BABILONSKI ZID Gradimo kamen po kamen uspravnu kulturu. Iz praha i zemlje kao sićušni mravi, pravimo cigle, iz sline i sluzi pletimo mreže, drobimo kosti i vabimo hruštove, počešljajmo perčin i gledajmo zore. Svako biće ima svoj žar, svoju klimu, svoj san, san je svakom već vezivo, s kojim lijepi svoju pobožnu ložu. Tajne grada podzemlja ne izriču se riječima, jer to su cigle, kamenje i uzidane kosti; čarobni slavoluci u kojima pjevaju pomlade sokova i klica, gdje česme igraju vilinske igre. Ugasi svjetla. Otvori rupu. Iz mojeg zida plamsa požar strasti, htjenja, igra ples duša sjena. U kazamatu mojih želja, slikam bjesne scene, po stropu, po zidu šaram film mijena, mrzne srce međ grudmi, kad u meni cigla gudi. Bez mene soba je grob, poharano mjesto trulih leševa, gnijezdo crva i zvjezdarskog izroda, da nema mene, čovjek bi bio rob! Zid je mudrost i jakost kulture, kolporter zbivanja i fetiš javnog obožavanja, satisfakcija magnata, prapovijesna kopija bogova. Obziđimo našu svijest kockama nova znanja, uspnimo se do bogova, do vrhunca kulture sanja;
- 24 -