Labirint: Nemogući bijeg - James Dashner #1

Dok je on to govorio, Thomasu je mozak radio još brţe. Bio je nadomak odgovoru – znao je da je vrlo blizu, samo što ga je bilo jako teško sročiti riječima. ―Dobro, dobro‖, rekao je, počevši ispočetka. ―Vi ste uvijek dodijelili jednu sekciju jednom trkaču, je li tako?‖ ―Tako je‖, odvratio je Minho. Djelovao je iskreno zainteresirano i spremno shvatiti. ―I taj trkač napravi kartu svaki dan pa je zatim usporeĎuje s kartama od prethodnih dana, ali samo za tu sekciju. Što ako ste umjesto toga trebali usporeĎivati osam sekcija meĎusobno, svaki dan? Što ako je svaki dan posebna naznaka ili šifra? Jeste li ikada usporeĎivali sekcije jedne s drugima?

Minho si je protrljao bradu i kimnuo. ―Da, na neki način. Pokušali smo vidjeti ima li ih smisla staviti jedne do drugih – naravno da smo to učinili. Sve smo pokušali.‖ Thomas je privukao noge da pomnije pogleda karte koje su mu bile na krilu. Kroz gornju stranicu mogao je malčice nazrijeti linije Labirinta na stranici ispod nje. U tom trenutku shvatio je što moraju učiniti. Pogledao je ostale. ―Voštani papir.‖ ―Ha?‖ upitao je Minho. ―Koji vr...?‖ ―Samo mi vjeruj. Trebaju nam voštani papir i škare, kao i svi crni flomasteri i olovke koje moţete pronaći.‖ * * * Tava nije bio oduševljen time što mu otimaju cijelu kutiju njegovih rola voštanih papira, osobito s obzirom na to da su zalihe bile obustavljene. Obrazlagao je da je to bila jedna od stvari koje je uvijek zahtijevao jer je na tome pekao. Na koncu su mu morali reći zašto im je papir potreban kako bi ga nagovorili da ga se odrekne.

Nakon desetominutne potrage za olovkama i flomasterima – većina ih je bila u Sobi za karte i stradala u poţaru – Thomas je sjeo za radni stol u podrumu za oruţje zajedno s Newtom, Minhom i Teresom. Nisu bili pronašli nikakve škare pa je Thomas uzeo najoštriji noţ koji je uspio naći. ―Bolje ti je da se ovo isplati‖, rekao je Minho. U glasu mu se čulo upozorenje, ali u očima mu se vidjelo da je donekle zainteresiran.

Newt se nagnuo naprijed i nalaktio na stol, kao da očekuje maĎioničarski trik. ―Idemo, Zeleni.‖ ―Dobro.‖ Thomas je jedva čekao da krenu, ali ujedno je bio i nasmrt uplašen da od toga neće biti ništa. Pruţio je noţ Minhu pa pokazao voštani papir. ―Počni izrezivati pravokutnike velike otprilike kao karte. Newt i Teresa, 189