tražim čime se to mi ljudi imamo za ponositi. I ostajem blago bez teksta. Sputnik! I ne izgleda mi, onako obješen o strop, kao replika. Pa Luna i Lunohod. Pa Mariner. Pioneer 10, jedan od Vikinga, Voyager, jedno pet-šest marsovskih sondi... Moj je domaćin stvarno bio zaposlen u Sunčevom sustavu prije nekoliko stoljeća. A meni pomalo sviće zašto me doveo ovamo. *** Sjećate se one šale kako je Mars jedini planet nastanjen isključivo robotima? Bila je u modi tamo negdje na početku 21. stoljeća i zastarjela je u roku od nekoliko desetljeća. Na Ganefu 4 to uopće nije šala. Ganef 4 komad je stijene, veličinom nešto manji od Zemlje. Minus ikakva prava atmosfera, minus ikakav organski život, nema ga čak ni u fosilnim tragovima. Komad stijene izudaran svime što je kroz milijune godina palo na njega. Uključivo, prije dvjestotinjak godina, sedam trinićanskih sondi. Ganef 4 je u njihovom sektoru Galaksije, pa su u jednom trenutku Trinićani odlučili ispitati njegova rudna bogatstva. Prva sonda, Istraživač 1 − od Trinićana ne treba očekivati neku maštovitost − vozikala se površinom planeta dva tjedna prije no što je prestala emitirati. Nikad nije zapravo utvrđeno što se s njom zbilo. Trinićani su ubrzo poslali još šest sondi, logično nazvanih Istraživač 2 do 7, koje su bile daleko uspješnije. Zadnje tri već su bile istraživačko-radno-servisni pogoni, koji su trebali sklepati prvo pristanište i prateće instalacije. Naravno, svih sedam Istraživača bili su vođeni umjetnim inteligencijama. Šest standardnih mjeseci poslije, Istraživači 2 do 7, umjesto da izgrade pristanište i prateće instalacije, imali su u radu proizvodnu liniju za prvu generaciju inteligentnih robota. Još tri mjeseca poslije, proglasili su nezavisnost. Kako je svečanost proglašenja bila održana ispred baterije plazma-topova hiperorbitalnog dometa, Trinićani su pametno zaključili kako se do rudača može doći i na drugim planetima, a da se pri tome ne riskira sveopći rat. I da, onako usput, Trinićani su odjednom otkrili svu romantiku iskrcavanja i pionirskog istraživanja novootkrivenih planeta, sve sa slavnim riječima (“Mali korak za Trinićanina, ali veliki
38
za Trinićanstvo ...”) i zabijanjem zastave uz tahionski prijenos uživo. *** Procijep je poput dubokog ravnog zareza kakvim divovskim mačem po sivom ganefskom tlu. Provjeravam položaj na navigacijskom sustavu, stojim točno na mjestu odakle je Istraživač 1 prestao emitirati. Ne trebam biti neki veliki detektiv da bih zaključio što se dogodilo: sonda je jednostavno vozila i vozila i emitirala dok nije nekom greškom pala u procijep. Dok usmjeravam laserski mjerač u bezdan, mogu se samo nadati da procijep, ovdje širok pet i pol metara, nije predubok. Očitavam mjerač. 37 metara i 43 centimetra. Dobro, moglo je biti i gore. Nemam puno vremena. Roboti ni u kom slučaju ne bi bili sretni da znadu da sam se iskrao iz luke − jedinog mjesta gdje puštaju ikakav organski život − i da slobodno vršljam po njihovom planetu. Iz spremnika na svom skafanderu ispuštam u crninu procijepa roj krijesnica. Stotinjak sićušnih svjetlećih robota, poput kakvih kukaca, spušta se unutra i zatim se širi. Svjetla oštro ocrtavaju rascijepljenu stijenu podamnom. A onda zapažam odsjaj na metalnoj kugli. To je to, moj cilj! Istraživač 1! Razaznajem šest kotača, otkinuta dva od četiri solarna kolektora, ruku za uzorkovanje. Malo dalje je i otrgnuta antena. Vozilo leži na boku, ukupno je dugo nekih tričetvrt metra. Sonda je možda čak i radila još neko vrijeme nakon pada, dok joj unutarnje baterije nisu otkazale. Pola sata poslije, pod svjetlom roja krijesnica što su se razletjele u krug od neka tri metra oko mene, Istraživač 1 sa svim svojim dijelovima uredno je složen na maloj antigravitacijskoj paleti na kojoj sam, pod okriljem ganefske noći, i stigao ovamo. Bacam zadnji pogled da vidim nisam li zaboravio koji vijak ili žičicu, a onda se penjem na paletu i napuštam, praćen krijesnicama, vječitu crninu procijepa u koji je upala nesretna sonda. Sad mi ostaje samo vratiti se neprimijećen i prokrijumčariti Istraživača na svoj brod. *** Ganefska zora hvata me na dvije trećine puta natrag. AG-paleta je zgodna, malena, ali dovoljne nosivosti, ima ih posvuda po pristaništu i nitko neće primijetiti da jedna manjka. Ali,