Book as passion & BalkanDownload
lagao, ali potisnuo ga je. Morao je zaštititi i nju i njegovo nerođeno dijete. Razrogačila je oči čuvši njegove riječi i vidio je da kopa po pamćenju, ali da ništa nije uspjela pronaći. “Mislim da ne volim bolnice”, konačno je rekla, zbog čega se nasmiješio prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci. “I ja mislim da ih ne voliš. Ni ja ovih dana nisam baš njihov ljubitelj, ali u ovoj si bila na sigurnom”, odgovorio je hihoćući se. Zbog njegova se smijeha i ona nasmijala, a lagano rumenilo koje joj se pojavilo na licu ispunilo ga je radošću za koju nije znao da može opet osjećati. Chad nije mogao odoljeti da je ne povuče u zagrljaj. Trebao ju je osjetiti blizu sebe, kako bi sam sebe uvjerio da je doista budna i da će sve biti u redu. Ona se ukočila - ali samo na tren, a zatim mu je dopustila da je zagrli. “Ovo mi je poznato”, konačno je prošaputala. Njezin puknuti glas uništavao ga je, ali barem ju je čuo kako govori. “Drago mi je što si budna”, rekao je ne razmišljajući. “Koliko sam dugo spavala?” Chad se napeo. Nije znao treba li joj na to odgovoriti. Doktor je rekao da je ne uznemiruju. “Molim te, reci mi”, preklinjala je. “Dva mjeseca”, odgovorio je i gledao kako je problijedjela. “Bit će u redu, Bree”, brzo ju je uvjerio, opet je povukavši k sebi. Bree se osjećala kao da ne može disati. Spavala je mjesecima i nije se ničega sjećala. Kako se to može nekome dogoditi? Osjećala je neizrecivu potrebu da se makne odande. Opirala se suzama koje su htjele pobjeći. Nekako je znala da nije taj tip žene, da ne bi izgubila kontrolu.
91