STRAVA #15

Page 1

#15 ЈУЛ/JUL 2021. [Z!N]

RAZGOVOR SA SRĐANOM STAMENKOVIĆEM SRLETOM IZ

SRLETOVE ŠKOLE CRTANJA


Tu smo i dalje! S obzirom na to da svakim brojem idemo u dalju reinvenciju, izmenu formata, a bogami i sadržaja, ovaj obeležava veliku prekretnicu! Počev od ovog broja nadalje davaćemo se malo više u promociju i saradnju sa drugim autorima. Uživajte u radovima polaznika SRLETOVE ŠKOLE CRTANJA u pratnji razgovora sa Srletom lično, a u drugom delu fanzina u stripovima “HEROJ” Filipa Stankovića, povratka “QUATTRO ZINGARI” Stefana Lukića i TWJL, kao i “ZA UBISTVO JE POTREBNO DVOJE” Nemanje Radovanovića, jedan od mnogih stripova što nisu mogli da stanu u STRAVA #6, pa ih raspodeljujemo po predstojećim brojevima. Veliko hvala Srletu i njegovoj ekipi, kao i ostalim autorima! - Filip SADRŽAJ

Stripovi i ilustracije polaznika SRLETOVE ŠKOLE CRTANJA

Vuk Nikolov, Mihajlo Radojković, Katarina Petrović, Ena Vasković, Milica Karadžić, Vojin Ranković, Mihajlo Božović, Vidak Cvetković, Uroš Danilović, Sara Mirković, Petar Kovačević, Nevena Ružić, Ivan Maksimović, Pavle Pantelić, Viktor Ristić, Katarina Petrović, Jovan Simović, Veljana Arbutina, Jovan Mališ, Dunja Kolinski, Janja Bojović, Iva Vilić, Vojin Ranković, Petar Kovačević, Katarina Petrović, Ksenija Mladenović, Viktor Slavujević, Vanja Đorđević, Mihailo Milanović, Vladimir Janković, Milica Prokić, Pavle Živković, Maša Rajković, Vukašin Ristanović, Jana Jevtić, Nemanja Živkocić, Aja Jovanović, Dušan Tošić, Nevena Ružić, Marta Grujičić, Mihajlo Radojković, Milica Bosiljčić, Lana Kalinić.

“HEROJ” Filip Stanković

“QUATTRO ZINGARI IX” Stefan Lukić i TWJL (prethodne epizode STRAVA #5, 7-13)

“ZA UBISTVO JE POTREBNO DVOJE” Nemanja Radovanović Naslovna/Cover art

Mihajlo Radojković Poleđina/Back cover art

Nevena Ružić Uređuje: Filip Stanković Izdaje: ZLO i NAOPAKO [Z!N]


RAZGOVOR sa Srđanom Stamenkovićem SRLETOM iz

SRLETOVE ŠKOLE CRTANJA Kada si se zainteresovao i šta te je zainteresovalo da se baviš crtanjem?

Vuk Nikolov - BEOGRAD

Pozdrav tebi Filipe i poštovanje za sve što radiš kao i za način na koji radiš. Čast mi je odvojiti vremena za intervju sa tobom. Oduvek me je privlačila magija crteža i kako nešto sa papira može da komunicira sa posmatračem. Može da se kaže da je to bila ljubav na prvi pogled. Stripovi Zlatne serije su bili moj prvi kontakt sa stripom i ilustracijama. Neverovatni likovi poput Bleka Stene, Komandanta Marka, Zagora, Kapetana Mikija i Teksa Vilera, a kasnije i Dilana Doga i Martija Misterije su bili tu kada sam učio da crtam precrtavajući korice tih stripova i učeći anatomiju likova. Naučio sam i da čitam uz svoj prvi strip – Teks Viler u epizodi „Ubica bez lica.“ U najranijem detinjstvu sam opsesivno pratio strip emisiju „Stripomanija.“ To je bilo nešto nestvarno dobro u mojim očima. Upoznavanje sa gomilom drugih likova iz stripa koje nisam viđao svaki dan na trafikama do tada – Cat Claw, Supermen, Hulk, Spajdermen, Najamnik od Sergeljesa, Druna...


Kasnije sam upoznao i svet ilustracija u Politikinom Zabavniku i drugim strip časopisima kao što su Spunk i Stripoteka kao i Horor. Naučna fantastika me je strašno privlačila a ni danas nije ništa drugačije. Svi ti zmajevi, heroji sa mačevima, svemirski brodovi i poluobnažene heroine i danas zauzimaju posebno mesto u mojoj mašti. Tako sam saznao i za Fantoma, Asteriksa, Belog Strelca, Iznoguda... Upoznavao se sa radovima drugih velikih strip autora i ilustratora kao što su Frenk Frazeta, Bushema, Bane Kerac, Pahek, Bob Živković i mnogi drugi. Bilo je jasno da ima mnogo načina na koji neko može da crta i da predstavi svoje likove i svoje ideje i zato sam birao one koji su mi se najviše sviđali kako bih neke fore od njih pokupio u kreiranju svog stila. Uvek treba učiti od najboljih ali i raditi na tome da imaš svoj jedinstveni stil. Mihajlo Radojković - KRAGUJEVAC

Kada sam počeo da kreiram svoje likove i kada sam video da nema granica kada je moja mašta u pitanju više niko i ništa nije moglo da me zaustavi. Crtalo se manje ili više tokom godina, ali se prestajalo nije. Kada sam bio bezveze papir za crtanje i olovka su bili tu da se ispraznim, kada sam bio strava u naletu neke inspiracije papir i olovka su opet bili tu da se i to zabeleži. Vremenom nije bilo više bitno da li moji roditelji i okolina podržavaju ono što radim i u čemu se razvijam bilo mi je samo bitno da svakog dana napredujem i da za sve ono što sam uradio juče danas mogu da kažem da može i to i bolje... i da nacrtam to bolje.

Katarina Petrović - ČAČAK

Ena Vasković - KRAGUJEVAC

Milica Karadžic - KRAGUJEVAC

Kakav ti je bio put do prvog posla i šta ti je bio prvi posao? Iskreno više se i ne sećam šta mi je bio prvi posao i šta treba da računam kao prvi posao – da li je to prvi angažman od strane izdavača ili prvi posao na kom sam zaradio svoj prvi dinar. U svakom slučaju crtam od svoje četvrte godine i prvi dinar sam zaradio već sa deset godina kada sam svojoj nastavnici muzičkog nartao tablu za radno veme za apoteku njenog supruga. Crtao sam i reklame po zidovima za firme. Radio sam i nacrte za tetovaže, tako i dan danas ima likova koji „šetaju“ moje ilustracije na svom. Crtao sam plakate za pozorišta,


Vojin Ranković - KRAGUJEVAC

Mihajlo Radojković - KRAGUJEVAC

dizajnirao maskote za razne firme, radio sam i omote za CD albume za neke rok grupe u Kragujevcu... Radio sam dosta karikatura svojevremeno za razne salone karikature širom sveta i tako osvajao novčane nagrade i priznanja kako u zemlji tako i u inostranstvu. Crtao sam i portretne karikature za klijente. Radio sam čak i na jednoj animaciji za jednu hrvatsku firmu sa timom od troje ljudi iz Beograda. Mislim da još uvek može da se nađe na jutubu (Vito i Flora). Radio sam i za Zavod za izdavanje udžbenika kao i za IK „Pčelica“ iz Čačka i dosta privatnih izdavača koji su izdavali knjige i udžbenike. Radio sam i još uvek radim za neke časopise kao što su Politikin Zabavnik i Matematički list. Bilo je toga zaista dosta ali bitno je i da napomenem da nisam prihvatao baš svaki angažman koji mi se ponudi jer nekad čovek ne može da radi više poslova u isto vreme a s druge strane nije ni svaki angažman profesionalan i povoljan da bi bio prihvaćen. U odabiru posla bitno je poznavati svoje mogućnosti i s vremena na vreme uraditi nešto novo što do tada nisi... tako se napreduje i širi znanje i iskustvo. Čudo je pravo šta sve čovek može da postigne kada je pod određenim pritiskom tj. kada se pred njega postavi neki zadatak i rok do kada zadatak treba da se ispoštuje i odradi.

Mihajlo Božović - ČAČAK

Koji angažman je najviše uticao pri tvom formiranju, kog se dan danas setiš, bilo da je pozitivan ili negativan? Ja sam do sada radio dosta poslova i za izdavačke kuće i privatne za naše ljude i za strance. Najviše sam napredovao kada sam crtao svaki dan i radio na raznim projektima kada sam poslove nalazio preko nekadašnjeg sajta Elance. Što sam više radio i bivao angažovan na raznim oblastima gde je bila potrebna ilustracija to sam više napredovao. Ne može se reći da je samo jedan posao bio zaslužan za moj razvoj već skupina poslova odnosno stalan angažman i konstantan rad svakog dana. A što se tiče uticaja svih tih poslova na mene mogu samo da kažem da je svako iskustvo dobro iskustvo – ako sve prođe kako treba to je sjajno i nastavljaš dalje a ako nešto ne bude baš sjajno naučiš lekciju, kažeš hvala, i opet ideš dalje pametniji. Nema lošeg iskustva samo iskustva gde se manje ili više nauči nešto novo.


Ena Vasković - KRAGUJEVAC

Vidak Cvetković - BEOGRAD

Uroš Danilović - ČAČAK

Sara Mirković - ČAČAK


Petar Kovačević - UŽICE

Šta te je dovelo do Zabavnika? Do Politikinog Zabavnika me je dovelo poznanstvo sa čuvenim ilustratorom Bobom Živkovićem. Video je moje radove koje sam postavio na fejsbuku i bio je pun reči hvale za ono što sam radio i način na koji sam radio. Nakon nekoliko nedelja razgovora i upoznavanja sa njim predložio je uredniku tog lista da me pozove i da mi da angažman kako bih mogao da pokažem šta znam ali uz priliku da to vidi mnogo više ljudi od mojih prijatelja na fejsu. Tako da, ako ćemo precizno, do rada u Politikinom Zabavniku me je doveo predani rad na svom talentu i trud uz poznantsvo sa Bobom. To bi bio najprecizniji odgovor. Šta si naučio radeći tamo? Radeći za Zabavnik je bilo lepo iskustvo sa par momenata koji će mi ostati zauvek u sećanju. Bilo je sjajno steći iskustvo u ilustrovanje različitih tipova tekstova jer se ne ilustruje sve na isti način. Bilo je neverovatno dobro osetiti to uzbuđenje i sreću kada ti ilustracija izađe na koricama Politikinog Zabavnika posle samo meseca dana od prvog angažmana. Sjajan je doživljaj otići do redakcije u četvrtak i dobiti primerak Zabavnika koji će izaći tek sutra. Isto tako naučio sam veoma važnu životnu lekciju kako ceniti sebe s obzirom da za tri godine rada u Zabavniku nisam bio plaćen ni jedan jedini dinar i to je dovelo do toga da odbijem dalju saradnju sa uredništvom tog lista. Ni dan danas mi nije žao što je sve prošlo kako je prošlo. Dobre i loše stvari se dešavaju kako bismo naučili lekciju i postali bolji i pametniji u životu i smatram da na celo priču oko mog rada u Zabavniku jedino tako i treba gledati.

Nevena Ružić - ČAČAK


Ivan Maksimović - BEOGRAD

Ena Vasković - KRAGUJEVAC


Pavle Pantelić - BEOGRAD

Viktor Ristić - KRAGUJEVAC

Katarina Petrović - ČAČAK

Kako je raditi u izdavaštvu i stručnim časopisima, poput Matematičkog lista? Ne mogu da kažem da je loše raditi sa izdavačima. Svaki posao ima svoje prednosti i mane i nigde nije idealno. Kada sam radio sa određenim izdavačima shvatio sam da su mnogi od njih prilično kruti i da ne shvataju pravu širinu onoga što mogu da ponudim kao ilustrator pa samim tim nismo ni mogli da sarađujemo na nekom višem nivou od onog na kom smo radili. Druga stvar, sami izdavači uvek jure za poznatim i slavnim ilustratorima koji bi njihovim knjigama doneli veći publicitet tako da se nekad lako desi da ispadneš iz određenog posla samo zbog toga jer je nečije ime poznatije u javnosti a tvoje ne. Rad pri Društvu matematičara Srbije na Matematičkom listu mogu da pohvalim ao svetli primer kako izdavač treba da se ponaša prema ilustratoru sa kojim sarađuje – cene moj rad, plaćaju me na vreme, daje mi dovoljno slobode kada je kreativnost u pitanju i otvoreni su za nove ideje i pristupe prilikom ilustrovanja. Poštovanje od strane izdavača prema onome što ilustrator radi za neki list ili časopis, ali i odgovornost ilustratora prema svom poslu je od presudne važnosti ako govorimo o dobroj saradnji.

Kako je došlo do formiranja škole?

Mihajlo Radojković - KRAGUJEVAC

Kao i sve sjajne ideje i ova se rodila sasvim slučajno. Jedno vreme sam držao radionice crtanja i radio sa decom na po par sati. Putovao sam od grada do grada, od biblioteke do biblioteke, od osnovne škole do osnovne škole u raznim gradovima i crtao sam sa decom sve ono što im se sviđa. Kada sam video kako dobro deca reaguju na ono što im pokazujem rodila se ideja da bi sve to moglo da se oblikuje u nastavu koja bi se održavala jednom nedeljno i da bude kao prava škola gde se uči crtanje i gde bi mogle da se obrađuju razne teme i da deca mogu da napreduju u crtanju. Ubrzo sam i ostvario taj plan i to u Kragujevcu u saradnji sa Narodnom bibliotekom „Vuk Karadžić“. Našao sam prostor i krenuo da radim sa decom na nedeljenom nivou pretvorivši svoju radionicu crtanja u pravu školu koja i dan danas traje.


Ovo je već sedma godina kako radim sa decom u svojoj školi. Pokrenuo sam vremenom svoju školu i u Čačku, na Voždovcu, u naseljima Braća Jerković i Stepa Stepanović, na Novom Beogradu i u Užicu. Ima, za sada, sedam različitih razreda i jedna je od vodećih škola crtanja u Srbiji ako ne i najbolja koja radi u najviše gradova, ima najveći broj polaznika i ima svoj plan i program tako da deca mogu da se usavršavaju u napreduju kada je crtanje u pitanje. Svaka godina obuhvata određene teme i gradivo koje je drugačije a koje se vezuje na sve ono što je naučeno do tada. Tako krećemo od crtanja likova, preko životinja, dinosaurusa, biljaka i čudovišta do crtanja likova u pokretu, interakcije između likova i bogaćenja pozadina na crtežu, crtanja stripova, osmišljvanja scenarija za iste, raznih tehnika senčenja, rada sa akvarelom, crtanja građevina, enterijera, masovnih scena, portretnih karikatura, koncept arta... Sve ove navedene teme i još mnoge druge koje nisam naveo deca obrađuju uz jedinstvene tehničke vežba tako da, u zavisnosi od količine truda koji ulože, mogu vrlo brzo da napreduju i da se crtački ostvare.

Janja Bojović - ČAČAK

Na osnovu čega koncipiraš plan i program rada i koliko tu sama deca imaju uticaj? Plan i program po kome se radi u mojoj školi formiram prema dva kriterijuma. Prvi i osnovni je taj šta deca prvo treba da znaju kada je crtanje u pitanju da bi na tu osnovu mogli da dodaju ostalo znanje i da se razvijaju dalje. Drugi bitan kriterijum je da se ta osnova prikaže preko zanimljivih tema za rad koje su deci interesantne kako bi potrebno gradivo bilo što bolje usvojeno. To mu dođe nekako kao pravljenje čarobnog napitka – nije samo bitno da znaš da napraviš napitak nego moraš da napraviš i da bude prijatnog ukusa kako bi mogao da deluje u svoj svojoj snazi.

Ena Vasković - KRAGUJEVAC


Kada se deci postavi dobra osnova za rad i napredovanje onda je kriterijum za formiranje budućih tema samo kompleksnost teme koja se dobro nadovezuje na već naučeno a posle nekog vremena čak ni ovaj kriterijum nije više presudan jer samo iskustvo koje deca steknu kroz nastavu im dozvoljava da mogu da rade bilo šta bez nekog posebnog reda. Za sada taj recept jako dobro radi i neću ga menjati. Moji učenici čak imaju i tu mogućnost da sami predlože šta žele da rade naredne godine kako bih mogao da radim sa njima ono što ih konkretno zanima. Njihove želje provlačim kroz već planirane teme i to je svakako nešto čime retko koja škola crtanja može da se pohvali u svom radu sa decom. Petar Kovačević - UŽICE

Katarina Petrović - ČAČAK

Ksenija Mladenović - KRAGUJEVAC

Viktor Slavujević - UŽICE

Ksenija Mladenović - KRAGUJEVAC


Kada si se odlučio da ćeš da je proširiš na više gradova i opština? Kada sam prve godine krenuo da radim u Kragujevcu i Čačku bilo je pomalo naporno osmišljavati plan i program u hodu iz nedelju i nedelju od časa do časa. Koliko je bilo naporno toliko je bio i izazov stići sve na vreme i pripremiti skripte za decu tako da im lekcije budu zanimljivije. Već naredne godine je bilo malo lakše za rad jer sam imao određeno iskustvo sa terena i znao sam kako bolje da se organizujem i sa decom i sa skriptama za časove. Samim tim se stvorilo vremena da neke druge dane posvetim radu u drugim gradovima jer su me prijatelji zvali iz raznih mesta da dođem u njihov grad s obzirom da se vest o mojoj školi i jedinstvenom pristupu deci širila. Ubrzo sam krenuo da radim na Voždovcu i Užicu a godinu dana kasnije i na Novom Beogradu. Vremenom sam popunio celu radnu nedelju i radio svaki dan sa decom tako da sam mogao da se pohvalim ne samo brojem učenika i kvalitetom rada već i rasprostranjenošću svoje škole u odnosu na druge škole crtanja u Srbiji. Do danas se nije pojavila škola koju vodi samo jedan čovek i koja radi na toliko mesta i sa toliko dece na način na koji ja radim. Koliko je to nešto što imponuje i prija čoveku toliko je i obaveza da kvalitet nastave ne opadne i da se deci i dalje nudi kvalitetan materijal na časovima kako bi i dalje redovno dolazili i učili.

Vanja Đorđevic - BEOGRAD

Mihailo Milanović - KRAGUJEVAC

Veljana Arbutina - KRAGUJEVAC


Ivan Maksimović - BEOGRAD

Ksenija Mladenović - KRAGUJEVAC

Vladimir Janković - NOVI BEOGRAD

Radeći sa decom iz različitih gradova i sredina, koju si zajedničku nit između njih primetio? Ono što povezuje svu decu je činjenica da svoj deci ozbiljno fali likovna kultura u osnovoj školi i da su željni da vide i nauče nešto novo kako bi se što bolje likovno izrazili a da pritom ne dobijaju ocene, da niko ne viče na njih i da budu pohvaljeni za svoj trud kao i ono najvažnije da neko veruje u njih. Nema neke posebne razlike između dece od grada do grada - ima talentovanih, ima upornih, ima maštovitih i brbljivih, ima pametnih i onih koji se prave pametni, ima duhovitih i onih koji se smeju svemu i svačemu... ali ono što je sjajno u svoj toj različitosti među njima je što se može naći način kako da se zainteresuje svako od njih i da može da bude naučen svako od njih. Smatram da je to nešto što ide u priliog mom pristupu deci i da zato i ima toliko dece u mojoj školi. Deca su takođe odraz svoji roditelja i kućnog vaspitanja. Kada je neko dete dobro uglavnom su i roditelji ljudi koji su sjani za saradnju. Kada je neko dete nevaspitano i ponaša se bahato i bezorbazno onda se i za roditelje može očekivati isto samo u mnogo većoj meri. To je nešto na šta posebno obraćam pažnju jer iako radim sa decom i odnos sa roditeljima je jako bitan za moj posao. Milica Prokić - KRAGUJEVAC

Ena Vasković - KRAGUJEVAC

Pavle Živković - KRAGUJEVAC

Jana Jevtić - BEOGRAD

Maša Rajković - KRAGUJEVAC

Aja Jovanović - NOVI BEOGRAD


Marta Grujičić - KRAGUJEVAC

Katarina Petrović - ČAČAK

Jovan Simović - KRAGUJEVAC


Veljana Arbutina - KRAGUJEVAC

Jovan Mališ - KRAGUJEVAC

Iva Ilić - ČAČAK


Šta si primetio da najviše motiviše decu da se vraćaju iz sedmice u sedmicu i rade na sebi? Deca najviše vole kada postoji određeni plan u radu kako bi mogli lakše da uče i napreduju ali isto tako i da im se omogući dovoljno slobode da izraze svoju kreativnost i da se ne osećaju ugušeno. Ovoj činjenici dosta pomaže što ja uvek mogu da modifikujem časove i da ih prilagodima potrebama i interesovanjima svojih učenika. Naravno, nije samo učenje i način učenja bitan da bi deca jedva dočekala naredni čas bitno je i da časovi budu duhoviti i puni smeha jer je to nešto što svakome prija bez obzira koji uzrast dece je u pitanju. Imitiranje likova, pravljenje grimasa kao i oživaljavanje likova koji se crtaju kroz govor i pokrete deci omogućava da sve što se radi doživaljavaju na potpuno drugačiji način od onoga kako se radi u osnovni školama i to im zaista prija. Ono što sam još primetio u radu sa decom je i to da deca vole kada mogu da primene naučeno i da se pohvale pred drugima. Zajedničke izložbe koje organizujem u Kragujevcu i Užicu u okviru gradskih biblioteka je sjajna prilika da deca uporede svoje talente i svoj rad i trud uložen tokom godine. Pokazalo se da talenat nije toliko presudan koliko i upornost da se nešto nauči i da se radi na sebi bez odustajanja. Deca su na mojim časovima navikla na određenu korektnost i jasno iskazivanje mišljenja prema njihovom radu. Svako ko radi dobro biće pohvaljen, svako ko ne radi dobro i zabušava neće biti pohvaljen i biće mu skrenuta pažnja pred svima da treba da promeni način rada. Deca uvek znaju među sobom ko se koliko trudi i ne bi bilo ni pedagoški ni ljudski da hvalim sve bez reda i da ne ističem one koji to zaslužuju. Deca imaju zdravu konkurenciju do sebe u klupi i učim ih da ne zavide drugima ako su bolji nego da se trude da uče od njih kako bi i oni napredovali istom brzinom. Možda ima još nečeg što decu vezuje za mene i moje časove ali i ovo je dovoljno da bi deca došla zadovoljna na čas i otišla sa još većim osmehom na licu. Ksenija Mladenović - KRAGUJEVAC

Dunja Kolinski - NOVI BEOGRADJEVAC

Nemanja Živković - KRAGUJEVAC

Vukašin Ristanović - ČAČAK

Nevena Ružić - ČAČAK

Janja Bojović - ČAČAK

Dušan Tošić - BEOGRAD

Koji su najveći izazovi pri radu sa decom? Veliki je izazov biti zanimljiv deci i na dopadljiv način im prezentovati sve ono što treba da nauče kod mene u školi. Dece ima raznih uzrasta i različitih sposobnosti i zato je izuzetno zahtevno naći jedinstven pristup prema svima. Biti fleksibilan u nastavi i biti spreman da modifikuješ datu lekciju kako bi deca tu istu lekciju bolje prihvatila je od velike pomoći. Ono što je ubedljivo najveći izazov je biti strpljiv u radu sa decom, biti im podrška u radu i naučiti ih da veruju u sebe i raditi na njihovom samopouzdanju. To je ono što ih čini boljim ljudima i svakako nešto što će im pomoći da sutra budu uspešniji kojim god poslom da se bave a ne samo crtanjem.


Kako škola opstaje posle korone? Moram da priznam da je čitav period od početka epidemije do danas bio za mene izuzetno stresan. Imam određenu odgvornost prema deci i obavezu da ih naučim onome zbog čega dolaze na moje časove tako da kada nisam bio u mogućnosti da radim, kao i mnogi drugi, nisam se osećao najbolje. Od septembra 2020. moja škola je ponovo krenula sa radom. Dosta učenika sam izgubio od početka epidemije ali ima i dosta novih koji od ove školske godine uživaju crtajući sa mnom na časovima. Videćemo kako će ići dalje...nadam se najboljem ujedno spreman za najgore. Da li si povezan i sa drugim školama stripa i ilustracije na našim prostorima? Kakva ste iskustva i savete uspeli da razmenite između sebe? Ja radim samostalno sa decom i ne mogu da se pohvalim da u mom radu direktno učestvuju neke druge škole koje vode moje kolege i prijatelji. Bilo bi dobro da možemo i tako da sarađujemo ali finansije se uvek ispreče takvim idejama. Uglavnom se u toku leta viđam sa svojim kolegama koji takođe rade sa decom i tu razmenjujemo iskustva u radu i pristupu deci ali i o mnogo čemu drugom...jer naš posao nije samo rad sa decom. Bitno je znati i saznati kako se ophoditi prema poslovnim saradnicima, kako naći prostor za rad, koji materijal koristiti za rad sa decom, koje tehnike savladati u nastavi ali isto tako i šta ispratiti od novih izdanja na strip sceni kod nas i u svetu i čemu pokloniti zasluženu pažnju. Iako nam se pristupi radu sa decom razlikuju, što je i normalno jer nismo svi isti, ono što nas povezuje je istrajnost u radu i želja da se izborimo sa svim pratećim problemima u radu kako bismo mogli da radimo sa decom i prenosimo svoje znanje i iskustvo onima koji to žele. Ono što je bitno za sve škole crtanja, ili stripa ili animacije je činjenica da treba da se držimo zajedno i da se ispomažemo kad god je to potrebno. Niko nije savršen i ne može da zna sve pa je normalno da neko drugi može savetom ili sugestijom da ti predoči kako da neke stvari radiš bolje nego što si to radio ranije. Koliko god treba biti siguran u sebe i svoj rad toliko treba i ostaviti prostora baš za takve savete i s vremena na vreme preispitati svoj način rada. Svako ko te prati na društvenim mrežama zna te i kao pasioniranog kolekcionara. Koji još stripovi, ili možda čak i drugi mediji (knjige, filmovi, muzika, itd.) pozitivno utiču na tvoj rad, bilo pri predavanju ili crtanju? Sjano pitanje, naročito što si ti jedini primetio tu moju strast za razliku od drugih koji su me intervjuisali pre tebe. Da, kupujem stripove i knjige i od domaćih izdavača i iz inostranstva. Volim dobar i kvalitetan crtež kako bih mogao da radim na sebi i učim od onih koji su bolji u radu sa olovkom od mene. Volim SF filmove i epsku fantastiku...mada svaki film koji me motiviše da se pokrenem i koji mi pruža inspiraciju mogu da stavim na spisak omiljenih – Konan, Predator, Ratovi zvezda, Zvezdane staze, Hari Poter, Senka, Umri muški, Indijana Džons, Marvelov serijal filmova i mnogi mnogi drugi. Što se muzike tiče najviše volim filmsku muziku kao i ambijenatalnu muziku mada opet teško je nabrojati baš sve ono što budi emocije u meni tako da je jedino bitno merilo po pitanju muzike da me neka muzika pokreće ili ne... izvođač nije toliko bitan već ono što određena muzika u meni probudi. Kada mi treba inspiracija muzika je snažno oružije i to mi dosta pomaže prilikom rada. Marta Grujičić - KRAGUJEVAC

Ksenija Mladenović - KRAGUJEVAC

Mihajlo Radojković - KRAGUJEVAC

Ena Vasković - KRAGUJEVAC


Kakvo je tvoje viđenje trenutne strip scene (škole, festivali, itd.), kao i izdavaštva uopšte, i šta treba izmeniti? Smatram da treba da bude više škola crtanja koje će se kvalitetno baviti radom sa decom. Likovna kultura je uz fizičko vaspitanje jedno od najbitnijih predmeta u školi pored matematike, srpskog i stranog jezika. Festivala ima nekoliko i koliko mogu da primetim svi se trude da se razvijaju i da svake sledeće godine budu bolji nego prethodne. To je za svaku pohvalu. Mislim da treba na takvim festivala više promovisati škole crtanja i rad predavača sa decom. Smatram da je to jako, jako bitno i da svi treba da čuju koliko se svi mi trudimo oko klinaca. Što se tiče likovnih konkursa voleo bih da ih je više nego sada kako bi deca mogla da se pokažu i dokažu crtački. Mislim da je potpuno idiotski ograničavati da se na neke konkurse može učestvovati samo ako vas prijavi nastavnik likovnog u osnovnoj školi i da sve mora da ide preko škole. To je apsolutno pogrešno i smatram da ne treba decu ograničavati i da se učešće treba dozvoliti svakome ko ima želju da učestvuje a ne da njegovo učešće bude ograničeno voljom njegovog nastavnika likovnog. O likovnim konkursima koji su namešteni i gde se unapred dele nagrade mislim sve najgore i ako prepoznam takve konkurse u startu ne savetujem svojim učenicima da na njima učestvuju. Škola ima nekolliko koje sa bave što stripom, što karikaturom ili crtanjem uopšte. Ne mogu da komentarišem kako ko radi sa decom ali ako se radi tako da deca mogu da napreduju i da imaju želju da uče više meni je to sasvim dovoljno da imam pozitivno mišeljenje o toj školi koju vodi neko od mojih kolega. Izdavaštvo je posebna priča ako pričamo o festivalima i školama crtanja i školama stripa. Vidim da se u poslednje vreme mnogo više radi na tome da se angažuju kvalitetni ilustratori i to je sjajno. Da se sve više vodi računa o koricama i likovnom izrazu pri ilustrovanju knjiga. Koliko isti izdavači poštuju svoje saradnike ilustratore to ne znam ali smatram da treba da postoji obostrano poštovanje jer i izdavači i ilustratori i sam pisac učesvuju u tome da približe knjigu i njen sadržaj deci... a deca su danas najvažnija publika i budući čitaoci i ljubitelji knjiga i stripova. Marta Grujičić - KRAGUJEVAC

Jovan Mališ - KRAGUJEVAC

Lana Kalinić - KRAGUJEVAC Milica Bosiljčić - BEOGRAD

Šta si tokom ovih godina profesionalnog rada naučio od svojih kolega-vršnjaka? Naučio sam da treba poštovati svoje kolege kao i njihov rad i da treba praviti ozbiljnu razliku između te dve stvari – kakav je ko i kako radi svoj posao. Dešavalo se da mi se neko od kolega baš i ne sviđa kao osoba ali da sam izuzetno cenio ono što rade i kako obavljaju svoj posao....ali i obratno. Isto tako, shvatio sam da uvek treba učiti od starijih i iskusnijih jer niko nije savršen i niko ne zna sve tako da konstruktivnu i opravdanu kritiku i savet uvek treba prihvatiti. Mislim da tako svako od nas može mnogo da napreduje. Isto tako treba ceniti sebe i svoj rad i ne treba misliti o sebi tako da svi znaju bolje od tebe. Svako je u nečemu dobar i zato je samopouzdanje dobra osnova da svako može dobro da napreduje u svom poslu.


Čemu su tebe tvoji učenici naučili? U radu sa mojim učenicima nisu oni jedini koji uče na času već i ja učim od njih svakog dana i svakog časa. Shvatio sam da su strpljenje i upornost najvažnije osobine koje treba posedovati ako želiš da se usavršavaš u onome što radiš. Biti duhovit i na zabavan način prezentovati lekcije je pravi blagoslov u radu sa decom. A najvažnija lekcija koju sam imao prilike da naučim zahvaljući deci je tajna besmtrnosti. Da, dobro sam rekao, nije greška. Shvatio sam da čovek može da živi zauvek ako prenosi svoje znanje drugima i da će zahvaljujući svoj toj deci koja će sutra primenjivati ono čemu sam ih naučio i moj talenat i ja sam živeti kroz njihove radove, priče, buduće nagrade... Deliti svoje znanje sa drugima je ono šro život čini ispunjenim i smislenim i u to čvrsto verujem. Zato posebno hvala svim mojim učenicima što mi tako zdušno pomažu da budem deo njihovog odrastanja i detinjstva i što ću živeti kroz sve ono što su na mojim časovima naučili i onda kada me više ne bude bilo. Vojin Ranković - KRAGUJEVAC

Mihajlo Radojković - KRAGUJEVAC

Mihajlo Radojković - KRAGUJEVAC

Vojin Ranković - KRAGUJEVAC

Sara Mirković - ČAČAK

Janja Bojović - ČAČAK

Kako svi zainteresovani mogu da te kontaktiraju? Svako ko ima želju da sarađuje samnom ili da pohađa moju školu crtanja u Kragujevcu, Čačku, na Voždovcu u naselju Braća Jerković i naselju Stepa Stepanović, na Novom Beogradu u bloku broj 4 kao i Užicu može da me kontaktira na broj telefona 064 382 0 254. Tako je najbrže i najjednostavnije. Bitno je da deca koja bi pohađala nastavu imaju 7 godina ili da su starija. Mlađa deca ne reaguju uvek dobro na dužinu časa i na gradivo pa rad sa njima može da bude i kontraproduktivan a to je nešto što nikome ne ide u prilog. Ako neko ima želju da prati ono što radim i da vidi neke od mojih radova može mi poslati zahtev na fejsbuk stranici “Srdjan Stamenkovic Srle“ pa možemo da budemo u kontaktu i na takav način. U svakom slučaju tu sam da pomognem ako je to moguće bilo profesionalno bilo savetom.


Vojin Ranković - KRAGUJEVAC















POTRAŽITE KOD IZDAVAČA


CELA PRVA KNJIGA NA HELLYCHERRY.COM

CELA DRUGA KNJIGA NA

MOJSTRIP.COM


[Z!N] tinyletter.com/strava [ o*] @strip_animacija_valjevo

[ f ] @stripanimacijavaljevo

[ t ] stripanimacijavaljevo.tumblr.com

[ twtr ] @stravaonline

[discord] discord.gg/cdzB3je [ twitch ] twitch.tv/bralestudios

Nevena Ružić - ČAČAK


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.