Issuu

Uvodnik

Uvodnik Tema broja Događajnica Crtice s područja Maturalac Preradović 2020. List učenika Osnovne škole Petra Preradovića Pitomača Godina: XLI., Broj: 49 Izdavač

OŠ Petra Preradovića Pitomača Trg kralja Tomislava 9, 33405 Pitomača Tel/fax: 033 801 023 e-mail: os-pitomaca-tajništvo@vt.t-com.hr Za izdavača

Igor Maresić, prof. fizike i kemije, ravnatelj Odgovorna urednica

Sanja Koletić, prof. hrvatskog jezika i književnosti Glavna urednica

Lana Mihaljević, 8. e Redakcija školskog lista

Jana Zvonar (6. a), Lucija Bastalić, Tea Krasović, Lana Pintar, Sara Rakitničan, Viktorija Rengel, Ivana Sesvečan, Matea Šimunija (6. d), Sara Ladušić-Hanzir (7. e), Iva Jovanović, Lara Tkalčec (8. d), Paula Dardić, Josipa Gucek, Lana Mihaljević (8. e)

Doživljaj koji ostavlja bez riječi Terenska nastava- Sjeverni Velebit Na nalazištima pračovjeka Školska avantura Naši najmlađi u središtu županije Posjet Prirodoslovno-matematičkom fakultetu

Naši uspjesi Projekti

Zajedno mijenjajmo kraj tužnih priča Mali kuhari U čast pjesnicima romantizma

Language Focus

Suradnici

Sanja Jergović–Lesić, psihologinja, Kristina Lukić– Drmenčić, pedagoginja, Ksenija Grudić–Kukavica, knjižničarka

Gostovanja

Lektura

Kristina Prtenjača, magistra edukacije hrv. jezika i književnosti Fotografije

Foto Begović, Dejan Tišljar, učitelj informatike, učiteljice razredne nastave, redakcija školskog lista Naslovnica

Sara Tržić, 5. c Grafičko oblikovanje i tisak

Jedan dva d. o. o. - www.JedanDva.hr Naklada

2 4 20 26 30

Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije

Dnevnik putovanja

Uvodnik

The Weirdest American Hobbies My Asian adventure

Predivan svijet Ivanine mašte

Eko kutak Kistom i perom Zabavne stranice

Novinarke Preradovića

38 44

Drage naše čitateljice i čitatelji!

kolski list „Preradović“ i ove je godine uspješno završen. Našim radom i zalaganjem postigli smo željeni rezultat. U ovom broju odlučili smo vas zabaviti raznim hobijima kojima možete

upotpuniti svoje slobodno vrijeme. Kreativnost, mašta, putovanja, ples, sviranje, pjevanje, tjelesna aktivnost… Sve vas to može zabaviti i opustiti. Bili smo fokusirani na naše učenike pa smo štošta novog saznali o njima. Intervjuirali smo neke naše učitelje te smo se upoznali s njihovim hobijima koji pored zabave i opuštanja, donose i zaradu. Novinarstvo je naš hobi, a vi pronađite onaj idealan za vas. Ujedno u novom broju „Preradovića“ možete pročitati razne dogodovštine s

terenskih nastava naše škole, a posebno s maturalca. Možete saznati čime su se tijekom godine bavili naši najmlađi, koje smo sve događaje obilježili te kakve smo uspjehe postigli. Doista smo se potrudili da i ovaj broj školskog lista bude zanimljiv. Listajte stranice našeg lista i uživajte! Vole vas vaši marljivi novinari! Lana Mihaljević, 8. e, glavna urednica lista

50 52 54 58

Zašto idem na Novinarsku grupu?

“

250 kom 2

Tema broja

Hobi upotpunjuje život

Riječ hobi dolazi od engleske riječi hobby, a označava posao kojim se netko bavi iz vlastitog zadovoljstva, omiljenu razbibrigu ili zabavu. Zvuči zanimljivo, no kao da su u današnje vrijeme svi previše zauzeti i nitko više nema vremena za hobije.

Pet razloga zbog kojih bismo trebali imati hobi Većina ljudi s kojima sam usko povezana ne bave se nikakvim hobijem. Kada sam ih upitala zašto je to tako, naveli su poprilično jednostavan razlog: „Nemamo vremena za hobije!“ I još su nadodali: „Kada smo bili tvojih godina, mogli smo se baviti čime god smo htjeli. Vidjet ćeš kako će ti se stvari kasnije promijeniti. Ni ti nećeš imati vremena za hobije.“ Ne sviđa mi se ovakvo razmišljanje. Smatram da, neovisno o tome koje obveze moramo obaviti, ipak se trebamo baviti i nečim zabavnim. Vrijeme se gubi pretraživanjem interneta ili društvenih mreža te gledanjem televizora pa mi se nekako čini da to sve stvara privid zauzetosti i da je zbog toga toliko ljudi uvjereno kako su užasno zauzeti. Vrijeme je dragocjeno i stoga bismo ga trebali iskoristiti na bolji način i razmisliti o pitanju: „Jesmo li doista toliko zauzeti kao što mislimo?“ Hobi nam može promijeniti život na bolje. Kako? Ovo su samo neki od mojih razloga zašto bismo trebali imati neki hobi:

Koji je hobi najbolji odabir? Slikanje, plesanje, fotografiranje, trčanje, pjevanje… Trebate izabrati prema svojim željama, prema onome što vas privlači ili zanima i što je u skladu s vašom osobnošću. Ako ste tip osobe koja voli misliti na druge, onda biste se možda trebali početi baviti volontiranjem. Danas mnogi ljudi jako

hobiji pomažu kod stresa jer opuštaju, hobiji nam pružaju neku vrstu zabave kroz koju možemo puno i naučiti, neki od njih potiču na veću aktivnost i kretanje (bavljenje sportom) na svježem zraku što je jako dobro za naše zdravlje te nam stvaraju i nova poznanstva, pomažu nam u organizaciji našeg slobodnog vremena koje možemo provesti bolje i korisnije nego igranjem računalnih igrica, i zadnje, ali ne manje važno: zbog hobija ste zanimljivija osoba, sretniji ste i imate o čemu pričati sa svojim prijateljima i obitelji.

teško žive pa zašto onda ne učiniti neko dobro djelo. Mislim da nema ništa ljepše od osmijeha na licu osobe kojoj ste pomogli. Ako volite sport i razmišljate o svom fizičkom zdravlju, onda bi svakako trebali odabrati trčanje, bavljenje nogometom, rukometom, plivanjem ili jednostavno odabrati šetnju prirodom. Ako imate oko za detalje, onda bi fotografiranje bio pravi odabir za vas, pogotovo ako želite imati uspomenu sa svakoga mjesta koje posjetite. Uz to se mogu

povezati i putovanja kao iznimno lijep, ali i vrlo skup hobi. No ako planirate jednog dana otputovati svijet, zašto ne? Divno je imati priliku obići sva mjesta, otkrivati ono što je još neotkriveno i upijati kulturu i običaje koji vladaju u svakom pojedinom mjestu. Znam da hobija ima jako puno i da ih nije moguće niti sve pobrojati. Važno je samo da ga izaberemo sami, prema vlastitim željama i kriterijima.

Tema broja

Najstariji običaji zanimacije Razgovarajući sa svojom bakom, otkrila sam da se u prošlosti mlade poticalo na mnoštvo kreativnih ideja i radova koje su uz malo truda i vremena mogli sami napraviti. Tada se šivalo, heklalo, radili su se gobleni, plela se čipka, radile su se posude od gline i još puno takvih aktivnosti. Moja baka je kao mlada naučila šlingati. Svake večeri sjedila je za šivaćom mašinom i šlingala da bi sama napravila posteljinu, ručnike,

Heklanje

jastučnice, stolnjake, nadstolnjake i još neke proizvode potrebne svakom kućanstvu. To su unikatni proizvodi koji se ne mogu kupiti niti u jednoj trgovini. Ona ih i danas s ponosom čuva u svom ormaru. Također, baka mi je pričala da je u svojoj mladosti često pomagala svojoj majci u kuhinji. Pažljivo je i sa zanimanjem gledala što to mama radi. Uživala je mijesiti tijesto i raditi svakojake obli-

ke od njega. Meni su najdraže njezine domaće štrudle od jabuke. Uz pomaganje u kuhanju bavila se i cvjećarstvom te vrtlarstvom. Uživala je u sadnji i dekoraciji svojeg cvjetnog balkona. Danas voli, kako ona kaže, „trenirati mozak“ rješavanjem raznih križaljki. Ona voli razmišljati pa je ovakav hobi opušta. Čini mi se kada bih i ja počela rješavati križaljku, da bi mi vrijeme brže proletjelo.

Domaći štrukli

Šivanje

Hobiji današnjeg vremena Danas se javljaju neki moderniji hobiji. Izrađuju se nakiti ili sobni ukrasi za razne prigode koji ujedno služe i za dekoriranje prostora. Sakupljaju se i sličice, ali u nešto drugačijem obliku. Umjesto albuma koji traži lijepljenje sličica, danas su prisutni virtualni albumi putem kojih se dobivene sličice skeniraju. Dobar je primjer za to galaktički album sa sličicama Star Wars-a. Jedan od modernijih hobija je i slaganje lego kockica. One su jako složene i

za njihovo slaganje moraš biti jako strpljiv, dobro koncentriran, imati spretne ruke i razvijenu maštu. Njih vjerojatno većina ne

smatra hobijem kao i još neke slične aktivnosti. No sve što mi volimo raditi u slobodno vrijeme, što nas smiruje i zabavlja, možemo nazvati našim hobijem. Hobija ima raznih vrsta i s vlastitom voljom i željom sigurna sam da svatko za sebe može pronaći bar jedan.

Napisala i fotografirala: Jana Zvonar, 6. a

Album Star Wars i Lego kockice 4

Tema broja

Zašto ples?

Anketiranje učenika Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Početkom veljače provedena je anketa koja je obuhvatila 250 učenika naše škole (od prvog do osmog razreda) kako bismo saznali znaju li učenici što znači riječ hobi te kojim se sve to hobijima bave. Rezultati ankete pokazali su da većina učenika viših razreda definira hobi kao aktivnost koja ispunjava slobodno vrijeme. Sveukupno 76% naših učenika ima hobi. Među najzastupljenijima su hobiji koji se odnose na bilo koju sportsku aktivnost. 24% učenika bavi se umjetničkim hobijima poput glazbe, plesa, fotografije, izrade nakita ili likovne umjetnosti. Njih 15% opredijelilo se za stvaralaštvo, poput čitanja i pisanja, a 11% učenika bavi se uzgojem životinja. Na pitanje: Zašto imaš hobi? većina učenika navela je kao razlog zabavu i druženje s vršnjacima te stjecanje novih iskustava kroz odabrani hobi. Napisala: Sara Rakitničan, 6. d

Dobar ritam uvijek nas pomakne s mjesta

Čim čujete neku dobru pjesmu, počnete se gibati u skladu s njom. Jednostavno ne možete ostati na miru, barem nogom morate tapkati u ritmu. Sigurne smo da je onda ples ono pravo za vas. Samo još trebate odlučiti hoćete li plesati i skakati u sobi s glazbom do daske ili ćete se upisati na neki plesni tečaj ili plesnu grupu i plesati s drugima.

elemente baleta, ritmike, show i jazz dance-a, hip-hopa i slično. » Kako izgleda jedan sat plesa? Rea: Prvo se istežemo, a nakon istezanja uvježbavamo nove korake za koreografiju koje nam prethodno osmisli naša voditeljica Viktorija. Općenito radimo nove korake u koreografiji, ali prije toga ponavljamo stare korake i rastežemo se. » Koliko vježbate tjedno? Vera: Vježbamo dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom. Rea: I kod kuće, naravno. » Nastupate li igdje? Rea: Nastu-

Plesom sam se počela baviti od drugog polugodišta drugog razreda. Volim se baviti plesom jer se tako osjećam bolje, plesanje me smiruje i jednostavno uživam u njemu. Na plesu sam stekla mnogo prijatelja. Najviše volim kad imamo nastup pa mi, koje nemamo tremu, tješimo druge. Definitivno ću se nastaviti baviti plesom.

Lara Crnčić, 7. d Ples je jako važan dio mojeg života. Volim plesati i ne mislim odustati od toga. Jednostavno se opustim i zaboravim na sve svoje probleme. Ne idem samo na ples da bih fizički bolje izgledala, nego zato što tamo gradim svoje samopouzdanje, karakter i snagu. Na ples idem već tri godine. Ne mogu opisati taj osjećaj kada izađem na pozornicu, stanem na svoje mjesto i čekam taj tren kada će se uključiti glazba i kada ću se prepustiti samoj sebi. To je nevjerojatan osjećaj. Volim plesati i to mi upotpunjuje život.

Jana Koren, 7. d

Intervju s učenicama Verom Špiranec i Reom Belčić

Da je ples zanimljiv hobi, saznale smo u razgovoru s učenicama Verom Špiranec i Reom Belčić. Obje su članice plesne skupine čija je voditeljica Viktorija Duvnjak. Otkrile smo kako izgleda jedan sat plesa, što je sve potrebno za dobru koreografiju, gdje sve nastupaju te zašto su odabrale ples kao hobi. » Recite nam nešto o plesu. Zašto ste se odlučile baš za tu aktivnost? Vera: Ples je zabavno iskustvo. Upravo sam se zbog toga i počela njime baviti. Kada plešem, opuštena sam i vrlo sretna. Plešem već četiri godine i svaki dan jedva čekam da odem na novi trening. Rea: Kod kuće mi je često bilo dosadno pa sam zbog toga odlučila nečime ispuniti svoje vrijeme. Moje prijateljice govorile su mi kako je u plesnoj skupini lijepo i zanimljivo. Mama i tata su me pustili da ih idem gledati kako plešu. Odmah mi se svidjelo pa sam i ja odlučila učlaniti se u tu skupinu. Dobar ritam uvijek nas pomakne s mjesta. » Koje plesove uobičajeno plešete? Vera: Plešemo suvremeni ples i u njemu obrađujemo

Tema broja

pamo na raznim događajima, npr. na Rokovu u Virovitici, Vidovu u Pitomači te na raznim sajmovima. Vera: Osvajamo i brojne nagrade. » Želimo vam puno uspjeha u plesnim koracima, uživanje u ritmu i dobru zabavu! Intervju vodile i fotografirale: Lana Pintar, 6. d i Lara Tkalčec, 8. d

Bavim se plesom već pet godina i stvarno uživam u tome. To je aktivnost u kojoj se mogu zabaviti i uživati u društvu. Postoji puno vrsta plesa, ali meni su najdraži hip-hop i suvremeni ples. Voljela bih se jednog dana baviti plesom i to profesionalno jer je to ono što jako volim. Mislim da svatko može plesati ako ima stav i samopouzdanje.

Neva Begović, 8. a Ples je postao dio mog života skoro otkako sam prohodala. Plešem od svoje treće godine. Volim ga jer je pun emocija i samo se plešući osjećam slobodno i ispunjeno. Uz to volim djecu i mlade i sretna sam kada im mogu pokazati kako se plesom mogu izraziti i biti kreativni. Svaki dan mi na pamet pada mnoštvo ideja za koreografije i da plešem cijeli život, ne bih stigla ostvariti sve što mi je kroz glavu prošlo.

Viktorija Duvnjak - trenerica

Pjevanje je moj život Za mene je pjevanje poput zraka koji udišem. Kad pjevam, osjećam se kao da sam u nekom drugom svijetu. Kao što neki ljudi ne mogu živjeti bez određenih lijekova, tako ja ne mogu bez pjevanja jer to je lijek za moju dušu. Još kao djevojčica bila sam toga svjesna pa sam već s dvije godine imala svoj nastup pred svojom rodbinom na dočeku Nove godine. U to vrijeme željela sam biti učiteljica Kristina, koja je svirala i pjevala u našoj, a sada je učiteljica solo pjevanja u glazbenoj školi.

Lana Pintar

Moj tadašnji san polako se počeo ostvarivati. Upisala sam se u glazbenu školu Jan Vlašimsky i nakon nekoliko mjeseci u kino dvorani imala sam svoj prvi solo nastup za koji me preporučila učiteljica Željka iz glazbene škole. Bio je to nastup povodom maškara gdje sam se maskirala u Tajči i pjevala

sam njenu pjesmu „Hajde da ludujemo“. Od tada redovito nastupam na svim priredbama što se tiče glazbene škole, a i drugdje poput nastupa na festivalima, memorijalima, organiziranim nastupima naše općine. Najvažniji je za mene nastup na Kukuričeku na kojem sam 2017. godine osvojila prvo mjesto u kategoriji pjevača do deset godina. Osim toga, veliku važnost imao je odlazak na audiciju za Zvjezdice na kojem, nažalost, nisam prošla. No to je za mene bilo veliko iskustvo i san od kojeg ne mislim odustati. Dapače mislim ga u budućnosti ostvariti baš kao što sam ostvarila i sve što sam htjela. Trudit ću se i biti iz dana u dan sve bolja. Mislim upisati solo pjevanje, a da bi to bilo moguće, trebam navršiti 13 godina jer će se u toj dobi glas razviti kako treba. Zato još malo trebam pričekati, a onda ću pokazati svoj maksimum. Nadam se da će se nadaleko čuti o meni i mom pjevanju koje je za mene moj životni san. Napisala: Lana Pintar, 6. d Foto: Lana Pintar, privatni album

Tema broja

Osobne iskaznice naših kućnih ljubimaca Ljubimac ispod oklopa – vlasnik Patrik Šubić Ime: Korni Vrsta: kornjača Prehrana: mali račići Životni prostor: akvarij Starosna dob: 6 godina Posebno obilježje: zimi mijenja gornji sloj oklopa

U ritmu glazbenih nota Viktor Fereža ... učenik je šestog razreda. Već je pet godina polaznik Glazbene škole doktora Marijana Jergovića. Svira harmoniku jer je ona, kako sam Viktor kaže, jedan od najtežih instrumenata za sviranje. Na ovaj odabir potaknuo ga je otac.

Ana Begović ... učenica je šestog razreda. Svira klavir i smatra da je glazba veliki dio nje. „Glazba je put kojim želim ići dalje kroz budućnost“, govori Ana. Roditelji su zaslužni za ljubav prema glazbi koja ju je pratila od najranije dobi.

Fran Rabađija ... polazi glazbenu školu već četiri godine. Svira gitaru koju je oduvijek volio. U životu se želi baviti glazbom. Do sada je nastupao u rodnoj kući Petra Preradovića u Grabrovnici.

Leonarda Kos ... učenica je četvrtog razreda i drugog razreda glazbene škole. U početku je htjela svirati klavir, ali se onda ipak odlučila za flautu koja joj se jako sviđa. Do sada je imala nastup u virovitičkoj glazbenoj školi. Glazbom će se nastaviti baviti jer je ona njena ljubav. Napisala i fotografirala: Ivana Sesvečan, 6. d

Briga o životinjama Ako jako volite životinje, nabavite kućnog ljubimca. Pružite mu krov nad glavom i puno, puno ljubavi. Naravno, briga o životinjama nikako nije samo

hobi. Za životinje morate imati vremena, ne možete ih zapustiti. Svaka životinja zahtijeva određenu brigu. Istovremeno, kako se brinemo za njih, jako puno dobivamo - nema ništa ljepše od ljubavi mačića koji spava na tebi ili ljubavi psića koji skakuće čim uđeš u kuću. Moj hobi su psi. Od svoje najranije dobi nikad se nisam igrala s barbikama već sa psima. Oni su i dan danas moje „igračke“. Volim se igrati s njima jer me oni razumiju. Prvi pas kojeg sam dobila, i od kojeg je počela ova priča, zvao se Fićo. Bilo je to prije jedanaest godina. Tada sam zavoljela ta bića. Zapravo je sve počelo od teškog puta koji smo prolazile mama i ja kako bismo dobile psa. Fićo je bio u centru pažnje, obasut

Lara Tkalčec i maltezer Mimi

ljubavi. Malo poslije dobio je i prijatelje. To je bio početak našeg rada sa životinjama. Moja obitelj obožava životinje, isključivo pse. Uz slogu, uspjeli smo uskladiti posao i njih. Kada su moji roditelji na poslu, a ja u školi, baka se brine o njima. Kad se vratimo kući, preuzimamo brigu. Jako su umiljati. Kada nemaš prijatelja, oni su ti dovoljni. Iscrpe te više nego što bi trebalo. Pametniji su nego što mislite. Lukavi su kad je riječ o stvari koju bi oni htjeli. Jako su naučeni na nas i ne bismo ih nikada nikome dali. Vjerujem ni oni nas. Napisala i fotografirala: Lara Tkalčec, 8. d

Hop-hop! – vlasnik: David Hampovčan Ime: Kiki Vrsta: patuljasti kunić Prehrana: suha trava, suha mrkva Životni prostor: kavez opremljen kućicom, posudom za vodu te slamom Starosna dob: 1 godina Posebna obilježja: čisti se sam pa ga nije potrebno kupati

Najbolji čovjekov prijatelj – vlasnik: Marin Korbeli Ime: Laki Vrsta: zlatni retriver Prehrana: hrana za pse Životni prostor: dvorište, terasu koristi za spavanje Starosna dob: 10 godina Posebno obilježje: zrači dobrotom i vrlo je poslušan

Pokraj peći maca prela – vlasnica: Tea Krasović Ime: Mrvica Vrsta: ruska plava mačka Prehrana: hrana za mačke Životni prostor: košara za mačke koja je pokraj peći u hodniku Starosna dob: 2 godine Posebno obilježje: svilenkasto plavo krzno

RAZREDNI LJUBIMAC Bog! Ja sam Ivica. Lijepo vas molim da se prema meni ponašate kao prema svojem najboljem prijatelju. Jako se veselim slasnoj jabuci i suhoj mrkvici. Brinite da imam piljevinu i slamu. Mazite me i volite, ali me nemojte previše gnjaviti. Pa ipak, ja sam sada novi član škole i vaš vjerni razredni ljubimac! Da su hrčci slatke, čiste i zaigrane životinjice i jedni od najpopularnijih kućnih ljubimaca, saznala sam u razgovoru s učiteljicom prirode i biologije Anom Rumek koja je zaslužna da naša škola ima kućnog ljubimca. » Tko su, zapravo, hrčci? Hrčci su malene životinje koje pripadaju porodici glodavaca. Vrlo su čiste i zaigrane životinje o kojima nije teško voditi brigu što ih čini savršenim kućnim ljubimcima za sve uzraste. Spavaju danju, a aktivni su noću. Obično požive oko dvije do tri godine što može biti stresno za one koji se iskreno vežu za njih. » Zašto ste ga odlučili nabaviti? Smatram da je životinja gost u učionici prirode i biologije poticaj i motivacija učenicima. Na taj način neizravno uče o životinji i pozitivnome odnosu prema životinjama. » Tko mu je odabrao ime? Ime su odabrali učenici Eko skupine naše škole. » Što Ivica voli jesti? Voli jesti različite sjemenke, suhu mrkvu, a posebno mu je drago kad mu učenici ostave ogrizak jabuke. Može jesti djetelinu i maslačak, ali to jede rijetko. » Voli li se maziti? Jako je pitom. Voli kada ga netko drži, stoga ga učenici često maze. » U kakvoj nastambi hrčak živi? Hrčak živi u kavezu čije dno mora biti ispunjeno piljevinom, pijeskom ili slamom. Kako hrčak voli spavati, bilo bi dobro da u kavezu ima kućicu koja će mu zamijeniti gnijezdo u prirodi. Često će u tu kućicu navući i hranu. Hrčak ima potrebu brusiti svoje zube, stoga je bitno da u kavezu ima drvenu oblicu, zrnatu hranu ili dvopek. » Trebaju li oni koji žele nabaviti hrčka obratiti pažnju na još nešto? Bitno je još samo da novonabavljenog hrčka treba ostaviti dva dana na miru kako bi se udomaćio u svom novom kavezu. Budući da su noćne životinje treba im omogućiti da se izmore. Za to je najbolji kotač ili bubanj u kojem će se istrčati do mile volje. Intervju vodila i fotografirala: Matea Šimunija, 6. d

Tema broja

Hobiji koji nas čine maštovitijima - čitanje i pisanje U današnje vrijeme djeca i mladi sve manje čitaju knjige. Knjige su zamijenili filmovima, serijama i reality showovima, ali postoje i oni koji uživaju trošiti slobodno vrijeme uz dobru knjigu. Knjige nam pomažu razviti maštu i pronaći sebe u stvarnome svijetu. Čitanje nas može opustiti, usaditi nam nova znanja te pomoći u usavršavanju svojeg jezika i gramatike. Od malena voljela sam čitati bajke, pjesmice, pripovijetke... Od toga nisam odustala ni danas. Ponekad, kada čitam neku knjigu, zamislim da živim u njoj i da su likovi i radnje stvarne. Najviše volim čitati ljubavne, znanstveno–fantastične i avanturističke romane. Lana Mihaljević, 8. e

Svaku večer čitam po sto stranica knjige. Najdraža mi je knjiga „Dnevnik Pauline P.“ Pročitala sam sve dijelove te knjige. Volim još čitati bajke, avanturističke knjige i romane. Čitanje me opušta i tjera na razmišljanje. Pored čitanja, volim se i izražavati riječima. Pišem pjesme, bajke i priče. Napisala sam i jednu kraću knjigu od 40 stranica. Na pisanje te knjige potaknuli su me događaji između mene i mog psa. Zapravo, na pisanje me uvijek potaknu osjećaji i raspoloženje. Pisanje i čitanje me smiruju. Ivana Sesvečan, 6. d

Od početka školovanja pisanje mi je išlo za rukom. Najveću inspiraciju za pisanje daje mi Taylor Swift koja je napisala sve svoje pjesme. Volim pisati jer su sve moje pjesme i sastavci poput albuma riječi. Svaka pjesma ima meni osobno, neko dublje i drugačije značenje te kada pročitam neku stariju pjesmu, mogu se lako prisjetiti kako sam se tada osjećala. Također, volim i čitati te sam pročitala nekoliko romana: „Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“, „Tiho, tiho anđele“ i knjigu mojih najdražih filmova „Gospodar prstenova“ i „Hobit“. Žao mi je što jako malo ljudi cijeni ovakvu vrstu izražavanja te se nadam da će ih u budućnosti biti više. Lana Relić, 8. b Izradila: Lana Mihaljević, 8. e Foto: Iva Jovanović, 8.d

Tema broja

Umjetnost na papiru

Tema broja

Sportske aktivnosti kao hobi

Uživam u utrkama i adrenalinu

Sjećate se da ste već kao djeca imali bojanke? Jeste li bili uredni? Pazili ste da vaša bojenja ne prijeđu rubove? Ili ste se s crtanjem susreli tek u školi na satovima Likovne kulture i odmah zavoljeli taj predmet? Možda je slikarstvo pravi odabir za vas. U Pitomači postoji škola crtanja i slikanja u organizaciji Likovnog kluba Paleta. Školu pohađaju zaljubljenici u likovnu umjetnost različite starosne dobi, od djece koja imaju osam godina pa sve to treće životne dobi. Polaznika ima iz Pitomače, Virovitice, Suhopolja, Starog Gradca, Podravskih Sesveta i mnogih drugih susjednih mjesta. Sveukupno je oko stotinjak učenika. Školu vodi poznati umjetnik Ivan Lovreković. „Puno je talenata kojima treba poduka da taj svoj talent brže razviju. Upravo me to potaknulo da osnu-

Učinimo našu učionicu likovne kulture ljepšom

Inspiraciju pronalazimo u prirodnom okruženju 12

jem Paletu školu crtanja i slikanja“ govori Ivan Lovreković. Ovu školu pohađa naš učenik Jakov Živko. Na pitanje zašto je odlučio upisati ovu školu, Jakov spremno odgovara: „Još u svom ranom djetinjstvu volio sam crtati pa je moja majka odlučila da bi neka likovna škola za mene bila pravi odabir. Likovnu školu upisao sam kada sam bio prvi razred. U početku sam bio sramežljiv i uplašen, no sada uživam provoditi dan u takvoj školi.“ Umjetnička sam duša i za mene nema ničeg ljepšeg nego svoje osjećaje, misli i raspoloženje prenijeti na papir kistovima, bojama i drugim materijalima. Krenete s crtanjem jednoga, a inspiracija vas odvede na sasvim drugu stranu i rezultat na kraju bude impresivan. Stoga sam i krenula na Likovnu grupu pod vodstvom učiteljice likovne kulture Vedrane Filipović Marinić. Izrađujem modele od kartona i kolaža te slikam različitim tehnikama razne portrete, umjetnu prirodu, krajolike… Volim što mogu koristiti tuš, vodene boje, crtaći ugljen, bojice… Mogućnosti su brojne. Nadam se da neću ostati samo na papiru već da ću jednog dana oslikavati zidove, keramiku ili staklo.

Enola Šamu

Sport ima važnu ulogu u svim područjima ljudskog života. Sportske aktivnosti pozitivno utječu na zdravlje i kvalitetu života. Sport također produljuje životni vijek i smanjuje rizik od raznih bolesti. Enola Šamu učenica je sedmog razreda koja se već osam godina bavi vrlo neobičnim hobijem. Njezina ljubav su motori, sudjeluje na brojnim natjecanjima i tvrdi da uvijek može brže, jače i bolje.

» Ispričaj nam nešto o svojoj prvoj osvojenoj medalji. Prvu medalju odnosno pehar osvojila sam sa šest i pol godina. Bila sam druga, a to je bilo 2013. » Ne bojiš li se ozljeda koje bi mogle nastati pri padu u vožnji? Ne bojim se ozljeda ni padova, ali sam svjesna da se mogu dogoditi. » Voziš li sada za koji klub ili sama za sebe? Vozim za klub Mk Požega promet. Da bih mogla nastupati, moram biti član nekoga kluba, imati vozačku licencu i liječničko uvjerenje. » Smeta li ti kad ti netko kaže da je to muški sport? Jako mi smeta jer smatram da je to sport kojim se mogu baviti i dječaci i djevojčice, a isto vrijedi i za ostale sportove. » Tko ti je najveća podrška? Najveća podrška su mi roditelji, braća i moj vjerni pas Mala koja me prati na svim utrkama. Intervju vodila: Jana Zvonar, 6. a Foto: Enola Šamu, privatna zbirka

Napisala i fotografirala: Tea Krasović, 6. d

Mala izložba

» Kada si se odlučila početi baviti motokrosom? Od malena volim motore. Prvi motor zaželjela sam s tri godine. Stalno sam govorila da ću voziti utrke. » Koliko često treniraš? Na motoru treniram većinom vikendom, a fizičke treninge odrađujem svakodnevno jer moram biti u formi. » S koliko si godina krenula na natjecanja? Na natjecanja sam krenula s pet i pol godina, s tim da je motociklistički savez mijenjao pravilnik da bih mogla nastupiti jer je dobna granica bila šest godina. » Voliš li ići na natjecanja? Volim ići na natjecanja jer puno putujem, upoznajem nove prijatelje i uživam u utrkama i adrenalinu. Išla sam na natjecanje izvan Hrvatske. Dosta sam vozila u Sloveniji, a uskoro krećem na Europsko prvenstvo u Moldaviju, Bugarsku, Srbiju, Češku…

Obitelj kao podrška

Jakov Živko 13

Tema broja

Vatrogasci Stari Gradac

Brži smo od vatre jake, jači smo od nevolje svake!

Tema broja

O aktivnostima „Udruge žena“ Dinjevac

Dinjevac ima najuzorniju seosku ženu „Udruga žena“ Dinjevac osnovana je 1959. godine. Osnovala ju je tadašnja učiteljica u našem mjestu Ivanka Bobek sa ženama Dinjevca. Majka mi je govorila da su članice udruge već na samom početku bile jako marljive. U početku

se Udruga sama financirala prodajom ulaznica, tombole, plesa srca i sl. Od prikupljenih sredstava članice udruge kupile su posuđe koje su iznajmljivale za svadbe uz minimalnu naknadu. Kada su skupile malo više novca, organizirale su izlete na naš Jadran. Posjetile su Dubrovnik, Pulu, Opatiju, Rijeku, Split i Zadar. Moja mama tvrdi da su im to bila nezaboravna putovanja. Njihovim stopama idem i ja. Svoju kulturu imala sam priliku predstaviti na Međunarodnom festivalu folklora u dalekoj Grčkoj. Tamo smo ljudima iz raznih dijelova svijeta dočarali izvorne pjesme i plesove Podravine koje su plesali i pjevali naši stari. Prije četiri godine pokrenule smo manifestaciju „Tako su to radili naši stari“ koja je jako dobro prihva-

ćena pa je postala tradicijom. Uvijek ugostimo udruge s područja naše općine Pitomača i šire. Žene čehaju perje, a muškarci se kartaju. Mladi i djeca igraju se izrađujući bunare kocenjem. Trenutno se bavimo i novim projektom pod nazivom „Park ljubavi.“ Na ulazu u selo Dinjevac stajalo je zapušteno zemljište koje smo uredile, i još uvijek uređujemo, u park za odmor. Tijekom provođenja projekta „Posadi drvo, ne budi panj“, u naš „Park ljubavi“ zasađeno je oko dvadeset stabala. Aktivnosti ove udruge čine život zabavnijim. Volim sudjelovati u svakom okupljanju udruge, jer me to opušta i omogućuje stvaranje novih prijateljstava. Napisala i fotografirala: Lucija Bastalić, 6. d

Svi učenici područnih škola kao i mještani sela mogu se učlaniti u Dobrovoljno vatrogasno društvo svojeg mjesta. Vatrogasci sudjeluju u vatrogasnim nat jecanjima i mnogim drugim aktivnostima.

Na nogometnom igralištu u Grabrovnici 19. svibnja 2019. održano je vatrogasno natjecanje općine Pitomača. Na natjecanju je sudjelovalo oko 200 natjecatelja raspodijeljenih u 22 ekipe koje su se natjecale u četiri kategorije kroz tri različite vježbe. Najmlađa kategorija, djeca od 6 do 12 godina, svoje su znanje i spremnost pokazala kroz vježbu rušenja mete s brentačama. Oni malo stariji, od 12 do 16 godina, radili su vježbu brentačama i cijevima. Odrasli, A kategorija (od 16 do 30 godina) i B kategorija (od 30 pa nadalje), radili su

vježbu nabave vode i gašenja požara. Kada dođemo na vježbe, posložimo teren, izvadimo opremu i zagrijemo se tako da preskačemo bazen i drvenu pregradu. Za vježbu s preprekama potrebnu su nam četiri komada C cijevi dvostruko motanih, dugih 15 metara i vezanih nosačima. Potrebni su nam bazen, tunel, drvena pregrada, dvije brentače i dva stalka za gašenje vode mlazom. Kad krećemo vježbati, postrojimo se i slušamo zapovjednika. Kad nam da znak da krenemo, preskačemo

bazen, drvenu pregradu, odlazimo u tunel i preskačemo dasku. Zatim vežemo vatrogasne čvorove i pumpamo brentačama. Kad napumpamo količinu vode koja je potrebna, odlazimo do stalka na koji stavljamo opremu. Na kraju se posložimo pa zapovjednik diže ruku za kraj vježbe. Trebali bismo još samo poraditi na brzini kako bismo postigli željeno vrijeme i završetak vježbe bez greške. Napisale i fotografirale: Sara Raktiničan, 6. d i Josipa Gucek, 8. e

Ako ste najopušteniji kad ste vani na svježem zraku, planirajte takve aktivnosti. Opustit ćete se, riješiti stresa, predahnuti od obaveza i uživati. Prava aktivnost za ovakav oblik opuštanja je ribolov.

Karlo Ratajec 14

Krenuo sam u ribolov kad sam imao tek sedam godina. Za ljubav prema ovakvoj vrsti aktivnosti zaslužan je moj djed. Nas dvojica redovito odlazimo u ribolov vikendima i praznicima, u ranim jutarnjim satima, najčešće na Dravu ili umjetni ribnjak Šodrana u Pitomači. Svemu što znam o ribolovu naučio me djed. Svakim našim zajedničkim druženjem naučim i nešto novo: kako vezati udice, na koji način baciti štap u vodu, koje

vrste riba postoje te koje se ribe mogu uloviti u pojedinom mjesecu. Najteži ulov koji sam uhvatio bio je šaran težak dva i pol kilograma. Ovim se hobijem bavim da bih se opustio, zabavio bez mobitela i proveo dan u prirodi. Napisao: Karlo Ratajec, 8. d Foto: Iva Jovanović, 8. d

Članice Udruge žena

Svetlana Bastalić na proglašenju najuzornije seoske žene

Naj učenica ili naj sportašica? Svojim omiljenim sportom, karateom, bavim se od drugog razreda osnovne škole. Karate sam počela trenirati jer sam od malih nogu obožavala trčati, igrati se loptom ili visjeti na šipci. Iako nisam bila zadovoljna prvim treningom zbog upale mišića, poslušala sam savjet trenera i mame te nisam odustala. Sada karate treniram već duže od pet godina i mogu vam reći da je ovaj sport moja jedina ljubav. Teško je uskladiti treninge i školu. Inače treninzi nisu naporni, no kada se pripremamo za natjecanja, radimo čvršće, jače, više i teže. Za one koji nisu znali, karate je podijeljen na borbe i kate. Kata je zapravo prikaz borbe s imaginarnim neprijateljem, a bitno je imati čvrstinu, brzinu i eksplozivnost izvođenja tehnika. Na borilištu, odnosno tatamiju, dva protivnika rade

kate i natječu se. Njih gleda po pet sudaca, a svaki ima crvenu i plavu zastavicu. Zašto baš tako? Natjecatelji imaju posebna „odijela“ kimona zavezana crvenim ili plavim pojasom. Pobjeđuje protivnik koji ima više osvojenih zastavica. Do sada sam bila na puno natjecanja i osvajala odlične rezultate u pojedinačnoj kategoriji. Još bolje rezultate postigla sam sa svojom ekipom te police naše dvorane krase pehari s raznih natjecanja. Tako smo 2018. godine na državnom prvenstvu i kategoriji mlađih kadetkinja ekipno osvojile 3. mjesto. Posebnu zahvalu moram poručiti svom treneru koji me potiče u mom radu i koji je zaslužan za sve rezultate. Cilj mi je otići na državno prvenstvo i vratiti se kao prvakinja, a nadam se da ću u tome i uspjeti. Možda ipak odaberem biti naj sportašica.

Napisala: Leona Hustić, 7. d

Leona Hustić 15

Tema broja

YouTube je popularna mrežna usluga za razmjenu videozapisa na kojoj korisnici mogu postavljati, pregledavati i ocjenjivati videozapise. Osnovana je u veljači 2005. To je mreža na kojoj se zabavljaju učenici naše škole postavljajući smiješna ili edukativna videa u kojima otkrivaju više o sebi i temi za koju su se odlučili.

Filip Tkalčec, 7. razred Postao sam YouTuber zato što sam htio naučiti kako obraditi zvuk i sliku. Postavio sam oko dvadesetak videa, a imam ih namjeru još snimiti. Prvenstveno moji uradci govore o igricama.

Ana Posavec, 6. razred Prvi video koji sam postavila opisivao je izgled moje sobe i zvao se Room Thour. To sam učinila iz zabave. Sveukupno sam postavila pet videa, a vjerojatno će se pojaviti i još koji.

Erik Veličan, 6. razred Odlučio sam postati YouTuber kako bih nasmijao i zabavio druge ljude. Moj prvi video govori o Pet tag-u, tj. objašnjava sve o kućnim ljubimcima. Namjeravam snimiti i video o igranju računalnih igrica.

Dominik Horvat, 6. razred Zabavno je biti YouTuber. Iz istog razloga odlučio sam postavljati videa. Moj prvi video govorio je o biciklima. Može se vidjeti na kanalu „MTN Bros“. Namjera mi je snimati tutorijale za trikove na biciklu.

Lana Antoljak, 5. razred Zajedno sa svojom prijateljicom Sašom Sesvečan iz 3. a razreda uređujem YouTube kanal naziva „Lana i Saša”. U početku smo snimale samo za zabavu, a ubrzo smo, uz dopuštenje roditelja, otvorile vlastiti kanal. Snimamo kratke filmove, zanimljive izazove i pričamo o raznim svakodnevnim temama. Jedan od naših najgledanijih videa je klizanje, koje smo snimile na novom klizalištu u Pitomači. Prikupila i fotografirala: Lara Tkalčec, 8. d

Etno zbirka Bakina priča

Na novootvorenom klizalištu

Ako još uvijek ne znate što biste radili u svoje slobodno vrijeme, možete odabrati jednu od sljedećih aktivnosti: klizanje – za one spretne i malo manje spretne pravi je izazov u zimskom periodu okušati se na novootvorenom klizalištu Pitomače, biciklizam - vožnja po bilogorskim cestama bez prometne gužve, u miru i tišini bilogorskih šuma, upotpunit će dan,

Jamb, Monopoly, Tombola, Domino, Memory, Labirint, Riječ na riječ… Rijetki su oni koji provode svoje vrijeme igrajući ovakve društvene igrice. Danas su popularnije računalne igrice, a koje to zaokupljuju pozornost naših učenika, pročitajte! Najpopularnija je igrica koja je osvojila svjetski rekord za najviše igrača u jednom satu. Ima puno likova, a novi izlaze jako često. Sto igrača se bori za pobjedu, a cilj je pobijediti sve protivnike. Možeš igrati sam ili u ekipi. U igri skupljaš različita oružja, napitke i zavoje. Kad igram Fortnite osjećam se zadovoljno. Ponašam se primjereno i poštujem druge igrače.

Teodor Dafčik

Igrica je u kojoj ima beskrajno mogućnosti i sigurno vam nikad neće dosaditi. Primjerena je za sve uzraste, za djecu i odrasle. U Minecraft-u možete raditi gotovo sve što možete i u stvarnom životu. Igra se na tri načina: Creative, Survival i Hardcore. U Minecraft-u postoji puno životinja i raznih neprijatelja poput zombija, creepera i skeletona. Meni se posebno sviđa Minecraft zato jer mogu biti kreativan i izgraditi što god želim te se baviti ribolovom ili poljoprivredom.

Trkača je igra s naglaskom na sklizanje po uglovima. Vozila se zarađuju igranjem kroz Grand Prix igre. Igrači također mogu kreirati vlastite dekore automobila. Volim je igrati jer je uzbudljiva igrica zbog velike brzine kojom automobil može juriti. Želim jednog dana, kada narastem, imati trkači automobil.

Benjamin Čop

Volim igrati ovu igricu jer me podsjeća na pravi život. Igrica se sastoji od poslova koji se moraju obaviti tijekom dana. Najviše volim posao smetlara.

Filip Živko

Ratna je igra u kojoj postoje dva tima i dva game moda: defuse i casual. U defusal mode-u teroristi moraju postaviti bombu na dva mjesta koja se zovu A i B. Ako se bomba postavi, onda se mora onemogućiti da eksplodira u vremenu od 45 sekundi.

Igrica je u kojoj postoji samo jedna mapa, a likovima možeš mijenjati boju odjeće. Ima ukupno sedam likova. Najbolji lik u igrici je Mirage. U igrici se boriš protiv drugih likova, ako ostaneš sam u rundi, znači da si pobijedio. Kroz ovu igru družim se sa svojim prijateljima jer je s njima igram.

Dorijan Vučeta

Fran Zvonar

Grijemo se u igluu

šetnja uz Dravu – za istinske ljubitelje prirode pravi je odabir Križnica - raj na Dravi, posjet muzejima – pored novoobnovljene rodne kuće Petra Preradovića, možete posjetiti Etno zbirku „Bakina priča“ u Kladarama čiji je cilj očuvanje tradicije pitomačkog kraja. Napisala i fotografirala: Lana Mihaljević, 8. e

Kevin Sesvečan

Tema broja

Učitelji i hobiji

Od hobija do zarade

Učiteljica geografije i povijesti Ivana Mijok ima vrlo zanimljiv hobi - voćarstvo u kojem sudjeluje cijela njena obitelj. U Čemernici, prigradskom naselju Virovitice, smjestio se voćnjak obitelji Mijok. Kada ste se sa suprugom odlučili pokrenuti vlastiti posao? Moj je suprug pokrenuo ovaj posao jer je oduvijek volio boraviti u prirodi i ubirati plodove svog rada. Kao mlad čovjek odlučio je kupiti zemlju i krenuti u voćarstvo. Naš prvi voćnjak posadili smo 2007. godine s oko 3200 stabala sorte idared i golden delicious. Povećali smo površine 2011. godine kada smo zasadili još oko 2 ha jabukama sorte jonagold. Postupno smo nasade opremali suvremenim tehnologijama – od navodnjavanja do protugradne mreže. Nedavno smo posadili ekološku sortu jabuka canada, a 2019. posadili smo još 2 ha sortama fuji, gala i red delicious. » Koliko je Vaše imanje veliko? Koliki su prinosi? Trenutno imamo zasađeno više od 5,5 ha površina različitim sortama, od čega je 2,5 ha u punom rodu, a 3 ha su mladi nasadi koji tek trebaju postići svoj puni rodni volumen. Posadili smo svaku od 16 000 voćaka u redove čija se duljina proteže u više od 14 km. Ovisno o vremenskim uvjetima, ponajprije o mrazu koji često smanji prinos, godišnje uberemo između 130 i 170 t jabuka, a ta će se količina povećavati. » Koliko vremena provedete u voćnjaku? Naš je hobi dokaz da se veliki rad, trud i složnost mogu pretvoriti u jednu lijepu priču u kojoj sudjeluju bake i djedovi, i što je još važnije, naša djeca. Tako se stvaraju radne navike za život i nova iskustva. Najljepši su trenutci kada svi zajedno uživamo u prirodi u svakom godišnjem dobu, a ponajviše u jesen kada je berba. » Imate li problema s prodajom vaših proizvoda? Kvalitetna roba uvijek nađe kupca. Pratimo potrebe tržišta i ulažemo veliki angažman u prodaju naših jabuka. Imamo vlastitu sortirnicu uz koju prebiremo jabuke tako da svaki kupac dobije točno onakvu jabuku kakvu želi. U fazi smo izgradnje i vlastite hladnjače koja će nam značajno pomoći u tome da kupce još duže opskrbljujemo ukusnim i sočnim jabukama. » Biste li sami sebe nazvali poduzetnikom? Na početku je to zaista bio hobi, a sada s ovim količinama koje zahtijevaju veliki angažman, možemo se nazivati i poduzetnicima. Veliki su trud i rad, a i ljubav uloženi u proizvodnju, berbu, pakiranje i prodaju naših proizvoda. Vama, Vašem suprugu i Vašoj djeci želimo još puno lijepih i zabavnih trenutaka u voćnjaku! Učiteljica Ivana u berbi 18

Učitelj Mario Rengel - Ja postat ću velik i bit ću jak ko čelik

Učiteljica Iva Brusač - pitomački slavuj

Vjeroučiteljica Romina Lukačić - slika govori 1000 riječi

Učitelj Darko Siladić - Englez u svijetu hrvatske povijesti

Učiteljica Bočica Čop - U zdravom tijelu, zdrav duh

Učiteljica Ruža Dorogi - u vrtu ruža

Učiteljica Valerija Jakupec-Zvonar - Slatke tajne naše slatke Valerije

Učitelj Dejan Tišljar - Ima li netko problema s ocjenom?

Učitelj Davor Jendrašić - Napravit ću si auto, bicikl i romobil

Učiteljica Ana Tolušić - rastemo uz čitanje

Intervju vodila: Ivana Sesvečan, 6. d Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike 19

Događajnica

Programi i aktivnosti povodom obilježavanja Dana škole

Pjesniku za rođendan

SPOZNAJNO-STVARALAČKE RADIONICE Na dan rođenja pjesnika Petra Preradovića, 19. ožujka 2019., različitim aktivnostima obilježili smo Dan škole. Mnoštvo učenika sudjelovalo je u radionicama iz matematike, informatike, prirode, biologije, kemije, fizike, tehničke kulture, povijesti te geografije čija je

tema bila „Periodni sustav elemenata”. Učenici su se upoznali s pravokutnicima i kvadratima u periodnom sustavu te s kemijskim elementima u građi Zemlje. Otkrivali su svijet okom, sastavljali su robote i modelirali raznobojne balone punjene zrakom.

Događajnica

LITERARNI SUSRETI U obnovljenoj kući Petra Preradovića u Grabrovnici, 22. ožujka 2019. održan je 51. susret literarnih skupina pod nazivom „Preradovićev rođendan“. Recitacijom pjesme „Smireno srce” Božice Jelušić započeo je prigodni program. Literarnim izrazom predstavili su se učenici Gimnazije Petra Preradovića iz Virovitice, OŠ Ivana

Lackovića Croate Kalinovac, OŠ Kloštra Podravskog, OŠ Petra Preradovića iz Zagreba, OŠ prof. Franje Viktora Šignjara iz Virja, OŠ Suhopolje te OŠ Petra Preradovića Pitomača. U sklopu manifestacije održan je i susret s književnicom Bojanom Meandžijom. Napisale: Lucija Bastalić, 6. d i Paula Dardić, 8. e Foto: Foto Begović

Tema „Periodni sustav elemenata” provedena je i kroz radionice razredne nastave. Sudjelujući u mnoštvu radionica učenici su upoznali različite sadržaje, obogatili svoja znanja i iskustva, razvijali kreativnost te se pri tome odlično zabavili. Folklorna skupina

Naši učenici u literarnom izričaju

Gosti manifestacije

Matematički ožujak

Na radionici Zrak - kisik

Čarobni svijet origamija

SVEČANA PRIREDBA

Male vodene čarolije

Sastavljamo robote

Mali znanstvenici

Na radionici Otkrivanje oka okom

U mjesecu ožujku učenici naše škole obilježili su Svjetski dan matematike i πdan. Svjetski dan matematike obilježava se prve srijede u mjesecu ožujku. Cilj obilježavanja je razvijanje interesa za matematiku, otkrivanje njenih ljepota, popularizacija matematike kao znanosti, ali i razvoj matematičkih sposobnosti i vještina. Svjetski dan matematike često vežemo

Bitni podatci o broju

uz on-line matematičko natjecanje World Maths Day. To je natjecanje za učenike od 4 do 18 godina. Popularizira aritmetičke zadatke na zabavan način i jedan je od najvećih obrazovnih događaja u svijetu. Naši osmaši ove su godine obilježili Svjetski dan matematike proučavajući

π:

Himnom naše škole započela je svečana priredba kojom smo nastavili obilježavati Dan škole. Ravnatelj Igor Maresić pozdravio je prisutne te pohvalio organizaciju Dana škole. Naglasio je važnost i uspješnost projekata u kojima škola sudjeluje te čestitao Dan škole. Uz mnogobrojne uzvanike priredbi je

prisustvovala i pročelnica za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Vesna Šerepac koja se prisutnima obratila prigodnim riječima. Publika je mogla uživati u krasnoslovu Preradovićevih stihova koje su izvele učenice Karla Mađar, Lucija Lukačić te Ema Ivanović uz glazbenu pratnju Barbare Baronice pod vodstvom učiteljice Ive Brusač. Školski zbor, pod vodstvom učitelja Da-

vora Jendrašića, izveo je pjesme „Kad bih ja” te „Slušaj zemlju”. Monolog „Što ćeš biti kad narasteš?” izvela je učenica Inja Jambrišak pod vodstvom učiteljice Željke Hanzić, a program je upotpunjen plesnom točkom dramsko-scenske skupine učenika nižih razreda pod vodstvom učiteljice Jasminke Šestanj Dafčik.

broj s više od 10 trilijuna poznatih decimala Arhimedova konstanta Ludolfov broj najčešća konstanta u matematici omjer opsega kruga i njegovog promjera iracionalni broj – ne može se zapisati u obliku razlomka

Izvedba pjesme Slušaj zemlju

Barbara, Lucija, Ema i Karla

Pozdravni govor našeg ravnatelja

Nina, Ilona, Karlo, Patrik, Iva i Vera

Platonova tijela. Međunarodni dan broja π obilježava se 14. ožujka. Učenici matematičke grupe naše škole obilježili su ga tako da su saznali najbitnije o broju π, a važne podatke izložili su na panou matematičke učionice.

Zanimljivost: natjecanje u recitiranju znamenki broja π. U Guinnessovu je knjigu 2015. upisan rezultat – preko 60 tisuća izgovorenih znamenki, vrijeme recitiranja više od 24 sata. Napisala i fotografirala: Nina Virovac, 8. a

Događajnica

LIPANJ Završnom školskom priredbom 16. lipnja 2019. ispratili smo još jednu generaciju učenika osmih razreda. Za tu priliku naši učenici i učitelji pripremili su bogat program. Publika je mogla uživati u glumačkim, plesnim i pjevačkim nastupima naših učenika. Kao i prijašnjih godina, u programu su

nastupili učenici osmih razreda koji su se svojim scenskim prikazom prisjetili svoga odrastanja, školovanja te učitelja koji su im dali svoja znanja i pokazali stazu prema budućnosti. Mnogobrojnu publiku pozdravio je ravnatelj škole Igor Maresić koji je zahvalio svim učenicima i mentorima na izvrsnim rezulta-

tima županijskih i državnih natjecanja ove nastavne godine. Tanja Sesvečan i Noa Rešetar proglašeni su najboljim učenicima, a Pavo Špiranec i Maja Grahovac najboljim sportašima škole. Najviše ću pamtiti prijatelje iz razreda te učitelje koji su mi sve ove godine nesebično prenosili svoje znanje. Najviše će mi nedostajati toplina ove škole koja mi je predstavljala sve ove godine drugi dom. Mlađim generacijama poručio bih da budu uporni i nikada ne odustaju od svojih ciljeva jer ni jedan trud nije uzalud. Ako slijediš svoj cilj, ništa nije teško postići u životu.

Sara Ladušić-Hanzir, 7. e Foto: Foto Begović

Noa Rešetar

Veseli školski zbor

Mali dramski nastup

Uz pjesmu je sve ljepše

NAJučenica 8.a razreda Najdraži su mi bili izleti i terenske nastave. Naš čuveni dvodnevni maturalac će mi zasigurno ostati u sjećanju. Upisat ću gimnaziju, a kasnije, nadam se, i neki fakultet vezan uz dizajn.

Nastup osmaša

Lana u izvedbi pjesme Moja prijateljica

Iris Kovačić

Osmaši na prozivci

NAJučenica 8.b razreda Izdvojila bih sve naše vedre razredne uspomene, izlete i šale. Planiram završiti jezičnu gimnaziju u Virovitici, a kasnije studirati neki strani jezik. Željela bih raditi kao turistički vodič ili učiteljica stranog jezika. Barbara Baronica

NAJučenica 8.e razreda

Plan mi je upisati Katoličku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti u Virovitici, završiti filozofski fakultet i postati povjesničarka ili profesorica povijesti. Iz ove škole ću pamtiti sve lijepe trenutke koje sam doživjela sa svojim prijateljima, a bilo ih je zbilja jako puno. Također, pamtit ću uspjeh koji sam postigla. Najviše će mi nedostajati moji prijatelji, moj razred i učitelji. Tanja Sesvečan 22

Ima događaja koje ću zasigurno dugo pamtiti. Možda je to onaj trenutak kada je jedna od učiteljica zabunom zaključala jednog učenika u razred i otišla na odmor. A možda su to oni trenutci kada sam jedina dobila dobru ocjenu i bila ponosna na sebe. Isto tako možda ću se sjećati onih dana kada smo kao razred bili složni i uvijek tu jedan za drugoga.

Iva Aragović 23

Događajnica

NAJsportašica škole Sigurno ću pamtiti sve naše izlete na koje smo išli, a posebno će mi ostati u sjećanju maturalac. Znam da želim upisati fakultet, ali još ne znam koji. Imam vremena za razmišljanje.

Maja Grahovac

NAJsportaš škole Planiram upisati prirodoslovno-matematičku gimnaziju zato što znam da je to jako dobra podloga za nastavak mog školovanja. Želio bih pronaći posao vezan uz računala i programiranje jer je to budućnost. Mislim da je za to najbolji Fakultet elektrotehnike i računarstva i zato mi je on glavni cilj.

Pavo Špiranec

Spremni za KTC

Na kiosku

Igramo se trgovine i učimo plaćati novcem

Roditelji nas upoznaju sa zanimanjima

Zabavljamo se u trgovini

U ponedjeljak, 9. rujna 2019. školsko je zvono pozdravilo naše najmlađe učenike. Veliko uzbuđenje i veselo ozračje vladalo je školom, a prvaše su prigodnim programom dočekali stariji učenici i uljepšali im prve trenutke boravka u školi. Prvašiće je pozdravio ravnatelj Igor Maresić i poželio im puno uspjeha u školovanju, nakon čega su učiteljice Božica, Željka i Branka pozvale svoje učenike u razrede pa je u veselju nastavljen prvi radni dan. Napisala: Ivana Sesvečan, 6. d. Foto: Foto Begović

Nastup za naše prvašiće

Krećemo u školske klupe 24

Uzbuđena publika

Uručenje poklona

Riječi dobrodošlice

Prozivka prvašića

Učenici drugih razreda upustili su se u projekt pod nazivom „Zanimanja naših roditelja“. Budući da su iz matematike naučili jedinice za novac, prvo zanimanje koje su upoznali bilo je trgovac. U učionici su se igrali trgovine i plaćali modelima kuna, a u trgovačkom centru provjerili naučeno o jedinicama za novac. Zanimanje trgovca prezentirale su im tri mame prodavačice - Ana, Marijana i Nataša koje su učenici posjetili na njihovim radnim mjestima. Objasnile su im kako se postaje trgovac, koje poslove obavljaju i kojim se alatima koriste. Učenici su naučili koristiti novac i procijeniti što mogu kupiti za određenu količinu novca. Naučili su i najvažniju stvar: na blagajni uvijek treba uzeti račun.

Rokova mama Rozalija radi u Plodinama pa je učenicima pokazala razne odjele koji tamo postoje. Učenici su vagali voće i povrće, bili na odjelu mesa, osjetili hladnoću gdje se čuva te zavirili u ogromno skladište. Nakon toga Leonov tata Saša i mama Lidija ugostili su ih u svojem restorančiću brze hrane gdje su saznali kakvu hranu spremaju, koje namirnice koriste i koliko je to naporan posao. Okrijepili su učenike pizzama i sokom da bi naučeno što duže ostalo u njihovim glavicama. Neobično zanimanje ima tata Mario Čupen. On radi na naftnoj platformi u dalekim i nama nepoznatim zemljama pa puno putuje i nema ga doma cijelih mjesec dana. Upoznaje različita mjesta,

vozi se avionom i helikopterom te boravi u skupim hotelima. Trenutno traži naftu u Sredozemnom moru i Egiptu pa živi na velikim brodovima. Posao je naporan i ponekad opasan. Učenici su pažljivo slušali i gledali prezentaciju koju je pripremio, a onda su uslijedila mnogobrojna pitanja. Pitanje koje moram izdvojiti bilo je: „Kada Vam je i gdje bilo najljepše?” Znate li što je tata odgovorio? „Najsretniji sam svaki put kada sretno stignem svojoj kući, svojoj obitelji i svom Rokiju.” Učenici su zaključili da im je ovakvo učenje korisno i zabavno te da je svako zanimanje jednako vrijedno. Napisala i fotografirala: Paula Dardić, 8. e

Crtice s područja

Svjetski dan osoba s Downovim sindromom Svjetski dan osoba s Downovim sindromom obilježava se 21. ožujka. Upravo taj datum simbolizira kako na 21. kromosomskom paru kod ovih osoba ima tri umjesto dva kromosoma, što i uzrokuje ovaj sindrom. Tog dana širom svijeta želi se potaknuti društvo da upozna svijet osoba s Downovim

sindromom i pruži im podršku i pomoć. Djeca s Downovim sindromom su izrazito emotivno topla, gotovo uvijek unose vedrinu u sredinu u kojoj se nađu, vrlo su tolerantna i blage naravi. Zato su zaslužila da se jedan dan u godini posveti njima.

Oslikana učionica

Za što lakši i ljepši početak nastavne godine učenike 3. i 4. razreda PŠ Ivana Rengela, Sedlarica dočekala je oslikana učionica. Želimo im mnoge sretne i uspješne dane u školi. U nove školske pobjede

Proljetno buđenje Dok vani sunce još jako nije, gumi-gumi nas u školi grije... Dinjevčani i učiteljica Helena

Ova dječja igra nekada je bila vrlo popularna, a igrala se na mnogo načina. Igra se i danas, ali ni približno toliko često kao prije. Da je još uvijek zabavna, pokazali su nam naši najmlađi.

Uvažavamo različitosti Gumi-gumi u Sedlarici

Dan kravate

Izradom raznobojnih i maštovitih kravata od kolaža, učenici iz Dinjevca dali su svoj doprinos obilježavanju Dana kravate, hrvatskom simbolu koji je prepoznatljiv i cijenjen. Veselim radovima, 18. listopada 2019. godine, prigodno su uredili

izložbeni prostor svoje škole. Obilježavanje ovog dana pridonosi prepoznatljivoj i pozitivnoj slici Hrvatske u svijetu te učvršćuje vrijednosti hrvatskog društva. Stoga, Dan kravate nije samo hrvatski dan već i svjetski.

Lektirna čajanka

Učenici 2. i 3. razreda odradili su sat lektire na malo drugačiji način. Uz čaj i kekse čitali su i analizirali pjesme Ratka Zvrka i Luke Paljetka. Na kraju su ilustrirali odabranu pjesmu i izradili šalicu.

Sat lektire lakši je uz čaj

U znaku brojke 100 Svi je nose oko vrata, to je kravata

Izrada kravata

Sto dana učenja

Brzo, brže, najbrže…

Svjetski dan tablice množenja

Mali Dinjevčani brojnim su sportskim aktivnostima obilježili Hrvatski olimpijski dan. Ovaj spomendan hrvatskog sporta obilježava se 10. rujna, na dan osnivanja Hrvatskog olimpijskog odbora, a opći cilj projekta je potaknuti građane svih dobnih skupina, posebice djecu i mlade, na aktivno bavljenje sportom.

Razigrani učenici 26

U brojnim europskim zemljama obilježava se 100. dan škole. Cilj je projekta okupljanje kreativnih učenika i učiteljica osnovnih škola. Tim povodom odgojno-obrazovni ciljevi i ishodi ostvarivali su se učenjem kroz igru i zabavu, a sve u skladu s planom i programom. Na malo drugačiji način uspjeli su savladati sve aktivnosti i pri tom obilježiti 100. dan škole.

Kako bi se prisjetili osnovnih pravila i svojstava množenja i dijeljenja na zabavan i neobičan način, učenici 3. i 4. razreda 4. listopada 2019. godine uključili su se u obilježavanje Svjetskog dana tablice množenja. Pored različitih aktivnosti predviđenih samim projektom, organizirali su i radionicu na koju su učenici pozvali braću i sestre, bivše učenike naše škole. Uz igre, smijeh i zabavu provjerili su i njihovo poznavanje tablice množenja.

Množimo zajedno 27

Crtice s područja

Igra – najbolja zabava Ljubav, ljubav…

U PŠ Stari Gradac na dan Valentinova sve je prštalo od ljubavnih iskrica. Čitala su se pisma, izrađivale čestitke, sladilo se ljubavnim muffinima, darivali prijatelji lijepim porukama. Učenici 2. i 3. razreda posjetili su bolesnog prijatelja Dorijana. Najmlađi i najstariji učenici darivali su tajnog prijatelja i radoznalo čitali ljubavnu poštu koju su svi primili uz zagonetni osmijeh...

U sklopu kurikularnog sadržaja vezanog uz temu „Međusobno druženje područnih škola”, 7. veljače 2019. godine PŠ Velika Črešnjevica gostovala je u PŠ Ivana Rengela, Sedlarica. Učenici ovih škola okupili su se na jednom mjestu s istim ciljem - da bi se igrali. U svrhu projekta „Global school play

day”, kako bi se obilježio Svjetski dan igre, organizirana je slobodna i spontana dječja aktivnost. Ovom aktivnošću nije im bilo u interesu postići neki određeni cilj, nego im je sam proces igre, zabave i druženja bio važniji od rezultata.

Srce za svakoga

Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva slavi se od 2019. godina, a obilježava se 22. veljače. Tog je dana 1483. godine tiskana prva hrvatska knjiga na glagoljici Misal po zakonu Rimskoga dvora, tzv. Prvotisak. Proglašenje toga dana inicirao je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje želeći popularizirati jedan od prepoznatljivih obilježja hrvatskog nacionalnog identiteta po kojem je Hrvatska jedinstvena i prepoznatljiva u svijetu. Pod vodstvom svojih učiteljica učenici PŠ Stari Gradac obilježili su Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Zasukali su rukave i pokušali rekreirati naše staro pismo. Od glinamola su izradili replike Bašćanske ploče te pisali glagoljicom.

Glagoljica je naše pismo

Uskrsne radosti

Drvena, velika jaja kao poklon potaknula su učenike na kreativnost. Mala uskrsna radionica razveselila je učenike. Boja škole bila je podloga, a učenici su svojom maštom zaokružili priču. Umotane, unikatne pisanice poklonili su svojim obiteljima.

Spremni na rad

U izradi pisanica

Elena Brdar

Tin, Noa i Mateo

Naša remek djela

Pokloni za roditelje

Učimo igrajući se

Jedna jabuka na dan – doktor iz kuće van! Učenici 1. i 2. razreda obilježili su Dan jabuka koji se već tradicionalno obilježava 20. dana mjeseca listopada. Dan jabuka obilježen je s ciljem promicanja važnosti jabuke u zdravlju i prehrani ljudi. Razne aktivnosti provodili su kroz sve nastavne predmete, a posebno iznenađenje mališanima bila je Franova mama koja im je došla i pročitala priču „Tri jabuke s bakina ormara“ Sunčane Škrinjarić. Bili su posebno oduševljeni jer su u sklopu obilježavanja Dana jabuka odradili digitalni petak i na taj način predviđene nastavne sadržaje uvježbali uz pomoć raznih digitalnih alata.

Šah - kraljevska igra

Sladak kao med U PŠ Velika Črešnjevica 10. lipnja 2019. godine stigao je gospodin Darko Siladić, član dviju udruga pčelara. Bavi se proizvodnjom meda i ostalih pčelinjih proizvoda. Učenicima je opisao pčelinju zajednicu koju čine matica, trutovi i ostale pčele. Objasnio je kako pčele proizvode med i spremaju ga u saće. Nakon teoretskog djela učenici su se i sami iskušali u izdvajanju meda iz saća. Gospodin Siladić pomogao je učenicima složiti okvire u vrcaljku te su vrcali med. Vidjeli su i odjeću pčelara. Učenike je razveselila degustacija meda, ali i količina koju su dobili vrcanjem.

Jabuke čuvaju naše zdravlje Učimo kako dobiti med Crtice s područja prikupile i napisale: Lana Mihaljević, 8. e i Josipa Gucek, 8. e, foto: učiteljice razredne nastave

Maturalac

Zanimljivi programi, uzbudljive destinacije, nova prijateljstva i odlična zabava. Sve su to odlike kvalitetnog maturalca, a takav je bio i naš. Svoju malu avanturu započeli smo 28. kolovoza 2019. prije svitanja. Veseli i uzbuđeni krenuli smo put Dalmacije. » Dan prvi: Buđenje u 4 sata ujutro. Podočnjaci vise do tla. Svi odlično naspavani dolazimo do škole i čekamo da nas autobus odveze na drugi kraj Hrvatske. Spakirali smo putne torbe koje su bile teže od nas samih, ali srećom tu su bili roditelji da pripomognu. Autobus je krenuo pa tako i naša nova avantura. Nakon nekoliko sati stigli smo do prvoga odredišta – Nacionalnoga parka Krka. Kada smo izašli, polovica nas željela se vratiti u klimatizirani autobus, a druga polovica željela je skočiti u prekrasnu, čistu, hladnu vodu koja se nalazila svugdje oko nas. No umjesto toga, šetali smo parkom i svi pomalo

Maturalac

priželjkivali da smo jedna od onih ribica u vodi. Ubrzo smo stali na plaži i uzeli predah. Zatim smo pošli na brod koji nas je odvezao do autobusa i nastavili smo put cestom, pravac Orebić. Sunce je već zalazilo, a mi smo mogli vidjeti hotel koji nas je čekao na brijegu. Bio je to lijep prizor, ali trebalo je nositi svoje teške noge i još težu putnu torbu uz brijeg. Ipak, svi smo uspjeli i dobili ključeve svojih soba. Divili smo se bazenu i prekrasnom pogledu na more. Ubrzo smo krenuli večerati, a oduševljenje se nastavilo švedskim stolom. Uzimaš što te volja i koliko god te volja! » Dan drugi: Odredište: Korčula. Započela je naša brodska vožnja. Kada smo stigli, naš već poznati turistički vodič, nama turistićima, pokazao je kako je Korčula maleni grad i da se ne možeš izgubiti ni da želiš. I to je stvarno istina. Mogli smo vidjeti stare zidove, građevine i crkvu. Zatim smo krenuli na glavnu stvar po nama, a to je, naravno, kupanje! Brod nas je odvezao do obližnje plaže

i zabava je počela. Plivali smo, ronili, skakali s učiteljima u more i fotografirali se. Taj dan je većini nama bio najdraži dan. Nakon što smo se umorili, imali smo ukusan ručak na brodu, a potom se zabava nastavila na drugoj, pješčanoj plaži. Otok Korčula je svojom bezvremenskom ljepotom potpuno očarao svakog od nas. » Dan treći: Nova destinacija: Dubrovnik… i bazen. Upoznali smo najljepši grad na svijetu! Šetali smo Starim gradom i Stradunom. Zatim smo se uputili na žičaru, a pogled s nje je bio prekrasan. U Arboretumu Trsteno mogli smo uživati u hladovini i vidjeti mjesto gdje su se snimale Igre prijestolja. Uputili smo se nazad do hotela i na noćno kupanje. Svi smo nestrpljivo čekali znak učitelja da smijemo u bazen. Ta zabava trajala je oko dva sata, a mi smo bili neumorni. Dan se bližio kraju pa smo postali svjesni da moramo napuniti „baterije“ za sljedeći dan. » Dan četvrti: Taj dan nije bio ni za što drugo, nego

samo za kupanje i druženje. Kupanac od ranog jutra pa sve do mrklog mraka! U bazen smo skočili odmah nakon doručka i zabava je započela. „Opalili“ smo par zajedničkih fotografija skokom u bazen. Nakon ručka prošetali smo plažom Orebića i kupali se. Bio je to zadnji dan za kupanje pa smo ga iskoristili što smo više mogli. Kada smo se vratili u hotel, neki su teška srca, a neki pak s radošću što se vraćaju kući, spakirali kofere. » Dan peti: Fino smo papali, pospremili sve za sobom i krenuli put kući. Obišli smo Solanu Ston i poslušali priču o najstarijoj solani u Europi. Saznali smo kako se proizvodi sol i imali smo je mogućnosti kupiti. Nastavili smo put pjesmom i veseljem, a završili ga baš onako kako smo ga i započeli: svi odlično naspavani s podočnjacima do tla. Napisale i fotografirale: Lana Relić i Ella Grlica, 8. b

Započinje naš odmor iz snova

U dobrom društvu Najljepši pogled ikad

Noćno kupanje Razredna fotka na povratku

Plovimo prema otočiću Badiji

Pažljivo slušamo o povijesti dubrovačkih zidina

Dnevnik putovanja

Doživljaj koji ostavlja bez riječi

„Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtUžniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.”

Dnevnik putovanja

Terenska nastava- Sjeverni Velebit Učenici viših razreda koji pohađaju dodatnu nastavu prirode, geografije i engleskog jezika posjetili su 23. svibnja 2019. najmlađi Nacionalni park Sjeverni Velebit. Vožnja do tog prekrasnog nacionalnog parka trajala je oko četiri sata. Prvo smo obišli svetište Gospe od Krasnog, a zatim interaktivnu Kuću Velebit gdje smo mogli vidjeti kakvim životinjskim i biljnim svijetom obiluje Sjeverni Velebit. Virtualnim prikazom vidjeli smo kako Sjeverni Velebit izgleda iz ptičje perspektive. Mogli smo osluhnuti zvukove koji se često čuju i pomirisati trave kojima

obiluje park. Virtualno smo posjetili Lukinu jamu - najdublju jamu ovoga dijela Europe. Duboka je 1431 metar. Nakon ručka posjetili smo Zavižan, najvišu mjernu postaju u Republici Hrvatskoj koja se nalazi na 1594 m nadmorske visine, a sadrži razne sprave koje pomažu meteorolozima pri izradi vremenske prognoze. Tamo se nalazi i planinarski dom braće Vukotić. Nasuprot je postaje

vrh Velika Kosa na koji smo se svi popeli. S njega se pruža prekrasan pogled na četiri otoka: Goli otok, Pag, Rab i Krk te na netaknutu prirodu Velebita. Pogled je bio prekrasan, a zrak čist i svjež. Uživali smo u prekrasnom vremenu, očuvanoj prirodi te ugodnom druženju. Napisala i fotografirala: Jana Zvonar, 6. a

Pozdrav s Velebita

Siniša Glavašević

Dana 16. 9. 2019. godine u pet sati ujutro svi učenici osmih razreda krenuli su prema Gradu Heroju - Vukovaru. Tijekom cijelog puta u autobusu se održavala ugodna atmosfera. Prvi obilazak odnosio se na obilazak Memorijalnog centra Domovinskog rata gdje smo se upoznali s vrijednostima Domovinskog rata i bitke za Vukovar. Nakon nekog vremena krenuli smo u Rekonstrukcijski hostel u sklopu Memorijalnog centra Domovinskog rata gdje smo slušali predavanje o samim početcima rata. Na red je došla bolnica koja kao i danas služi za primanje pacijenata i pomaganje. U ono vrijeme 1991. godine bolnica u Vukovaru (danas se zove Opća županijska bolnica Vukovar) bila je jedini spas ranjenim civilima. Unatoč teškim trenutcima bez vode, hrane i lijekova, izliječila je puno ljudi. Nakon bolnice krenuli smo prema Spomen domu Ovčara. Opazili smo i proučili poznati vukovarski vodotoranj. Pogledavši masovnu grobnicu Ovčara, posjetili smo Muzej vučedolske kulture, Spomen dom hrvatskih branitelja i kao zadnji obilazak posjetili smo Memorijalno groblje žrtava domovinskog rata.

Netaknuta priroda

Napisala i fotografirala: Kristina Tudić, 8. d Osmaši u herojskom gradu 32

Na putu do vrha 33

Dnevnik putovanja

Naši najmlađi Na vulkanskom nalazištu Gaveznica

Dana 7. svibnja 2019. svi učenici 5-ih razreda otputovali su na terensku nastavu u Krapinu i njenu okolicu. Krenuli smo u jutarnjim satima. U autobusu su neki zadrijemali, a neki su se, poput mene, neprestano zabavljali cijelim putem. Kad smo došli nadomak Lepoglave, voditeljica puta pričala nam je o zanimljivostima grada. Jedva smo ga čekali istražiti. Prvo što smo posjetili bio je muzej čipke u kojem smo učili o povijesti čipke i o prvim čipkaricama (osobama koje ručno izrađuju čipku). Oni, koji su htjeli, mogli su probati čipkati i pokazalo se da to nije nimalo lako kao što je izgledalo. Da bi se izradila čipka, treba puno vještine, preciznosti, kreativnosti, strpljenja i vremena

(navodno treba punih 6 sati). Sljedeće odredište bilo je vulkansko nalazište Gaveznica gdje smo u obilasku i penjanju prema vulkanskom krateru skupljali kamenčiće vulkanskih stijena. Poslije razgledavanja pokazano nam je kako se kemijskim procesom iz pijeska odvaja zlato. To nam je stvarno bilo zanimljivo i svakakve ideje su nam padale na pamet. Nakon svega mogli smo kupiti neke suvenire za uspomenu. Nakon ručka, koji nam je svima dobro došao, uputili smo se u krapinski Muzej neandertalaca. Pogledali smo uvodni film o njihovom životu i načinu preživljavanja, a zatim krenuli u razgledavanje koje je bilo kratko, ali veoma jasno i jako zanimljivo. Ako si imao želju, mogao si se

fotografirati i vidjeti kako bi ti izgledao da si neandertalac ili poznati astronaut. Nakon što smo mnogo toga naučili, vratili smo se igri i zabavi u kojoj smo uživali punih sat vremena. Na povratku našim kućama stali smo pogledati spomenik Antunu Mihanoviću na Zelenjaku gdje smo u sav glas otpjevali našu himnu. Nakon desetak minuta, vratili smo se u autobus i zabava se nastavila. Oko devet sati navečer roditelji su nas na školskom parkiralištu dočekali s osmijesima i svakakvim pitanjima. Napisala i fotografirala: Nina Domović, 5. a

Učenici trećih razreda matične škole, područne škole Kladare te učenici šestih razreda posjetili su Ogulin. » Kako su putovanje u Ogulin doživjeli naši najmlađi? Bili smo svi jako zgodni jer je moj razred nosio bijele majice kako bi nas učiteljica mogla prepoznati u gužvi. Kada smo stigli u Ogulin, prvo smo se provozali turističkim vlakićem. Vrijeme je bilo sunčano pa nam je vožnja godila. Zatim smo posjetili Ivaninu kuću bajke. Tamo smo gledali animirani film i rješavali na tabletima, koji su bili na zidovima, zagonetke iz Ivaninih bajki. Jako mi je bilo zabavno čarobno zrcalo jer smo se morali šuljati kako ga ne bismo probudili. Od silnog smo se istraživanja umorili pa nas je učiteljica odvela na ručak u restoran. Putovanje u Ogulin i Ivaninu kuću bajke zasigurno ću dugo pamtiti zbog lijepih uspomena i predmeta koje sam donijela s putovanja. » A kako oni malo stariji? Naša voditeljica Ivana pričala nam je legende o gradu Ogulinu i zanimljivosti o gradu Karlovcu koji smo na povratku trebali posjetiti. Pozorno slušajući upamtila sam da je Ivana Brlić-Mažuranić rođena u Ogulinu 18. travnja 1874. godine. Zanimljiv dio bila mi je planina Klek ili po bajkama poznate spisateljice nazvana „Uspavani div“. Ono što mi je bilo pomalo tužno bio mi je Đulin ponor. Priča o nesretnoj ljubavi i djevojci koja se zbog smrti svoga voljenog bacila u rijeku Dobru dirnula me u srce. Sve to slušali smo putem do Ogulina, a kada smo napokon stigli, podijelili smo se u dvije grupe. Jedna je išla u obilazak grada, a druga je ostala u

Ivaninoj kući. U obilazak grada išli su 6. b i „moj“ 6. d razred. Proučavali smo Đulin ponor, a zatim krenuli prema crkvi. Njeni prozori bili su jedinstveni, takozvani vitraji (oslikani prozori). Ono što je sve zainteresiralo bila je „fontana“ pored crkve od koje su navodno djevojke postajale ljepše, a dečki su se u njih zaljubljivali. Hah, ne bi vjerovali! Upalilo je na mojoj prijateljici. Ups, joj! Ma nema veze, to sad ionako nije bitno. Nakon obilaska imali smo 45 minuta slobodno pa smo sami šetali Ogulinom. U 11:30 grupe su se zamijenile. Došli smo pred Ivaninu kuću i opet se podijelili u dvije grupe, ovaj put svaki razred posebno. Jedan je išao na radionice, a drugi je razgledavao ostatak kuće. Mi, tj. 6. d prvi je išao na radionice, a ondje smo igrali igru „pogodi tko sam“. Bilo je vrlo zanimljivo. Razred smo podijelili na Regoče i Kosjenke. Iz jedne grupe bi netko sjeo na „vrući stolac“ i voditeljica bi mu na glavu stavila „krunu“ s nekom slikom. Osoba na stolcu postavljala bi pitanja zajedno sa svojom grupom sve dok pomoću odgovora ne bi pogodila tko je ili što je. Nakon toga na radionice je došao 6. b, a mi smo razgledavali kuću. Saznali smo više o Ivaninu životu i njenim bajkama. Pogledali smo animirani film o Ivani, bio je vrlo zanimljiv. Kao da je Ivana Brlić-Mažuranić zapravo odrasla u bajci. Polako, ali sigurno, našem putovanju bližio se kraj. Bilo mi je žao što je završena još jedna školska avantura. Ali tko zna! Možda i ja krenem stopama Ivane Brlić-Mažuranić. Napisale i fotografirale: Melani Bedeković, 4. b i Leona Hustić, 7. d

U bajkovitom ozračju

Svi na okupu ispred spomenika Antunu Mihanoviću 34

Dnevnik putovanja

Posjet Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Učenici sedmih i osmih razreda dodatne nastave kemije i matematike te nekoliko učenika koji su sudjelovali u različitim natjecanjima posjetili 7. travnja 2019. godine „Otvoreni dan” Kemijskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Učenici drugih i trećih razreda u mjesecu ožujku posjetili su središte županije Viroviticu. Za učenike drugih razreda posjet je organiziran u sklopu terenske nastave iz Prirode i društva, a obuhvaćao je putovanje vlakom od Pitomače do Virovitice i posjet izložbi malih vlakova na velikoj željezničkoj stanici. Mnogima je to bilo prvo putovanje vlakom. Po dolasku u Viroviticu svi su s veseljem poslušali vodičevo izlaganje o željeznici i lokomotivama nekad i sad. Upoznali su željeznički kolodvor, bili u prometnom uredu, kupili kartu na blagajni, vidjeli staru parnu lokomotivu. Učenike je oduševila izložba malih vlakova naziva „Virovitica voli vlakove“. Imali su priliku vidjeti i veoma rijetke modele vlakova, upravljati vlakom putem tableta, a na kraju su u radionici izradili vlastite male makete željeznice te stekli diplomu za male strojovođe. Učenici trećih razreda započeli su svoj posjet u zgradi Virovitičko-podravske županije gdje ih je dočekala pročelnica Ureda župana Jasna Abramović te im ispričala ponešto o radu župana i županijske skupštine. Pogledali su zanimljiv film o županiji i njezinim općinama. Fotografirali su se iza prekrasno obnovljenog dvorca Pejačević. Poslije toga posjetili su Plavu televiziju gdje su naučili kako se radi televizijska emisija i što je blesimetar.

Ispred uprave Virovitičko-podravske županije

Djevojčicama su se najviše svidjele voditeljičine štikle, a dječacima green screen. Zatim su posjetili crkvu sv. Roka u kojoj su im se najviše svidjeli kipovi svetaca i ugođaj mira. U Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici razgledali su studentski dom i restoran te saznali što tamo mogu studirati. Svidjelo im se vidjeti kako žive studenti, a i hrana u restoranu je bila odlična. Na povratku su posjetili granični prijelaz Terezino Polje gdje su upoznali što im je potrebno za prijelaz granice, a i vidjeli su u živo graničnu crtu na mostu koji spaja Republiku Hrvatsku i Republiku Mađarsku. Naučili se da je rijeka Drava prirodna granica između Republike Hrvatske i Republike Mađarske. Umorni i puni lijepih dojmova vratili su se kućama.

Već smo svi u ranim jutarnjim satima bili u iščekivanju što ćemo sve vidjeti i doživjeti na PMF-u. Kad smo stigli na svoje odredište, prvo smo obilazili kemijske i druge znanstvene pokuse koje su nam pripremili studenti koji uče svu znanost kemije. Tu je bilo raznih pokusa, ali sam primijetio i pokus zvan „Pisanje nevidljivog pisma“ koji sam ja izvodio za dan naše škole. Nakon svih tih čudesnih, i ne toliko čudesnih pokusa imali smo malo slobodnog vremena za odmor. Odmor je završio, a mi

smo krenuli na predavanje iz kemije. Profesor koji je vodio to predavanje štošta nas je naučio, ali i nasmijao pa mi je stoga predavanje bilo jedno od boljih dijelova PMF-a. Svi su pokusi i predavanja završili pa smo išli na ručak. Poslije toga došli smo u jednu prostoriju, podijelili se u grupe i svaka grupa radila je jedan pokus iz kemije. Puni dojmova uputili smo se do Petrinjske ulice spasiti svijet s Nikolom Teslom, rješavati zavjere Tita i J. F. Kennedyja te ubojstva grofice iz Petrinjske ulice. Moram napomenuti da su neki pokazali zavidne vještine rješavanja problema. Kraj dana začinili smo odlaskom u kratku kupovinu i potom se umorni, ali zadovoljni i bogatiji za nova iskustva i spoznaje te pokoji odjevni predmet iz najnovije modne ponude, vratili u Pitomaču.

Budući kemičari Napisao: Filip Abramović, 8. e Foto: Snježana Starčević-Lovreković, učiteljica kemije

Napisali: Ivan Krema, 3. c i Inja Jambrišak, 4. a Foto: Željka Hanzić i Jasminka Šestanj Dafčik, učiteljice razredne nastave

Obilazak PMF-a

Znanstveni pokusi

Posjet Escape Room-u 36

Naši uspjesi

Državno natjecanje iz povijesti

U Zadru je od 15. do 17. travnja 2019. održano Državno nat jecanje iz povijesti za učenike osnovnih i srednjih škola na kojem je naša učenica Tanja Sesvečan osvojila izvrsno 4. mjesto u skupini učenika osmih razreda. Osim što voli povijest, Tanja uživa u biciklizmu i prirodi. » Od kuda ljubav za povijest? Oduvijek me zanimalo što je bilo prije nas te kakav je bio život prije nas. Kada sam došla u peti razred, shvatila sam da je povijest baš za mene. Na prvu djeluje toliko nestvarno i bajkovito, pogotovo ona dalja povijest. Zbog te bajkovitosti, povijest mi se sviđa. » Učiš li puno? Da. Bilo mi je teško pratiti nastavu dok sam se pripremala za Državno natjecanje pa su se malo zalomile i loše ocjene. » Tko te pripremao za Državno natjecanje te kako su tekle pripreme? Za natjecanje me je pripremao moj mentor, učitelj Josip Tomeković. Puno smo se pripremali. Zadnji tjedan, pred natjecanje, imala sam svaki dan dodatnu nastavu po dva ili tri sata. I učitelju je bilo teško kad smo počeli s pripremama za Državno natjecanje jer je radio u drugoj školi u Virovitici. Poslije svoje nastave dolazio je u Pitomaču i održavao mi dodatnu nastavu. Malo je bilo naporno, ali isplatilo se. Uglavnom, od početka školske godine jako smo puno radili na ovom uspjehu. » Kako si se osjećala kad si saznala da si pozvana na Državno natjecanje?

Kad sam saznala da sam pozvana na Državno natjecanje, počela sam vrištati. Osjećaj je bio neopisiv. Bila je to velika sreća jer ispunila mi se želja. Moj se trud i rad isplatio, uspjela sam. » Kako je na tu vijest reagirala tvoja obitelj, prijatelji iz razreda? U trenutku kad sam saznala da idem na Državno natjecanje, moja mama je bila sa mnom. Ona je pročitala poruku koju je poslala učiteljica Valerija Jakupec-Zvonar. Mama me zagrlila i počele smo plakati od sreće. Svi iz moje obitelji su bili presretni, posebno mama. Prijatelji su isto bili sretni zbog mene. No, najveću podršku su mi dali moja mama i moj mentor. » Jesi li imala tremu prije samog natjecanja? Da, prije svakog natjecanja imam veliku tremu, no tada se sjetim svoga cilja i samu sebe bodrim pa se trema nekako povuče. Inače, jako se bojim ispita i rezultata. Na natjecanju mi je nekako najteže čekati rezultate. Prije testa bila sam malo nervozna, ali navukla sam osmijeh i sjetila sam se svega što mi je mentor savjetovao dan prije i na svim dodatnim satovima. Znala sam da su svi uz mene i da je ovo već veliki

uspjeh, ali ipak sam htjela ostvariti neki dobar rezultat. » Jesi li znala odgovor na sva pitanja? Jesam. Sva ta pitanja, odnosno odgovore na pitanja vidjela sam u udžbenicima ili sam čula od učitelja, ali moja mana je ta da sam brzopleta. Brzopletost je kriva za krajnji rezultat s kojim u početku nisam bila zadovoljna, ali sada jesam. Shvatila sam da nije lako doći do Državnog natjecanja i plasirati se u prvih pet najboljih. » Kako si provodila slobodno vrijeme u Trogiru? U slobodno vrijeme razgledavala sam grad koji je prekrasan. Vidjela sam Zadar u kojem još nisam bila. Družila sam se s novim prijateljicama i s učiteljem. » Imaš li neki savjet ili poruku za učenike naše škole? Budite uporni! I vjerujte, svi snovi i želje mogu se ostvariti ako ste uporni i ako se dovoljno trudite. » Tanja, tebi i tvom mentoru Josipu Tomekoviću od srca čestitamo na uspjehu! Želimo ti i u budućnosti ovakve rezultate. Intervju vodila: Jana Zvonar, 6. a Foto: Josip Tomeković, učitelj povijesti

Predstavnici Virovitičko-podravske županije: učitelj Josip Tomeković i Tanja Sesvečan, Luka Šabić i učitelj Željko Polić 38

Državno polufinale međunarodnog natjecanja iz engleskog jezika HIPPO održano je 30. ožujka 2019. u Križevcima. Našu su školu predstavljali učenici Laura Dunđer, Luka Vampovac, Tara Nicole Bonačić, Marcus Švaco, David Pintar i Kevin Sesvečan. Mentori naših učenika bili su učitelji Ruža Dorogi, Jelena Habijanić, Dijana Kos, Dominik Galjar te Darko Siladić. U postignutim rezultatima posebno se istaknula učenica Laura Dunđer koja je pogriješila samo u jednom zadatku. „Ovo je bilo jedno zanimljivo iskustvo. Čitavo natjecanje sastoji se od dva dijela: pisanja eseja na zadanu temu te pisanog dijela u razumijevanju jezika. Zadatci su lagani, ali ih se mora dobro pročitati. Veselim se sljedećem HIPPO natjecanju te svim budućim prijavljenim kandidatima želim puno sreće“, govori Laura, učenica 6. razreda. Nadamo se da će ovakvo jedno natjecanje privući brojne učenike koji će usavršiti svoje mogućnosti govorenja stranoga jezika. Napisala: Iva Jovanović, 8. d Foto: Josipa Reit, učiteljica engleskog jezika

Marljivo rješavamo zadatke

U subotu, 25. svibnja 2019. u Zagrebu je održano Superfinale Croatian Makers lige – napredno natjecanje u edukacijskoj robotici za najbolje i najmotiviranije ekipe u Croatian Makers ligi u školskoj godini 2018./2019. Sudjelovalo je 300 natjecatelja u 75 ekipa u dvije dobne skupine. Na natjecanje su pozvane i dvije ekipe naše škole kao najbolje ekipe u regiji. Mlađa skupina, koju čine učenici Robert Željko Barčan, Patrik Novogradec, Ivan Rakijašić i Fran Zvonar, u konkurenciji od 36 ekipa osvojila je 8. mjesto, a starija skupina, koju čine učenici Noah Fel, Dorijan Pankasz i Klara Rengel u konkurenciji od 38 ekipa, osvojila je 30. mjesto. Mentor naših učenika bio je učitelj Dejan Tišljar. Sudionici su na natjecanju programirali mBot robote koji su rješavali kompleksan zadatak koristeći razne funkcije i senzore poput praćenja linije, komunikacije među robotima,

Natjecatelji s učiteljicom Josipom Reit

Svake se godine u cijelom svijetu održava natjecanje Klokan bez granica pod pokroviteljstvom Hrvatskog matematičkog društva. Dana 21. ožujka 2019. Klokan je doskakutao i u našu školu. Jako nas veseli što se veliki broj učenika prijavio za sudjelovanje. Među 10% najuspješnijih u Hrvatskoj plasirali su se Petar Čajkulić, Jelena Martinčević, Patrik Novogradec i Jakov Čajkulić. Zapažene rezultate postigli su i Maks Magat, Luka Šamu te David Pintar. Mnogima je matematika težak predmet te je ne vole, ali Klokan bez granica nije samo matematika. O zadatcima treba malo i razmišljati, ali i zabaviti se. Cilj natjecanja je da djeca zavole matematiku i nauče je na zabavan način. Napisala: Matea Šimunija, 6. d Foto: Milena Virovac, učiteljica matematike

detektiranja razine svjetlosti i pomicanja objekata. Napisala: Josipa Gucek, 8. e Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Programiranje mBot robota 39

Naši uspjesi

Likovno stvaralaštvo Na izložbi LIK 2019., čija je tema bila ekologija, rad naše učenice Nives Komar predložen je za Državnu smotru. Zajedno sa svojom učiteljicom Likovne kulture Vedranom Filipović Marinić posjetila sam 11. ožujka 2019. likovnu izložbu na kojoj mi je dodijeljena nagrada u obliku pohvalnice i priznanja. Moj je rad osvojio treće mjesto na županijskom natjecanju, a predstavljao je dvije ptice iz roda pupavac koje predstavljaju ugroženu životinjsku vrstu. Materijal koji sam koristila bio je kolaž, a za izradu rada trebalo mi je tri sata. Cijelu izložbu sačinjavali su najuspješniji radovi osnovnoškolaca i srednjoškolaca naše županije koji su kroz temu ekologije bili potaknuti na istraživanje okoliša i svijeta oko sebe. Napisala i fotografirala: Nives Komar, 8. c

Učiteljica Vedrana Filipović Marinić i Nives Komar

Naši uspjesi

Državno prvenstvo u krosu

Na Državnom prvenstvu u krosu održanom 25. ožujka 2019. u Poreču naša škola imala je svoje predstavnike koji su ostvarili lijepe rezultate. Pod vodstvom učitelja Danijela Bijuka u kategoriji 5. i 6. razreda sudjelovali su Dominik Babić, Jakov Čajkulić, Roko Peterfi te Karlo Filjak. Putovanje je bilo zabavno jer smo već u autobusu sklopili nova prijateljstva. U slobodno vrijeme trčali smo i zabavljali se po hodnicima hotela Plave lagune. Prije samog natjecanja, najprije smo proučavali stazu s učiteljem. Malo smo se istegnuli i na taj način pripremili za start utrku dugačku 1 km. Staza je zbog neravnina bila vrlo nezahvalna pa su mnogi pali. Kad je utrka završila, Dominik je bio 3., Karlo 51., Roko 81. a ja 17. Vratili smo su u hotel kako bismo vidjeli koji smo rezultat ostvarili ekipno. Bili smo 5. Zadovoljni smo se vratili svojim kućama. Napisao i fotografirao: Jakov Čajkulić, 7. e

Predstavnici u krosu s mentorom Danijelom Bijukom

Uspjesi mladih atletičara

Na županijskom natjecanju u atletici koje je održano u Virovitici, naši učenici vratili su se kući puni medalja i pehara u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji. Dječaci su se uspjeli plasirati na Državno prvenstvo koje se za 5. i 6. razrede održalo u Vinkovcima, a za 7. i 8. razrede u Splitu. Postignut je čitav niz lijepih pojedinačnih rezultata. U bacanju medicinke Marin Krmić osvojio je 1. mjesto, u skoku u dalj Jakov Čajkulić osvojio je 2. mjesto, u trčanju na 200 m Dominik Babić osvojio je 3. mjesto, a Franco Šokec je u bacanju vorteksa osvojio 6. mjesto. Ekipno su učenici 5. i 6. razreda osvojili 4. mjesto. Čestitamo našim učenicima i njihovim mentorima, učiteljima Danijelu Bijuku i Mariju Rengelu!

Na kreativnom nagradnom natječaju za Smibove pretplatnike, glavnu je nagradu osvojila naša Lea Lazarus, učenica 4. a razreda. Za prekrasan crtež njezine učiteljice Željke, Školska knjiga nagradila ju je Samsungovim tabletom.

Lea i njena najdraža učiteljica

Napisala i fotografirala: Tea Krasović, 6. d

Vijesti iz sporta

Važno je sudjelovati

Državno prvenstvo u stolnom tenisu održavalo se od 23. do 25. ožujka 2019. u Poreču. Na prvenstvu su nastupile 24 momčadi, a i naša škola imala je svoje predstavnice. Stolni tenis je sport u kojem se natječu dva (ili četiri) igrača koji lopticu udaraju reketom na stolu za stolni tenis. Ovaj sport nije lagan kako se na prvi pogled čini. Treba uložiti puno truda, volje i vremena. Sve se isplati jer taj sport razvija umne sposobnosti, poboljšava reflekse, usklađuje koordinaciju oka i ruke, poboljšava ravnotežu, pospješuje kondiciju i najbitnije od svega zbližava ljude i poboljšava komunikaciju. Kada se trenira dulje vrijeme, puno se nauči. Tako smo Paula Špoljarić, Ilona Čop i ja (Nina Virovac), pod vodstvom učitelja Marija Rengela te uz puno 40

Napisala: Iva Jovanović, 8. d Foto: Danijel Bijuk, učitelj tjelesne kulture Atletičari petih i šestih razreda

treniranja, uspjele biti prve na županijskom natjecanju i plasirati se na državno natjecanje koje je bilo u Poreču. Bilo je lijepo, zabavno i zanimljivo. Svakako, bilo nam je to novo iskustvo. Na kraju smo završile na devetome mjestu. Ali, bez obzira na postignuti rezultat, nova iskustva i prijateljstva uvijek će nam ostati u sjećanjima. Pobjeda nije sve, već je važno sudjelovati i uživati u igri. Napisala: Nina Virovac, 7. a Foto: Mario Rengel, učitelj tjelesne i zdravstvene kulture

Nina, Paula, Ilona, učitelj Mario Rengel

Atletičari sedmih i osmih razreda 41

Naši uspjesi

Kemija

Fizika

Malonogometaši

Prvo mjesto u malom nogometu Pod vodstvom učitelja Danijela Bijuka učenici Dominik Babić, Ivan Đanić, Franco Šokec, Dino Grgačić, Mata Tišljar, Filip Škorak, Ivan Rakitničan, Niko Barčan, Niko Uzelac i Ven Kovač osvojili su 1. mjesto na županijskom prvenstvu u malom nogometu za učenike 5. i 6. razreda, a time i plasman u završnicu natjecanja. U mjesecu travnju 2019. u Poreču održalo se državno prvenstvo u malom nogometu na kojemu sam sudjelovao sa svojih devetero suigrača. Na natjecanje smo otišli s velikom željom za pobjedom, ali nismo imali sreće. Prve dvije utakmice dobili smo najjače ekipe i izgubili. Ipak, lijepo smo se proveli i upoznali puno novih vršnjaka s kojima smo se družili u svoje slobodno vrijeme.

Geografija

Astronomija

LiDraNo

Noa - dramski izraz

Lana - školski list

Lana i Lorena - literarni izraz

Napisao i fotografirao: Dominik Babić, 7. e

Županijska natjecanja Čestitamo svim našim učenicima i njihovim mentorima na odličnim rezultatima na natjecanjima!

Hrvatski jezik

Matematika 42

Biologija

Projekti

Zajedno mijenjajmo kraj tužnih priča

Sedlarica u obilježavanju Dana kruha

Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje prigodnom smo svečanosti 16. listopada 2019. obilježili u našoj matičnoj školi. Nastupio je Dječji župni zbor „Vitus“ i vjeronaučna dramska skupina „Veseli anđeli“ koja je izvela scenski prikaz pod nazivom „Sretan kraj priče: Djevojčica sa šibicama“. Već tradicionalno, obilježavanjem Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, obilježavamo i Međunarodni dan borbe protiv siromaštva. Naša se škola aktivno s time suočava putem projekta „Marijini obroci“. Ovom humanitarnom akcijom nastojimo prehraniti djecu u najsiromašnijim zemljama svijeta. Do sada U posjet župnoj crkvi u Starom Gradcu smo školovali i osigurali topli obrok za više od 70-ero djece. Na taj način pokazujemo svoju solidarnost i ljudskost te mijenjamo kraj tužnih priča.

„Blago danu koji počne mirisima kruha! Ništa tako ne miriše, što god da se skuha. Pekari, ko čarobnjaci, oduvijek se trude othraniti tim umijećem i djecu i ljude.“

I u Otrovancu je mirisao topli kruh

Projekti

Posjet Srednjoj školi St jepana Sulimanca Pitomača

Mali kuhari Četvrti razred PŠ Velika Črešnjevica sudjelovao je u projektu „Upoznajmo Hrvatsku!“ koji podrazumijeva usvajanje gradiva na kreativan i učenicima zanimljiv način. Cilj je projekta proširivanje znanja o različitim krajevima naše domovine. Ideja je zamišljena i ostvarena na način

da svaka škola partner (jedna iz svake županije) pripremi i pošalje vlastitu kutiju, koja će sadržavati informacije i materijale o pojedinoj županiji, svakoj uključenoj partnerskoj školi kako bi na kreativan način učili o onome što je plan nastave Prirode i društva četvrtog razreda. Učenici PŠ Velika Črešnjevica tjednima su istraživali i prikupljali informacije o našem zavičaju. Najviše muke učenicima, a i učiteljici, predstavljalo je sastavljanje tradicionalnog jelovnika pa su odlučili potražiti pomoć profesora kuharstva Darka Baričevića u Srednjoj školi Stjepana Sulimanca. Profesor Darko rado je pomogao i pozvao ih u svoju školu. Zajedno s kuharima maturantima učenici su pripremili i skuhali tradicionalni ručak (objed) koji se sastojao od nekoliko sljedova. Pokazali su se jako dobrima u pripremi jela, slušali su upute profesora i zajedničkim snagama napravili izvrstan ručak. Na Međunarodni dan kuhara koji se

tradicionalno obilježava 20. listopada u kuhanju pridružili su se i učenici 1. i 2. razreda. Pod sloganom „Kako djeluje zdrava hrana?“ pripremili su juhu od buče, palačinke nadjevene tikvicama i sirom, rižoto s gljivama, puding od ječmene kaše, ružu od jabuka i knedle sa šljivama. Mali učenici, sretni i zadovoljni, isprobali su sve što su skuhali, a najveće oduševljenje izazvale su kuharske kape koje su ponijeli svojim kućama i diplome o sudjelovanju u projektu koje je učenicima uručio ravnatelj Srednje škole Stjepana Sulimanca Josip Ivoš. Posjet školi pokazao se jako dobrim potezom jer, osim što su učenici sudjelovali u kuhanju, upoznali su se sa zanimanjima koja škola nudi. Možda jednog dana i netko od njih postane učenik ove škole. Napisala: Iva Jovanović, 8. d Foto: Katarina Moslavac, učiteljica razredne nastave

Napisala: Ivana Sesvečan, 6. d, Foto: Foto Begović

Učenici Starogradačkog Marofa zahvaljuju za plodove zemlje

Spremni na kulinarska umijeća

Ravnatelj Josip Ivoš uručuje diplome mladim kuharima U društvu profesora kuharstva Darka Baričevića

U slast

Vješte ruke mogu svašta

Učenici iz Velike Črešnjevice

Ptrojekti

Language focus

Prekogranična suradnja između Hrvatske i Mađarske

U čast pjesnicima romantizma

Projekt Preradović – Csokonai koji provodi Općina Pitomača u suradnji s mađarskim gradom Csurgóm obuhvatio je razne aktivnosti poput večeri poezije, književnih rasprava, radionica te sadnju stabala. Projektom su se stekla znanja o kulturnim vrijednostima dviju država, a glavni cilj bila je rekonstrukcija rodne kuće Petra Preradovića i Muzeja Csokonai u Csurgu s ciljem stvaranja suvremene kulturno – turističke atrakcije.

Csokonaija s mađarskoga na hrvatski jezik. Svečanost dodjele nagrada najboljim radovima održala se u Republici Mađarskoj, u gradu Csurgu - malenom gradu gdje su nas udomaćili učenici srednje škole i gradonačelnik. Pod mentorstvom učiteljica Ive Brusač i Sanje Koletić naše učenice Lana Mihaljević i Paula Dardić dobile su posebna priznanja za sudjelovanje, Ema Ivanović nagradu za najbolju interpretaciju, a Barbara Baronica 2. nagradu za najbolji književni prijevod. Uz priznanja, učenice su dobile i simbolične novčane nagrade. Najvažnija poruka natjecanja je bila da nikad ne odustanemo od onoga što najviše volimo. Budući da su se pokazali kao dobri domaćini, odlučili smo im uzvratiti našim gostoprimstvom. Dana 29. ožujka 2019. godine rodnu kuću Petra Preradovića u Grabrovnici posjetili su mađarski učenici. Učenici naše škole priredili su im program u kojem su pjevali, recitirali pjesme Petra Preradovića i pokazivali stare glazbene dječje igre. Učenici iz Mađarske poučili su nas o njihovom pjesniku. Nakon posjeta rodnoj kući Petra Preradovića uslijedilo je zajedničko druženje i upoznavanje u restoranu Zlatni klas u Otrovancu. Projekt koji je trajao 16 mjeseci završio je 29. listopada 2019. sadnjom stabala lipa pokraj rodne kuće Petra Preradovića u Grabrovnici. Recitacijom uz pratnju gitare te kratkom dramskom izvedbom, prigodan su program upotpunili naši učenici Julija, Helena, Petra, Jana i Šimun. Napisale i fotografirale: Ivana Sesvečan, 6. d i Lana Mihaljević, 8. e

The Weir We irdest dest American Hobbies Hobbie s

Hi, my name’s Laura and I’ll be your host for this article about the weird American hobbies that I really, really hope aren’t in, in Croatia.

Let’s start off with – butterfly catching Okay, who in Croatia catches butterflies? I mean, I catch a butter when I throw it so the butter flies, but that doesn’t count. Basically, capture butterfly with a net, and mount them on the wall.

Archery Yeah, archery is really cool, I play stealth archer build in Skyrim, but I would not want to try it in real life. I would probably shoot my own eye. And yes, this is an actual hobby.

Axe throwing Okay, what kind of frickin lumberjack do you have to be to want to do this? You throw an axe at a target, if someone dies it’s your fault, if they don’t it’s still your fault.

Extreme Ironing Yeah, you read that right. You iron shirts and pants in places that are considered extreme, ex. on a floatie on a waterfall.

Fun, right?

And I cannot believe I have to write this - …. Mooing. There is an actual contest for mooing. In Wisconsin, the latest winner was a ten-year-old boy named Austin, who got one thousand dollars, a jacket and a golden bell. Holy heck.

Bug fighting People get together and make their bugs fight. Ew, I hate bugs.

Soap carving It’s a very beautiful hobby, but sadly not very popular in Croatia. Hand-carved soaps are often sold at night markets.

Competitive dog grooming … Does this need a description? You groom your dog into horrible, and hilarious things, in hopes to win contests. Tag yourself, I’m the dog.

Train surfing Hey, ever heard the phrase ‘Would you jump off a cliff?’ … Well, for some people the answer is ‘No, I would jump onto a moving train’. Strangely, girls tend to not do this. And I wonder why women live longer.. And that is it! Thanks for reading, peace out, raid Area 51, see you later. Written by: Laura Dunđer 6. c

Učiteljice Iva Brusač i Sanja Koletić s Barbarom, Emom i Lanom

U sklopu projekta Preradović – Csokonai naši učenici prijavili su se na amatersko natjecanje u prevođenju književnih tekstova. Prevodili su pjesme mađarskoga pisca Mihalya Viteza 46

Language focus

capital Colombo, the second largest city Kandy and other attractions all over the island, including the wild elephants safari in Kaudulla National

After visiting many European destinations, including amazing London, interesting Amsterdam and lively Barcelona, our English teacher Jelena Habijanić decided to travel outside Europe – she visited several countries in Asia. We can say she is a real traveller, so we decided to ask her some questons about her Asian adventure and her hobby – travelling.

Dambulla, Sri Lanka

» Why do you like travelling and what do you love most about travelling? I love learning about new cultures, languages and how people on the other side of the world live, trying local dishes, challenging myself, expanding my perspective and relaxing. These experiences inspire me even more than just sightseeing, which is also an important activity while travelling. » Do you usually travel alone or with the company? I travel with my husband. Lucky me, he also likes

travelling, so he usually suggests our trip destinations and I am the one who organizes everything. » Which vehicle do you use on your trips? I have travelled by plane, train, bus, doubledecker, car, taxy, tram, underground, tuk-tuk, speedboat, ship... Sometimes it’s not so easy to move from one place to another, so you have to combine various means of tansport. » What made you want to travel to Asia? We wanted to visit some exotic destination, and after doing some research, we concluded Sri Lanka would be perfect. If golden beaches, rising waves, misty mountains, diverse wildlife, majestic past, lovely tea and warm smiles could sum up an exotic country, that would be Sri Lanka. We had to stop in Dubai because of our connecting flight to Colombo, so we thought spending a few days in Dubai would be a great idea. Then, after realising Sri Lanka is only an hour away from the Maldives, we decided to visit those paradise islands, too. » What did you do in Dubai? Staying in Dubai for four days, we visited some of its greatest sights. For most visitors, a trip to the observation deck on the 124th floor of the tallest building in the world the Burj Khalifa is a must-do, so of course we did it. The view from there is absolutely stunning. Right next to the Burj Khalifa there is the

Dubai Mall. Even an entire day spent there is not enough to see it all because there you can find more than 1,200 shops and 150 restaurants, an indoor theme park, an ice-skating rink, a huge indoor waterfall, an outdoor fountain and the giant Dubai Aquarium and Underwater Zoo. Other top attractions are Jumeirah Mosque (one of the the most beautiful Dubai’s mosques), The Burj Al-Arab (the world’s tallest hotel, situated on its own artificial island), Jumeirah Beach (the number one beach destination for Dubai visitors), Palm Jumeirah (a manmade island in the shape of a palm tree). To sum up, Dubai is totally amazing, delightful, impressive and magnificent. I would definitely like to visit it again. » Can you describe Sri Lanka a little bit? Climbing The Lion Rock

Sri Lanka (formerly Ceylon) is an island country in the Indian Ocean, very close to India. It is also known as the ‘’Pearl of the Indian Ocean’’. Sri Lanka is a multi-ethnic, multi-religious and multi-cultural society. We visited its

Viharamahadevi Park

Park. Endless beaches, timeless ruins, welcoming people, oodles of elephants, cheap prices, fun train rides, famous tea and flavourful food make Sri Lanka irresistible. This small island is proud of eight UNESCO World Heritage sites, which can be visited within one week. I am glad we managed to visit six of them, including the hidden kingdom and the religious capital Kandy, the gigantic mono- lith Sigiriya and the cave temple of Dambulla. » What were the locals like? They were really wonderful, helpful and friendly, welcoming and eager to show us their country and customs, » Did you learn or use any of the local language? Although having some strange pronunciation, many of the Sri Lankan people speak English, so it was easy to communicate. But the locals really appreciate it if you try to

speak a few words of their language. Sinhala and Tamil are two official languages in Sri Lanka, so we learnt and tried to use some expressions in Sinhala like: Ayubowan. (Hello/Goodbye.), Istouti. (Thank you.), Samaāva. (Sorry.), Sauba davasaka! (Have a nice day!)... » And for the end of your trip you visited the Maldives. How was it? The Maldives, island country in the Indian Ocean, consists of about 1,200 small coral islands and sandbanks. We decided to have rest in the resort for the last seven days of our trip just doing nothing. Warm, crystal clean sea, white sand and the sun were enough for perfect relaxing end of our big adventure.

Lion Paws Pathway

» Is it as beautiful there as it is shown in tourist brochures? No, it isn’t. It’s even more beautiful. No matter how much you hear about it, nothing can prepare you for the breathtaking beauty of the crystal-clear waters of the Maldives, stunning sunsets or the extraordinary white sand. I think this is truly a unique part of the world. » What is you next destination? London, again. Next month. » If someone told you that we have a month untill the end of the world and that you have to ravel to one place, what place

would it be? I don’t know if I would be able to choose just one destination, but I would definitely like to visit New York, Cuba and Zanzibar, destinations that are at the top of my bucket list.

Meeru Island, the Maldives

» And for the end of our interview, would you like to give some advice to our readers or to those who would like to travel? If you are one of those who are interested in travelling, my advice is to do it. Your life will change. You will witness how the other side of the world runs, you will learn some things you cannot learn at school and you will create lifetime memories. Interviewers: Paula Dardić, Josipa Gucek, Lana Mihaljević, 8.e, photos: Jelena Habijanić

Burj Khalifa, Dubai

Gostovanja

Intervju s Mirtom Zečević i Hrvojem Zalarom, kazališnim glumcima

Kazališni glumci 50

Mnogobrojna publika

Gostovanja

Domu kulture u Pitomači, popularnoj „Kinosali”, Kazalište Smješko iz Zagreba povodom Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade izvelo je 21. ožujka 2019. godine predstavu „Ivana u svijetu bajki”. Dokumentarno-igrana predstava donosi sliku obiteljskog i privatnog života naše proslavljene spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić i njezinoga muža Vatroslava Brlića. Ona se odvija u predvečerje Ivaninog 49. rođendana, 18. travnja 1923. godine, u stanu obitelji Brlić u današnjem Slavonskome Brodu. S obzirom na to da su se vjenčali na Ivanin 18. rođendan, taj je dan ujedno i njihova godišnjica braka. Uz slavlje, u obitelji Brlić postoji i nekoliko razloga za brigu, a to su financije i bolest. Oni unose nemir i nervozu u kuću prepunu ljubavi. Kroz prepirke i nježne odnose predstavom se nastoji pokazati da je suprug jako volio Ivanu, da ju je smatrao jakom ženom te pripremao na život bez njega jer je bio svjestan svoje bolesti i slutio je skori kraj. Ivana pokazuje jaku ljubav za njega i ne želi da se on preda. Na kraju se možemo jedino zapitati je li Ivana živjela u svijetu bajki ili su iz njezina stvarnog, lijepog i zahtjevnog života proizlazile bajke. Odgovor na ovo pitanje i na mnoga druga pokušale smo dobiti od profesionalnih glumaca Mirte Zečević i Hrvoja Zalara. » Kada se rodila ljubav prema glumi i kada ste započeli s glumačkom karijerom? Gospođa Zečević: S glumačkom karijerom započela sam 1990. godine., na drugoj godini Akademije. Usputno se razvijala ljubav prema glumačkom pozivu. Prije glume, studirala sam rudarstvo 2 godine. Gospodin Zalar: Ljubav se rodila zapravo relativno kasno, krajem srednje škole. Jedan učenik iz mog društva, koji je htio postati kazališni redatelj, uspio nas je okupiti i postavili smo jednu komediju za kraj četvrtog razreda. Bilo je zabavno i rodila se ljubav prema glumi. U tom društvu zasigurno nisam bio najtalentiraniji za glumu, ali sam, zahvaljujući toj ljubavi, ipak jedini postao profesionalni glumac. » Kako ste došli na ideju za ovu kazališnu predstavu? Gospođa Zečević: Prije dvije godine

postavili smo dokumentarno-igranu dramu o životu Marije Jurić Zagorke, a kako se 2018. godine navršilo 80 godina od smrti Ivane Brlić-Mažuranić, ovo je ujedno i predstava posvećena upravo toj godišnjici. » Glumili ste i u nagrađivanoj dokumentarno-igranoj predstavi „Kakva majka, takva kći“. U kakvom je ona odnosu s ovom predstavom i kojoj biste dali prednost? Gospođa Zečević: Velikan hrvatskog glumišta, Fabijan Šovagović jednom je rekao: „Sve uloge su moja djeca.“ Stoga mi je teško odgovoriti na ovo pitanje i dati prednost nekoj od ove dvije meni drage uloge. » Sviđaju li vam se uloge u ovoj predstavi? Gospođa Zečević: Sviđa mi se igrati ovu posebnu i veliku ženu. Tim više što je rad na predstavi bio izuzetno istraživački, s puno čitanja i proučavanja, kako njezinih djela, tako i njezinog života iz dostupnih materijala. Gospodin Zalar: Uloga Vatroslava, Ivaninog muža vrlo je zanimljiva. Danas, kad se o njemu govori, često se raspravlja kakav je on bio muž, je li pomagao Ivani u njezinim umjetničkim težnjama ili joj je onemogućavao književni rad. U svakom slučaju on je bitni dio Ivaninog života. Ljubav prema obitelji i djeci je nešto što ona često spominje. A trenutke tuge i boli svi ponekad imamo, samo je pitanje kako se s tim nosimo. » Jeste li u svome djetinjstvu čitali djela Ivane Brlić-Mažuranić? Gospođa Zečević: Odrasla sam na „Pričama iz davnine“. „Šegrt Hlapić“, uz knjigu Jagode Truhelke „Zlatni danci“, najdraže su mi knjige. Gospodin Zalar: Otac mi je bio profesor dječje književnosti tako da sam se s Ivaninim bajkama upoznao vrlo rano, još prije nego što sam naučio čitati. Sjećam se kako mi je tata pričao „Regoča“ dok bismo se šetali po Zrinjevcu i jeli kestene. » Što mislite je li Ivana doista živjela u svijetu bajki? Gospođa Zečević: Ova predstava upravo se bavi tim raskorakom realnosti i izmaštanog, zbilje i fikcije. Iako u prvi tren izgleda da je Ivana vodila vrlo ugodan

i udoban život, dojma sam, nakon pročitanih dostupnih materijala, da je bila dosta nezadovoljna osoba. Gospodin Zalar: U svijetu bajki živjela je kad bi pobjegla iz stvarnog života u svijet svoje mašte. Taj svijet Ivanine mašte je predivan, prebogat i prekrasno je što zahvaljujući njezinom književnom djelu i mi možemo ući u njega. » I za kraj, možete li nam reći kakav je osjećaj biti na tzv. daskama koje život znače? Gospođa Zečević: Daske koje život znače nose puno rada, odricanja, vremena i truda. Zauzvrat neki put daju predivan osjećaj ispunjenosti i sreće, a sve ostalo je rad. Gospodin Zalar: Postoje iskustva koja su zapravo neopisiva, svako opisivanje tog osjećaja je nedostatno. Ako vas baš zanima taj osjećaj mogu vam samo reći: „Probajte sami!“ Hvala Vam na razgovoru. Želimo Vam još puno uspjeha u Vašem daljnjem radu! Intervju vodile: Ivana Sesvečan i Sara Rakitničan, 6. d Foto: Foto Begović

U ulozi Ivane Brlić Mažuranić i Vatroslava Brlića

Eko kutak

Najljepši školski vrt 2019.

Na dodjeli nagrada najljepšim školskim vrtovima, naša je škola dobila priznanje za najljepši školski vrt u Republici Hrvatskoj 2019., za poseban elemenat u vrtu (jezerce). Svečanost je održana u studiju HRT-a, a nagradu su primili ravnatelj Igor Maresić, učiteljica Slavica Bartolić te Mladi čuvari prirode, koji se brinu o urednosti jezerca. U ovom ekološko-obrazovnom projektu sudjeluju učenici osnovnih i srednjih škola i učeničkih domova, djeca iz dječjih vrtića te polaznici centara za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju. U vrtovima koje su sama oblikovala i uredila, djeca uče voljeti prirodu te prepoznavati vrijednost i ljepotu podneblja u kojem žive.

Na dodjeli priznanja

Eko kutak

Kućice i hranilice za ptice

Učenici Eko grupe 1. a razrednog odjela i Mladi čuvari prirode 1. b razrednog odjela potaknuli su svoje djedove i tate da zajedno naprave kućice za ptice. U školu su donijeli stari kruh, špek, kikiriki i drugo zrnje, nanizali ih na konac, umetnuli u češere i plastične boce te načinili hranilice koje su postavili u školsko dvorište.

Naše ptičice tijekom zime imaju topao dom

Hranilica za ptice

Dan planeta Zemlje

Dan planeta Zemlje u Hrvatskoj se obilježava od 1990. godine dana 22. travnja. Danas je taj dan poznat u više od 150 zemalja diljem svijeta. Obilježava se sa željom da zaštitimo našu vrstu. Zelenoj čistki, akciji koja se održava povodom obilježavanja Dana planeta Zemlje, pridružili su se učenici i učiteljice PŠ Ivana Rengela, Sedlarica koji su uspjeli „ukrasti“ jedan sunčan dan te ga iskoristiti za sadnju cvijeća i uređenje okoliša oko škole. Zajedničkim snagama prionuli su na posao i očistili okoliš škole i učenici PŠ Otrovanec. Cilj je ove akcije probuditi svijest o stvaranju i odgovornom gospodarenju otpadom kako bi se očuvao okoliš, priroda i planet Zemlja. Kao podsjetnik na to učenici PŠ Otrovanec izradili su maketu naše Zemlje.

Kreativno uređenje školskog igrališta

Učenici i učiteljice PŠ Velika Črešnjevica završili su prvu fazu projekta „Reciklirajmo stare gume i papir i ponovo ih upotrijebimo“. Prikupili su, očistili i obojili gume koje su uz pomoć roditelja postavili kao igrala na dječjem igralištu ispred škole. Projektom žele potaknuti svijest o važnosti očuvanja okoliša i poučiti kako reciklirati stare gume i ponovo ih upotrijebiti. Zahvaljuju svim roditeljima koji su se rado uključili u projekt.

Vrijedni Otrovančani

Zeleno srce Podravine

Učenici članovi Eko grupe i Mladi čuvari prirode iz 2. a i 2. b razreda tijekom 2018./ 2019. te 2019. /2020. sudjelovali su u projektu „Zeleno srce Podravine“.

Izrada ruža od prikupljenog otpada

Na satovima eko grupe izrađivali su nove predmete od prikupljenog otpada, učili razvrstavati smeće te razvijali ekološku svijest na praktičan način. Zajedno sa svojim prijateljima iz Špišić Bukovice održali su nekoliko zajedničkih natjecanja i radionica. Sa svojim učiteljicama Slavicom Bartolić i Slavicom Koren kroz radionice su razvijali

Kreativna radionica

ekološku svijest te od prikupljenog otpada izrađivali nove predmete, igrali kvizove i natjecali se u razvrstavanju otpada. Svojim su zalaganjem i trudom uspješno završili projekt te svojoj školi osigurali donaciju: pametnu ploču, projektor i tablete.

Budimo ekološku svijest

Učiteljice Katarina i Nikolina s učenicima

Bojimo, bojimo

Novi ukras našeg igrališta

Zasadi drvo, ne budi panj!

Vrijedni prvašići, njihove učiteljice i ravnatelj Igor Maresić 25. listopada 2019. zasukali su rukave i posadili u dvorištu škole stablo javora koje je donirala Općina Pitomača. Na taj smo se način pridružili velikoj akciji sadnje drveća koja se u mjesecu listopadu provodila u cijeloj Hrvatskoj. Građanska inicijativa „Zasadi drvo, ne budi panj!“ pokrenuta je s idejom da svatko može zasaditi stablo i tako pridonijeti poboljšanju vlastite životne sredine, ujedno i borbi protiv klimatskih promjena.

I vi možete zasaditi drvo Napisale: Sara Rakitničan, 6. d, Ivana Sesvečan 6. d i Lana Mihaljević, 8. e Foto: Iva Jovanović, 8. d 53

Kistom i perom

Jesen

Život Tijekom života shvatila sam mnoge stvari. Jedna od njih je ta da je život linija. Na početku isprekidana i nesigurna, poslije jaka, nezavisna. Neke linije pridruže se na putovanju, a na nekim dijelovima putovanja morat ćeš biti sam. Sve u svemu to je samo tvoja linija i kad ti život pruži poteškoće, iskoristi ih i načini remek-djelo. Život se svodi na tri jednostavne riječi, a to su „život ide dalje”. Ma što god da ti se dogodilo, dogodilo ti se s razlogom. Bilo to dobro ili loše, sretno ili tužno, proći će. Sve će jednoga dana proći. Zato život trebaš živjeti danas, upravo sada. I nemoj odustajati od svojih snova jer netko vjeruje u tebe i zna da ćeš jednoga dana uspjeti. Lara Crnčić 7. d

Život zrna pšenice

iPAK BIRAM MAŠTU

Kad sam bio maleni, u zemlju su me stavili.

Sjediš potpuno sam i razmišljaš, gledaš u budućnost. Svoj svijet zamišljaš jer u ovom vidiš hladnokrvnost.

Sunce prži i zemlja je suha, tako neće biti od mene kruha. Čekao sam malo kiše jer se tada lakše diše. Poslije kiše ugled’o sam nebo, sad rasti početi bih treb’o.

Kistom i perom

U ovoj priči glavni si lik, što god želiš možeš biti. Iskoristi onaj najbolji trik i svojim kraljevstvom ćeš zagospodariti. Zar nije lijepo kad znaš da tvoja mašta nema kraj. Za vječnu sreću sve od sebe daš, sve da bi došao u ovaj raj. Leona Hustić, 7. d

Prema nebu širim ruke svoje, oko mene šarene su boje.

Blago Ima blaga na ovome svijetu, više nego što se nam čini. Nisu dragocjenosti samo dijamanti i zlato. Postoji jedna vrsta posebnoga blaga, ali ne pronalazi ga svatko. Ne traži se u kamenu ili pijesku. Nalazi se u svakome kutu u ovome svijetu. Blago to se skriva između Listova papira. Govori o svim spoznajama Što čovjek zna. Govori o ljubavi, sreći, tuzi, Tamnim danima i noćima obasjanima.

Jesen se probudila, pokucala na vrata, malo provirila i pogledala što ljudi rade. Životinje su užurbano dogovarale što će raditi, a medo i nije baš puno slušao. Samo je tražio mjesto za spavanje. Tada se Jesen malo zašarenila. Malo je zahladilo. Iz dana u dan sve je maglovitija i tmurnija. Krenule su kiše, vjetrovi, oluje, ali Jesen je svejedno bila šarena i vesela. Shvatila je da će uskoro zima. Ona je napravila sve što treba: zamirisala, zašarenila, zapuhala i rashladila. Zadnji dan jeseni spakirala je kofere i otišla na dugačak put. Sretan ti put Jeseni! Lorena Miljanović, 3. a

Zima

Zima nam je pred vratima. Dolazi 21. prosinca. Djeca se igraju u snijegu, grudaju se, jako je hladno i sve je u bijeloj boji. Ljudi se odijevaju toplije. Ptice odlaze u toplije krajeve, a neke ostaju. Neke životinje spavaju zimski san kao jazavac i medvjed. Nema buba. Zima je lijepa. Dolazi Božić i Nova godina. Školski su praznici. Obožavam zimu jer pada snijeg, ima grudanja i zabave na snijegu. Petra Lovreković, 3. c

Čarobni svijet knjiga Ne sjećam se dana kada sam prvi put uzela knjigu u ruke, ne sjećam se ni naziva svoje prve pročitane knjige, njezinih korica niti mirisa, kao ni trenutka kada sam bila uvučena u taj čarobni svijet… Ali, kada uzmeš knjigu u ruke,

tu sve započne. Čini ti se kao da si zauvijek zarobljen u tom svijetu. Počneš čitati tu knjigu i sve postane iluzija, ne možeš stati čitati. To je znak da si zalutao u svijetu mašte iz kojeg nikad ne želiš izaći. Tada shvatiš što uopće znači čitanje i kakvu ljubav prenose knjige. Ljubav prema knjizi i čitanju bila je oduvijek prisutna u mom životu. Pri tome nije bilo važno je li riječ o novoj ili staroj knjizi, ljubavnom ili povijesnom romanu, obveznom štivu ili preporu-

čenom djelu. Knjige nas uče misliti. Svaka je knjiga svijet za sebe, svaka nas knjiga nečemu uči, pruža nam društvo kada smo usamljeni, otvara nam vrata svojega svijeta, omogućuje da zavirimo u nepoznato. Ne znam je li točna izreka da su knjige najbolji prijatelji, ali u svakom slučaju jedne su od mojih najvjernijih prijateljica, uvijek su bile tu uz mene i za mene. Jana Koren, 7. d

Nisu dragocjenosti samo dijamanti i zlato. Lana Relić, 8. b

Jesen stigla, s njome i zlaćane boje, a ja ost’o bez odjeće svoje. Sad s braćom i sestrama svojim, zadnje sate života svoga brojim. Iva Đakić, 2. a

U bijelo brašno pretvori nas kamen, al’ to nije zadnje naše amen! Pekar mijesi, izgleda ko duh, nastat će od nas prefini kruh. Kruh na stolu najljepša je kruna, to je život pšeničnoga zrna. Lea Lazarus, 4. a Laura Maresić, 8. a 54

Tea Mihoković, 4. r., PŠ Starogradački Marof

Leona Kirin, 4. a 55

Kistom i perom

Bajka o šumskom čudu Jednom davno, za vrijeme Šumskoga Kralja sva su djeca ludila za njim. Legenda kaže da onaj tko prvi stigne na kraj šume, možda upozna Šumskoga Kralja, ali to je samo legenda. Zar ne? Moje ime je Jakov i ne vjerujem u ovu legendu koju sam upravo ispričao. Danas smo u školi učili da je šuma bogata kisikom. Volim svjež zrak pa sam odlučio otići do obližnje šume.

Šuma je stvarno bila gusta, sučeve zrake nisu se mogle probiti kroz lišće. Odjednom sam shvatio da sam se izgubio. Počeo sam se znojiti i tresti. Mislio sam da je kraj, ali pojavila se ptica-vila feniks, vatreni feniks koji se ugasio i pretvorio u vilu bajkovitoga izgleda. Ona je rekla da me može spasiti samo on, Šumski Kralj. Ukazao mi se zlatni put do Šumskoga Kralja pa sam krenuo tim putem. Nasred puta sam čuo glasne krikove: “Upomoć, upomoć!“ Krenuo sam prema tom zvuku i naletio na vilenjaka koji je zapeo u grmu ruža prepunom trnja. Uzeo sam granu i razmaknuo trnje da izađe van. Kad je izašao, rekao je: „Ja sam zao vilenjak, a ti si moj zatočenik, hahaha!“ Oko mene se uzdigao kavez

od granja s trnjem. Rekao je da nema izlaza. Nakon nekog vremena vilenjak je zaspao, a ja sam ugledao malu rupu u kavezu. Rukama sam strgao trnje i prošao dalje po zlatnom putu sve dok nisam stigao do ulaza u kraljeve dvore. Ušao sam i vidio Šumskoga Kralja. Bio je velik poput stijene i čudesan poput bajke. Mucao sam dok sam iznosio tijek događaja da bih stigao do njega. Nasmiješio se i rekao: „Vratit ću te kući i više se mene nećeš sjećati, samo ćeš vjerovati u mene.“ Ptica-vila i Šumski Kralj su Jakova dovezli kući, a zao vilenjak je sada zatvoren u onome istome kavezu. Jakov Erdelji, 6. b

Kistom i perom

Lea Lazarus, 4. a

Osoba kojoj se divim Osoba kojoj se divim moja je brižna majka. Ona je sigurno najbolja majka na svijetu. Zašto? Reći ću vam sada. Moja je majka jaka i borbena žena. Borbena je zato što je pobijedila rak dojke i ja sam na nju ponosna da ne

Hana Matosović, 8. d

Mislim da je nekamo otišla…

Vratila sam se iz škole umorna, ali i zadovoljna. Pisala sam ispit iz hrvatskoga jezika. Zadovoljna sam jer sam dugo učila i smatram da sam naučila. Sad sam kod kuće i odmaram se. Svako jutro vidim baku, ali je jutros nisam vidjela. Mislim da je nekamo otišla… Moja baka Marija živi zajedno sa mnom i mojom obitelji. Ona, moj djed i stric žive u prizemlju, a moja obitelj i ja na katu. Svi se slažemo i živimo lijep suživot kao rak samac i crvena moruzgva u simbiozi. Sad ću pisati zadaću pa ću učiti za sutra. Već je osamnaest sati. Odlazim u svoju sobu. U dvadeset sati počinje moj omiljeni 56

Leon Crnec, 2. b

mogu biti ponosnija. Ona je uvijek uz mene, pa čak i kad nije fizički prisutna. Ima narančastu kratku kosu i prelijepe smeđe oči kao čokolada. Toliko su smeđe da se jednostavno možete rastopiti gledajući u njih, baš kao vruća čokolada. Ona je malo punije građe, ali zato se zdravo hrani i ide u teretanu. Majka mi je veliki uzor i nadam se da ću biti uspješna kao ona. Postoji jedan strah protiv kojeg se bori, a to je vožnja auta, no sve više i više taj strah nestaje. Moram ju još u nečemu po-

hvaliti – u kuhanju. Moja brižna majka kuha za prste polizati! Mama me oduvijek podupire u svemu i zbog toga ju jako volim i poštujem. Kad god sam bila bolesna, ona je ostajala kod kuće brinuti se o meni i njegovati me. Ne mogu vam opisati koliko je volim, koliko joj se divim i kakvo zlato imam u životu! Cijenite svoje roditelje dok ih imate, požalit ćete kad ih više neće biti. Iva Grgačić, 8. a

Tea Sesvečan, 8. a

crtić Winx. „Ilona, počinje crtić!“ vikne mama. „Dobro, mama, dolazim!“ kažem. Za mene svaki dan vrijedi: „U devet u krevet!“ Idem oprati zube, a onda slijedi priča za laku noć. „Kakva je to buka?“ upitam. „Dolazi sa stepenica!“ uzvrati mama. To je djed. „Božice, Mariji nije dobro!“ „Što se dogodilo?“ upita mama. „Bila je kod susjede, pozlilo joj je. Mi smo zvali hitnu, ti nazovi Željka!“ djed uspaničeno reče. „Što da radim? Bojim se! Hoće li baka biti dobro?“ mislim u sebi. Mama zove Željka, mog tatu, koji je na poslu, u noćnoj smjeni. Trči van. Da ne bih bila sama, poslala je susjedu Vesnu da me smiri i da mi pravi društvo. Vesna mi stalno govori: „Nemoj se bojati, bit će baka dobro.“ Plačem i drhtim. Ovakav užasan osjećaj nikad nisam doživjela. Nagovori me da igramo igru „Pogodi tko sam“. Shvatila sam da je predložila tu igru samo da me smiri. To joj je i

uspjelo, ali još se uvijek jako bojim da ću izgubiti svoju baku koja je cijeli život uz mene. Znam da će se to jednom dogoditi, ali ne želim da to bude danas. S nestrpljenjem očekujemo mamine vijesti. Čujem vrata, evo mame! Mama u suzama izgovara teške riječi: „Ilona, baka je umrla.“ „Neeeeeee! Kako ću ja bez nje?!“ plačući vičem. Vesna govori: „Moja iskrena sućut.“ Susjeda me smiruje. Meni je u glavi bakina slika. Osjećam se kao da ću umrijeti. Tuga mi preplavljuje lice. „Ilona, pokušaj zaspati, bit će ti lakše“, tješi me Vesna. Smireno dišem, suze mi teku niz lice. Sutra je sprovod, a ujutro idem baki i djedu u Podravske Sesvete. Tonem u san. Jako volim svoju baku i uvijek će mi ostati u sjećanju. Sutra treba preživjeti sprovod, a onda cijeli život bez moje bake. Ilona Čop, 8. a

Tea Jakupec, 4. razred

Dorian Jakupec, 3. razred

Muke jednog sedmaša

ocjene nisam baš siguran da kažu isto, baš kao i odnosi u razredu. Bogu hvala, odnosi u razredu su se popravili. (Kad bih bar isto mogao reći i za naše ocjene!) Makar smo imali loše ocjene i krizu odnosa u razredu, uspjeli smo postići lijepe rezultate na različitim natjecanjima. To nam je bio plus. Stigla je i sredina petog mjeseca. Ponovo su krenuli valovi završnih ispita i usmenih provjera. Sad svi istu muku mučimo. Trpimo “mučenje“ učitelja kao da smo “pregonska stoka“. Kraj školske godine je blizu. Svi se u isto vrijeme i radujemo i ne radujemo kraju. Radujemo se zbog slobode mozga i uživanja, a ne radujemo se zbog ocjena koje nećemo stići ispraviti ili podići. No, sve će se to isplatiti… (u Njemačkoj na baušteli).

Sve je dobro počelo početkom školske godine kada smo kretali u sedmi razred. Svi smo se radovali druženju i šali. Mislili smo da je sve isto kao lani i lako ćemo… No, tada su došle i neke nove muke, kao na primjer: fizika i kemija. Ali to još nije sve. Gore tek slijedi. Započelo je drugo polugodište. Djevojke su počele gledati momke, momci su počeli gledati djevojke, a pubertet nas je “pucao rafalnom paljbom“. U razredu je vladala „ratna zona“. Svi su se svađali, a stigla nas je i “velika kriza ocjena“. Počeli su dogovori za maturalac. S dogovorima su također stigli i uvjeti. Svi smo prihvatili uvjete i složili se oko odlaska na maturalac. Za

Šimun Siladić, 8. a 57

Zabavne stranice

Ispravno riješi malu jednadžbu i saznaj koliko centimetara na dan naraste bambus, najbrža rastuća biljka na svijetu.

6 3

1 3

4 4

Cilj igre je ispuniti sva polja brojevima od 1 do 9, s time da se svaki broj smije pojaviti točno 9 puta. Problematika je u tome što se jedan broj smije pojaviti samo jednom u svakom retku, svakom stupcu i svakom odjeljku od 3x3 polja. Na početku igre, otkriveni su određeni brojevi, a rješavač mora otkriti gdje se nalaze svi ostali brojevi i kako su raspoređeni. Sudoku može imati više rješenja, ako je na početku otkriveno malo brojeva. Zato treba paziti da se greška ne načini na početku rješavanja. Jedini način rješavanja sudokua je metoda eliminacije, a tu se koristi svojstvom da se jedan broj smije pojaviti samo jednom u svakom stupcu, retku i bloku. Rješavanje postaje lakše ukuliko se otkrije više brojeva.

O Perici… Perica se upisao na trening u plivanju. Prvi dan treninga kaže Perica treneru: „Možete li me ispisati s treninga?“ „Zašto?” upita trener. „Pa nisam više žedan“, odgovori Perica. Pita tata Pericu: „Perice, koga više voliš: mamu ili tatu?“ „Oboje“, kaže Perica. „Dobro. A da mama ode u Pariz, a ja u Ameriku, gdje bi otišao i zašto?“ „U Pariz jer je to sjajan grad.” „Dobro. A da mama ode u Ameriku, a ja u Pariz, gdje bi otišao?“ „U Ameriku.“ „Zašto?“ upita tata Pericu. „Zato što sam u Parizu već bio.“

Usisavač Dođe prodavač usisavača do kuće neke bake i kaže: „Dobar dan, gospođo! Hoćete li isprobati usisivač?“ „Sinko, nemam ja novaca“, odgovori baka. „Ma nema veze, ovo je mala demonstracija“, kaže prodavač. Uđe u kuću i istrese hrpu smeća na bakin tepih. „Zašto ste to učinili?“, pita ga baka. „Vidite, ako ovaj usisavač ne pokupi smeće do zadnje mrvice, ja ću to pojesti“, odgovori on. A baka će njemu: „Izgleda da ćete se najesti. Jučer su mi isključili struju.“

Jedan pišemo, nulu pamtimo

Lakše je steći, nego sačuvati. Izreke su ukras govora. Ili ne pokušavaj ili dovrši. Dobar čovjek uvijek ostaje početnik. Nije zlato sve što sja. Sit gladnom ne vjeruje. U strahu su velike oči. Učiteljica: Nabroji karakterizacije likova. Učenica: Etička, psihološka i financijska. Učenica: Učitelju, mogu li baciti žvakaću? Učitelj: Naravno! Učenica: Ne valja mi više! Razred piše ispit… Učenica: Učitelju, ja ovo ne znam da me ubijete! Učitelj: Tko zna što je tlak? Učenica: Ono što se meni digne dok vas vidim. Učiteljica: Tko je bio Alfred Nobel? Učenik: Švedski komičar! Učiteljica: Nabroji vrste zavisnosloženih rečenica. Učenica: Objekt. Učiteljica: Što rade puževi? Učenica: Vrišče! Učiteljica: Tko je napisao hrvatsku himnu? Učenik: Antonio Habsburški!

Osmislile: novinarke Preradovića

Osmosmjerka je vrsta križaljke u kojoj se slova, koja čine riječi, moraju pružati u osam smjerova unutar zadanog okvira - vodoravno slijeva nadesno i obrnuto, okomito odozgo ka dolje i obrnuto te u četirima dijagonalama. Uz skandinavku je najpopularnija i najpoznatija vrsta križaljke.

Zabavne stranice

Učenik odgovara i pita učitelja: „Za koliko sam znao?“ Učitelj: „Ma, evo, za 10! Jedan pišemo, a nulu pamtimo.“

Glupa pitanja RIJEČI: PJEVANJE, BICIKL, TRČANJE, CRTANJE, SVIRANJE, ČITANJE, PISANJE, UČENJE, ROLANJE, HOBI, SPORT, ZABAVA, PLES, IGRA Rješenje: ___________________________________ Pronađi svoj hobi i zabavi se! 58

Pita Marica učiteljicu: „Učiteljice, je li Tihi ocean uvijek tih?“ Učiteljica joj kaže: „Možeš li, Marice, postaviti gluplje pitanje?“ Marica: „A kada je umrlo Mrtvo more?“

1. Žičani instrument s dvije do šest oktava, sa sedam žica po oktavi. 2. Vožnja u kojoj koristimo role 3. Vožnja biciklom 4. Hobi u kojem sjedimo ispred računala 59

Prereži novinski papir na dva jednaka dijela. Nabavi potreban pribor za rad: škare, ljepilo, drvene štapiće, konop ili vrpcu, novinski papir.

Pomoću drvenog štapića zamotaj novinski papir tako da dobiješ novinske štapiće. Krajeve zalijepi. Drveni štapić potom izvuci van.

Dobivene novinske štapiće potom zamotaj u tzv. male pužiće. Vrhove zalijepi.

Dobit ćeš prekrasnu ogrlicu koju možeš pokloniti svojoj majci, prijateljici ili simpatiji.

Spoji šest pužića u cvjetić. Međusobno ih zalijepi. Pazi da ne zalijepiš svoje prstiće!

Prereži konop ili bilo koju vrpcu i krajeve zalijepi na cvjetić. Učenici izvannastavne aktivnosti Spretne ruke pod vodstvom učiteljica Željke Kos i Branke Botković