je socijalna služba izbavila iz doma u kojem je bio zlostavljan. U samo pet kratkih godina života, kao poslijedica okrutnih i nehumanih djela zlostavljanja koje je proživio, on je bio emocionalno i tjelesno obilježen. Nažalost, ovakva priča nije neuobičajena. Te noći kad sam upoznala Tristana, Bog je počeo poticati moje srce. Osjetila sam da me zove da učinim nešto u životima djece poput Tristana. U siječnju 2009. godine pokrenuli smo službu Cherish Kids program, koja ima trostruku misiju: 1. Podizanje svijesti o potrebama djece koja ne rastu u svojim biološkim obiteljima kroz medije, crkvu i društvene događaje. To postižemo na sljedeće načine: • održavanjem sajmova i godišnjih skupova; sudjelovanjem u društvenim događanjima i suradnjom s crkvama; pružanjem informacija o mogućnostima udomljavanja, usvajanja i sponzoriranja. • kroz medijske promotivne kampanje, oglašavanje pomoću bilborda, radijskih i televizijskih reklamnih poruka, te internetom preko naše stranice i društvenih mreža. 2. Osiguravanje sredstava za udomiteljstvo, usvajanje i ostale prigode za rad preko: • pružanja točnih informacija o udomiteljstvu/usvajanju kroz ovlaštenu obuku i predavanja • pružanja informacija o mogućnostima usvajanja u zemlji i inozemstvu. • povezivanja pojedinaca/obitelji s informacijama o djeci koja odmah mogu biti usvojena. • pružanje mogućnosti sponzoriranja djece. 3. Davanje podrške pojedincima, obiteljima, društvenim organizacijama i crkvama, kao i državnim službama preko: • pružanja emocionalne potpore i podrške kroz tim volontera naše službe. • pružanja financijske potpore obiteljima koje udomljavaju/usvajaju djecu. • ispunjavanje trenutnih potreba kroz našu trgovinu osnovnim priborom i dječjom odjećom. • održavanje godišnjeg domjenka za zaposlenike državnih socijalnih službi. • stipendiranje crkvenih kampova za udomljenu/usvojenu djecu. Kroz ove aktivnosti vidimo kako Bog čini predivne stvari. Crkva se odaziva na vapaj djece i pridonosi stvarnim promjenama u njihovim životima. Tristan je primjer kako Bog upotrebljava Cherish Kids. Njega je posvojila jedna obitelj i sada je dio zdrave obitelji koja ga voli. Možda u vašoj crkvi ima obitelji koje mogu nekoga udomiti ili posvojiti. Pronađite način kako ih vaša crkva može poduprijeti u služenju napuštenoj ili zlostavljanoj djeci.

  Debbie Lindell je ravnateljica službe Cherish Kids pri James River Assembly of God crkvi, Ozark, Missouri. Preveli i prilagodili Goran Punda Ivana Radan Punda

BILJEŠKE 1   National Vital Statistic Report: "Births: Final Data for 2008.",www.cdc.gov/nchs/ data/nvsr/nvsr59/nvsr59_01.pdf., pristupio 17.6.2011. 2   Stephanie J. Ventura, "Changing Patterns of Nonmartial Childbearing in the United States", www.cdc.gov/nchs/data/databriefs/ db18.pdf., pristupio 17.6.2011. 3   Anne E. Casey Foundation, Kids Count Data Center, http://datacenter.kidscount.

org/DataBook/2010/Defailt/.aspx., pristupio 17.6.2011. 4   Family and Community: "Chiltren in Single-Parent Families", www.childrennh.org/ web/Kids%20Count/Family/single%20parent%20families.pdf., pristupio 17.6.2011. 5   Christian Orphanages: A Directory: www. missionfinder.org/orphanages.htm., pristupio 17.6.2011. 6   Richard B. McKenzie, "The Best Things

About Orphanages", u The Wall Street Journal, 14. 1. 2010., http:/wsj.com/article/SB100 014240527487035103045746260808354770 74.html?mod=googlenews_wsj#articleTabs_c omments%3D%26articleTabs%Darticle., pristupio 17.6.2011.

Jesen 2012. 39


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca

GREGORY A. BOYD

Je li Bog kriv? STEPress, Zagreb, 2011., 304 str.

J

e li Bog kriv je knjiga koja govori o pitanju teodiceje, tj, zašto postoji zlo, ako je Bog svemoguć i dobar? Boyd želi pokazati pogrešnost „svjetonazora Božjeg plana“ prema kojem sve što se u svijetu zbiva, izravno ili neizravno, slijedi neki podrobni Božji plan. Ovakvo gledište proizlazi iz stava da Bog ima potpuni nadzor nad svijetom jer je Bog svemoćan te se stoga ne može dogoditi ništa što bi bilo u suprotnosti s njegovom voljom. Budući da je Bog dobar, sve što se dogodi na ovome svijetu, na neki način pridonosi sveopćem dobru. Na temelju ove postavke, Boyd razmatra problematiku postojanja zla i Božjeg plana te ističe pogrešnost tog mišljenja prema kojem iza sveg zla i trpljenja u svijetu stoji Bog. Umjesto toga, Boyd želi ponuditi drugačiji pogled na pitanje teodiceje koji se zove „otvoreni teizam.“Prema ovome gledištu Bog je stvorenju dao slobodnu volju. Zbog slobodne volje ono ima mogućnost oduprijeti mu se, a Isusov dolazak i služba jasno pokazuje da sve što se zbiva na ovome svijetu ne odražava Božju volju. Budući da Bog može biti odbijen, razočaran, žalostan i nezadovoljan te može biti zatečen i promijeniti svoje mišljenje, Boyd predlaže da svo zlo i nesreće ne pripisujemo „Božjem tajnom planu,“ već kompleksnosti i zamršenosti stvorenja koje je sposobno donositi odluke

40 Duhovno vrelo

svojom slobodnom voljom koje Bog ne određuje, ali može predvidjeti. Zbog toga budućnost nije skup čvrsto određenih odluka i događaja, nego mreža potencijalnih odluka (ili pretpostavki) i mogućih ishoda koje Bog može predvidjeti (jer je sveznajuć, sveprisutan i svemoćan) i u skladu s time reagirati. Ova knjiga ne nudi lake odgovore na pitanje patnje, ali bez obzira prihvaća li netko otvoreni teizam ili ne, knjiga zaslužuje biti pročitana kao od strane pastora tako i od strane svih onih koji pate, jer Boyd zaslužuje priliku da iznese svoje argumente u pogledu ove tematike. Ervin Budiselić

© 2012. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Kažem ti, brate, kad služba prestane biti zabavna, dajem otkaz! "


Logika ljubavi

GORAN PUNDA

Predana ljubav je proporcionalna primljenoj. Možeš dati samo ono što i sam imaš.

J

ednom sam sanjao da se nalazim u školi i da je na rasporedu prva dva sata matematika. Čudno sam se osjećao, i u snu sam razmišljao da nešto mora biti krivo, pošto sam srednju školu završio prije nekih dvadesetak godina i nemoguće je da imam matematiku, ponovno. Ali svejedno, osjećaj užasa je i dalje bio prisutan, jer nisam bio dobar u matematici i nisam je volio. Srećom probudio sam se na vrijeme, sretan jer je to bio samo san i jer sam zauvijek iza sebe ostavio ozbiljnu matematiku. Iako je matematika bazirana na logici, meni se više sviđa kristalna jasnoća izričaja i logika apostola ljubavi sv. Ivana koji je napisao: "Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav. U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga" (1 Iv 3,7-11). Grčka riječ prevedena s ljubav je agape, što je jedna od četiri grčke riječi za ljubav i najčešće je poznata kao Božja bezuvjetna ljubav, koja zapravo nije analogna ničemu u ovome svijetu, te nam je stoga teško prispodobiva. Nešto detaljnije je opisana u čuvenom Hvalospjevu ljubavi, gdje je King James Version Biblije prevodi s milosrđe (charity). Bezuvjetno, prema Hrvatskom enciklopedijskom rječniku znači; koji se mora izvršiti bez ikakvih uvjeta, obvezan, neograničen, potpun, apsolutan. Jedna od meni najboljih definicija Božje bezuvjetne ljubavi koju sam čuo glasi: „Nema ništa što možeš učiniti da bi te Bog ljubio više, i ništa što si učinio da bi te Bog ljubio manje.“ U sedmom retku glagol ljubimo jedni druge stoji u konjuktivu, koji se u hrvatskom prevodi s imperativom, i ima zapovjedno - poticajnu svrhu. Ljubav i fizika

Ivan tvrdi da Bog jest ljubav (agape). Bog ne posjeduje ljubav, on jest ljubav u svojoj biti (možda je matematika ipak jednostavnija). Pošto ljubav nije fizikalna veličina, ne može se mjeriti i nije sastavljena ni od kakve materije, te posljedično, nije podložna fizikalnim zakonima; ipak ona nije apstrakcija, već se posve konkretno može manifestirati, najčešće u činjenju nečeg što je dobro

Jesen 2012. 41


Služba suosjećanja: izražavanje Božjeg srca u svakom mogućem smislu. Ljubav dolazi od Boga, i on nam je tu ljubav na konkretan način demonstrirao, i predao, tj. dao nam u posjed. Bog nam je poslao svog Sina da bi svojim predanjem na žrtvovanje platio za naše grijehe i pomirio nas s Bogom. Na taj način je Bog učinio vidljivom svoju ljubav koju posjeduje (i jest) opredmetnuvši je i materijaliziravši, kako bismo je mi mogli primiti povjerovavši u Isusa. Deseti redak nam govori da je to učinjeno između ostalog zato "da živimo po njemu", tj. da nam on bude motiv, vođa, uzrok i pokretačka snaga po kojoj ćemo provoditi život. U poslanici Kološanima stoji da smo po Kristu, u kome stanuje sva punina Božanstva, i mi ispunjeni (Kol 2,8). Dakle Bog je prvo ljubio nas, prije nego smo mi ljubili njega i pokazali mu svojim religioznim ponašanjem koliko ga ljubimo. "Krist je naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike. Dakako, teško se umire za pravednika, a za dobročinitelja možda bi se tko i usudio umrijeti. Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas. Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi. Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom" (Rim 5,6-10, dodan naglasak). Obdareni smo svime što nam je potrebno za život i pobožnost (2 Pt 1,3-4). Kristalno jasno. Nerijetko čitamo spomenuti Pavlov Hvalospjev ljubavi kao model i poticaj kako bismo trebali živjeti i ljubiti. I on to uistinu i govori. Ali nije neistina da u njemu možemo pročitati kako se Bog odnosi prema nama na svakodnevnoj razini, naime, Bog jest ljubav (agape), a ljubav je: "strpljiva, dobrostiva, ne zavidi (nije ljubomorna), ne hvasta se, ne oholi (ponosi) se, nije nepristojna, ne traži svoje (nije sebična), ne razdražuje se (ne da se lako isprovocirati), zaboravlja i prašta zlo (ne pamti zlo), ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve ispričava (pokriva šutnjom), sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikada ne prestaje (neće razočarati)" (1 Kor 13,4-7). Kako su ove činjenice primjenjive u svakodnevnom životu? Pa, recimo, Bog je jako strpljiv i ne da se razdražiti tako brzo kad stalno činite iste pogreške. Brzo zaboravlja počinjeno i ne vodi evidenciju počinjenih pogrešaka ili grijeha kako bi vam jednom, u pravoj prigodi to sasuo u lice, ili vas osramotio pred ovećim auditorijem, iznoseći vaš prljavi veš. To je samo jedan od bezbroj primjera. Pošto strip?

Ako nas Bog ljubi, onda i mi moramo ljubiti sami sebe. Ne znam kako je došlo do toga, da su samoponištenje, žrtvovanje, trapljenje, asketizam, post, nespavanje i zlostavljanje duše do boli postali najpoželjniji kršćanski ideali. Što manje imaš, što ti je teže uživotu, što više patiš, veći si svetac. "Ljubi bližnjeg svoga kao sebe samog" interpretira se s naglaskom na ljubav prema bližnjem, a u najmanju se ruku radi o tome da na jednaki način treba ljubiti i sebe i bližnjeg. Znanstvena je činjenica da su autodestruktivna djeca koja su postala ovisnici o drogama, ili nasilna djeca, djeca koja izražavaju kriminalno ponašanje, u većini slučajeva bila zanemarivana, zlostavljana, nepoželjna te im se od strane roditelja nije pokazivalo niti pružalo dovoljno ljubavi. Ako su roditelji bili preokupirani poslom i nisu provodili vrijeme s djetetom, slali bi im poruku da novac vrijedi više od njih. Ili karijera i uspjeh vrijedi više od njih. Ili crkva, služenje drugima, propovijedanje i drugi vjernici vrijede više od njih, djece pastora. Ako dijete prima poruku da ne vrijedi dovoljno da bi njegov otac proveo s njim u igri sat vremena dnevno, koliko je daleko

42 Duhovno vrelo

od toga da se s osjećajem manje vrijednosti preda samouništenju kroz ovisnost ili da postane nasilnik pošto će kroz istu prizmu gledati i procjenjivati druge ljude. Vrijednost je između ostalog arbitrarna, a ne intrinzična veličina. Sastavlja se na temelju raznih čimbenika i na neki način uopće nije objektivna. Uzmite na primjer dvije majice iste kvalitete, istog sastava i jednake boje, napravljene u istoj tvornici "Made in China". Jedna je "No name", a druga ima ušivenu oznaku "Nike". Velika je vjerojatnost da će potonja koštati najmanje dvjesto posto više od prve. Vrijednost majice određuje logo i kupac koji je spreman izdvojiti određenu svotu više da bi kupio ono što želi, iako se u trgovini obje majice mogu nalaziti jedna do druge. Što je nekom smeće, drugome je blago. Na tržnici ljudi prodaju antikvitete, starinski namještaj, gramofonske ploče ili stare stripove, želeći ih se riješiti čim prije jer im skupljaju prašinu, dok se drugi izbezume ako pronađu kakav komad koji će restaurirati i unijeti u svoj stan te ga s ponosom izložiti na najistaknutije mjesto. Netko će se zadovoljiti reprintom nekog starog stripa koji na kiosku košta dvadesetak kuna, dok će drugi izdvojiti tisuću ili dvije eura za dobro očuvan originalni primjerak istog sadržaja star tridesetak godina. Sto dvadeset milijuna za običnu sliku

Norveški ekspresionist Edvard Munch nije umro kao bogat čovjek. Ali jedna od četri Munchove verzije „Krika“, njegove najpoznatije slike, je prodana ove godine na aukciji Newyorškog Sotheby'sa anonimnom kupcu za rekordnih 120 milijuna dolara (točnije 119,92 milijuna) te postala najskuplje djelo ikad prodano na aukciji. Početna cijena prije licitacije joj je bila 40 milijuna i za samo dvanaest minuta žestoke licitacije između sedam kupaca postigla je navedenu cijenu, iako je početno bila procijenjena na 80 milijuna dolara. Koliko „Krik“ objektivno vrijedi? Slika više nije nova, kao 1895. godine kad je nastala, pastelne boje i okvir ne mogu objektivno vrijediti sto i dvadeset milijuna, a teško je izračunati vrijednost Munchova uloženog truda, vremena, genija i emocija. Dakle koliko ona objektivno vrijedi? Točno onoliko koliko je anonimni kupac odlučio dati za nju, sto i dvadeset milijuna američkih dolara. Kupac joj je odredio cijenu, njezinu vrijednost. Ona vrijedi točno toliko. Koliko vrijedi čovjek? Ljudsko tijelo sastoji se od 60 do 70 posto vode. Pokušajmo izračunati njegovu vrijednost na način da uzmemo čovjeka od osamdesetak kilograma. U grubo možemo preračunati da je to oko 55 litara vode, te pomnoženo s prosječnom cijenom flaširane vode dolazimo do cijene od otprilike 250 kuna u što su uključene sve ostale molekule i ostali kemijski elementi i spojevi. Vrijednost duše i duha ne možemo preračunati iz objektivnih razloga, naime, nisu građeni od materije niti ičega sličnog. Vrijedi li čovjek tristotinjak kuna ili nešto manje od pedeset eura? Nečija „koža“, u nekim državama nažalost vrijedi i manje, iako će joj mnogi pokušati podići vrijednost „skupo prodajući svoju kožu“. Vrijednost i cijena je u ovakvim slučajevima arbitrarna i teško odrediva i ovisi o raznim čimbenicima. Ako krenemo od pretpostavke da je Bog stvoritelj svega i posjeduje plan, smisao i svrhu svemu stvorenom, možemo zaključiti da Bog zna koja je najobjektivnija vrijednost čovjeka. Kris Vallotton je u svojoj knjizi Basic Training for the Prophetic Ministry (Osnovna obuka za proročku službu) rekao da je vrijednost čovjeka onolika koliko je Krist za njega platio cijenu: „Cijena koju je Isus platio na križu odredila je vrijednost ljudi koje je spasio.“ Kristalno jasno.


Prosjaci i sinovi

Kao dugogodišnji propovjednik i kršćanin sa stažom, nemalo puta sam čuo iskrene molitve tipa, Bože daj mi više ljubavi. Da ja nekim slučajem posjedujem sto dvadeset milijuna dolara (sigurno ih ne bih potrošio na sliku ma kakva bila), i poželim svakom članu svoje bliže obitelji, te svakom svom prijatelju, kupiti po automobil, vjerujem da to ne bi bio nikakav problem i da financijski ne bih niti osjetio gubitak. Ali ako ne posjedujem toliku količinu novca, a želim učiniti istu stvar, morao bih novac posuditi od neke osobe, ili podići kredit u banci, s gorkom spoznajom da ću ga morati vraćati dugi niz godina u vjerojatno velikim mjesečnim obrocima, radi kojih će se kvaliteta mog života značajno srozati. S obzirom na sadašnje prihode, vjerojatno bih živio na rubu egzistencije. Neki se kršćani ponašaju kao da trebaju dizati kredit i moliti Boga da im da neku mjeru ljubavi, kako bi ljubili druge kršćane, prijatelje, rodbinu i članove obitelji, nespašene ljude. Čekaju da im Bog u molitvi da osjećaj ljubavi prema drugima, da bi se onda mogli u skladu s tim i ponašati. U suprotnom, nisu im u stanju činiti išta dobro, jer su i sami prosjaci Božje ljubavi ili nekakvi Božji najamnici koji radom otplaćuju svoj dug. Moraju se naprezati, kako bi ispunili Božje standarde, to ih košta i zbog toga kao kršćani trpe. Ljubav i manifestiranje ljubavi je za njih strašna žrtva, dok je s druge strane Ivanova formula tako jednostavna. On nas zove „ljubljeni“. Tko pozna Boga taj ljubi druge (bližnje, neprijatelje, kršćane itd.) (4, 7.11). To je prirodna i logična posljedica primanja Božje ljubavi. Problem nastaje kad kršćani ne prihvaćaju činjenicu Božje bezuvjetne ljubavi. Kad ne prihvaćamo bezuvjetnu ljubav, prihvatimo onu uvjetnu. Što više religioznih dobrih djela činimo, Bog nas više voli. Tako religiozan rad postaje najveća vrijednost kroz koju procjenjujemo druge kršćane i ljude, one koji zaslužuju našu ljubav i poštovanje. One koji ne dijele iste vrijednosti ili doktrinu kao i mi ne prihvaćamo u istoj mjeri kao one koji dijele. A predana ljubav je proporcionalna primljenoj. Možeš dati samo ono što i sam imaš. Ako si primio Božju bezuvjetnu ljubav u Kristu, i ako si ispunjen do sve punine Kristove (prošlo svršeno vrijeme), onda prihvaćaš Božje vrijednosti za sebe. Bog je odredio tvoju cijenu. Koliko je za tebe platio, toliko vrijediš. Ako voliš sebe i želiš sebi dobro, veća je mogućnost da ćeš istu vrijednost odrediti drugima. Ti ćeš im odrediti vrijednost koju sam želiš i platiti prema vlastitom bogatstvu. Ne onoliko koliko su zaslužili svojim odnosom prema tebi ili svojim svjetonazorskim vrijednostima. Za Majku Terezu je ljudsko biće koje je pronašla pod hrpom smeća ispod jednog mosta u Kalkuti, od glave do pete prekriveno crvima, kojeg je odvela u kuću, prala i čistila od crvi nekoliko sati, vrijedilo više nego za druge ljude tog grada. Čovjek je umro samo nekoliko sati nakon toga, ali u miru, čistoći, dostojanstveno, vrijedan onoliko ljubavi koliko je iz svog bogatstva Majka Tereza izdvojila. Ako Bog ljubi nas, mi ljubimo sebe, i ljubimo druge. Nastupajmo kao bogataši koji na tekućem računu imaju neizmjernu svotu koju je Bog tamo položio. Kristalno jasno.

Preuzeto sa http://www.ibiblio.org/wm/paint/auth/munch/

Cijena koju je Isus platio na križu odredila je vrijednost ljudi koje je spasio.

  Goran Punda je pastor EPC Jelenovac u Zagrebu i glavni urednik Duhovnog vrela.

Jesen 2012. 43


Izvori

OPERACIJA BEZ ANESTEZIJE,

Kršćanski nakladni zavod Cvjetkova 31, 31 000 Osijek ..................................................

Jure Dohnal Jure Dohnal piše svoju treću knjigu na jedinstven i jednostavan način. Iz teksta je vidljivo da ono o čemu piše i sam doživljava. Nije to samo teorija, nego i život. Autor je prošao kroz razna životna bolna iskustva. Samo slomljeni ljudi mogu razumjeti, suosjećati i pomoći drugima.

Kontakt/ E-mail:  tajnistvo@epc.hr

Jure i njegova supruga Katarina bili su od Boga pozvani kao misionari u Hrvatsku. Uslijed toga sudjelovali su u osnivanju crkve u Rovinju. U lipnju 1997. bio je rukopoložen za pastora Evanđeoske pentekostne crkve u Rovinju. U svojem propovijedanju i učenju Jure stavlja naglasak na potpuno predanje Bogu, navješćivanje Evanđelja, osnivanje kućnih grupa, duhovno jedinstvo i financiranje mjesnih crkava vlastitim sredstvima. On je radostan kršćanin. No, u svome je životu doživio teške trenutke, kada su mu, prilikom poroda, umrli blizanci i kad ga je napustila prva žena. 1992. objavio je Priručnik za vođe kućnih grupa i Savjetovanje Jobovih prijatelja. Jure i Katarina imaju troje djece: Tereza (14), Matyaš (11) i Martin (4) te žive u maloj kućici u predgrađu Rovinja. Svi se mi ponekad u životu nalazimo na Božjem "operacijskom stolu" kad nas jake i nepodnošljive boli pritišću, a mi ih moramo podnositi "bez anestezije". Ali to je jedini način da budemo oslobođeni od "bolesti" tj. grijeha i postanemo duhovno snažniji kako bismo kasnije mogli pomoći drugima, baš kao što su u ovoj knjizi činili spomenuti Božji ljudi.

EVANĐEOSKI TEOLOŠKI FAKULTET U OSIJEKU I ove 2012./13. godine Evanđeoski teološki fakultet iz Osijeka upisuje novu generaciju studenata teologije. Dodiplomski studij traje 3 godine ili 6 semestra (180 ECTS bodova). Nakon završenoga studija student će steći diplomu bakalaureata iz jednoga od tri usmjerenja: studij religijskih znanosti, studij teoloških znanosti i studij primijenjene teologije Diplomski studij traje 2 godine ili 4 semestra (120 ECTS bodova). Više informacija o načinu studiranja i dokumentima potrebnim za upis potražite na www.evtos.hr Evanđeoski teološki fakultet, 31000 Osijek, Cvjetkova 32 Tel: 385 31/494-243, GSM: 385 91/4494-243

Duhovno vrelo br 26  

Vjerski časopis za pastire i duhovne radnike.

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you