životinje! Možemo smanjiti i vlastiti utjecaj na naš planet birajući organsku i sezonsku hranu koja se više temelji na voću i povrću, smanjiti potrošnju energenata ili smanjiti količinu teško ili nikako razgradivog otpada (pogotovo plastike, kojoj smo već prije posvetili jedan čitav članak!). Zatim, možemo paziti kako se grijemo, putujemo, u kakvim zgradama živimo itd. U svakom slučaju, koraka je mnogo pa svatko može pronaći način kojim mu je najlagodnije doprinijeti poboljšanju općeg stanja Zemlje. Pa ipak, želite li doprinijeti očuvanju prirode i okoliša, najbitnije je nadići jednu od najvećih zabluda današnjeg vremena a to je da smo mi, kao pojedinci, premali i prebeznačajni kako bismo učinili razliku. Vjerujte mi – svatko od nas ponaosob važan je poput samih oprašivača! Sortiranje smeća ili sadnja pokoje kontinentalne trajnice, gašenje nekog od električnih aparata kad nije u neposrednoj upotrebi možda vam se i ne čini kao neki monumentalni ekološki pothvat, no takve sitnice zaista čine razliku! Ona, međutim, prvo mora nastati u svijesti ljudi da bi se potom uspješno reflektirala i na okoliš. To je nešto slično fenomenu 101 majmuna; što se više ljudi uključi u određeni oblik djelovanja, tim više zamaha dobiva domino-efekt koji slijedi. Ušteda energije ili sadnja grmlja u jednom kućanstvu naizgled možda ne znači mnogo na globalnoj razini, no uvijek imajte na umu da niste jedini koji upravo tako postupa u datom momentu! Stoga, ako ste danas vi taj novi “regrut” na strani ekologije, ne sumnjajte da će se već sutra pojaviti još jedan, pa još jedan… bilo da na nekoga utječete izravno vlastitim primjerom, bilo da se utjecaj odvija na mnogo suptilnijoj razini – onoj podsvjesnoj. Dakle, svaki mali korak pojedinaca ima zapravo enorman utjecaj na razvoj globalne situacije ‒ jer nas je zaista puno! Nadalje, pokušajmo zajedno kod ljudi osvijestiti koliko smo, kao i sva druga bića na Zemlji, dio jednog fantastičnog prirodnog sustava koji se razvijao milijunima godinama i koliko izravno ovisimo o njemu. Svaki djelić te prirodne slagalice, pa i ona najmanja živa bića na planetu Zemlji, ima svoju funkciju i ključan je za naš opstanak. Kukci, između svega ostalog, oprašuju biljke, uključujući oko 80% globalno najvažnijih usjeva od kojih se sastoji naša prehrana. Ključni su dio hranidbenog lanca mnogih životinja pa bismo njihovim nestankom izazvali lančanu reakciju koja bi, u
6
konačnici, dovela do kolapsa čitavog ekosustava. Međutim, diljem Europe i svijeta broj divljih oprašivača dramatično opada uslijed industrijske poljoprivrede, širenja gradova, onečišćenja, pesticida i klimatskih promjena. Naspram uvriježenog mišljenja, ne žive svi oprašivači u košnicama, a samo jedna od 10 000 vrsta oprašivača proizvodi med. No svi su oni neizmjerno važni za ravnotežu prirode i, posredno, kvalitetu našeg života. Možda jedan od najboljih primjera (ne)poznavanja raznih vrsti oprašivača predstavljaju tzv. solitarne (divlje) pčele. Naime, naspram onih domaćih pčala (medarica), koje zahvaljujući “mednom marketingu” i arhetipskom simbolu saća najčešće vizualiziramo i kao jedine postojeće, divlje ili solitarne pčele uopće ne žive u košnicama, ne roje se, nemaju maticu niti radilice i sve rade same. Upravo stoga ih i zovemo solitarne pčele ili pčele zidarice, budući da svoja gnijezda pregrađuju i zatvaraju blatom. No, u čemu je konkretno njihova važnost i koje su još razlike između solitarnih i domaćih pčelica (medarica)? Prije svega, solitarne pčele lete pri nižim dnevnim temperaturama od pčela medarica, što je iznimno važno za oprašivanje biljaka u rano proljeće, posebice u voćnjacima! Nadalje, učinkovitost pri oprašivanju voćaka jedne ženke solitarne pčele može se usporediti s učinkovitošću 120 letačica pčele medarice. Tako je, primjerice, za oprašivanje jednog hektara komercijalnog nasada jabuke potrebno svega 500 jedinki solitarnih pčela, odnosno, čak pune tri košnice pčela medarica s ukupno 60 000 radilica! A osobita korist solitarnih pčela ogleda se u oprašivanju kruške; vidite, cvijet kruške luči miris amin koji pčele medarice ne vole, stoga se medarice, da bi se navele na oprašivanje krušaka, moraju podvrgnuti posebnoj dresuri. Solitarne pčele, pak, nemaju preferencija s obzirom na vrstu, već im je bitno samo da je voćka blizu, zbog čega su pogodnije za oprašivanje nasada kruške. Zašto? Stoga što solitarna pčela leti uokrug svega 200 do 250 m od svoje kućice! Nadalje, solitarne pčele nemaju maticu, ne roje se i žive same. Same polažu jajašca i stvaraju potomke. U tijeku svog životnog ciklusa, solitarne pčele mogu iznijeti svega 20 do 30 jajašaca, ovisno o slobodnom prostoru za njihovo polaganje. Za polaganje jajašaca solitarne pčele koriste duplje drveća, cigle ili trstike. Pritom prvo očiste mjesto za polaganje jaja, zatim nanesu zid
