D2T-antena za opseg 1,5…200 MHz
T2FD-antena kompromisno napajana koaksijalnim kabelom
T2FD-antena, TFD-antena, TTFD-antena i W3HH-antena (engl. TFD-antena, prema Terminaded Folded Dipol: zaključeni savijeni dipol, i Tilted Terminated Dipol: nagnuti zaključeni dipol) nerezonantna je širokopojasna antena. Razvijena je krajem 1940-ih godina u mornarici SAD-a, ubrzo su ju počeli rabiti i radioamateri, a objavio ju je američki radioamater, kapetan Gil L. Countryman, W1RBK (W3HH) u časopisu QST, lipanj/1949. To je savijeni dipol, dugačak λ/3, a širok λ/100, gdje je λ najveća valna duljina na kojoj se radi. Antena ima podjednaka svojstva u rasponu valnih duljina λ do 0,2 λ, pa i više. Najkritičniji dio antene je završni otpornik koji mora biti neinduktivan i sa što manjim kapacitetom. Njegova vrijednost ovisi o impedanciji dovoda (za dvovod od 300 Ω potreban je otpornik od 390 Ω), a snaga mora biti makar trećina snage odašiljača. Može se napajati i 50-omskim koaksijalnim kabelom, uz uporabu transformatora impedancije. Radioamateri ju rado rabe zbog njezine jednostavnosti i širokopojasnosti, osobito u skučenom prostoru. D2T-antena (engl. D2T-antenna; prema Double Terminaded Dipol: dvostruki zaključeni dipol) dvoelementna je nerezonantna širokopojasna antena, inačica T2FD-antene. Konstruirana je 1990-ih godina u talijanskoj tvrtki Giovannini
Yagi-Udina antena za 2-metarsko područje
Elettromeccanica pokraj Firence u kojoj se i proizvodi. Izvedbom sliči na ZL-specijalnu antenu, ali radi na drugom načelu. Antenom, kojoj su elementi dugi 6 m, a razmaknuti 2 m, pokriva se širok pojas od čak 1,5…200 MHz. Jedan je dipol napajan 50-omskim koaksijalnim kablom, preporučeno duljine najmanje 60 m, preko
Kvad-antena s dva elementa
baluna 1 : 16, a drugi je završen neinduktivnim otpornikom od 820 Ω sa zakrenutim dvovodom. Ta neobična antena zrači na područjima nižim od 10 MHz u smjeru iz dipola s balunom, a na
Logaritamsko-periodična antena za televiziju
31