Preradović 2019. by Printmedia

Sadržaj

Preradović List učenika Osnovne škole Petra Preradovića Pitomača Godina: XL. Broj: 48 »» Izdavač OŠ Petra Preradovića Pitomača Trg kralja Tomislava 9 33405 Pitomača 033/801-023 os-pitomaca-tajništvo@vt.t-com.hr »» Za izdavača Igor Maresić, prof. fizike i kemije, ravnatelj »» Odgovorna urednica Sanja Koletić, prof. hrvatskog jezika i književnosti »» Glavna urednica Lana Mihaljević, 7.e »» Redakcija školskog lista Jana Zvonar (5. a), Lucija Bastalić, Tea Krasović, Lana Pintar, Sara Rakitničan, Ivana Sesvečan, Matea Šimunija (5. d), Leo Gašparić, Iva Jovanović, Lara Tkalčec (7. d), Paula Dardić, Josipa Gucek, Lana Mihaljević (7. e) »» Suradnici Sanja Jergović – Lesić, psihologinja, Kristina Lukić – Drmenčić, pedagoginja, Tena Mioč, defektologinja, Ksenija Grudić – Kukavica, knjižničarka, Tanja Kosi – magistra edukacije hrv. jezika i književnosti »» Lektura Kristina Prtenjača, magistra edukacije hrv. jezika i književnosti »» Fotografije Foto Begović, Dejan Tišljar, učitelj informatike, Iva Jovanović, učiteljice razredne nastave »» Naslovnica Likovni rad Lane Klemen i Maje Rakitničan, učenice 8.b razreda. »» Grafičko oblikovanje i tisak Jedan dva d.o.o. »» Naklada 250 kom »» Sufinancirali Virovitičko-podravska županija i Općina Pitomača 2

Sadržaj Uvodnik Tema broja Događajnica Dnevnik putovanja Putopisna reportaža Crtice s područja Naši uspjesi Projekti Gostovanja Eko kutak Language focus Kistom i perom Zabavne stranice

TEMA BROJA Slijedimo Putnikove stope

3 4-15 16-23 24-29 30-31 32-36 36-41 42-45 46-49 50-51 52-53 54-57 58-59

Uvodnik

Drage naše čitateljice i čitatelji!

aš novi broj „Preradovića“ uspješno je završen. Uz puno truda i rada, pisanja i istraživanja uspjeli smo stvoriti ovaj novi broj lista. Kako smo to uspjeli? Glavna motivacija bio nam je naš dragi pjesnik Petar Preradović. Povodom njegovog 200. rođendana odlučili smo list posvetiti pjesništvu. Nastojali smo širiti ljubav prema pisanom stvaranju kao obliku umjetnosti. Fokusirali smo se na literarne radove učenika, posebno u pjesničkom izričaju, i dočarali čarolije pisanja i mašte. Posjećivali smo brojne književnike te bivše učenike naše škole koji su uspjeli ostvariti svoj san – izdati prvu zbirku pjesama. Ovim putem zahvaljujemo im što su nam širom otvorili svoja vrata. U razgovoru s njima shvatili smo kako već sada, u ovoj našoj dobi, možemo doći do izvrsne knjige. Ovom temom željeli smo osvijestiti učenike da

čitanje nije tako loše i da uz dobru knjigu naša mašta može dostići i nebo. U ovom broju „Preradovića“ možete saznati sve o događajima koji su ispunili naš školski život.

Možete saznati što smo sve radili, u kojim smo projektima sudjelovali i gdje smo sve putovali. Fotografijama smo zabilježili sve ono što ne želimo zaboraviti. Pored literarnog i likovnog kutka pripremili smo i nekoliko zabavnih stranica, a okušali smo se i u pisanju na engleskom jeziku. Čestitamo svim učenicima koji su sudjelovali u raznim natjecanjima, postigli odlične rezultate i time školu predstavili u najboljem svjetlu. I na kraju želimo zahvaliti svim stručnim suradnicima naše škole koji su nam pomogli u stvaranju ovog lista. Zabavite se čitajući! Do skorog viđenja pozdravlja vas vaša Novinarska skupina! Lana Mihaljević, glavna urednica lista

Uredništvo školskog lista Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Tema broja

Zvijezde moga zavičaja Bilo je to davno. Za vedrih noći, kao kadet Vojničke akademije u Wikner-Neustradtu, znao sam dugo u osami i tišini motriti zvjezdano nebo i sanjariti. Promatrajući Polarnu zvijezdu i zviježđa oko nje, prisjećao bih se prošlih vremena rane mladosti kad sam sjeverno zvjezdano nebo gledao ispred svog rodnog doma u Grabrovnici. Iste zvijezde, a ipak nešto drugačije tamo su bile i ljepše i sjajnije. S tim mislima srce bi mi u grudima snažnije kucalo, a ti bi otkucaji odjekivali čitavim mojim mladenačkim bićem: do-mo-vi-na! Mene je, dvanaestogodišnjeg dječaka Petra, svojeg najmilijeg sina, majka otpremila na školovanje u tuđi svijet gdje sam proveo bez prekida dugih osam godina, od 1830. do 1838. Prva napisana pisma majci bila su natopljena svom mojom tugom i suzama. No godine su prolazile i veo zaborava lagano je prekrio moje djetinjstvo. Završivši s najboljim uspjehom Vojničku akademiju kao mladi general i poručnik prvog reda, došao sam u svoj zavičaj posjetiti ostarjelu majku Pelagiju i sestru jedinicu koje su tada živjele u

Pitomači. Nitko nikada neće saznati kakvi su osjećaji obuzeli majku koja je nekada davno otpremila u svijet dječaka, a sada grli odraslog mladića. Prije susreta razmišljao sam kako obradovati majku. Uz buket cvijeća darovao sam joj svoj durbin. Time sam je doista obradovao kao i brojne mještane jer su tada mogli promatrati Mjesec i zvjezdano nebo koji su im sada bili mnogo bliži. Zato se ti događaji godine 1838. uzimaju za početak zvjezdoznanstva u Pitomači. Durbin je sačuvan i sada je dragocjeni izložak u muzeju koji nosi moje ime u Grabrovnici. Taj susret s mojom majkom imao je presudan značaj za čitav moj daljnji život. Bio sam skoro sasvim zaboravio materinski jezik, ali u razgovoru s majkom i sestrom u meni su se, kao iz sna, probuđivali slatki izrazi djetinjstva. Nakon osam nedjelja koje sam s njima proveo, prilično sam dobro govorio svoj jezik. O tome sam

progovorio u „Crticama moga života“, 1856. i „Nacrtu moga života“, 1862. Susret s majkom ujedno je bio i izvor nadahnuća za najljepšu ikada ispjevanu pjesmu „Putnik“. Napisala: Lara Tkalčec, 7.d

Bože mili, kud sam zašo! Noć me stigla u tuđinju, Ne znam puta, ne znam staze, Svud go kamen noge gaze, Trudne noge po pustinju! Još noćišta nijesam našo! Sjever brije s snježnog brda, A tuđincu siromaku Još je veći mrak u mraku, Još je tvrđa zemlja tvrda! (…) Primi opet svoje dijete, Dovijeka će tvoje biti, Ljubit tebe svako doba, U tvom polju daj mu groba, Tvojim cvijećem grob mu kiti! Vaš Petar Preradović

Mladen Medak Gaga u ulozi Petra Preradovića 4

Tema broja

Susret s pjesnikinjom Božicom Jelušić

Pjesništvo je način izražavanja najintimnijih osjećaja Božica Jelušić hrvatska je književnica rođena u Pitomači 16. prosinca 1951. godine. Danas živi i radi u Đurđevcu. Završila je studij hrvatskoga i engleskoga jezika. Poeziju i prozu piše od mladosti. Dobitnica je prestižnih nagrada i stipendija za književni rad. Stihovi Božice Jelušić inspirirali su nas za ovogodišnju temu broja. Stoga smo ovim razgovorom upravo htjeli doznati nešto više o nastanku tih stihova te o ljubavi prema pisanom stvaranju.

Božica Jelušić, književnica

»» Što Vas je potaknulo da postanete spisateljica? Potakla me velika ljubav prema čitanju. U mome djetinjstvu to je bila moja najmilija zabava. »» Kada se rodila ljubav prema pisanju i stvaranju književnih djela? Je li ona odraz osnovnoškolskih dana? Da, svakako jest. Imali smo odličnu učiteljicu Đurđu Husinec koja je lijepo govorila i potakla nas na stvaranje pjesmica i lijepih urednih zadaća iz hrvatskog jezika. Prvu pjesmu objavila sam u školskom listu „Ciciban“ u vrijeme kada sam išla u treći razred osnovne škole. Još i danas znam tu pjesmu napamet. »» Čemu pridodajete prednost: poeziji ili prozi? Ne pravim razliku između poezije i proze. Zanima me izvrsno napisani stih, odlična rima ili dobra prozna rečenica koja čovjeka potiče na maštanje i razmišljanje. »» Napisali ste brojne pjesme na kajkavkom narječju. Jesu li one za Vas emocionalnije od ostalih pjesama? Na neki način jesu zato što je kajkavski moj prvi materinski jezik i u njemu plivam kao riba u vodi. Osjećam da najfinije nijanse mogu izraziti kajkavskim jezikom, a kada mi neka riječ nedostaje, naprosto je izmislim kao novu kovanicu. »» Cijenite li Petra Preradovića kao pjesnika? Budući da se moja škola zvala po Preradoviću, u osnovnom

smo obrazovanju mnogo učili o njemu i recitirali smo njegove pjesme. Naravno da sam vezana za pjesnika koji je izrazio tako mnogo domoljubnih osjećaja i napisao značajne pjesme koje su danas dio hrvatske kulturne baštine. Preradović je pjesnik po čijem se imenu danas u gotovo svakom hrvatskom mjestu zovu trgovi, ulice i škole. Nije slučajno da njegovog „Putnika“ napamet znade skoro svaka osoba u Hrvatskoj koja je prošla kroz redovno obrazovanje. »» Što ste željeli naglasiti stihom „Slijedimo Putnikove stope“? Željela sam naglasiti vrijednost tradicije i vrijednost kontinuiteta. U poeziji i kulturi ljudi moraju znati svoje korijene, moraju znati velika imena, a ako imaju uzore ti uzori moraju biti najviše kategorije. Preradović jest jedan od takvih uzora, iako njegovo pjesništvo u smislu moderniteta ne funkcionira kao pravi literarni uzor već samo kao dio jedne baštine i borbe za hrvatski jezik. »» Možete li na neki način podučiti nas mlade kako da napišemo kvalitetnu pjesmu? Kako započeti? Pjesma će sama izabrati svoga pjesnika. Ako ne postoji pravi poticaj, pravi osjećaj da se nešto piše ne treba se zabrinjavati. Treba čekati inspiraciju, treba biti načitan, treba slijediti velike uzore i napokon pronaći razlog da se pjesmom okruni i ukrasi jedan običan dan u životu. Pjesme po narudžbi, pjesme koje su napravljene slučajno, možda ne bi trebale postojati, nego ostati samo u bilježnici kao svjedok duhovnog razvoja. Mislim da takvih pjesama ima i previše. Zahvaljujem Vam na ovome razgovoru i želimo Vam još puno uspjeha u radu! Intervju vodila i fotografirala: Lara Tkalčec, 7.d

Smireno srce S proljeća, opet, u posjet Petru, (Slijedimo Putnikove stope.) Gle, lipa se otvara, na toplom vjetru snježne se krpice kraj puta tope. 5

Promocija prve slikovnice pitomačkog kraja

Mi smo pjesnici čuđenje u svijetu... Zahvaljujući kreativnosti naše učiteljice, slikarice i pjesnikinje Marijane Rešetar, Pitomača se može pohvaliti predivnim kajkavskim stihovima te prvom slikovnicom ovoga kraja. Učiteljica razredne nastave Marijana Rešetar rodom je iz Sedlarice te je i sama bila polaznicom naše škole. Do sada je izdala nekoliko knjiga pjesama, a sa slikovnicom pjesničkoga duha „Pitomačak“ pokazala je da je spremna pripremiti još iznenađenja. Autorica je napisala tekst, ilustrirala je, a profesor glazbene kulture Davor Jendrašić grafički ju je oblikovao, pripremio za tisak te uglazbio Marijaninu najnoviju pjesmu „Pitomačak“ uvrštenu u slikovnicu. Slikovnica je promovirana u pitomačkoj knjižnici, a na simpatičan, humorističan i jednostavan način predstavljena je svakome razredu. Učenici su prilikom ovakvog zanimljivog susreta igrali igru asocijacija, slušali priču o jednom mačku te odgovarali na pitanja u kvizu. Mačak Pitomačak svojim je zanimljivim nastupom učenicima pružio pregršt igre, veselja i smijeha. O nastanku slikovnice, planovima za budućnost, svojem radu te radu pjesnika Petra Preradovića, govori nam Marijana Rešetar.

Susret u školskoj knjižnici

»» Što Vas je inspiriralo na pisanje slikovnice? Na pisanje slikovnice inspirirala me jedna od legendi koja govori o tome kako je Pitomača dobila ime. U toj, meni najljepšoj, spominju se divlje mačke. Spoj te legende i moje mašte rezultirao je upravo ovom slikovnicom. »» Što najviše volite kod stvaranja slikovnica i što je potrebno napraviti kako bismo dobili savršenu slikovnicu? Kod stvaranja slikovnice volim sve - od stvaranja teksta do izrade ilustracija. Da bi slikovnica ispala savršena, potrebno je ne ustručavati se pitati za savjet, osluškivati i uvažavati dobronamjerna mišljenja i kritike onih najbližih koji su uz tebe u trenucima nastajanja književnog djela. »» Možemo li očekivati nastavak „Pitomačka“ ili neku novu slikovnicu? Vrlo rado bih napisala nastavak „Pitomačka“ budući da sada 6

imam utaban put prema Paula, Marija Rešetar, Lana tom načinu stvaranja. Sve ovisi hoću li vratiti uložena sredstva i naći se na pozitivnoj nuli. »» Znamo da ste autorica zbirki pjesama. Što Vas motivira u stvaranju pjesama? Do sada sam objavila dvije zbirke pjesama „Podravina, ti i ja“ i „Podravske senje“, obje na kajkavskom dijalektu. Za njih me vežu i motiviraju događaji iz svakodnevice te ljubav prema domaćem kajkavskom izričaju. »» Sjećate li se možda prve pjesme koju ste napisali? Prva pjesma, čije stihove pamtim i dandanas, zvala se Aršanj (to je naziv za predio vinograda). Također je napisana na kajkavskom narječju, a nastala je u osmom razredu osnovne škole. S njom sam te davne 1991. godine gostovala na državnom susretu pod nazivom LiDraNo u Varaždinu. Naslovnica slikovnice »» Cijenite li Petra Preradovića kao pjesnika i podudaraju li se Vaše pjesme s njegovima? Naravno da cijenim Petra Preradovića kao pjesnika. Bio je to velik čovjek. O njemu bi se dalo puno reći. Na kraju krajeva i naša škola je po njemu dobila ime zbog čega smo svi ponosni. Ako malo usporedimo moju i Preradovićevu poeziju možemo itekako naći poveznicu između njih. Naime, pišemo o svom zavičaju, rodnom kraju, kroz stihove ispoljavamo svoju ljubav prema istome. Moja poezija zna biti na kajkavskom narječju, dok je njegova na štokavici. Isto tako kod moje poezije može se zamijetiti doza humora i ironije dok kod Preradovića prevladavaju realističniji elementi. »» Što mislite vole li djeca Vaša djela? S ovom prvom slikovnicom pitomačkog kraja gostovala sam i u vrtiću i u našoj osnovnoj školi. Prema reakciji djece i načinu na koji sam ih uspjela animirati i pridobiti za suradnju mislim da im se djelo itekako sviđa. »» Imate li neki životni moto koji biste podijelili s nama? Moj životni moto u koji sam se nekoliko puta uvjerila i koji zaista pali je: „Svaki trud se isplati.“ Intervju vodila: Lana Mihaljević, 7.e Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Tema broja

Edukativne slikovnice u pjesničkom izričaju Davor Jedrašić učitelj je glazbene kulture koji pored svojeg rada iskazuje i ljubav prema pisanju dječjih slikovnica. Iskustvo i rad s djecom dovelo je 2003. godine do stvaranja multimedijalnog projekta, glazbene priče za djecu u obliku društvene igre, slikovnice i pratećeg CD–a „Izgubljeno more“. Drugu slikovnicu pod nazivom „Legenda o Picokima“ izdao je 2017. U njoj je pomoću Lego kocaka prikazana cijela legenda o Picoku. Ove godine predstavio nam se slikovnicom „Moja priča o zdravlju“ koja govori o djevojčici Dunji koja kroz odrastanje djeci približava zdravstvene teme poput odlaska stomatologu ili

liječniku. Učitelja pisanje slikovnica veseli, a ujedno njima nastoji i ostaviti svoj trag. Inspiraciju pronalazi u svojoj djeci, a sa sebe kaže da je i sam dijete u duši koje se želi igrati. Napisala: Paula Dardić, 7.e Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Objavljene zbirke pjesama nekadašnjih učenika naše škole

Kako slijediti Petrove stope?

Alena Gladović

Nekim ljudima jednostavnije je svoje misli prenijeti na list papira, nego ih glasno izreći. Ako želite ostaviti trag svoga života, onda pišite. Bivši učenici naše škole upravo su to željeli: ostaviti svoj trag… I to im je uspjelo.

Davor Jendrašić, učitelj glazbene kulture

U svima nama živi pjesnik Alena Gladović (rođ. Hrvoić) rodom je iz Starog Gradca, a danas živi i radi u Virovitici. Završila je studij hrvatskog jezika i književnosti. Dobila je priznanje Društva hrvatskih književnika za sudjelovanje na književnoj manifestaciji „Susret mladih pisaca i pjesnika“ te su joj stihovi objavljeni u časopisu za književnost i kulturu „Književna Rijeka“. Tvrdi da je kao djevojčica uvijek nešto piskarala, a svoju ljubav prema poeziji razvila je u srednjoj školi. Njena prva zbirka pjesama pod nazivom „Bezimene“ nastale su krajem srednjoškolskog obrazovanja, a svoju kulminaciju doživjele su tijekom studija. „To su oni trenuci kada se dogode sve one velike i male stvari koje mijenjaju pogled na život, emocije, kada mladi čovjek upoznaje pravoga sebe“, iznosi autorica. Naslov zbirke je zanimljiv. O njemu autorica govori: „Bezimene su moje prijateljice s putovanja na relaciji Rijeka-Virovitica. Tako ih volim nazvati. A konkretno Bezimene… jer rijetko koja pjesma ima svoj naslov. Nisam od onih koji vole odabirati naslove pjesama. Naslov može sugerirati tijek misli pa ga radije ne pišem. Bezimene se odnose na sve one koji će uzeti knjigu u ruke i pronaći dio sebe u njima.“ Pjesme su podijeljene u nekoliko ciklusa prema tijeku stvaranja: Milost ovog vremena, Početak, Tragovi, Ispod duge, Povratak proljeću. Posljednji ciklus ima posebno značenje za autoricu. Svi koje žele nešto napisati obično se žale na nedostatak inspiracije. Zapamtite ove riječi autorice Alene Gladović koje mogu pomoći u traženju inspiracije: „Inspiracija je svuda oko nas. Pitanje je koliko dopuštate oku da vidi ono očito i srcu da emocije pretoči u riječi. Volim reći da u svima nama živi pjesnik koji želi pokazati svoje lice. Pitanje je samo koliko mu mi to dozvoljavamo. Stoga, dragi mladi, čitajte! S čitanjem rastete vi i vaše emocije. Maštajte, vizualizirajte i ne bojte se sebe!“ Napisala i fotografirala: Lana Mihaljević, 7.e

Tema broja

Pjesmama kroz život

Petra Miholančan

Petra Miholančan bivša je učenica osnovne škole Petra Preradovića Pitomača. Srednjoškolsko obrazovanje nastavila je u općoj gimnaziji u Virovitici, a trenutno je redovna studentica Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu. Uz studiranje, u slobodno se vrijeme bavi sportskim aktivnostima, fotografiranjem te pisanjem pjesama s kojim je ozbiljnije započela u sedmom i osmom razredu. „Iz osnovne škole posebno mi je ostalo u sjećanju razdoblje 7. i 8. razreda kada sam sa svojom učiteljicom hrvatskog jezika Sanjom Koletić, kao najvećom podrškom u pisanju, dva puta sudjelovala na županijskoj smotri učenika osnovnih škola LiDraNo u Slatini i bila

Pisanje je ljubav

Marija Bastalić 8

pohvaljena. Također sam sudjelovala i na Danima kajkavske riječi u Zlataru 2010. godine i dobila priznanje za uspješan nastup na zboru malih pjesnika“ govori Petra. Na pisanje pjesama potaknuli su je različiti životni događaji, ali i mnoštvo nesvakidašnjih pitanja koja su se vrtjela po glavi jedne četrnaestogodišnjakinje: „Što smo sada u ovom životu? Dal’ pijuni sudbine svoje il’ igračke zaboravljene neke što u kutu prašnjave stoje?“ Pjesme nije počela pisati s namjerom da ih jednoga dana i objavi, no s vremenom se nakupilo 50-ak pjesama koje su bile zapisane na papirićima i u različitim bilježnicama. Tada se rodila ideja da se sve to objedini u zbirci pjesama pod naslovom „Sve što srce želi reći“. Gotovo svaka pjesma iz zbirke rezultat je nekog životnog događaja koji je Petru potaknuo da svoje osjećaje i razmišljanja oko tog događaja iznese na papir. Tematika pjesama je raznovrsna: domoljubna, socijalna, pejsažna, misaona, ljubavna, šaljiva…Od svih pjesama Petra ipak neke izdvaja: „Najsnažniji dojam na mene ostavlja pjesma „Starac“ koja me, svaki puta kada je iznova pročitam, sjeti na pokojnog djeda, njegov život i sve savjete koje mi je dao. Izdvojila bih i pjesmu „Pričao mi djed“ u kojoj se opisuje djedova nostalgija za danima bez materijalizacije, računalizacije i ispraznih vrijednosti koje karakteriziraju današ-

nje društvo.“ Pjesma „Starac“ 2014. godine proglašena je pobjedničkom na natječaju za poeziju „Vi predlažete, Vi birate“ na osnovu glasova čitatelja i bodova stručnog žirija. Većina pjesama pisana je s posvetom koja se može iščitati iz naziva pjesme. Na pitanje koje je najbolje vrijeme za stvaranje pjesama Petra odgovara: „Po meni ne postoji neko najbolje vrijeme ili najbolje godine kada bi trebalo početi s pisanjem pjesama ili bilo kakvim drugim kreativnim izražavanjem. Kada je netko za nešto talentiran, taj će talent sam isplivati na površinu.“ Zanimalo nas je kakav je osjećaj imati vlastitu zbirku pjesama. Na to pitanje Petra je spremno odgovorila: „Sve ono što sam imala napisano na različitim papirićima i u različitim bilježnicama sada je objedinjeno u jednim koricama koje, kada ih držim u rukama, u meni bude osjećaj ponosa i sreće. Imati tako nešto lijep je osjećaj, a čitajući pjesme nostalgično se prisjećam dana kada sam ih pisala i događaja koji su me potaknuli na to.“ Petra s pisanjem pjesama nije prestala. Voli pisati pjesme jer u nekoliko stihova može puno reći o osvojim osjećajima. Voljela bi jednog dana izdati novu zbirku pjesama, a nama mladima poručuje: „Izrazite svoj talent i podijelite ga s drugima. Pritom je važno biti uporan i stalno raditi na usavršavanju tog talenta, ulagati puno rada, vremena i truda jer će to sigurno donijeti i velike rezultate, uspjeh i motivaciju za dalje.“ Napisala i fotografirala: Lara Tkalčec, 7.d

Marija Bastalić 2010. završila je Osnovnu školu Petra Preradovića u Pitomači. Danas živi u svojem rodnom mjestu Dinjevcu. Osnovna škola po njezinim riječima ostala joj je u najdivnijim sjećanjima i uspomenama. Često se prisjeti svojih razrednih prijatelja i učitelja, a posebno razrednice Đurđice Rengel. Pjesnik Petar Preradović odigrao je značajnu ulogu u njenom poezijskom stvaralaštvu. „Petar Preradović naš je zavičajni pisac. Svaka njegova pjesma je hvale vrijedna. U njime možemo pronaći česta pitanja i povremene odgovore koji mogu utjecati na smisao života. Posebno bih se osvrnula na Preradovićeve predivne domoljubne pjesme jer ostavljaju velik utjecaj na mene. Tu bih izdvojila pjesmu „Rodu u jeziku“ u kojoj je vidljiva snaga riječi koja proizlazi iz divljenja prema materinskom jeziku“, iznosi Marija. Marija je svoju snagu pronašla u trenutku kada

Tema broja

je odlučila 2013. objaviti svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom „Vječna ljubav“ kojom je iskazala veliko divljenje prema svojoj preminuloj baki. „Nakon što je vrlo traumatično s ovog svijeta otišla moja baka, imala sam silnu potrebu pisati da si pomognem, da sve što osjećam prenesem na papir, svu bol i suze jer kažu da papir sve trpi. Ona je bila vjerni učitelj na mom životnom putu, moja inspiracija za cijeli život. Stoga, moj uspjeh je doživotna zahvala njoj.“ Marija je ovom zbirkom ispunila svoj san, postigla vlastiti uspjeh i veliko zadovoljstvo. „Rekla bih da sretni ljudi često kroz život nauče kako biti sretni jer naš uspjeh nije naša

sreća. Naša sreća je naš uspjeh! Moje pisanje je moja ljubav!“ govori Marija. Marija se želi nastaviti baviti pisanjem te se nada da će imati dovoljno inspiracije za nove zbirke pjesama. „Najvažnije mi je da uvijek imam inspiracije jer svaka je natuknica koju zapišem, svaka mala misao koju pokušavam zapamtiti, važan dio slagalice koji će pronaći svoje mjesto u nekom budućem tekstu. Sve može biti okidač za pisanje i ta djelatnost nema radno vrijeme jer pisac piše i dok ne piše.“ Napisala i fotografirala: Iva Jovanović, 7.d

O radu Literarne skupine

Otvorimo srce za pisanje

Ove godine Literarnu skupinu čine učenice sedmoga i osmoga razreda, a vodi ih učiteljica hrvatskoga jezika, Tanja Kosi.

Lorena Erdelji, nagrađena učenica

Našu školsku Literarnu skupinu čine učenice koje njeguju pisano stvaralaštvo te rado izražavaju svoje osjećaje i raspoloženja pisanim putem. Učenice proširuju svoja književnoteorijska znanja stečena na redovnoj nastavi hrvatskoga jezika te ista primjenjuju u vlastitome literarnome stvaralaštvu, najčešće prema vlastitim sklonostima i interesima. Stvaraju različite tekstove, često prigodne tematike, a motive pronalaze u svemu što ih okružuje. Ponekad tekstove stvaraju na zadanu temu, no učenice se potiče na stvaranje u bilo kojem trenutku, stoga pišu u „naletu“ inspiracije, bilo to na satu ili kod kuće u toplome krevetu. Dobru ideju uvijek treba pretočiti u riječi te izraziti svoje osjećaje i raspoloženja. Svi koji su pokušali nešto pisati, znaju da to nije uvijek lako. Literarke marljivo

rade te razvijaju svoju kreativnost i maštovitost vlastitoga izričaja. Vrijednost određenih radova prepoznata je i van zidova škole. Tako su radovi dviju učenica nagrađeni. Prošle je godine prozni rad „Kako je svijet izgubio boju“, Lorene Erdelji, na natječaju „Oboji svijet šarenim bojama tolerancije“ Foruma za slobodu odgoja od ukupno 669 pristiglih radova iz cijele Hrvatske, proglašen najboljim radom u kategoriji „Oboji svijet riječju“. Lorena je osvojila simboličnu nagradu Školske knjige, a svi nagrađeni radovi postavljeni su na izložbama u knjižnicama Grada

Lana Relić s prizanjem za svoj rad

Zagreba te u Osijeku, Čakovcu, Rijeci i Splitu. Lorena osim emotivnih priča voli pisati i poeziju, a njezina pjesma „Pjesma o pjesmi“ proglašena je najboljim radom Virovitičko-podravske županije na 13. literarnome natječaju „Odjeci“ Nakladničke kuće Ljevak te objavljena u istoimenome zborniku. Literarni uspjeh postigla je i Lana Relić svojim radom „Stablo koje se oseča“. Lana je primila

priznanje i pohvalnicu, kao i prigodnu nagradu, zbog originalnoga pristupa temi i upotrebi dijalekta na

Tanja Kosi, voditelji literarne skupine

literarnome natječaju za osnovne škole pod nazivom „Zelena priča za zeleni planet“ u sklopu projekta „Zelena knjižnica za zelenu Hrvatsku“, a prigodom 1. međunarodne konferencije o zelenim knjižnicama Let´s Go Green u organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Upoznajte i vi nove svjetove čitajući djela drugih pisaca, ali stvarajte i svoja putem kojih će drugi upoznati vas. Kao i naše literarke, probajte! Izrazite osjećaje, pretočite ih u riječi, u djela… Uživajte u samome stvaranju djela, u procesu, u osjećaju koji se javi u vama kada vas inspirira sitnica, kada otkrijete motiv oko kojega ćete sagraditi jedan novi svijet, svijet priča i pjesama. Napisala i fotografirala: Tanja Kosi, voditeljica Literarne skupine

Tema broja

Pisanjem razvijamo i izgrađujemo samoga sebe Pisanje je zahtjevan posao. To zna svatko tko je probao u životu nešto napisati. Uopće nije bitno o kojoj vrsti teksta je riječ, svako pisanje teško je na svoj način. Učenici literarne skupine znaju da ne postoji „tehnika“ pisanja, ali nam ipak daju savjete:

1. Vježbaj! Sjedi i piši. Svaki pokušaj vrijedi! Zapamti da bez vježbe nikad nećeš dostići neku posebnu razinu.

2. Ne odustaj!

Nemoj odustati nakon tri riječi jer „nemaš inspiracije“. Zgužvaj papir, baci ga u smeće pa kreni ponovno.

3. Trudi se! Koristi što više slobodnog vremena za vježbanje, za pronalaženje inspiracije. Jednog dana usporedit ćeš pjesmu koju tada napišeš s nekom starijom i vidjet ćeš ogromnu razliku.

Anketiranje učenika sedmih i osmih razreda

Ne krijte ljepotu svojih riječi Žele li učenici naše škole krenuti Putnikovim stopama? Da bih dobila odgovor na ovo pitanje osmislila sam anketu pod nazivom „Ne krijte ljepotu svojih riječi“. Ispitala sam 150 učenika sedmih i osmih razreda i dobila sljedeće odgovore: 51% učenika izjavio je da voli pisati pjesme jer ih to veseli i ispunjava. Njih 48% voljelo bi jednoga dana imati vlastitu zbirku pjesama. Uglavnom pišu pjesme ljubavnog karaktera, potom pejsažne, domoljubne i šaljive, a samo 3% učenika okušalo se u pisanju misaonih ili refleksivnih pjesama. Na pitanje što ih potiče na stvaranje stihova većina učenika odgovara da je riječ o mogućnosti iznošenja osjećaja na papir. Među najdraže pjesnike svrstavaju Petra Preradović i Dragutina Tadijanovića. Ostalih 5% ne želi svoje stihove podijeliti s javnosti jer su odraz intimnih

stanja. 49% učenika ne bi se bavilo pjesništvom, a pjesmu ili nikada nisu napisali ili je pišu samo za potrebe školovanja, odnosno zato što moraju. Učenici su izjavili da im za pisanje pjesama nedostaje inspiracija. Smatraju da je to mukotrpan rad koji se ne isplati jer ne donosi nikakvu zaradu. Ovom anketom zaključila sam da se gotovo polovina naših učenika okušala u pjesništvu. Smatram da se među njima sigurno krije neki budući poznati pjesnik ili pjesnikinja i veselim se čitanju njegovih ili njezinih stihova. Moj savjet je: Odvaži se i pokušaj! Objavljuj svoje tekstove u različitim časopisima i prijavljuj se na razne literarne natječaje. Budi i ti jedan od nagrađenih učenika! Napisala: Lana Mihaljević, 7.e

Tema broja

Lorena Erdelji, 8.c

Valentina Begović, 7.b

Svi bismo trebali pisati i stvarati jer svatko od nas je poseban, isto kao što je posebno i svako novo stvoreno djelo. U svojim djelima uvijek kombiniram ono što mi se zaista dogodilo s onim nestvarnim. Nikada do sada nisam pisala o nečemu potpuno stvarnom.

Dok pišem, osjećam se kao ptica – nema granica koje bi me mogle spriječiti, nitko me ne može kontrolirati, slobodna sam. Najdraži pisac mi je Damir Miloš. Njegova djela jednostavno bude nadu u meni.

Lucija Rešetar, 7.b Omiljeni pjesnik mi je Petar Preradović. Stoga, poput njega, volim pisati o svim događajima koji ispunjavaju moj život, volim bilježiti sve nove i neispričane trenutke.

Klara Rengel, 8.c Uvijek imam inspiraciju za pisanje, posebno za pisanje ljubavne poezije. Svoje misli zapisujem ako treba i u pola noći i na nastavi. Kroz priču ili pjesmu mogu pokazati ostalima svoje osjećaje, a mogu i naučiti nešto iz svojih pogrešaka.

Manuela Makvić, 7.b Pišući, osjećam se slobodno jer mogu iznijeti svoja mišljenja i svoje osjećaje. Svoju inspiraciju nalazim u prirodi i unutarnjem miru.

Lana Vlajinić, 8.c Kada pišem, osjećam se opušteno. Mislim da je lijepo pretvoriti svoje misliti i maštu u priču ili pjesmu.

Lana Relić, 7.b Roditelji i šira rodbina podržavaju me u pisanju. Ponosni su na mene i rado čitaju moja djela. Uvijek imam inspiraciju. Najviše volim pisati o svojim osjećajima nadajući se da će se netko pronaći u mojim stihovima. Kroz stihove sve izričem na zreliji i neobičniji način i time potičem čitatelje na razmišljanje. Mislim da svatko treba pokušati pisati jer pisanje pruža olakšanje, a ne muku i problem.

Nina Pokupić, 8.c Na pisanje me potiču osjećaji. Ako sam sretna, pišem. Ako sam tužna, pišem. Tako zaboravljam na sve brige. Najdraži pisci su mi Agatha Christie i Zvonimir Balog.

Anamarija Makvić, 7.b Moji roditelji velika su mi podrška u pisanju. Vole čitati moja djela i potiču me na pisanje dajući mi ideje. Volim pisati o stvarnim životnim događajima.

Ella Grlica, 7.b

Najčešće pišem o stvarnim događajima, ali ponekad dobijem inspiraciju za nešto što je u potpunosti izmišljeno čime uđem u svijet mašte. Prijatelji, obitelj i učiteljica podržavaju me u mom radu.

Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Tema broja

Intervju sa Stjepanom Lachom, pjevačem i diplomiranim profesorom geografije

Od pjesme do snova

Neki učenici osim što dobro prepoznaju ljepotu pisane riječi, znaju je prenijeti i svojim pjevačkim talentom. Jedan od njih je i bivši učenik naše škole, Stjepan Lach koji dolazi iz malog sela između Pitomače i Virovitice - Turnašica. Posljednjih sedam godina živi i radi u Zagrebu. »» Ispričaj nam nešto o svojim danima provedenim u ovoj školi. Moja razrednica bila je sad već umirovljena profesorica biologije Đurđica Puškaš, supruga profesora likovne kulture Božidara Puškaša. Najdraži predmet bila mi je geografija koju sam kasnije i studirao tako da sam danas po struci profesor geografije (magistar edukacije geografije). Osnovnoškolski dani bili su divno razdoblje mog djetinjstva gdje su počela neka prijateljstva koja traju još i danas te vrijeme prvih simpatija. »» Koju si srednju školu upisao? Upisao sam Katoličku klasičnu gimnaziju u Virovitici i to kao prva generacija te škole, netom nakon njenog osnutka. Kada sam završavao osnovnu školu, još se nije sa sigurnošću znalo hoće li škola u jesen početi s radom, ali ipak nas se upisalo 15 hrabrih i danas smo ponosni da smo baš mi bili ta prva generacija. »» Koliko se dugo baviš glazbom? Glazbom se bavim od četvrtog razreda srednje škole. Tek sam tada i sam otkrio svoj pjevački talent. Nakon toga uslijedili su prvi nastupi u Pitomači. »» Što te privuklo glazbi? Kada si se u nju zaljubio? Danas, kada o tome razmišljam, vjerojatno se radi o dvije stvari. Prvo je svakako to što mi je tata pjevač tako da je odrastanje uz tatin glas s radija donijelo svoje. Drugo je moj najveći pjevački uzor Toše Proeski kojeg sam zapravo počeo slušati tek nakon njegove tragične smrti. »» Jesi li naslijedio svoj dar? Vjerujem da jesam budući da je moj tata pjevač, a i pokojni djed bio je vrhunski instrumentalist. Ali bez rada na njemu, taj dar bi ostao zapakiran tako da je rad jednako bitan kao i talent. »» Gdje si do sada sve nastupao? Sada je već teško nabrojati, ali mogu istaknuti neke meni najdraže nastupe. Sve je počelo u Pitomači, na našem festivalu. Nastupao sam na festivalima u Vukovaru, Požegi i Krapini, a scenu sam dijelio i sa Tonyjem Cetinskim, Sergejem Ćetkovićem i mnogim drugima kroz emisiju A strana. Bio sam i u nekoliko crkvenih zborova, igrao u brojnim mjuziklima od kojih bih izdvojio mjuzikl Mamma Mia, a najveći 12

nastup mi je bio pred 70 000 ljudi. »» Kakav je osjećaj biti na pozornici pred publikom? Meni zaista poseban. Treme gotovo nikad nije bilo, više to bude neko uzbuđenje kad jedva čekaš stati na pozornicu i zapjevati. A onda kad na kraju pjesme publika pljeskom, ili čak pokojom suzom, pokaže da je pjesma „stigla do nje”, osjećaj je neopisiv. »» Baviš li se samo glazbom? Što sada radiš u životu? Koji je tvoj životni cilj? Glazba mi je trenutno primarna, ali budući da sam po struci profesor geografije, lako je moguće da se uskoro vratim i u školske klupe, samo ovaj put u drugoj ulozi. Životni cilj mi je ostati jednostavan u ovome što radim kako se ne bih pogubio, osnovati svoju obitelj i biti dobar sin, suprug i otac. Intervju vodila: Lana Mihaljević, 7.e Fotografije: Privatni album Stjepan Lach

Tema broja

Prva nagrada na „Kukuričeku”

Uz pjesmu je sve lakše!

Naša učenica Lucija Lukačić nastupila je 17. lipnja 2018. na Međunarodnom dječjem glazbenom festivalu „Kukuriček” u Đurđevcu. Pjesmom „Među zvijezdama”, za čije je stihove zaslužna vjeroučiteljica Romina Lukačić, a aranžman učitelj Davor Jendrašić, Lucija je osvojila 1. nagradu u kategoriji izvođača do 15 godina. Moje je ime Lucija Lukačić. Učenica sam osmog razreda Osnovne škole Petra Preradovića Pitomača. Završila sam i Osnovnu glazbenu školu „Jan Vlašimsky“ Virovitica, smjer klavir. No uz sviranje, još više volim pjevati. Sa školskim zborom sam 2016. nastupila na dječjem festivalu „Kukuriček“ u Đurđevcu s pjesmom: „Naša škola“ kao jedna od triju solistica, a dvije godine kasnije na istom festivalu kao solo izvođač s pjesmom „Među zvijezdama“ na kojem sam osvojila 1. nagradu. Članica sam i dječjeg zbora „Vitus“ župe sv. Vida u Pitomači u kojem često imam ulogu solistice. U 10. mjesecu ove školske godine nastupila sam na međunarodnom dječjem festivalu: „Dok teče Lašva“ u Novom Travniku (BiH) s pjesmom „Među zvijezdama“ i time ponosno predstavljala svoje mjesto i domovinu. Bilo je to prekrasno iskustvo! Napisala: Lucija Lukačić, 8.b Foto: Studio Franjić, BiH

Lucijin nastup na Međunarodnom dječjem festivalu u Novom Travniku 13

Tema broja

Snaga pisanja

Poezija ili pjesništvo umjetnost je koja se zasniva na izražajnim mogućnostima jezika. U suvremenoj teoriji ovaj pojam označava stvaralačku energiju ili umjetnički žar. Vjerujem da smo svi mi pjesnici u srcu i duši te da negdje skrivamo ispisane stihove koji su nastali u trenutcima naših emocija. Iako živimo u digitalnom dobu, dobu komunikacije putem društvenih mreža, smatram da ništa ne može zamijeniti rukom ispisane riječi jer one posjeduju neku posebnu čaroliju i vrijednost. Pisanje ima snagu jer sve ono što nas tišti u životu možemo jednostavno

iscijediti na papir. Smatram da pisanje oslobađa ljude. Mnogi moji prijatelji slažu se s ovom izjavom i smatraju, poput mene, da bi što više učenika trebalo posegnuti za papirom i olovkom i izraziti svoje osjećaje. Pisanje oslobađa ljude od nesigurnosti i potiče ih na drugačije razmišljanje. Onaj koji sve osjećaje, emocije i samog sebe stavi u riječi koje piše na papir, on gradi sebe. On na papiru prikazuje sebe kao osobu koja je prenijela bezbroj osjećaja koje možemo osjetiti čitajući. Jednom sam naišla na podatak koji govori o tome da je osnovna osobina poezije ritam, a glavna odlika sklad. Preko ritma, stilskih izražajnih sredstava i ponekad rime, poezija djeluje na čovjeka i njegove osjećaje.

Starac Nije volio gradove, ni svečana odijela, samo aršanjske vinograde i okolna sela. U gumenim bi čizmama po dvorištu hodao i poslove teške do mraka obavljao. Poderanu, staru kapu nosio bi često, još od mladosti svoje što čuvao je vješto. U kući je maloj živio, odvojen od svijeta i sasvim sam, al’ životu svom se divio skroman i jednostavan. Bez struje i vode, bez ikoga svog, 14

U razgovoru sa svojim vršnjacima primijetila sam da mnogima od njih nedostaje samopouzdanja. Većina njih postavlja ista pitanja: „Kako pisati? Kako krenuti?“ Govore da nemaju inspiraciju. Moj odgovor je jednostavan: Sve riječi koje su svuda oko nas, koje nam se vrzmaju po glavi, jednostavno treba pokupiti i rasporediti ih kako treba. Ideje dolaze kad ih najmanje očekujemo. Bitno je samo otvoriti oči, inspiracija je sigurno tu negdje u blizini. Svi smo mi pjesnici u srcu i duši. Samo treba biti kreativan, imati mašte i hrabrosti. Napisala: Josipa Gucek, 7.e

s njim samo praznina i dragi mu Bog! Raspelo staro na zidu je visjelo, u noćima dugim molio se često. Znao je da će jednom otići, na nebu da čeka ga njegovo mjesto. U rano jutro prije nego je zabijelio dan, utonuo je starac u vječiti svoj san. U peći staroj drva su pogorjela, od života njegovog samo uspomena ostala. Tu uspomenu sada na papir ja pišem, da ponekad se sjetim starca i suzu koju obrišem. Petra Miholančan

Tema broja

Pjesniku Putniku

Smireno srce

Među zvijezdama

Pred godina dvjesto na majke ispružen dlan, sjeme života prosu Tvojega rođenja dan.

S proljeća, opet, u posjet Petru, (Slijedimo Putnikove stope.) Gle, lipa se otvara, na toplom vjetru snježne se krpice kraj puta tope.

Odjednom, vjetar puhne – i život vine u let! U nešto sasvim novo, u neki tuđi svijet…

Ulijeću đaci, ko vrapčje jato, kroz vrata kurije crvotočne. Tu pjesnik jednom pronađe zlato: hrvatske riječi, zvonke i točne.

Jedna je zvijezda pala sa neba na zemlju negdje tu. Raširila plašt svoj, meko i nježno, mirisala ljubavlju. Nitko je nije zamijetio odmah, bila je skrivena. Al malo po malo sjala je jače dok nije zablistala.

A život priču piše – što tuđinom se zove, k majčinu ognjištu srca čežnje - plove, plove…

I ne zaboravi ih nikad potom. Vrele su u njemu kao studenac. Zatravljen bješe tom ljepotom. Od stihova je spleo vijenac.

Tebe tvoja zemlja čeka, raširenih ruku prima, rodno selo Grabrovnica – voljenoga sinka ima! To je tvoje selo malo, mjesto gdje te vole ljudi. Tu ostani za sve vijeke – počivaj u rodnoj grudi… Marijana Rešetar

XXX U selu malom rođen prije godina stotinjakgeneral, prevoditelj i prije svega pisac. On u rukavu čuvao je stihove, sad slavne. Kad jezik materinji polako već zaboravi, jedan mu susret želju za njim povrati. U domovini svojoj on rijetko je bio, no domovinu svoju silno je volio. Iako je umro daleko od doma svoga, u njem ostavio je znatan trag i sve stihove one što smislio je taj brk gusti, danas svak cijeni i nitko lako ne izusti. Lorena Erdelji, 8.c

I život se rasu u prah i olovo. Tek ostadoše nam rime trajne. Miruj, srce Pjesnikovo, u krilu zemlje zavičajne. Božica Jelušić

Besana noć Kiša je popila moj obraz. U ušima se nastanjuje njezin jad. Gleda me, gledam je. Kažu kako je usnula na jatu galebova. Zamalo da se nije izgubila, no pijesak iz njezinih udova raspršio bi se po stablima života. Sakrila bi hranu odletjelih košara, privinula k sebi dijete sna – proslavila život! Vatru novih gradova! Alena Gladović

Tvoj netko… Izabrala sam! Put, gdje slijedit ću te dovijeka. Tvoju ruku brižno čuvati i ljubav ti pokloniti. Riječju liječiti te, osmijehom obradovati te. Kada navrati tuga, čekat ću te na stazi, gdje bit će utočište tvoje u samom srcu mome.

Među zvijezdama i ja sam rođena. Nebeski sjaj na zemlju sam donijela. Tajnu ovu sad otkrivam svima: među sjajnim oblacima sva su djeca rođena. Kako je dobro što imamo zvijezde svuda oko nas. Trepere i blješte, veselo plešu, pjevaju na sav glas. Kako je divno gledat ih sretne, osmjesima bude dan. Al najljepše od svega je to što ih možeš zagrliti svaki dan. Romina Lukačić

Tišina Skrivena u gluhoj noći, Providna po danjem svjetlu, Ne pokazuje se, nema lik, Muči, odagnjuje spretno, snažno Izgubljeni svaki krik. Ulazi kroz moja vrata, Primiče se bliže, bliže, U mrežu me svoju hvata, Obavija me tiho tiše U odmakloj pustoj noći Nastoji mi pomoći. Osjećam je pokraj sebe, Moje misli čuje, sluša. Iako me jeza hvata, Vrtlog misli tiho tiša, U odmakloj pustoj noći Nastoji mi pomoći. Prazna kuća, prazna soba, prazan papir, Prazna nada – tišina prazninu stvara. I mojim se gostom zove, Ne zauvijek - već sada. Petra Miholančan

Marija Bastalić 15

Događajnica

Svečanosti povodom obilježavanja Dana škole

Ponosno slavimo našeg pjesnika

Povodom 200. obljetnice rođenja pjesnika Petra Preradovića učenici i učitelji naše škole pripremili su bogat trodnevni program. Radionice razredne i predmetne nastave Pjesniku u čast obilježavanje Dana škole započelo je 16. ožujka 2018. godine kroz jedanaest spoznajno-stvaralačkih radionica. Putem radionica učenici su se upoznali s načinom života i običajima vremena u kojima je živio Petar Preradović. Glavni cilj radionica bio je promicati očuvanje kulturno-povijesne baštine i nacionalnog identiteta. Radionice zanimljivih naziva privukle su više od 200 učenika za sudjelovanje u njima. Likovni rad Lane Klemen, 8.b Učenici su plesali i izvodili davno zaboravljene dječje igre. Prisjetili su se kako su lutke i ostale igračke prije izgledale, od čega su se izrađivale i čemu su služile. Prepisivali su stihove Preradovićevih pjesama kosim pismom i guščjim perom. Ponovili su biografiju Petra Preradovića i uspostavili prostorno kretanje za vrijeme njegova vojnog djelovanja na području nekadašnje Habsburške Monarhije.

Na radionici hrvatskog jezika

Preradoviću za 200. rođendan

Radionica likovne kulture

Dana škole nastavili smo 50. U Grabrovnici… Obilježavanje literarnim susretima u Grabrovnici pod nazivom „Preradovićev rođendan“.

Recitacijom pjesme „Pjesma Putniku” autorice Marijane Rešetar, uz glazbenu pratnju, započeo je prigodni program. Prisutnima se obratio ravnatelj Igor Maresić, a nastupili su članovi zbora OŠ Petra Preradovića Pitomača, folklorna skupina PŠ Grabrovnica, dramska skupina nižih razreda te je uz glazbenu pratnju održan i recital Preradovićevih stihova. Literarnim izrazom program su obogatili učenici Gimnazije Petra Preradovića iz Virovitice, OŠ Grgura Karlovčana iz Đurđevca, OŠ Ivana Lackovića Croate Kalinovac, OŠ Kloštra Podravskog, OŠ Molve, OŠ Petra Preradovića iz Zagreba te OŠ Petra Preradovića Pitomača. Na kraju programa održan je i susret s književnicom Maricom Milčec. Pokrovitelj susreta bila je izdavačka kuća Školska knjiga koja je za sve sudionike pripremila prigodne poklone.

Svi sudionici literarnih susreta

Događajnica

Svečana priredba za kraj ...

Na sam dan pjesnikova rođenja, 19. ožujka 2018. godine, u sportskoj dvorani započela je svečana priredba pjesniku u čast. Mnogobrojna publika uživala je u recitalima i dramsko-scenskom prikazu Preradovićevih stihova pod vodstvom učiteljice Ive Brusač. Proslavi su prisustvovali mnogobrojni uzvanici među kojima i pročelnica za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu gospođa Vesna Šerepac, načelnik Općine Pitomača gospodin Željko Grgačić, župan Virovitičko-podravske županije gospodin Igor Andrović te predsjed-

Nastup školskog zbora

nica Odbora za proslavu 200. obljetnice rođenja Petra Preradovića, saborska zastupnica gospođa Vesna Bedeković koji su se prisutnima obratili prigodnim riječima. „Danas je jedan veliki dan, točno je dva stoljeća od rođenja jednog od najvećeg pjesnika hrvatskog romantizma i hrvatskog domoljuba Petra Preradovića. Većina ljudi ga doživljava kao vojnika čija je duša bila pjesnička i čije je stvaralaštvo snažno prožeto duhom ilirizma i hrvatskog narodnog preporoda. I danas nas njegovo stvaralaštvo oduševljava kao i u ono davno

Govora ravnatelja Igora Maresića

ilirsko doba“, riječi su saborske zastupnice Vesne Bedeković. Ravnatelj škole gospodin Igor Maresić u svom obraćanju publici govorio je o stvaralaštvu Petra Preradovića, pohvalio je suradnju s Virovitičko-podravskom županijom te Općinom Pitomača. Također je pohvalio rad učenika i učitelja koji tijekom cijele školske godine rade na osnaživanju i poboljšanju kvalitete rada škole. Napisale: Lara Tkalčec, 7.d i Paula Dardić, 7.e Foto: Foto Begović

Dramsko-scenski prikaz ljubavne poezije

Četvrtaši na satu povijesti

Učenike 4. a razrednog odjela učiteljica geografije i povijesti Valerija Jakupec-Zvonar ugostila je u svojoj učionici. Tako su četvrtaši imali priliku doživjeti kako izgleda nastavni sat u višim razredima. Učiteljica Valerija održala je sat povijesti čija je tema bila borba za hrvatski jezik. Učenici su naučili ponešto o dolasku Hrvata te nastanku hrvatskog jezika i pisma. Učiteljica im je nabrojila neke od boraca za hrvatski jezik (hrvatske preporoditelje) te im pojasnila događaje koji su prethodili njegovu stvaranju.

Učenici četvrtog razreda uče o povijesti hrvatskog jezika i pisma

Pokazala im je i makete starih predmeta (Bašćansku ploču, Trpimirov natpis....) te zgradu iz prošlosti (crkva sv. Križa) koje su izradili njezini učenici. Na kraju sata učenici su mogli vidjeti list starih novina zvanih „Danica“ u kojima je izašla današnja hrvatska himna. Učenici su se zahvalili učiteljici što im je održala sat i još više približila povijest kao novi predmet koji ih čeka u petom razredu. Napisala i fotografirala: Jana Zvonar 4. a

Događajnica

Završna školska priredba osmaša

Prijateljstvo je najvažnije Pozdravni govor ravnatelja

Himnom škole, 18. lipnja 2018., u školskoj dvorani započela je završna

školska priredba učenika naše škole. Učenici i njihovi učitelji pripremili su bogat program. Završna priredba poseban je dan za sve nas. To je najljepši i najsvečaniji trenutak u školskoj godini, dan kada smo ponosni na svoje uspjehe i postignuća, ali i trenutak kada naši osmaši donose odluke za budućnost. Svečanost je započela uspjesima naših učenika s kojima se posebno ponosi ravnatelj škole Igor Maresić. Zahvalio je svim učenicima i njihovim mentorima koji su doprinijeli izvrsnim rezultatima na županijskim i državnim natjecanjima te podijelio nagrade i priznanja. Ema Lovreković, učenica osmog razreda, proglašena je najboljom učenicom škole. Pred mnogobrojnom publikom učenici su pjevali, plesali, svirali, glumili, recitirali. Već tradicionalno, u programu su nastupili i učenici osmih razreda koji su svojim nastupom zahvalili učiteljima. Poučeni vlastitim iskustvom, ostavili su mnoge savjete mlađim generacijama s naglaskom da je razredni odjel jedna mirna luka u kojoj treba pomagati jedni drugima, dijeliti savjete i biti pravi prijatelj. Napisala: Paula Dardić, 7.e

Uručene nagrade dramskoj skupini i sportašima koji su predstavljali školu na državnoj razini

Završna dramska točka učenika osmih razreda

Zbor u izvedbi školske himne 18

Plesna skupina iz Velike Črešnjevice

Prozivka osmaša

Događajnica

NAJUČENICA ŠKOLE - Ema Lovreković, 8.c Najbolji ostvareni rezultati: 4. razred - matematika, 2. mjesto 6. razred - matematika, 2. mjesto 7. razred – kemija, 2. mjesto i 4. mjesto na državnom natjecanju 8. razred - biologija, 3. mjesto; kemija, 1. mjesto i 4. mjesto na državnom natjecanju Planovi za budućnost – Prirodoslovno-matematička gimnazija u Virovitici, zatim Fakultet kemijskog inženjerstva ili Prirodoslovno-matematički fakultet Poruka budućim generacijama - Samo naporno radite, učite i slušajte učitelje. Možda i vi postanete najučenik škole. Moj se trud tijekom školovanja isplatio i za to sam nagrađena.

Meri Ravlić, 8.a

Martin Vlašiček, 8.e

Za uspjeh je potrebno puno rada i učenja. Nemojte odustati kad nastupe neki stresni trenuci jer sve se na kraju isplati.

Učite i pišite redovito domaće zadaće!

Ema Čupen, 8.b

Vjerujte u sebe i uspjet ćete!

Puno ljudi kaže da nam većina toga što naučimo u školi ne treba. Budućim generacijama želim poručiti samo to da je bolje naučiti ono nepotrebno, nego ništa.

Sofija Martinčević, 8.e

Budite uporni i nemojte lako posustajati!

Mihael Tudić, 8.d

Nikola Presečan, 8.d Školu završavaju uporni! Foto: Foto Begović 19

foto: icv.hr

Događajnica

Uručena povelja zahvalnosti

Povelja zahvalnosti Virovitičko-podravske županije

Virovitičko-podravska županija 31. kolovoza dodijelila je našoj školi Povelju zahvalnosti za iznimne rezultate u djelatnosti osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja u prigodi 50. obljetnice postojanja škole i 200. obljetnice rođenja Petra Preradovića. Ovo priznanje našem ravnatelju uručili su župan Igor Andrović i predsjednik županijske skupštine Miran Janečić.

Odlazak u mirovinu Na svečanoj smo sjednici, 31. kolovoza 2018., u zasluženu mirovinu ispratili učiteljicu geografije i povijesti Bernadu Slaviček, učitelja tjelesne i zdravstvene kulture Ivana Kosa te tajnika škole Darka Fribeca. Svojim dugogodišnjim radom

Darko Fribec, Bernada Slaviček, Ivan Kos 20

i iskustvom doprinijeli su uspjehu i napretku naše škole na čemu im od srca zahvaljujemo. Napisala: Josipa Gucek, 7.e Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Događajnica

Svaki početak (ni)je težak

Ovogodišnji prvašići hrabro su zakoračili u školske klupe. Prigodnu dobrodošlicu pripremili su im učenici bivših četvrtih razreda te školski zbor. Prisutnima se obratio i ravnatelj škole Igor Maresić te prvašićima poželio puno uspjeha u školovanju. Predstavnici MUP-a održali su kratko predavanje o sigurnosti u prometu te prvašićima podijelili prigodne poklone. Općina Pitomača poklonila je svakom prvašiću LEGO

slikovnicu „Moja priča o zdravlju” autora Davora Jendrašića, učitelja glazbene kulture. Nakon toga uslijedila je prozivka učenika. U pratnji roditelja i svojih učiteljica učenici su otišli u učionice gdje im je pročitano pismo dobrodošlice župana Igora Androvića, a svaki učenik na poklon je dobio knjigu. Želimo im puno znanja i dobrih prijatelja! Napisala: Lucija Bastalić, 5.d Foto: Foto Begović

Prigodni program za nove prvašiće

Prozivka učenika prvih razreda

Uspješno učenje

Prvašići u Starom Gradcu

Mnogobrojna publika

U sklopu planiranja preventivnih aktivnosti učenici petih razreda, sa svojim razrednicama, izradili su metode učenja pod nazivom „Kako naučiti učiti?”. Ustanovili su da je važno učiti uvijek na istome mjestu i u isto vrijeme. Složili su se da je za uspješno učenje potrebno ugasiti televizor i odvojiti

Prvašići u Kladarama

se od mobilnih uređaja. Naučene metode pomoći će novim generacijama viših razreda u savladavanju gradiva nastavnih predmeta, pogotovo onih s kojima se još nisu susreli. Petašima želimo još bolje rezultate u višim razredima! Napisala: Josipa Gucek, 7.e Foto: Iva Jovanović, 7.d

Učenici petih razreda izradili su metode učenja pod nazivom “Kako naučiti učiti?” 21

Događajnica

Edukacija djece u području zaštite i spašavanja U srijedu, 24. listopada, u našoj školi održana je vježba evakuacije i spašavanja. U vježbu, koja se održala s pretpostavkom izbijanja požara u školi, bili su uključeni Hrvatska gorska služba spašavanja, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Vatrogasna zajednica općine Pitomača, djelatnici policije, hitne pomoći, Crvenog križa, djelatnici naše škole te učenici. Svojim sudjelovanjem provjerili su kako na djelu funkcionira sustav zaštite i spašavanja. Nakon zvona za uzbunu, učenici su polako sa svojim učiteljima izašli kroz stražnja vrata škole na sigurno mjesto. U to vrijeme stigli su vatrogasci i postavili zračni jastuk. Učenici su sa strahom, ali uspješno uspjeli skočiti na zračni

Skok na zračni jastuk

Pružanje prve pomoći

jastuk i spasiti se. Time su uspješno odradili vježbu evakuacije i spašavanja. Djelatnici Državne uprave za zaštitu i spašavanje održali su učenicima drugih i trećih razreda zanimljivo predavanje pod nazivom „Edukacija djece u području zaštite i spašavanja”. Učenici su razgledali vatrogasno vozilo, vozilo hitne pomoći i vozilo gorske službe spašavanja. Upoznali su se s opremom vatrogasca, vidjeli su što sve ima u vatrogasnom vozilu te se okušali u gađanju mete s brentačom u čemu se natječu njihovi vršnjaci. Napisale: Ivana Sesvečan, 5.d i Sara Rakitničan, 5.d Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Ozljeda tijekom vježbe

Gašenje požara

Služba za spašavanje

Događajnica

Svjetski dan matematike

31. listopada Prigodni pano povodom pada Vukovara

Mjesec hrvatske knjige 15. 10. – 15. 11.

15. 10. – 15. 11.

Svjetski dan matematike

Mjesec hrvatske knjige

Svjetski dan štednje

Makete vukovarskog vodotornja

Paljenje lampaša Gradu Heroju

Foto: Iva Jovanović, 7.d 23

Dnevnik putovanja

BRIJUNI istarski dragulji U ranim jutarnjim satima, 26. listopada 2018., pospani osmaši zaputili su se u Istru. Plan im je bio posjetiti Brijune i Pulu. Unatoč ranom polasku i umoru na našim licima, u autobusu je vladala vesela atmosfera. Naše prvo odredi-

U iščekivanju broda

Papiga Koki

šte bila je Fažana iz koje smo se brodom prevezli na Brijune. Kada smo došli na otok, sjeli smo u vlakić i, uz objašnjavanje našeg turističkog vodiča, saznali razne zanimljivosti o Brijunima. Vidjeli smo ostatke građevina Rimskoga Carstva, najstariju maslinu, Safari park u kojem se nalaze različite životinje… Vjerojatno ćemo svi dobro pamtiti papigu Koki s kojom smo imali priliku i razgovarati. Osim papige, tu je bio i slon, kornjače pa i paunovi. Nakon vožnje vlakićem, posjetili smo i muzeje. Prvi je bio interaktivni Muzej o Brijunima, a drugi Muzej Josipa Broza Tita. Nakon četiri sata hodanja i razgledavanja Brijuna, vratili smo se natrag u Fažanu gdje smo ručali u obližnjem restoranu. Poslije ručka, krenuli smo prema Puli. Uz pratnju našeg vodiča, prvo smo posjetili pulsku Arenu. Obišli smo i pulski Forum, Dvojna vrata i ostale pulske znamenitosti. S najljepšim uspomenama, koje ćemo još dugo prepričavati, vratili smo se svojim domovima. Napisale i fotografirale: Ema Ivanović, 8. b i Barbara Baronica, 8. b

Učimo o povijesti Brijuna

Oduševio nas je Titov oldtimer

Nela i Paula u muzeju

Ostatci Rimskoga Carstva

Otočić na Brijunima u obliku ribe 24

Dnevnik putovanja

Mali maturalac Sa svojom učiteljicom Slavicom Bartolić 4. a razred, 8. lipnja 2018., putovao je na mali maturalac, u razgledavanje otoka Krka. Ugodnom vožnjom kroz nizinski, brežuljkasti, gorski i primorski kraj četvrtaši su ponovili svoje znanje iz prirode i društva o tim predjelima.

Morski susret

Putovali smo autobusom i veselo se družili. Kad smo stigli na otok Krk, najprije smo posjetili špilju Biserujku s puno stalaktita i stalagmita. Zatim smo krenuli u posjet mjestu Punat gdje smo se ukrcali na brod koji nas je prevezao do malog otočića Košljuna. Na Košljunu smo posjetili samostan franjevaca, muzej u kojem se čuvaju nošnje Primorja te životinje u staklenkama formalina. Poslije smo posjetili Jurandvor. Tamo je u crkvi sv. Lucije pronađena Bašćanska ploča, oltarna pregrada koja predstavlja spomenik pisan glagoljicom. Nakon iscrpnog govora vodiča, otišli smo na ručak na Velu plažu gdje smo se okupali i osvježili u moru. Umorni i puni doživljaja, u kasnim večernjim satima, vratili smo se svojim kućama. Napisala i fotografirala: Jana Zvonar, 5. a

Vožnja brodom

Vesela zabava

U crkvi sv. Lucije 25

Dnevnik putovanja

Učenici petih razreda, 4. lipnja 2018., posjetili su Jankovac. Šećući poučnom stazom, uz stručno vodstvo, učenici su upoznali njegov prirodni, geografski te povijesni značaj. Nakon duge i teške godine, učiteljice su nas odlučile odvesti na izlet. Iako su neki bili na Papuku više puta, bili smo sretni što ćemo se družiti na svježem zraku, na vrhu planine, u gustoj šumi punoj svakojakih životinja. Polazak na Papuk bio je u 8:30. Putem do Jankovca nikome nije bilo dosadno. Razgovarali smo, slušali glazbu i pjevali. Autobusom se nismo brzo vozili radi sigurnosti. Kretali smo se uskim cestama koje idu uzbrdo vozeći manje od 20km/h. Baš na tim cestama imali smo malih problema. Naši vozači trebali su imati strpljenja da prođu pored kamiona na cesti širokoj jedva 5 metara. No zahvaljujući spretnosti vozača, ubrzo smo stigli na cilj. U obilazak Papuka vodio nas je rendžer – vodič koji nam je pričao o svemu važnome na našem putu. Prvo smo krenuli do slapa po imenu Skakavac. Bio je predivan. Naučili smo da Skakavac teče po najmlađoj stijeni zvanoj sedra i da je ime najstarije planine Migmatit. Sedra je stara oko 7000 godina, a Migmatit čak 4 000 000 godina. Zatim smo prošli pokraj jezera da bismo došli do izvora potoka. Smjeli smo čak i popiti vodu iz potoka jer je bila pitka. Poslije kratke stanke kod izvora, krenuli smo

penjati se uzbrdo kako bismo stigli do grobnice grofa Josipa Jankovića. Neki malo slabije kondicije dosta su se umorili, a nekima poput mene nije ni kapljica znoja kliznula niz lice. Na tom dijelu puta okruživalo nas je bolesno drveće, no rendžer nam je rekao da drveće na Papuku nitko ne smije sjeći bilo ono bolesno ili zdravo. Vidjeli smo jazbinu jazavaca i naučili da oni svoju djecu čuvaju čak tri godine. Zatim smo krenuli nazad prema restoranu. Ondje smo se odmorili, ručali te se uputili u Slatinu gdje smo u kinu pogledali zanimljiv, no pomalo i zastrašujući film „Uzbuna na Zelenom Vrhu”. Stečeno znanje provjerili smo kvizom na povratku kući, a oni najbolji dobili su simbolične nagrade. Puni doživljaja i uz pjesmu vratili smo se kući u večernjim satima. Bilo je predivno družiti se s prijateljima i učiteljima. Mislim da bismo svake godine trebali ići planinariti i družiti se u prirodi. Napisala i fotografirala: Leona Hustić, 6. d

Slap Skakavac na Jankovcu

Dnevnik putovanja

Učenici trećih razreda otputovali su u Veliki Grđevac, rodno mjesto književnika Mate Lovraka.

Zatim smo uživali u igrama na snijegu. To je bilo stvarno zabavno. Poslije ručka pogledali smo film „Vlak u snijegu“. Kući smo se vratili sretni i zadovoljni! Napisala i fotografirala: Sara Tržić, 3. c

Posjetili smo školu Mate Lovraka u kojoj se nalazi njegova interpretacijska spomen-soba, njegove ocjene i razne slike. Zatim smo otišli u Kulturni centar Mato Lovrak gdje smo vidjeli poznati vlak iz filma „Vlak u snijegu“ te mlin iz filma „Družba Pere Kvržice“.

Ispred vlaka iz filma “Vlak u snijegu”

Učenici trećih razreda matične škole, 30. svibnja 2018., bili su na terenskoj nastavi u Noskovačkoj Dubravi. Informativno-edukativni centar i hostel „Dravska priča” nalazi se u neposrednoj blizini rijeke Drave, u općini Čađavica u Virovitičko-podravskoj županiji. Centar i hostel smješteni su u obnovljenom ljetnikovcu grofa Draškovića iz 19. stoljeća koji okružuje perivoj - spomenik parkovne arhitekture. Veselila sam se ovom izletu jer se odvio baš na moj rođendan. Sa zanimanjem smo promatrali unutrašnji prostor ljetnikovca koji je tematski uređen („Svijet sova”, „Flora”, „Kutak leptira”, „Ribe”, „Vodozemci i gmazovi”, „Ptičja pjevaonica”, „Dravske šume vila i vilenjaka”).

U parku smo razgledali biljke i oporavilište za rode. Vrijeme poslije ručka iskoristili smo za odmor, igru i zabavu, a ja sam počastila svoje prijatelje za rođendan. Nakon toga prošetali smo poučnom stazom „Dravi u zagrljaj” i stigli do odmorišta i promatračnice za ptice na samoj obali rijeke Drave. Kupovinom suvenira za uspomenu na lijepo proveden dan završio je naš posjet „Dravskoj priči”. Za rođendanski poklon dobila sam lijepi magnet u obliku rode. Sretni smo se vratili kući nestrpljivim roditeljima. Napisala i fotografirala: Lorena Slaviček, 4. a

Razgled parka

Radionica za učenike

Zasluženi odmor

Vrijeme za igru i zabavu

Dnevnik putovanja

U srcu Slavonije Učenici 6. a razrednog odjela, s učiteljicama Anom Rumek i Milenom Virovac, posjetili su grad Osijek. Ovoj terenskoj nastavi priključili su se i učenici područnih škola iz Starogradačkog Marofa, Male i Velike Črešnjevice, Sedlarice i Turnašice koji su uz Osijek posjetili i grad Đakovo. Dolaskom u Osijek prošetali smo gradom, a zatim smo se uputili u zidine drevne Tvrđe gdje smo posjetili Muzej školjaka i vodenog svijeta. Na izložbi smo vidjeli predstavnike kopnenih i slatkovodnih mekušaca s područja Drave, Dunava i Kopačkog rita, fosilne ostatke Panonskog mora te školjke, puževe, glavonošce, zvjezdače, ježince, spužve, koralje, neobične ribe i morske pse iz raznih mora svijeta. Čuli smo puno zanimljivih

Bajkovito putovanje

priča koje smo sa zanimanjem slušali i upoznali nove biljke i životinje. Nakon toga pogledali smo u Cinestaru film „Uzbuna na Zelenom Vrhu”. Na povratku kući pričali smo što nam se najviše svidjelo i što smo sve kupili jer bilo je vremena i za to. Napisala i fotografirala: Nina Virovac, 7. a

Ispred osječke katedrale

Učenici šestih razreda te učenici PŠ Dinjevac, Grabrovnica i Stari Gradac, zajedno sa svojim učiteljicama i učiteljima, posjetili su Ogulin, grad legendi i mitova. Razgledali su znamenitosti grada Ogulina te „Ivaninu kuću bajke”. Svi smo se veselili Ogulinu i bajkovitim pričama koje nas tamo čekaju. I nismo se razočarali. U „Ivaninoj kući bajke“ upoznali smo se s jednom od najvećih hrvatskih književnica te smo sudjelovali u radionici kreativnog stvaralaštva, zajednički pišući vlastitu bajku. U razgledu grada Ogulina posjetili smo Stari grad, Đulin ponor, crkvu te centar. Osvježili smo znanje o kulturno-povijesnim spomenicima u Zavičajnom muzeju. Nakon razgleda Ogulina uputili smo se na ručak u restoran na području akumulacijskog jezera Sabljaci.

Poneseni bajkovitim ogulinskim doživljajima krenuli smo prema Karlovcu i slatkovodnom akvariju „Aquatika”. Akvariji predstavljaju floru i faunu hrvatskih rijeka i jezera i nude razne zanimljivosti o ribama i vodama. Puni prekrasnih doživljaja i uspomena iz bajkovitog Ogulina i grada na četiri rijeke, Karlovca, vratili smo se kući u kasnim večernjim satima. Napisala i fotografirala: Josipa Gucek, 7. e

Pozdrav iz Ogulina 28

Dnevnik putovanja

Koprivnica - đurđevac

Učenici prvih i drugih razreda matične škole te učenici PŠ Kladare u pratnji svojih učiteljica i pedagoginje Kristine Lukić - Drmenčić bili su na terenskoj nastavi u Koprivnici i Đurđevcu. Po dolasku u Koprivnicu posjetili smo „Podravku“, kompaniju sa srcem, koja je svojim prehrambenim i farmaceutskim proizvodima osvojila velik dio svijeta. Tamo nas je ugostio gradonačelnik Koprivnice koji je odgovarao na naša znatiželjna pitanja. Zatim smo pogledali 3D film „Ferdinand“ koji nas je oduševio. Prošetali smo gradom i posjetili medičarnu „Špičko“ gdje smo upoznali proizvodnju medenjaka i medenih srca koja su nas očarala „filigranskim“ ukrasima. Nakon toga uputili smo se do Bakovčice, na imanje „Jastrebov vrh“ gdje smo ručali i razgledavali imanje i životinje uz pratnju domaćina. Najhrabriji su se odvažili na jahanje konja uz pratnju domaćina. Ostali su uživali u prirodi i igrama na imanju. U Đurđevcu smo posjetili Muzej gdje smo se upoznali s ,,Legendom o Picokima”. Zatim smo se uputili prema Starom gradu, u hrvatsku Saharu. Tamo smo vidjeli deve koje smo hranili travom i neke domaće životinje. Prepuni lijepih dojmova, zadovoljni i pomalo umorni, vratili smo se u Pitomaču u poslijepodnevnim satima. Napisale i fotografirale: Ema Balogović, 2. c i Petra Lovreković, 2. c

Šetnja Koprivnicom

U Hrvatskoj Sahari

Đurđevac

Stari grad Đurđevac

ISTANBUL -

grad na dva kontinenta Spoj Zapada i Istoka, živ, bučan, šarolik i nevjerojatno privlačan… sve je to Istanbul. Svoj doživljaj trodnevnog nezaboravnog putovanja u ovaj grad donose nam učenice šestoga razreda Lara i Jana. Početkom listopada posjetile smo Istanbul, grad u Turskoj smješten na tjesnacu Bospor koji dijeli Europu od Azije. Naše putovanje započelo je u zagrebačkoj zračnoj luci Franjo Tuđman, a nastavilo se vožnjom avionom Turkish Airlansa prema Istanbulu koja je trajala nepunih dva sata i bila je odlična. Nakon slijetanja u istanbulsku zračnu luku Ataturk te obavljanja graničnih i carinskih formalnosti, započela je naša istanbulska avantura. Autobusom smo se vozile prema hotelu uz prekrasnu panoramu. Uživale smo u prvim pogledima na Mramorno more, tjesnac Bospor i mnogobrojne tankere koji danonoćno čekaju prolaz kroz tjesnac. Nakon prijave u hotel i kratkog odmora krenule smo u razgled. Istanbul je kao velika košnica puna ljudi, automobila i tramvaja gdje ne postoje prometna pravila. Svi se kreću kako žele i prava je sreća kad se uspiješ ukrcati na tramvaj ili se iz njega iskrcati. Na našu sreću prva vožnja tramvajem prošla je jako dobro i već smo se našli kod Galata mosta i u šetnji najužurbanijom ulicom Istiklal Cadsesi s brojnim restoranima, trgovinama i štandovima na

Putopisna reportaža

kojima se prodaju pečeni kesteni, iscijeđeni sokovi od nara i citrusa te poznato pecivo simit. U blizi trga Taksim, koji je centar noćnog života, nakon odlične večere u restoranu, zasladile smo se ušećerenim voćem, sjemenkama i ostalim slasticama kojih ima u različitim bojama, oblicima i okusima na svakom koraku. Drugog dana vidjele smo Plavu džamiju, posljednju kraljevsku džamiju sa šest minareta te Aja Sofiju – nekad najveću crkvu u Bizantskom Carstvu koja je tek kasnije postala džamijom. Posebno nam se svidjela Topkapi palača - bivša sultanova palača koja je bila sjedište Osmanskog Carstva. Ručale smo u blizini nekadašnjeg hipodro- ma, a današnjeg trga. Na jelovniku su bili nezaobilazni kebab i baklave. Poslijepodne smo provele u zatvorenoj tržnici Grand Bazaru, najvećoj tržnici na svijetu s preko pet tisuća trgovina u kojima se može kupiti zlato, tekstil, začini, slastice, suveniri… Treći dan nam se najviše svidio zbog posjeta egipatskoj tržnici začina i krstarenja brodom po Bosporu. Uživale smo u pogledu na carske palače, tvrđave i vile u kojima su se snimale poznate turske sapunice. Na malenom otočiću, na kojem je smještena Djevojačka kula, uživale smo u prekrasnom pogledu na Istanbul i imale priliku odjenuti haljine nekadašnjih sultanija. Šetale smo azijskom stranom Istanbula pod nazivom Kadikoy, a poseban je doživljaj bio voziti se podzemnom željeznicom ispod Mramornog mora, odnosno Bospora natrag na europsku stranu. Šetnjom po europskoj strani Ortakoy završio je i treći dan. Posljednjeg dana našeg putovanja obavile smo nezaobilaznu kupovinu, a kući smo se vratile s nekoliko torbi više. Putovanje je bilo nezaboravno! Napisale i fotografirale: Lara Crnčić, 6.d i Jana Koren, 6.d

Putopisna reportaža

Jeste li znali? Džamije - velebne su građevine koje izazivaju divljenje i duboko poštovanje. Izvori kažu da ih ima oko 2700, no svakodnevno se grade nove. Najpoznatija je Aja Sofija. Hamam - tradicionalna je turska kupelj. Osoba koja se kupa u hamamu prvo ide u prostoriju (saunu) koja se neprestano zagrijava toplim i suhim zrakom. Nakon preznojavanja slijedi kupanje hladnom vodom i masaža, te odlazak u sobu za hlađenje i relaksaciju. Toranj Galata - srednjovjekovni je kameni toranj u četvrti Galata. Ima devet katova i visok je 66.90 metara. Jedna je od najupečatljivijih gradskih znamenitosti koji nudi panoramski pogled na stari dio Istanbula i njegovu okolicu. Grand Bazaar – najveća je natkrivena tržnica u Turskoj. Bosporski most – viseći je most koji povezuje Europu i Aziju.

Lara i Jana

Pogled na istanbulske znamenitosti

Pecivo Simit U ulici Istiklal Cadsesi

Crtice s područja

„Od polja do stola“ Na izvanučioničkoj nastavi održanoj 25. travnja 2018. učenici PŠ Dinjevac posjetili su tvornicu „Spider grupa” u Pitomači koja se bavi uzgojem, preradom ljekovitog i aromatičnog

Ispred tvornice Spider grupa

bilja te opremanjem čajeva. Učenici su na zanimljiv način, u neposrednom okruženju, naučili kako se prerađuju biljke te pakiraju u vrećice i kutije čaja koje vidimo na policama trgovina.

Dinjevac

Spremni za obilazak

Budimo liječnici! PŠ Kladare posjetila je gospođa Kristina Mihaljević koja je učenike upoznala sa zanimanjem medicinske sestre čiji opis posla uključuje skrb, praćenje, nadzor i savjetovanje pacije-

Mali odmor

nata i bolesnika. One promatraju i procjenjuju tjelesno i psihičko stanje te ponašanje svojih pacijenata. Tako prepoznaju potrebe za sestrinskom skrbi i osiguravaju važne podatke liječnicima za prepoznavanje i praćenje tijeka bolesti. Učenicima je bilo zabavno i poučno.

Kladare

I mi ćemo biti liječnici

Vatrogasno predavanje Povodom dana svetog Florijana, 4. svibnja 2018., učenike PŠ Kladare posjetio je zapovjednik Vatrogasne zajednice Općine Pitomača Zdravko Fras. Održao je kratko predavanje učenicima o opasnostima paljenja vatre na otvorenom. Učenici su dobili poklončiće i upoznali se s vatrogasnim kamionom. Kladarci ispred vatrogasnog vozila

Crtice s područja

Savršeni na malo drugačiji način Odjenuvši različite čarape učenici 4. razreda PŠ Otrovanec s učiteljicom Helenom obilježili su Međunarodni dan osoba s Down sindromom. Downov sindrom je genetski poremećaj koji je uzrokovan prisutnošću jednog kromosoma viška. Kromosomi su sićušne nakupine bjelančevina u svakoj stanici ljudskog organizma koje prenose sve nasljedne karakteristike. Down sindrom nastaje u trenutku začeća. Prosječno se jedno od 650 novorođene djece rađa s Downovim sindromom, a u Republici Hrvatskoj po nekim podacima ima preko 1500 osoba s Downovim sindromom. Taj poremećaj sprječava normalan tjelesni i mentalni razvoj osobe.

Obilježavanjem Svjetskog dana sindroma Down, 21. ožujka, učenici su željeli upozoriti na ovaj poremećaj te potaknuti na veće poštovanje prava ljudi s Downovim sindromom, potaknuti razumijevanje i nastojanje za poboljšanjem njihovog položaja u društvu. Osobe s Downovim sindromom su tople, dobrodušne, vedre, vesele, komunikativne, kreativne, no većini njih je čitav život potrebna podrška, njega i pomoć. Zato ih podržimo noseći na njihov dan simbolične šarene čarape koje oni sami ne mogu upariti.

c e n a v o r Ot

Podrška djeci oboljeloj od Down sindroma

Što vas očekuje u četvrtom razredu? Četvrtaši iz Otrovanca svojim su prijateljima, budućim četvrtašima s kojima dijele učionicu, napravili motivacijski plakat. Ukratko su im prikazali da ih u 4. razredu očekuje zanimljiva, kreativna i istraživačka nastava.

Sretno budućim četvrtašima 33

Crtice s područja

O zdravoj prehrani Učenici 2. i 4. razreda PŠ Turnašica, 22. veljače 2018., pravili su od voća voćnu salatu te su naučili kako se pravi napitak

smoothie. Prisjetili su se koliko je važno svakodnevno jesti voće, povrće i mliječne prozvode koji obiluju vitaminima i pogoduju našem zdravlju.

Jedimo zdravo

Obilježavanje Dana obitelji

Dijete je srce obitelji, a obitelj srce društva

Učenici 3. i 4. razreda PŠ Velika Črešnjevica, 15. svibnja 2018., različitim su aktivnostima obilježili Dan obitelji. Pisali su o njima, crtali i bojili članove svojih obitelji. Saznali smo kako se najbolje provodi vrijeme s roditeljima, tko je od članova obitelji najzabavniji, što tata najsmješnije radi, što mama najbolje radi, koji je mami omiljeni sport... Za domaću zadaću dobili su zadatak provesti dan sa svojom obitelji u igri, radosti i veselju.

Obiteljski crteži za naše roditelje Cvijet za dar

QR zadaci - zanimljivo ponavljanje Učenici 3. i 4. razreda PŠ Velika Črešnjevica u školu su donijeli svoje tablete i pametne mobitele te su učili, vježbali i ponavljali pomoću njih. Učiteljica im je zadatke šifrirala i pretvorila ih u QR kodove. Učenici su QR kodove skenirali i sa zadovoljstvom ih rješavali. Zaključili su da im se ovakav način rada jako sviđa. Ponavljanje putem QR kodova 34

Crtice s područja

Jedite jabuke svaki dan! Jabuka opskrbljuje organizam energijom, te sprječava umor i gubitak koncentracije. Integriranim nastavnim danom i nizom aktivnosti učenici PŠ Velika Črešnjevica obilježili su Dan jabuka. Čitali su, pjevali, rješavali križaljku, zbrajali, oduzimali i slikali jabuke. Na kraju su uz pomoć sokovnika napravili prirodni sok od jabuka.

Izrada prirodnih jabučnih sokova

Donacija projektora i printera

Uručenje projektora

Mjesni odbor Grabrovnica, predvođen predsjednikom Ivicom Peterfijem, te predsjednik Mjesnog odbora Velika Črešnjevica Mario Rengel, uručili su projektore učenicima, učiteljicama i ravnatelju škole koji će uvelike unaprijediti izvođenje nastave. Donacijama se pridružila i obitelj Belković iz Velike Črešnjevice koja je učenicima donirala pisač za potrebe nastave. Zahvaljujemo Općini Pitomača što je iskazala brigu za našu školu te nam na taj način poboljšala uvjete rada i osuvremenila nastavu.

Oproštaj od još jedne generacije četvrtaša “Budi sretan svaki dan, daruj srca svoga plam...” Završnim priredbama, četvrtaši područnih škola, oprostili su se od prijatelja i svojih učiteljica. Roditelje i sve prisutne uveselili su recitacijama, igrokazima i pjesmicama. Sretno u 5. razredu!

Raspjevano i rasplesano

Iz našeg fotoalbuma

Zabava na snijegu

Uređenje hola škole u Velikoj Črešnjevici

Veseli dan

Proljeće u Kladarama

Svjetski dan kravata

Mala svatovska poborka

Napisali: Leo Gašparić, 7.d, Lara Tkalčec, 7.d, Josipa Gucek, 7.e. Foto: učiteljice razredne nastave 35

Naši uspjesi

Županijska natjecanja

Nat jecanja su važan dio nastavnih i izvannastavnih aktivnosti u školi. Učitelji naše škole pripremili su brojne učenike za nat jecanja u pojedinim nastavnim predmetima. Mnogi su učenici postigli zavidne rezultate. Svim sudionicima čestitamo na njihovim uspjesima uz savjet: „Učite s razumijevanjem i logički zaključujte!“

Astronomija

Biologija

Engleski jezik

Geografija

LiDraNo

Hrvatski jezik

Matematika 63

Povijest

Naši uspjesi

Državna smotra LiDraNo u Primoštenu

Preradović i simpatični Smjehuljci prepoznati kao najbolji Morski grad Primošten od 19. do 21. ožujka 2018. otvorio je vrata lidranovcima iz cijele Hrvatske. Učenici su imali priliku pokazati svoju kreativnost i darovitost u literarnom, dramsko-scenskom i novinarskom izričaju, a prosudbena povjerenstva činili su poznati književnici, filmski i kazališni redatelji, glumci, dramski pedagozi i novinari. Cilj je smotre razvijati i poticati učeničko stvaralaštvo njegujući hrvatski jezik. Nakon uspješnog Županijskog LiDraNa, našu školu na državnoj smotri predstavljali su učenici 3. razreda sa svojim skupnim scenskim nastupom pod nazivom Smijeh nije grijeh te školski list Preradović i ja kao glavna

Helena u razgovoru s gospođom Anitom Šojat

urednica. Zaslužne mentorice bile su Božica Rakijašić i Sanja Koletić. Naš školski list Preradović plasirao se među 15 najboljih školskih listova u državi čime se prepoznala njegova vrijednost. Članovi prosudbenog povjerenstva za školske listove bili su: Anita Šojat, Marko Baus i Srećko Listeš. Pohvalili su naš trud i istaknuli bogatstvo naše škole u obilježavanju događaja, sudjelovanju u projektima i postizanju značajnih rezultata. U razgovoru s gospođom Anitom Šojat shvatila sam da je tema broja Prošlost u sadašnjosti dobro obrađena i da sadrži sve oblike novinarskog izražavanja. Naš list dobio je sve pohvale! Lijepo je to čuti nakon godine dana rada na njemu.

Naš Preradović

Sve pohvale pobrali su i naši mladi glumci koji su dobro nasmijali publiku i članove prosudbenog povjerenstva. Smjehuljci su bez greške izveli svoj nastup i pri tom se odlično zabavili i, naravno, nasmijali. Svečanim zatvaranjem u kongresnoj dvorani Kravata naše trodnevno druženje došlo je kraju. Sklopila sam nova i prekrasna prijateljstva i obogatila se za još jedno iskustvo u svojem životu. Napisala: Helena Popović, bivša urednica Preradovića Foto: Sanja Koletić, učiteljica hrvatskog jezika

Posljednje pripreme dramske skupine na plaži

Uspješno završen nastup

Naši uspjesi

Ema Lovreković ponovno najbolja U Crikvenici je od 22. do 25. travnja 2018. održano državno natjecanje iz kemije. U kategoriji osmih razreda, pod mentorstvom učiteljice Snježane Starčević-Lovreković, naša Ema Lovreković osvojila je izvrsno 4. mjesto.

Mentorica Snježana Starčević - Lovreković i Ema

Ema se odlično snašla na županijskom natjecanju iz kemije osvojivši prvo mjesto. Time se plasirala na državnu razinu natjecanja. Na temelju ostvarenog rezultata Ema je pozvana na testiranje za Međunarodnu prirodoslovnu olimpijadu mladih te Prirodoslovnu olimpijadu Europske unije. O svojim dojmovima govori nam Ema: „Ovo mi je bilo drugo državno natjecanje iz kemije. Drago mi je što sam vidjela

svoje prijatelje od prošle godine, ali i upoznala nove. Samo natjecanje sastojalo se od dva pokusa koji su trajali dva sata. Nakon što sam riješila oba natjecanja, mogla sam odahnuti i uživati u prelijepoj Crikvenici. Zadovoljna sam osvojenim četvrtim mjestom. Zbog svojeg uspjeha na natjecanju pozvana sam na testiranje za Međunarodnu prirodoslovnu olimpijadu (IJSO) te na testiranje za Europsku prirodoslovnu olimpijadu (EJSO). Za oba testiranja moram naučiti dosta gradiva iz kemije, fizike i biologije uključujući i gradivo srednje škole. Testiranja se provode na PMF-u i traju tri sata. Ako prođem testiranja, mogu otići u Boswanu gdje se održava IJSO, ili Portugal gdje se održava EJSO.“ Emi želimo puno uspjeha na testiranjima kao i u srednjoškolskim danima. Napisala: Lana Mihaljević, 7.e

Nacionalni projekt za poticanje čitanja U petak, 4. svibnja 2018. godine, u Srednjoj školi Čakovec održana je završnica Nacionalnog projekta za poticanje čitanja. Našu školu predstavljale su učenice osmih razreda: Meri Ravlić, Petra Begović i Adrijana Dikšić pod mentorstvom knjižničarke Ksenije Grudić-Kukavice. Tema kviza znanja i kreativnosti bila je Zapisi iz škrinjice sjećanja. Naše učenice odgovarale su na pitanja vezana uz knjige: Tajni dnevnik Adriana Molea, Gregov dnevnik:kronike Grega Heffleya i Kora od jabuke. Na veliku radost učenica natjecanje je posjetila Jadranka Klepac, autorica knjige Kora od jabuke. Osim književnog susreta, natjecatelji su slobodno vrijeme proveli u razgledavanju grada Čakovca te multimedijalnim radionicama koje su bile osmišljene u Graditeljskoj školi Čakovec. Napisala: Paula Dardić, 7.e Foto: Ksenija Grudić-Kukavica, knjižničarka Petra Begović, Meri Ravlić, Adrijana Dikšić 38

Naši uspjesi

Vijesti iz sporta MALI NOGOMET – 4. mjesto u državi

Atletika – u znaku broja 6

U Murskom Središću, 23. ožujka 2018., naši učenici osvojili su 1. mjesto regije Sjever u malom nogometu. Pobjedom nad Novim Marofom i Virjem osigurali su plasman na Državno prvenstvo koje je održano 23. travnja 2018. u Poreču. Našu školu predstavljali su Matej Babić, Erik Erdelji, Pavao Jan Begović, Luka Kos, Robert Greguraš, Domagoj Turković, Amar Ali, Andre Posenjak, Karlo Kapitan i Marko Lovrin pod vodstvom učitelja Ivana Kosa.

U dvorani naše škole, 18. svibnja 2018., održano je Županijsko natjecanje u atletici za učenike 5. i 6. razreda. Pod mentorstvom učitelja Ivana Kosa naše učenice osvojile su 2. mjesto, dok su učenici pod mentorstvom učitelja Danijela Bijuka osvojili 1. mjesto i time se plasirali na državnu razinu koja se održala 4. lipnja 2018. u Vinkovcima. U ekipnoj konkurenciji naši učenici osvojili su izvrsno 6. mjesto.

Državni predstavnici u malom nogometu

Atletičari petih i šestih razreda

Završnica Državnog prvenstva u krosu U Poreču je, 19. travnja 2018., održana završnica Državnog prvenstva u krosu. Sudjelovala je 21 školska ekipa, odnosno 84 natjecatelja. Na zahtjevnoj stazi naši učenici Erik Erdelji, Matej Babić, Luka Kos i Andre Posenjak u ekipnom plasmanu zauzeli su odlično 11. mjesto. Erik Erdelji na cilj je stigao peti.

Završnica Državnog prvenstva u atletici za učenike 7. i 8. razreda održana je 15. svibnja u Splitu. Sudjelovalo je 17 škola, a učenici naše škole osvojili su izvrsno 6. mjesto. Pod mentorstvom učitelja Ivana Kosa našu su školu predstavljali Andre Posenjak, Luka Kos, Erik Erdelji, Matej Babić, Antonio Sulimanec, Josip Štukar, Dominik Buri, Luka Bedeković, Karlo Kapitan te Ivan Vlašić.

Atletičari sedmih i osmih razreda

Najbolji u krosu

Idemo do pobjede!

Naši uspjesi

4. mjesto u stolnom tenisu U Varaždinu je, 15. veljače 2018., održana poluzavršnica državnog prvenstva u stolnom tenisu. Našu su školu predstavljale Ilona Čop, Paula Špoljarić i Nina Virovac te su osvojile 4. mjesto. Mentor učenica bio je učitelj Ivan Kos. Čestitamo! Napisali: Lara Tkalčec, 7.d i Leo Gašparić, 7.d Foto: Ivan Kos i Danijel Bijuk, učitelji tjelesne kulture

Ostala natjecanja

Ilona, Paula, Nina - izvrsne u stolnom tenisu

Likovni nat ječaj – „Hrvatska kakvu želimo“

Kao dio procesa izrade Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije organiziralo je nagradni natječaj za dječje literarne i likovne radove na temu „Hrvatska kakvu želimo”. Županijska razvojna agencija VIDRA, kao regionalni koordinator, organizirala je Županijski ocjenjivački odbor te zaprimila najbolje radove iz škola s područja naše županije te osigurala nagrade za finaliste. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, 26. ožujka 2018., dodijeljene su nagrade učenicima čiji su radovi prepoznati kao najbolji. I naši učenici prijavili su se na natječaj. U kategoriji likovnih radova za učenike od 5. do 8. razreda, pod vodstvom učiteljice likovne kulture Vedrane Filipović Marinić, Patrik Ivanović osvojio je 1. mjesto, a Luka Demšić 3. mjesto. Čestitamo našim učenicima! Napisala i fotografirala: Lara Tkalčec, 7.d

Patrik, Vedrana Filipović Marinić, Luka

Nagrađeni radovi

Nagrađeni radovi 40

Naši uspjesi

Pričica o osvojenom električnom vlaku Nela Rengel učenica je 3. razreda područne škole Velika Črešnjevica. Jednoga je dana s izviđačima posjetila likovnu izložbu pod nazivom Virovitica voli vlakove. „Tamo sam saznala da i sama mogu sudjelovati u likovnom natječaju. Od kilograma glinamola izradila sam lokomotivu s vagonima“, govori Nela. Njena izrađena maketa dobila je najviše glasova čime je Nela osvojila 1. mjesto. Za nagradu je dobila električni vlak koji je ponosno pokazala svojim prijateljima u školi. Nela se zahvaljuje svima koji su je podržali u radu. Napisao: Leo Gašparić, 7.d

Vlakić od glinamola

Zaslužena nagrada - električni vlak

Regionalno nat jecanje iz robotike U našoj je školi, 20. travnja 2018., održano regionalno natjecanje iz robotike, 3. kolo Croatian Makers lige na kojem su, uz učenike naše škole, pod vodstvom učitelja Dejana Tišljara, sudjelovali i učenici još 5 škola: OŠ Andrije Palmovića Rasinja pod mentorstvom Roberta Plenteka, OŠ Vladimir Nazor Križevci pod mentorstvom Tomice Turkovića, OŠ Vladimir Nazor Virovitica pod mentorstvom Ivana Fadljevića, OŠ Fran Koncelak Drnje pod mentorstvom Vedrana Jankovića i OŠ Grgura Karlovčana Đurđevac pod mentorstvom Milana Kosa.

Timove su činila 4 učenika, a zadatak natjecanja bio je u 90 minuta samostalno programirati dva robota koji su u što kraćem vremenu morali proći zadanu stazu. U ovom izazovu sudjelovali su naši učenici sedmih razreda: Dominik Štefoković, Dorijan Pankasz, Lana Fičko i Klara Rengel koji su osvojili 1. mjesto. Ova je skupina nakon četiri kola zadržala odlično 2. mjesto u regiji Koprivnica. Čestitamo! Napisala: Iva Jovanović, 7.d Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Učenici Dominik Štefoković, Dorijan Pankasz, Lana Fičko i Klara Rengel s mentorom Dejanom Tišljarom 41

Projekti

Napredni STEM program za učenike osnovnih škola

Poticanje talentiranih i darovitih učenika

U Informativno edukativnom centru Dravska priča u Noskovačkoj Dubravi od 23. od 25. ožujka organiziran je trodnevni kamp za učenike osnovnih škola koji su ostvarili najbolje rezultate na testiranjima u sklopu projekta Budi STEMpatičan. Našu školu predstavljali su Jakov Čajkulić, Ema Lovreković i Meri Ravlić. Edukativni centar pod nazivom Dravska priča sastoji se od predavanja s radionicama koje su utvrđene planom i programom.

Jakov Čajkulić, Ema Lovreković i Meri Ravlić

Na prvom predavanju naučili smo koji su plinovi štetni za Zemlju i ljude. Voditelj je imao bocu u kojoj je bio tekući dušik. Pričao nam je kako on ispari kad se izlije iz boce u kojoj se nalazi i upozorio nas je da izbjegavamo dodir s tom tekućinom jer je jako hladna. Da je to tako dokazali smo balon–pokusom. Kad balon stavimo u mjesto ispunjeno tekućim dušikom, on se zbog hladnoće smanjuje, a ako ga približimo vatri, on se

rastegne. Učili smo o nuklearnoj energiji i o elektranama. Napravili smo pokus bocom koju smo napunili tekućim dušikom. Kada smo bocu bacili, ona je eksplodirala jer nije imala otvor pa nije mogla izdržati pritisak plina. Da je boca imala otvore na čepu kroz koju je mogao prolaziti tekući dušik, ne bi eksplodirala. Sljedeći dan imali smo predavanja o struji i o programiranju robota. Saznali smo da se struja sastoji od pozitivnog i negativnog naboja i naučili smo kako nastaje strujni krug. To se lako može dokazati voćem. U limun ili naranču stavili smo bakrenu šipku i vijak na način da se pritom ne dodiruju. Crvenu žicu zavezali smo za vijak, a plavu za bakrenu šipku. Nakon toga morali smo zavezati krajeve žica za led-lampicu. Ako bi svijetlila, onda bi značilo da smo izvršili zadatak, a ako ne bi svijetlila, onda bismo morali ispraviti to što smo krivo napravili. Nakon toga saznali smo kako je nastao i što je Internet te kako su se spajala prva računala. Tom prilikom naučili smo programirati lego-robote pa smo organizirali utrku robota. U prvoj utrci bili smo treći zato što se naš robot zaletio u drugoga. Na kraju smo se utrkivali protiv robota koji je napravio naš voditelj. Završili smo na odličnom drugom mjestu. Zadnji dan imali smo predavanje o poslovima s kojima bismo se mogli baviti u budućnosti. Na papir smo ispisivali svoju listu zanimanja, a onda smo na računalu rješavali test koji nam je pokazao koji je posao za nas najbolji. Nakon tri ispunjena dana, prepuni pozitivnih dojmova i iskustava, vratili smo se umorni, ali bogatiji novim saznanjima i novim prijateljstvima koja ćemo njegovati i dalje. Napisao: Jakov Čajkulić, 6.e

Održan treći Božićni sajam

Snježna bajka

Nastupom školskoga zbora, 14. prosinca 2018., svečano je otvoren treći Božićni sajam u našoj športskoj dvorani. Prigodnim riječima prisutnima se obratio ravnatelj Igor Maresić. Raznovrsne božićne rukotvorine naših učitelja, učenika i njihovih roditelja krasile su mnogobrojne štandove. Sliku blagdanskog ugođaja upotpunio je bijeli snijeg. Stoga, 42

Raznovrsno i šareno

zabave nije nedostajalo. Napisala: Ivana Sesvečan, 5.d Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Projekti

Crveni križ Virovitica

Darujmo vrijeme za dobra djela

Djelatnice Crvenog križa održale su zanimljivo predavanje o važnosti socijalne samoposluge za koju se svaki mjesec prikupljaju namirnice u našoj školi. Crveni križ međunarodna je humanitarna organizacija koja pomaže siromašnima, starijim osobama i nemoćnima. U našoj školi, pod vodstvom učiteljice Helene Tambolaš, postoji zajednica volontera Crvenoga križa Virovitica. Volontiranje je dobrovoljno ulaganje osobnog vremena i truda za dobrobit druge osobe. Cilj našeg volontiranja je sakupljanje namirnica za socijalnu samoposlugu u Virovitici. U tu akciju

Učenice na predavanju Crvenog križa

uključili smo cijelu školu. Krenuvši od studenoga pa sve do lipnja, svaki je razred u mjesec dana mogao donirati neke prehrambene namirnice i higijenske potrepštine kao što su: riža, tjestenina, kava, šećer … ili neke higijenske proizvode. Odaziv je bio velik, a posebno su nas iznenadili učenici prvih razreda koji su donirali najviše proizvoda. Hvala im na tome. Za naše savršeno obavljene zadatke dobili smo prsluke,

majice, blokiće i najvažnije - volonterske knjižice. Naš je sljedeći cilj skupljati novčane priloge čime bismo kupili prehrambene i higijenske potrepštine. Zadovoljni smo svojim radom i ponosni smo jedni na druge. Molimo vas, ako ste u mogućnosti, darujte vrijeme za dobra djela! Hvala! Napisala: Tanja Sesvečan, 8.d Foto: Iva Jovanović, 7.d

Uručene nagrade za uspješno obavljene zadatke

O projektu „Hranom i kretanjem do zdravlja“

U zdravom tijelu zdrav duh Učenici i učiteljice PŠ Velika Črešnjevica počeli su provoditi školski projekt „Hranom i kretanjem do zdravlja“. Pješačili su do OPG-a Čikvar u svom mjestu i ubrali rajčice. U školskoj kuhinji su radili pizze i miješane salate koristeći rajčice, tikvice, papriku i luk. Modelirali su i crtali povrće te gledali prezentaciju o vitaminima koji se nalaze u povrću i koji su važni za zdravlje djece. Projekt će provoditi tijekom cijele

školske godine. U sklopu projekta „Hranom i kretanjem do zdravlja” učenici razredne nastave od 22. rujna do 30. rujna obilježavali su Europski tjedan sporta raznim natjecanjima i igrama. Cilj je motivirati javnost na aktivnost kroz cijelu godinu. Napisala i fotografirala: Jana Zvonar, 5.a

Učenici Velike Črešnjevice provode projekt “Hranom i kretanjem do zdravlja” 43

Projekti

Nacionalni program prevencije vršnjačkog nasilja

Dana ružičastih majica Učenici matične i područnih škola obilježili su 28. veljače 2018. Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day, koji promiče toleranciju među mladima i borbu protiv vršnjačkog nasilja. Učenici osmog razreda Meri Ravlić, Ema Čupen te Filip Kapitan održali su predavanje o nasilju istaknuvši da je nasilje svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli. Govorili su o uzrocima nasilja koji mogu biti uzrokovani fizičkim izgledom osobe, rasnim i vjerskim razlikama te

Ružičasti u Dinjevcu

Ne nasilju u Starom Gradcu

Sakupljanje plastičnih čepova

„Plastičnim čepovima do skupih lijekova“ humanitarna je akcija naše škole. Skupljajući plastične čepove pomažemo

materijalnim stanjem osobe. Nasilje se u zadnje vrijeme javlja u sve ranijoj dobi, no svoj uspon doživljava u pubertetskoj i mladenačkoj dobi. Nasilju potpomažu mediji i društvene mreže poput Instagrama, Facebook-a , Twittera , YouTube-a … Osobe se najčešće s prvim oblicima nasilja susreću u školi zbog ulaska u novu zajednicu.

Svjesni činjenice da je nasilje prisutno svakodnevno u svim okruženjima, učenici naše škole odlučili su reagirati i pomoći zajednici u razumijevanju i prihvaćanju različitosti koje nas okružuju. Izradili su prigodne panoe te nošenjem ružičastih majica pokazali kako ne podržavaju nasilje. Napisala i fotografirala: Iva Jovanović, 7.d

Velika Črešnjevica ne podržava nasilje

Na predavanju o sprječavanju nasilja

jednom ljudskom biću da dobije lijek, a ujedno činimo dobro za naš okoliš. U ovakve humanitarne akcije mogu se svi priključiti jer sve što trebate učiniti je samo donijeti čepove kojima možemo spasiti mnogobrojne živote. To su učinili i učenici PŠ Velika Črešnjevica. Posjetili su školsku knjižnicu gdje su u sklopu projekta „Zelena knjižnica“ vidjeli kratke animirane filmove o nesa-

Izrada igračaka od čepova

Poticajni pano

vjesnom korištenju plastike i plastičnih vrećica. Spoznali su da odvajanjem plastike pridonose zaštiti okoliša te da se plastični otpad može upotrijebiti za izradu korisnih predmeta. Izradili su igračke od plastičnih čepova, a ostatak čepova ostavili su u školi i tako pridonijeli školskom projektu “Plastičnim čepovima do skupih lijekova”. Napisale: Jana Zvonar, 5.a i Josipa Gucek, 7.e

Projekti

Budimo dobri kao kruh! Siromaštvo je danas uobičajena pojava. Ono je svuda oko nas, samo što to uvijek ne primjećujemo. Zaslijepljeni smo svojim stvarima misleći samo na sebe. Kada govorimo o siromaštvu, pomislimo najprije na daleke zemlje, a stvarnost nas upućuje i na ljude u našoj sredini. Možda to teže primjećujemo jer ljudi skrivaju svoje siromaštvo. Dani kruha idealna su prilika da na početku školske godine osvijestimo na čemu sve možemo biti zahvalni, ali i da se podsjetimo kako trebamo pomagati slabijima od sebe. Tako smo odlučili da nas kroz te dane vodi misao: „Budimo dobri kao kruh!“ Cilj nam je već treće godine aktivno pomoći siromašnima, kako u svijetu tako i onima koji žive u našoj zemlji, u našoj sredini. Prošle smo se godine uključili u međunarodni projekt: „Marijini obroci“ te smo tako sakupljenim novčanim prilozima cijele godine hranili i školovali više od 50–ero siromašne djece u dalekim krajevima svijeta. Ove smo godine nastavili svoje humanitarno djelo i povećali broj na 75 korisnika. Time smo ujedno spasili život te djece i na to smo jako ponosni. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u tom projektu.

Mirisno u Sedlarici

Sakupljanjem živežnih namirnica i higijenskih potrepština sudjelovali smo i u Caritasovoj akciji Varaždinske biskupije kojom smo pomogli siromašnima u našoj sredini. Na taj se način odgajamo za nesebično darivanje, suosjećanje, uzajamnu pomoć i zahvalnost za sve što imamo. To su naši ciljevi koje smo uvelike i ostvarili. Pozivamo sve čitatelje školskog lista „Preradović“ da i vi budete dobri kao kruh! Napisale: Ella Grlica 7.b, Lana Relić 7.b, Romina Lukačić, vjeroučiteljica Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Dani kruha u Otrovancu

Priredba u matičnoj školi

Školski medni dan Povodom dana svetoga Ambrozija, zaštitnika pčela i pčelara, 7. prosinca i u našoj je školi održan Školski medni dan. Projekt provode Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatska poljoprivredna agencija i Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Naši prvašići dobili su promotivnu vrećicu, edukativnu slikovnicu „Pčelica Jelica i medo Edo”, promotivni letak „Med hrvatskih pčelinjaka” i staklenku meda pakiranu u nacionalnu staklenku za med. Edukativnom prezentacijom prvašići su upoznati s važnošću meda i značajem pčelara. Napisale: Ivana Sesvečan, 5.d i Sara Rakitničan, 5.d Foto: Iva Jovanović, 7.d

Vrijeme je za med 45

Gostovanja

Intervju s Bojanom Meandžijom, autoricom romana „Trči! Ne čekaj me…“

Obitelj je najtopliji pokrivač kada je najhladnije U našoj školskoj knjižnici ugostili smo mladu književnicu Bojanu Meandžiju koja nam je predstavila svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ Roman je napisala kao trinaestogodišnjakinja, a u njemu iznosi svoja proživljavanja tijekom Domovinskog rada u okupiranom gradu Karlovcu.

Bojana Meandžija s Paulom

»» Kada ste i kako osjetili potrebu da napišete ovaj roman? Jedne noći, u trenutku kada je moj neboder bio u plamenu, kroz glavu mi je prošla jedna misao: „Ako je to zaista to, ako ja ne preživim ovu noć i ako više nikada ne ugledam svjetlo dana; ustani, uzmi olovku i ostavi negdje trag… možda će za 20-30 godina netko ući u ovo sklonište i saznati da su tu živjele jedna Bojana i jedna mala Marija koje su ovdje ostavile svoje djetinjstvo.“ Te noći, oko dva sata ujutro, zapisala sam svoju prvu rečenicu, no nisam znala da sam njome započela avanturu pisanja priče koja je završila na 240 stranica. »» Postoje li, doista, zapisi na letvicama? Da, većina tih zapisa postoji i dandanas na letvicama i zidovima u skloništu. To je jedna neizbrisiva uspomena jednog djetinjstva, jedno stvarno i autentično svjedočanstvo ispisano dječjom rukom. »» Možete li nam nešto reći o pjesmi na početku Vašega romana? Tu je pjesmu napisala moja mama. To mi je najdraža pjesma koja je ikad napisana. Ona govori o onim najvećim i najsnažnijim emocijama koje roditelj može osjećati za svoje dijete. »» Naslov nam se jako svidio. Je li to rečenica koju su izgovorili Vaši roditelji? Da, to je prva rečenica koju su mama i tata viknuli meni i mojoj sestri kada je zasvirala prva uzbuna za opću opasnost: „Trčite i nemojte nas čekati!“ Za mene je to bio jako velik šok jer nismo znale kuda moramo trčati, gdje ćemo dočekati mamu i tatu i hoćemo li ih uopće dočekati. Upravo zato sam željela da ta rečenica bude na naslovnici romana jer i ona ima iza sebe jednu priču. 46

»» Kako je rat utjecao na Vaš daljnji život? Kako sada gledate na ono što ste proživjeli, a kako ste na to gledali kao dijete? Moram priznati da me rat jako promijenio kao djevojčicu, a ujedno i kao odraslu osobu. Nikada ne bih shvatila koje su prave vrijednosti u životu da se, nažalost, nije dogodio rat. Sada znam cijeniti toplinu kreveta, toplinu zagrljaja, topli obrok ili toplu odjeću. Sada znam cijeniti što znači imati utjehu kada ti je najpotrebnija, što znači dobiti zagrljaj kada ti je neophodan. Kao dijete shvaćala sam sve te stvari vrlo površno i nisam na to obraćala pažnju. Sada znam što znači biti živ i živjeti život punim plućima. »» Čujete li se još s prijateljima iz skloništa? S nekim se čujem, a s nekim ne jer nas je život odveo u različitim smjerovima. No većinom su svi ti ljudi još uvijek negdje u blizini. Ponekad se čak i prisjetimo tih zajedničkih ratnih trenutaka. »» Što mislite kakav su dojam dobili čitatelji o knjizi? Što su rekli Vaši bližnji? Dojmovi su, koliko čujem i vidim po školama u koje se uvijek vratim, iznenađujuće pozitivni. Ta emocija koju dobijem od djece za vrijeme književnog susreta je neprocjenjiva. Novinari me znaju pitati: „Može li se živjeti od pisanja?“ Uvijek odgovorim da se može. Ja živim od vaših poruka koje dobijem, od razgovora s djecom, od saznanja da je netko posudio moju knjigu. »» Kome biste posvetili svoje djelo? Što biste njime poručili čitateljima? Djelo sam posvetila prvenstveno svojim roditeljima, svome djedu i svojoj baki. Oni su mi bili i još uvijek jesu najveća podrška u svemu što radim. Jako su ponosni što sam uspjela u svojoj misiji, što razgovaram s tisućama djece diljem Hrvatske i što dopirem, kako ja, tako i moja priča, do srca tih mladih ljudi. A poruka… Poruka je da morate biti nasmijani i sretni, ponosni što ste danas tu gdje jeste. I nikada ne zaboravite da je obitelj najtopliji pokrivač kada vam je najhladnije. Hvala Vam što ste svoju životnu priču odlučili podijeliti s nama! Intervju vodila: Paula Dardić, 7.e Foto: Iva Jovanović, 7.d

Gostovanja

Osvrt na knjigu „Trči! Ne čekaj me…“ spisateljice Bojane Meandžije

Kad se dogodi rat… Rakete-avioni-tenkovi…RAT. Teška riječ prepuna tuge, patnje, strašnih misli i sjećanja… A najgora sjećanja stvaraju se u mislima onih ljudi koji su ga preživjeli. Spisateljica Bojana Meandžija jedna je od tih ljudi. Sa samo 16 godina napisala je autobiografski roman koji daje odgovor na pitanje: Kako je to kad se dogodi rat koji preuzme jedno dječje djetinjstvo?

Radnja romana „Trči! Ne čekaj me…“ smještena je u devedesete godine, u vrijeme Domovinskog rata, u okupiranom gradu na četiri rijeke,

Karlovcu. Bojana je tada bila trinaestogodišnja djevojčica. Veselila se završetku školske godine i početku ljetnih praznika koje je uvijek provodila, zajedno sa svojom sestrom Marijom, kod svoje bake u karlovačkom predgrađu Turanj. Bojana nije znala da se mirnim i vedrim danima polako bliži kraj, nije znala da će to ljeto donijeti nemir i strah, no slutila je nevolju. Primijetila je da se ljudi oko nje drugačije ponašaju, da su im kretnje ubrzane i da su prestrašeni. Ubrzo svoje, uvijek ružičaste ljetne praznike, boji u sivu boju, boju bez radosti i vesele igre. U trenutku kada se oglasila prva sirena za zračnu opasnost, ona je na riječi svoje majke: „Trči! Ne čekaj me…“, u trenu morala odrasti, postati savjesna i odgovorna starija sestra i zamijeniti bezbrižnu dječju igru boravkom u atomskom skloništu. U strahu da neće preživjeti Bojana odlučuje prve rečenice svojeg budućeg romana zapisati na drvenim letvicama drvarnice u atomskom skloništu svoje zgrade. Ti zapisi na letvicama stoje i danas s ciljem da se u slučaju njene smrti ipak zna da su jednom živjele jedna Bojana i mala Marija. „Neću kriti istinu svog života! Zato ovo i pišem!“ Roman opisuje četiri ratne godine. Pre-

pun je Bojaninih razmišljanja o životu i ratnim razaranjima. „Zašto je život tako prolazan? Brz je dok je lijep, a uspori kada dođu muke i nepravda. Zašto nije obrnuto? Imam osjećaj kako mi malo preostaje od života u koji su me toliko uvjeravali da je lijep. Možda sam dosta živjela; trinaest godina. Vidim da je i to dovoljno kako bi se patilo, voljelo i upoznalo rat.“ Roman vjerodostojno prikazuje sliku života ljudi tijekom ratnih stradavanja, pokušaj zadržavanja normalnog života i svakodnevnih navika te borbu za život. Posebno do izražaja dolazi napad na školu prepunu učenika. Teško je pročitati ovaj roman bez suze u oku, ali trebale bi ga pročitati kako mlađe, tako i starije generacije. Roman unutar sebe krije snažnu poruku jer unatoč izgubljenom djetinjstvu, ljubav pobjeđuje. Bojana ni u jednom trenu ne progovara o mržnji prema agresoru. Umjesto toga ona savladava tugu i odabire sreću, a kroz ovu ispričanu priču poručuje svima, pogotovo djeci, da svakodnevno cijene male stvari kao što su topli obrok i topla postelja te ljubav najbližih. „Savladala sam tugu i tek sada znam da sam JA vječna; život je vječan!“ Napisala: Paula Dardić, 7.e

Susret u školskoj knjižnici 47

Gostovanja

Susret s književnikom Jadrankom Bitencom

Nepopravljiv sam optimist koji sve u životu doživljava kao izazov

Mjesec hrvatske knjige započeli smo književnim susretom za učenike šestih i sedmih razreda. Gost je bio književnik Jadranko Bitenc koji je predstavio roman „Twist na bazenu”. »» Možete li nam se predstaviti u nekoliko rečenica? Za početak bih vam zaželio dobrodošlicu u svijet pustolova neobuzdane mašte. Književnost mi je, oduvijek, uz sport dio osobnosti koju nosim s lakoćom. Nesuđeni sam vojni pilot, radio sam kao nastavnik u osnovnim i srednjim školama, bio sam knjižničar, a većinu sam profesionalnog života uživao kao voditelj Centra za kulturu i obrazovanje u Pučkom otvorenom učilištu Ivanić-Grad. »» Što ste sve do sada objavili? Možete li izdvojiti neka svoja djela koja su Vam najdraža? Objavio sam osam romana; jedan za odrasle jer sam poslije studija književnosti povjerovao da sam odrastao, a onda shvatio da sam samo veći klinac od svih vas. Zato sam objavio četiri romana za djecu i tri romana za tinejdžere. Možda nisam previše napisao ili objavio za godinice koje imam, ali kako namjeravam živjeti 129 godina, imam dovoljno vremena ostvariti što više svojih književnih snova... Uvijek mi je najdraži roman koji tek pišem. Svi, oni objavljeni, imaju svoj život na policama knjižnica i knjižara. Vi knjigu uzmete i čitate, ona vam se može svidjeti ili ne, baš kao i svaka druga knjiga, ali tu više nema moga utjecaja koji traje samo dok roman stvaram. »» Kako je nastala knjiga „Twist na bazenu“? Otkuda inspiracija za naslov? Roman je napisan u sedamnaest poslijepodneva jer sam, na neki način, „prepisivao“ svoje djetinjstvo. Knjiga je autobiografska uz roman „Pyjama blues“, dok su sve druge plod istraživanja i osmišljavanja stvarnosti kakva me zaintrigirala. Ponekad pomislim kako postoje paralelni životi: ovi stvarni, ali i oni u kojima se, možda, i bolje snalazim jer sam ih sam izrežirao.

Jadranko Bitenc s Josipom

Naslov romana „ukrao“ sam grupi Dire Straits koji glasi: „Twisting by the pool“, a savršeno je odgovarao za jednu ovakvu priču gdje grupa dječaka pokušava oživjeti zapušteni bazen, koji je funkcionirao u šezdesetima kada se na njemu družilo, plesao twist, plivalo, zabavljalo sa simpatijama pa bi danas to bilo itekako aktualno jer gotovo pedeset posto mladih ne zna plivati. Zato i je važan bazen u nekom malo mjestu na kontinentu kao mjesto susreta za dugih ljetnih praznika. »» Smatrate li se poznatom osobom? Sebi sam oduvijek poznat, heheh... To mi je dovoljno. Vjerujem u sebe i svoje mogućnosti, od pisanja do sporta, života u obitelji. Nepopravljiv sam optimist koji sve u životu doživljava kao izazov i test vlastitih sposobnosti. Životna radost i radost pisanja dva su moja glavna životna i energetska mota. Uvijek mi je važnije da djeca u formiranju i prije ulaska u svijet odraslih, u tom uzrastanju, vole čitati moje romane, da ih potiču u životnim izazovima, negoli da me netko negdje, pa makar i u vlastitoj sredini, prepozna. I tako sam na „dobar dan“ sa svakim slučajnim prolaznikom, uz zaštitni znak: osmijeh. »» I za kraj što biste preporučili onima koji bi htjeli postati pisci? Imate li dovoljno čitalačkog i životnog iskustva, ne vidim prepreke koje bi vas spriječile. Ako ste dovoljno uporni, postanite još jedan moj dragi kolega ili kolegica u ovom svijetu čiste doze radosti. Hvala Vam na ovom ugodnom razgovoru! Intervju vodila: Josipa Gucek, 7.e Foto: Ksenija Grudić-Kukavica, knjižničarka

Predstavljanje romana “Twist na bazenu”

Gostovanja

Intervju s Maricom Milčec, autoricom zbirke priča za djecu „Svaka je mrvica važna“

U svakoj „mrvici“ možete prepoznati mene kritičari djeca jer su nastale zbog njih i za njih. Priznajem da se nekada i meni čine dosta dobrima, barem neke, ali najčešće mislim kako bi na njima još trebalo raditi. »»Što ste sve do sada objavili? Objavila sam svoju prvu zbirku priča za djecu „Svaka je mrvica važna“ koju sam vam danas predstavila. Bogato ilustrirana pomalo je nalik na slikovnicu. U njoj je 120 priča koje su već objavljene u „Smibu“ unazad 15 godina. Osim nje, autorica sam serije ekoloških slikovnica „Spasimo Zemlju“ u kojoj su četiri interaktivne slikovnice koje pokrivaju osnovna područja Marica Milčec ekološkog odgoja: zrak, voda, tlo i gospodarenje otpadom. Nastavljam suradnju sa „Smibom“ gdje, trenutno, Povodom obilježavanja Dana škole, izlaze priče iz ciklusa „Mama za po 17. ožujka 2018., organizirani su 50. doma“. literarni susreti u Grabrovnici gdje smo »» Možete li u nekoj mrvici prepoznati ugostili književnicu Maricu Milčec koja i sebe? je pristala odgovoriti nam na nekoliko U svakoj „mrvici“ možete prepoznapitanja. ti mene pod uvjetom da me dobro »» Kada ste se počeli baviti pisanjem? poznajete. Osim mene, prepoznat ćete Oduvijek nešto piskaram, a s ozbiljnim i mnoge druge, a radom započela sam tek od angamožda pronađete i žmana u „Smibu“ 2002. godine. Prije sebe. sam pisala za potrebe svog posla kao »» Slažete li se s odgajatelja u radu s predškolskom tvrdnjom da su djecom. Koliko god tema pokriva dječja dječje priče ujedno književnost, u radu s djecom, uvijek se i najljepše priče? pojavljuju nove. Ponekad mi se jednoNisam sigurna da stavno nije dalo tragati za prikladnim sam pravi sugovorumjetničkim tekstovima pa sam si ih nik za ovu temu. sama osmislila. Kažu da o ljepoti ne »» Što je sve potrebno kako bismo valja raspravljati, dobili savršenu priču? jer ona je „u očima Što je savršena priča? Ima li uopće promatrača“. odgovora na to pitanje? Nikada nisam »» Pišete li samo za o tome razmišljala. Samo sam pisala. djecu? Nisam sigurna da sam uspjela doZapravo ne, ne pisegnuti razinu dobre priče, a kamoli šem samo za djecu. savršene. Uvijek sam imala svoju Neko sam vrijeme publiku: djecu u vrtiću i svoje unuke. To pisala za stručni mi je bilo dovoljno. Odrasli kažu da su časopis „Dijete, priče u zbirci „Svaka je mrvica važna“ vrtić, obitelj“. Bila dobre, a neke malo bolje. Drago mi je je to kolumna koja to čuti, ali i dalje mislim da su pravi komentira i šali se

na račun vrtićke svakodnevice. Izlazila je 10 godina. Zasitila me tematika pa sam odustala. »» Što Vas motivira i inspirira? Inspiraciju nalazim u svemu, u svakoj životnoj situaciji koju onda usporedim s prirodom, a zatim osmislim priču. Zato najmanje pišem o ljudima, jer sve što nam se događa u prirodi već je viđeno, ona daje odgovore na sve. Samo treba prirodu osjećati, suživjeti se s njom. Vratiti se prirodi! Biti prirodan! Želimo Vam puno uspjeha u daljnjem radu. Zahvaljujemo Vam što ste svoje slobodno vrijeme odlučili podijeliti s nama! Intervju vodila: Lana Mihaljević, 7.e Foto: Foto Begović

“Knjiga se može čitati od sredine ili skraja, svejedno, jer svaka je priča zaokružena, samostalna cjelina.”

Eko kutak

Eko bonton!

Živimo u vremenu u kojem čovjek zanemaruje prirodu i uzima je zdravo za gotovo. Zato je krajnje vrijeme da pomogneš očuvanju prirode. Slijedi ovih 5 jednostavnih savjeta i ekološki se ponašaj!

platnene. Vrijeme potrebno za razgradnju jedne plastične vrećice je otprilike milijun godina! Prije nego što odlučiš baciti papir iskoristi obje strane papira (za pisanje, tiskanje). Za proizvodnju jedne tone papira potrebno je posjeći dva stabla, utrošiti 240.000 litara vode i 4.700 kilovata struje!

Otpad bacaj u koš za smeće ili u kontejner. Odvajaj papir, staklo i metal. Na taj način omogućit ćeš njihovu ponovnu upotrebu i smanjiti količinu otpada.

Zasadi stablo! Stabla su pluća našeg planeta, vežu ugljični dioksid, proizvode kisik te utječu na smanjenje buke koja predstavlja veliki problem pogotovo u gradu.

Žvakaće gume ne bacaj na ulicu, nego ih omotaj papirićem i baci u koš za smeće.

Uvijek se brini o okolišu koji te okružuje!

Prilikom odlaska u trgovinu ne uzimaj plastične vrećice, nego nosi

Napisale: Sara Rakitničan, 5.d i Matea Šimunija, 5.d Foto: Iva Jovanović, 7.d Zaštitimo okoliš

Kako olakšati zimu pticama?

Pripovijetka Nade Mihoković-Kumrić „Leonardin zimski sendvič” poslužila je kao odlična motivacija učenicima 3. razreda PŠ Velika Črešnjevica da osvijeste brigu o prehrani životinja zimi. Potaknuti tekstom došli su na ideju da bi i oni mogli pomoći prezimiti pticama oko škole. Na internetu su odmah istražili mogućnosti kako najjednostavnije izraditi hranilice i kućice za ptice. Kod kuće su uz pomoć roditelja, baka i djedova izradili hranilice koje su napunili kukuruzom, pšenicom, tritikalom i mrvicama kruha. U izradi su im se pridružili i učenici 4. razreda, a hranilice su objesili na stabla oko škole. Napisao i fotografirao: Leo Gašparić, 7.d

U znaku mirisa, boja i cvijeća

U organizaciji Općine Pitomača i Turističke zajednice Općine Pitomača, 21. travnja 2018., povodom Dana planeta Zemlje održan je „Festival proljeća”. U manifestaciji su sudjelovali učenici svih nižih razreda matične škole te učenici iz PŠ Sedlarica, PŠ Velika Črešnjevica, PŠ Grabrovnica, PŠ Dinjevac, PŠ Kladare, PŠ Starogradački Marof te PŠ Stari Gradac. Program je započeo izložbom i prodajom cvijeća, nastavio se šetnjom učenika u maštovitim kostimima Pitomačom i završio se prigodnim programom posvećenim proljeću i planetu Zemlji. Napisala: Iva Jovanović, 7.d Foto: foto Begović

Brinemo o pticama 50

Cvjetno u Starom Gradcu

Eko kutak

Akcija sakupljanja papira

Ekopatrola

Već nekoliko godina naša škola organizira akciju sakupljanja staroga papira. Ove godine akciji se pridružio velik broj roditelja i učitelja. Predstavnici tvrtke Flora Vtc d. o. o. gospođa Danijela Karlović te gospodin Tomislav Uzel, 27. ožujka 2018. godine, posjetili su našu školu i donirali računala najuspješnijim razrednim odjelima. Ove godine istaknuo se 2. a razredni odjel i učiteljica Željka Hanzić koji su sakupili preko 5 i pol tona. U čenici 4. a razrednog odjela s učiteljicom Slavicom Bartolić i učenici PŠ Velika Črešnjevica sa svojim učiteljicama Nikolinom Šimotom i Katarinom Moslavac sakupili su jednaku količinu, 1610 kg.

Tvrtka Flora Vtc d.o.o. donirala je veću količinu fotokopirnog papira ostalim razrednim odjelima koji su sudjelovali u akciji. Prikupljanjem papira naša je škola pomogla u osvještavanju učenika i roditelja o potrebi razvrstavanja papira na pravilan način. Najuspješniji razredni odjeli u sakupljanju papira pozvani su razgledavati pogon tvrtke Flora Vtc d. o. o. u kojem se razvrstavaju razne vrste otpada. Prilikom razgledavanja učenici su vidjeli kako se vrši razvrstavanje i kamo se odvozi pojedini otpad da bi se od njega napravile nove stvari. Djeci je najzanimljiviji podatak bio da se od samo 16 plastičnih boca recikliranjem i posebnom obradom može izraditi jedan dres za nogometnu reprezentaciju. Nakon osvježenja, učenicima su podijeljene vrećice s poklonima, a najuspješniji pojedinci dobili su priznanja i vrijedne nagrade. Rastali su se uz obećanje da će i dalje marljivo razvrstavati i sakupljati sve vrste otpada, a pokušat će tu naviku prenositi i na ostale učenike u našoj školi te na svoje ukućane pa će se naša suradnja s tvrtkom Flora Vtc d.o.o. nastaviti. Napisala i fotografirala: Lara Tkalčec, 7.d

Uručenje zahvalnica i projektora za akciju sakupljanja starog papira

Eko skupina u pješačenju

Napisala: Lana Pintar, 5.d Foto: Ana Rumek, učiteljica prirode i biologije

U sklopu obilježavanje Europskog tjedna mobilnosti učenici Eko skupine šestih i sedmih razreda pješačili su Dravskom ulicom do umjetnog jezera Šodrana. Pod vodstvom učiteljice prirode i biologije Ane Rumek promotrili su navedeno stanište i isplanirali daljnje aktivnosti vezane uz rad skupine. Pješačenje je najprirodniji i najlakši vid kretanja koje donosi zdravlje cijelog tijela. Za vrijeme pješačenja učenici su koristili mobilnu aplikaciju za mjerenje kilometraže i prijeđenih koraka. Hodali su 40 minuta u jednom smjeru, prošli 10 kilometara udaljenosti i napravili 12 630 koraka. Na licima je bilo viđeno zadovoljstvo na samome kraju, ali i ponos zbog vlastita angažmana.

Pješačenjem do zdravlja 51

Language focus

The European Day of Languages The European Day of Languages is celebrated across Europe on the 26th September every year. It aims to promote the rich linguistic diversity of Europe and raise awareness of the importance of lifelong language learning for everyone. It was set up by the Council of Europe and was first celebrated in 2001. The European Day of Languages is a time to celebrate the 6,000 + languages spoken around the world, promote language lerning and have some multilingual fun! We made a poster of our activities in school.

A Special Guest A special guest visited me a few days ago. She was very pleasant and nice, she likes to dream and write stories. Her name is Joanne Rowling, better known as J.K. Rowling. I thought I was dreaming when she appeared at my front door. I invited her in and asked her a few question. »» Klara: Did you have a nice childhood? J.K. Rowling: As a child I was very happy, until my 17th birthday when I was not accepted to university. I was an obedient child and I always avoided problems. »» Klara: Do you have any children? J.K. Rowling: After I got married I had a beautiful daughter but soon after my husband asked for a divorce so I was left alone with my baby and with no money. Social services took her away from me. »» Klara: How sad… I’m sure it was very hard for you, but you didn’t give up, did you? J.K. Rowling: It was very hard for me. When I was 30 I wanted to commit suicide, but then I realized that I mustn’t give up, so I did something I had never done before. I wrote a book. The book was finally published when I was 31 and it was titled “Harry Potter and the Sorcerer’s Stone. »» Klara: Was it difficult to achieve the success you have today? J.K. Rowling: Ah…I was waiting for that question. Well, not really because the story of a young wizard could be about anyone, even someone who thinks the opposite. A few years later I wrote four more books about our brave wizard (Harry Potter) and I was named author of the year. »» Klara: So you haven’t stopped working even after the Harry Potter serial? J.K. Rowling: No, I haven’t. The second sequel “Fantastic beasts: the Crimes of Grindelwald” is coming out soon. Written by: Klara Rengel, 8.c

Language focus

My Class

My class is kind of weird. On second thought, it’s crazy. Sure, we’re all friends, but fights break out almost every week. And there’s a lot of drama (which I secretly enjoy watching. It’s like a movie). There are nine students in total, counting me, which is SO annoying since we can NEVER split up evenly. For physical education, if we’re playing a game which involves people having lives, then one person in a team that doesn’t have as many students as the other has two lives. I’ve been that person, and it feels really good when I get hit with a ball, while playing dodgeball and somebody tries to tell me ‘you’re out’ and I just shove it in their face that I have two

lives. Don’t judge me! Everybody’s good in their own thing in school. For example, I’m good at English, Croatian (although I often forget Croatian words) and math. Dominik is good at everything, Teo more or less at math and so on. There are a lot of subjects. I’m kind of struggling to balance science and math. It’s so stressful! I try my best to keep my grades up, but sometimes it just doesn’t work out. Anyways, we have five teachers in total in our school. One for the first and the second grade, one for the third grade and one for the fourth grade. We also have a teacher for religious studies and an English teacher. Kind of off topic, we wrote an essay at Friday. I think I did well. It was about everything that happened to us over the four years we were there. It’s crazy how quickly time passes. Actually, no it’s not. I’m so glad that school is FINALLY over soon. It was HELL, but at the same time, it was nice. Most of my class is sad because they’re not going to school here anymore. As for me, I’m going to party all night (by eating chips, reading and listening to music).

We all have changed as we grew up and honestly, I think I changed for the better. I actually think half the class did, too. Martina, my best friend, didn’t change much. She was always pretty quiet. I mean, aside from some students that have always been chatty. I’m not going to miss anything from this school (aside from my English teacher if she doesn’t teach us in the fifth grade). As you can tell, I’m really sad about leaving. Note the sarcasm. I actually don’t think I’m going to cry when we leave. We deserve the break, and I’m honestly so sick of school by now. Only a few days left! And I am really excited about going to the fifth grade. Sure, I’m scared but I need something bigger, something new (at least it’s new to me). I need a lot of stuff to explore, not just a square with literally two classrooms and a restroom. Plus, I will get to ride on a bus every morning, which is really cool! Plus, maybe sometimes I can get out of school by ‘accidentally’ missing the bus. Shhh, don’t tell anyone! All in all, I’m happy this school year is over. Adios and see you in the next article I write! Written by: Laura Dunđer, 5.c Photos by: Josipa Reit, english teacher

Haiku in English The sky is blue as same as the sea, warm summer. Barbara, 8.b

A peaceful evening. It id very cold outside. Christmas is coming. Ema, 8.b

Cold winter morning. Snow on the window. Let’s make a snowman. Lana, 8.b

Spring is in the air. Bird’s song sweet. Children are laughing. Lucija, 8.b

Searching for sunshine. Ice cold lemonade. Smell of salt water. Maja, 8.b

Red hats, red cheeks Crackling fireplace fends off the cold. Woodshed full of logs. Tea, 8.b 53

Kistom i perom

Stablo koje se oseča Dok stojim tu i gledim svet z ove visine, setim se sveg kaj sem prešel i preživel. Prije točno sto pedeset godin posadila me mala curička. Sakog dana posle škole dobežala bi k meni i pripovedala mi razne zgode. Žal mi je kaj joj nigda nesem mogel reči kolko mi znači. Nakon par let dela je hižicu za ptice na moje grane, v zimi bi one došle pa bi jele sjemenke. Posle zime, v proleče, dela je šicaljku na moju najnižu granu. Tu bi v jutro navek sedela i grejala se na proletnom suncu kaj je tek zišlo. Dvajst let mi je pričala priče kaj nemreš ni zbrojit. Najdraži mi je dan kad se sneg otopil i potekel je mali potok, a mlada je srna slučajno došla pa je stala da si popije vode. Njezinu bum lepotu pamtil za naveke. Bila je tak lepa, vitka i elegantna. Kak su leta prolazila, curička bi mi sve manje dolazila. Onda sem jedino mogel pripovedati z pticama i zvezdama. Tak tijenima neje dolazila, a meni se duša nekak stisla. No, jenog dana je ponovo došla, al kad sem si malo zamislil više neje bila mala, a ja sem več videl pol sela. Neje mi nikaj rekla, neg je sam sela na šicaljku. Sedila je tak mortim oko jene vure, i sam kaj neje pala kmica, ona se digne, zagrli me i ode. Bil sem zbunjen, no nakon nekog vremena skužil sem da se više nigda nebu vrnula. I tak je

Jesen u mom voćnjaku Jesen je pokucala i na vrata moga voćnjaka. Ušla je u voćnjak s kistom u ruci i pažljivo bojila svaki list. Sa svoga prozora gledam u tu čaroliju. Obišla je svaku granu u voćnjaku i tamo ostavila svoj trag. Lišće je zablistalo u smeđoj, crvenoj, narančastoj i žutoj boji. Nije svojim kistom zaobišla ni stabala jabuka. Odjednom začujem glas svoje bake koja me zove da vidim svu tu šarenu ljepotu. Dok smo veselo brali jabuke, ptice su se veselile s nama. Osluškujem šuštanje lišća. Volim jesen u svome voćnjaku. Toma Vukčević, 4.a

vreme prolazilo. Pripovedal sem z puno životinj, al jenog su dana došli neki ljudi z strojevima i ubili svo grmlje i pokosili su travu. Posle tog više nesem gledel srne i ježeve, več se moj dom pretvoril v park. Sugdi su bile razne sprave i bilo je puno dece. Sad sem jedino mogel pripovedati z pticama, a zvezde su pobegle zbog velikih zgrada, buke i svetla. Stajal sem tam dugo, opet je vreme prolazilo, al tuga me sve više uzimala. Nakon pedeset godin v tom parku, kak sem sam stajal i gledel, skužil sem kak je park sve menši, trave više neje bilo. Vreme je prolazilo, a moje srce ostalo je v prošlosti, v mojem vrtu gde su ptice bez brige letele, srne skakale i potok tekel. Svi smo bili slobodni, sretni v našem malom raju. Živeli smo kak smo šteli, a sad? Sad sem vmiral v sebi. Mučilo me to kaj nesem mogel pobeči v šumu. Bil sem v bolu z kojeg nesem mogel ziti. Tuga mi je vlekla korene v dubinu. Kak si več duže vreme zamišljam žubor potoka, pjev ptica i glas curičke, sad sem sve sigurneši da stvarno to čujem. Sam sem zaprl oči i pobegel. Pobegel sem dušom v svoj vrt i čul sem potok, a čim sem otprl oči se je bilo na svom mestu. Potok je bežal, ptice su popevale, a srne skakale… Lana Relić, 7.b

Kruh moje bake Prosipala je brašno, stavila malo soli, vode i jedan kvasac. Pitao sam je: „Što to radiš?“ „Mijesim kruh“, odgovorila je. „Kruh? Pa zar mi ne kupujemo kruh u pekarnici?“ čudio sam se. Samo se nasmijala i nastavila mijesiti. Kad je bila gotova, nožem je napravila križić. Opet sam ostao u čudu. Onda mi je objasnila da su tako radile i njena mama i baka. Svi su kod kuće mijesili kruh. Bili su zahvalni Bogu svaki put kada su imali brašna. Kada je kruh bio gotov, zamirisala je cijela kuća. Jedva smo čekali da ga kušamo. Fran Grškovnjak, 4.c

Moj hobi

Postala sam učenica četvrtog razreda

Moj hobi su igrice. Jako su zabavne i poučne. Mogu se igrati sam ili s prijateljima. Igram se jedan ili najviše dva sata, naravno kada stignem. Usput pijem voćne sokove, a često znam uz sokove grickati slane štapiće, kokice ili slasnu jabuku. Jedna bitka u igrici World of Tanks traje petaest minuta. Nakon što pobijedim u bitci za nagradu zaradim virtualne novčiće i dobijem nova iskustva koja mi pomažu u daljnjem napredovanju u ovoj igrici.

Konačno je došao dan polaska u četvrti razred. U školi smo najstariji učenici. Ovo je zadnja godina s našom učiteljicom. Iduće godine dobivamo puno novih učitelja. U četvrtom razredu počet ću učiti njemački jezik. Moja je najveća želja da četvrti razred završim odličnim uspjehom. Radujem se igri i druženju sa svojim prijateljima. Radujem se svim školskim događajima, svemu što radimo na nastavi i pod odmorom. Nadam se da će mi biti lijepo isto kao i u trećem razredu.

Teodor Dafčik, 3.a

Lana Orenda, 4.c

Kistom i perom

Lepršavo proljeće

Tea Car, 3.r., PŠ Velika Črešnjevica

Ah, proljeće! Uvijek ga dočekam s osmijehom na licu. Zašto? Zato što mi zima i nije baš draga. Zima je nekako tmurna i bez boja, a proljeće pak bliješti od bojama. Ah, proljeće! Mirisno cvijeće šareni se uokolo, javljaju se listovi koji krase drveće i sve to nam govori da je proljeće stiglo. Proljeće s puno boja, mirisa i osjećaja. U proljeću se javljaju nove ljubavi. U zelenilu šume koja buja od života malene, slatke ptice pjevaju ostalim životinjama. Pogledaj! Tamo skaču dva zečića puna sreće, igraju se i vole. No ove godine rodilo se sasvim novo prijateljstvo. Šarena i slatka ptičica upoznala je sasvim novog prijatelja. Njezin prijatelj bio je veliki medvjed s ogromnim srcem. Svi su ih u šumi gledali čudnim pogledom. No njih nije bilo briga. Voljeli su se igrati skrivača. Jednom se ptičica sakrila kraj bistrog potoka. Tamo se sjetila svog djetinjstva, svoje obitelji i još puno uspomena koje su vezane uz potok. Medo se također sjetio svojeg djetinjstva. U to vrijeme cvijeće je prekrilo sve travnjake, leptirići su šarenili plavo nebo, a pčelice su oprašivale mirisno cvijeće. Ah, proljeće! Puno života, šarenila i novih prijateljstava. A što rade medo i ptičica? To samo znaju oni i šuma s uspomenama. Paula Dardić, 7.e

Najdraža učionica Fran Mihoković, 3.a

Kad uđem u učionicu hrvatskog jezika, obasipa me osjećaj sreće. Ta učionica uvijek je čista i uredna, a osobe u njoj poštuju pravila lijepog ponašanja. Možda je to tako zbog pravila bontona koja se primjećuju odmah s vrata učionice. Veliki, smeđi ormar u kojem učiteljica čuva ispite pozdravlja svakog učenika. Iznad njega okrugli je sat koji odbrojava minute do školskog zvona. Na prednjem zidu učionice nalazi se ogromna ploča. Ta je ploča jako pametna jer uz nju naučimo neke stvari koje će nam biti potrebne kasnije u životu. Na velikom, bijelom zidu nalazi se pano posvećen pjesniku Petru Preradoviću po kojem je naša škola dobila ime. Na stražnjoj strani učionice nalaze se dva ormara za koje ne znam čemu služe. Veliki prozori koji gotovo prekrivaju cijeli zid obasjavaju učionicu. Kroz te prozore uvijek volimo gledati jer vidimo svoje prijatelje iz drugih razreda. Isto tako vidimo i staru srednju školu. Na sredini učionice tri su reda klupa. Na početku srednjeg reda nalazi se stol na koji vrijedna učiteljica odlaže stvari potrebne za školski sat. Učionica je uvijek obasipana veselom i pozitivnom energijom. U njoj stvarno nikad nije dosadno. Jedino u toj učionici uvijek vlada dobra atmosfera. Rado ću pamtiti događaje iz te učionice. Kristina Smiljanić, 7.e

Nina Sučić, 3.a 55

Kistom i perom

S praga osnovne škole gledam svoju budućnost

Osnovna škola jedna je velika granica koju trebamo prijeći da bismo došli do cilja našega života. Trebamo dobiti smisao kojim „startamo u život“. Poslije osnovne škole dolazi nam sasvim veće, važnije, teže razdoblje, razdoblje odabira srednje škole te „tkanja“ svoje budućnosti. Osnovna je škola važna za pronalazak samoga sebe. Zapravo se upoznajemo te shvaćamo

za što smo rođeni i određeni biti u budućnosti. Otkrivamo što nas zanima i što bismo voljeli raditi u budućnosti, čime bismo se htjeli baviti. Iz usta nam mora proizaći rečenica i odluka: „Što dalje?” Teško je zapravo znati što i gdje raditi cijeli svoj život, čemu se predati. Zato iz osnovne škole, gdje smo već naučili puno toga i gdje smo već dobili veliko saznanje „kako živjeti“ , izlazimo

spremni i širom otvorenih očiju za ono što tek slijedi. Spremni smo prijeći granicu prema srednjoj školi. A pri završetku srednje škole, iz koje ćemo izaći kao odrasli ljudi, spremat ćemo se prijeći najbitniju granicu u čovjekovu životu. Sigurni smo već sada da je neće biti nimalo jednostavno prijeći. Noa Kunić, 8.d

Zaslužuje li svatko drugu priliku? Mnogu djecu muče različiti problemi, a jedan od njih je prijateljstvo. Kada te netko iznevjeri, muči te pitanje zaslužuje li on drugu priliku ili ne. Da me je netko upitao prije godinu dana što bih učinila da me netko jako povrijedi, bi li mu dala drugu šansu, moj bi odgovor glasio: „Ne!” Mislila sam da je svatko odgovoran za svoje postupke i da to nije uradio nesvjesno, već iz nekog razloga. No sada, kada

Maja Rakitničan, 8.b 56

sam odraslija, ne slažem se s mišljenjem mnogih ljudi o prijateljstvu. Naravno, svatko je kriv za ono što učini ili kaže, ali ipak to moramo pogledati iz drugog kuta. Kako bismo se mi osjećali ili ponašali u toj situaciji? Mislim da svatko nekad kaže ono što ne misli i da mu je kasnije žao, zato zaslužuje opravdati svoje razloge mirnim putem. U bijesu i trenutku svađe svašta smo spremni reći ili učiniti. Neki to shvate

previše ozbiljno i zbog toga nastaju problemi, koje većina mladih ignorira tražeći novog prijatelja. Svatko zaslužuje drugu priliku, bez obzira koliko je nešto teško zaboraviti ili oprostiti. On je shvatio što je učinio i proradila mu je savjest zbog koje će se potruditi biti bolji prijatelj i ne učiniti istu glupost dva puta. Helena Rengel, 8.d

Kistom i perom

Biti voljena

Moja baka

Anđeli tiho plove u moj san, na travi svjetlucava leži rosa. Bez tebe loš mi je svaki dan, plačem, jer po svijetu hodam bosa.

Samo sam jednom u životu imala utjehu slatku, najveće blago na svijetu, jedinu moju baku.

Podne je. Teškim korakom ulazim u školu, bojim se i tražim tebe. Svaka druga djevojka predstavlja moru, teška srca priznajem, ti mi trebaš da upotpunim sebe.

Voljela sam slušati priče njene i povijest tužnih njenih dana, brisala sam suze njene kad je bila rasplakana.

Vjetar ti njiše kosu poput trave, na sebi želim osjetiti tvoje ruke snažne. I utopiti se gledajući tvoje oči plave. Vapim. Plačem. Branim se, pobjeći od tvoga pogleda mi ne ide. A samo želim biti voljena.

Vinka Gjakić 6.c

Sad mi nema tko pričati i uspavanke pjevati. Uvijek, uvijek ću se sjećati svoje drage, mile bake. Lana Vlajinić, 8.c

Snježni dan

Božićna pjesma

Snijeg pada i ja padam kao klada. Zima mi nije, a mama mi se smije.

Dolazak sina Božjega ulijeva nam milost u srca, tiho, tiho, gotovo nečujno. Nada, ljubav i iskrena sreća neka budu smisao u ovo vrijeme.

Dok prolaze ljudi, ona mi viče: „Uljudna budi!“ Ja ih gađam grudama bijelim i jako se tome veselim.

Klara Rengel, 8.c

Božić je! Noćas nemoj biti sam. Svjetlost neka obasja duše sve, otvorimo svoja srca i neka ovaj dan zbliži sve ljude.

Filip Škorak 6.b

Dolazak sina Božjega ulijeva nam milost u srca, tiho, tiho, gotovo nečujno.

Valentina Begović, 7.b

Prijatelj

Ella Grlica, 7.b

Kažu da pravoga prijatelja naći nije lako, povjeriš se nekome na Zemlji i sve krene naopako.

Proljeće Vratilo se proljeće. Svaka ptica u svoje gnijezdo dolijeće. Tratinčice i maslačci iza svakoga ugla nam se smiješe, sunce sve jače i jače sjaji, a dečki su nam stalno u glavi. Manuela Makvić, 7.b

Sve dok me jedna gruda bijela nije pogodila usred čela.

A kad nemaš nikoga i suza ti krene, ti tražit ćeš nekoga i naći ćeš mene. Filip Abramović, 7.e

Nina Pokupić, 8.c 57

Zabavne stranice

KRIŽALJKA

RJEŠENJE: Čuda se događaju sada!

NOŠNJA, KUĆA, BRISAČ, KOSA, CIRKVA, VANKUŠ, KUVARICA, MAČEK, FTIČ, HRBET, MAŠLIN, MEŠA, OBLOK, SPREVOD, ŠEJFLA, DETE, NEGDA, SENO, SNEHA, BABA, NU

Vicevi o malom Ivici Mali Ivica kaže mami: „Mama, ja ne volim sir s rupama!“ „Dobro, Ivice, sir pojedi, a rupe ostavi.“ Pita učiteljica malog Ivicu: „Koliko je 2 minus 2?“ „Ne znam, učiteljice.“ „Pa što ti ostane kad pojedeš dva keksa?“ „Mrvice.“ Kaže tata Ivici: „Platim ti 10 kn svaki dan ako budeš vježbao klavir.“ „Ali tata, susjed Marko mi plaća 15 kn da ne sviram.“

Narodne poslovice Ponesite sa sobom poneku životnu mudrost… Dva puta mjeri, jednom sijeci. Dobar glas daleko ide, a zao još dalje. Velika je snaga čovjeka koji zna prešutjeti kada ima pravo. Nije sramota pasti, sramota je ne dići se. Od inata nema goreg zanata. Riječi treba mjeriti, a ne brojati. Prijatelj je najbolja imovina u životu. Što ljudi imaju više, to više žele. Bol se svlada strpljivošću. Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti: izgubljeno je samo ono čega smo se odrekli.

Pita učiteljica Ivicu: „Koliko je Zemlja daleko od Sunca?“ Ivica odgovori: „Onoliko koliko i Dinamo od Lige prvaka.“ Došao mali Ivica baki i kaže: „Bako, dobio sam jedinicu iz matematike.“

„Ispravit ćeš ti to!“ „Ali bako, ne mogu, napisana je kemijskom olovkom.“ Pita profesorica biologije Ivicu: „Ivice, kako prepoznaješ otrovnu gljivu?“ „Po grčevima u želudcu!“

Zabavne stranice

BISERI IZ ŠKOLSKIH KLUPA

Nasmijmo se na ono što nastavu čini dinamičnijom i zanimljivijom »» Učiteljica: Izlazim van. Kakva je to rečenica po sastavu? Učenik: Izlazna.

»» Učiteljica: Kako se zove prostor oko kuće, ali književno? Učenik: Kućodvor.

»» Učiteljica: Što su ponornice? Učenik: Ponornice su vode koje ponore.

»» Učiteljica: Što vas najviše unesrećuje? Učenik: Bilježnica i udžbenik iz matematike.

»» Učiteljica: Što je izvor? Učenik: Izvor je tamo gdje voda izviruje.

»» Učiteljica: Kako se zove glavni lik u Alkaru. Učenik: Salkar.

»» Učiteljica: Tko je otac hrvatske domovine? Učenik: Marko Marulić.

»» Učiteljica: Kako su se odijevali Rimljani? Učenica: Ma, nabacivali su one krpe na sebe.

»» Učiteljica: Čime bilježimo upravni govor? Učenik: Zavodnicima.

»» Učiteljica: Što je lava? Učenica: To je ono crveno što izlazi iz zemlje. Rastopljeni kamen!

»» Učiteljica: Čime lakiramo nokte? Učenica: Glinamolom. »» Učiteljica: Koja je reljefno najviša regija u Hrvatskoj? Učenica: Nizinska Hrvatska.

»» Učiteljica: Tko je vladao Rimom? Učenica: Faraoni! »» Učiteljica: Kako se zoveš? Učenica: Tko? Ja? Ne znam.

Zagonetke

U meni učiš brojeve i slova, ja sam _ _ _ _ _ .

Sudoku

Ja sam predmet kojeg učiš i s kojim se jako mučiš. Ja sam _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

U polja upiši znamenke od 1-6 tako da se ne ponavljaju u svakom retku, stupcu i pravokutniku.

Što ga više ima, to ga manje vidiš. Što je to? _ _ _ _

Ja sam drvo „šumska princeza“. Bijela sam, lijepa i zovem se _____ Vodu pije, živo nije. Tko je to? Što je to? ______

Rješenja:

Samo noću bdijem, na nebu se krijem. Mlad, star ili ljut Uvijek sam ko limun žut. _ _ _ _ _ _

škola, hrvatski jezik, mrak, ogledalo, mjesec, breza, spužva, medvjed

Ako me baciš, razbit ću se. Ako se nasmiješ, uzvratit ću osmijeh. Tko sam ja? _ _ _ _ _ _ _ _