Duhovno vrelo br. 22 by Andreja Mil

Broj 22

Sigurnost u pastoralni poziv Zima, 2011.

TONY COOKE

U potrazi za Timotejem: Znacajke sluzbenika koji podupiru

J. DON GEORGE

Mentorstvo koje stvara velike duhovne vođe HARVEY A. HERMAN

Budite učitelj vjernima, a pastor nevjernima WILLIAM P. FARLEY

Moleći Payson iz Portlanda

PAUL WALTERMAN

Vrijeme je da prestanemo držati distancu Pastor

Sigurnost u pastoralni poziv

Uvodna riječ Piše: Goran Punda

Darovi službe i

TEKSAŠKI RENDŽERI

lužbe su Božji dar crkvi. "On 'dade' jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela" (Ef 4,11-12). Bez službi, vjernici se ne mogu opremati niti osposobljavati za služenje, crkva se ne može izgrađivati i ne može ispuniti svoj mandat i misiju - učiniti narode Kristovim učenicima. Mnoge crkve poznaju samo neke od ovih službi i shodno tome ne mogu u cijelosti ispuniti Božju nakanu. Vjernici ne mogu služiti u punini sile, otkrivenja, vjere i pomazanja koje im je Bog namijenio. Bez svih službi nema ni "savršenog/zrelog čovjeka" (Ef 4,13). Edward McKendree Bounds svojedobno je promatrao trend oslanjanja crkve na metode, planove i organizaciju u cilju poticaja rasta i djelotvornog evangeliziranja te zaključio kako se pri tom izgubio fokus sa čovjeka, a upravo je "čovjek Božja metoda". Govorio je: "Crkva traži bolje metode; Bog traži bolje ljude." Božje rješenje za Božje kraljevstvo na zemlji upravo su ljudi - apostoli, proroci,

evangelizatori, pastiri i učitelji. Oni osposobljavaju vjernike da služe svijetu i šire Kraljevstvo nebesko. Crkva treba prepoznati među sobom ove službe i poštivati specifičnosti svake od njih podlažući se njihovom autoritetu i učenju. Ljudi su Božja metoda. Bog ne pomazuje metode, Bog pomazuje ljude. "Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke i oni će ozdravljati" (Mk 16,17-18). Bog je predvidio da svaki vjernik djeluje u nadnaravnom. On će ih opskrbiti svime potrebnim za život i pobožnost. I dat će im silu Svetog Duha za svjedočenje. Osposobljeni i obučeni vjernik tjera tisuće neprijatelja u bijeg, a dvojica desetke tisuća. Bog uvijek djeluje kroz ljude, ali ne i kroz ljudske sisteme i organizacije. Božja crkva je Božja tvorevina i čovjek ju ne smije i ne može kontrolirati. Poštujući božanski poredak, Božje službe i darove, vjernici će biti poučeni kako "provoditi u život istinu u ljubavi i tako učiniti da sve

uraste u Njega koji je Glava, u Krista: od koga cijelo tijelo – skupa povezano i skupa držano svakovrsnom opskrbnom vezom prema djelotvornosti što je svakom pojedinom dijelu odmjerena – ostvaruje svoj rast za izgradnju samog sebe u ljubavi" (Ef 4, 15-16). U jednom gradu na Divljem zapadu izbili su neredi i pobuna protiv vlasti. Šerif i njegovi pomoćnici nisu bili u stanju zavesti red pa su se u panici obratili stožeru teksaških rendžera: "Stanje je ozbiljno izmaklo kontroli. Pošaljite vojsku!" "Pričekajte vlak sutra u 11 sati. Pomoć stiže", glasio je odgovor. Idućeg dana, šerif i gradonačelnik su u određeno vrijeme stajali na željezničkoj postaji čekajući da se vlak zaustavi. Nakon što se oblak pare razišao, na suncu se ocrtala figura jednog rendžera s vinčesterkom na ramenu. Šerif prestravljen uzviknu: "Zar samo jedan rendžer, gdje su ostali?" Rendžer će mu mirno: "Jedna pobuna – jedan rendžer."

 Goran Punda je pastor EPC "Jelenovac" u Zagrebu i glavni urednik Duhovnog vrela.

BROJ 22 | Zima, 2011., godina VI.

Izdaje Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR

Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Bill Williams E-mail | epcrh@zg.t-com.hr

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, Hrvatska Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Žiroračun | 2484008-1102587701 "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek

2 Duhovno vrelo

Lektura | Antonija Kovačević Grafičko oblikovanje | Andreja Mil Tisak | Top Dan d.o.o.

U potrazi za

Timotejem:

ZNAČAJKE SLUŽBENIKA KOJI PODUPIRU TONY COOKE

Čak ni veliki vođe ne mogu stvoriti velike sljedbenike bez suradnje.

og Otac i Isus su savršeni u svakom pogledu. Ipak, i jedan i drugi suočili su se s problemima u svom vodstvu. Jesu li ti problemi bili rezultat lošeg vodstva ili lošeg sljedbeništva? Stvarnost je da čak ni veliki vođe ne mogu postići optimalne rezultate bez dobrog sljedbeništva. Kad vođama nedostaje podrška

Pastori često osjećaju pritisak, zato jer nemaju dostatnu pomoć. Ovaj problem nije nov. Mojsije je prigovarao Gospodinu: "Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me" (Brojevi 11,14).1 Pavao je bio veliki vođa, no nije uvijek imao svu pomoć koja mu je bila potrebna. Pišući o Timoteju, zapisao je: „Doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista" (Filipljanima 2,20-21). Čak ni veliki vođe ne mogu stvoriti velike sljedbenike bez suradnje. Da je ovisilo samo o Pavlu, on bi osposobio desetke Timoteja. Mnogi vođe imaju neodoljive zadatke od Boga, no muče se, zato što su potencijalni pomoćnici obuzeti traženjem svoje vlastite vizije i ne žele pomoći nositi viziju vođe. Nitko drugi kao Timotej

Pavao je trebao predstavnika – nekoga tko će odražavati njegovo srce. Najamnik

neće ispuniti potrebu. Ta osoba mora iskreno brinuti i tražiti najveću korist drugih. Pavao je imao samo jednu osobu raspoloživu i sposobnu za to – Timoteja. Pavao je opisao Timoteja kao "istomišljenika", riječju koja znači jedna duša. Timotej je imao srce, vrijednosti, prioritete, svrhe, uvjerenja i stavove poput Pavlovih. Timotej nije bio svojevoljan niti je isticao samoga sebe. Nije imao osobni program rada; upravo je zato bio toliko vrijedan apostolu Pavlu. Htio je služiti Bogu pomažući Pavlu. Kako je tragično što je Timotejev stav bio iznimka kada je trebao biti standardom. Bog danas podiže brojne osobe s Timotejevom službom kako bi okružili i pomagali starijim pastorima u radu u Božjem kraljevstvu. Svi prepoznajemo da Bog poziva neke ljude za uloge podupiranja, baš kao što poziva druge za vodeće uloge. Učiti biti poput Timoteja

Kad sam bio u biblijskoj školi imao sam određene želje o tome kako će me Bog upotrijebiti u budućoj službi. Umjesto da me postavi na istaknuto mjesto, kao što je propovjednička služba, Bog me je mudro postavio tamo gdje mogu razvijati svoj karakter i shvatiti važnost služenja. Radeći kao vratar u crkvi, prepoznao sam nekoliko stvari: imao sam nezrele stavove i ponos koji sam trebao riješiti; i doista

Zima, 2011. 3

Sigurnost u pastoralni poziv

Koje su karakteristike korisnog posam trebao gajiti srce sluge. Bilo je razdoblja kad je moj stav bio moćnika? Iako su pobožan karakter, pogrešan i tri puta me je Bog milostivo kompetentnost, inteligencija, dugovječopomenuo kako bi me ispravio. Njegove nost i mnoge druge kvalitete važne, desu mi opomene pomogle usvojiti temeljne set bitnih značajki krasi dugogodišnje vrijednosti i oblikovale su moje stajalište uspješne i djelotvorne duhovne radnike u službi pomaganja. o službi podupiranja. Prvi put kad me Bog opomenuo, reVeliki kao mi je: Žepomoćnici lim da cijeniš © 2010. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) u službi su ovaj posao kao lojalni da je tvoj najJedna starija veći poziv i kao gospođa koju da je najvažnisam posjećivao ja stvar koju bi u bolnici rekla ikad mogao učimi je: "Brate niti za mene. Cooke, želim Drugi me vam zahvaliti je put Bog izašto ste me pozvao rekavši: sjetili. Vodeći Kad bi ti bio pastor me još pastor, kakvoga nije posjetio". bi vratara htio Kritičan i oštar da radi za tebe? "Ti i ja ćemo početi zajedno savjetovati metodom ton njezina Lako je bilo 'dobar pastor - loš pastor'. Pogodi tko će biti loš glasa otkrio je pastor?" načiniti popis da zamjera što u mislima: Kao je nije posjetio glavni pastor vodeći pastor. imao bi visoka očekivanja od onih koji Mogao sam iskoristiti tu situaciju i rade za mene. Tada sam shvatio kako mi istaknuti sebe. Mogao sam reći: "Pa, ja Duh kaže: Ti budi taj vratar. imam tako veliku ljubav za ljude". No, Drugi put kad sam bio nepopustljiv u nikada nije ispravno da se duhovni radsvom stavu radio sam svoj posao izvana, nik pokušava prikazati boljim na račun no u sebi sam prigovarao. Sjećam se da pastora. sam stajao u jednom od toaleta i čistio U službi pomaganja jedna od vaših ogledalo kada mi je Duh Sveti progozadaća je predstavljanje glavnog pastora vorio: Očisti ovaj toalet kao da će Isus biti u pohvalnom svjetlu, posebice kada mu sljedeća osoba koja će ući ovdje. Odjednom drugi upućuju nepoštenu kritiku. Rekao sam shvatio kako nisam činio svoj posao sam: "Drago mi je što sam ovdje, no došao kao za Gospodina. sam, zato što me glavni pastor zamolio da vas posjetim. Bog je našem pastoru dao Značajke velikih Božjih slugu sa mudru spoznaju da ne može biti istovreslužbom podupiranja Kasnije, kad sam postao pomoćnik pasto- meno svugdje, i zato je izabrao ljude pora, opetovano sam čitao Pavlove poslanice put mene da budemo njegovi suradnici. Timoteju. Zamijetio sam da je Pavao re- Zamolio me da svratim i vidim kako ste, kao Timoteju da mu dovede Marka, zato zato jer želi znati kako vam je. Ovdje sam jer će mu Marko biti koristan u službi (2. radi njega, kao njegova produžena ruka, Timoteju 4,11). To mi se urezalo u pam- zato jer mu je stalo do vas". Vaš posao kao pomoćnika nije promićenje i postalo temelj molitve koju sam često molio: "Gospodine, učini da budem canje vlastite popularnosti, zadobivanje koristan – dobrotvoran i upotrebljiv – za svojih sljedbenika ili prikazivanje sebe u tvog slugu za kojega radim". To treba biti dobrome svjetlu, umanjujući reputaciju želja srca svakoga zaposlenika i volontera drugoga. Dok izvršavate svoj zadatak, pazite na to da ističete pastora i ohrabrujete u svakoj crkvi. ljude da slijede njegovo vodstvo. Povezuj-

4 Duhovno vrelo

te ljude s pastorom i crkvom, ne samo sa sobom. Veliki pomoćnici u službi imaju stavove izvrsnosti

Važnost nečijeg stava ne može se precijeniti. Stav kao glavni čimbenik određuje kakvoću doprinosa koji crkvi daje osoba sa službom pomaganja. Kao pomoćnik, promatrao sam kako pastor mora postojano rješavati mnoge odgovornosti i probleme. Odlučio sam ne dopunjavati njegov popis problema. Nastojao sam ga podizati, a ne opterećivati. Htio sam mu olakšati posao, a ne otežati. Svaki pomoćnik u službi treba nastojati biti dio tima koji će malo zahtijevati, a puno pružati. Njegovanje ispravnih stavova ne samo da čini pomoćnika blagoslovom za glavnog pastora, već i motivira ostatak tima. Dobri stavovi su zarazni; oni nadahnjuju i ohrabruju druge. Loši se stavovi prenose; oni mogu stvoriti negativno i neprijateljsko radno ozračje u kojemu se ostali osjećaju kao da cijelo vrijeme moraju hodati na prstima. Vi birate na što ćete se fokusirati. Svaka organizacija ima mane i nedostatke. Ako odlučite naglašavati negativno, bit ćete uzrujani i frustrirani. Umjesto toga, usredotočite se na dobro koje se zbiva. Možda imate izvrstan talent, no ako nemate stav izvrsnosti, vaš krajnji doprinos bit će znatno umanjen. Stav podrazumijeva izbor – izbor biti pozitivan, ohrabrivati, biti uljudan, pun suradnje i podrške. Veliki pomoćnici u službi su vjerni

Neki duhovni radnici padaju na ispitu vjernosti, zato jer ne cijene ono što smatraju malim zadacima. Oni misle, Kad mi Bog da važan zadatak, tada ću biti marljiv i vjeran. Isus je, međutim, jasno rekao kako je važno biti vjeran u malome (Luka 16,10-12). Vjerna osoba: - Pazi da ispuni obećanje. Ona je pouzdana; možete joj vjerovati. - Posvećena je izvršavanju svojih obveza i odgovornosti. - Marljiva je u svome radu. - Pouzdana je u ispunjavanju zadataka. Možete računati na nju da će dovršiti svoj posao.

- Temeljita je. Ona nije samo dobar začetnik poslova, već i dobar dovršitelj. Ona ne ostavlja posao napola obavljen. - Obraća pozornost na detalje. Ne dopušta da stvari promaknu.

- Precizna je. Dolazi na vrijeme i poštuje dogovorene rokove.

- Dosljedna je i postojana. Ona nije poletna jedan dan, a drugi već potištena. - Ne prikazuje se dobro samo površinski, već je postojano pouzdana. - Iskrena je i vjerodostojna. Nije potajna ili podla.

- Ispunjava i premašuje očekivanja. Ona ne čini tek toliko da se provuče, ona je voljna ići i dodatnu milju. Veliki pomoćnici u službi dobro se slažu s ostalima

U školskoj svjedodžbi iz prvih razreda osnovne škole postojala je kategorija: Dobro se slaže s ostalima. Za pomoćnika u službi ova je vještina od iznimnog značaja, posebice za održavanje zdravih radnih odnosa s tri glavne vrste ili skupine ljudi. Prvo, pomoćnik u službi mora se dobro slagati s pastorom (ili svojim nadglednikom). Uz njegovanje stava podložnosti i suradnje, pomoćnici u službi trebaju poznavati pastora. Oni koji mu pomažu trebaju znati njegove vrijednosti, viziju, stil i trebaju raditi u skladu s – ne protiv – pastorovom filozofijom službe. Drugo, pomoćnik u službi mora se dobro odnositi prema svojim suradnicima. To uključuje timski rad. Dobar timski igrač slaže se i s ostatkom tima, a ne samo s trenerom. Suigrači trebaju usvojiti stav da je skupina važnija od pojedinca. Treće, pomoćnik u službi mora imati dobar odnos s članovima crkve. Dok nadgleda ostale, mora imati diplomatski odnos. Ponekad se događa da se osoba umisli. Služba tada postane izvor moći, a osoba se počne ponašati kao da je glavna te dominira i napada. Pomoćnik u službi prestaje biti koristan kad počne neprestano činiti kolateralnu štetu ljudima i radi nered koji pastor treba sređivati. Veliki pomoćnici u službi imaju srce sluge

Služba ne podrazumijeva titule, položaje,

priznanje i prestiž. Ona podrazumijeva služenje drugima Božjom ljubavlju. Najveće priznanje koje je Pavao dao Timoteju možda je upravo kad mu je napisao: "A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju"(Filipljanima 2,22). Ljudi u službi povremeno izgube gorljivost za služenjem i postaju izbirljivi u vrsti poslova koje su voljni vršiti. Razvijaju stav koji pokazuje kako smatraju da su predobri za određene zadatke. Možda će ponekad ljudi imati povlasticu postati stručnjaci služeći u određenom području, no moraju biti voljni služiti kad god su potrebni kako bi se ispunilo sveukupno djelo službe. Iskusni pastori su naučili prozreti ljude koji traže autoritet, moć i kontrolu. Pastori znaju da su najveća vrijednost za crkvu oni koji žele služiti; oni se ne bore za položaj niti traže prestiž. Veliki pomoćnici u službi su energični i oduševljeni

Nijedan vođa ne želi nositi beskorisno. Pastori žele pomoćnike u službi koji će pokazati revnost, gorljivost, žar i oduševljenost u svome radu. Oni žele ljude koji su marljivi i ulažu energiju u svoj rad. Pastori žele radnike koji gore iznutra. Takvi su radnici samoinicijativni i vrijedni radnici. Oni preuzimaju inicijativu bez prisvajanja vlasti. Veliki pomoćnici u službi su fleksibilni i zainteresirani za rast

Veliki crkveni zaposlenici zadržavaju fleksibilnost i popustljivost u svom življenju; ne postaju tromi, niti bivaju robovi navika. Riječi umiruće crkve (kao i riječi staromodnog pomoćnika u službi) su: "Nikada prije to nismo radili na ovaj način". Koje su značajke ljudi koji su fleksibilni i okrenuti ka rastu? Oni: - Uče čitav život. - Voljni su suočiti se i nadvladati slabosti u svojim životima. - Otvoreni su za nove ideje i obavljanje poslova na nove načine. - Elegantno se prilagođuju neočekivanim razvojima situacija. - Prilagođuju se drugim ljudima. - Voljni su prihvatiti nove zadatke ili

Vaš posao kao pomoćnika nije promicanje vlastite popularnosti, zadobivanje svojih sljedbenika ili prikazivanje sebe u dobrome svjetlu, umanjujući reputaciju drugoga. Dok izvršavate svoj zadatak pazite na to da ističete pastora i ohrabrujete ljude da slijede njegovo vodstvo.

Zima, 2011. 5

Sigurnost u pastoralni poziv

odreći se starih uloga za dobrobit crkve.

- Neprestano traže poboljšanje.

Veliki pomoćnici u službi koriste mudrost u službi propovijedanja

Neće svi pomoćnici u službi imati priliku govoriti javno. Ako je propovijedanje dio opisa vašeg posla, evo nekoliko važnih smjernica. - Izbjegavajte popravljati ili davati smjernice. Kao opće pravilo, usmjeravanje i popravljanje crkvenoga tijela je zadatak glavnog pastora, a ne njegova pomoćnika. Zadatak pomoćnika u službi za propovjedaonicom je prenijeti osnovne istine Svetoga pisma i davati naputke koji izgrađuju. - Izbjegavajte proturječne teme. Pastor se ne treba baviti raščišćavanjem zbrke koju stvore drugi govornici. Ako niste sigurni u određenu temu, savjetujte se s pastorom prije propovijedanja. - Nemojte biti upadljivi. Pomoćnici u službi ne trebaju pokušavati nadmašiti pastora ili zadiviti zajednicu svojim propovjedničkim umijećem. Izbjegavajte kićenost. Cilj pomoćnika u službi nije stjecanje popularnosti ili okupljanje sljedbenika – on treba nadopunjavati službu koja se već odvija. Koristite svaku priliku za propovijedanje kako bi blagoslovili, a ne zadivili. - Nemojte "razmještati namještaj." Sigurno ne biste otišli u nečiji dom i razmještali njihov namještaj. Postupajte prema crkvi s istim poštovanjem. Ono što naučavate treba biti u skladu s vjerovanjem, doktrinama i vizijom crkve i pastora. Veliki pomoćnici u službi pokazuju razboritost

Imati razboritost znači imati razvijen osjećaj kada treba učiniti ili reći prave stvari. Razborita osoba izbjegava reći pogrešne stvari, u pogrešno vrijeme, pogrešnim ljudima. Razborita osoba zdravo prosuđuje – osjetljiva je za ono što je dolično i prikladno – i postupa u skladu s tim. Razboritost je također sposobnost zadržavanja povjerenja i odgovornog postupanja s povjerljivim podacima.

6 Duhovno vrelo

Veliki pomoćnici u službi izbjegavaju zaraziti suradnike u crkvi

Bilo da je to Judina izdaja, nepoštenje Gehazija ili pobuna Abšaloma, Sveto pismo obiluje pripovijetkama o ljudima koji su promašili Božju volju za svoj život. Nije svaka zaraza suradnika u crkvi toliko dramatična. Neke su zaraze manje ozbiljne, kao što je međusobno prepiranje učenika. Koje su osobine pomoćnika u službi koji su razvili snažan duhovni obrambeni sustav? Oni: - Izbjegavaju imati nerealistična očekivanja. - Čuvaju svoju radost u služenju. - Naučili su svladavati frustracije i nesuglasice na zreo i konstruktivan način. - Znaju da mogu ne slagati se, a da ne budu neugodni. - Zadržavaju dobar stav i ulažu najbolje napore čak i onda kad se nešto učini drugačije od onoga kako bi to oni učinili. - Ne postupaju prema osjećajima niti su uvredljivi. - Odlučni su izbjegavati probleme sa stavovima, svađama i bilo kakvim rušilačkim vladanjem. - Shvaćaju da je đavolje najveće oružje kritizerski duh i okrivljavanje pomoćnika u službi, i stoga se suprotstavljaju takvim kušnjama. - Odlučuju se fokusirati na pozitivno i nastavljaju ići naprijed za dobrobit tima. Postati uzoran tim

Ako ste pomoćnik u službi, vjerujem da težite biti korisni svom pastoru. Radite na tome da razvijete osobine opisane u tekstu. Utvrđivanjem tih vrlina u vašem životu postat ćete zdrav, djelotvoran i vrijedan član Božjega uzornog tima. Kad se

dobro sljedbeništvo udruži s dobrim vodstvom, to je ugodno Bogu, povećava vaš zajednički potencijal i podiže vas na novu razinu. (Više o značajkama pomoćnika u službi čitajte "How To Be Heard" na internetskoj stranici http://www.enrichmentjournal.ag.org)

Prevela Ljubinka Jambrek BILJEŠKE 1 Biblijski citati su iz Jeruzalemske Biblije.

Veliki uzori u službi podupiranja

Biblija bilježi karakteristike mnogih pobožnih ljudi čije primjere današnji pastori mogu oponašati. Pavao je rekao: "Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama" (Filipljanima 3,17). U 1. Korinćanima 11,1 Pavao je također rekao: "Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov." Slijedi nekoliko primjera koje možemo usvojiti: - Opažanje detalja ( Josip). - Hrabar pomoćnik ( Jošua). - Podržava vođu (Aron i Hur). - Pun poštovanja (David). - Čovjek saveza ( Jonatan). - Odan (Amasja). - Odlučan sljedbenik (Elizej). - Voljan poniziti se kako bi drugi bio uzvišen (Ivan Krstitelj). - Ohrabrenje (Barnaba). - Partner i suradnik (Tit). - Istomišljenik (Timotej). - Koristan (Marko). - Vjeran (Luka). - Pokazuje inicijativu i obnavlja druge (Onezifor). - Posvećen (Akvila i Priska).

 Tony Cooke je utemeljitelj Tony Cooke Ministries iz

Broken Arrow, Oklahoma. Organizacija Tony Cooke Ministries ima za cilj jačanje crkava i vođa diljem Sjedinjenih Američkih Država i globalno. Posvećeni su pomaganju pastora, crkvenih djelatnika i zajednica u postizanju izvrsnosti, djelotvornosti i produktivnosti za Božje kraljevstvo.

MENTORSTVO KOJE STVARA

Velike duhovne vođe J. DON GEORGE

ni koji žele biti djelotvorni duhovni vođe moraju razumjeti razliku između mentorstva i treniranja.

Mentor iznosi ono što osobno zna – ono što je naučio. Trener asistira time što pomaže ljudima u pronalaženju odgovora i rješenja na pitanja i problematične situacije. Kad sam se upustio u odiseju propovijedanja i pastoralnog rada, ubrzo sam uvidio potrebu za mentorstvom. Jasno sam shvatio da mi je za maksimalnu djelotvornost u službi potrebna pomoć drugih, koji su mudriji i zreliji. Moji mentori su bili moj otac Roy F. George, koji je krčio putove u osnivanju crkava u Assemblies of God i moj brat R. Kenneth George, sadašnji superintendent Assemblies of God za okrug New Mexico. Uvijek ću biti zahvalan za način kojim su me to dvoje ljudi oblikovali i pripremili za djelotvornu službu. Mentorstvo - kome je potrebno?

Iako se može ustvrditi kako mentorski odnos nije apsolutno neophodan za uspjeh u službi, svaki će duhovni djelatnik koji radi s ljudima imati veliku korist iz izgrađivanja mentorskog odnosa sa svojim zaposlenicima. Upravljanje ljudskim potencijalima može se definirati kao umjetnost nalaženja, obučavanja i motiviranja ljudi. Motivatori i manipulatori imaju jednu zajedničku karakteristiku: i jedni i drugi utječu na ljude. Svrha zbog koje motivatori i manipulatori utječu na ljude uvelike se razlikuje. Motivator utječe na ljude zbog njihove vlastite koristi ili zbog zajedničkog interesa. Manipulator pak utječe na ljude zbog svoje vlastite dobrobiti. Motivatora i manipulatora razdvajaju njihovi različiti motivi. Pastori i crkveni vođe trebaju biti motivatori, a ne manipulatori. Kompetentno mentorstvo može uvelike pomoći djelotvornom crkvenom vođi u dvadesetprvom stoljeću. Upravljanje ljudskim potencijalima u današnjim crkvama uključuje, ali nije ograničeno samo na: -Glavne pastore s velikim brojem osoblja. -Izvršne ili starije pomoćne pastore koji izravno nadziru veći broj osoblja. -Samostalne pastore bez osoblja, ali koji su odgovorni za nalaženje, osposobljavanje i motiviranje volontera/duhovnih suradnika. Mnogi su pastori odustali od službe zbog nedostatka adekvatnih obučenih pomoćnika. Chris Turner navodi pet glavnih razloga za prestanak rada više od 1300 zaposlenika u Baptističkoj crkvi u 2005.1 Neuspjesi u području upravljanja ljudskim potencijalima na vrhu su ljestvice desetu godinu zaredom. Jasno rečeno, kada crkveni vođe poboljšaju svoje vještine u radu s ljudima, broj osoba koje napuštaju službu u crkvi će se smanjiti. Vodstvo crkve imat će koristi od poboljšanja svojih strategija i tehnika mentorstva.

Model mentor

Kada je Isus počeo uspostavljati svoje Kraljevstvo na zemlji, izabrao je ljude različitih životnih zvanja za utemeljenje svoje Crkve. Njegov je izbor uključivao i vrlo umješne ljude iz poslovnoga svijeta (poreznik) i obične radnike (ribari). Isus je znao da ti ljudi trebaju biti osposobljeni i obučeni za zadatak koji im je predstojao. Stoga je izabrao ljude koji su bili voljni biti obučavani. A zatim su tijekom Isusova procesa mentorstva učenici bili pripremljeni za zadatke zahtjevne službe. Možemo li pronaći osposobljenijeg mentora od Isusa? On je učio od svoga nebeskog Oca te je koristio zemaljska iskustva kako bi pripremio ljude za njihovu najveću duhovnu odgovornost. Model mentor čitavog svemira je Isus. Dobro ćemo učiniti ako usvojimo njegova načela mentorstva. Načelo povezivanja

Isus je odabrao dvanaest ljudi s kojima je bio blisko povezan: "Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati" (Marko 3,13-14. naglasak dodan). Dvanaestorica su bili izabrani i određeni za božansku svrhu. Prvenstveno su bili izabrani da budu s njime (r. 14). Isus je želio izgraditi prisan, kvalitetan odnos s dvanaestoricom. Isus je upotrijebio tu povezanost kako bi poučio učenike kako trebaju živjeti. Naučili su kako postupati s najproblematičnijim ljudima i situacijama promatrajući Isusov način življenja. Pozvao je svoje učenike da promatraju svaki aspekt njegova svakodnevnog življenja dok je ugrađivao sebe u tih dvanaestoro muškaraca. Gospodar je vidio potencijal kod svojih učenika. Gledao ih je, ne kakvi su bili, već onakve kakvima će postati kroz odgovarajuće mentorstvo. Isus je razvijao potencijal svojih učenika svakodnevno ih poučavajući na različite načine. Petar je bio nagao, impulzivan i nepromišljen. Međutim, Petar je kroz mentorstvo postao vođa rane Crkve u Jeruzalemu. Današnji će crkveni vođe imati veliku korist ako prihvate Isusov model mentorstva. Sljedbenici trebaju priliku kako bi se povezali sa svojim vođama. Često se govori kako se životna načela koja mijenjaju osobu i pronicljivost za djelotvorno življenje češće usvoje nego li nauče. Načelo povezivanja donijet će pozitivne rezultate u življenje naših suradnika - zaposlenika i volontera. Kao mladi pastor u Calvary crkvi u Irvingu, Texas, brzo sam prepoznao snažan potencijal mentorstva. Iako je crkva u početku bila mala, shvatio sam da ako želim da crkva raste zdravo, moram ugraditi sebe u živote pouzdanih ljudi. Počeo sam tražiti ljude koji bi bili voljni biti uz mene, učiti iz mog primjera i dijeliti odgovornosti službe. S malom skupinom muškaraca sastajao sam se osamnaest mjeseci subotom na zajedničkom doručku. Ta početna skupina

Zima, 2011. 7

Sigurnost u pastoralni poziv od 30 ljudi pretvorila se tijekom godinu i pol dana utvrđivanja u odani tim od deset ljudi. Nisam propustio niti jedan sastanak i ohrabrivao sam te rane sljedbenike da se ozbiljno posvete kršćanskom učeništvu. Svake smo subote imali zajedništvo tijekom doručka; zatim sam im iznosio načela učeništva. Bilo je uzbudljivo promatrati duhovni rast i razvoj tih ljudi koji su se istinski posvetili Božjoj svrsi. Iz tog skromnog početka nastala je prva skupina laičkih vođa za naše novonastale crkve. Ključni ljudi iz te male skupine nastale prije 35 godina još uvijek su aktivni kao vođe laici u našoj crkvi. Prošlo je više od tri desetljeća od okupljanja te skupine muškaraca koje sam poučavao, a ja sam još uvijek posvećen procesu mentorstva. Svakoga se tjedna sastajem s dvije male skupine muškaraca i izgrađujem ih za službu. Načelo zadatka

Isus je svojim učenicima dao specifične zadatke: "I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati" (Marko 3,14, naglasak dodan). "Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima" (Marko 6,7, naglasak dodan). "Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali" (Marko 6,12-13, naglasak dodan). Isus je shvaćao potrebu za množinom duhovnog vodstva. Također je prepoznao da dvanaestorici treba dati detaljan opis njihove odgovornosti (Marko 6,8-11). Isus im je točno rekao što očekuje od njih. Učenici su shvatili i prihvatili odgovornost službe koju im je Isus dao. Možda su se neki od Isusovih učenika osjećali nekompetentnima za ispunjenje zadatka koji im je bio dodijeljen. No, dajući im dobre upute i potičući ih u ljubavi, što je suzbilo njihove osjećaje nesigurnosti i nekompetentnosti, Isus je svojim učenicima pružio najbolju priliku za uspjeh. Današnji će mudri crkveni vođa primijeniti ovo načelo mentorstva u lokalnoj crkvi. Pastori mentori trebaju biti svjesni da se ostali pastori i laički vođe u crkvi ponekad mogu osjećati nesigurnima i neadekvatnima kad se suočavaju sa zastrašujućom odgovornošću. Definirani opis posla će u većini slučajeva umiriti negativne osjećaje. Važno je da se osobu koja se izgrađuje učini svjesnom da ima potpunu podršku, ohrabrenje i zaštitu svoga mentora. Zaposlenici u crkvi i laički vođe trebaju znati da njihov glavni pastor vjeruje u njih. Pozitivnim porukama koje im uputi njihov mentor smanjiti će se njihova nesigurnost. Djelotvoran pastor-mentor usredotočit će se na jačanje pouzdanja njegovih zaposlenika i volontera. Osobe u mentorskom procesu trebaju čuti od svoga mentora na samom početku, a zatim često: "Vjerujem u tebe i učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih ti pomogao da uspiješ. Nikada se nemoj bojati neuspjeha. Uvijek očekuj od Boga da ti da dovoljno snage za veličinu svakog zadatka. Ti i Bog pobjednička ste kombinacija." Načelo izvješća i nadgledanja

Nakon izvjesnog vremena u službi, Isus je pozvao svoje učenike zajedno i zatražio da ga izvijeste o aktivnostima o službi: "Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo. Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti" (Marko 3,30-31, naglasak dodan).

8 Duhovno vrelo

Proces izvješćivanja je važan dio u procesu rasta onih koji su izgrađivani. Svojim suradnicima često kažem da vođa ne treba nikada očekivati ono što nije nadgledao. Duhovno vodstvo treba nadgledati i potvrđivati svaku službu u crkvi. Sluga koji dobro služi rado će dati izvješće i omogućiti provjeru služenja vodstvu kojemu je odgovoran. Izgrađivani će se ljudi umoriti i posustat će od dodatnih zalaganja i težnje za izvrsnošću ukoliko njihov mentor bude nezainteresiran i nebrižan, propustivši nadzirati i ocijeniti djelotvornost njihove službe. Mentori moraju nadgledati službu onih koji su pod njihovim nadzorom. Kada mentori ne pokazuju zanimanje za izvršavanje zadataka u službi, dolazi do nezadovoljstva, razočaranja i nezainteresiranosti. Mentori moraju biti uključeni u život onih koje izgrađuju. Stav koji poručuje samo radi svoje i ne dosađuj mi pitanjima i pojedinostima, štetan je za duhovni rast i emocionalno zdravlje. Mentori moraju pokazivati da im je stalo i da žele biti uključeni u proces izgrađivanja.

Mentorstvo će stvoriti velike vođe koji će djelotvorno graditi i ispuniti svoj poziv u službi Gospodaru. Isus je koristio vrijeme osvrta na proteklo kao mogućnost za poučavanje učenika i otkrivanje važnijeg načela. U jednoj je prilici Isus poslao sedamdesetoricu da propovijedaju evanđelje u svakom gradu i u svakom mjestu kamo je kanio doći (Luka 10,1). Kad su se sedamdesetorica vratila sa svog poslanja, Isus je zatražio izvješće od njih. Učenici su se veselili i rekli: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" (Luka 10,7). Tada ih je Isus poučio kako je bolje veseliti se stoga što su im "imena zapisana na nebesima" (Luka 10,20). Kada je dobri Samarijanac odveo ranjenog čovjeka u gostionicu i osigurao mu skrb, Samarijanac je gostioničaru dao zanimljivo obećanje. Rekao je: "Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao" (Luka 10,35). Davši to obećanje, Samarijanac je smatrao gostioničara odgovornim za pružanje skrbi ranjenom čovjeku. Samarijanac je također pokazao visok stupanj brige za ranjenog čovjeka obećavši da će platiti punu cijenu za njegovu skrb. Isus, Mentor učenika, primijetio je kako su u potrebi za odmorom i obnovom. Prepoznao je pritiske službe i mnogih zahtjeva koje im je mnoštvo nametalo. Znajući da su učenici dugo radili naporno i bez vremena za opuštanje, Isus im je obznanio kako je vrijeme za odmor. Djelotvoran će mentor brinuti za one koje izgrađuje. Pokazat će ljubav i brigu za njihovu tjelesnu i emocionalnu dobrobit. Crkveni zaposlenici i volonteri služe s većim zadovoljstvom i produktivnošću kad služe u ozračju mira, poštovanja i uvažavanja. Mentorova je odgovornost njegovati ozračje opuštene djelotvornosti.

Načelo ponovnog dodjeljivanja zadatka

Isus je običavao svojim učenicima davati nove zadatke nakon što su podnijeli izvješće. Prije svog uznesenja, Isus je svojim učenicima dao daleko veću odgovornost od one koju im je dao ranije: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro" (Marko 16,15-18). Uzimajući u obzir značaj novoga zadatka koji je Gospodar dao učenicima, moglo bi se zaključiti kako je njegova strategija mentorstva bila djelotvorna. Isus je svojim učenicima zadao izvanredan izazov evangeliziranja svijeta. Tijekom Isusova poučavanja učenici su doživljavali duhovni i emocionalni rast. Iako su ranije bili plahi i sramežljivi, učenici su započeli Duhom-osnaženu službu koja je s vremenom dotakla svijet porukom o križu. Nakon što je svojim učenicima dao novi zadatak, Isus "bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu" (Marko 16,19). Iako je Isus otišao s ove zemlje, učenici su nastavili sa službom baš kao što su to činili dok je Isus bio s njima u tjelesnom obliku: "Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima" (Marko 16,20). Načelo ponovnog dodjeljivanja zadatka je jedna od najvažnijih faza izgrađivanja za službu. Nagrada djelotvornosti u službi je ponovno dodjeljivanje zadataka koji podrazumijevaju još veću odgovornost. Isus je rekao: "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran" (Luka 16,10). Ova istina pokazuje potrebu za vjernošću i ustrajnošću u vjeri tijekom ranijih etapa u službi kada ni zadatak ni mjesto zadatka ne daju razlog za slavu. Zaharija je zapisao: "Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka?" (Zaharija 4,10, naglasak dodan). Trebamo se sjetiti da je svaka velika služba jednom bila mala služba; svaka je velika služba imala skromni početak. Danas sam zahvalan za pouke koje sam dobio od svog oca i brata. Bez onoga što su oni ugradili u mene po Božjoj milosti, bio bih žalosno nepripremljen i neadekvatan za moje sadašnje odgovornosti u službi. Mentorstvo je to omogućilo. Iako svakoga tjedna propovijedam tisućama ljudi na bogoštovljima u Calvary crkvi, jasno se sjećam male zajednice u kojoj sam po prvi puta bio pastorom u malom gradu u Texasu. Iako je moja pastoralna služba započela u zabačenom području te zemlje, Bog mi je dopustio prelazak u veliko metropolitsko područje s neograničenim potencijalom za rast njegova Kraljevstva. Vjerujem da je moja sadašnja uloga u kršćanskoj službi rezultat vjernog ispunjavanja načela koja su mi drugi prenijeli. Kao što su učenici dobili šire područje odgovornosti, možda će Gospodar prerasporediti današnje sluge na druga područja službe koja nude veće mogućnosti za rast i razvoj. Bivši misionar Charles Greenaway mi je rekao: "Uvijek budi fleksibilan u svojoj službi. Bog ti može narediti da učiniš zaokret od devedest stupnjeva u bilo koje vrijeme tijekom putovanja". Isus, kadrovski upravitelj Crkve, ima autoritet postaviti svoje sluge na položaje službe gdje će njihova opremljenost za službu biti najplodonosnija. Nikada ne znamo kad će doći dan našeg prelaska na novi zadatak. Isus zna. On će promaknuti svoje sluge kad on bude spreman, i kad oni budu pripremljeni za proma-

knuće. Dobro se prisjetiti kako sazrijevamo za vodeće položaje i odgovornosti. Dok sam prije mnogo godina vodio skupinu u obilasku nove crkvene zgrade, jedan mlađi duhovni djelatnik iz te skupine rekao je: "Kako bih volio jednog dana upasti u tako veliku službu". Nešto stariji i mudriji Božji sluga iz skupine mu je odgovorio: "Mladiću, ne upada se u ovakvu službu; sazrijeva se za nju". Duhovna zrelost i duhovni rast ne događaju se slučajno. Duhovni rast je ciljan. Kršćansku službu dobiva onaj koji je, uz prepoznavanje svoga poziva, voljan proći proces učeništva kroz mentorstvo. Mentorstvo omogućuje svakom duhovnom djelatniku postizanje najvećih potencijala. Mentorstvo je obvezno za one koji su odlučili služiti svome Gospodaru s izvrsnošću. Nekoliko mladih zaposlenika koji su završili mentorski proces u Calvary crkvi otišli su na razna područja i postali izvrsni. Moja je ustrajna molitva i gorljiva želja biti mentorom bar desetorici ljudi čije će službe nadmašiti moju u svakom pogledu. Vjerujem da će Bog uslišati moju molitvu. Zapravo, nekoliko je mladih ljudi vrlo blizu ili su već postigli tu razinu postignuća u službi. Gledao sam ih kako ruše zgradu

Gledao sam ih kako ruše zgradu, Skupina radnika u prometnome gradu. Uz povuci-potegni, i energičan uzvik, Zaljuljali su gredu i zid je pao uz usklik. Upitao sam majstora: "Jesu li ovi ljudi vješti kao graditelji koje biste uposlili za gradnju?" Nasmijao se i rekao: "Ne, nikako! Za to mi treba samo obična radna snaga. Lako mogu za dan ili dva srušiti, ono što su godinama graditelji gradili". Razmišljao sam tako hodajući svojim putem: Koju sam od tih uloga pokušavao igrati? Jesam li graditelj, koji marljivo radi, mjereći život metrom i kutomjerom? Ili sam rušitelj koji hoda gradom, zadovoljan porušenim? (Autor nepoznat) Mentorstvo će stvoriti velike vođe koji će djelotvorno graditi i ispuniti svoj poziv u službi Gospodaru.

Prevela Ljubinka Jambrek BILJEŠKE 1 http://www.bpnews.net/bpnews.asp?!D=24102

 Dr. J. Don George je glavni pas-

tor Calvary crkve u Irvingu (Texas) i izvršni prezbiter Glavnog vijeća Assemblies of God.

Zima, 2011. 9

Sigurnost u pastoralni poziv

vjernima, nevjernima

BUDITE UČITELJ A PASTOR

HARVEY A. HERMAN

Ako vjerujete da je primaran i jedini cilj vođe da oprema svete za djelo službe, tada vodstvo postaje dostupno svim članovima tijela.

svibnju 1983. godine sam doživio trenutak preobrazbe koji zauzima mjesto među pet najvažnijih događaja u mom životu. Svatko tko želi djelotvorno raditi sa studentima također bi trebao osobno iskusiti tu preobrazbu. Prošao sam kroz nešto što s vremena na vrijeme uznemiruje mnoge pastore: Jesam li jako pogriješio što sam ušao u punovremenu službu? Prepoznajem kad postanem deprimiran jer razmišljam kako bi bilo da radim kao vozač FedExovog dostavnog vozila. Bio sam obeshrabren i razočaran. Završila je još jedna razočaravajuća akademska godina Chi Alpha grupe pod mojim ravnateljstvom. Početak godine je bio obećavajući, ali na koncu je grupa spala na nekih 15 do 20 studenata. Pomislio sam, Nakon deset godina sveučilišne službe, očekivao bih da ću vidjeti plodove svog rada. Ali osjećam se umorno i frustrirano. Što se dogodilo? Ne sjećam se da sam ikada radio više od ovih zadnjih pet mjeseci. U posljednje sam vrijeme imao više kriznih savjetovanja nego u zadnje tri godine zajedno. Ali, je li ikome zaista bolje? Zapravo, čini se da je nekima

10 Duhovno vrelo

sve gore. Čak i moji najbolji studenti na kraju godine izgledaju podvojeno. Gospode, što se to događa? Možda ja nisam za to da služim na sveučilištu. Ali tada, baš kao i obeshrabrenom Iliji na Horebu u 1 Kraljevima 19,9-18,Gospod mi je počeo otvoreno govoriti. "Uzmi svoj rokovnik", inzistirao je. "Gdje si provodio svoje vrijeme i s kim si ga provodio?" Dok sam Ga u molitvi slušao Duh mi je pojašnjavao neke stvari. Potvrdio mi je da sam suosjećajna i brižna osoba. Jako puno vremena provodim brinući se za studente s ozbiljnim osobnim potrebama. To se vremenom pročulo, pa su se studenti s potrebama počeli pojavljivati sa svih strana. Na sebe sam preuzeo zadaću da za njih učinim sve što je u mojoj moći. Usprkos tomu, izgleda da su im potrebe bile veće od onoga što sam im ja mogao providjeti. Tada me Duh osvjedočio. Prvo, bahato sam mislio da sam ja jedina osoba koja im je mogla pružiti potrebnu pomoć, i drugo, nisam doživljavao vjerne, stabilne i brižne studente članove grupe kao sluge i kao one koji mogu iscjeljivati. Propustio sam opremiti za službu one koji su bili vjerni, i pogrešno sam pretpostavio da nisu sposobni biti službenici milosrđa. I ja sam se poput Ilije trebao pokajati za svoju aroganciju. Ali isto tako, propustio sam osnažiti vjerne studente. Nisam shvaćao koliko će se ovo otkrivenje pokazati ključnim

Posljedice ove promjene razmišljanja i prakticiranja vodstva su me zauvijek promjenile. Gledajući unazad iz perspektive dvadestpetogodišnjeg iskustva vidim da je osnaživanje vjernih najveći prioritet

u službi sa studentima. To je promjenilo čitav moj pristup vodstvu na bolje. Dopustite mi da za potkrepu navedem tri biblijska teksta. Ono što radiš nije dobro

Prvo, vidio sam da Mojsije "od jutra do večeri" sjedi na sudačkoj stolici (Izlazak 18,13). Njegov tast Jitro ga je ispravio: "Nije dobro kako radiš. I ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Taj posao je pretežak; sam ga ne možeš obavljati (Izlazak 18,17-18). Mojsija je savjetovao da izabere ljude "sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike "(18,21). Mojsije je bio odgovoran poučavati ih o Bogu i pokazati im kako da žive za Njega. To je Božji zadatak vođama. Obučiti duhovno ispravne ljude da budu u vodstvu. Mojsije nije mogao biti pastir čitavom Izraelskom narodu. Tako sam i ja sam sebe zavaravao misleći da mogu učiniti istu stvar - čak i sa samo pedeset studenata. Ako pomišljate da je to jednostavno, tada nikad niste radili s pedeset svojeglavih studenata. To je poput vođenja čopora mačaka. Opremi Božji narod za djelo službe

Ovaj je princip apostol Pavao koristio čitavo vrijeme svojih misijskih putovanja. U Efežanima 4,11 Pavao je pisao o oblicima crkvenog vodstva. Pavao je vjerovao da vođe trebaju promovirati jedinstvo Duha, a različitosti je doživljavao kao snagu koja oslobađa i potiče kreativnost. No, način na koji tumačite dvanaesti redak čini veliku razliku. Neki smatraju da su vođe spomenute u jedanaestom redku odgovorni za zadaće opisane od dvanaestog do šesnaestog redka. Ta zaduženja uključuju obučavanje svetih za djelo službe, izgradnju Kristova tijela, promoviranje jedinstva, propovijedanje Isusa kao Božjeg Sina, govorenje

istine u ljubavi i tako dalje. Neki vjeruju da kad bi pastori sve to činili, vjernici bi dostigli zrelost. Ali, ako vjerujete da je primaran i jedini cilj vođe obučavanje svetih, tada vodstvo postaje dostupno svim članovima tijela. Sveti postaju osposobljeni za "djelo službe". Za Pavla je privilegij vođenja i služenja dostupan svima, ne samo posebno obučenim pastorima i profesionalnim djelatnicima. Petar ponavlja istu ideju: "Vi ste naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasi slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo" (1 Petrova 2,9). Čineći tako, svaki član namjerno postaje svećenik i službenik. Povjeri vjernim ljudima koji mogu poučiti druge

Pavao je pisao svom štićeniku Timoteju: "I što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti" (2 Timoteju 2,2, Duda - Fućak). U spomenutom redku ja vidim četri generacije učenika. Generacije Prva Druga Treća Četvrta

Identificirane generacije Pavao Timotej Pouzdani ljudi Ostali

Ovaj redak oslikava transgeneracijsku narav procesa učeništva. Pavao traži od Timoteja da zapamti sve što je on naučavao i radio, a što svjedoci mogu potvrditi. Pavao je među ostalim molio za bolesne i izgonio zle duhove (vidi 2 Timoteju 3,10-15). Kao Pavlov suputnik, Timotej © 2010. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

je sve to vidio. U svom posljednjem pismu Timoteju, Pavao mu daje instrukcije da u efeškoj crkvi izabere vjerne učenike. Treba ih pažljivo izabrati. Na taj će način Timotej naučiti tajne djelotvornog vodstva. Samo onda kad Timotej vidi kako njegovi učenici opremljuju druge vjerne učenike, može smatrati kako je uspio. Učeništvo je u svojoj biti transgeneracijsko. Čuli ste za izreku: "Ne možete imati duhovnu unučad." Spasenje se na nasljeđuje. No, kada govorimo o učeništvu, cilj je stvoriti duhovne unuke. Svoje učenike trebate voditi na takav način da oni pouče druge. Vođa mora vježbati predviđanje u svemu što radi uvijek misleći na jednu generaciju dalje. Stvaranje duhovne unučadi je svrha transgeneracijskog procesa. Što znači biti "vjeran“?

Jitro je rekao Mojsiju da pronađe "sposobne", bogobojazne, "pouzdane" ljude. Pavao je kazao Timoteju da izabere "vjerne" ljude. Vjernost je ključna riječ. Ja u vjernosti vidim dvije različite karakteristike. Prvo, vjerna osoba je puna vjere. Vjernik pun vjere je uvjeren da je Bog čimbenik koji donosi prevagu. On je onaj koji zna da molitva mjenja stvar. On je pun vjere, ne vjere u vjeru, već vjere u Isusa. Drugo, vjernost se odnosi na pouzdanost. Pouzdanost je vjernost koju živimo za vrijeme služenja u vodstvu. Pouzdana osoba je netko na koga se možeš osloniti. Ona je postojana u svom hodu. Dakle, tko je vjerna osoba? Često, pomislimo da je to netko tko je prije puno vremena prihvatio Krista. No, neki od najvjernijih studenata koje sam upoznao su bili novoobraćenici. Novi vjernik je osoba potpuno uvjerena da je Bog prevladavajući čimbenik. Ona može ili ne mora posjedovati prirodne sposobnosti vođe, izgrađen karakter ili propovjedničke vještine, bar ne za sada. Njezina zrelost još nije najbitniji problem. Ono o čemu se tu radi je: je li ona puna vjere? Zapravo, čitava bit procesa učeništva je usmjeriti ju u njenom hodu s Bogom. Stoga, pri izboru učenika, prvo

bi pitanje trebalo biti: "Jesi li pun vjere?" "Vjeruješ li da Bog donosi prevagu?" Poučavaj vjerne, a budi pastor nevjernima

To je ono što sam naučio iz svog preobražavajućeg iskustva u svibnju 1983. godine; poučavaj vjerne - budi pastor nevjernima. To mi je promijenilo život. Prije toga, većinu svog vremena sam provodio u molitvi i savjetovanju nevjernih studenta. Nevjeran student je onaj koji ne vjeruje da Bog čini prevagu. Na kraju godine plod nevjernosti je još više nevjernosti. Dok sam isto vrijeme zanemarivao vjerne studente. Nakon svibnja 1983., promjenio sam svoj fokus s trošenja većine svog vremena na nevjerne studente, na ulaganje u one studente pune vjere. U svojim sam mislima pokušao 80 posto vremena biti učitelj, nasuprot 20 posto vremena kao pastor. Otkrio sam da biti učitelj vjernima - pastor nevjernima sadrži dva ključna načela vodstva. Prioritet vođe je da se prvenstveno fokusira na učeništvo. Za mene su riječi učenik i pastor glagoli. One označavaju na koji način živjeti, na koji način voditi. Ja većinu svog vremena, energije i molitve ulažem na opremanje onih koji su vjerni. Na taj način ispunjavam Veliko poslanje - "učinite sve narode učenicima" - kao glavnu misiju svog života i vodstva. Dolazeći do ovog uvjerenja dugo sam se borio, jer, isprva je ispadalo da mi nije stalo. U stvari, to je postala najbrižnija stvar koju sam ikada učinio. Kad se osvrnem na život poučavanja vjernih, danas vidim vojsku studenata i misionara osnaženih da vode i djelotvorno brinu za druge. Ako želite dosegnuti zapostavljene, potrebite i studente koji pate, neka vaš prioritet bude pronalaženje studenata punih vjere, i prvo ih poučavajte. Dok ih činite učenicima, stvarate vojsku studenata koji su sposobni doseći izgubljene, služiti potrebitima i također stvarati učenike. To je transgeneracijski; to je protu-intuitivno; zvuči naopako; ali meni zvuči baš poput Isusa. Poučavanje vjernih je najplodonosnija stvar koju ćete ikad učiniti.

Preveo Goran Punda



"Pastore, pošto vam ne možemo dati povišicu, možete to kompenzirati tako da skratite svoje propovijedi na pola."

Harvey A. Herman, DSL, je Chi Alpha nacionalni ravnatelj za obuku misionara. Možete ga kontaktirati elektronskom poštom na adresu HarvXA@gmail.com, ili posjetiti internet stranicu http://wwwharvsalyherman. net

Zima, Zima 2011. 11

Sigurnost u pastoralni poziv

MOLEĆI PAYSON IZ

Portlanda

WILLIAM P. FARLEY

Payson je za propovjedaonom posjedovao veliku moć, jer je provodio mnogo vremena u molitvi i proučavanju Biblije.

rije par godina sam prisustvovao konferenciji koja je trebala pomoći pastorima da prodube svoje propovjedničke sposobnosti. Glavni govornik je bio nacionalni autoritet u propovijedanju. Tijekom svojeg predavanja je citirao Edwarda Paysona (1783.-1827.) iz Portlanda, Maine. Ja sam također čitao Paysonove radove i oni su me silno blagoslovili. Iako je Edward Payson većim dijelom danas zaboravljen, on je bio vrlo poznat u prvoj polovici 19. stoljeća. Prema Ianu Murrayju, Paysonova biografija Ase Cummingsa je bila vjerojatno najutjecajnija crkvena biografija koja se pojavila u Sjedinjenim Državama u prvoj polovici 19.stoljeća.1 Njegova popularnost je bila tolika da su tisuće roditelja u 19. stoljeću nazvali svoju djecu po njemu.2 Tko je bio Edward Payson, zašto je važan i što možemo naučiti iz njegovog života i vremena u kojem je živio? Kratka biografija

Edward Payson se rodio 1783. godine kao sin Setha Paysona, kongregacionalističkog pastora u Ringeu u New Hapshireu. Njegova neuobičajena inteligencija je bila očita već od najranije dobi. Vješto je čitao već u dobi od 4 godine. Poput mnogih velikih propovjednika, Paysonova "žeđ za znanjem je bila prevladavajuća strast njegove duše."3 Ta žeđ je bila očita već u njegovom djetinjstvu. Kada mu je bilo 17 godina, otac ga je upisao na drugu godinu Harvardskog sveučilišta (prvu godinu je preskočio). Diplomirao je 1803. u dvadesetoj godini. Njegovi kolege su ismijavali njegovo "halapljivo" čitanje. U šali su govorili da je pročitao svaku knjigu u harvardskoj knjižnici. Smrt njegovog brata 1804. godine potaknula je njegovo obraćenje. To je bila odlučujuća promjena za dvadesetjednogodišnjaka. Payson je pisao svojoj majci o svojem novom odnosu s Kristom, "Tako sam sretan, ne mogu razmišljati ni pisati o ičemu drugom."4 Uvjeren da ga je Bog pozvao u službu, započeo je s rigoroznom duhovnom disciplinom koja će kasnije donijeti veliku žetvu. Počeo je s disciplinom ranog ustajanja na molitvu i čitanje Pisma. Udubljivao se u knjige poput Istočni grijeh i Sloboda volje Jonathana Edwardsa, nepokolebljivo se pripremajući za poziv koji je tako snažno osjećao. Započeo je molitveni život koji ga je kasnije učinio poznatim. "Molio je bez prestanka", napisao je njegov biograf.5 On je "studirao teologiju" na svojim koljenima. Većinu je vremena

12 Duhovno vrelo

provodio ispružen na podu, s Biblijom otvorenom ispred sebe, zazivajući njena obećanja."6 U tom periodu svog života Payson je počeo uočavati svoju grešnost. Jedan njegov tipičan dnevnički zapis bilježi: "Nikada se nisam osjećao tako nevjerojatno ogavno i prezrivo kao danas... Došlo mi je da potonem u prašinu, znajući da je Njegovo sveto oko na meni i da sveci i anđeli vide kako sam grešan."7 Godine 1807. postao je pastor Kongregacionalističke crkve u Portlandu, u Maineu, gdje je služio do svoje smrti 1827. godine. Takva milost i sila pohodile su njegove propovjedi da su, tog dvadesetčetverogodišnjaka, tri Kongregacionalistička udruženja molila da postane njihov pastor. Tipični Paysonov dnevnički zapis tijekom tog vremena bilježi: "Sam nisam bio od neke pomoći, ali ono što sam govorio bilo je moćno samo od sebe. Mnogi su bili u suzama i sve se činilo uskomešano; tako da, iako sam bio smlavljen obeshrabrenjem, vratio sam se radujući se."8 Godine 1811. oženio se s Ann Louisom Shipman, koja mu je podarila osmero djece. Njihova obitelj je bila model kršćanske pobožnosti i divili su joj se diljem Nove Engleske. Payson je bio uspješan osvajač duša. Njegova zajednica prvenstveno nije rasla od nezadovoljnih kršćana koji su dolazili iz drugih krajeva grada. On također nije neku osobu smatrao obraćenom samo na temelju njenog svjedočanstva. Payson je radije pričekao dok novak nije počeo pokazivati plodove duha. Tek tada se ta osoba smatrala obraćenom i mogla je pristupiti svetoj večeri. S tim strogim načelima na umu, u rujnu 1809., napisao je svojoj majci, "Za prošle svete večere primili smo 11 osoba u crkvu, a idući Šabat primit ćemo ih još 12." Nastavio je, "Apetit za slušanjem je neutaživ i naša zajednica je veća nego ikada. Mnogi su nam se pridružili u zadnje vrijeme."9 To je bilo tipično za njegovo iskustvo. Tijekom 20 godina njegove službe, njegova crkva je primila više od 700 novoobraćenika. Koja je bila tajna Paysonova uspjeha? Prvi razlog tog uspjeha bila je molitva. Sa 26 godina zabilježio je u svom dnevniku: "U agoniji sam mogao moliti za sebe i za (svoje) ljude i posredovati neizrecivim uzdasima."10 Dali su mu nadimak "Moleći Payson". Govorilo se da je drveni pod pored njegova kreveta gdje je klečao u svojim čestim molitvama bio potpuno izlizan.11 Drugi razlog njegovog uspjeha bio je naglasak na propovijedanju. Payson je vjerovao da je proklamiranje Božje Riječi njegov primaran posao. Do kraja života, trudio se oko Božje Riječi i svaki dan je molio nekoliko sati. Sve dok ne bi zadovoljio svoje vrijeme s Bogom, administrativni poslovi i savjetovanje mu nisu odvlačili pažnju. Treći razlog zbog čega je postao uspješan evangelizator je bio njegovo strastveno propovijedanje. Iako je propovijedao s velikom ljubavlju i naklonošću, uvijek je, poput Charlesa Simeona, tražio: "razbuditi i poniziti, radije nego utješiti, jer ako mogu biti ponizni, utjeha će uslijediti."12 Kako je njegova propovjednička reputacija rasla, primao je brojne pozivnice da propovijeda u susjednim crkavama Nove Engleske. Zatim su pozivi počeli stizati iz većih, prestižnijih cr-

kava iz gradova poput New Yorka, ali Payson ih je sve odbijao. Ambiciozan za Boga, ne za novac ili prestiž, ostao je vjeran stadu koje mu je Bog povjerio. Nakon njegove smrti mnogi su pokušali objasniti moć koja je stajala iza njegovih propovijedi. "Bila je to rječitost istine izgovorene u ljubavi", zabilježio je njegov biograf. "Činilo se kao da su riječi izlazile iz njegovih usta okružene sjajnom atmosferom u kojoj su napuštale srca i koje su ostavljale trag na svakome srcu koje su dotakle."13 Christian Spectator je zabilježio da je govorio „kao iz direktnog promatranja ... kao da je svojim očima vidio duhovne stvari koje je opisivao - kao da ih je čuo osobno od Krista."14 Svaki propovjednik koji je bio silno upotrebljen od Boga ima sličnu reputaciju. Dr. Martin Lloyd-Jones je tvrdio da svi veliki propovjednici govore kao svjedoci. Oni svjedoče o onome što su vidjeli i čuli, ne o onome što su im drugi rekli. Bog nije obdario Paysona dugim životom. U njegovim ranim četrdesetima zdravlje ga je počelo izdavati. Nekoliko mjeseci je trpio veliku bol. Kako je rasla njegova patnja, tako je rasla i njegova radost u Gospodinu. Izgubio je pokretnost udova. Iako je bio vezan uz krevet i u velikim bolovima, radost Duha Svetoga ga je ispunjavala. "Nema riječi kojima bih izrazio svoju radost", napisao je svom prijatelju. "Čini mi se kao da plivam u moru zadovoljstva koje me nosi do velikog izvora."15 Umro je u proljeće 1827. godine. Primjena

Današnji kršćanski vođe od Edwarda Paysona mogu naučiti mnoge lekcije. Prva lekcija je potreba za silnim doživljajem dubokog zajedništva s Kristom. Payson je za propovjedaonom posjedovao veliku moć, jer je provodio mnogo vremena u molitvi i proučavanju Biblije. Bog mu je kroz te discipline govorio i koliko mu je Bog govorio, toliko je bilo snažno njegovo propovijedanje. Paysonova poniznost je unaprijeđivala njegov odnos s Bogom. Bio je vrlo dobro upoznat sa svojim grijesima, a kroz to, i s Božjom ljubavlju. Budući da je Payson bio tako slab u svojim očima, Božja moć je bila sigurna u njegovim rukama (2. Korinćanima 13,4). Jedan kolega propovjednik koji je dobro poznavao Paysona, napisao je: „U svim razgovorima s tim predivnim čovjekom, nikada ga nisam čuao da je izrekao riječi koje bi graničile s hvalisanjem ili ponosom, zapravo, činilo se kao da ima iznenađujuće shvaćanje vlastite nedostojnosti i nevjerojatne ljubavi Božje radi toga što mu je ona bila objavljena. I zato što mu je u svojoj milosti dao nadu.“16 Druga lekcija koju možemo naučiti od Paysona je važnost duhovnog čitanja. Veliki vođe su obično veliki čitači. Utjecat ćemo na svoju generaciju do stupnja do kojeg njegujemo svoj um, uranjajući se u kršćanske knjige koje potiču našu ljubav prema Bogu i svjesnost naših osobnih potreba. Treća lekcija koju možemo naučiti od Paysona je ispravna uloga pastora. Payson bi bio nezadovoljan s modernim pastoralnim modelom menadžerskog tipa. Iako je vjerno služio crkvi, to mu je bilo nužno breme. Davao je prednost pravom radu - molitvi i služenju Božje Riječi (Djela apostolska 6,4). Njegov biograf tvrdi da je Payson provodio 12 sati dnevno u proučavanju i 2 sata u molitvi.17 Payson je vjerovao da je to pastoralni rad koji je donosio priželjkivane rezultate. Konačno, Paysonov život nas podjeća na važnost molitve. Njegova reputacija molitvenog čovjeka donijela mu je naziv "Moleći Payson iz Portlanda". Paysonov savjet svojim kolegama propovjednicima bio je sljedeći: "Moltiva je prva stvar, druga stvar i treća stvar... Moli, a onda, dragi brate, moli, moli", rekao

je svom prijatelju. Uspoređujući duhovnu atmosferu Paysonove ere s današnjom, Iain Murray piše: "Ono što ih je obilježavalo (Paysona i njegove suvremenike) bilo je njihovo nisko mišljenje o sebi."18 Murray zatim bilježi kako ih je taj snažan osjećaj siromaštva vinuo u molitvu. Navodi Paysona kao primjer: "Ozbiljnost u molitvi... zahtjeva stvaran pogled na sebe: ne možeš natjerati bogatog čovjeka da se moli kao siromašan; ne možeš natjerati sitog čovjeka da moli za hranu kao onaj koji je gladan."19 Ljudi u potrebi mole. Poniznost motivira molitvu, samodostatnost ju sprječava. Paysonova velika svjesnost potrebe i osobnog siromaštva doveo ga je do dugih molitava koju su bile izvor njegove moći. E.M. Bounds je napisao o Paysonu: "Njegovo prebivanje u molitvi, kakve god da su bile okolnosti, je najuočljivija činjenica u njegovoj povijesti, i iskazuje dužnost svih onih koji bi mu u tome htjeli parirati. Njegov osobit i skoro kontinuiran uspjeh treba pripisati njegovim gorljivim i ustrajnim molitvama." Knjiga The complete works of Edward Payson je dostupna u tri sveska.20 Njegova biografija i propovijedi su bogate i prosvjetljujuće. Jasnoća i kvaliteta njegove proze se može usporediti s Charlesom Spurgeonom, a njegova teologija je bogata i duboka. Jedan poštovatelj je napisao: "Njegove su propovijedi lake za čitanje i čitatelj dobiva jasniji uvid u našeg Gospodina i Boga. Nakon čitanja jedne propovijedi teško ćete pronaći nekog drugog tko na tako nježan, a opet silan način prenosi božanske istine."21 Potičem vas da doznate još više o Edwardu Paysonu. Njegov život i duhovnost su osvježenje za današenjeg zaposlenog duhovnog vođu. Nećete se razočarati.

Prevela Jana Kujundžić BILJEŠKE 1 Iain Murray, Revival and Revivalism (Edinburgh: Banner of Truth, 1994.), str. 194. 2 Googleova pretraga za „Edward Payson“ je uvjerljiva. Mnogi Amerikanci 19.stoljeća su imali ime Edward Payson kao svoje prvo ili srednje ime. 3 Edward Payson, The Complete Works of Edward Payson, Vol.1 (Harrisonburg, Va: Sprinkle, 1846. Ponovljeno izdanje, 1987.), str 20. 4 Ibid., str. 51. 5 Ibid., str. 79. 6 Ibid., str. 79. 7 Ibid., str. 91. 8 Ibid. Str.132. 9 Ibid., str 186. 10 Ibid., str 189. 11 Vidi http://www.watchword.org/smithers/ww36a.html 12 Edward, Djela, str. 250. 13 Ibid., str. 446. 14 Ibid., str 447. 15 Ibid., str. 409. 16 Ibid., str. 297. 17 Asa Cummings, A Memoir of the Rev.Edward Payson (New York: American Tract Society, 1830.), str. 75. 18 Murray, str. 218.-220. 19 Ibid., str. 219. 20 Vidi izdanje Sprinkle Press, Harrisonburg, Pa. 21 Vidi http://www.intercom.net/~hisalone

 William P. Farley, je pastor Grace Christian Fellowship u Spokaneu, Washington.

Zima, 2011. 13

Sigurnost u pastoralni poziv

VRIJEME JE DA PRESTANEMO DRŽATI DISTANCU PAUL WALTERMAN

Raditi sam, živjeti sam i štovati sam nije Božji standard, a nas treba zanimati samo Božja perspektiva. "Složili su se da su u ovome zauvijek, posve ujedinjeni u molitvi, skupa sa ženama." (Dj 1:14, The Message).1

arrel je znao da će služba biti teška. To mu je bilo jasno još od vremena kad je kao dječak promatrao služenje svog oca. Otac mu je ne jednom rekao: "Sinko, teško je to. Nosiš težak teret i nema nikoga da ti pomogne. To je usamljenički poziv i trebaš to pregrmiti i nastaviti gurati." Na sreću, takav nije bio Darrelov službeni poziv na punovremenu službu u lokalnoj crkvi, ali je doista čuo Božji glas kako ga zove u službu. Sad, u svojoj sedamnaestoj godini službe, Darrel je relativno zadovoljan sa svim što je učinio za Kraljevstvo Božje. No, služba je ipak uzela svoj danak. Već

14 Duhovno vrelo

neko vrijeme on osjeća bol osamljenosti o kojoj mu je nekoć otac govorio. Svoje je osjećaje podijelio sa svojom ženom, a ona mu je pomogla koliko je mogla. Ipak, tu je bilo puno više stvari koje je očajnički želio s nekim podijeliti. Bio je umoran, osamljen, pun kušnji, obeshrabren te se borio s raznim problemima sredovječne dobi (nadao se da nije kriza). S tim se problemima nosio svakodnevno. Kad bi svoje frustracije, strahove pa čak i najluđe nade koje je gajio za budućnost svoje crkve, mogao podijeliti s nekim. Ali s kim? Tko se može poistovjetiti s čovjekom u svećeničkoj halji? ZAJEDNICA

Ako želite završiti utrku u Kraljevstvu morate biti posvećeni zajedništvu. Vođe koje žele preživjeti, stavljaju naglasak na svoj odnos s drugim slugama propovjednicima. To tako mora biti. Kad je Bog poduzimao najznačajniji posao u povijesti, učinio je to u cijelosti na osoban način. Kako bi pomirio izgubljeno čovječanstvo sa sobom, Bog se kroz svog Sina Isusa s čovjekom susreo oči u oči. Kad nas je Bog potražio, nije to učinio preko odabranog povjerenstva koje će to učiniti umjesto Njega, niti je "spamom" zasipao naše emailove, uspostavio konferencijsku vezu ili potražio serijske brojeve na našim ispravama. Umjesto toga, Bog nas je pozvao poimence. Eugene Peterson ovako prevodi Pavlovo citiranje Izaije: "Kada bi

izbrojali svako zrno pijeska na obali i kad bi na njihov zbroj stavili oznaku 'izabranici Božji', oni bi i dalje bili brojevi, ne imena. Spasenje dolazi osobnim izborom. Bog nas ne broji; on nas zove poimence. Matematika nije u fokusu Njegovog interesa. (Rimljanima 9,27-28, The Message). Pobožan vođa je s ljudima, a ne oko njih. Oni koji su introvertniji trebat će nešto više vremena nasamo za punjenje baterija, ali zajednica nije nešto što vođa samo nadgleda, već nešto u što mora biti uključen. Mora biti posvećen tome da pusti ljude u svoj život. Rana crkva bila je zajednica vjernika. Čak i prije dana Pedesetnice Isusovi su učenici odlučili: bit će u crkvi zauvijek i u njoj će biti zajedno. Prvi obraćenici: "imali su sve zajedničko" "s radošću i priprosta srca" (Djela apostolska 2,44 i 46, Šarić). Mi kažemo: "To je bilo čudo." I jest. Ali čudo se nije dogodilo u drugom poglavlju Djela apostolskih kada su mladi kršćani ovo vršili, već u prvom poglavlju, kada su se ti kršćani i njihovi vođe dogovorili da će biti zajedno. Pastorima je, posebno muškarcima, ući u odnos i ostati u njemu, često jako teška stvar. U većini muškaraca čuči usamljeni jahač. Slika usamljenika koji stoički podnosi protivan vjetar ima u sebi nešto poetično, ali također i nešto patetično. Pismo jasno tvrdi da usamljenost ne dolazi odmah iza pobožnosti. Pošto je svoje stvorenje nazvao "do-

brim", Bog je pogledao čovjeka, osjetio dubinu njegove samoće i objavio: "Nije dobro da čovjek bude sam" (Postanak 2,18). Mojsije se borio sa svojom ulogom vođe uz ogromnu odgovornost koju nosi dok se žalio Bogu: "Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me (Brojevi 11,14). Psalmist David nam u Psalmu 68,7 otkriva Božju nakanu: "Napuštene okućit će Jahve". Raditi sam, živjeti sam i štovati sam nije Božji standard, a nas treba zanimati samo Božja perspektiva. Kako se možemo ne složiti sa Salomonovom logikom: "Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud. Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati? I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko uže se ne kida brzo. (Propovjednik 4,9-14). Kad stanemo uz nekog, ne udvostručujemo samo njegov potencijal, mi ga eksponencijalno umnažamo. U Ponovljenom zakonu čitamo da jedna osoba može natjerati u bijeg tisuću, a dvije mogu potjerati deset tisuća (32,20). Božja matematika postaje nevjerojatno uzbudljiva kad se udružimo s nekim u djelu za Kraljevstvo.

ODGOVORNOST

Ne samo da možemo djelovati puno bolje u zajedništvu, već se također možemo bolje oporaviti nakon pada: "Padne li jedan, drugi će ga podići" (Propovjednik 4,10). Svatko se s vremena na vrijeme spotakne. To može biti pad povezan s emocionalnim problemima, moralna indiskrecija ili financijsko posrnuće ili pad povezan sa zdravstvenim problemima, ali svi kad tad posrnemo. To je dio naše čovječnosti. Dok sam bio student u biblijskoj školi početkom 1960., studentima je rečeno da se izoliraju i odvoje od članova svojih zajednica. Studenti su prihvatili taj savjet, držali su stvari za sebe i nisu razvijali bliska prijateljstva. Namjerno su se čuvali od razvijanja bilo kakvih odnosa u kojima bi postali odgovorni jedni drugima. Na kraju krajeva, oni su bili vođe i njima ne trebaju odnosi u kojima će biti odgovorni. (Barem nikada ne bi priznali potrebu za takvim odnosima.) Poput Humptyja Dumptyja2 mnogi su pali sa zida i razbili se. Ali za razliku od Humptyja, mno-

gi nisu imali kraljeve konje i konjanike koji će ih ponovo sastaviti. Bez ikoga kome bi bili odgovorni, te su vođe pale - i to jako. U najboljem slučaju prijateljstvo bi ih održalo na nogama, u najgorem, pomoglo bi im da se brže oporave od pada i ponovo uđu u službu. "Ali teško onomu tko padne i nema nikoga da ga podigne". Bliski prijatelj iz biblijske škole na vrhuncu svoje uspješne službe doslovno se borio za život u ratu sa seksualnim iskušenjima. Gdje su bili oni koji su mu trebali postavljati teška pitanja i biti uz njega u vrijeme te teške bitke? Najvjerojatnije nikad nisu bili pozvani da mu služe kao prijatelj, mentor ili partner komu će biti odgovoran. Koji je razlog tome? Priznati nekome da gubiš bitku oznaka je duhovne slabosti. Protuotrov: duboko udahni i progutaj ponos. Potraži povjerljive prijatelje koji razumiju tvoju borbu i koji su i sami zadobili par pobjeda u istoj areni. Pozovi

Pastorima je, posebno muškarcima, ući u odnos i ostati u njemu, često jako teška stvar. U većini muškaraca čuči usamljeni jahač. Zima, 2011. 15

Vođe koji žele preživjeti, stavljaju naglasak na svoj odnos s drugim slugama propovjednicima.

ih u svoj život s otvorenošću i prihvaćanjem. Nema drugog načina. ODNOSI

Mudar vođa zna da potencijalno napravi više posla dok ga radi kad je s nekim u odnosu. On prihvaća vrijednost bliskog prijatelja ili obitelji koji će mu postavljati teška pitanja i koji neće prihvaćati da živi ispod kršćanskih standarda. Također zna da je život puno zabavniji ako ga dijeliš s nekim. Propovjednik 4,11 spominje grijanje u postelji, ali ja bih tu ideju odveo malo dalje od samog dijeljenja spavaće sobe s nekim. Dok putujem da bi služio, fotografiram mjesta i prizore koje želim podijeliti sa svojom ženom. Ili sam ja loš fotograf ili imam ispodprosječan fotoaparat, jer izgleda da moje fotografije nikako ne mogu uhvatiti ono što u tom trenutku osjećam. Ali kad Joanie sa mnom posjeti ta mjesta, radost što mogu s njom podijeliti takve trenutke je stvarna i pruža veliko zadovoljstvo. Život je zamišljen da ga dijelimo, i ne samo poraze, već i trenutke velike radosti i zaraznog oduševljenja. PREDANOST ZAJEDNIŠTVU

Kako pastor može postati posvećen zajedništvu ako je čitav život bio "one-man show"? Razmislite o sljedećim koracima:

16 Duhovno vrelo

1. Zamolite Boga da vam © 2008. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) u srce udahne duh sudjelovanja i suradnje. Tražite Isusa Njegovo srce koje govori: "Ja nisam sam, jer je Otac sa mnom" (Ivan 16,32). 2. Tražite pomoć osobe koja lako uspostavlja i održava odnose. U početku možda nećete vidjeti prednosti zajedništva jer vas je način na koji ste vodili svoju službu oslijepio. Potrebna vam je pomoć nekog tko nosi naočale kroz koje bolje vidi prednost odnosa. Ako ste u "Želim da znate da vam uvijek stojim na raspolaganju - to jest od 9 do 17. Nakon toga nazovite 112." braku, pomoć koja vam je potrebna je nadohvat ruke u vidu vaše žene. Kad me moja žena običavala pitati jesam li ne poznaju dovoljno i rade za suprotstavposlao čestitku zahvale nekome tko mi ljene ili različite ciljeve. Zamolite Boga da je nešto lijepo učinio, za mene je to bilo izgradi jedinstvo između vas i crkvenog čisto zanovijetanje. Sada ju doživljavam vodstva. To će u vašoj crkvi pojačati Božje saveznikom koji posjeduje silne darove i djelovanje. osjetljivost koju joj je Bog dao kako bi mi 5. Kada na koncu dana pretresate mipomogla da bolje ostvarujem odnose. nule događaje, iskreno procijenite jeste li 3. Potražite tim s kojim biste mogli taj dan mogli više uključiti odnose. Jeste služiti. Ako sami vodite crkvu, potražite li nešto što ste mogli učiniti zajedno sa druge pastore u okolici. Ako ste pastor svojim suradnikom napravili sami? Jeste koji ima suradnike, počnite na njih gledali sami donijeli odluku koja je mogla biti ti na drugačiji način. Prestanite misliti o uravnoteženija, samo da ste potražili sasebi samo kao o njihovom šefu, već i kao vjet još jednog ili dvoje? Zamolite Boga o njihovom bratu. Naučite prepoznavati i da vam pomogne da se već sutra popraviuključiti darove u njihovim životima koji te u tim područjima. bi mogli pomoći i vama i vašoj crkvi u raPastori, prestanite držati distancu. stu. Osim ako ste izabrali ljude bez obzira "Prijatelj voli bez obzira kakvo je vrina činjenicu hoće li se moći uklopiti u tim jeme, a obitelji se drže zajedno bez obzira i bez Božjeg odobrenja, vaši suradnici su kakva je nevolja u pitanju" (Izreke 17,17, sabrani sa svrhom i ciljem. Ako svoje suradnike ne prepoznajete kao svoju braću The Message). i sestre s poznavanjem njihovih darova, problema i potencijala za službu, prekinite uobičajene poslove i provedite vrijeme u kvalitetnom zajedništvu sve dok ne postignete duhovnu koheziju tima koji zna kako zajedno raditi, igrati se i duhovno ratovati. 4. Još jedan odnos koji ima veliki potencijal je vaš odnos s vodstvom crkve. Prečesto je odnos pastora i vodstva ili blago antagonističan ili apatičan. Često se

 Paul Walterman,

Preveo Goran Punda BILJEŠKE 1 THE MESSAGE, Copyright © 1993, 1994, 1995, 1996, 2000, 2001, 2002. Korišteno s dopuštenjem NavPress Publishing Group. 2 Humpty Dumpty je lik iz dječje pjesmice; veliko jaje koje se razbilo i koje ni svi kraljevi konji ni konjanici nisu mogli ponovo sastaviti. (op. prev.)

je predsjednik Fresh Heart Ministries, Apple Valley, California.

POSTUPANJE S ONIMA KOJI SUMNJAJU: SERIJA O OBRANI OSOBNE VJERE

Zašto su relativisti u svojem nametanju mišljenja da nema moralnih apsoluta čvrsto ukorijenjeni u vlastitom moralnom apsolutu? 1

TKO SI TI DA NAMEĆEŠ SVOJU MORALNOST DRUGIMA?

PAUL COPAN ORALNI DOGMATIZAM DOMINIRA CEHOM KULTURALNIH ANTROPOLOGA

Kulturalni problem broj jedan je kršćanski misionar. Zašto? On nameće svoje vrijednosti domorodačkim kulturama i etničkim skupinama. Zar ne bismo te ljude trebali pustiti na miru, neiskvarene zapadnom kulturnom prtljagom koja će uništiti njihov način života? Sustav mišljenja "tko si ti da kažeš kako je druga kultura loša" seže stoljećima unatrag – najvjerojatnije do filozofa Johanna Gottfrieda von Herdera (1744.-1803.). On je prezirao hladni racionalizam prosvjetiteljstva i naglašavao individualnost osoba i njihovih kultura.2 Prema mišljenju von Herdera, ljudi nemaju nepromjenjivu narav; njihovo okruženje i obiteljska iskustva utječu na njih i možemo predvidjeti njihove postupke i reakcije na temelju tih utjecaja. Von Herder je čvrsto zastupao ideju da su kulture toliko različite jedna od druge da ne bismo trebali ukazivati na ono što je pogrešno u njima. Konačno, tvrdi on, "nitko nije postao čovjek sam po sebi". Zapravo, ne bismo trebali biti kronološki snobovi (kao što je to sročio C. S. Lewis), djelujući kao da smo daleko bolji od naših predaka. Jednostavno nije pošteno osuđivati svoje prethodnike budući da će jednako tako i naši potomci suditi nas. Kao što je engleski pjesnik Alexander Pope zapisao: "Svoje očeve smatramo nerazumnima i tako postajemo mudri. Naši će nas mudriji sinovi, bez sumnje, smatrati isto takvima." Kao što kaže "glavna uputa" u Zvjezdanim stazama da se ne treba uplitati u društveno uređenje nekog drugog planeta, nitko od nas ne bi smio osuđivati ostala društva uspoređujući ih s vlastitom kulturom, budući da smo svi proizvod povijesnog događaja i društvenih sila. U ovome eseju razmatram dvije povezane teme. Jedna se odnosi na ideju nametnutog morala ili nametanja nečijeg morala drugima. Druga zahvaća nešto specifičniju temu morala i zakona. Dotaknut ću se slogana Ne možeš ozakoniti moral.

Zima, 2011. 17

NAMETANJE MORALA DRUGIMA

Dakako, kulturalni apologete su donekle u pravu kada je riječ o poniznosti ovdje i svugdje. Ipak, kad optužuju misionare teško je sagledati određenu utemeljenost njihovih potkazivanja. Kako možete optužiti i najnasilnijeg silnika ili masovnog ubojicu, kada je i sam proizvod svoje vlastite okoline? Unatoč upozoravajućem vapaju antropologa da trebamo poštivati druge kulture, možemo upitati: Zašto su moralni relativisti toliko žestoki i siloviti? Kako možemo kritizirati kritičare ako ne postoje objektivni, univerzalni standardi? Pokazuje se da je načelo "Svatko treba poštivati ostale kulture" poznata stara stvar – moralni relativizam bez relativizma. Zašto su relativisti u svojem nametanju mišljenja da nema moralnih apsoluta čvrsto ukorijenjeni u vlastitom moralnom apsolutu? Jednostavno imamo varijacije na temu: da, zagovaraj relativizam, no pazi da budeš tolerantan, da nikoga ne povrijediš, druži se sa zagovornicima, ili slično. Kulturalni nam antropolozi opet i iznova odgovaraju: "Relativizam! Pa…neke vrste." Ovaj promašeni relativizam prelazi u iznimku –moralno pravilo – kako bi otupio oštricu relativizma koji se odnosi na sve i u kojemu sve prolazi.

Svaku moralnu kritiku druge kulture antropolozi osuđuju kao sveopću nepravdu etnocentričnosti, koja snobovski kaže: "Moja je kultura bolja od tvoje". Zapravo, antropolog – uzor moralnog relativizma – u svom arsenalu ima niz epiteta za napadanje misionara i njegovih metoda koji nisu samo kulturni, moralno opterećeni: "etnocentrik", "kolonijalist", "ugnjetač", "ideolog" i slično.3 Još jedan problem za moralnog relativista je to što se njegovo stajalište sukobljava s našim najdubljim intuicijama o moralu. Uzmimo u obzir priču od rujna 2008.: "Kršćanski misionari koji rade s urođenicima u brazilskoj regiji oko Amazone optužili su vladu da se ne želi suočiti s urođeničkom praksom čedomorstva. Ta plemena često spaljuju svoju živu novorođenčad koja ima izlječive urođene mane (ili novorođenčad samohranih majki). Neki su štitili tu praksu u ime nemiješanja u drevne, urođeničke kulture ili tvrdnjom da se "čedomorstvo ne smatra ubojstvom" u toj kulturi.4 Primjenjujući istu logiku možemo se zapitati: Ako nacisti žele ubiti Židove, tko smo mi izvana da bismo se miješali u to? Konačno, nacisti ubijanje Židova nisu smatrali ubojstvom. Tako ni sati običaj (samospaljivanje udovice) u Indiji neki ljudi ne smatraju ubojstvom. Ipak, možemo biti zahvalni što je kršćanski misionar William Carey zaustavio tu praksu. Vlast je zabranila to zlo, a s vremenom i ostala zla, uključujući i žrtvovanje novorođenčadi u rijeci Hugli kod Kalkute i drugdje, spaljivanje gubavaca te brakove djece iza kojih je ostalo na desetke tisuća mladih udovica.

18 Duhovno vrelo

Bog je opremio ljude - bilo da su ateisti, teisti ili negdje u sredini - s mogućnošću zgražanja. Revoltira nas pomisao na mučenje novorođenčadi radi zabave, silovanja od strane bandi, ili odvođenje slijepaca na liticu. Iako potisnuta savjest i neosjetljivost mogu učiniti kulture moralno iznurenima, ne smijemo zanemariti temeljne moralne intuicije, čak i ako bismo ih morali prilagoditi ili poboljšati nakon razmatranja. One su, kako ih ateistički filozof Kai Nielsen naziva, "temelj": "Razboritije je vjerovati da su tako osnovne stvari (kao što je zlostavljanje žena i djece) zle, nego li vjerovati bilo koju skeptičku teoriju koja nam kaže da ne možemo znati ili razumno vjerovati kako su te stvari zle… Čvrsto vjerujem da je to temelj i da je ispravno, te da nitko tko to ne vjeruje, nije dovoljno istražio osnovanost svojih moralnih vjerovanja."5

Još jedan problem za moralnog relativista je to što se njegovo stajalište sukobljava s našim najdubljim intuicijama o moralu. Ima li pitanja? Jedna od kritika moralnoga relativizma je da se ne može uhvatiti u koštac s preporoditeljskom dilemom. Zašto se zamarati oko moralne promjene bilo čega? Ne može doći do moralne reforme kada je riječ o relativizmu. No svakako da je ukidanje ropstva na Zapadu bilo moralna pobjeda i omogućilo ljudski napredak. Dodjeljivanje jednakih prava Crncima u Americi bilo je moralni dobitak, zar ne? Zapravo, tijekom i poslije rasprava između Lincolna i Douglasa 1958. godine, ljudi su optužili Abrahama Lincolna da je južnim državama htio nametnuti svoj moral. No, to nije bio Lincolnov moral, već moral koji je obvezan za sve. Nadalje, robovlasnici su, ironično, robovima nametali svoju volju.6 Možemo biti zahvalni Lincolnovoj predanosti potvrđivanju kako i robovi, također, spadaju u "sve ljude" koji su "jednako stvoreni" i "obdareni od strane njihova Stvoritelja s određenim neotuđivim pravima". Nije li bilo dobro što je zaustavljena Hitlerova agresija? Skupina moralnih relativista nikada ne bi mogla dovesti do toga da na Zapadu dođe do moralnih prekretnica. Zašto se žrtvovati i živjeti poput majke Tereze ako ona nije bolja (ili gora) od Hitlera? Zašto se uopće truditi glasovati za promjenu ako ne postoji moralni standard za slijeđenje? Još jedan problem za relativiste: oni ne mogu presuditi između sukobljavajućih moralnih uvjerenja. Mora se priznati, i Zapad ima svoje; njegovo moralno opadanje se nastavlja. Ipak, mnogo je onih koji ga ocrnjuju i mrze: čini se da su skloniji nezapadnim kulturama koje su često zaokupljene svojim vlastitim nasiljem i tlačenjem. Doista, ovi kritičari zanemaruju nevjerojatna moralna i kulturna dostignuća na Zapadu. No iznad svega, takva osuđivanja Zapadne kulture – bez obzira na postignuća – sklona su proizvoljnosti. Ako vlada moralni relativizam, zašto onda

pretvarati minule blijede patrijarhe ("pokojne bijele muškarce") u dječake koji su kažnjeni umjesto drugih? Zašto osuditi kolonijalizam ili biti sklon multikulturalnom nastavnom planu umjesto zapadnom "kulturalnom kanonu" na sveučilištima?7 Unatoč relativističkoj tvrdnji da ne možete drugima nametnuti svoje moralne vrijednosti, ironija je da osuđivanja Zapada tipično idu ruku pod ruku s pokušajima nametanja moralnih vrijednosti drugima. Takva nametanja uključuju pokušaje promjene definicije o braku, izazivanja smrti nerođene djece, uvođenje raznih vidova moralno upitnih praksi u školsko-odgojni plan i program o spolnosti, glasovanje za suce aktiviste i slično. Iza nasmijanog lica tolerancije, relativist često traži načine kako ostalima nametnuti svoje. Još jedna stvar: Ne nameće li osuđivanje nametanja moralnih vrijednosti moralni standard? Da, svakako. Ovo je moralni standard kako ga podrazumijeva relativist: "Uvijek je pogrešno drugima nametati svoje moralne vrijednosti". Stoga moramo ljubazno zamoliti relativista: "Zašto je pogrešno drugima nametati moralne vrijednosti? Što učiniti s nekim tko želi drugima nametnuti svoje moralne vrijednosti? Trebate li nametnuti svoj moral onome tko želi vama nametnuti svoj moral?" Nedvojbeno je da relativist smatra kako onima koji žele drugima nametnuti svoj moral, treba nametnuti njegov moral. Iznova i iznova zapažamo kako relativisti rado izvlače moralne standarde iz svojih stražnjih džepova kako im to odgovara.

Propisujemo moralnost i to je često dobro za društvo. Ovdje relativist često prelazi na drugo pitanje: "Čiji, dakle, moral trebamo propisati?" Možemo uzvratiti odgovorom da (objektivni) moral nije samo proizvoljan ili svojstven samo nekoj osobi. Doista, vjekovne su civilizacije došle do istih oblika moralnih zaključaka o tome što je kreposno, a što je loše. Rimljanima 2,14-15 odnosi se na moralni zakon zapisan u srcima pogana (onih koji nemaju posebnu objavu). One koji osporavaju bilo koje dobro i zlo, možemo upitati: "Zar vam je doista teško potvrditi da je oduzimanje nedužnog ljudskog života, silovanje žena, spolno zlostavljanje djece ili mučenje dojenčadi radi zabave pogrešno?" Oni koji uistinu ne vide problem ovdje, jednostavno su otvrdnuta srca. Njima nije potreban argument; njima je potrebna psihološka i duhovna pomoć.

MORAL SE NE MOŽE PROPISATI

Slučaj Planned Parenthood vs. Casey (Planirano roditeljstvo nasuprot Casey-a) iz 1992. o kojemu je raspravljao Američki vrhovni sud naveo je većinu sudaca ustvrditi: "Neki od nas pojedinaca smatramo kako pobačaj ugrožava neka od naših temeljnih moralnih načela, no to ne može imati utjecaja na našu odluku. Naša je obveza odrediti slobodu za sve, a ne nalagati svoj vlastiti moralni propis. … U suštini slobode je i pravo određivanja vlastite koncepcije postojanja, vrijednosti, svemira te tajne ljudskoga života" Ovdje možemo još dalje pronijeti ideju o nenametanju osobnih stajališta. Ta ideja ponekad ide zajedno s protestom: "ne možete propisati moral". Kao što smo ranije vidjeli, ne možemo izbjeći određeni vid nametanja ljudima da spriječe užasna zla, kazne kriminalce i zaštite nedužne od nepravde. U toj zakonskoj odluci, sloboda je dobila prvenstvo ispred nerođenog ljudskog života. To jest, način na koji neki ljudi definiraju svoj koncept o "tajni ljudskoga života", podrazumijevat će da nerođeni nemaju pravo na zaštitu. Tragično, nerođeni nemaju istu slobodu da progovore i kažu: "Ne možete propisati moral". Dok ukratko razmatramo ovo pitanje, evo nekih razmišljanja. Prvo, stajalište da ne možemo propisati moral je naivno i neodrživo stajalište.

Uostalom, ovo stajalište je amoralno: takvo se što ne smije učiniti. No odakle dolazi taj standard i što treba učiniti s onima koji ga odbacuju? Doista, možemo i trebamo propisati moral na osnovnoj razini - kada se tiče sigurnosti i zaštite pojedinaca te promiče opću dobrobit zaštitom temeljnih prava svake osobe. Ispravnost propisivanja morala protiv silovanja, ubojstva, zlostavljanja žena ili djece, krađe - ili stavljanje izvan zakona ropstvo, apartheid i rasnu segregaciju - čini se nepobitno jasnom.

Unatoč relativističkoj tvrdnji da ne možete drugima nametnuti svoje moralne vrijednosti, ironija je da osuđivanja Zapada tipično idu ruku pod ruku s pokušajima nametanja moralnih vrijednosti drugima. Zima, 2011. 19

Drugo, ako se vratimo tvrdnji koja kaže da se ne može propisati moral, možemo dodati da takva tvrdnja pretpostavlja mit o neutralnosti, koji je nedosljedan i treba ga odbaciti.

Građani ne mogu biti neutralni s obzirom na pobačaj ili istospolni brak, a ne može ni vlast (bilo da je savezna ili državna). Uistinu, tvrdnja da sama država treba nešto učiniti, samo po sebi je amoralna tvrdnja - ne neutralna, izvanmoralna. Što se tiče homoseksualnih brakova, vlast će ili podržati definiciju o braku kao zajednici između muža i žene, ili neće.8 S obzirom na pobačaj, čak i ako je netko neupućen o položaju nerođenoga, ne može biti neupućen o postupanju prema nerođenim ljudima. Neki tvrde kako je pobačaj dopustiv ili ovisi o odluci pojedinca zato što, u konačnici, "ne znamo koji je moralni položaj zametka". No to je kao da lovac puca u nešto što se miče u grmlju prije nego li otkrije što to uzrokuje gibanje. Kada neka skupina koja se bori protiv legalizacije abortusa kaže da vlasti ne bi trebale građanima nametati svoja stajališta, to podiže pitanje: Ako je nerođeni ljudsko biće, a ne samo grudica tkiva, tada bi dopuštanje abortusa na zahtjev nametnulo nerođenom djetetu nečije stajalište - sa smrtnim posljedicama. Ovo pravo na izbor nije neutralno. Radi se o životu i smrti. (Dopustite mi da dodam kako trebamo pokazati punu skrb za trudnu ženu, koja se često osjeća zarobljenom i potrebno joj je društvo koje nudi suosjećajnu, praktičnu podršku – uključujući i mogućnost posvojenja djeteta). Treće, jezik "slobode" ili "prava" u našoj kulturi ponekad je prazan i bez sadržaja.

Oni koji misle kako nikada ne bismo trebali nametati svoj moral, obično na taj način ističu svoje pravo učiniti ovo ili ono. Uzmite u obzir izraz, pravo izbora. Ovo nam ne govori mnogo. Možemo upitati: "Izabrati, što?" Izabrati silovati, ubiti i mučiti dojenčad radi zabave? Ne, "sloboda/pravo izbora" je poput izraza "desno/lijevo od ___." Kontekst i cilj izbora trebaju biti zajamčeni. Trebamo preispitati ideju o izboru poput bjanko čekova. Izbori mogu biti nemoralni ili moralni - ne jednostavno moralno neutralni.

Četvrto, hvala Bogu, društvo je često propisivalo moral na pravi način

– sprječa-vanjem Hitlera u daljnjem pustošenju u svijetu, zaštitom djece od spolnih zlostavljača, zatvaranjem masovnih ubojica. Kada funkcioniramo kao što bismo trebali, intuitivno prepoznajemo ispravnost nametanja propisa protiv praksi kao što je spaljivanje udovica, nasilje nad ženama, časna ubojstva i rasnu diskriminaciju. Mi smo neizbježno moralna bića. Znamo kada netko postupa prema nama nepošteno ili krši naša prava. Znamo da trebamo snositi odgovornost za svoje postupke umjesto da se pozivamo na svoje gene ili krivimo okolinu. Naši sudbeni i zatvorski sustavi uzimaju u obzir da su ljudi moralno odgovorni za svoje odluke. Što je to što nam daje dostojanstvo i vrijednost, našu moralnu odgovornost i naša prava? Odakle dolaze naše obveze? Pa, teško je vidjeti kako nepromišljeni, prirodni procesi dovode do takvog ishoda. Činjenica da smo stvoreni na Božju sliku (Postanak 1,26-27) nudi nam jasan odgovor na takva pitanja.

Prevela Ljubinka Jambrek BILJEŠKE 1 Ovaj esej je prerađen iz dva poglavlja u knjizi Paula Copana True for You, But Not for Me: Overcoming Objectives to Christian Faith, 2. izd. (Mineapolis: Bethany House, 2009.). 2 Vidi raspravu Patricka Gardinera o Johannu Gottfriedu von Herderu u djelu Paula Edwardsa, ur., The Encyclopedia of Philosophy, vol. 3 (New York: Macmillan, 1967.), 486-489. 3 Robert Priest, “Anthropologists and Missionaries: Moral Roots of Conflict,” u Current Concerns of Anthropologists and Missionaries, ur., Karl Franklin (Dallas: The International Museum of Cultures, 1987.), 23, 31. 4 Dan Harris, “Missionaries Accuse Indians of Killoing Babies,” ABC News (Sept. 23. 2008.). Preuzeto sa http://abcnews.go.com/Nightline/story?id=5861778&page=1. Posjet 27. listopada, 2009. 5 Kai Nielsen, Ethics Without God, (Buffalo, New York: Prometheus Books, 1990.), 10, 11. 6 George Anastaplo, Abraham Lincoln (Lanham, Maryland: Rowman & Littlefield, 2001.), 173. 7 Dinesh D’Souza, Illiberal Education: The Politics of Race and Sex on Campus (New York: Free Press, 1991.). 8 Za daljnju raspravu o homoseksualnosti i javnosti vidi Paul Copan, When God Goes to Starbucks: A Guide to Everyday Apologetics (Grand Rapids: Baker, 2008).

 Dr. Paul Copan iz Palm Beacha u

"Jura, to je samo 5 kuna. Pusti ih!"

20 Duhovno vrelo

Floridi je profesor filozofije i etike na Palm Beach Atlantic University. Autor je knjiga True for You, But Not for Me, That's Just Your Interpretation i How Do You Know You're Not Wrong? Urednik je Apologetics Study Bible, Passionate Conviction, i The Rationality of Theism. Predsjednik je društva Evangelical Philosophical Society.

Božja ljubav za grešnika je naša najveća poruka, a pomirenje s Njim, najveća nada svijetu.

Osposobljeni za službu STEPHEN PHILLIP GREEN

To ne znači da bismo sami po sebi bili sposposobni nešto pomisliti kao da bi dolazilo od nas. Ne, naša sposobnost dolazi od Boga koji nas je i osposobio da budemo službenici NoNovoga saveza (2. Korinćanima 3,5-6).

svijetu punom očekivanja uspjeha i postignuća, pred našu službu postavljaju se pitanja adekvatnosti i sposobnosti. Pavao se borio sa sličnim pitanjima: Jesam li ja sposoban služiti ovim ljudima? Kako mogu završiti ovaj posao? Pavlov nam odgovor otkriva njegove osobne bitke sa samopouzdanjem i njegove javne borbe oko pitanja njegova apostolstva. Pavao je naučavao da se ključ sretne, zdrave i nadom ispunjene službe nalazi u razumijevanju činjenice da se naša sposobnost za službu ne nalazi u nama, već u Kristu. Prvo, Bog je nas pastore učinio sudionicima u Njegovoj milosti i milosrđu. Drugo, mi smo službenici nade i iscjeljenja u svijetu izmorenom grijehom. Pavao nam pokazuje da Bog poziva, oprema i objavljuje da su pastori kompetentni objavljivati Njegovo Evanđelje sve do kraja svijeta. Miris roštilja će privući svakoga tko je gladan. Božji sluga koji gori za Boga će

privući svakoga tko je duhovno gladan. Pavlov opis kršćana kao "miris što vodi u život" (2. Korinćanima 2,16) odnosi se na hram gdje je smrad životinja, krvi, otpada i smrti zamaskiran mirisom mesa koje gori na žrtveniku. Evocirajući miris žrtve koja izgara, u ljudskim srcima izgrađuje vjeru. To podsjeća ljude da su im oprošteni grijesi i mnoge obitelji mogu obnoviti svoj odnos s Bogom. "A tko je za ovo sve sposoban?" (2. Korinćanima 2,16). Neki su možda osjećali da žrtveni bik nije adekvatna žrtva za otkup niti njihovih vlastitih grijeha, a kamoli grijeha svih Izraelaca. Ali upravo je Bog zapovijedio da djeca Izraelova prinose bika za žrtvu, i što je još važnije, to je ono što je i prihvatio. Bog u službu poziva ljude usprkos njihovoj krhkosti. Izazovi kršćaninovu pozivu u službu dolazit će iznutra i izvana, ali oni koji hodaju u Božjoj milosti i s Pavlovim ohrabrenjem bit će "sposobni kao službenici". Grčki pridjev hikanos preveden je kao "sposoban" ("stići ili doći u pravo doba"). Sposobnost opisuje spremnost, nadarenost, kompetentnost i vrijednost Pavlovog tima s kojim je služio, usprkos tomu kako oni doživljavaju sami sebe. Pavlova

osobna borba s kvalificiranošću (Filipljanima 3,5; 1. Korinćanima 15,9) nadvladana je njegovom objavom da nas je Bog "osposobio da budemo službenici" Evanđelja (2. Korinćanima 3,5-6). Naša kompetentnost se ne nalazi u našim osobnim talentima, ni dodijeljenim sposobnostima, već isključivo u Božjoj milosti. Bog nas je pozvao i odaslao u službu koja nadilazi naše vlastite mogućnosti. Da bi pastori dosegli tu razinu samopouzdanja, potrebna su im tri osnovna temelja. Prvo, moraju čvrsto vjerovati da ih je Bog osobno pozvao. Drugo, moraju zadržati trajnu predanost cilju Isusa Krista. Treće, trebaju razviti i njegovati suosjećanje prema ljudima koji ih okružuju. Svako od tih uvjerenja crpi se iz puno dubljeg zdenca od onog što ga pastori mogu pronaći u sebi, stoga, moraju se održavati i osvježavati na puno većem izvoru: Bogu. Pouzdanje u vlastiti poziv

Poziv Božji je poslanje za službu u Njegovom kraljevstvu. On ne poziva ljude zbog njihovih talenata ili vještina. On šalje pastore u službu koja nadilazi njihove mogućnosti kako bi On mogao raditi kroz njih. Elizej je orao njivu kad je Ilija bacio na njega svoj plašt. Čuo je poziv da

Zima, 2011. 21

ha, uzimaju nebeski jaram Božji. Slijedeći grijehe, ali Isus je uzimajući na sebe sve Isusov primjer, vode ljude do pokajanja i naše grijehe, za njih platio punu kaznu, pomirenja s Bogom. "da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo Cilj koji objavljuju Božji sluge zahti- pravednosti" (1. Petrova 2,24). jeva predanost koja nije jeftina. PrihvaćaU tom je primjeru vidljiva sposobnost nje ili odbacivanje Evanđelja ima trajne službenika da dosegne ljude za Boga. posljedice za one koji ga čuju. Ali navje- Utjelovljena čovječnost je pozvana da stitelj također nosi odgovornost da vjerno usprkos svom slabom tijelu, ljudima vei poslušno ispuni svoj poziv. Božji poziv zanim svojim grešnim tijelom, posluži mora zasjeniti ostale interese i postati duhovnost. Tu privilegiju da tijelo sluprioritet u službenikovom hodu s Bo- ži duhovnim stvarima omogućava Duh gom. Iako je pastorov rad zemaljski, cilj je Sveti. Duh radi kroz našu nesavršenost nebeski. Njegove riječi postaju njegovim kako bi Božju silu i milost očitovao svim plugom, njegovo pero srp, a njegova na- duhovno izgladnjelim ljudima na koje grada je žetva na njivi možemo utjecati. Bog upotrebljava naše čovječanstva. krhku ograničenu ljudskost za ostvarenje © 2008. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) Ako se službenik Svog velikog i vječnog plana pomirenja O Š , P ALJ GO GOS E koleba u svoj kraljevski onih koji Mu pristupaju. I SP D NJIH! PO O P poziv, njegova poruka Mnoštvo ljudi nudi službeniku mnoge O , ŠA LJ DE I N nevjernicima će takomogućnosti. Pristupajući im, pastor je u J IH I ! LJ đer biti nepostojana mogućnosti služiti onima koji ga okružu! H i neuvjerljiva. Pastori ju. Uključujući se među njih, pastor pomoraju prezirati svje- učava, uči i ostavlja im dio sebe (i Isusa). tovne ideale, odvažno Dobronamjerni su učenici pokušali Isusa objavljivati Evanđelje i zaštititi od mnoštva, ali Njegova najveća revno dovoditi u Kra- čuda su se dogodila onda kad je slijepac ljevstvo sve one koji se očajnički zavapio za Isusom ili kad Ga žele pomiriti s Bogom. je dotakla ruka bolesne žene. Isus je voPastorovo predanje lio ljude i ljudi su voljeli Isusa. Pavao se ovisi o njegovoj sva- borio sa slikom o sebi (2. Korinćanima kodnevnoj interakciji s 12,7-12). Možda bi mu, da je bio viši, boBožjom Riječju, uklju- ljeg vida ili elokventniji, to donijelo više čujući i svakodnevni samopouzdanja. Evidentno je da Bog nije odnos s Bogom u mo- smatrao kako su to preduvjeti za Pavlo"Kad je srce zapaljeno za poziv u misiju." litvi. Predanje nečijem vu službu. Umjesto toga, On je namjerno pozivu daje viziju, nje- iskoristio Pavlove tegobe da bi u apostogovoj poruci važnost i lovom životu naglasio Svoju milost i silu. jenim zemaljskim problemima i možda se duši koja se nalazi u borbama i od Božjih "Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti". (2. Korinćaosjećaju poput svetaca zarobljenih u tijelu slugu traži pomoć i nadu, pobjedu. nima 12,9). Pavlov odgovor na to je bio: grešnika, čak i onda dok savjetuju, pouča"Vrlo ću se rado hvaliti svojim slabostima vaju i propovijedaju Božju Riječ. Istina je Suosjećanje za ljude ta, da se službenici ne smiju pouzdavati Isus je volio ljude. Većinu svog vremena da se na meni nastani snaga Kristova" (2. u sebe, već u Boga koji nas je "osposobio provedenog na zemlji proveo je učeći, Korinćanima 12,9, naglasak dodan). Sumnjaju li pastori, baš kao i Pavao, da budemo službenici" našim bližnjima i razgovarajući i ispunjavajući ljudske počitavom svijetu. Božji pečat kvalitete na trebe. Svoje suosjećanje za ljude Isus je u svoje sposobnosti za ispunjenje Božjeg pastorima koje je On pozvao,koliko god demonstrirao velikom empatijom. On poziva u svom životu? Jesu li kad zabrinunesavršeni bili, ostaje na njima dok s po- je poučavao, govorio i ispravljao njihove ti kako drugi doživljavaju njihovu služpogrešne ideje. Plakao je s njima. Iznad bu? Pavlova postignuća u službi su bila uzdanjem služe Njegovom narodu. svega, Isus ih je ljubio. moguća zato što je zadržao povjerenje u Isus nije Veliki svećenik koji "ne bi Božji plan i svrhu za svoj život. Bog je Posvećenost svom cilju Službenikov cilj je ukorijenjen u Isusovoj mogao suosjećati s našim slabostima," već pastorima dao sve što im je potrebno za žrtvi za grijehe čovječanstva, kojom je onaj "koji je iskusan u svemu, samo što ispunjenje Njegovog poziva. Učinio ih je pomirio Boga i čovjeka. Božja ljubav za nije sagriješio" (Hebrejima 4,15). Njego- hikanos - sposobnima za služenje Božjem grešnika je naša najveća poruka, a pomi- vo čovještvo je doprinjelo njegovoj otku- narodu. renje s Njim, najveća nada svijeta. Pavao pnoj žrtvi za spas čovječanstva. Žrtvovaje objavio: "Mi vršimo poslaničku službu nje bikova i jaraca je samo pokrilo ljudske Preveo Goran Punda u ime Krista - kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Stephen Phillip Green je rukopoloženi službenik i živi u Bogom!" (2. Korinćanima 5,20). Oni koji su oslobođeni od zemaljskog jarma grijeSpringfieldu, Missoury. slijedi proroka i krenuo je za njim, a Bog ga je pripremio za buduću službu. Nakon što je Ilija bio uznesen, Elizej je odmah testirao Božji poziv udarajući vodu Ilijinim plaštom govoreći: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" (2. Kraljevima 2,14). Voda se razdvojila, a Elizej je dobio odgovor. Bog je na rijeci bio s Elizejem, iako Ilija više nije. Dok je izlazio iz Ilijine sjene i služio daleko iznad vlastitih sposobnosti i razumijevanja, Elizejevo je pouzdanje sve više raslo. Puno službenika bori se s osjećajem vlastite nesposobnosti. Hrvaju se s uobiča-

GO PO S P O Š NJ A I



22 Duhovno vrelo

ODVAŽNO I VJERODOSTOJNO

vodstvo za vremena izazova Vaš odnos s Kristom postaje opipljivo nadahnuće u uvođenju vaše zajednice u Duhom vođenu preobražavajuću službu.

KENT J. INGLE

alazimo se usred prijelaznih sila koje stvaraju novi poredak.

Trebamo vođe koje će postati čimbenici transformacijske promjene i koji će odražavati hrabrost i mudrost prilikom suočavanja s nebrojenim izazovima s kojima se crkva susreće. Trebamo vođe koje će se oči u oči sučeliti s kulturom i utjecati na nju kako bi zadobili ljude za Krista. Trebamo vođe koji će iznutra promijeniti načine na koje smo do sad vodili crkve, kako bi u našem društvu mogli vidjeti preobražavajuća čuda. Djelotvorna služba u našoj kulturi u potpunosti ovisi o transformacijskom vodstvu. Što to u vremenima izazova nekog čini vođom koji dovodi do promjene? Voditi znači opasno živjeti. Kad vodite ljude kroz promjene, izazivate sve ono što je ljudima vrijedno - njihove navike, odanost i način razmišljanja. Ljudi se mogu početi povlačiti čim poljuljate osobnu i institucionalnu stabilnost unutar njihove sigurnosne zone. Nije onda ni čudo što pastori često oklijevaju kad se stvori prilika za vodstvo. Koliko god bio obziran vaš stil vođenja, koliko pažljivo odabrana strategija, koliko god vi bili sigurni da ste na pravom putu, vodstvo je uvijek veliki izazov. Ali ako ste odvažan vođa koji je voljan povesti ljude na preobražavajuće putovanje, znate da vrijedi riskirati je će na kraju doći do širenja Božjeg kraljevstva. Vi imate strast za Boga i napravit ćete sve što je potrebno da pomognete ljudima kako bi iskusili sve što im je Bog namijenio. Što je srž transformacijskog vođe? Što je bitno i što očekivati od vođe kojeg ćemo prepoznati kao onog koji dovodi do promjene? Uvidi u odvažno transformacijsko vodstvo uključuju:

Razumijevanje da prava djelotvornost izlazi iz unutarnjeg života vođe

Vođe žele biti djelotvorni. Oni žele alate i poglede koji će im pomoći da za Isusa Krista budu što utjecajniji. Ali čini se da su mnoge konferencije o rastu crkve, seminari i najsuvremenija literatura više usmjereni na izvanjske metodologije i tehnike. Pravi temelj za transformacijsko vodstvo leži u samom vođi - u njegovom karakteru, gorljivosti i vjerodostojnosti. Svaki voditelj službe prolazi vrijeme duhovne suše, nedjelotvornosti, obeshrabrenja i sumnje koje takva vremena donose. Ja sam napuštao seminare s mišlju kako je sve što trebam da bih preobrazio svoju službu, napisati novu izjavu o viziji, uspostaviti temeljne vrednote, započeti crkvu na dobroj lokaciji, pobrinuti se za dosta parkirnih mjesta i dovoljno stolica, angažirati dobro

Naše crkve uz naše organizacijske sposobnosti, strateški razvoj i kreativne programe nisu ništa drugo doli drške kojima zamahuje sjekira Božjeg života. Zima, 2011. 23

uvježbani bend za slavljenje i daroviti dramski ansambl, započeti službu u malim grupama da se razviju dobri odnosi, znati kako konstantno nadgledati proces i za čas će moja zajednica narasti iznad mojih najluđih očekivanja. Ali što je s vjerodostojnošću? Zahtijeva li djelotvorna služba možda više od obilja kreativnosti, puno sati rada i odgovornog opunomoćavanja? U počecima svoje službe čuo sam da je crkva produžetak svoga vođe i da će crkva preuzeti osobnost svog vođe. Nedavno su stručnjaci za vodstvo to ponovili te vođu okarakterizirali kao onog tko je istureni timski igrač. Te su činjenice donekle točne. Ako je crkva produžetak vođe, ako crkva preuzima osobnost vođe i ako crkva gleda na vođu kao isturenog timskog igrača, nije li razumno da onda treba razvijati, zaštititi i promovirati vjerodostojnost i osobni život vođe. Prijatelj mentor me podsjetio da Bog rijetko blagoslivlja službe onih s dubioznim karakterom, upitnim ponašanjem i besprijekornom duhovnošću. Božji blagoslov obično počiva na onima koji su združili svoj moral, duhovnost i intelekt. Božji blagoslov i služba koja preobražava izgleda da se oslanjaju na privatni i osobni život vođe u službi. Uzevši zdravo za gotovo, vođa bez osobne vjerodostojnosti može biti djelotvoran u pastoralnoj službi, ali samo za neko vrijeme. Imam osjećaj da Bog mjeri uspjeh u službi - kao i osoban život - ne jačinom vidljive karizmatičnosti, već prema unutarnjem karakteru naših života, ne prema ispraznosti naših osobnosti, nego po integritetu našeg srca, ne po trenutnom bljesku što se nalazimo na pravom mjestu u pravo vrijeme, nego prema doživotnoj posvećenosti služenju koje s ove strane vječnosti često biva nepoznato i nezamjećeno. Nisu svi koje je Bog pozvao oni koji preobražavaju. Zašto? Dvoje ljudi mogu diplomirati na istoj ustanovi, s jednakim uspjehom i jednakim iskustvom, ali napraviti različite rezultate. Jedan će uspjeti i napraviti nešto važno, dok će drugi biti neuspješan te zapasti u očaj i ravnodušnost. Dvije crkve u istoj okolini sa sličnim teološkim doktrinama, služeći u istoj društveno ekonomskoj klasi sa sličnim potencijalima, mogu postići različite rezultate? Zašto? Neki vođe u službi mogu izgubiti autentični utjecaj na preobrazbu, ne nužno zbog nedostatka želje ili poticaja, već jednostavno zato jer nisu uvidjeli da djelotvornost djeluje iz nutra na van.

ne možete očekivati djelotvornu preobrazbu. Istinska duhovnost je put kojim kultiviramo osjetljivost na prisustvo živog Boga. Tu svjesnost moramo održavati vitalnom kako bi se na koncu oblikovali u Duhu Isusa Krista. U počecima moje pastoralne službe moj profesor mentor, Roger Heuser, upoznao me s konceptom sredstava milosti. Ta sredstva su revolucionalizirala moj nutarnji život i pomogla mi da se još bolje ukorijenim u Krista. Sredstva milosti se odnose na načine, ne na ciljeve, i na milost, a ne zasluge. Sredstva nemaju nikakvu intrinzičnu vrijednost. U njima nema nikakve vrijednosti ako ih vršimo samo da ih vršimo. Njihova je vrijednost u njihovoj sposobnosti da pripreme Kristovog sljedbenika da primi; da otvore kanale između Boga i zajednice pojedinaca, da prime milost koju samo Bog može dati.1

Kultiviranje duboke duhovnosti

U svom privatnom i javnom životu, Isus je primjerom naučavao da sredstva milosti uključuju: molitvu (Marko 14,35-36), post (Matej 4,2), Gospodnju večeru (Luka 22,14), istraživanje Svetog pisma (Luka 2,46-47), duhovni razgovor (Matej 7,2829) i štovanje u hramu (Luka 4,16). Ovim nutarnjim sredstvima dodajmo još i vanjska: djela milosrđa (socijalna služba), izbjegavanje nauditi bilo kome te pohađanje crkvenih događaja i bogoslužja. Kada svakodnevno uronimo u njih te prakticiramo ove discipline, one nas stavljaju u poziciju u kojoj Sveti Duh može raditi u nama i preoblikovati nas. Pazite da službu preobražavanja ne izjednačite s duhovnošću. U službi se naša duša troši, duhovnost ju pak oživljava. Očajnički trebamo vođe koji djelotvorno donose promjenu, ali ne nauštrb intimnog odnosa s Bogom. Više od duhovnog oblikovanja života, vaš odnos s Kristom postaje opipljivo nadahnuće u vodstvu vaše zajednice do preobrazbe kao rezultat Duhom vođene službe.

Srž svog nutarnjeg života kultiviramo razvojem svoje duhovnosti. Oslanjanje na vještine, talente i vanjsku pojavnost ima određeni doseg. Puno bolji pokazatelj onoga što dovodi do preobrazbe je duhovni život vođe. Ljudi puno bolje slijede vođu čija komunikacija i stil života odražavaju duhovnost. Duboku duhovnost možete otkriti u Isusovom pozivu: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako" ( Matej 11,28-30). Pošto Ga je Ivan krstio, Isus je proveo vrijeme u samoći i postu dok Ga je Sotona iskušavao u pustinji. Kroz čitav život i razdoblje službe, Isus je konstantno neko vrijeme provodio u samoći - čak je i čitave noći provodio u molitvi - prije nego bi se idući dan suočavao s potrebama svojih sljedbenika. Nakon što se za nju pripremio u pustinji, Isusova je služba bila djelotvorna. Ako ne uzgojite duboki duhovni centar u svom životu, u svojoj svakodnevnoj službi

24 Duhovno vrelo

Entuzijazam, optimizam i energija vođe poput valova se šire kroz njegov utjecaj.

Oslanjanje na duhovnu silu

Vjerodostojni vođe koje donose preobrazbu ne mogu si priuštiti gubitak duhovne sile. Sila dolazi onda kad posegnemo za svim resursima koje nam Bog čini dostupnima. Moramo razumjeti da nas je Bog obdario s namjerom i dao nam snagu koja će za Kraljevstvo promijeniti živote i utjecati na našu kulturu. Vođe u službi moraju biti svjesni da je vrlo lako izgubiti duhovnu silu. Starozavjetna priča nam govori o mladom studentu biblijske škole koji je izgubio silu (2. Kraljevima 6,1-7). Ravnatelj škole je bio prorok Elizej. Stvari su se tako dobro razvijale da su trebali sagraditi novu spavaonicu. Studenti su ponudili svoju pomoć. Jedan je mladić posudio sjekiru i počeo krčiti komad zemlje uz rijeku. Svoj je zadatak započeo s entuzijazmom, ali odjednom je sjekira odletjela s drške i pala u rijeku. Izgubio je svoju oštricu preobrazbe. "Jao, gospodaru!", zazvao je Elizeja, "I još je bila posuđena". Elizej je uzeo štap i bacio ga u rijeku, na njemu je plutala sjekira. Ne trebate gledati duboko pod površinu ovog događaja da bi vidjeli duhovnu istinu koja pluta na površini. Mnogi vođe intenzivno rade za Boga i frustrirani su jer nemaju silu koja će dovesti do preobrazbe njihovog društva. Oguglali su i postali beživotni te kao čimbenici promjene u kulturi koja se mijenja, u većini slučajeva su nedjelotvorni. Ako se oslanjamo na vlastitu inventivnost umjesto na Božju silu, izgubili smo onu prodornost koja preobražava. Ovisimo li o programima i aktivnostima koje je stvorio čovjek do te mjere da smo u svojim životima njima zamjenili Božju silu? Sustavi, strateški planovi i razvojni programi nisu ništa drugo doli zamjena za djelovanje Svetog Duha u našim životima i životima naših crkava. Božji Duh će nam dati energiju koja će u nama probuditi kreativnost koja razvija sredstva pomoću kojih će doći do preobrazbe. Prvi su učenici bili odvažni i vjerodostojni i donosili su promjene jer ih je natopila sila Božja. Vođe društva su vidjeli Petrovu i Ivanovu hrabrost. Što je uzrokovalo takav utjecaj? Pitali su ih: "Kakvom vlasti ili u čije ste ime to učinili?" Tada im Petar, pun Duha Svetoga, reče: "Narodni članovi Velikog vijeća i starješine! Ako nas danas sudski ispitujete o dobročinstvu učinjenu jednom bolesniku i po kojem je ovaj ozdravio, to dobro znajte vi i sav narod izraelski: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj čovjek pred vama" (Djela apostolska 4,7-10). Bez Božje sile ćemo postići slabu preobrazbu života za Kraljevstvo. Božja sila je Božji život u Kristu koji se očituje djelovanjem Svetoga Duha. Naše crkve uz naše organizacijske sposobnosti, strateški razvoj i kreativne programe nisu ništa drugo doli drške kojima zamahuje sjekira Božjeg života. Razumijevanje snage emocionalne inteligencije

Vođe koje donose preobrazbu, raspiruju strast i iz nas izvlače ono najbolje. Kad pokušamo objasniti zašto su oni toliko djelotvorni, tendencija nam je govoriti o strategiji, viziji i kreativnim idejama. Zapravo, istina je da veliko vodstvo često dolazi po osjećajima. Bez obzira što je veliki vođa nakanio učiniti - razraditi strategiju ili mobilizirati tim za djelovanje - njihov uspjeh ovisi o tome kako će to napraviti. Čak i ako sve drugo naprave dobro, ako vođe ne uspiju usmjeriti emocije u pravom smjeru, ništa što će učiniti neće biti tako dobro kako bi moglo ili trebalo.

Temeljne vrijednosti vođe koji donosi promjenu Temeljne vrijednosti slične ovima koje navodimo mogu biti pokretačka snaga misijskih aktivnosti Božjeg sluge koji dodonosi preobrazbu. Hrabrost. Bez hrabrosti se ne izvršava niti jedna zadaća u Hrabrost. životu. Zbog toga nas i Božja Riječ potiče na odvažnost (1. Korinćanima 16,13). Ako izaberemo pasivnost i negodovanegodovanje, u svijetu nećemo učiniti ništa. Vođa koji donosi promjepromjenu u raznim okolnostima treba biti hrabar i ići do kraja. Tko riskira može i pasti, ali bez rizika nikada neće uspjeti. Znatiželja. Znatiželja je mjesto gdje se snovi rađaju. ZnatiZnatiželja. Znatiželja traži odgovor na pitanje: "Što ako?" Što bi bilo kad bih bio dovoljno hrabar zatražiti Boga da kroz tebe učini nešto veličanstveno? Na koncu konca, ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas (Rimljanima 8,31)? Znatiželja je obilježje onoga tko u ime Božjeg kraljevstva ima velik utjecaj. Suosjećanje. Da bismo utjecali na promjene u životima Suosjećanje. ljudi, moramo ih vidjeti kao nekoga tko je objekt Božje ljubavi. Dok je Isus sa svojim učenicima hodao putevima Palestine, učenici su samo gledali mase, dok je Isus vividio pojedince (Matej 9,35-36). Učenici su vidjeli ljude koji su patili te su htjeli pobjeći od njih. Isus je vidio potrebite ljude i želio im je pomoći. Uvjek gledajte na ljude iz Božje perspektive. Predanje. Ova vrednota preobražava prosječnost u veliPredanje. veličanstvenost. Predanost razdvaja sanjare od onih koji nešto i naprave. Isus je tražio ljude koji će biti posvećeni Njemu i Njegovom kraljevstvu. Rekao je da u polju nema žeteoca jer nema predanosti (Matej 9,37). Isus zahtijeva posvećeposvećenost (Marko 8,34). Samo predanje donosi izvrsnost. Poslanje. Isus nije želio da njegovi učenici samo ljube izPoslanje. izgubljene, već da i te izgubljene dovedu do spasenja i duduhovne zrelosti (Matej 28,19-20). On ne želi da samo uviuvidimo potrebe, već da stvorimo potpuno predane Isusove sljedbenike. Bog nikada nije olako pristupao pitanju izguizgubljenih. Vođe koje donose promjenu znaju ozbiljnost zadatzadatka donošenja Radosne vijesti ljudima koji trebaju Isusa.

 Kent J. Ingle, D. Min. Zima, 2011. 25

Uvijek biti sanjar

Osoba koja prigrli svoj san i u svoju dušu ugradi hrabrost i nadahnuće da ga oblikuje u život, može promijeniti svijet.

Svoju djelotvornost u preobražavanju možete izgubiti, zato što ne sanjate. Sanjanje je sposobnost predviđanja budućnosti. Službu koja će mijenjati društvo mi gradimo na predviđanju umjesto na reagiranju. Snovi šire naše granice tako da se usudimo nešto poduzeti za Božje Kraljevstvo. Osoba koja prigrli svoj san i u svoju dušu ugradi hrabrost i nadahnuće da ga oblikuje u život, može promijeniti svijet. Um Walta Disneya darovao nam je Mikija, Mini, Plutona i Paju Patka koje je stavio u stripove, crtane filmove, knjige i suvenire. No jedan od njegovih najvećih snova bio je pretvaranje beskorisne močvare na Floridi kraj Orlanda u čarobni svijet motela, hotela, parkova, restorana, lunaparka i priredbi danas poznatih kao Disney World. Martin Luther King, ml., imao je san o miru, bratstvu i slobodi. Njegova vizija nije uzvišen ideal već pogled u budućnost. U Izrekama piše: "Kad objave (vizije) nema, narod se razuzda" (Izreke 29,18). Vođe svoju energiju, poput nezauzdanog konja, razbacuju na manje bitne stvari. Pomiješali su svoje prioritete jer su izgubili smjernice i fokus. Odvažno i vjerodostojno vodstvo koje donosi promjenu zahtijeva da na početku u svojim mislima postavimo cilj. Drugim riječima, ljudi s vizijom trebaju započeti s jasnim razumijevanjem svojeg cilja. Oni znaju kamo idu i koji će ih koraci dovesti do ostvarenja njihovog cilja. Uspješnost službe zahtijeva da vođa zna što Bog želi i u tandemu s Njim krene prema tom snu. Takvi vođe, koji su utjecajni, posvećeni su izgradnji i ispunjenju sna koji je Bog nadahnuo. Zaključak

Bihevioristički znanstvenik Daniel Goleman tvrdi da samo jedna trećina djelotvornosti nekog vođe leži u području čiste inteligencije i stručnosti. Druge dvije trećine su sačinjene od dimenzija koje on naziva emocionalna inteligencija, a koja uključuje kvalitete poput samosvijesti, kontrolu poriva, ustrajnost, revnost, sposobnost samomotiviranja i empatiju. I vođa i njegovi sljedbenici imaju korist od ovog kompleta vodstvenih kvaliteta. Emocionalno inteligentan vođa odražava hrabrost, samokontrolu i pouzdanost koja postavlja temelj za integritet, savjesnost i vjernost - što spada u one ključne elemente koje sljedbenici očekuju.2 Emocionalna inteligencija vođe donosi velike implikacije za služenje u organizaciji koju vode, zato što se u njoj ogledaju raspoloženja vođe. Isto kao što među ljudima postoji emocionalna veza, crkva kao cjelina može preuzeti emocionalni stav svog vođe. Entuzijazam, optimizam i energija vođe poput valova se šire kroz njegov utjecaj. Na isti način njegovo obeshrabrenje, pesimizam i negativizam također utječu na njegove sljedbenike. Vođa utječe na ozračje u crkvi – optimizam, tjeskoba, opuštenost, napetost, itd. Vođe pažljivo moraju nadzirati emocionalne signale koje odašilju. To podiže letvicu za one vođe koje moraju razviti i upravljati visokim stupnjem emocionalne inteligencije, kako na ključnim pozicijama vodstva, tako i pri ključnom razvoju prave zajednice, timskom radu, odgovornosti prema misiji te međusobnoj odgovornosti - sve elementima koji su važni za preobrazbu.

26 Duhovno vrelo

Hrvajući se s razmišljanjem o faktorima koji utječu na promjenu i proučavajući djelotvornost vođa u crkvenoj službi, došao sam do zaključka. Odvažni i vjerodostojni vođe koji imaju utjecaj, usavršavaju nutarnje discipline koje je Bog uspostavio, koje ne samo da testiraju njihovu službu, već tu službu i oblikuju. Ljudi koji čine razliku, posjeduju neporecive nutarnje kvalitete. Te kvalitete čine razliku od toga nalazite li se u središtu zbivanja ili ste samo promatrač. Isus je zamislio da vjerodostojni vođe koje donose promjenu, žive i stoje na čelu. Djelotvornost i utjecaj zahtijeva da budete spremni ovisiti o Bogu kako bi vas poveo dublje u hodu sa Sobom, dajući vam Svoju duhovnu silu, razvijajući izražavanje vašeg emocionalnog vodstva te nudeći resurse za ispunjenje vaših snova.

Preveo Goran Punda BILJEŠKE 1 Roger Heuser i Norman Shawchuck, Leading the Congregation: Caring for Yourself While Serving the People (Nashville: Abingdon Press, 1998), str. 135 i 136. 2 Daniel Goleman, Richard Boyatizs, i Annie McKee, Primal Leadership (Boston: Harvard Business School Press, 2002), str. 38 i 39.

 Kent J. Ingle, D. Min., dekan je u School of Ministry pri Northwest University, Kirkland, Washington.

MODEL OSOBNE DUHOVNOSTI

koja pokreće transformirajuće vodstvo Ako vam je duša slaba, slabo će biti i vaše vodstvo. Vođa koji donosi promjenu treba osobni model duhovnosti koji će izgraditi solidan temelj za službu. Postoje određena sredstva i discipline koje će, ako ih prakticirate, razviti, sačuvati i promovirati taj osobni model duhovnosti. Model duhovnosti koji pokreće, oživljava i obnavlja moj ostanak u službi vodstva se sastoji od ovih pet sastavnica: Iskustveni doživljaj Boga Duhovnost uistinu započinje razumijevanjem da Boga možemo doživjeti na osoban način. Boga možemo upoznati samo kroz susret s Njim. Ako se netko približi Bogu, Bog će se približiti njemu (Jakov 4,8). Ako se svakodnevno ne povežem s Božjim srcem i umom, ne mogu dovesti do značajne preobrazbe. Ako se umjesto na Božju silu oslanjam na vlastitu sposobnost, izgubit ću svoju prodornost kao vođa. Susret s Bogom mora biti ugrađena, svakodnevna prirodna pojava. Pobožnost Pobožnost nije aktivnost; to je postavljanje Boga u središte svojih misli. Pobožan stav sadrži tri elementa: Božji strah, Ljubav prema Bogu i čežnju za Bogom. Što je dublja moja percepcija Božje ljubavi u Kristu, dublje je prema Njemu i moje poštovanje i divljene. U svojoj osobnoj pobožnosti, nikad ne smijem smetnuti s uma da sam i ja svojedobno trebao iskusiti sveti i pravedni Božji gnjev, ali On me je istovremeno toliko ljubio da je dao Isusa kako bi umjesto mene na sebe prihvatio tu srdžbu. Upravo je Božja je ljubav ta koja me drži u predanju i u meni stvara čežnju da rastem u Njemu. Rast u odnosu s Njim Isus je jasno govorio da se očekuje da rastemo u svom duhovnom životu. Učio je da će se Kraljevstvo Božje oduzeti onima koji ne donesu duhovne plodove i dati ljudima koji će ih donijeti (Matej 21,43). Pavao je govorio da trebamo vježbati i razvijati se. Kad je Pavao te riječi uputio Timoteju, držao je da je Ti-

motej osobno odgovoran za napredak svog odnosa s Bogom. Ja konstantno čitav život trebam proučavati, tražiti i razvijati naviku učenja. Želim čitavim svojim srcem tražiti Gospoda i biti učenik koji radi ono što mu je ugodno. Božji darovi Očitovanje darova, posebno pavlovskih karizmi, ima veliku ulogu u duhovnosti vjernika. Ti darovi simboliziraju najmanje tri kategorije značenja: krštenje u Duhu, osnaživanje i poučavanje. Krštenje u Duhu predstavlja potvrdu prisustva Duha u životu osobe, te osnaženje ili nadarenost. Govorenje u jezicima je vidljiv dokaz da se krštenje u Duhu dogodilo (Djela apostolska 2,4). Duhovno se krštenje zatim događa kao iskustvo, nastavljajući se u procesu koji nazivamo Duhom ispunjen život. Kad dopustim da ovi Božji darovi svakodnevno struje mojim životom, moji osobni darovi su izoštreniji i djelotvorniji. Izazov mi je osnažiti pentekostnu dinamiku Duhovnih darova. On donosi duhovni i nadnaravni život. Odnos sa zajednicom u Bogu Duhovnost uključuje i odnose u zajednici. Drugi ljudi su također sastavni dio svakog područja nečijeg duhovnog razvoja. Bog upotrebljava druge za poučavanje i mentorstvo. Na drugom kraju tog procesa, kršćanski život osobe će utjecati na oblikovanje drugih. Nikada ne smijemo podcijeniti snagu prijateljstva u nečijem povratku pravoj duhovnosti. Sve više i više trebam ovisiti o podršci svojih prijatelja. Trebam biti transparentniji i drugima dopustiti da mi se približe i duhovno me ohrabre. Trebam biti voljan dozvoliti drugima da me upoznaju, kako bi mi postavljali i neugodna pitanja koja će me potaknuti na veću pobožnost. Poznavati druge i biti upoznat samo će prouzročiti još veću preobrazbu u Kraljevstvu Božjem. Željezo se oštri željezom (Izreke 27,17).

 Kent J. Ingle, D. Min.

John Shultz

Samo jedno tražim

nova izdanja !

VODIČ KROZ PSALME U GODINI DANA 384 str., format 22 cm, BDFBH Cijena: 10KM, 40 kn, 5,5 Eura

"Kroz godine koje sam proveo putujući i govoreći, misionari su odigrali posebnu ulogu u mom životu. Zato je i dobro vidjeti ovakav vodić za osobnu pobožnost kroz Psalme od jednog takvog misionara. Bogate istine koje je John Schultz uzeo iz Svetog Pisma za vrijeme svoje misijske službe, ohrabrit će vas i osnažiti u vašem pozivu." Ravi Zacharias - autor i govornik Knjige možete naručiti na e-mail bdfbh@smartnet.ba

Zima, Zima 2011. 27

Sigurnost u pastoralni poziv

nova izdanja !

Život po Svetom Duhu George O. Wood

knjizi Život po Svetom Duhu vođa našeg pokreta nudi nam sadržajnu zbirku perspektiva u vezi s osobom i službom Duha Svetoga. U ortodoksnom izražavanju pentekostalne teologije, dr. Wood se odlikuje jedinstvenom i svježom kreativnošću. On vrlo jasno izražava želju da se pentekostalci ne zadovolje svojim sjećanjima na silna iskustva u prošlosti, nego da se daju na traženje ispunjenja Duhom Svetim koje će biti vidljivo i trajno u svagdašnjem životu. "Dr. Wood vrlo jasno iznosi temeljne istine koje Bog koristi u širenju duhovnog probuđenja i obnove širom svijeta. Svaki bi vjernik trebao čitati tu knjigu, upijati njezine istine, provoditi ih u djelo i zatim posredovati drugima." "Prigode i izazovi koje nam nudi naše vrijeme pozivaju nas na svježe i hrabro ponovno izražavanje pentekostalne vjere prožete svetopisamskom nadnaravnošću. Upravo knjiga dr. Wooda čini to na jedan vrlo lagan čitateljski način, a isto tako i u jednom snažnom propovjedničkom obliku."

30 kn

Izvori

Kršćanski nakladni zavod Cvjetkova 31, 31 000 Osijek ................................................................. Narudžbe/ E-mail: epcrh@zg.t-com.hr Tel/fax: 00 385 (0)1 3700 966

JESTE LI ZNALI? Od sada možete čitati ENRICHMENT JOURNAL na nekoliko jezika online. Posjetite ENRICHMENT JOURNAL web stranicu i kliknite na odgovarajuću zastavu. Bit ćete preusmjereni na jedan od četrnaest jezika koji izaberete: hrvatski, francuski, njemački, rumunjski, španjolski, mađarski, ruski, bengalski, tamilski, malajski, hindu, ukrajinski, portugalski ili češki. Tada ćete moći čitati članke online ili ih skinuti na svoje računalo. Možete nas kontaktirati na sljedeću adresu: http: //www.enrichmentjournal.ag.org/

Ako imate dodatnih pitanja slobodno nas kontaktirajte PUBLISHERS

28 Duhovno vrelo

na slijedeću adresu:

Life Publishers International 1625 North Robberson Avenue Springfield, MO 65803 417-831-7766