Stupovi s prvim radarskim antenama sustava Chain Home iz 1936./39. godi- Stalno usmjerena radar- Okretna radara ska antena ne
Prve reflektorske antene konstruirao je još 1887./88. Heinrich Hertz (1857.–1894.) u svojim pokusima s elektromagnetskim valovima. Za profesionalne satelitske veze reflektorska antena je prvi put uporabljena 1962. godine za vezu s prvim civilnim telekomunikacijskim satelitom Telstar. Antene za usmjerene mikrovalne veze služe za pouzdane stalne veze između pojedinih komunikacijskih centara, na primjer između studija i radijskih, odnosno televizijskih odašiljača ili pojedinih odašiljača. Promjer kape profesionalnih antena je nekoliko metara. Zračilo je smješteno u žarištu reflektora, a s radiouređajem je spojeno valovodom. Smještene su većinom na stupovima, zgradama ili tornjevima. Obično su stalno usmjerene prema nekom drugom komunikacijskom centru. Radioamaterske mikrovalne antene posebne su antene koje rabe radioamateri za rad na mikrovalnom području na jedanaest im dodijeljenih uskih pojasa, tzv. bandova, u rasponu od oko 1,3…250 GHz. Na tim se pojasevima održavaju uglavnom pokusne i natjecateljske veze, tzv. kontesti. Uređaji koji se rabe, pa tako i antene, prilagođeni su tako visokim frekvencijama. Antene su slične profesionalnim antenama za mikrovalne usmjerene veze, samo su znatno skromnije. Reflektori radioamaterskih mikrovalnih antena obično su promjera samo nekoliko decimetara. Svakako rad radioamatera na mikrovalnom području doprinosi istraživanjima uređaja i održavanja radiokomunikacija. Mikrovalne antene, uz ultrakratkovalne, radioamateri rabe za veze s radioamaterskim satelitima te veze refleksijom od Mjeseca i meteora. Profesionalne zemaljske antene za odašiljanje i primanje signala sa satelita rabe se u teleko-
30
antena
Antena meteorološbrodskoga koga radara u zaštitnoj kupoli
munikacijskim centrima. Po izvedbi su slične antenama za mikrovalne veze. Obično su stalno usmjerene prema određenom satelitu. Satelitske antene za individualni prijam televizijskih i radijskih programa, a proteklih godina i interneta, namijenjene su za prijam s geostacionarnih telekomunikacijskih satelita. Promjer tanjura satelitske antene za individualni prijam je oko 0,5…2 m. Zračilo je smješteno u žarištu reflektora, a uz njega je pretvarač, tzv. antenski prijamnik, koji odmah pretvara primljeni signal u takav oblik da se može prenositi koaksijalnim kablom do televizijskih prijamnika ili računala. Takve antene kao treća generacija individualnih antena (poslije žičanih i usmjerenih UKV-antena) protekla su tri desetljeća naveliko prekrile terase, zidove i krovove zgrada.
Radarske antene
Radar u današnjem smislu konstruirao je 1935. godine škotski izumitelj sir Robert Alexander Watson-Watt (1892.–1973.), a prve su radarske postaje, pod kodnim nazivom Chain Home (engl., domovinski lanac) postavljene 1936./39. na engleskoj obali Kanala1. Danas se radari rabe u širokom području primjene, od pomorstva i avijacije, meteorologije, cestovnoga prometa do astronomije. Važna sastavnica svakoga radara je radarska antena namijenjena odašiljanju i primanju radarskoga signala. Već prema frekvencijskom području izvode se prilično različito, kao dipolne antene za niža područja te kao mikrovalne antene za viša područja. Sve su radarske antene opskrbljene reflektorima za usmjeravanje radarskoga signala. Reflektori radarskih antena su konkavne površine, vrlo različitih oblika, a
1 Vidi: Radiolokacija. ABC tehnike, br. 630, prosinac 2019.