54 špajza
broj 617 / 27. listopad 2015.
zagorski magazIN
'Komu nije do smijeha, nije mu ni do života!' Steven Seagal
Riana Petanjek iz Krapine - novinarka, putopisac, fotograf, dizajnerica, ali prije svega bajkerica i avanturist – trenutačno je na studiju za video režiju i produkciju u SAD-u
Bajkerica iz Krapine na studiju u San Franciscu Ivan Kovačić
SAN FRANCISCO
[zl] Proputovali ste velik dio svijeta, a trenutno ste u San Franciscu. Kako i kada je krenuo Vaš put iz Zagorja diljem svjetskih "dužina i širina"?
petanjek: Mislim da sam imala petnaest godina kad sam prvi puta sama otputovala na Maltu. S devetnaest godina sam završila tečaj za vodiče i prošla tako pola Europe. Zatim sam bila stjuardesa neko vrijeme, znači, opet sam putovala. Jednostavno to nosim u krvi i nemam puno mira. Sam poziv novinara je nešto što za mene također znači vječno putovanje i otkrivanje. Zahvaljujući poslu novinara za američke web novine, 2013. sam živjela i radila u Indiji, i opet puno putovala prije i kasnije, pisala putpise. A život u San Franciscu, kojeg sad imam, opet je vezan za to. Završavam treći fakultet, za video režiju i produkciju. Baš zato da moji putopisi i novinarstvo budu još ispunjeniji. [zl] Mnogi ljudi putopisce doživljavaju kao besposlene avanturiste koji lutaju svijetom. No, u Vašem slučaju, to definitivno nije tako. Vi se cijelo vrijeme obrazujete, školujete i radite.
petanjek: Tako ih doživljavaju samo oni koji ne putuju na taj način ili to nisu nikad, jer da jesu, onda bi znali koliko odricanja, truda, hrabrosti, ludosti, volje i znanja za to treba. Jer nije isto otići u skupi hotel i biti na plaži dva tjedna ili putovati na način na koji pravi putopisci putuju i upoznaju kulture i svijet. Što se mog obrazovanja tiče, završila sam Fakultet političkih znanosti, novinarstvo u Zagrebu i Strojarski fakultet, smjer dizajn u Sloveniji. Sad sam, eto, u San Franciscu na trećem studiju. [zl] Osim Indije i Amerike, koje zemlje biste još istaknuli kao one koje su vam putopisno bile najzanimljivije?
petanjek: Kambodža, Kuba, Tanzanija, Malezija. Ma zapravo, sve su posebne i drugačije, zanimljive na neki način. Čak i Tajland, koji mi je bio totalno turistički ili Dubai, još gori po tom pitanju, imaju opet i neku drugu stranu. Malti sam se, recimo, opet vratila lani i gledala je potupno drugačije nego prije 15 godina. Sad sam ja vodila druge na izlet tamo. I odmah sam napravila novu tetovažu. Simbolično – kompas. A Maltu svakako preporučam onima koji su zaljubljeni u tetovaže. Jeftinije je nego kod nas, a jako su dobri umjetnici. [zl] Ipak, vaš najveći podvig, barem tako nama laicima izgleda, definitivno je vezan uz SAD. Naime, prva ste Hrvatica koja je potpuno sama, na motoru, prošla najpoznatiju cestu na svijetu, pomalo zloglasnu Route 66. Kako ste se uopće odvažili na tako nešto?
petanjek: Hrabrost - ludost valjda. No daleko je to od opasne vožnje ili zloglasne ceste. Zapravo, mislim da je to bilo najsigurnije putovanje u mom životu. Sad, jesam li jedina Hrvatica koja je to tako sama radila? Vjerojatno i jesam. No sigurno sam jedina koju su mediji pratili. Iako znam neke druge Hrvatice koje su je prošl, iako nisu bile same vjerojatno. Uglavnom se rijetko tko na takvo nešto
uputi sam. Mislim na Route 66. No, to nije vezano za bande i zloglasnu cestu, nego jednostavno ima predjela gdje auto niti išta drugo ne prođe u ni jednom smjeru satima. Pa ako padnete ili vam se nešto dogodi, a sami ste... E to može biti jako zeznuto. Ipak, ništa loše mi se nije dogodilo.Sreća prati hrabre, valjda.
Koh Phi Phi na Thailandu samo je jedna od brojnih svjetskih atrakcija koje je Riana posjetila i opisala u svom putopisu "Slane banane", izdanom krajem prošle godine
[zl] Istaknuli ste se i svojim fotografskim talentom. Pogotovo fotografijama iz te vaše američke avanture.
petanjek: Pa dobre fotke su nešto što me i izdvojilo među ostalim putopiscima, barem nekim od njih. Zbog dobrih fotki je došlo i do moje suradnje s 24 sata. A izložba mojih fotografija s Route 66, u zagrebačkom Muzeju suvremenih umjetnosti, ove godine u petom mjesecu, vjerojatno je najveće priznanje za moj rad. U sklopu moje izložbe američka ambasada, koja je sponozorirala cijelu izložbu, organizirala je i cijeli Route66 festival. [zl] O svojim putovanjima, krajem prošle godine izdali ste i knjigu zanimljivog naslova: Slane banane. Da pojasnimo čitateljima, riiječ je o jelu koje je povezalo vas i dva kraja svijeta, je li tako?
petanjek: Pa recimo, ali nije samo dva kraja. Na više mjesta sam se susrela sa slanim bananama. Naravno, one su samo lajtmotiv knjige, koja je puno više o zemljama u kojima sam bila, i kulturama i mojim avanturama u njima, i čime sam se sve suočavala, posebno u Indiji. Ako nekog zanimaju detalji, mogu naručiti knjigu preko moje stranicewww. rianatravelmaker.com ili na facebook stranici riana travelmaker.
Izložba mojih fotografija s Route 66, u zagrebačkom Muzeju suvremenih umjetnosti, vjerojatno je najveće priznanje za moj rad. U sklopu moje izložbe američka ambasada, koja je sponozorirala cijelu izložbu, organizirala je i cijeli Route 66 festival [zl] I što dalje? Kakvi su planovi nakon San Francisca? Za osobu vašeg duha miran obiteljski život i obrađivanje vrta nakon odrađenog osmosatnog radnog vremena, negdje u Zagorju, vjerojatno nije opcija?
petanjek: (Smijeh) Mislim da nije nikako. No, ne radim puno planova unaprije. Život u Americi ima svojih prednosti i mana, posebno u San Franciscu. Tako da, nakon što mi u prosincu završi fakultet, samo nebo zna gdje ću. Mislim da će privremeno biti New York, a onda kuda koji mili moji. Kad vidim vijesti iz Hrvatske i novog potencijalnog premijera, sve druge zemlje su mi draža opcija. Nažalost, mislim da će Hrvatskoj još puno trebati da postane zemlja po mjeri čovjeka. No, život je jako kratak, pa provesti ga daleko od ljudi koje volim najviše, isto nije neka opcija. Stoga, možda neka europska zemlja za koju godinu isto nije isključena opcija.
Na svom Harleyu, novinarka iz Krapine potpuno je sama proputovala najpoznatiju i najopasniju američku cestu, Route 66, dugačku 3945km