županija
broj 382 / 11.02.2011.
15
Uz godišnjicu smrti isusovca – umjetnika Marijana Gajšaka
Predstavljena monografija samozatajnog klanječkog velikana
Ivo Šućur KLANJEC
P
romocija Monografije “Marijan Gajšak – Sakralna umjetnost”, koja je izašla u nakladi Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Grada Klanjca, Ogranka Matice hrvatske u Klanjcu i Galerije Laudato iz Zagreba, upriličena je prošle subote u Klanjcu. O ovom značajnom i zahtjevnom djelu kojeg su u samo godinu dana pripremili Vladimir Horvat, Tonči Trstenjak, Mirela Lenković i Stanko Špoljarić, ljubiteljima umjetnosti koji su do posljednjeg mjesta ispunili gradsku kino dvoranu, govorili su prof. dr.Tonči Trstenjak, prof. Stanko Špoljarić, Mario Lenković i o. Ivan Cindori. Promociju je povezivala Snježana Ricijaš, a duhovnim pjevanjem obojila mlada Lucija Jelušić. O. Ivan Cindori ocrtao lik o. Marijana Gajšaka, a o monografiji i djelu plodnog i samozatajnog klanječkog velikana govorili su o. Tonči Trstenjak, njegov školski kolega i redovnički subrat. Povjesničar
umjetnosti Stanko Špoljarić je istakao da opus Gajšaka u hrvatskoj umjetnosti posljednjih desetljeća 20. stoljeća zasigurno ima vidno mjesto, mada ga Enciklopedija hrvatske umjetnosti ne spominje. Gajšak je, rekao je prof. Špoljarić, umjetnik klasične stilistike. Po osnovnoj vokaciji kipar, potvrđivao se i slikarstvom, poglavito vitrajnim kompozicijama. A kad se radi o umjetnosti sakralne tematike, njegovo je značenje nenadomjestivo – značenje svećenika koji je umjetničkim talentom svome životnom pozivu i predanju dao dimenziju ljepote i duhovnosti. Mario Lenković, koji je oblikovao monografiju govorio je o njenom nastanku.
Dirljive riječi
O drugovanju s Gajšakom, školovanju i životu u Družbi Isusovoj, dirljivo je govorio Tonči Trstenjak, koji je uz rad na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, u gotovo sve naše domove davno ušao utemeljivši religijski program Hrvatske televizije. S lijepim riječima prisjećao se suživota s p. Marijanom.
Misa povodom godišnjice smrti Marijana Gajšaka održana je po istočnoslavenskom obredu
Rekao je da je Gajšak bio prije svega kipar, a u slikarstvu je volio boje, da mu je “potez nježan, ali siguran” i da je on bio čovjek “svila i čelik” prisjetivši se jedne zgode kada su bili zajedno u vojsci u Štipu u Makedoniji kako je reagirao, kako je istupio iz voda, predstavio se oficiru JNA i rekao mu da se srami što on koji bi njih trebao lijepo odgajati viče na njih i psuje im najmilije. Svi su tada ostali bez daha na tolikoj Gajšakovoj hrabrosti i u strahu što će slijediti; starješina je otišao, a on je ostao netaknut. Trstenjak je na kraju dodao da je Marijan Gajšak svima bio
“radosni kolega”. Marijan Gajšak rođen je 1944. u Dolu Klanječkom. U Zagreb je došao 1959, gdje se upisao u Interdijecezansku srednju školu (današnju Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju). Godine 1961. ušao je u isusovački novicijat. Studij filozofije i teologije završio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu 1973. Iste godine je zaređen za svećenika. Nastavio je studij na Orijentalnom institutu sveučilišta Gregoriana u Rimu i postigao licencijat 1975. Od djetinjstva njeguje interes prema likovnoj umjetnosti i pomalo se bavi
crtanjem i modeliranjem tijekom školovanja. Kiparstvo je studirao na Academia di Belle arti di Roma od 1975. do 1978. u klasi prof. Pericia Fazzinija. Specijalni studij kiparstva završio je 1979. u Parizu, na Encole nationale superieure des Neaux-arts, u klasi prof. Michela Charpentiera. Diplomski mu je rad usporedba renesansnog talijanskog majstora Michelangela i hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Marijan Gajšak je bio član Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1987. i član Zajednice umjetnika Hrvatske te član Časnog suda Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb od 1992. Imao je pet samostalnih i više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Predavao je kolegij Estetika i umjetnost u službi sakralnog na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Ostvario se kao izuzetno svestrana osoba. Uz svoj pedagoški rad ostavio je iza sebe mnogo kiparskih i slikarskih radova: reljefa, bisti, vitraja, slika i crteža. I njegovo slikarstvo religijske tematike, u tehnici ulja, tem-
pera, tuša i akvarela. Radovi mu se nalaze u Zagrebu, Mostaru, Rijeci, Krku… Umro je u naponu umjetničkog zamaha pogođen teškom bolešću, 6. veljače 1993., u 49. godini života. Monografija “Marijan Gajšak – sakralna umjetnost” ima 200 stranica. Dvije zasebne studije o djelima o. Marijana Gajšaka napisali su profesori Mirela Lenković i Stanko Špoljarić.
Sveta misa po istočnom obredu
Dan nakon prezentacije ove vrijedne monografije služena je misa u Crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu, u kojoj je kršten o. Marijan, a povodom godišnjice njegove smrti. Misu je po istočnoslavenskom obredu služio grkokatolički biskup križevački mons. Nikola Kekić, a pjevao je Ćirilo-Metodov kor iz Zagreba, grkokatolički muški pjevački zbor čiji član i izvrsni pjevač je bio i Marijan Gajšak. Ovo je inače prvi puta u povijesti klanječke crkve da se sveta misa služi na istočnom obredu sv. Ivana Zlatoustog.