VLADIMIR NAZOR Hrvatski jezik
Hrvatski kraljevi
U tebi sam vijek svoj proživio, Drevni i lijepi jeziče Hrvata; Rođen na morskom pragu tvojih vrata, Polako sam te, uz trud, osvojio.
Rekoše: “Vi ste uvijek bili roblje, A povijest vaša nalik je na groblje Na kome niti pravog krsta nema; Ponegdje ploča, bez imena, nijema; I korov svuda! Uza sve su pute Otaca vaših kosti razasute! U rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju: Pognojili su kao đubre zemlju I nestade ih pustih… bez pomena! Svu prošlost vašu zastrla je sjena, I ovio je mrak!”
Povede ti me i gdje nisam bio. Na vrhu gore i na kraju gata, U kolibici, u kući od zlata Svuda je meni glas tvoj žuborio. Htio sam biti glazbalo na kome Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće Rojevi riječi u govoru tvome. Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom, Da u tebi dišem i da živim s tobom, I onda, kad me više biti neće.
Seh-duš dan Se zvezdi su sjale Kad san se rodila; Tice su kantale Kad san te dojila; A kad pere sahloI magla nas krila, Ja san te va črnu Zemlju položila... Ninaj, nanaj, lepi sin! Na grobe ti j' ružmarin. Nad glavun tvojun san Pet sveć posadila, Od ust otkidala Dok san ih kupila. Ki te majki dal je Sran ga je pred manun, A vas svet rugal je S tun mojun se ranun. Ninaj, nanaj, lepi sin! Tvoj otac je gospodin. Skroz moj dom je črna Tica proletela; Skroz lug me peljala Dok me tu dovela; Kot da zver me tera Su noć san bežala, Ter trudna i strta Na tvoj grob san pala... Sine lepi, slatko spi! Na grobe ti mat leži.
Da, to nam kažu, A sve u meni na to kliče: Lažu! lako nema raka, spomenika, Zidina, ploča, pergamena, slika, Ja ipak znam što bje i kako bje. Ne razasute na sve četir strane Već u mom tijelu leže ukopane Otaca mojih put i kosti sve! Propao nije ni duh im ni lik: Pognojili su tlo iz koga nikoh, Njivu što gradim, putove što svikoh: Njih mrtvih ja sam živi spomenik! …U meni sva je njina povijest živa. Ne trebam drevnih zgrada, knjiga, štiva. Bez svjedočanstva ja već znam što bi, Kad nama prvi svit ali su dni. Po glasu što u krvi mi romoni, Ja dobro znadem kakvi bjehu oni. Još i sad svijetlo zrake utrnute Prastare meni obasjava pute. Pa k’o da vidim…nizbrdo korača S karpata k moru mnoštvo praotaca. Gusarske lađe, šatorje i oko, Dvor, narod, čete, a gore visoko Prolazi, sja, kroz maglu drevnih dana, Povorka cijela kraljeva i bana!