Volim Šibenik, broj 35 (kolovoz 2019.)

? A SO PIS ZA K ULTURU SJE? A N JA

# GO DIN A 8. # BRO J 35 # 2019. # w w w .m ok .hr

Mir n o t ek u r ij ek e ROCK KULTURA DADO TOPI? :

IN MEMORIAM

M i l i v oj Bor an i ? M i t a

?ivot je ?udo,zar ne?

INTERVJU

Franka Baranovi?

ZABORAVLJENI Uzor i t i i zasl u ?n i ?u m ar M at e Bar an ov i ?

JO?KO?ELAR:VICEVUKOVN A ZLARIN U# GASTROBA?TIN A:DUBROVA?KIZETOVI# IN TIM N APOVIJEST:PRAVILAPRI PLESU# KULTURASJE?AN JA:M IRN OTEKURIJEKE# IN TERVJU:FRAN KABARAN OVI?# CRN AKRON IKAZA PLAKATOD SM IJEHA# JESTELI ZN ALI# ZABORAVLJEN I: M ATEBARAN OVI?

SADR?A J

ZABORAVLJENI Mat e Bar anovi?

GASTRO BA?TINA

VICE VUKOV Mir no t ek u r ijeke

JO?KO ? ELAR Vice na Zlar inu 1967.

CRNA KRONIKA Za plak at od smijeha

INTERVJU Fr anka Bar anovi?

JESTE LI ZNALI Pot hvat br a?e Laur i?

INTIMNA POVIJST Plesna pr avila

ROCK KULTURA Dado Topi?

ZABORAVLJENI

Mat e Bar anovi?

(1867. - 1939.), uzor it i, zaslu?ni i plemenit i ?umar koji je po?umio kamene golet i Sk r adinskog

buka, kanala sv.

Ant e, Jelinjak a, Zlar ina, ?ubi?evca...

St ar o je pr avilo da se ?ovjek a po djelim a cijen i i da su sam o dobr a djela n ajsigu r n iji jam ac t r ajn e h vale, pa sm o pr em a t om e i m i, dan a?n ji st an ovn ici gr ada ?iben ik a, du ?n i ?u m ar u M at i Bar an ovi?u n a n jegovu n eu m or n om r adu r e?i bar em h vala!

KRAJOLICI NA KOJE SMO PONOSNI I KOJE DANAS ? UVAMO KAO DRAGOCJENO NACIONALNO BLAGO, DJELO SU ?IBENSKOG ?UMARA MATE BARANOVI? A Slapove Kr k e, odnosno Sk r adin sk i bu k kako je danas njihovo op?eprihva?eno ime, temeljni sredi?nji prirodni fenomen Nacion aln og par k a " Krka" koje Republika Hrvatska ?uva i ?titi kao jednu od svojih najve?ih nacionalnih vrijednosti prirodne ba?tine te k an al sv. An t e koji je kao zna?ajni krajobraz za?ti?en od 1974. godine, onakve kakvima ih danas vidimo i do?ivljavamo, krajem 19. stolje?a oblikovao je ?ibenski ?umar M at e Bar an ovi?. On je bio nositelj velike desetogodi?nje akcije po?umljavanja kr?a i goleti u ?ibenskoj okolici krajem 19. stolje?a u ?ijem provo?enju je imao potporu op?inske uprave i ?ibenskog na?elnika Ante ?upuka. Po?umljavanje kr?kih goleti u okolici ?ibenika bio je dio velikog projekta Austro Ugarske Monarhije po?umljavanja kr?a i goleti du? hrvatskog dijela obale Jadranskog mora pokrenut u drugoj polovici 20. stolje?a. Prema pisanju dalmatinskog prirodoslovca, profesora Pet r a Bian k in ija, na ?ibenskom podru?ju u sredi?tu tih nastojanja bio je ?umar M at e Bar an ovi?.

M at e Bar an ovi?

6

Sk r adin sk i bu k pr ije po?u m ljavan ja

Baranovi? se rodio u ?ibeniku 1867. godine, a umro je u Zagrebu 1939. godine. U ?ibeniku je zavr?io Ratarsko-gospodarsku ?kolu.

Kao najboljem u?eniku s izvrsnim ocjenama i uzornim pona?anjem, uprava op?ine ?ibenik, na preporuku na?elnik Ante ?upu, oca suvremenog ?ibenika, omogu?ila mu je nastavak ?kolovanja na visokim ?kolama u Kri?evcima gdje studirao gospodarsko-?umarske znanosti, smjer ?umarstvo. Diplomirao je 1887. godine i odmah se vratio u rodni ?ibenik u kojem radi do 1905. godine kada je zbog osobnih razloga oti?ao u Zagreb gdje je bio upravitelj ve?ih ?umskih kompleksa u okolici Zagreba.

Tijekom 18 ?ibenskih godina posvetio se po?umljavanju, kako se to tada zvalo, obe?umljenih goleti na podru?ju tada?nje op?ine ?ibenik te izgradnji perivoja i hortikulturnom ure?enju ?ibenika po uzoru na europske metropole.

Organizirani radovi na po?umljavanju u okolici ?ibenika po?eli su 1884. godine, a osim dr?avnih institucija podr?avala ih je i ?upukova op?inska uprava koja se ve? dokazala kao napredna omogu?iv?i in?enjeru Vjek oslavu M eich sn er u , realizaciju projekta izgradnje hidroelektrane revolucionarne Tesline izmjeni?ne struje na Slapovima Krke koja je pu?tena u pogon 1895. godine. U Dr?avnom arhivu ?ibenik pohranjeni su tro?kovnici koje je ?umski povjerenik Mate Baranovi? dostavljao op?inskoj upravi iz kojih je vidljivo da su projektom koji je trebao biti ostvaren u roku od 10 godina bili obuhva?ene goleti oko Zat on a, Sr im e, Pak len e i zapadnog dijela k an ala Sv. An t e. Pa?njak Rupina, na brdu iznad Varo?a i dio ?u bi?evca po?umljeni su 27. i 28. o?ujka. 1894. godine, a iste su godine po?umljivani pa?njaci u Slivn u i Vr polju, rogozni?ki otok Kopar a i dio otoka Kapr ija. Za po?umljavanje Rogoznice i Kaprija utro?eno je 40

7

kilograma sjemena alepsk og bor a. Zanimljivo je da je ?upukova op?inska uprava u otoku Kapriju prepoznala iznimnu ljepotu i turisti?ke potencijale te je osigurala dodatna sredstva da se taj otok po?umi.

Idu?e 1895. godine, dakle u godini kada je proradila HE Krka na Slapovim a Kr k e, a u ?ibensku zasvijetlila uli?na javna rasvjeta kao dokaz da je Teslinu izmjeni?nu struju mogu?e proizvoditi i prenositi bez gubitaka, Mate Baranovi? je osobno zasadio stabla uz put od zgr ade Su da do ?iben sk e ?eljezn i?k e st an ice, a 1896. godine zapo?elo ure?enje gradskog perivoja.

Baranovi? je kao op?inski vrtlar bio djelatno uklju?en u sve radove, a prema dostupnim podacima upravo je on osmislio, inicirao i organizirao po?umljavanje lijeve obale k an jon a r ijek e Kr k e od Tvor n ice alu m in ija u Lozovcu do Sk r adin sk og m ost a, k r ?k e golet i ok o Sk r adin sk og bu k a, br da Jelin jak a i k an ala sv.

An t e.

Iako oskudni, povijesni izvori bespogovorno navode Matu Baranovi?a kao pionira po?umljavanja goleti u okolini grada ?ibenika, a ?ibenski kroni?ari ga hvale kao uzoritog, zaslu?nog i plemenitog ?umara: ?u m ar M at e Bar an ovi? je u ist in u vr ijedan h vale, n e sam o za gr ad ?iben ik n ego i za ?u m ar st vo Dalm acije u op?e. St o se pak t i?e gr ada ?iben ik a, odn osn o n jegovih st an ovn ik a, on i se s lik om

sin a svoga gr ada m ogu u ist in u pon osit i, jer se sam o pr ek o dobr ih djela ost avljaju vr ijedn ost i t r ajn e h vale. St ar o je pr avilo da se ?ovjek a po

?UMAR M ATE BARANOVI? BIO JE UZ VICU ILJADICU JEDAN OD OSNIVA?A ?IBENSKOG PJEVA?KOG DRU?TVA KOLO 1899. GODINE. BIO JE PRVI TAJNIK KOLA (TADA HRVATSKOG M UZIKALNOG DRU?TVA KOLO), A U KOLU JE BIO I PJEVA?.

8

Rogozn ica / Kopar a, pr ije po?u m ljavan ja djelim acijen i,i da su sam o dobr adjela n ajsigu r n iji jam ac t r ajn e h vale, pa pr em a t om e i m i, dan a?n ji st an ovn icigr ada ?iben ik a,du ?n i sm o ?u m ar uM at i Bar an ovi?u n a n jegovu n eu m or n om r adu r e?i bar em h vala! Ost avio je za sobom divn e spom en ik esvoga r ada u vidu podign u t ihbor ovih i

cedr ovih ?u m a k ao i m n ogovr sn ih dr vor edn o par k ovsk ih st abla dom a?ih i in ozem n ih vr st a dr ve?a i u k r asn oggr m lja, s k ojim a se jo? i dan as gr a?an i ovoga gr ada pon ose i a n jim a u ?ivaju gledaju ?in jih ovuljepot ui k or ist i.

Mate Baranovi? otac je Kr e?im ir a Bar an ovi?a (1849. - 1975.) proslavljenog ?ibenskogskladateljai dirigenta,skladatelja baleta Licitarsko srce koji se smatra temeljem modernog baleta u Hrvatskoj, opera Stri?eno ko?eno i Nevjesta od Cetingrada, te brojnih drugih glazbenih djela me?u kojimasu i ona koje je posvetio ?ibenskompjeva?komdru?tvuKolo.

Prvi zvu?ni film u kojem se ?uje huk Skradinskog buka snimljen je 1934. godine u sklopu projekta ?Pod jugoslavenskim nebom? koji je pokrenula Kraljevina Jugoslavija. Film o Skradinskom buku koji traje tri minute, a iznimno je zanimljiv jer pokazuje kako je Skradinski buk, kako danas nazivamo Slapove Krke, izgledao prije 85 godina.

Odmah pada u o?i da je Krka tada tekla kroz kamenu golet te da na njenim obalama nema ?ume koja slapovima daje osobitu ljepotu i misti?nost.

9

Kr e?im ir Bar an ovi?

Po?umljavanje golet i oko ?ibenika bio je t e?ak i opasan posao, a ?umar i su bili slabo pla?eni i neza?t i?eni MATE BARANOVI? BIO JE ZA?TITNIK ?UMARA I VELIKI BORAC ZA NJIHOVA PRAVA Po?umljavanje goleti (obe?umljenih krajeva) u okolici ?ibenika nije teklo glatko. Mate Baranovi?, ?umari i radnici uposleni na sijanju i sadnji ?uma suo?avali su se brojnim pote?ko?ama, a jedan od najve?ih problema bilo je agresivno protivljenje mje?tana ?ibenskih sela po?umljenju i zagajivanju. Mate Baranovi? je na taj problem ukazivao i op?inskim i dr?avnim vlastima te upozoravao da ga se ne mo?e rje?avati prisilom uz pomo? policije nego prosvje?ivanjem.

-Narod u uvo?enju po?umljenja i zagajivanja, pisao je Baranovi?, vidi skoro kao nekakvi nepravedni ?in prot i njemu naperen, smat ra po?umljenje i zagajivanje ot ima?inom, pa se prot ivi via fact i, i st ao je zlobno sje?i i past i, kao da je u pravu da dade odmazdu za po?injenu mu ot ima?inu.

Zasluge za uspje?no ostvarivanje planova po?umljavanja Baranovi? pripisuje ?umarima: -Oni su, upozorava Baranovi?, u svagdanjem dot icaju s narodom i nisu ?t edjeli ni muka ni t ruda da narod do uvjerenja dovedu, da sve ?t o se radi u pogledu po?umljenja, t o sve ide na njegovu korist . Pak ako je koji ?umar i ?rt vom pao i bio napadnut , nije se zat o upla?io, ve? je uzt rpio i naslijedio svoju zada?u, dok nije do?ao do post avljenog si cilja.

?egom, bilo najve?om st udeni, do?im vi?eput , nakon dugog put a, nemaju ni t rpeze ni post elje, a opet moraju udovoljit i dojednom zaht jevu ob?inske i dr?avne vlast i svijuh naloga polit i?ke i ob?inske oblast i. ?ivot im je svakim danom na kocki jer prest upnici ?umskih zakona, kad dogori lu? do nokat a, znadu iz busije i hit ac ispalit i. A za t o, koja im je nagrada? Pla?a koja je jedva dost ana da bit ne pot rebe ?ivot a pokrije, mo?e im svakog ?asa bit i uzt egnut a jer nisu na st alnoj pla?i. I ?t o kada ost are, iznemognu, kada vi?e nisu u st anju da slu?bu vr?e, ?t o ih ?eka? Nit i kora crnog hljeba. A da za svog slu?bovanja dobiju bolest t er ?ivot izgube, ?t o ost aje njihovim ?enama i djeci koju svojom pla?om hrane?

Prosja?ki ?t ap! To je u?asan ali ist init odno?aj prema ?umarima u obst oje?im kukavnim okolnost ima, hrabro je Visokom zemaljskom saboru Austro Ugarske Monarhije 1899. godine pisao Mate Baranovi? i molio ga da donese zakon koji ?e ?umarima jam?it i zaposlenje, pla?u razmjernu ost alim dr?avnim slu?benicima i mirovinsku zakladu.

?umari su bili slabo pla?eni, a posao su obavljali no?eni ljubavlju prema svom poslu i misijom u ?iju korisnost su duboko vjerovali. Baranovi? je smatrao da je rad ?umara koji obavljaju najte?u slu?bu za koju se tra?e velike umne i fizi?ke sposobnosti, podcijenjen i prezren pa se sr?ano bori za njihova prava: -?umari su izlo?eni svakoj mat erijalnoj pat nji, zlovremenu i put ovanju, bilo najve?om

10

GASTRO BA?TIN A

Don esi sasobom pa sj edn i sam n om , i gov or i ?t a o? i k ol k o o? da se n e bi st i go m a?i t

?IBENIK 1931.

Gu r m an ske ?elje ?iben sk ih bon k u lovi?a ot k r ivaju du br ova?k i zet ovi koji in t im n o r azgovar aju s pe?en im pr aj?i?im a i jagn ji?im a u M asn oj u lici.

Rekonstruirano prema autenti?nim rukopisnim bilje?kama nepoznate ?iben?anke koja je slala pisma Marku Uvodi?u Spli?aninu (1877. - 1947.), za koja je on tvrdio da ih nikada nije primio.

Navodno je uzre?icu: Donesi sobom, pa sjedni samnom, u ?ibenik donio neki Dubrov?anin koji se zaljubio u ?iben?anku pa se obnevi?en od ljubavi preselio iz Gr ada pod Sr ?em u gr ad pod ?u bi?evcem . Nije se taj previ?e ?alio na ?ivot u ?ibeniku. Bio je ?ini se karijerni ?inovnik u op?ini, a ?ena mu je za nelo?u pla?u radila u Bate u Calle Lar gi, dva tri izloga bli?e Poljani od f r izer sk og salon br a?e Lau r i?.

Trgovac Bian ch i za tog je Dubrov?anina stavljao ruku u vatru da je on jedini Dubrov?anin koji se nasukao u ?ibeniku, a ne stidi se priznati da je iz Dubrovnika.

pa se pr et var a da je i on od t e ek ipe, ali sam o k lim a glavom i di?e obr ve jer ak o pr ogovor i odm ah ?e m u se pok azat i du br ova?k a n ar av n jegova jezik a. Kad bi do?lo da t i t r ebaju n e?t o pr ogovor it i on i bi se odm ah sjet ili da su zabor avili k u pit i ?pan ju let pa bi poh it ali do t r af ik e ?jor e Ton e Pili? zabr in u t o k lim aju ?i glavom i bu baju ? se k a?ipr st om u ?elo.

Uzre?icu: Donesi sobom, pa sjedni samnom, ?iben?ani su posvojili i prilagodili svojim

DUBROV?ANI, NEVESELI ?IBENSKI ZETOVI -Ost ali Du br ov?an i, n eveseli ?iben sk i zet ovi i pr opali t r govci, govorio je Bianchi, u t var aju se da su iz ?iben ik a pa govor e po ?iben sk i, n ose t r lje i ciplje u k ar t i, ili po ?iben sk i in t im n o r azgovar aju s pe?en im pr aj?i?im a i jagn ji?im a u M asn oj u lici, a pon ek i se k ao sjen a pr im ak n e m u dr acim a ispr ed k avan e Meduli?,

12

potrebama. Nije im bilo po volji re?i donesi sa sasobom, pa sjedni samnom jer je to podrazumijevalo da ?e se onaj koji je donio sasobom i ma?iti onoga ?to je donio sasobom, pa su dodavali razne mudrosti kako bi pozvanog gosta koji je donio sasobom odvratili od ma?ivanja onog ?to je donio sasobom. Najdu?e se zadr?ala najdu?a verzija: Donesi sasobom pa sjedni samnom i govori ?ta o? i kolko o? da se ne bi stigo ma?it.

?ABLJI KRACI IZ TRILJA I PRETILE KOKO?I IZ KNINA

se i na gradelama mogu pe?i. To nije nitko ku?ao, ali su se svi slagali da je to ma, ?to re?i, sla?e od najsla?eg ?to jede slano. Druga na listi ?elja odmah iza ?abljih kraka iz trilja bila je pr et ila k ok o? iz Kn in a. Navodno su pretile koko?i iz Knina bile meke i podatne ?ak i kada bi su bile toliko stare da ni pivac u o?aju na njih vi?e nisu skakli, pa se moralo duboko razmi?ljati je li bolje od njih skuhati juhu, napraviti tingul ili pe?i ih na ra?nju kao tuku? U svakom slu?aju pretilu koko? iz Knina bila je ultima favorita me?u nagulo?anim ?iben?anima.

VRGORA?KI PR?KUT ILI SKRADINSKI PR?UT, PITANJE JE SAD

Uzre?ica koju je donio gore spomenuti Dubrov?anin, nije se dugo odr?ala jer je pala u sjenu list e ?elja ?iben?ana koji su razmi?ljali ?to bi njima sasobom trebao donijeti od njih pozvani gost. Na vrhu liste ?elja ?to bi sasobom trebao ponijet onaj tko ?e samnom sjest, bili su ?ablji k r aci iz Tr ilja. Istina dobavljali su ?iben?ani ?ablje krake s Vranskog jezera pa su ih uvaljane u kru?ne mrve frigali na vru?oj masti, ali su ?uli da su ?abe iz Trilja bolje i toliko ve?e od vranskih da

Idu?a ?elja bila je n ajbolji pr ?k u t u Dalm aciji, onaj iz Vr gor ca, ali tu se ve? zametnula sva?a jer su se javili protivnici vrgora?kog pr?kuta kojima je bio dra?i pr ?u t iz Sk r adin a. U svakom slu?aju i pr?kut i pr?ut ostali su na popisu ?elja uz uvjet da

13

se i uz jedan i uz drugi na?e sir a iz Livn a. Gost sa sjevera, iz Slavonije trebao je zadovoljiti ?ibensku gulo?iju debelim lardom ?to ?e re?i debelom dim ljen om slan in om ili jo? bolje u soljen im i dim ljen im salom kojeg Slovenci prave za prste pojest. Nakon rasprave ostalo se pri debeloj slanini, onoj iz koje se za ljetne vru?ine mast cijedi kao more iz spu?ve.

LI?KE PATKE I RAVNOKOTARSKI ZE?EVI

Tko zna kako i za?to, ali gost iz Like morao je sasobom donijet u ?ibenik divlje pat k e. Ba?, divlje patke jam?ile su Li?anima u ?ibeniku apsolutni uspjeh i trajno dobar dru?tveni status.

Idu?i na listi ?elja bio je zec iz St an k ovaca, a ako nema stankova?kog onda iz Ravn ih k ot ar a. Zec iz Stankovaca po mi?ljenju znalaca koji su sve te slane slasti ku?ali i gu?tali bolji je n a gu la? sa

su h im sm ok vam a, a ravnokotarski je sklon ze?jem t in gu li s cr n im vin om i su h im vi?n jam a m ar a?t in am a. Pojedinci, a bit ?e da je to bio neki od Dubrov?ana sklonih ekstravaganciji, iznijeli su mi?ljenje da su oba zeca dobra, ali samo n a bijelom vin u s t u r sk im dat u lam a.

?IBENIK IM A BOLJE SARA JEVSKE ?EVAP?I?E NEGO SARA JEVO I BOLJE KRANJSKE KOBASICE NEGO M ARIBOR

Na pitanje ?to bi onaj koji dolazi u ?ibenik trebao ponijeti sasobom iz Zadr a, Zagr eba, M ar ibor a ili Sar ajeva,odgovor je bio: Ni?ta.! A za?to, ni?ta?Zat o ?t o u Zadr u n em a n i?ega ?ega n em a u ?iben ik u , zat o ?t o je sve on o ?ega im a u Zagr ebu ,u ?iben ik u bolje, zat o ?t o ?iben ik im a bolje k r an jsk ek obasice od M ar ibor a i zat o ?t o se u ?iben ik u pije bolje Sar ajevsk o pivo i pek u bolji sar ajevsk i ?evap?i?i n ego u Sar ajevu ..

14

CRNA KRONIKA

ZA PLAKAT OD SMIJEHA

TE?AK(80) ZALJUBLJENU SVOJUN EVJESTU(18) # POTUKLISEZATO?TO SE N ISUM OGLIDOGOVORITITKO JEOD N JIH DVOJICEVI?EDU?AN# ODBIJEN ATU?BAN AVIJA?AOSVITAPROTIVN AVIJA?AOSVITAKOJI SU SM ATRALIDA SUDACN IJETREBAOISKLJU?ITIIGRA?AA?K-a# OTAC PREM LATIOSIN A KOJI JE O?AM ARIO SESTRU

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

TE?AK (80) N O?EM IZBO SVOJU N EVJESTU (18) U KOJU JE ZALJUBLJEN

?asni sude, zlo?in sam po?inio jer sam bio slijep od ljubavi. ?IBENIK, 1930. - Te?ak J.J. iz ?ibenika star 80 godina, ro?en 1850. godine, vi?e puta je mesarskim no?em ubo u le?a suprugu svoga sina S.J. staru 18 godina, ro?enu 1912. godine od koje je stariji 62 godine. Kako smo informirani, iako su rane te?ke stanje mlada nevjeste pobolj?alo se nakon pomo?i lije?nika do te mjere da je isklju?ena opasnost po njen ?ivot. Po?initelj zlo?ina J.J. izveden je iz sudskog zatvora i doveden pred sud. Pred sudom se pokajao, priznao krivicu i zamolio milost pri izricanju pravedne mu kazne: -?asn i su de, kazao je J.J. skru?en i ponizan pred licem pravde, zlo?in sam po?in io jer sam bio slijep od lju bavi pr em a svojoj

n evjest i k oja m i m oju lju bav n ije n i n ajm an je u zvr a?ala n ego je pr em a n joj bila pr ezir n a. Jo? gor e, n a svak e m e je n a?in e izazivala pa m i se pak osn o r u gala.

J.J., znan kao vrijedani po?ten?ovjek,udovacje od 1900.godine.Njegovsin M .J. koji je kova?,star 60 godina,ro?en1870.godinenije se do sada?enio,a kolikoje poznatoprijeS.J. nije uz sebeimao ?enu.

NevjestaJ.S. iz dobreje ku?ei neporo?na,a mu?u je donijelalijep miraz.Kako se doznajeM .J. ne namjeravase svetitiocu ni odre?iga se, ako mu nevjestada oprostza smrtneranekoje je sre?om pre?ivjela.

16

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA LJUTI BOJ NERAZDVOJNIH PRIJATELJA ?AKAM A I KAM ENJEM NA ?IBENSKOJ RIVI

N ISU SE M OGLI DOGOVORITI TKO JE VI?E DU ?AN PA SE POTU KLI Hvale?i se n evr a?en im du govim a im en jaci M at e M . i M at e N. u zdizali svak i sebe u slavi vlast it og n epo?t en ja. ?IBENIK, 1940. - Imenjaci M at e M . (49) i M at e N.(50),poznatiu ?ibenikukao nerazdvojniprijatelji i drugovipo vinu zametnulisu ljuti me?usobniboj na gradskojobali.Kako su potvrdilisvjedoci,Mate i Mate su se najprijeposva?ali,a onda je M at e M . opalio M at u N. dva puta dlanom po licu. Na te udarceM at e N. uzvratioje M at i M . ?akom u ?elo, a ovaj se na tu agresijuma?io kamenakojim je dva puta bubnuou le?a M at u N. koji se dao u bijeg,ali je bio sporiji. M at e N. je jauknuo ma?io se jo? ve?eg kamena i bacio ga na M at u M . kojeg je pogodio u nogu. Uto su dojurili redari koji su ih smirilii odveliu pritvor.

Doznaje se da su se stari nerazdvojni prijatelji M at e M . i M at e N. posva?alii potukli zato ?to se nisu mogli dogovoriti tko je od njih dvojice vi?e du?an. Hvalili su se imenjaci jedan drugom nevra?enimdugovimai uzdizali svaki sebe u slavi vlastitognepo?tenja.

NIJE VIJEST KAD SIN PREM LATI OCA, VIJEST JE KAD OTAC PREM LATI SINA

Brat sest ru likvidirao iz sva?e s par ?amara, a njemu je dr?kom od mot ike presudio vlast it i ot ac VODICE, 1940. Obiteljska sva?a oko ostav?tine i diobe imanja izme?u sestre i brata Ru ?ice G. i An t e G., okon?ana je obra?unom u kojem je te?ke ozljede zadobio An t e G. kojeg je njegov otac Gr go G. premlatio dr?kom od motike. Ova vijest jako je odjeknula kao senzacionalna jer se do sada u ?ibenskom i vodi?kom kraju uvijek doga?alo da u sva?i sin premlati oca, a u ovom je slu?aju bilo da je otac premlatio sina i to tako da su ga u nesvjestici odnijeli iz Vodica u ?ibensku bolnicu. Sva?a se zametnula kada se po?elo razgovarati koliko ?e

kome od svog imanja otac Gr go odrediti na u?itak. U sva?u izme?u oca i sina, umije?ala se Grgina k?erka Ru ?ica koju je brat Ante likvidirao iz sva?e s par ?amara.

Kada je Grgo prisko?io k?eri u pomo?, sin Ante dohvatio je dr?ku od motike i navalio na oca, ali se prevario u ra?unu. Grgo, jo? u punoj mu?koj snazi, nadvladao je sina, oteo mu dr?ku od motike i odalamio ga par puta po glavi. Ina?e, bila je rije? o raspodjeli imanja na u?itak me?u bratom i sestrom koje im otac ima u Trbounju kod Drni?a.

17

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

NOGOM ET: OSVIT - A?K 2:0

SUD ODBIO KAZNENU PRIJAVU NAVIJA?A NK OSVIT PROTIV NAVIJA?A NK OSVIT KOJI SU NAPALI SUCA ZATO ?TO JE NEPRAVEDNO ISKLJU?IO IZ IGRE PROTIVNI?KOG IGRA?A

?IBENIK, 1936. - Sud u ?ibeniku odbio je kaznenu prijavu protiv desetorice navija?a (drukera) Nogom et n og k lu ba Osvit iz ?ibenika, koju je protiv njih podnijela grupa navija?a (drukera) Nogom et n og k lu ba Osvit iz ?ibenika, zato ?to su se pobunili protiv odluke suca Kat avi?a da u 22. minuti iz igre izbaci nogometa?a Nogom et n og k lu ba A?K iz Splita Par i?a zbog faula na Per i?i?u, igra?u Nogom et n og k lu ba Osvit iz ?ibenika.

Sud je tu?bu navija?a Osvita koji su isklju?enje Pari?a smatrali opravdanim, protiv navija?a

Osvita koji su isklju?enje Pari?a smatrali neopravdanim pa su od 22. do 90. minute utakmice sucu Katavi?u skandirali da Pari?a vrati u igru i pokaje se zbog svoje prestroge odluke, odbacio kao bespredmetnu. Stav je suda da su navija?i (drukeri) koji su se zalo?ili za protivni?kog igra?a, fair navija?i koji razumiju bit i narav sporta. Navija?ima Osvita koji su podnijeli tu?bu protiv neistomi?ljeni?ke grupe navija?a Osvita, sud je izrekao kritiku zbog pomanjkanja sportske savjesti.

Utakmica Osvit - A?K odigrana je u fair atmosferi. Dva ravnopravna kluba borila su se za titulu jesenjeg prvaka. O?ekivanja publike nisu ispunjena jer je A?K igrao prosje?no, a Osvit slabo i nesre?eno. Pobijedio je Osvit 2 : 0. Za Osvit su skortali Bego i Per i?i?.

Upr ava Osvita odlu ?ila je podn ijet i pr osvjedn u spor t sk u n ot u pr ot iv su ca Kat avi?a zbog n eopr avdan og isk lju ?en ja pr ot ivn i?k og igr a?a Par i?a i op?en it o lo?eg su ?en ja s pu n o pogr e?n o dosu ?en ih f au la.

18

KULTURA SJE? ANJA

1959. - 2009.

60. OBLJETN ICA ZVJEZDAN E KARIJERE ?IBEN ?AN IN A VICE VUKOVA

KAKO SU POTEKLE M IRN E RIJEKE SLAVN OG I TRAGI?N OG ?IVOTA VICE VUKOVA Zvijezda Vice Vu k ova na glazbenom nebu Hrvatske zasjala je iznenada, bez najave

i upozorenja prije 60. godina, u rujnu 1959. godine kada je njegov kristalno jasni, zvonki bariton o?arao publiku drugog Opatijskog festivala. Gotovo anonimni ?iben?anin Vice, pjevao je tada istu pjesmu u alternaciji s popularnim pjeva?em mo?nog glasa Du ?an om Jak ?i?em koji je ve? imao veliki hit, pjesmu Sve moje jeseni su tu?ne te niz uspje?nih opernih i kazali?nih nastupa kao bariton ?kolovanog glasa.

Nastup Vice Vu k ova na Opatijskom festivalu 1959. godine bio je jedan od najboljih i najupe?atljivijih debija u povijesti hrvatske popularne glazbe. On je svojim glasom, pojavom i nedosti?nom interpretacijom pjesme Mirno teku rijeke, dotaknuo nebeski svod i preko no?i od potpuno anonimnog pjeva?a postao zvijezda. Od tada pa sve do 1970. godine on ?e biti istinski kralj estrade.

Ro?en je u ?ibeniku, kao tre?e dijete St ipe Vu k ova, porijeklom s otoka Zlarina i ?iben?anke Am elije, ro?ene M ar en zi. Potje?e iz muzikalne obitelji koju je krasila ljepota glasa, pa je poput brata Jo?k a i sestre M er i po?eo pjevati u zboru ?iben sk og pjeva?k og dr u ?t va Kolo. Volio je zapjevati i sa ?ibenskim uli?nim klapama, a u raznim prigodama pjevao je i na pozornici ?ibenske gimnazije. Kao sedamnaestogodi?njak 1953. godine nastupio je u opereti ?eva, a iste je godine bio izba?en iz gimnazije i Saveza socijalisti?ke omladine zbog nekih nepodobnih rije?i o Sovjetskoj Rusiji u svom ?kolskom radu. Iz ?ibenika je na studij u Zagreb oti?ao 1956. godine gdje je nastavio pjevati kao ?lan zbora KUD-a Ivan Goran Kova?i? i Akademskom oktetu Du ?k a Pr a?elja s kojim je nastupao u Italiji i Njema?koj. Njegov glas nije mogao pro?i nezapa?eno. U prolje?e 1959. bio je pozvan na probno snimanje u studio Radio Zagr eba, a ve? u rujnu kao debitant i potpuni anonimac, nastupa na Opatijskom festivalu na kojem

20

sna?nim glasom, bez trunke straha, ba? kao da godinama pjeva pred publikom taj student filozofije ulazi u visoko dru?tvo glazbenih vedeta.

AUTOBUS CALYPSO Opatijski festival (tada se zvao Dani jugoslavenske zabavne muzike) bio je jedan od najva?nijih glazbenih doga?aja u biv?oj dr?avi Jugoslaviji. Na natje?aj za taj festival 1959. godine stigla je ?ak 601 kompozicija od kojih je tada?nja Ju goslaven sk a r adio - t elevizija otkupila 104, a 18 kompozicija je izabrano za izvo?enje na festivalu koji je bio organiziran po uzoru na popularne talijanske glazbene festivale. Prema propozicijama prve i druge ve?eri izvo?eno je po devet kompozicija izme?u kojih je publika birala pet najboljih za tre?u, finalnu ve?er. Istu kompoziciju izvodila dva izvo?a?a, a svaka je verzija imala druk?iji aran?man. Osim publike, skladbe je ocjenjivao i slu?beni oficijelni ?iri koji je birao pjesme prema svojim kriterijima.

Naravno, bili su tu i novinari koji su izvje?tavali ?to se doga?a na festivalu. Oni su komentirali skladbe i prognozirali kako ?e koja od njih pro?i kod publike i ?irija. Primjerice, novinari su pjesmu Autobus Calypso koju su u duetu pjevali Ivo Robi? i Bet i Ju r k ovi?, a koja je i danas veliki hit posebno u verziji grupe Cubismo, svrstali me?u najgore: -Sigu r n o je da n a jedn om ozbiljn om f est ivalu n e bi sm jelo bit i m jest a za pjesm e k ao ?t o su Autobusu-Calypso, Sandolina i Na plesu.

Sandolinu su pjevali izvrsni Marko Novosel i sjajna debitanticaNada Kne?evi?,a pjesmuNa plesu, otpjevaoje Ivo Mavrinac. Sandolina je kod publike pro?la jo? kako tako,ali su pjesmuNa plesupokopalii ?iri i publikai mediji.

OPATIJSKI DEBAKL IGORA KRIM OVA (ARSENA DEDI?A) Za neupu?ene, stihove za pjesmu Na plesu pod pseudonimom Igor Kr im ov, napisao je Ar sen Dedi?. Bio je to njegov festivalski debi ali je do?ivio debakl. Sre?om zbog tog neuspjeh i o?ajno lo?ih kritika nije se pokolebao i odustao od poezije i glazbe, pa nismo ostali uskra?eni za sve ono glazbeno - poetsko blago koje je stvorio tijekom narednih pola stolje?a. Sre?om taj kiks mladog Arsena Dedi?a, ostao je u sjeni trijumfa njegovog ?ibenskog sugra?anina i susjeda iz Tesline ulice, Vice Vukova.

Arsenove stihovi:

21

Ne zna? jo? calypso cha cha cha Ovu no? nau?it ?u te ja Ne zna? jo? calypso cha cha cha Ovu no? nau?it ?u te ja.

Zar me opet mora? odbiti Odbija? me svaki ?as.

Ne ne ple?em, mo?da kasnije.

Ali svi ple?u osim nas.

Cha cha cha calypso re?i ?e?

Nigdje nisam mogla ?ut.

Kako onda mogu plesati Kad ga slu?am prvi put.

Ne zna? jo? calypso cha cha cha Ruke daj nau?it ?u te ja.

Ne zna? jo? calypso cha cha cha Ruke daj nau?it ?u te ja.

Ple?em samo tango ili swing Ne ?elim ti zadat bol.

To je staromodno, vjeruj mi Sad se ple?e rock and roll.

Ako ple?em tebe ostavim Zaplakat ?e? opet, znam.

Ja te vi?e ne?u voditi I na ples ?u i?i sam.

Ne zna? jo? calypso cha cha cha Ovu no? nau?it ?u te ja...

kritika je 1959. godine ismijala i pokopala, no on je jo? i dobro pro?ao jer su stihovi i danas rado slu?ane pjesme Autobus Calypso: progla?eni vrhuncem n epjesn i?k og n adah n u ?a.

Tijekom festivala rasplamsale su se i polemike oko toga treba li Opatijski festival biti manifestacija lake plesne glazbe, kao ?to hit Tata kupi mi auto iz 1958. godine, ili festival serioznije jazz glazbe?

Mimo teku rijeke, u interpretaciji Du?ana Jak?i?a i Vice Vukova te Pri?a sata i Do?lo je prole?e.

Rezultat je ocijenjen pravednim, ali nije izdr?ao test vremena. Mirno teku rijeke postale su bezvremeni hit. Pri?a sata pala je u mrak zaborava (2019. godine na Youtubeu je imala 50 pregledavanja), a pjesma Do?lo je prole?e, netragom je nestala.

Osim pjesme Mirno teku rijeke za koje je re?eno da je to balade k oja sn a?n o djelu je n a slu ?at elje i n a izvan r edan n a?in k or ist ila n ar odn e m ot ive, dobre je kritike dobila i kompozicija Stih u pijesku, vedr a, sim pat i?n a k om pozicija u st ilu f ok sa k oja dok azu je da m oder n i m u zi?k i izr az im a plodn o t lo m e?u lju bit eljim a zabavn e m u zik e koju je u Opatiji 1959. godine pjevala budu?a ?ibenska nevista Gabi (tada Gaby) Novak .

M IRNO TEKU RIJEKE: VICE VUKOV VS DU?AN JAK?I? VICE, ARSEN I BUDU?A ?IBENSKA NEVISTA GABI Nakon tri festivalska dana od 18 izvedenih kompozicija nagra?eno je sedam me?u kojima su na prva tri mjesta bile:

Gabi Novak

Vice Vu k ov, pobjedn ik f est ivala Opat ija 59

22

Na Opatijskom festivalu 1959. godine najboljim su debitantima progla?eni Nada Kn e?evi? i Tih om ir Pet r ovi?, dok je Vice Vukov, kao debitant, iako je pjevao pobjedni?ku kompoziciju i to, po mi?ljenju publike, bolje od etabliranog Du?ana Jak?i?a, nekako pro?ao ispod radara festivalskih analiti?ara impresioniranih Jak?i?em, ali ne i publike koje ga je odmah prihvatila i prepoznala u njemu zvijezdu. Evo kako su pjesmu Mirno teku rijeke 1959. godine na Opatijskom festivalu pjevali Du?an Jak?i?:

SLAVA I KALVARIJA Nakon pobjede na Opatijskom festivalu po?ela je desetogodi?nja glazbena vladina Vice Vukova.

Idu?e 1960. godine imao je odli?ne pjesme Nina i ?elja, a za pjesmu Kad sretne? me nekad nagra?en je od publike kao nikada nitko ni prije ni poslije njega - aplauzom koji je trajao 10

minuta. Vice je pred odu?evljenu publiku tre?eg Opatijskog festivala izlazio ?ak 15 puta!

Zanimljivo je da nije sa?uvana Vicina verzija te pjesme nego samo ona koju je pjevao Ivo Robi?.

Stihove je napisao srbijanski pjesnik Dr agan An t i? pa su ga obojica pjevala u originalu na srpskom jeziku. Karijera mu je nasilno okon?ana zbog hrvatskog domoljublja. Na udaru rigidne komunisti?ke vlasti Jugoslavije bio je ve? 1967. i 1968. godine kada je javno optu?en za ?ovinizam i nacionalizam, a tu?iteljstvo SR Hrvatske, protiv njega podi?e optu?nicu. Progoni su eskalirali do te mjere da su 1970. njegove pjesme skinute s programa radijskih postaja, a u Bosni i Hercegovini su mu zabranjeni javni nastupi.

Pjeva? koji je pjevao Bokeljsku no?, Zvona moga grada, Bodulsku baladu, Pismo ?ali, Neka cijeli ovaj svijet, Vu?gi, Dalmatinsku elegiju, Reci, Suzu za zagorske brege, Dobro mi do?el prijatel, Pjevat ?e Slavonija, progonjen kao divlje zvijeri tijekom i nakon Hrvatskog prolje?a, odlazi iz Hrvatske i ?ivi u Parizu gdje je na In st it u t u za visok e m e?u n ar odn e st u dije, diplomirao. U Hrvatsku se vratio 1976. godine, ali i dalje mu je bilo zabranjeno javno nastupati. Bio je progonjen sve do demokratskih promjena 1990. godine kada je odr?ao 14 uzastopnih koncerata u Kon cer t n oj dvor an i Vatroslav Lisinski u Zagrebu.

U slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj, o kojoj je sanjao i zbog koje je toliko trpio, politi?ki se aktivirao kao ?lan Hrvat ske narodne st ranke te, kasnije Socijal-demokrat ske part ije Hrvat ske, 2001. godine imenovan je za veleposlanika Republike Hrvatske u ?vicarskoj, a 2003. godine ulazi u Hrvatski sabor kao nezavisni zastupnik s liste SDP-a.

Te?ko je stradao 2005. godine pri padu sa stepenica u zgradi Hrvatskog sabora. Preminuo je 24. rujna 2008. nakon 34 mjeseca borbe za ?ivot.

23

JO?KO ? ELAR Vice Vukov i Jo?ko Sto?i? ?orda na Zlarinu su 1967. godine odr?ali koncert za Vicinu rodbinu i njegove Zlarinjane.

VIC E NA SVO M OTO K U ZLA R INU 2 9 . T R A V N J A 19 6 7 .

GOD INE

Vi ce Vu k ov j e 29. t r av n j a 1967. godi n e u Zl ar i n u odr ?ao i n t i m n i k on cer t za sv oj e Zl ar i n j an e.

Spom en n a t aj doga? aj sa?u v an j e zah v al j u j u ?i ?i ben sk om n ov i n ar u , Vi ci n om pr i j at el j u Jo?k u ?el ar u .

Vice je osje?ao, zabilje?io je ?elar, k ao obavezu pr em a Zlar in jan im a s on u st r an u ocean a, a ?in i se i pr em a sebi sam om e. Jer , k ak o r e?e, pr o?lo je got ovo deset godin a ot k ak o je zadn ji pu t k or ak n u o n a ot ok s k ojeg pot je?e.

Kada je Vice stigao na Zlarin plove?i redovnom brodskom prugom, napisao je Jo?ko ?elar, zlarinske su ulice bile prazne i tihe ali, kad je Vice pro?etao obalom, Zlarinjani su po?eli izlazili iz svojih ku?a radosni ?to im je do?ao dragi gost kojega su dugo o?ekivali. -Svr at ili sm o u k u ?u Fr an e Acalin a,ka?e ?erlar, ?ijeg je sin a Vice sr eo u New Yor k u . Fr an e je, dodu ?e, pr im ao

Nakon velike turneje po Sjedinjenim Ameri?kim Dr?avama koja je trajala gotovo dva i po mjeseca, Vice Vukov se u travnju 1967. godine vratio u Domovinu te nakon dugo vremena navratio u ?ibenik. Kako je zabilje?io ?ibenski novinar Jo?ko ?elar, Vice je 29. t r avn ja isk or ist io svoj posjet ?iben ik u da sk ok n e do Zlar in a i da obi?e br oj n e pozn an ik e i r o?ak e, t e da se sr et n e s lju dim a s ?ijom je br a?om , sest r am a, sin ovim a i u n u ?adi u Am er ici pr oveo n ezabor avn e t r en u t k e.

-Odlazak n a Zlar in , n ak on povr at k a iz SAD-a,

25

u du bin u du ?e, bilo je i su za... Vidjelo se da Zlar in ji isk r en o vole svog Vicu . Rast an ak je bio dir ljiv i du bok o em ot ivan . Dok sm o plovili pr em a ?iben ik u , Vice je du go, du go ?u t io gledaju ?i Zlar in k ak o ost aje i polak o n est aje za n am a.

Kada je 1967. godine Vice do?ao na Zlarin za sobom je imao 10 single plo?a s nekoliko hitova i jednom velikom pjesmom. Hitovi su bile pjesme, veselu U nedilju Ane (Kad si kupim mali motorin), zasnosu Ve?eras pla?am ja, predivnu baladu Malena, nagra?ivanu, ali ne ba? popularnu pjesmu ?elja, nostalgi?nu Sve je

pism a od sin a, ali m u je ipak bilo dr a?e ?u t i n e?t o o n jem u iz pr ve r u k e, od n ek oga t k o ga je su sr eo.

-Vidio sam t ada da je Vice, svjedo?i ?elar, u Zlar in don io ?it av pak et pozdr ava i por u k a iz Am er ik e i da n i jedn u n ije zabor avio.

Nakon posjeta Frani Acalinu, Vice je svratio k Fr an ici Vu k ov koja je ?eljela od Vice ?uti ne?to vi?e o svome sinu To-mi, koji ?ivi u Los Angelesu, a kapetan jahte Nirvana. Spletom okolnosti jahta ima isto ime kakvo je imala jahta obitelji Vukov prije Drugog svjetskog rata. Bila je to najljep?a jahta na Jadrnu, a njoj su snimane i neke va?ne scene filma Princeza koralja.

I Mariji Vukov - Kalabre?e Vice je pri?ao o susretu s njenim sinom, nevjestom i unu-kom u Americi, a zatim je krenuo k Josipu Markovi?u, ?ija k?er-ka udata Vukova, dobro poznaje Vicu i njegovu obitelj, a u Americi ima k?er, zet i dvoje unu?adi.

-Padala je k i?a, pi?e ?elar, ali t o n ije spr ije?ilo om ladin u i st ar ije Zlar in jan e da se ok u pe u h ot elu , gdje je u pr azn oj sali, s jo? izvr n u t im st olovi-m a, Vice im pr ovizir ao m ali k on cer t u z pr at n ju git ar e svog st ar og k om pan jon a Jo?k a St o?i?a ?or de.

-Bio je t o divan , in t im n i k on cer t , sje?a se Jo?ko ?elar, pu n t ople dom a?e at m osf er e. Vice je bio dir n u t , svim a se sm ije?io, a pjevao je t ak o da se svak om e ?in ilo da pjeva ba? n jem u isam o n jem u . Zlar in jan i su bili gan u t i, dir n u t i

26

daleko, pjesmu u stilu ruskih romansi Zbogom moma?ki dani, a velika, zbilja velika pjesma koju je Vice otpjevao u stilu po kojem ?e biti zapam?en, bila je Ciganska no?.

Fotografije: Jo?k o ?elar

I N TERVJU

Franka Baranovi?

Fr an k aBar an ovi?,dizajnericai zaljubljenicau ?ibenik

Osj e?aj za l i j epo i l j u bav za m oj ?i ben i k n asl i j edi l a sam od obi t el j i po m am i i t at i , od Bar an ov i ?a i od ?i k i ?a Dva modela posebnih, namjenskih stilisti?kih klupa OK i Maa koje je projektirao kreativni studio Idearium ?ibenske dizajnerice Fr an k e Bar an ovi?, postale su prepoznatljivi znak ?ibenika i svojevrsni hit, a manje je poznato da se Franka Baranovi? kao dizajnerica u ?ibeniku istaknula jo? devedesetih godina, kao studentica dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu kada je pobijedila na natje?aju za autohtoni,reprezentativni ?ibenski suvenir koji je 2007. godine progla?en i n ajor igin aln ijim h r vat sk im su ven ir om . U me?uvremenu se etablirala kao product dizajnerica u ?ibenskoj tvrtki Stolarija Gojanovi?, osmislila je i neke javne prostore u ?ibeniku poput nekada?nje recepcije Raspr?enog hotela i nedavno otvorenog info punkta tvr?ave sv.

Nikole na rivi, a u posljednje vrijeme po sustavu klju? u ruke ure?uje interijere luksuznih vila. Kao velika zaljubljenica u stari ?ibenik i njegovu tradiciju i kao stanovnica povijesne jezgre ?ibenika nudi i rje?enja za neke goru?e komunalne probleme, a jedina prava strast trenutno joj je slikanje. Kreativne gene naslijedila je od obje obitelji Bar an ovi? po tati i ?ik i? po mami, a veliki joj je uzor i inspiracija u ?ivotu njezina mama Neva Bar an ovi?, poznata ?iben?anka i zaljubljenica u ?ibenski jezik i tradiciju koja se bavila slikarstvom, glazbom pisanjem,glumom... Sve su to teme kojih smo se dotaknuli u razgovoru s tom svestranom dizajnericom koja je isto tako zara?ena ljubavlju prema svemu ?to ima veze sa ?ibenikom, njegovim naslije?em i autohtonim stilom ?ivota koji se ve? odavno gubi koju je naslijedila od svoje obitelji.

Post ali st e pozn at i po dvjem a vr st am a k lu pa OK, polivalen t n oj k lu pi n a ?iben sk im bicik list i?k im st azam a i Maa, k lu pi za dojen je k oja je post avljen a n a ?et n ici u k an alu svet og An t e. Jesu li Vam k lu pe n ek a pr of esion aln a opsesija i t em a k ojom se n ajr adije bavit e ili iza t oga st oji n e?t o dr u go?

Slu?aj je htio da se kreativnom studiju Idearium, u kojem radim s kolegom dizajnerom An t on iom ?u n jer gom , javio tada?nji pro?elnik Upravnog odjela za gospodarstvo i EU fondove M at ija Bu m bak i zatra?io od nas da osmislimo odmori?te na biciklisti?kim stazama koje se

ure?uje novcem iz EU fondova. Dali smo se na posao i projektirali inovativnu vi?enamjensku klupu koja je istodobno i klupa i stol za jedenje, ima k tomu zabavnu igricu u obliku stare dru?tvene igre trilje, a slu?i i kao odmori?te u hladovini pod kro?njom stabla. Naime, u Dalmaciji na biciklisti?kim stazama uglavnom nema hladovine pa smo prona?li rje?enje da se uz klupe zasade stabla te da one imaju sustav za prikupljanje vode u rezervoar za zalijevanje tih stabala. Smisao je da klupa i stablo ?ive u svojevrsnoj simbiozi. Za sadnju uz klupe izabrali smo piniju ili pitomi bor, Pin u s pin ea, koja je karakteristi?no za Mediteran i ja

28

ga obo?avam. Kada do?ete u Rim mo?ete vidjeti da je pun tih lijepih, elegantnih stabala.

Pinije, osim toga ne bacaju uokolo ?i?ke pa nisu opasne u slu?aju po?ara, a uz hlad daju i one ukusne jestive pinjole. Nisu ni nametnik kao Alepski bor. U prvoj turi postavljeno je deset klupa uz koje je zasa?eno deset stabala pinije.

Jedna klupa postavljena je u Istri. Zahvaljuju?i Za OK klupu Franka i njen studio Idearium dobili su nagradu Zlatna Boula za inovaciju 2018. godine.

tome sam bila i go??a na Fest ivalu sam on ik log bilja u Kr ?an u . Potom su nam se javili iz Javn e u st an ove Pr ir oda ?ibensko kninske ?upanije da za njih napravimo klupe namijenjene u prvom redu mamama koje doje.

Na tu ideju navele su ih mame koje rado s djecom idu na ?etnicu u kanalu sv. Ante.

Po?alile su se da nemaju gdje u intimi podojiti svoje dijete. Takav na?in poticanja dojenja i briga o dojiljama su trend u svijetu. Mi smo osmislili te klupe za mame koje doje, na kojima se dijete mo?e povijati i na kojoj je mogu?e ostaviti i neke stvari. ?eljeli smo da podsje?aju na nekakve fotelje iako nemaju udobnost fotelje jer je od compacta. Eto, tako su nastale te dvije lijepe ?ibenske dizajnerske pri?e.

BRAVA CASA & KU?A ZA BARBIKE

Maa klupa za dojenje

Diplom ir an a st e dizajn er ica in t er ijer a.

Zavr ?ili st e t aj sm jer n a zagr eba?k om Ar h it ek t on sk om f ak u lt et u . To, bar em k od n as u ?iben ik u , n ije ?est o zan im an je. Za?t o st e se odlu ?ili za dizajn in t er ijer a, a n e r ecim o za ?ist u ar h it ek t u r u ?

29

KUPAONICA BAKE M ILKE IZ TRIDESETIH GODINA 20.

STOLJE?A

Kupatilo i soba Milke Baranovi? na Lozovcu 1937. godine.

To je o?it o obit eljsk a ?ica!?

-Polagala sam prijemni ispit i na ?istoj Arhitekturi i da ne bude zabune, pro?la sam. No dizajn mi je bio broj jedan. Oduvijek sam ?eljela oblikovati stvari i razli?ite predmete u stanu. Svi iz moje generacije, kada smo bili tinejd?eri kupovali su ?asopis Bravo, a ja sam prisiljavala moju mamu da mi kupuje ?asopis Brava Casa namijenjen ure?enju interijera. U to su vrijeme sve moje kolegice imale Bar bik e, ali meni je jedino zanimala k u ?a za Bar bik u i njezino ure?enje.

Nist e u t om e izn im k a. Pu n o lju di voli gledat i ?asopise o u r e?en ju k u ?a i st an ova i t o on e lu k su zn e, ali m alo t k o k od n as t o izaber e za svoj ?ivot n i poziv i ?eli se t im poslom bavit i u jedn oj m an joj sr edin i k ao ?t o je ?iben ik !

Ma mene je uvijek zanimala ta estetika prostora.

Mislim da mi je to usadio moj otac Ivica koji nije za to bio ?kolovan. Bio je voza?, ali je imao stra?an osje?aj za tu prostornu estetiku. ?to god sam do njegove smrti radila na ure?enju interijeraon je u svemu sudjelovao.Svaki dan je tra?io da mu pri?am o tome?to sam kreirala,kako ?e to biti izvedeno...

Nema dileme da je to tako. Tata je bio veliki esteta i puno mi je toga usadio, a on je pak tu sklonost naslijedio od moje bake po ocu M ilk e koja je ro?ena 1910. godine, a imala je za vrijeme u kojem je ?ivjela vrlo rijedak osje?aj za estetiku i ljepotu prostora.

Zamislite, kada je ona s djedom koji je postao ?ef voznog parka u Ivanalu, na Lozovcu, tridesetih godina pro?log stolje?a preselila iz ?ibenika u stan na Lozovcu, te u njemu odmah napravila i uredila kupaonicu s kadom, to je bilo u najmanju ruku neobi?no. Kada je umrla 1980. ostavila je za sobom 200 pari modnih cipela i knjige o zdravoj prehrani . ?ivjela je znatno ispred svog vremena. Njezin stan je ?ezdesetih godina pro?log stolje?a imao oslikane zidne tapete, naran?asti ko?ni kau? i sive tapete u salonu, crveni namje?taj u sobi i tako redom.

PRVI M E? UNARODNI USPJEH Jo? dok st e st u dir ali osvajali st e n agr ade i t o m e?u n ar odn e, je li t ak o?

Bilo je to 1999. godine u Londonu. Nas pet studentica prijavile smo svoj rad na dva natje?aja. Na natje?aju za ilustraciju dobile smo drugu nagradu, a na natje?aju za naslovnicu ?asopisa TIME na? rad je u?ao me?u deset najboljih. Na dodjeli nagrada svi su nas gledali kao nekakvo ?udo jer nije isto dobiti takvu nagradu 1999. godine i danas. Hrvatska je tada za njih bila ne?to nepoznato, egzoti?no. Te smo natje?aje prona?le same i molile smo jednog profesora da nam bude mentor. Ilustracija je bila na temu oplodnje i to prirodne i umjetne oplodnje. Bile su to svojevrsne interaktivne razglednice koje su predstavljale tri ciklusa; prirodnu oplodnju, umjetnu oplodnja i kloniranje. Ti na?i uspjesi vrlo su pozitivno

30

odjeknuli u Hrvatskoj. Kada smo se vratile iz Londona u zrakoplovnoj luci Pleso su nas, na na?e iznena?enje i odu?evljenje, do?ekali novinari.

PRODUKT DIZA JN M ADE IN ?IBENIK Taj m e?u n ar odn i u spjeh bio je pot vr da va?e n adar en ost i i k r eat ivn ost i. Kak o t o da st e se u spr k os t om u odm ah po zavr ?et k u f ak u lt et a vr at ili u ?iben ik , a n ist e pok u ?ali ost at i u Zagr ebu k oji pr u ?a pu n o vi?e ?an se u t ak voj vr st i posla?

Po st o jala je t a n u lt a t o ?ka zb o g ko je sam se vrat ila u ?ib en ik. Ja sam ve? n a p r vo j go d in i faku lt et a d o b ila b eb u .

Su p r u g i ja sm o o cijen ili d a n am je lak?e d ijet e o d gajat i u ?ib en iku u z p o t p o r u b aka i d jed ova. Ali jed n ako t ako je p resu d n a b ila i m o ja lju b av p rem a ?ib en iku . N isam n ikad a b ila o p t ere?en a t im e d a je ?ib en ik m ala sred in a. U p o ?et ku sam b ila u sred o t o ?en a n a grafiku jer t e 2000. go d in e, kad a sam d ip lo m irala t o je b ilo n ajp er sp ekt ivn ije.

Tad a u Hr vat sko j go t ovo d a n ije b ilo n ikakve p ro izvo d n je n i p ro d u kt d izajn a.

Razm i?ljala sam o t o m u kako ?u se u ?ib en iku b avit i grafi?kim d izajn o m , a jed n o vr ijem e d r ?alo m e je i t o d a ?u rad it i kazali?n u scen o grafiju . N o d o b ila sam u m e? u vrem en u d r u gu b eb u , m o g M ara.

Do go d ilo se d a sam slu ?ajn o s p r ijat eljico m o t i?la u Stolariju Gojanovi? ko d ko je je o n a n ar u ?ila n eki o r m ar i?. Tam o sam srela sad a?n jeg vlasn ika ?i m u Go j a n o v i ?a ko jeg zn am cijeli ?ivo t . On m e u p it ao jesam li zavr ?ila faks i za d eset ak d an a m i je d ao p o n u d u d a ko d n jih rad im kao d izajn er ica n am je?t aja.

Pr ih vat ila sam jer m i je t o b i p o seb an izazov, t e sam vid jela p r iliku d a se b avim d izajn o m n am je?t aja i u re? en jem in t er ijera. Pr ije d vije go d in e sam o t vo r ila svo j d izajn st u d io Idearium i p ozvala ko legu An t o n i a ?u n j er gu d a m i se p r id r u ?i jer se p ove?ala p o t ra?n ja u p ravo za u n u t ar n jim u re? en jem p ro st o ra i p ro d u Kt d izajn o m .

31

IM AGINACIJA GOLOG PROSTORA To je izazovan , ali ?in i m i se i vr lo r isk an t an i odgovor an posao. M or a? slu ?at i zah t jeve k lijen at a, a ist odobn o ost at i vjer an svojim zam islim a i st r u ci. Kak va su va?a isk u st va?

To je zaista izazovan posao i u njemu sam se na?la. Najdra?e mi je kada dobijem urediti neku ku?u koja je jo? u betonu, samo s izgra?enim prostorijama. Ve? sam kazala da jednostavno imam taj dar, tu imaginaciju da kad vidim goli prostor odmah ga mogu zamisliti ure?enog.

Puno toga sam nau?ila na nekim manjim projektima i to mi je dalo hrabrosti da se upustim i u velike izazove. Ve? dugo radim na potpunom ure?enju luksuzne ville na otoku Bra?u.

To mi je prvi tako veliki posao.Taj veliki izazov sada pri kraju. Nedostajujo? lusteri i kau?i. To je ku?a uz more koja je gra?enapolukru?no,tako da je interijer koji je u kamenu bilo zaista zahtijevnoizvesti. Villa ima 1600 ?etvornihmetara prostora,vrtove,sedam bazena...Stvarnoje posebna.Dobila sam golu ku?u u betonu,bez okoli?a...imislimda je rezultatvidljiv.

Kak o st e u op?e pr ih vat ili t ak av velik i pr ojek t ? Jest e li im ala t r em u ili vam je pom oglo isk u st vo r ada u Stolariji Gojanovi? k oja je opr em ala br ojn e, pa i h ot elsk e objek t e?

Naravno da sam imala ogromnu tremu.Na fakultetu nau?ite teoriju,ali sve ?to znam o namje?taju, materijalima i samoj izradi sam nau?ila u Stolariji Gojanovi? 1969 gdje sam 18 godina vodila odijel proizvodnje namje?taja i izrade interijera ?to je za takav posao neprocijenjivo. Mi u Stolariji Gojanovi?, radimo kompletne interijere hotela po na?im ili nacrtima drugih arhitekata i dizajnera. Negdje radimo samo namje?taj ili stolariju.. ali ovo je za mene ipak bilo posve druga?ije iskustvo od dotada?njeg. Koordinirala sam rad ?ak 60 razli?itih izvo?a?a. Tu sam stekla zaista veliko iskustvo. Sada ure?ujem urbanu vilu u primo?tenskom zale?u za jednog stranog investitora,ali mo?da jedan od mojih najdra?ih interijera mi je villa Ballet koja je bila posebno ugodan do?ivljaj od suradnje do interijera.

Va?a t vr t k a Idearium, odn osn o va? k olega An t on io ?u n jer ga i vi, au t or i st e i pr ojek t a u n u t ar n jeg u r e?en ja bu du ?eg poslovn og cen t r a ABC k oji ?u pan ijsk a r azvojn a agen cija

32

ot var a u Ra?in am a?

Mi smo dobili natje?aj za projekt interijera. To je veliki prostor koji se sastoji od kongresnog dijela, uredskih prostora, studija za audio vizualnu produkciju i prostora u kojem ?e se uredi davati u najam, a predvi?en je i dizajnerski kutak u kojem ?e mladi dizajneri mo?i raditi na svojim idejama. U projektiranju tog interijera tema nam je bila priroda, tako da su u tom prostoru drveni podovi, trebalo bi u njemu biti i puno biljaka, a prevladavaju tople, prirodne boje. Uglavnom ne?e izgledati kao klasi?ni poslovni prostor.

?t o su vam ili t k o su vam u zor i u t vom k r eat ivn om r adu , u dizajn ir an ju in t er ijer a?

Nisam nikada bila sklona uzorima. Meni je uzor svatko tko napravi ne?to dobro i tko je ?ovjek.

Mislim da se od svakog mo?e ne?to nau?iti. Ne priznajem ljude koji isklju?ivo cijene nekog samo za?to ?to ima neki status ili je trenutno neko ime. Moja pokojna mama Neva je ?esto znala stati i popri?ati s na?im de?urnim ridikulima na ulici jer bi rekla da od svakog mo?e? ne?to nau?iti ili bar ?uti neku staru ?ibensku rije?, koja je zaboravljena.

?IBENSKI BOTUN M n ogi vjer ojat n o n e zn aju ili su zabor avili da je va?e dizajn er sk o djelo jo? u vijek jedin i r epr ezen t at ivn i slu ?ben i ?iben sk i su ven ir - sr ebr n a, f iligr an sk i izr a?en a k u t ija za n ak it u oblik u ?iben sk og bot u n a?

Alek san dr a Ale Gu ber in e.

Ja sam dobila prvu, a gospodin Guberina drugu nagradu za svoje bunare, pa njemu ni?ta nije bilo jasno. Zanimalo ga je koja se to sada ?mala? pojavila koja ga je pretekla. Ina?e jako cijenim gospodina Guberinu i njegov rad, te mi je tada moja nagrada bila jo? ve?a. Ja imam u sebi tu odva?nost da se ne bojim izazova. Bojim se samo bolesti i patnje... i skakavaca hahah. ?ivot je prekratak da bi ga tro?ili na neke strahove i shva?ali preozbiljno kako bi rekla moja mama.

Na ?alost taj je suvenir zaista prekrio vel zaborava. Mo?da gospodin Ljazer ?ivljak napravi po koji komad za neko vjen?anje ili sli?nu prigodu, ali u gradskoj upravi su na njega valjda zaboravili. Ne znam za?to je to tako.

Kada je gradona?elnik bio An t e ?u pu k darovan je tada?njem papi Ivanu Pavlu, premijeru Greguri?u, Franji Kuhari?u...

ZALJUBLJIVANJE U PRIRODNE PRIZORE I BOJE

Pr vu n agr adu n a t om n at je?aju za or igin aln i ?iben sk i su ven ir osvojili st e jo? k ao st u den t ica u k on k u r en ciji s n ek im ve? pr izn at im u m jet n icim a popu t k ipar a

Slikarstvo mi je najve?a ljubav. Na prijemnom ispitu na Arhitekturi bila prva upravo zbog bodova iz crtanja. To je moja stara strast, ali nisam ni razmi?ljala o tomu da upi?em Likovnu

Un u t ar n ji dizajn i je pr of esija, ali ?u la sam da vam je glavn a st r ast slik ar st vo?

33

akademiju jer mi je dizajn bio ne?to konkretnije, zanimljivije u profesionalnom smislu, a slikati mo?e? uvijek ma ?ime god se ?ovjek bavio. To je tada bio moj stav, ali danas bih samo slikala... da mogu.Ve? vidim atelier u prirodi,vrtu i hrpu boja,papire i studija... mo?da u penziji ha ha ha...

IPAK SE KRE?E Va? pr of esion aln i posao t em elji se u pr avo n a osje?aju za lijepo i u n o?en ju ljepot e u pr ost or e k oji n as ok r u ?u ju . M islit e li da lju di dan as im aju sm isao za est et ik u i da t e?e t om u da u ok olin u k oja ih ok r u ?u je u n ose u pr avo est et sk e elem en t e ili pak pr evladavaju k i? i n agr ?ivan je pr ost or a od van jsk og izgleda gr a?evin a do in t er ijer a?

Mislim da puno ljudi nema usa?ene te estetske kriterije i ne vidi ljepotu u malim, bitnim stvarima... ili je ne ?eli vidjeti. Ja se mogu odu?eviti nekim prizorom,zaljubiti se u trenutak vremena,komad prirode, predmeta, u prizore , boje koje nalazimo oko nas i koje na trenutak oduzmu dah... ali ljudi ne gledaju to, uop?e ne di?u glavu da bi to promatrali...mo?da zbog mi?ljenja da je to nebitno,manje va?no... zbog nedostatka energije ili mo?da receptora...ne znam.

Kak va su va?a isk u st va s on im a k oji t r a?e i k or ist e va?e dizajn er sk e u slu ge? Jesu li sk lon iji poslu ?at i savjet i dat i vam slobodu po?t u ju ?i est et sk e k r it er ije i pr avila st r u k e ili n am e?u svoj u k u s?

Mislim da je danas situacija puno bolja nego prije. Ljudi danas imaju na Internetu mogu?nost pristupa razli?itim stranicama koje se bave interijerima i eksterijerima i razvijaju osje?aj za estetiku.

Pa pogledajte koliko je samo u ?ibeniku jako lijepo s mjerom i ukusom ure?enih apartmana u povijesnoj jezgri. Ipak se kre?e, ali gledaju?i neki javni prostor i javni interes mislim da bi se moglo puno bolje i puno vi?e.

Oni koji utvr?uju te politike ure?enja prostora trebali bi imati vi?e osje?aja za tradiciju, za staro, za boje, za detalje, a ne te?iti

34

komercijalizaciji svega i sva?ega.

POVIJESNOJ JEZGRI ?IBENIKA TRA?I VI?E PO?TOVANJA St an u jet e u povijesn oj jezgr i, u zgr adi ?i?gor i? n a r ivi pa pr et post avljam da im at e i poseban osje?aj za n jezin o o?u van je. Kak av je va? st av o ak t u aln om odn osu pr em a t om dijelu gr ada?

Ja ne bih nigdje drugdje mogla ?ivjeti nego u povijesnoj jezgri mog ?ibenika. Ja je obo?avam.

Znam svaku zalijepljenu ?vaku na kamenim uli?icama. U ?ali za sebe ka?em da sam ?i?mi? i da ne mogu ?ivjeti izvan zidina. S terase moga stana ne vidim ni?ta nego more, kupolu katedrale i tvr?ave. Pogotovu no?u to sve izgleda nestvarno, kao kulisa.

Dobro je ?to se povijesna jezgra obnavlja... ali da li se u nju vra?a ?ivot? Razlikujem ?ivot u povijesnoj jezgri u vrijeme kada sam ja bila dijete, kada je ona bila puna ?ivota. Nakon rata je stara jezgra iseljena i nas je getana ostalo jako malo. Sada se uglavnom ure?uju samo apartmani. Mislim da bi kod svake intervencije u povijesnoj jezgri oni koji njome upravljaju trebali biti oprezniji, posavjetovati se s ljudima koji u njoj ?ive i poslu?ati ?to su njihove potrebe i interesi. Treba taj ?ivot u staroj gradskoj jezgri osje?ati i nova rje?enja prilagoditi onima koji u njoj ?ive, a ne nametati ne?to ?to je nelogi?no i neprirodno i to samo zato ?to je to ?netko? propisao. Mogu navesti samo primjer novog na?ina prikupljanja sme?a kojim se stanovnici povijesne jezgre maltretiraju pa ?ak i degradiraju.

Koji je smisao u tomu da mi stanari do kontejnera moramo stotine metara nositi vre?e sa sme?em po povijesnoj jezgri ili kako o?ekivati od ?ene od 80 godina da sme?e nosi s Gorice na rivu?. Jednako tako ne poklanja se pa?nja ni problemu parkiranja automobila koji su nepodno?ljivi. Sada poku?avaju zabraniti i t ir am ole u starim jezgrama dalmatinskih gradova, neshva?aju?i da ta tiramola je dio tradicije, a ona je i nastala kao potreba tih ljudi da negdje su?e robu. S druge strane imamo

35

Franka Baranovi? i njena majka Neva kao djevoj?ice na gotovo identi?nim fotografijama. ?umu kablova, starih instalacija u povijesnoj jezgri, a najnovije i bankomata.

M o?em o podsjet it i da st e javn o izn ijela pr ijedlog k ak o t o r ije?it i n a zadovoljst vo st an ovn ik a povijesn e jezgr e i k t om u jo? dobit i n e?t o ?t o bi m ogla bit i i dobr a pr om id?ba ?iben ik a. M o?et e li n am u k r at k o pr edst avit i t u va?u zam isao?

Drago mi je ?to je ovog ljeta uvedena brodska linija Mandalina - Martinska jer sam ja i o tomu govorila. Predlagala sam da se uvede brodska linija koja bi nama iz starog dijela grada ili iz Crnice omogu?ila da do?emo brodi?ima recimo do Mandaline odnosno Vrna?e i onda mini autobusima do Bioca,Vidika ili neke druge lokacije.

Trebalo bi, kao u Veneciji staviti nekoliko pontona, uvesti dva mala broda i kru?na minibusa i to je to. Time bismo pojednostavili ?ivot ljudima koji ?ive u starim dijelovima ?ibenika i rasteretili promet u gradu. Kada je rije? o parkingu za stanovnike povijesne jezgre palo mi je na pamet, ?esto plovim trajektima, da bi svi na?i automobili mogli stati na neki

36

stari trajekt koji bi bio usidren u ?ibenskoj luci.

Ka?u mi da je to neprovedivo i da su za to nadle?ni ?upanija, Grad, Lu?ka uprava... Ali kad se ne?to ho?e onda se rje?enje prona?e. Pa ?to se nije uspjelo napraviti za ?to je postojala jaka volja i potreba? Pa prokopali su Sueski kanal prije 250 godina.

Na tom trajektu bi radilo par zaposlenika koji bi preparkiravali na?e automobile. Danas u velikim gradovima vi?e nema toga da sam parkira? auto, uzme? klju? i ode?. Klju?eve se ostavlja onima koji na tim parkirali?tima rade i oni preparkiravaju automobile.

Na vrhu tog trajekta bi mogao biti neki klub i od njegove zarade bi se financirale pla?e djelatnika. Mogli bismo od tog trajekta napraviti atrakciju i svake godine dovoditi svjetske grafitere da ga uljep?aju grafitima i time otvoriti prostor za jo? jedan dobar festival. Na vrhu tog trajekta bi mogao biti neki klub i od njegove zarade bi se financirale pla?e djelatnika. Mogli bismo od tog trajekta napraviti atrakciju i svake godine dovoditi svjetske grafitere da ga

uljep?aju grafitima i time otvoriti prostor za jo? jedan dobar festival.

STARI ?IBENIK KAO RASPR?ENI OUTLET O?it o st aln o pr om i?ljat e k ak o u n apr ijedit i ?ivot u povijesn oj jezgr i. Ak t u aln a gr adsk a vlast pok u ?ava pr ovest i n ek e pr ojek t e za n jezin o gospodar sk o o?ivljavan je, popu t pr ojek t a Retail. Kak o gledat e n a t o? ?ivot u povijesnoj jezgri ljeti je zanimljiv i vrlo aktivan, ali zimi doslovno mogu do du?ana oti?i u pid?ami jer nikog ne sretnem na ulici. Zaista ne znam tko i kako osmi?ljava te politike upravljanja gradskom jezgrom jer se politikom zaista ne bavim niti me zanima, ali mislim da bi gradska vlast trebala sve prostore koji su u vlasni?tvu Grada u povijesnoj jezgri popisati i odlu?iti ?to s njima napraviti. Moj je prijedlog bio da se ti prostori, u po?etku mo?da i besplatno, ponude svjetskim brendovima, ali kao outleti. ?ibenik bi mogao biti svojevrstan raspr?eni outlet pa bi ljudi imali razloga dolaziti u povijesnu jezgru i zimi...jer vrijeme velikih trgova?kih centara mislim da polako prolazi.

M OJA M A JKA NEVA BARANOVI? Je li sva t a k r et ivn ost o k ojoj govor im odar k oji vu ?et e i od svoje m ajk e,Neve Bar an ovi?,m o?da n ajsvest r an ijei n ajk r eat ivn ije?iben ?an k eu 20. st olje?u ?

osje?aj je u meni stalno bio odmalena i uvijek sam znala da ?u upisati dizajn... na svu sre?u taj se fakultet i otvorio u sklopu Arhitektonskog fakulteta.

Istina, nakon zavr?ene srednje ?kole, a to je bilo u jeku rata, mama me je poslala u Italiju kod prijatelja kako bi nakon godinu dana u?enja jezika u Veneciji upisala Belle Arti, ali nisam je poslu?ala ve? sam se po isteku godine, u kojoj sam nau?ila talijanski jezik i stekla vrijedna poznanstva, vratila i upisala fakultet u Zagrebu gdje mi je bilo dru?tvo i za koji sam se pripremala kroz tu godinu.

Kazali st e da nemat e posebnih uzora u poslu, ali ?ini mi se da posebno mjest o u va?em ?ivot u zauzima upravo va?a majka Neva koju smo ve? nekoliko put a spomenuli, odnosno oboje rodit elja.

Jednako su na mene pozitivno utjecali i mama i tata Ivica. Ocu materijalna dobra u ?ivotu ni?ta posebno nisu zna?ila,koliko me?uljudski odnosi...?mora? imati onoliko o' koliko se mo?e? brinuti, sve ostalo ti je vi?ak? .Bio jako empati?an prema ljudima, posebno onim slabijima kao i prema ?ivotinjama.

Mama je bila oli?enje silne kreativne energije. Nije mi poznato da je itko na ovom svijetu imao toliku energiji kakvu je imala ona. Ni?ta joj, ba? ni?ta, nije bilo te?ko napraviti ni u obitelji ni za svoj grad i njegove ljude. Ostvarila se na svim poljima od glume, pisanja, slikanja, pjesni?tva, osmi?ljavanja razli?itih doga?aja poput karnevala, a bila je i odli?na kuharica i pravila je vrlo ma?tovite i ukusne torte. Svaku je, kada bi je dovr?ila, dala fotografirati, a napravila ih je vi?e od ?etiri stotine. Ona nije

Moja je mama zaista bila ?udo u svim na?inima kreativnog izra?avanja od slikarstva do pjesni?tva i glume. Imala je stra?an osje?aj za izbor boja.

Pokojni ?ibenski slikar Istok Frani?evi? uvijek je govorio da nitko ne mo?e pogoditi nijansu boja kao Neva. Koju god boju i nijansu zamislite ona ju je mogla izmije?ati. Jednostavno je intuitivno znala kako takva boja nastaje, a ja sam to naslijedila od nje. To ne mo?e? dobiti nekim definiranim omjerima nego jednostavno ima? osje?aj za to ili ga nema?. Da me netko pita kako sam tu boju dobila ne bih znala odgovoriti. Isto tako imam dar da mogu u?i u prazan, goli prostor i u tom trenutku vidjeti ga kako bi, kao gotov, najbolje izgledao. Taj

37

Svi u obitelji sviramo neki instrument.

NEIZM JERNA LJUBAV PREM A ?IBENIKU Uz sve t o ?t o je st var ala k r asila ju je i n eizm jer n a lju bav pr em a ?iben ik u , n jegovoj t r adiciji i k u lt u r i?

mogla bez toga da ne stvara na svim kreativnim poljima. Cijeli ?ivot je slikala. Nama je bilo normalno da se ?tafelaj s bojama nalazi u kuhinji, pokraj ?tednjaka, a znala je jednom rukom kuhati, a drugom slikati. U ?ibeniku je imala dvije samostalne izlo?be. Spavala je isklju?ivo u sjede?em polo?aju, naslonjena na ?est jastuka i uvijek s olovkom i papirom kraj sebe kako bi u svakom trenutku mogla zapisati misli koje su joj dolazile. Nikada nisam dobila od nje kruh u ?kartocu, a da mi nije na njega napisala neku mudru misao ili poruku. Nije mogla biti u le?e?em polo?aju. Uvijek je govorila kako ?e tako spavati na Kvanju. Od kada znam za sebe ona je slikala. Pisati je po?ela u pedesetim godinama, a kada je po?ela vi?e nije prestajala. Jo? kao djevojka glumila je u kazali?tu. Napisala je brojne osude Krnji na ?ibenskim karnevalima.

Osnovala je dramsku udrugu umirovljenika Providenca i za nju je napisala ?etiri komi?na kazali?na komada. Cijeli ?ivot je svirala harmoniku.

Ona je bila predmet njenog obo?avanja. Nema onoga u ?emu se nije kreativno oku?ala, a u svemu je bila samouka. No to nam je po raci. Jer moj djed, njezin otac, Zvonimir ?iki? koji je po struci bio strojar tako?er je bio kreativan. Izra?ivao je makete brodove od metala. Baka je pisala pjesme. Kao djevoj?ica plesala sam balet, ?etiri godine glumila sam u dramskoj grupi za mlade ?ibenskog kazali?ta u kojoj je tada bio i Goran Vi?nji?, sviram klavir...

Zaista je obo?avala ?ibenik i sve ?to je za njega vezano. Njezina se druga knjiga pjesama zove Jednostavno te volim, a to je poruka ?ibeniku.

Patila je stra?no zbog toga ?to u govoru nestaju te ?ibenske rije?i i koristila ih je kad je god mogla. Ostavila je za sobom i rje?nik starih ?ibenskih rije?i.

Pisala je uglavnom humoristi?nim stilom. Uvijek je govorila da ?e na kraju nadrljati onaj tko ?ivot shvati ozbiljno, a to je i moj moto. Sve je radila volonterski samo iz ljubavi prema svom gradu i iz te potrebe da se stvarala?ki izrazi. Dala nam je toliko ljubavi i zaista sam imala ludu sre?u ?to sam imala takve roditelje i takve kreativne i

U sl j ede?em br oj u : ?i v ot i dj el o N ev e Bar an ov i ?

?ASOPIS ZA KULTURU SJE?ANJA I PROM ICANJE ZAVI?A JNIH VRIJEDNOSTI GODI NA 8. # BROJ 35 # I ZLAZI MJESE?NO # I SSN 1847-6116 / UDK 008 (497-5-3 ?ibenik) www.mok.hr https:/ / issuu.com/ volimsibenik/ docs/ volim__ibenik # NAKLADNI K: Mo? komunikacije d.o.o., Trg Andrije Hebranga 11a ?ibenik sibeniknews@gmail.com # ZA NAKLADNI KA: Diana Feri? feric.diana@gmail.com 099 7333 628 # GLAVNI I ODGOVORNI UREDNI K: Stanko Feri? stanko.feric@gmail.com 099 7333 629 # DI ZAJN I GRAFI ?KA OBRADA: Mo? komunikacije d.o.o # COPYRI GHT: Mo? komunikacije d.o.o.

38

Jest e l i znal i... ...da je ?iben ikbio n a glasu k ao gr ad sen t im en t aln ihi du bokoem ot ivn ihm u ?k ar acask lon ihsam ou bojst vuzbog n esr et n ei n eu zvr a?en elju bavi?

Problem u?estalih samoubojstava mladih ?iben?ana zbog razo?aranja u ljubavi, postao je 1932. godine zabrinjavaju?i pa su se uzrocima te pojave po?eli baviti i stru?njaci.

Do tada se o toj neobi?noj pojavi u Dalmaciji pa i samom ?ibeniku govorilo uglavnom crnohumorno. Me?utim, broj samoubojstava zbog ljubavi nezadr?ivo je rastao, a 1932. godine bilo ih je toliko da je ?ibenik bio zavijen u crno. Te godine u kratkom vremenu ?ivot si je zbog ljubavi, odnosno zbog razo?aranja u ljubavi i zbog neuzvra?ene ljubavi, oduzelo ?ak pet ?ibenskih mladi?a u najboljoj dobi i u punoj snazi. Trojici je ljubavna bol bila tako te?ka i nepodno?ljiva da su si ?ivot oduzela ispijanjem solne kiseline ?to se smatra najbolnijom smr?u i najve?om patnjom. Ostala dvojica su se

odlu?ili na vje?anje i utapanje.

Iako se sumnja da je u jednom slu?aju odluka na samovoljni odlazak s ovog svijeta pala zbog pronevjerenog novca i taj se slu?aj dovodi u vezu s ljubavnim patnjama jer je isto tako navodno, pronevjeru mladi? po?inio da bi se domogao novca koji bi mu omogu?io da o?eni voljenu djevojku.

U Dalmaciji se naveliko pri?a o zbivanjima u ?ibeniku, a op?e je mi?ljenje da su ?iben?ani previ?e sentimentalni i previ?e osjetljivi na ljubavnu bol. Kao suprotnost spominju se ?iben?anke koje sigurno imaju isto kao i mladi ?iben?ani sijaset ljubavnih problema i drama, ali si zbog toga ne oduzimaju ?ivot.

Tada?nji ?ibenski kroni?ari nisu se mogli sjetiti kada se posljednji puta zbog ljubavi i razo?aranja u ljubavi ubila neka ?iben?anka.

27

...da su br a?a An t e i Rade Lau r i? 1931. godin e n abavili r evolu cion ar n i elek t r i?n i apar at za t r ajn u on du laciju kose i da je t o bio pr vi elek t r i?n i apar at za st var an je post ojan e f r izu r e u Dalm aciji?

Bra?a An t e i Rade Lau r i?, vlasnici frizerskog salona Bra?a Lauri? objavili su 25. sr pn ja 1931. godine oglas kojim obavje?tavaju ?iben?anke da

su nabavili suvremeni elek t r i?n i apar at za t r ajn u on du laciju k ose. Vijest da je frizersko brija?ka radnja Bra?a Lauri?, nabavila taj revolucionarni aparat pomo?u kojeg se stvara postojana frizura i oblikuju najmodernije frizure, bila je prava senzacija. ?iben?anke su bile odu?evljene. Vijest se pro?irila i u Trogiru, Splitu i Makarskoj pa su mnoge dame dolazile u ?ibenik kako bi uredile frizuru pomo?u elektri?nog aparata za trajnu ondulaciju, koji je tijekom naredne ?etiri godine, sve do 1935. godine, bio jedini takav aparat u Dalmaciji.

Frizersko brija?ka radnja Bra?a Lauri? nalazila se u sredini Kalelarge, glavne i najva?nije ?ibenske ulice u kojoj su radnje imali najugledniji ?ibenski trgovci i obrtnici. Tu su poslovnice imale banke i osiguravaju?a dru?tva ?to zna?i da je i salon Bra?a Lauri? imao poseban dru?tveni status. Nije

... i pr vi ?iben sk i apar at za t r ajn u on du laciju .

Pr vi svjet sk i ...

28

svatko mogao poslovati u Kalelargi, u poslovnom i dru?tvenom srcu gra?anskog dijela ?ibenika.

Bra?a Lauri? su elektri?ni ure?aj za trajnu ondulaciji nabavila ?im se pojavio pa su tako unaprijedili i modernizirali svoje usluge. Njihov salon bio je otvoren 1930. godine, i dugo vremena je bio jedina brija?ko - frizerska radnja koja je redovno objavljivala oglase u novinama i to ne samo u Dalmaciji nego i u drugim

gradovima Kraljevine Jugoslavije pa ?ak i najzna?ajnijim dr?avnim novinama koje su izlazile u Zagrebu i Beogradu.

Prije nabave elektri?nog ure?aja za trajnu ondulaciju bra?a Lauri? su kao i drugi ?ibenski frizeri koristili naprave za kovr?anje kose koje su izmislili francuski frizer M ar cel Gr eat u i njema?ki frizer Kar l Lu dw ig Nessler . Greatu je 1872. godine patentirao trajnu ondulaciju pomo?u zagrijanih ?kara, a Nessler je 1906. godine izumio ?eljeznu ondulaciju, prete?u moderne trajne ondulacije, pomo?u metalnog obru?a i kemijskog sredstva kojeg je dobio iskuhavanjem vode i k r avlje m ok r a?e te jo? nekih dodataka.

Ondulacija je, kratko re?eno, proces pomo?u kojeg se ravna kose kovr?a ili uvija tako da bude valovita zbog ?ega je popularno nazvana minival.

Smisao ondulacije je nagla?avanje ljepote ?enskog lica stvaranjem vizualno bogatije i gu??e kose. Ondulirana kosa ?ene ?ini elegantnijima i privla?nijima ?to su znali jo? stari Egip?ani najmanje milenij i po prije ro?enja Krista. Od Egip?ana tu modu su preuzeli stari Grci i Rimljani, a pre?ivjela je i opstala sve do danas iako nije bila uvijek jednako moderna i popularna.

Tridesetih godina pro?log stolje?a trajna ondulacija bila je na vrhuncu slave pa ulaganje bra?e Lauri? u naprednu frizersku tehnologiju nije bio ni slu?ajan, ni poslovno nepromi?ljen potez. U to vrijeme modu su, manje vi?e kao i

?iben ?an k e t r ideset ih godin a 20. st olje?a

29

danas, diktirale Hollywoodske filmske zvijezde koje su bile popularne i u ?ibeniku. ?iben?ani su osobito voljeli glumicu Jean Har low , seks simbol ludih tridesetih, ?iji je za?titni znak bio upravo ondulirana kosa. Nazivali su je Plava ili Plat in ast a Bom ba, a obo?avali su je i ?ene i mu?karci. Njenu slavu je tek ?ezdesetih godina zasjenila druga ondulirana plavu?a, M ar ilyn M on r oe. ?iben?anke su tridesetih godina 20. stolje?a mogle pratiti svjetske modne trendove pratiti zahvaljuju?i bra?i Lauri?, Anti i Radi, u ?ijem su frizersko - brija?kom salonu s posebnim odjelom za dame bili zaposleni frizeri Ivo Vu dr ag i M ir k o Pavasovi?.

...da su ?iben ?an i 1925. godin e odbili su djelovat i u osu di ?en a koje pu ?e i n ose h la?e i da su pr edlagali don o?en je dek lar acije koja ?en am a daje slobodu pu ?en ja, n o?en ja h la?a, ?it an ja n ovin a u javn ost i i zala?en ja u k avan e bez osje?aja sr am ot e? odbili sudjelovati u javnoj osudi ?ena koju su potaknuli konzervativci iz Splita te su odlu?no ostali pri stavu da u tim pojavama nema ni?eg ru?nog i nemoralnog kao i pri mi?ljenju da se ?en am a n e m ogu n am et at i pr avila k oja ?e u m an jivat i ili ogr an i?avat i n jih ovu osobn u slobodu .

?en a im a pr avo pu ?it i n a javn om m jest u , zalazit i u k avan e, ?it at i n ovin e i u javn ost i n osit i h la?e. Pu ?en je, n o?en je m u ?k ih ga?a i k r at k a k osa, smatrali su ?iben?ani, n isu zn aci lo?eg pon a?an ja ?en e i n jen e pok var en ost i.

Ist o t ak o n e m o?e se sm at r at i da ?en e k oje pu ?e i n ose ga?e odu zim aju slobodu m u ?k ar cim a ili, n e daj bo?e, om alova?avaju ?en sk i r od ili obezvr e?u ju u r o?en i ?en sk i sek sepil.

Bili su to stavovi ?iben?ana koji su 1925. godine

30

?t ovi?e, bio je stav ?ibenskih mu?eva, treba donijeti deklaraciju koja ?e slu?beno ?enama omogu?iti da u javnosti pu?e, ?itaju novine, zalaze u kavane i nose hla?e kao i prava na sve druge modne slobode u z u vjet n epr et jer ivan ja i n e?k odljivost i t ak ve m ode pr em a m aj?in st vu .

...da su u ?iben ik u za r azlik u od dr u gih gr adova u li?n i pr odava?i n ovin a, kolpor t er i, bile i djevoj?ice i t o sasvim m ale djevoj?ice od sedam i osam godin a? bili stari 10 do 12 godina, a djevoj?ice iz siroma?nih ?ibenskih obitelji postajale su kolporterke ve? u dobi od 7 ili 8 godina.

Sm at r alo se da su m an jak i m an j?ica, dobr o zar adili ak o su od dn evn e pr ovizije i m an ?e m ogli k u pit i 1/ 8 k r u h a.

Zahvaljuju?i ?iben?aninu koji se ?alio da kolporteri po?inju prodavati splitski Jadranski dnevnik tek u 13,30 sati iako ta novina u ?ibenik sti?e rano ujutro pa ga po?tari pretplatnicima dostavljaju ve? do 10 sati, saznalo se da su u ?ibeniku uli?ni prodava?i novina bile i sasvim male djevoj?ice. Ta ?alba otkriva da su ?iben?ani dje?ake kolportere nazivali m an jcim a, a djevoj?ice m an j?icam a.

Kada su ?eljeli kupiti novine dozivali su ih i drugim imenima. Dje?ake su osim m an jci, nazivali jo? i: m u lac, dje?ak i k lapac, a djevoj?ice kolporterke: m a?k ica i djevoj?ica m ala.

Dje?aci, uli?ni prodava?i novina obi?no su

31

Kozm et i?k i salon " ZDENKA" / vl. Zden k a Bogdan ovi? / Blajbu r ?k ih ?r t ava 1, 22000 ?iben ik / 022 336-237 / 098 1742-684 / h t t p:/ / w w w.k ozm et ick i-salon -zden k a.h r /

VIDIKOVCI N ACION ALN OG PARKA KRKA

UHVATITE OSEBUJN U RASKO? KRKE POGLEDOM S VIDIKOVACA

Uz 22 pou ?n o-pje?a?k e st aze i 470 k ilom et ar a bicik list i?k ih r u t a u Nacion aln om par k u ?Kr k a? n alazi se pet sam ost aln ih vidikovaca k oje Javn a u st an ova ?Nacion aln i par k Kr k a? pr edst avlja t ijekom sr pn ja i k olovoza k ako bi n adah n u la posjet it elje n a ot k r ivan je n jegovih izn im n ih pr ir odn ih i k u lt u r n opovijesn ih vr ijedn ost i.

VIDIKOVAC M ANASTIR KRKA

Gdje je?

Vidikovac manastir Krka ure?en je na cesti koja se spu?ta s bukovi?kog platoa do Carigradske drage, mo?varnog pro?irenja korita rijeke Krke i manastira Krka nedaleko od Kistanja.

Kak o do?i do n jega?

Pristup vidikovcu je lak i jednostavan jer se do njega dolazi dobrom asfaltnom cestom iz Kistanja.

Manastir Krka (manastir sv. Arhan?ela)smje?ten je u kanjonu rijeke Krke tri i po kilometra isto?no od Kistanja na mjestu gdje je rijeka Krka stvorila pitomu zaravan i te?e tako mirno da se doima kao da spava. Jedan je to od najve?ih kulturno povijesnih kompleksa na rijeci Krki i u NP Krka. Manastir Krka jedno je od najva?nijih duhovnih sredi?ta pravoslavne dalmatinske eparhije koja ima sjedi?te u ?ibeniku. U pisanim dokumentima spominje se od 1402. godine, a Podignut je na temeljima starijeg, eremitskog samostana. Uz samostan je podignuta crkva

gra?ena u bizantskom stilu, a njen zvonik datira iz 1790. godine. Uz stari dio manastira s mona?kim sobama i crkvom u novije je doba izgra?ena je masivna zgrada pravoslavne bogoslovije.

Najljep?i pogled na manastir pru?a se upravo s vidikovca Manastir Krka, koji je ure?en na mjesta gdje su vrata svim vjetrovima zatvorena i gdje se manastir ugleda iznenada, bilo s koje strane putnik dolazio. Pejsa?om dominira umiruju?e zelenilo u koje su utopljeni crkva i samostan, stoljetni dom pravoslavnih kalu?era sv. Vasilija. Za svaku je preporuku spustiti se s vidikovca do manastira i pro?etati stazom Manastir Krka, uz rijeku te posjetiti manastir, njegovu riznicu, misti?ne katakombe i crkvu.

VIDIKOVAC BRLJAN Gdje je?

Vidikovac Brljan ure?en je pri vrhu brine na desnoj obali rijeke Krke, nedaleko od raskri?ja

36

na kojem se cesta Drni? - Oklaj spaja s cestom D59 Kistanje - Knin. Usputna je to?ka pri tranzitnom putovanju ili ciljanom izletu do rimskog vojnog amfiteatra Burnum, Manojlova?kih slapova, Manastira Krka ili Eko kampusa Puljane.

Kak o do?i do n jega?

Do vidikovca Brljan dolazi se suvremenim asfaltnim prometnicama iz pravca Knina i Kistanja te iz Drni?a ili Miljevaca preko Oklaja.

Pri vrhu brine na desnoj obali rijeke Krke nedaleko od raskri?ja na kojem se cesta Drni? Oklaj spaja s cestom D59 Kistanje - Knin, ure?en je lijep i prostran vidikovac Brljan s kojeg se pru?a najljep?i pogled na slap Brljan (?ori?a buk) visok 15,5 metara i jezero Brljan (Bjelober, ?ori?a jezero), te vodoplavnu nizinu izme?u slapa Brljan i Manojlova?kih slapova.

Ovaj vidikovac poseban je jer u svako doba godine pru?a druk?iji prizor. Krajolik se mijenja u ?irokom rasponu pa se u prolje?e kada Krka nabuja s tog mjesta uka?e ne jedno, nego dva jezera; jezero Brljan i lijepo bezimeno izme?u slapa Brljan i Manojlova?kih slapova koje traje tek nekoliko dana ili tjedana, a tko tu do?e kasnije, kada vodostaj Krke opadne, vidjet ?e umjesto jezera polja i livade.

U prolje?e, ali i tijekom jeseni i zime u godinama kada su oborine obilnije, i slap Brljan rasko?no se pjeni i pr?ti, a nad njim se nadvijaju duge.

Sedrene barijere Brljana povezane su

suvremenim mostom koji povezuje Miljevce i Podprominje s Bukovicom. Most koji je u davna vremena povezivao anti?ke gradove Burnum i Promonu i preko kojeg je kasnije prelazila rimska cesta nalazio se nizvodno od sada?njeg mosta gotovo iznad samih Manojlova?kih slapova.

Po gled s vid ikovca Brljan, o ?aravaju ?i je, a jo ? je izazovn iji kad a ga se gled a kroz p r izm u b u r n e d revn e p ro ?lo st i kad a je Kr ka n a t o m m jest u sp ajala ilir ska p lem en a ko ja su t u o b it avala, a kasn ije razd vajala Ilire o d Rim ljan a i p ovezivala d ijelove Rim sko g car st va n a ist o ?n o j o b ali Jad ran sko g m o ra. a.d.v.

37

IZ PRO?LOSTI RIJEKE KRKE

PROJEKT URE? EN JA PJE?A?KIH STAZA, PUTOVA I VIDIKOVACA UZ RIJEKU KRKU POSTOJAO JE VE? 1934. GODIN E Svijest o vrijednost, ljepotama, potencijalima te nu?nosti za?tite i o?uvanja rijeke Krke, njenih prirodnih fenomena i povijesne ba?tine te va?nosti njihove turisti?ke valorizacije u suvremenom smislu te rije?i, javila se ve? u drugoj polovici 19. stolje?a. Ta svijest bila je prisutna i u vrijeme kada se na slapove Krke gledalo kroz prizmu novih izvora energije, a njihova ljepota mjerila, izme?u ostaloga, i konjskim snagama. Dovoljno je vidjeti s koliko se brige o prirodi 1894. i 1895. godine pristupalo izgradnji hidroelektrane Krka na Skradinskom buku (tj. tada Slapovima Krke, kako su, za razliku od Skradinjana te slapove sa svoje strane nazivali ?iben?ani). Prvi moderni turisti stigli su u ?ibenik zbog blagdanskog slavlja sv. Petra i Pavla i Skradin zbog Skradinskog buka ve? 29. lipn ja 1884. godine, a prvi i najpoznatiji vidikovac bio je ure?en devet godina ranije, 1875. godine kada ga je Skradinski buk posjetio Fr an jo Josip I., car austrijski i ugarsko-hrvatski i ?e?ki kralj. Kasnije, u razdoblju izme?u dva svjetska rata kada je po?eo bujati suvremeni turizam, ta je svijest ja?ala. Slapovi rijeke Krke postaju jednom od najve?ih europskih turisti?kih atrakcija i najva?nijih turisti?kih proizvoda ?ibenika, Skradina i Dalmacije. Usporedo s rastom zanimanja turista za rijeku Krku njene slapove i druge znamenitosti i ljepote du? njenih obala, ja?ale su inicijative da se Krka i njeno porje?je bolje za?tite i kvalitetnije valoriziraju.

Najzanimljivija i najkonkretnija, prije prijedloga u o?ujku 1941. godine da se Krka proglasi nacionalnim parkom, bila je inicijativa ?ibenskog Dru?tva za promet stranaca "Putnik" da se porje?je Krke istovremeno za?titi u u?ini dostupnijim turistima , izletnicima i rekreativcima(!) planskim ure?enjem pje?a?kih i izletni?kih staza te pristupnih putova i vidikovaca.

38

Au t obu s ?iben sk og Dr u ?t va za pr om et st r an aca Putnik, 1934. giodin e.

Nositeljtog projektatrebaloje biti Dr u ?t voza za?t it u i u n apr e?en jepor je?ja r ijek e Kr k e Rijeka Krka od izvora do u??a. U prijedlogu za osnivanje dru?tva Rijeka Krka od izvora do u??a, nagla?ava se da je njegova primarna svrha ja?an je svijest i o vr ijedn ost im ar ijek e Kr k e i n u ?n ost i n jen e za?t it e t e u pozor avan je n a osjet ljivost i Kr k e i n jen og por je?jan a on e?i??en jei pr ek om jer n uizgr adn ju ,a sekundarna ot var an ja n jen ih ljepot a t u r ist im a i lju bit eljim apr ir ode u cilju u n apr e?en jat u r izm a i st jecan jam at er ijaln edobr obit iod t u r izm a.

Osim na ure?enju pje?a?kih i izletni?kih staza te vidikovacakoje se planiradisk r et n ou k lopit iu ok oli? n ad n ajve?im at r ak cijam ar ijek e Kr k e k ao ?t o su Slapovi Kr k e, Ro?k i slap, M an ojlova?k i slapovi, Topoljsk i bu k , Visova?k o jezer o i ot ok Visovac, Lozovac t e u ??e r ijek e ?ik ole u Kr k u , dru?tvo je imalo namjeru raditi na u n apr e?ivan juspor t sk og r ibolova k ao n ove t u r ist i?k e m ogu ?n ost i te uvo?enju plovidbe k ajacim a n a za t o pogodn im dijelovim at ok a r ijek eKr k e.

Na osniva?kusjednicu dru?tva Rijeka Krka od izvora do u??a, bili su pozvani predstavnicisvih mjesta kroz koja protje?erijekaKrka.

-In t en cijaje osn iva?aovogdr u ?t va,stoji u pozivu,da k r ajeve ok o r ijek e Kr k e popu t Plit vi?k ih jezer a,

gr adn jom pot r ebn ih o bjek at a pr et vor i u ljet ovali?t ei spor t sk osast ajali?t e,i t ak o om ogu ?i st r an imt u r ist im a?t o u dobn ijii ?t o du ?i bor avak .

Osniva?kaskup?tinaDru?tvaza za?titu i unapre?enje porje?ja rijeke Krke Rijeka Krka od izvora do u??a, odlu?enoje na inicijalnimsastancima21. k olovozai 25. r u jn a 1934. godinena sjednicamadru?tvaPutnik, trebala je biti odr?ana u prostorijama Udr u ?en ja t r govaca?iben ik u nedjelju 30. r u jn a 1934. godine.

Je li dru?tvoRijekaKrka od izvorado u??a,osnovanone zna se pouzdano jer o osniva?koj skup?tini nisu prona?enipisanitragovi.

Budu?i da ga se u narednim godinamado po?etka Drugog svjetskog rata ne spominje, vjerojatno da nikada nije za?ivjelo, ali je zanimljivo otkriti da se otkrivanjuljepotai znamenitostirijekeKrkeure?enjem sustava staza, putova i vidikovaca prije 85 godina razmi?ljalona isti na?in kao i danas.

Da je ta inicijativa bila ozbiljna i da se na njenom ostvarivanjusustavno radilo, svjedo?i informacijada su ?ibenski Putnik i dru?tvo Rijeka Krka od izvora do u??a,imali zajedni?kogdelegatana skup?tiniDr u ?t ava za u n apr e?en jet u r izm aDalm acijeu Splitu.Delegat je bio danaszaboravljenii nepoznati?iben?aninNik o Kecm an.

39

DAN AS,KAO I U PRO?LOSTI,SVAKI N OVI ?IBEN SKIPROJEKTPRATE PROJEKTIRAZVOJAI UN APRE? EN JA VODOOPSKRBE I ODVODN JE Poduze?e Vodovod i odvodnja kroz svoju je dugu povijest stalno pratilo rast i razvoj ?ibenika i ?ibenskog podru?ja. Zajedno je s njim i ono je raslo i ?irilo vodoopskrbni sustav.

Jedan od projekata u realizaciju kojeg se Vodovod uklju?io s posebnom pa?njom i odgovorno??u bio je izgradnja nove zgrade ?ibenske gimnazije. Radovi na toj velebnoj zgradi po?eli su 1. pr osin ca 1935. godine, a do njenog otvorenja 9. svibn ja 1937. godine, Vodovod je prema vlastitim projektima, uz pomo? kooperanata iz ?ibenika koje je izabrao putem javnog natje?aja, na vrijeme i bez ka?njenja dovr?io instalaciju ne samo vodovoda

nego i sustava centralnog grijanja. Pra?enje dinamike izgradnje nove zgrade gimnazije bio za Vodovod veliko isku?enje jer su zbog krize na svjetskom tr?i?tu drasti?no poskupjele vodovodne cijevi. Cijene su toliko porasle da je bilo upitno ho?e li gimnazijska zgrada mo?i biti otvorena na vrijeme. Problem je rije?en zahvaljuju?i dobrim poslovnim vezama Vodovoda s proizvo?a?ima iz Slovenije.

Iste godine Vodovod je, prate?i razvoj ?ibenika i

40

njegovih potreba, investirao u pro?irenje crpne stanice pod Skradinskim bukom i pove?anje njenih kapaciteta. Usporedo s tim radovima poduze?e Vodovod je iniciralo potpunu rekonstrukciju i modernizaciju vodovoda u ?ibenskoj bolnici. Bolnica je izgra?ena 1883. godine, ?etiri godine nakon ?to je potekla voda iz prvog ?ibenskog vodovoda. O njenim potrebama odmah se vodilo ra?una, me?utim radilo se parcijalno i neplanski, a i vrijeme je u?inilo svoje pa se bolnica suo?avala s velikim pote?ko?ama zbog slabe i neredovite opskrbe vodom, a hrvala se ?estim pucanjem cijevi i nesta?icama. Obnova bolni?kog vodovoda bio je zahtjevan posao jer cijevi koje su do tada bile ugra?ivane u bolni?ke objekte nisu mogle podnijeti pove?anje pritisak, a bez toga nije bilo mogu?e osigurati urednu opskrbu. Stru?njaci Vodovoda osmislili su vlastito tehni?ko rje?enje za mehani?ko pove?anje pritiska, napravili su projekt nove vodovodne mre?e u bolnici i

osigurali sav potrebi materijal. Radovi na modernizaciji bolni?kog vodovoda bili su zavr?eni krajem 1938. godine, a najve?i dio tog osuvremenjenog bolni?kog vodovoda funkcionira bez ve?ih pote?ko?a i danas nakon vi?e od 80 godina.

Projekt izgradnje brane i glavne javne ?esmu u sredi?tu Zlarina, ?i??enje i ure?enje dna budu?eg jezera, postavljanje glavnog cjevovoda, kao i tro?kove izgradnje najsuvremenijeg sustava filtriranja vode najavljeno je, financirat ?e dr?ava, Kraljevina Jugoslavija. Tro?kove dovo?enja ?iste,

Vodovod je, osim toga prije 85 godina poku?avao rije?iti i problem opskrbe ?ibenskih otoka pitkom

vodom. Razmatrane su mogu?nosti polaganja cijevi na morsko dno izme?u Brodarice i otoka Krapnja, ali do realizacije tog projekta nije do?lo.

S druge strane kao rje?enje problema trajne opskrbe vodom ?itelja Zlarina, predlagala se izgradnja umjetnog jezera na tom otoku.

zdrave i pitke vode do svojih ku?a trebali su platiti sami Zlarinjani, ali je za njih voda trebala biti besplatna. Projekt je bio vrlo ozbiljan jer je na U kolovozu1934. godine Vodovodje priop?ioda je u njemu radio in?enjer Nik ola M ak ale, tada?nji suradnjis resorniminstitucijamaPrimorskebanovine na?elnik op?ine Zlarin, koji je kao vrhunski nakon terenskihizvida i izmjera spreman za po?etak stru?njak bio jedan od glavnih projektanata gradnje umjetnog jezera na Zlarinu jer su mjerenja suvremenog vodovoda Sarajeva, glavnog grada potvrdila da akumulacijaoborinskih i buji?nih voda Bosne i Hercegovine. Umjetno jezero na Zlarinu mo?e zadovoljitigodi?njepotrebe?itelja tog otoka ne nije izgra?eno, ali taj projekt na zanimljiv na?in samo pitke i potro?nevode u doma?instvima,nego bi svjedo?i o kontinuitetu brige i napora poduze?a je bilo dovoljno i za zalijevanje vrtova i odr?avanje Vodovod da svim stanovnicima ?ibenika i oku?nica ?to se dovodilo u svezu s unapre?enjem ?ibenskog kraja bez obzira na te?ko?e osigura kvalitete?ivota i stvaranjemuvjeta za razvoj turizma opskrbu pitkom vodom na ?emu se intenzivno i s jednakim marom radi i danas a.d.v. na Zlarinu.

RADNO VRIJEM E VODOVODA I ODVODNJE d.o.o. 07:00 ? 15:00 Slu ?ba pr ipr em e r ada: Radno vrijeme sa strankama je od 8:00 do 13:00, svakim radnim danom osim srijede, pauza od 10:00 do 10:30 Telefonske informacije iz nadle?nosti Slu?be pripreme dostupne su od 13:00 do 15:00 sati. Slu ?ba pr odaje ? blagajn a: Radno vrijeme sa strankama svaki radni dan od 07:30 do 13:30., pauza od 10:00 do 10:30.

DE?URNA SLU?BA 022 778-100 Radno vrijeme: svaki dan od 0 - 24 sata Intervencijena sustavu vodoopskrbei vodovodnimpriklju?cimado glavnogvodomjerate sustavu javne odvodnjeotpadnihvoda CENTRALA 022 311 830 UPRAVA Frane Malenica,dipl.oec. direktor 022 311-860 TEHNI?KI SEKTOR ?eljko?trkalj,dipl.in?.gra?.tehni?kidirektor022 311-830 kontakt@vodovodsib.hrvodovodsi@net.hr

41

INTIM NA POVIJEST

?totrebau?initikavalir kadadamapri plesu osjeti njegovu zainteresiranuspolnu o?itosti to do?ivi kao kompliment?

M u ?k ar ac pr i pl esu s dam om n e sm i j e dozv ol i t i da on a dodi r om n a sebi osj et i n j egov u m o?ebi t n u po?u du , a dam a n i pod k oj i m i zgov or om n e sm i j e do?i n a pl es bez don j eg r u bl j a, ak o o?ek u j e br ze pl esov e i pr opu h u pl esn oj dv or an i k ak av j e po?el j an l j et i za v el i k i h v r u ?i n a.

Kao ?to je u 21. stolje?u pojava dru?tvenih mre?a ili elektri?nih romobila i bicikla nametnula potrebu dono?enja novih zakona, pravila igre i ure?enje dru?tvenog pona?anja tako je tridesetih godina 20. stolje?a, trebalo mijenjati pravila, bonton pa i zakone zbog novih plesova. Pojavili su se dinami?ni charleston, shimmy, foxtrot, fox-blue i shimmy-fox, ali i po tada?nje dru?tvene norme pogubniji spori plesovi poput bostona i bluesa. Te nove plesove koji su preko no?i postali moderni trebalo je, naravno nau?iti pa su se i u

?k ola plesa i...

... gr acijaln e u m jet n ost i ?iben ?an in a Car la M at t iazzija. ?ibeniku, u to doba poznatom po odli?noj glazbi, izvrsnom jazzu i sjajnim plesa?icama i plesa?icama, pojavili u?itelji modernih plesova. Ali ti novi plesovi nisu bili ?edni kao stari pa nije bilo dovoljno nau?iti samo korake i pratiti ritam. Potpuno su se promijenili odnosi izme?u plesa?ica i plesa?a. ?ene su po?ele dolaziti na ples same bez pratnje roditelja, bra?e ili kavalira, a one su privukle usamljene mu?karce, udvara?e, zavodnike, profesionalne ljubavnike, novu vrstu kavalira pa i pasionirane plesa?e bez ljubavnih namjera.

44

PROFESORI GRACIJALNE UM JETNOSTI Zbog toga su se i u ?ibeniku, uz ve? poznate u?itelje plesa, pojavili u ?it elji gr acijaln e u m jet n ost i me?u kojima je bilo i diplom ir an ih pr of esor a gr acijaln e u m jet n ost i. Najpoznatiji u?itelj plesa i gracijalne umjetnosti bio je vrsni ?ibenski ma?ioni?ar, plesa?, opsjenar, akrobata i majstor cirkuskih vje?tina, Car lo M at t iazzi koji ?e se nedugo iza Drugog svjetskog rata proslaviti u SAD-u kao vrhunski majstor kabareta i varijetea. ?to su radili ti profesori i u?itelji gracijalne umjetnosti? Njihova je misija bila da plesa?ice i plesa?e podu?e kako se treba pona?ati na plesu. Oni su, pojednostavljeno re?eno, davali poduku iz novog plesnog bontona.

Pravila su bila uvozna, ali su u njih unesene i neke lokalne posebnosti. Uglavnom, postojalo je desetak novih plesnih zakona kojih su se plesa?ice i plesa?i morali pridr?avati da bi se na plesu lijepo zabavili, da bi u?ivali u glazbi bez nevolja i neugodnosti te, u kona?nici ako se uka?e prilika, na zgodan i dru?tveno prihvatljiv na?in prona?li ljubavnog ili ?ivotnog partnera.

Podukom iz gracijalne umjetnosti, osim plesnog bontona, bilo je obuhva?eno odijevanje, osobna higijena, kretanje plesnom salom, kontrola znojenja, suzbijanje zadaha iz usta, pravilan izbor odje?e, upute za pra?enje dama nakon plesa, uporaba ?a?a za razna pi?a i niz drugih vrlo prakti?nih stvari. Uz dodatno pla?anje mladi?i su od profesora gracijalne umjetnosti mogli dobiti disk r et n u podu k u k ak o se k or ist e k on dom i, a nevine, neiskusne i nespretne upu?ivali su s osobnim preporukama u bordele k svojim suradnicama, javnim damama posebno educiranim za seksualno neiskusne mladi?e, ali i zr eliju gospodu sam ce k ojim a se jo? n ije posr e?ilo.

PLES DO ZORE I JUTARNJI VALCER

PREDPLESNA ?KOLA ZA NEVINE, NEISKUSNE I NESPRETNE M LADI?E 45

Plesovi su dvadesetih i tridesetih godina 20. stolje?a u ?ibeniku po?injali u 17 sati, a zavr?avali su ovisno o prigodi i atmosferi. Kada su do?li novi plesovi, plesalo se do zore s tim da su se do pono?i ili ure dvije iza pono?i plesali ?ivi, dinami?ni plesovi, a kasnije spori, senzualni plesovi uz prigu?eno svjetlo no boston i blues nisu u ?ibeniku istisnuli tango pa ni valcer koji se, primjerice u hotelu Krka, redovito plesao u cik zore kada bi ?ibensku rivu obasjale prve zrake sunca.

PLESNIM BONTONOM ZA M U?KARCE UPRAVLJA JU ?ENE

Nije svejedno kako se za vrijeme plesa pona?a.

To je svakako va?no za mu?karce, jer ako ne umiju da se pona?aju kako treba, gube u o?ima ?ena kojima ?ele da se dopadnu. Gube mnogo, a najve?i gubitak je ?ansa da im izabranica uzvrati simpatiju. ?ene tako?er treba da nau?e kako se treba pona?ati jer i one su pozvane da ?ire bonton me?u mu?karcima i daju pravac lijepom pona?aju kako i same ne bi gubile mnogo od onoga ?to plesom mogu dobiti.

DVOJBE I STREPNJE ZBOG KORPE Prvi i najozbiljniji savjeti rje?avali su prvi i najve?i problem, problem korpe - dvojbi, strepnji i neizvjesnost u pogledu pozivanja odnosno odazivanja ili odbijanja tj. davanja korpe, za ples.

-Im a velik i br oj m u ?k ar aca,k oji m isleda su plat iv?i u lazn icu , st ek li apsolu t n o pr avo da ple?u s bilo k ojom dam om ,k oja se n alazi u plesn oj sali. To je pr avilo vr ijedilo n ek ada, a dan as vi?e vr ijedi, zabilje?io je ?ibenski novinar Manfred Makale, -M u ?k ar ac n ije gospodar u dvor an i za ples jer m oder n a ?en a i n a plesu ost var u je svoju r avn opr avn ost Da, . m u ?k ar acim a pr avo zam olit i svak u dam u da ple?e s n jim , ali je n e m o?e n at jer at ida ple?e s n jim ili o?ek ivat ida je obvezn a plesat i s n jim . Ne sm ije je n a-zvat in epo?t en omili n epr ist ojn om ak , o ga on a odbije,jer k olik o god on im ao pr avo t r a?it i, da ple?e s n jim ist o t olik o je n jen o pr avo da ga odbije. Kad n ek i m u ?k ar ac dobije korpu, n ek a t o n e sm at r a u vr edom . Jo? m an je je u m jesn o da k avalir dam u , k oja ga je odbila,k asn ijepozivan a odgovor n ostili bu de gr u b i n eu ?t ivpr em at oj dam i. Sasvim je pr ir odn oda n i sam a dam a,k oja odbijam u ?k ar caza ples n e sm ije t o ?in it i gr u bo i n et ak t i?n o. On a m or a n a?i pr ih vat ljiv izgovor i n e sm ije odm ah pr ih vat it i poziv n a pless dr u gimm u ?k ar cem .

M U?KE PLESNE BITKE ZA NA JLJEP?U DAM U O?IM A I M IM IKOM Carlo Mattiazzi,kojeg su kao u?iteljaplesa i profesora gracijalnog pona?anja cijenili u Splitu vi?e nego u ?ibeniku,navodioje u svojim reklamnim letcima:

?est je slu?aj, bilje?i Makale, da u dvorani za ples bude puno lijepih i po?eljnih djevojaka i dama, a da se me?u njima na?e neka koja je najljep?a oko koje se zametne mu?ka bitka i utrka tko ?e

46

do nije prije do?i. Tu bitku bolno do?ivljavaju druge dame, a mu?karci se prikazuju komi?nima.

Ako se za jednu ljep?u i zavodljiviju damu nadme?e vi?e plesa?a, mudro je odlu?iti se za diskretan pristup i finiju taktiku, pa rezervirati ples u pauzi ili posredstvom konobara, a najbolje je i najpristojnije ples dogovoriti pogledom , ako ga dama prihvati, i m im ik om lica n a daljin u .

Vje?ti mu?karci pogledom i mimikom bez izgovorene rije?i mogu na daljinu ugovoriti ho?e li s tako po?eljnom damom plesati tango, foxtrot ili valcer.

IZBJEGAVANJE NEUGODNE SITUACIJE DEKOLTE VIS-A-VIS KAVALIROVO LICE Prije odlaska na ples, podu?avali su profesori gracijalne umjetnosti, dame moraju dotjerati frizure i haljine, odnosno suknje i bluze ako su se odlu?e za tu kombinaciju. Pametne dame kojima nije strana intimna narav plesa, mogu unaprijed znati tko ?e ih pozvati na ples pa se mogu pobrinuti da ne obuju

cipele sa suvi?e visokom petom kako ne bi bile vi?e od plesa?a koji im je mio jer to za njega zna biti neugodno.

Pored toga uvijek je problem, ako je plesa?ica prirodno visoka ili ima cipele s visokim petama, pode?avanje dekoltea. Situacija damin dekolte vis-a-vis kavalirovo lice, vrlo je neugodna, ?ak ako ni dami ni njenom plesa?u ta pozicija nije mrska.

Dakle vrlo je va?no uskladiti visinu peta na cipelama s dubinom dekoltea i visinom o?ekivanog kavalira. Kasnije ta situacija gubi na zna?aju.

47

Dam a n i pod k ojim izgovor om n e sm ije do?i n a ples bez don jeg r u blja, ak o o?ek u je br ze plesove i pr opu h u plesn oj dvor an i k ak av je po?eljan ljet i za velik ih vr u ?in a.

?TO U?INITI KADA DAM A PRI PLESU NA SEBI OSJETI KAVALIROVU SPOLNU O?ITOST?

mu?karac na plesu ne smije dozvoliti. On pri plesu s damom n e sm ije dozvolit i da on a dodir om n a sebi osjet i n jegovu m o?ebit n u po?u du t j. zain t er esir an u spoln u o?it ost !

Po?udu pri plesu treba kontrolirati snagom volje, a ako je ona neizbje?na onda se treba suzdr?ati od plesa ili plesati tako oprezno da to dama ne osjeti i ne do?e u u?asnu neugodu.

DAM SKA KONTRA REAKCIJA Mudri su profesori gracijalne umjetnosti na svojim predavanjima, kada je o zainteresiranoj spolnoj o?itosti rije?, upozoravali i na m o?ebit n u n eo?ek ivan u delik at n u dam sk u k on t r a r eak ciju. Naime, dogodili se ponekada da dama pri plesu osjetu kavalirovu zainteresiranu spolnu o?itost, ali je to ne zbuni nego je razveseli i protuma?i kao kompliment. Ako se ta neugoda dogodi tada je kavalir u velikoj nevolji posebice ako je dama udana. Kako se izvu?i iz te dam sk e k on t r a r eak cije? ?ak ni Carlo Mattiazzi ne daje za tu situaciju nikakav savjet.

DELIKATNA PITANJA POZIVANJA UDANIH DAM A NA PLES

Mu?karci se za ples moraju pripremiti tako da se pobrinu za higijenu, dakle da im se ne osjeti znoj, da suzbiju zadah iz usta, da su obrijani i uredno po?e?ljani. Dame se groze mu?karaca zapu?tenih ruku i crnih noktiju, a kavaliri trebaju imati na umu da su pri plesu u normalnoj situaciji o?i dame u visini kragne njihovih ko?ulja. Pa ako je kavalir dami drag i ako je sklona simpatizirati ga, mo?e je odvratiti pogled na neuredni, neoprani, znojem i pra?inom zamazani kragn.

Osim navedenog postoji delikatna situacija koju

48

Problem izbjegavanja dodira u slu?aju pojave zainteresirane spolne o?itosti, nije bilo jedino delikatno plesno pitanje bez dobrog odgovora i pouzdanog savjeta. Puno je dvojbi bilo oko definiranja plesnog bontona u nekim ne ba? ?estim, ali realnim situacijama. Problem je, primjerice, bio kako u prihvatljive okvire pristojnosti svesti situaciju k ada n eo?en jen i m u ?k ar ac pozove n a ples u dan u dam u ?

Profesori gracijalne umjetnosti nisu u toj situaciji davali savjete gospo?i i kavaliru, nego gospo?inom mu?u.

On, bio je jedini savjet, takvu situaciju treba pr ih vat it i s m ir n im gospodsk im dost ojan st vom i n i n ajm an jom gest om n e pok azivat i da je povr ije?en ili u zn em ir en. Ako isti kavalir ponovno zamoli za ples njegovu gospo?u, tada mu je bilo dozvoljeno da r eagir a k ak o t r eba i pr ili?i n jegovoj r at n i?k oj m u ?evn ost i.

-Kor ist it i pr ipit e dam e za ples, zabilje?io je Makale, u ?iben ik u je m izer ija i jad k oja govor i o slabom m u ?k om k ar ak t er u i n epo?t en ju .

PLES DVIJE DAM E JE U REDU, A PLES DVA M U?KARCA JE DEGUTANTAN Situacija kada o?enjeni mu?karac zamoli za ples neudanu djevojku koja je na ples do?la u pratnji svog kavalira nije smatrana problemati?nom nego je svrstana u kategoriju o?in sk og plesa, ma ?to to zna?ilo.

I na kraju i u?itelji plesa i profesori gracijalne umjetnosti, imali su stav da je ples dvaju dam a u pomanjkanju kavalira ili iz njihove osobne ?elje, ?ar m an t an , dok je ples dva mu?karca degu t an t an te takvu situaciju treba apsolutno izbjegavati.

Posljednji va?ni savjeti bili su da k avalir i n e t r ebaju pr ek idat i ples ?en sk og par a, n e sm iju se m ije?at i u ples m ajk e s k ?er k om i pozivat i n a ples dam e k oje su pr ipit e ili vidn o pijan e.

SI BENSK A V ERZ I JA B R U T A L N OG P A R I S K OG L A D A N S E A P A CH E A L A CA R L O M A T T I A Z Z I Ples, la danse apache,(izgovarase ah-PAHSH, a ne uh-PATCH-ee, poput engleskogizgovora plemenaameri?kihIndijanca,a dolazi od naziva za pari?ko podzemlje,u kojem partneri glume fizi?ki obra?un svodnika i prost it ut ke, mornara i ?ene lakog mora ili mu?karca s nevjernom?enom, bio je popularanu velikim europskim metropolama, ali ne i na?im krajevima. Jedini u?itelj tog neobi?nog,

49

zahtjevnogpa i brutalnogplesa, zvanog jo? i bowery waltz, Apache turn,toughdance, u Dalmacijije bio ?ibenskiu?iteljplesai gracijalneumjetnostiCarlo Mat t iazzi.On ne samo ?to je podu?avao apache nego je napravio novu koreografiju prilago?enu dalmatinskom urbanom ambijentu i na?inu pona?anja dalmatinskimmacho mu?karaca.Ples uklju?uje prividno me?usobno vrije?anje i omalova?avanjepart nera, glumu ?est oke sva?e, me?usobne?amare, udarce i fingiranjegrebanja nokt ima,mu?karacpri plesu baca ?enu na zemlju ili je podi?e i nosi dok se opire ili pada u nesvijest .?ena pri plesu na nasilje odgovaranasiljem,prkosom ili stra??u, a ples obi?no zavr?avavrelim pomirenjem.

Koliko je poznatou ?ibenikuje bilo dosta parovakoji su znali plesati apache.Plesali su ga isklju?ivona privatnimzabavate u kasnim no?nim satimau hotelu Krka i to samo uz Valse des Rayons. Zahvaljuju?ipokojno ?ibenskojgrofici Giacint i Mat t iazzisa?uvanoje nekoliko fotografijala danseapacheu koreografijinjenogstricaCarla Mat t iazzija.

Par i?k a i ?iben sk a ver zija br u t aln og plesa la apach e

Par i?k a (lijevo) i ?iben sk a (desn o) ver zija la apache danse n a f ot ogr af ijam a iz t r ideset ih godin a 20. st olje?a. Au t or ?iben sk e k or eaogr af ije apach ea, ali k r eat or odje?e za t aj br u t aln i ples pu n glu m ljen og n asilja i sado m azo scen a bio je u ?it elj plesa i gr acijaln e u m jest n ost i Car lo M at t iazzi.

50

ROCK KULTURA ROCK KULTURA

DADO TOPI? 2

?IVOT

JE ? UDO,

ZAR

NE?

U PRVOM DIJELU: Djetinjstvo i mladost u Siveri?u, Novoj Gradi?ki i Osijeku # Prvi susret s morem # Obitelj Topi? - vje?iti podstanari # Dani siroma?tva i fizi?kog rada u ?e?erani i na istovaru ugljena # Stigma imena Adolf # Truba? osje?kog vatrogasnog orkestra # Prvi bend ?avolji eliksiri & otkri?e Radio Lu xem bou r ga # Prva elektri?na gitara # Dani Dinamita # Onaj Dado Topi? pjeva kao crnac # Trijumf Dinamita u Zagrebu i Beogradu # Kraj Dinamita - Dado odlazi u Korni grupu # Korni grupa & Dado Topi?, neuspjeli projekt # Vrijeme je za Time

DADO TOPI? PJEVA?, PJESNIK, SKLADATELJ, GLAZBENIK, ROCK IKONA - 2. DIO Kada je 1972. godine pjesmom zapitao Za koji ?ivot treba da se rodim? ve? je bilo odavno odre?eno za koji se ?ivot rodio Dado Topi?, rolling stone koji se 4. r u jn a 1949. godine odronio s padina planine Promine i zakotrljao u lavini ?ije su stijene postale temelji suvremene rock kulture.

Pr ipr em io: Stanko Feri?

Fot ogr af ije: Darja Stravs Tisu, Stanko Feri?, Marko ?oli?, osobni arhiv Petra Lukovi?a, Jugoton, Ilustrovana politika, D?uboks, POP exspres, PGP RTB, privatne fotografije Dade Topi?a

Korni grupu, tada?nju glazbenu instituciju, u koju sam do?ao impresioniran njenom slavom i utjecajem pa i ponosan jer je poziv njenog vo?e i osniva?a Kor n elija Kova?a, bio potvrda koliko kao pjeva? i glazbenik vrijedim, napustio sam 1971. godine razo?aran, ali ne i nezadovoljan.

Mislio sam da dolazim u mo?an, progresivan rock bend, a ispostavilo se da sam do?ao u benevolentnu pop grupu. Istina, Kor n i gr u pa je s tim lakim, zabavnim posko?icama bila izuzetno uspje?na, imala je hitove i odu?evljenu publiku, bila je tra?ena i popularna... ali u njoj ja nisam bio ja, nisam bio Dado Topi? onakav kakav sam ?elio biti. Nisam se vidio u tomu.

Nisam se vidio u grupi kakva je bila Kor n i gr u pa ?ak ni nakon na?eg trijumfa na Fest ivalu zabavn e glazbe Zagr eb 1970. kada smo u kategoriji pop muzike, odnosno pop sastava kako su nas tada nazivali, osvojili prvu nagradu s pjesmom Jedna ?ena koja je trajale nekih 20 minuta. Bila je to velika pobjeda u stra?noj konkurenciji. Nastupili su In dek si s pjesmom Da sam ja netko!, oni stra?ni ?iben?ani, Gr u pa Mi, imali su izvrsnu Dijanu, Josipa Lisac je u pratnji te iste Gr u pe Mi koja je izgledala i zvu?ala svjetski, pjevala mo?nu pjesmu Ar sen a

Dedi?a, ?ivot moj. Za presti? su se na tom festivalu borili Zlat n i ak or di sa Zlat k om Pejak ovi?em kao pjeva?em, bili su tu Ur agan i, Jan ez Bon ?in a i M ladi levi, Bor is Babar ovi? i Cr ven i Kor alji. Ali glazba koja je ?ivjela u meni

oslobodim sazrijevala mno?ila su se pitanja gdje sam, tko sam, mogu li, koliko sam blizu ili daleko od toga ?to ?elim? Kada sam kona?no napustio Korni grupu i sjeo u vlak iz Beograda za Zagreb, vi?e nisam imao takvih dvojbi. Znao sam, nau?io sam, ?to i kako trebam raditi, a ponio sam sa sobom i sve svoje bilje?nice u koje sam zapisivao stihove, misli i ideje. Zapravo, jako sam dobro iskoristio vrijeme u Korni grupi, a najva?nija stvar koju sam nau?io bila je da nema rezultata bez timskog rada.

JUNFERICA

bila je druk?ija, potentnija, naprednija. U svojoj beogradskoj podstanarskoj sobi pisao sam stihove koje sam ?elio pjevati i stvarao glazbu koju ?elim svirati. To ?to sam radio nudio sam Kor n eliju Kova?u i Korni grupi. ?elio sam bend skrenuti na rokerski put, ali oni su ve? bili duboko za?li u svijet druk?ije glazbe u kojoj nisam vidio sebe. Pjesme koje sam tada napisao, glazba koju sam tada stvorio, a koju Korni grupa nije prihva?ala, to ?e 1972. godine postati prvi album moje grupe Tim e.

NA PO?ETKU VLASTITOG PUTA Ipak, iz Korni grupe nisam oti?ao nezadovoljan.

Naprotiv. U Kor n i gr u pi i od Kornelija Kova?a nau?io sam va?ne stvari. Nau?io sam kako se stvara, organizira i vodi bend. Doslovno sam studirao Kornelijev na?in rada i njegov odnos prema bendu. Najve?i utjecaj na mene, moje odluke i izbor vlastitog glazbenog puta imao je upravo Kornelije. Od njega sam nau?io kako se vodi bend, kako se posti?e kreativna kemija i organizacijski kontinuitet, pa i kako se od glazbe ?ivi. Shvatio sam da ne mo?e? biti samo kreativan i da ti je to dovoljno, nego mora? imati i druge vje?tine da bi svoju kreativnost realizirao. Imao sam tada viziju svoje glazbe, ali nisam imao taj koncept znanja i vjeru u sebe da ?u ja to mo?i ostvariti. Kako je ta ?elja da se

U Zagreb sam do?ao siguran u sebe i s jasnim ciljem. Imao sam stihove i punu glavu glazbe. ?elio sam svoju grupu s kojom ?u zajedni?ki stvoriti na?u glazbu od mojih stihova i glazbenih ideja. Kako je nastala ta moja grupa koja ?e dobiti ime Tim e? To?no onako kako bi me netko mogao pitati: spakirao si kofere, uzeo svoje pjesme pod ruku, sjeo na vlak, oti?ao iz Beograda u Zagreb, na?ao stan i osnovao grupu, zar ne? Pa, da, bilo je to zapravo ba? tako. Te 1971. godine spakirao sam kofere, uzeo pod ruku svoje pjesme, sjeo na vlak i oti?ao u Zagreb. Na?ao sam mali stan na Tre?njevki i krenuo okupljati bend.

Za projekt je bio zainteresiran menad?er Vladim ir M ih aljek M ih a. Nije to palo s neba. To na?e upoznavanje. Pri kraju moje epizode u Korni grupi, tijekom ljeta 1970. godine sudjelovali smo na turneji po jadranskoj obali Non stop Adriatic koju je organizirao Mihaljek.

Sudjelovala je jaka ekipa bendova: Smak, The Generals, YU grupa, Korni grupa i jo? puno dobrih grupa. Slijedili smo jedni druge i u razmacima od nekoliko dana nastupali na istim pozornicama. I?li smo slu?ati jedni drugi, a kada je zatrebalo prijateljski smo uskakali jedni drugima u pomo? kada je trebalo, a zasvirali smo i neki session kada nam je bio gu?t. I?li smo s kraja na kraj na?e obale dopunjavali smo se jer je turneja bila duga i naporna. Tako smo ve? tada upoznali i glazbeno zbli?ili. Na toj turneji kada smo svirali u Dubrovniku ili u nekom mjestu pored Dubrovnika najavio sam Korneliju Kova?u da namjeravam oti?i iz Korni grupa. Kazao sam mu sam ve? razgovarao s

bilo puno takvih mjesta. Glazbenici su se okupljali u kafi?u zvanom Junferica u Nikoli?evoj ulici. Tamo je svakog jutra bila cijela zagreba?ka scena. Ve? sam za svoj bend imao ili bolje re?eno ve? sam ra?unao na Osje?anina Rat k a Divjak a i Vedr an a Bo?i?a. Njima sam se javio i pozvao ih da napravimo novi bend, dok sam jo? bio na odlasku iz Korni grupe.

nekim ljudima, i da poslije te ljetne turneje namjeravam zapo?eti ne?to drugo. Bila je to slu?bena najava na?eg rastanka. Tu je pao i prijedlog da me zamijeni Zlatko Pejakovi?. Na toj turneji nikao je zametak prve velike supergrupe o kojoj je Mihaljek ve? neko vrijeme sanjao.

Mihaljek je pitao potencijalne kandidate za supergrupu jesu li zainteresirani, a ve?ina njih upu?ivala ga je na mene. Tako je Mihaljek pitao i mene ?to mislim o formiranju supergrupe od najboljih rokera tada?nje dr?ave. Nisam bio protiv, ali nisam se odmah zapalio za tu ideju jer sam vidio da tu ima puno otvorenih pitanja i problema. Me?utim kada sam do?ao u Zagreb i po?eo okupljati svoj bend nekako su se spontano preklopile i stopile Mihaljekove vizije supergrupe s onim ?to sam ja ?elio i po?eo stvarati. Na kraju se grupa Time ukazala kao istinska supergrupa, a njen je menad?er sasvim prirodno postao Mihaljek.

Iz rakursa dana?nje glazbene prakse to izgleda ?udno, nestvarno, ali bilo je upravo tako. Stan sam tra?io nekoliko dana, a kada sam se smjestio po?eo sam zalaziti tamo gdje se sastaju glazbenici. U tada?njem Zagrebu nije

Ratko se prvi zagrijao. Pristao je bez puno razmi?ljanja i uputio me na, kako je rekao, jedn og t ipa k oji je jak o dobar or gu lja?. Bio je to Tih om ir Pop Asan ovi?. Pop je svirao s grupom Montenegro Five i bendom Th e Gen er als s kojim je bio na turneji u ?vicarskoj, a bio je i ?lan jazz banda BP Convention. Nisam dvojio. Bio je to ?ovjek kakav mi treba. Odmah sam ga pozvao. Vedran je s druge strane predlo?io M ar ia M avr in a, ve? iskusnog rock i jazz glazbenika koji je svirao sa St jepan om M ih aljin cem, Kar lom M et ik o?em M at t Collin som , Plesn im or k est r om RTV Zagr eb i BP Con ven t ion Bo?k a Pet r ovi?a. Netko je spomenuo jo? jednog iskusnog ma?ka, Br an im ir a Lam ber t a ?ivk ovi?a. On je svirao u Eh osim a, Ju t ar n jim zvijezdam a i legendarnoj Gr u pi 220 koja je 1968. godine izdala prvi rock

album u Hrvatskoj i tada?njoj Jugoslaviji, a tada je svirao u Zlat n im ak or dim a. Tako se okupila grupa Tim e: Topi?, Divjak , Bo?ek , Asan ovi?, M avr in , ?ivk ovi?. Bili smo prema tada?njoj nomenklaturi super grupa jer smo svi iza sebe ve? imali respektabilnu glazbenu reputaciju ste?enu u Din am it im a, Kor n i gr u pi, Gr u pi 220, Zlat n im ak or dim a, Robot im a, Th e Gen er alsim a... Imali smo i malo sre?e jer smo onako na nevi?eno od zagreba?ke gradske uprave u kojoj je tada bio du?nosnik Du ?k o Lju ?t in a, dobili prostor za probe u Tkal?i?evoj ulici pored tr?nice Dolac. Bez tog prostora grupe Tim e vjerojatno ne bi bilo.

PORO? A JNE M UKE Na startu Tim a problem je bio ?to ta odli?na ekipa koju sam okupio, nije vjerovala u mene i moje vizije. Iako sam do?ao iz velike Kor n i gr u pe bio sam im kao glazbenik, pisac i skladatelj nepoznat. To nije ni ?udno jer sam do tada bio eksponiran isklju?ivo kao pjeva?. Osim toga dolazio sam iz Osijeka, dakle iz neke

glazbene provincije usprkos tome ?to je u Zagrebu jo? tinjao taj mit o Dinamitima. Moja ekipa bila je grupa reproduktivaca, iskusnih glazbenika koji su svirali po klubovima. Nisu bili spremni na neki konkretniji, stvarala?kiji, osobniji i intelektualniji doprinos tim mojim vizijama. Dao sam im do znanja da ra?unam na njih kao autore, kao stvaratelje, a ne kao reproduktivce. Nisam ?elio opona?anje drugih, nisam ?elio cover verzije tu?ih pjesama. ?elio sam da imamo na?e autorske pjesme. Da bih to postigao morao sam probuditi njihov kreativni odnos prema pjesmama koje nikada prije nisu ?uli i prema glazbi druk?ijoj od one koju su do tada slu?ali i svirali. Bilo je lako skinuti ?to ja znam, recimo Hendrixa ili Claptona i uvje?bati njihove stvari pa i nadograditi ih nekom svojom improvizacijom, ali stvarati vlastite pjesme, to je ne?to sasvim drugo. To je zajedni?ki kreativni proces koji ne ide bez da tako ka?em, kemijske reakcije. Svi koje sam pozvao i dozvao u grupu Tim e bili su izvanredni glazbenici, sjajni instrumentalist s bogatim iskustvom, ali bili su reproduktivci. Svirali su uvje?banu, posvojenu tu?u glazbu, a ja sam ?elio da budu sa mnom u

jednom potpuno drugom glazbenom svijetu, u svijet potpuno drugih vizija i harmonija koje bi oni trebali prihvatiti kao svoje da bismo do?li do ?eljenog cilja, a taj cilj je bio vlastita glazba, vlastiti zvuk, vlastiti umjetni?ki izraz s vlastitim osobnim, intimnim ili op?eljudskim porukama, dakle glazba sa smislom, s glavom i repom, originalna i sna?na. Oni su u tome trebali sudjelovati s punom mentalnom, kreativnom i svira?kom svije??u i snagom. U po?etku je sve to izgledalo pomalo utopijski. ?ak je bilo pitanje ho?emo li se uop?e uspjeti negdje na tom putu sastati i ho?emo li ikada zajedni?ki glazbeno prodisati jer se nismo razumjeli.

ISTINA M A?INA Nije mi bilo lako promijeniti njihov na?in glazbenog razmi?ljanja. Vidjev?i da lagano zalazimo u ?orsokak, promijenio sam pristup.

Odlu?io sam da se poku?amo na?i rade?i na nekoj konkretnoj pjesmi.

-Evo, kazao sam im, im am jedn u t em u k oja je dr u k ?ija, k oja je m alo ?u dn a, ali h ajdem o je pr obat i zar olat i zajedn i?k i da vidim o k ak o t o zvu ?i, im am o li n ek i gr oove, m o?em o li dosljedn o pon avljat i r it m i?k e cjelin e, im ali u

t om e n e?t o ?t o ?e n as povu ?i. Izabrao sam pjesmu Istina ma?ina, zbunjuju?a za reproduktivce i one koji nisu vi?ni jazzu. Ta je pjesma bila kreativna retorta jer je imala zanimljiv, provokativan glazbenog pasa?a s manje doba nego ?to su oni navikli svirati, i bila je neo?ekivano asimetri?na. Uvjerio sam ih da to ima smisao ako se to?no svira, ako u njoj otkrijemo taj filing koji je kod jazzera premisa broj jedan i podredimo se imperativu to?nog sviranja, sviranja u tajmu. Inzistiranje na sviranju u tajmu izrodilo je i ime grupe Tim e koja se okupila i po?ela raditi bez imena. Svirati u tajmu zna?i ne biti ?lampav, ostati u ritmu i groovu koji di?e u finom pulsiraju?em tempu, dr?i frazu, zvoni i nosi pjesmu. Tako smo rade?i na pjesmi Istina ma?ina na kojoj je stvoren na? prepoznatljivi zvuk, stalno opominju?i jedan drugog; dr?i tajm, budi u tajmu, do?li i do imena grupe Tim e. Bilo je to spontano, nekako prirodno, samo od sebe. Po kreativnom obrascu pjesme Istina ma?ina radili smo sve ostale pjesme. Malo, po malo po?eli su se moji Tajmovci jedan po jedan stvarala?ki uklju?ivati u projekt. Vedran se oslobodio i po?eo istra?ivati dosege zvuka gitare, Asanovi? je po?eo raditi na Hammond orguljama... Uzora nismo imali.

Nisam tada slu?ao nikoga sa svjetske scene.

Dr?ali smo se svoje vizije i svojih aran?mana,

pridobijem da zasviramo zajedno barem onako za probu, neobvezno... Najve?i pomo?nik mi je bio Br an e Lam ber t ?ik ovi?. On se prvi zagrijao za projekt i istinski zagrizao u njega. On je osjetio tu dimenziju stvaranja ne?eg novog i slasti izazova osvajanja nepoznatog. Svoj je ?ar prenio na ostale. Najmanje je bio zainteresiran Pop Asan ovi?. On se najte?e prilagodio.

Ustrajao sam jer sam imao ekipu u koju sam vjerovao i za koju sam znao ?to je kadra stvoriti.

Trebalo je samo otvoriti svakog od njih pojedina?no da unese vlastite kreacije u moje pjesme, da osjeti da smo ekipa koja di?e kao jedan i da smo bend koji ne?to stvara.

KEM IJA & FIZIKA GRUPE TIME

stvarali smo svoju glazbu koja je istina, rasla iz na?eg dotada?njeg iskustva, ali je bila na?a. Bili smo autenti?ni, svoji. Ne, nikakve uzore nismo imali i nikoga nismo slijedili. Sami smo stvorili taj zvuk grupe Tim e kakav nije imao nitko prije nas.

IZAZOV NEPOZNATOG Rade?i na pjesmama grupe Tim e nismo razmi?ljali komercijalno. Nismo razmi?ljali ovo je super rif, ovo je sjeda u uho, imamo hit hajdemo izdati singlicu. Na probe nisam dolazio s razra?enim sistemom tko ?to i kako treba svirati. Tra?io sam da svatko pristupi razradi teme onako kako osje?a da treba pristupiti, da zvu?i onako kako zami?lja da treba zvu?ati kako bi pjesma u kona?nici bila plod zajedni?kog stvarala?kog procesa. Tra?io sam da svatko unese sebe, da predla?e rje?enja i aktivno sudjeluje u stvaranju. Govorio sam: -OK, h ajdem o pr obat i da vidim o zvu ?im o, k ak o f u n k cion ir am o.

k ak o

Nije to i?lo ba? glatko. Trebalo mi je malo vremena da ih privolim, da ih nagovorim i

I?lo je sporo i te?ko, ali kada su osjetili da to funkcionira onda su sve promijenilo i poteklo glatko tako da smo relativno brzo bili spremni za snimanje albuma. A snimiti album u to je vrijeme bio golem pothvat. Do tada, do 1972. godine kada smo u?li u studio prije nas su iza?la samo dva rock albuma Na?i dani Gr u pe 220 i album A ti se ne daj Dr age M lin ar ca. Prvi album grupe Tim e trebao je biti tek tre?i rock album u tada?njoj dr?avi. Projekt albuma u bio je gotovo utopijski. O nama kao grupi malo tko je ne?to znao. Kao pojedinci nismo bili

Glazbeni urednik tada je u Jugotonu bio,Pero Gotovac, visokoobrazovani glazbenik za kojeg su postojale samo dvije vrste glazbe: dobr a i lo?a.

On me je saslu?ao i s o?inskim osmjehom na licu pou?io:

nepoznati, ali kao grupa o kojoj se do tada nije puno pisalo, koja nije odr?avala koncerte i nije imala ni jednu snimljenu pjesmu, bili smo gotovo anonimni. Priliku da ipak snimimo album, otvorila nam je moja upornost i neka moja karakternu osobina da mogu ljude uvjeriti u ne?to i navesti ih da u?ine ne?to dobro. U?li smo u projekt, bez jakog publiciteta, bez hit plo?e s autorskom pjesmama, s nekomercijalnom glazbom i svojim progresivnim zvukom. Uostalom o publicitetu, radiju, koncertima, medijima... uop?e nismo razmi?ljali. Bili smo fokusirani na glazbu koju stvaramo, a sve ostalo ne da nam je bilo sporedno nego to jednostavno nismo vidjeli.

Najprije je bila ta faza okupljanja benda, pa je onda bila faza ra?anja stvarala?ke kemije, pa smo radili na pjesmama... Ja sam se tada prvi puta u ?ivotu bez ikakvog sli?nog prethodnog iskustva na?ao u situaciji da radim ne?to svoje na svoj na?in i stvaram bend koji ima svoju muziku, svoje pjesme, svoju viziju. Nakon sretnih okolnosti u kojima sam uspio okupiti ekipu koja je bila voljna u tome sudjelovati, imao sam i sre?u da je u tada?njem Jugotonu bilo ljudi koji su nam bili skloni iako sam ih, da budem potpuno iskren u ?aru ?elje da ?to prije ostvarim svoj san, malo prevario.

JA SAM DADO TOPI?, DO?AO SAM SNIM ITI ALBUM GRUPE TIME Kada sam osjetio da je bend spreman, da smo stvorili ne moje nego na?e pjesme i da je vrijeme da ih snimimo, oti?ao sam u tada?nji Jugoton. Predstavio sam se: -Ja sam Dado Topi?, ?lan gr u pe Tim e, do?ao sam vidjet i m o?em o li m i, k ak o i k ada sn im it i albu m ?

-Ne. To n e ide t ak o. Najpr ije t r eba sn im it i sin gl pa vidjet i k ak o r eagir a pu blik a i k ak av je odziv t r ?i?t a. Nak on t oga t r eba r adit i n a pr om ociji, pa ?em o t ek on da m o?i r azgovar at i o izdavan ju albu m a.

-Ali, m i n e bism o ?eljeli i?i t ak vim pu t om , pobunio sam se, Im am o dobr e pjesm e, im am o cijeli albu m , u ben du su pr ovjer en a, vr h u n sk a im en a sa vi?e n ego solidn om glazben om r epu t acijom . Za?t o n e bism o m ogli odm ah sn im it i albu m ? Za?t o ?ek at i?

Za?t o odu govla?it i? Albu m n am je jak o dobar . ?u li su n as isk u sn i n ovin ar i i glazben i k r it i?ar i Dar k o Glavan i Dr a?en Vr doljak ...

HEGEDUPA UPA Nisam ga uspio uvjeriti. Ali, bio sam uporan pa sam ipak uspio preko nekog ?ovjeka do?i do nekog ?ovjeka u Jugotonu koji je mo?da bio, ?to ja zna, tre?i ?etvrti ?ovjek u hijerarhiji i uz njegovu pomo? dobiti neke termine za snimanje. Dali su nam no?ne termine u studiju Jadr an f ilm a. To nije bio pravi glazbeni studio nego onaj u kojem se radila sinkronizacija

filmova. Oprema je bila prilago?ena tom poslu.

Bila je oskudna i ve? prili?no stara. Studio je imao samo dva mikrofona i jedan oldtimer Philpisov ?etverokanalni magnetofon, jedini na kojem smo mogli raditi pa smo u njemu i radili ono ?to smo naumili, snimali smo svoj prvi album. Snimali smo no?u. S nama je bio snimatelj, in?enjer Nik ola Jovan ovi? koji je nabavio jo? jedan mikrofon kojeg smo objesili da visi sa stropa, a ja sam pjevao na gitarski mikrofon. Sve u svemu bila je to oskudna, zastarjela oprema, ali to nama ni?ta nije smetalo. Gorjeli smo od ?elje, a bili smo spremni kao sporta?i za Olimpijske igre.

Snimanje je proteklo dosta glatko jer smo pjesme prije ulaska u studio temeljito razradili i dobro uvje?bali. Sve smo odsvirali sami samo nam se u pjesmi Hegedupa upa, pridru?io nam se Dabi Lu k a? koji je svira Moog synthesizer i mellotron.

LETRASET Kada smo bili gotovi odem ja s magnetofonskom snimkom albuma k Peri Gotovcu: -Evo, m i sm o sn im ili albu m .

-Kak o t o, sn im ili sm o albu m ? Gdje st e ga sn im ili?

-Pa u z pom o? n ek ih lju di k ojim a se svidjelo t o ?t o r adim o pa su n as podr ?ali.

-Dobr o, re?e, do?it e iza 14 sat i, i uzme magnetofonsku traku, a ja dem u neki kafi? u Dubravi i ?ekam. To?no u dva vratim se u Jugoton.

-Pr eslu ?ali sm o sn im k u . Ne ba? u cijelost i, ali t o je dobr o i m ogli bism o n e?t o n apr avit i.

No, zn at e k r aj je lipn ja, pu n o je lju di ot i?lo n a godi?n ji odm or . Nem a n ik oga n i od ek ipe gr af i?k og dizajn a k oja r adi om ot e plo?a, a bez om ot a n em a sm isla bilo ?t o zapo?in jat i pa pr edla?em da albu m izdam o u r u jn u ili list opadu k ada n am se lju di vr at e s godi?n jeg odm or a.

Bile su to jako dobre vijesti, ali meni se nije ?ekalo. Bio sam nestrpljiv pa ga pitam: -A bi li se albu m m ogao izdat i ak o m i r ije?im o pit an je om ot a?

-Pa, zapr avo da. Ak o bist e r ije?ili om ot n icu on da bi t o m oglo i?i br zo. M i za jedn u n o? ?t an cam o 300 do 500 k om ada LP plo?a ?t o je i n ek a u obi?ajen a pr va n ak lada.

-Dobr o, m i ?em o r ije?it i om ot plo?e. Im am o n ek og t k o ?e t o u ?in it i.

Nismo imali nikoga, ali imao sam plan. Oti?ao sam u knji?aru i kupio onaj roza pergament karton, Letraset slova koja se s prozirne folije trljanjem lijepe na podlogu, ljepilo i ?kare, odem ku?i sjednem za stol, napravim mozaik od na?ih fotografija, nalijepim slova TIM E na naslovnu

stranu, ispi?em nazive pjesama, imena ?lanova benda i sve ostalo ?to treba biti na omotu LP plo?e i ostavim mjesto za tekst o grupi Tim e. U obzir je dolazio samo tekst novinara Per e Zlat ar a, urednika Plavog vjesnika i tjednika Studio. Nazvao sam ga telefonom i pitao mogu li za omotnicu uzeti njegov tekst o grupi Tim e.

Nije imao ni?ta protiv: -Kak o n e Dado. Sam o u zm it e.

Na kreiranju omotnice albuma radio sam cijelu no?. Nisu mi se svidjela ona grozna ki?asta slova TIM E na naslovnici, ali to su bila jedina velika Letraset slova koja sam mogao na?i u Zagrebu.

DADO TOPI?, TO STE VI ZAR NE? Ujutro do?em u Jugoton da ka?em Kundi?u da smo napravili omot albuma, ali njega nema.

Oti?ao je na nekoliko dana u Opatiju. Primio me je ne neki ?ovjek koji ga je vjerojatno zamjenjivao.

-Tk o je t o n apr avio?

-Jedan m oj pr ijat elj, gr af i?ar , sla?em, a on se smije: -M a n e?e t o bit i t ak o. Ovdje pi?e da je au t or om ot a, pogleda me u o?i i lukavo se smje?ka, Dado Topi?? To st e vi zar n e?

-M a dobr o. Ne?u vam lagat i. To sam ja n apr avio n o?as. Nism o im ali n ik oga da n am t o n apr avi, a Ku n di? je k azao da bez om ot n ice n e m o?em o izdat i albu m ... pa et o.

-Nije t o lo?e. Dobr o je t o. A za?t o st e t o don ijeli m en i?

-Pa zn at e bio sam ovdje ju ?er k od Ku n di?a k oji je r ek ao da don esem gr af i?k o r je?en je om ot a i da se odm ah m o?e i?i sa ?t an can jem albu m a.

-?ijeg albu m a?

-Albu m a gr u pe Tim e. Pa vidit e pi?e Time n a om ot n ici.

-Dobr o. Dobr o. Gdje vam je m ast er t ape?

-Kod Got ovca je. Njem u sm o ga dali n a pr eslu ?avan je.

Premro sam od straha jer uop?e nisam znao gdje je master tape, ali on je zaista bio u Kundi?evoj kancelariji. Taj slu?benik Jugotona govori: -Hm , h m , dobr o, dobr o, u r edu , u r edu ..., i popunjava formulare.

-Kada bi albu m m ogao bit i t isk an i k ada bi m ogao iza?i, pitam ga ohrabren.

-Pa zn at e t o vam ide vr lo br zo, ali n e m ogu vam r e?i n ek i t o?an dat u m .

Zanimalo me je da vidim rezaonicu plo?a pa me je poslao k me?trima koji to rade. S njima sam se odmah skompao. Kazao sam im da imamo super album, da ga je snimila grupa Tim e i da me zanima kako ?e to sve skupa zvu?ati na plo?i. Objasnili su mi sve o vezi ?irine brazdi na plo?i i basova i utjecaju dubine brazde na visoke tonove.

-Ak o su br azde ?ir e, objasnili su mi, basovi su bolji, zvu k je pr ost or n o opipljiviji, a plo?a je glasn ija. rekli su mi da Jugoton ima jedan majstor koji to odli?no radi pa sam zamolio ekipu da zamoli tog majstora da dobro nare?e na?u plo?u.

?TANCANJE O?ekivao sam vijesti iz Jugotona, ali nitko ni?ta nije javljao. Nisam vi?e mogao ?ekati pa odem tamo vidjeti ?to je s na?om plo?om. Do?ekao me je Pero Gotovac: -Svak a ?ast Topi?u, ka?e mi umjesto pozdrava, n ism o dobr o po?eli su r adn ju . Pr evar io si m e.

Ja izdavan je albu m a Tim ea n isam odobr io.

-Ispr i?avam se, ali ja sam t olik o ?elio, zaist a siln o ?elio t aj albu m da sam ... mucao sam od nelagode, Pu n o sm o n a n jem u r adili. Pjesm e su n am dobr e. Va?im se lju di bili dr agi, voljn i pom o?i, r azu m jeli su ... ?ao m i je. Zaist a sam pr et jer ao.

-No, dobr o. Zam jer k a ost aje, ali m i sm o ve? dali u r edn i?k i n alog da se albu m izda.

M o?et e pogledat i k ak o se va? albu m t isk a. A m o?et e i poslu ?at i k ak o zvu ?i.

Tako se dogodilo da sam prvi snimljeni zvuk

grupe Tim e ?uo u Jugotonu s fri?ko otisnute plo?e. Dobro smo zvu?ali. Istovremeno su tiskali omot plo?e pa sam i?ao pogledao kako te?e i taj dio posla. Prema nalogu koji je dao Kundi? trebalo je biti tiskano 300 primjeraka prvog albuma grupe Tim e, a mo?da i malo vi?e.

JER NJEZIN ZOV NESTA JE ?IM SVANE DAN Taj na? prvi album nas je odjednom stavio u fokus medija i publike koja je shvatila da to nisu

-I, k ada ?e se m o?i k u pit i t a n a?a plo?a?

-Usk or o, ali k ada t o?n o t o t i n e m ogu pou zdan o r e?i.

ALBUM GRUPE TIME? NEM A. PRODANO! ?ekao sam nestrpljivo. Desetak dana ni?ta se nije doga?alo, a onda me sav ushi?en nazove je jedan kolega glazbenik: -Dadek pa zn a? li t i da vam je iza?ao albu m ?

En o, ve? je u pr odaji!

-Di? -U Bogovi?evoj!

Tutanj tamo: -M olim vas albu m gr u pe Tim e, ka?em prodava?ici, a ona mi nezainteresirano ka?e: -Nem a. Pr odan o.

-Kak o m islit e, n em a?

-Lijepo. Nem a. Pr odan o.

-Pa k olik o st e ih im ali.

-Ne zn am . St o, m o?da 120 k om ada.

-I sve st e pr odali?

-Sve. ?to ?u sad? Sav u ?udu odem u Jugoton i pitam tamo neke ljude za album grupe Tim e. Po?alim se da ga vi?e nema u trgovini.

-Zn am o, smiju se oni, cijela je n ak lada pr odan a za dva sat a.

-?t o ?em o sada?

-Ni?t a, t isk at ?em o jo?.

Tiskali su jo? 500 komada i to je bilo sve.

Primjerak iz te prve naklade dobio sam puno godina kasnije od jedne cure ?iji ga je tata imao u svojoj kolekciji plo?a. Bio sam joj zahvalan do neba.

obi?ne pjesme da je to jedan druk?iji glazbeni izraz i da kao bend te?imo ne?em druk?ijem, originalnijem, svojem... Album je bio krcat dobrim pjesmama, pun kao ?ep. Prva je naklada planula iako je iza?ao bez medijskih najava, koncerata i promid?bene kampanje. Grupa Tim e zasjala je punim sjajem. Stigla nas je slava.

Bili smo zvijezde jugoslavenske varijante Woodst ock a, legendarnih festivala Boom POP 72. i Boom POP 73. Na prvom smo rasturali s rock himnom Za koji ?ivot treba da se rodim, a na drugom s pjesmom Reci Ciganko, ?to mi u dlanu pi?e koju smo te godine objavili na single

on poslo?io isproba s grupom Tim e. Tako smo mi nekoliko puta svirali sve pjesme s budu?eg albuma Dnevnik jedne ljubavi. Probali smo ovako, onako, mijenjali smo aran?mane. Trudili smo se oko njih. Pjesme su imale potencijala, ali su prvobitni aran?mani bili dosta skromni.

Moglo bi se re?i da je grupa Tim e pjesme obradila i dala im rockerski zvuk.

RAKOVA DJECA plo?i Makedonija & Reci Ciganko, ?to mi u dlanu pi?e.

Te su dvije pjesme objavljene naknadno jer za njih na prvom albumu nije bilo mjesta. Nisam zbog toga bio nezadovoljan jer su bile za bitnu nijansu druk?ije od pjesama na albumu.

Ciganka je bila malo agresivnija, a Makedonija je vukla na etno. Rekli smo, nema veze, neka to bude singl do idu?eg albuma kojeg smo ve? vidjeli i planirali. Svirali smo pred odu?evljenom publikom, a koncerti su nam trajali i po tri sata.

Jako sam ponosan i na ulogu grupe Tim e u stvaranju fantasti?nog albuma Dnevnika jedne ljubavi Josipe Lisac. Na tom albumu sudjeluje cijela izvorna postava grupe Time, a taj fascinantni zvuk djelo je aran?era i dirigenta Branimira Lamberta ?ikovi?a. Kada smo mi dovr?ili prvi album iz Francuske se vratio Kar lo M et ik o? i postao jako va?an i utjecajan. On i Josipa bili su u vezi i on je za nju imao neke pjesme koje je ?elio pripremiti. Bio je dobar s Branimirom Lambertom ?ivkovi?em koji je uzeto te pjesme s namjerom da ih glazbeno razradi. Kako je Brane svirao s nama bilo je nekako prirodno da te pjesme, onako kako ih je

Ali, iako je prvi album bio na? veliki uspjeh, iako smo kao glazbenici i kao grupa bili na tronu, na vrhuncu slave, u trenucima kada se o?ekivalo da ?emo kao bend na hrvatskom i jugoslavenskom rock nebu eksplodirati kao supernova, mi smo se zbog tog uspjeha ili na valu tog uspjeha, kao bend ve? po?eli osipati. Po?eli smo se razilaziti kao rakova djeca. Stigla nas je slava, a u na?em slu?aju, da citiram sam sebe, njezin zov po?eo je nestajati ?im nam je svanuo dan.

Bili smo popularni, stigla nas je slava, postali

smo zvijezde. Samim tim porasla nam je im je cijena pa su neki ?lanovi benda vi?e te?ili sigurnijim i stalnijim prihodima, nego nesigurnoj rock avanturi ma koliko na? uspjeh bio velik. Ratko Divjak i Pop Asanovi? su svirali s Bo?kom Petrovi?em. Vedran je bio studijski gitarist ? or ?a Novk ovi?a. Na uspjehu Tim ea sidrili su se na sigurnijim i izda?nijim prihodima.

Tim e nije bio bend koji je donosio uredne mjese?ne prihode. Malo po malo do?lo je do raskoraka. Grupa Tim e je postajala sve popularnija, sve vi?e tra?ena, ?eljelo ju je ?uti sve vi?e publika, a moja ekipa iz benda je bila sve vi?e sklona redovnim prihodima, a sve

manje avanturi. Sve su se vi?e odvajali pa sam bio prisiljen zvati neke druge ljude da sviraju.

Rock kriti?ari su po?eli podrugljivo brojati u koliko postava grupa Tim e nastupa. Publika nam to nije zamjerila. Voljela nas je, no kadrovski su problemi postali ozbiljni. To se najbolje vidi upravo na primjeru singlice Makedonija / Ciganka na kojem obje pjesme u elementarnoj rock postavi poput Jimi Hendrix Experiencea, gitara, bubanj, bas, sviramo samo Rat k o Divjak , Vedr an Bo?i? i ja. ?ista rock klasika. Trojka. To se dobro ?uje na singlu.

Usprkos tomu i?li smo dalje. Uspjeh prvog albuma ?irom nam je otvorio nova vrata i nove horizonte. Dadi Topi?u i grupi Time, ?inilo se, ni?ta ne stoji na putu. Ali...

ADOLF K. & U KAFKINOM ROM ANU PROCES 2 Ali, izme?u tog prvog albuma koji je iza?ao 1972. godine i singlice Makedonija/ Ciganka koja je iza?la 1973. godine i drugog albuma grupe Tim e koji je iza?ao 1975. godine doga?alo se sva?ta pa i ta moja iracionalna zatvorska epizoda. U jednom trenutku na?ao sam se ni kriv ni du?an u ulozi onog Kaf k in og junaka iz romana Proces. Ne?u pretjerati ako ka?em da sam doslovno umjesto Jozef a K. postao Adolf K. u romanu Franca Kafke, Pr oces 2. Uop?e ne sumnjam da bi Kafka bez oklijevanja tu moju ?ivotnu pri?u potpisao kao svoje djelo. Prije drugog albuma padam u bizarni t w iligh t zon e, i dolazim u situaciju koja ?e trajno utjecati na moj ?ivot, promijeniti moja razmi?ljanja i nazore, a u punoj ?e se mjeri poput nekog PTSP-ija preto?iti u moju glazbu i stihove.

ZATVORSKA ?ELIJA ZVANA JEDINICA Zaranjamo u nadnaravne magle mog ?ivota izme?u 1973. i 1975. godine. Sjedim dakle u mojoj sobici na Tre?njevci, pi?em pjesme, stvaram glazbu, planiram, rje?avam kadrovske probleme benda... ?ivim normalnim, mirnim

?ivotom rock zvijezde i umjetnika koji je uspio ostvariti neke svoje snove. Dakle ni?ta, sve OK. A onda, u tri sata iza pono?i netko kuca na moja vrata. Prenem se: -Tk o je?

-M ilicija!

Ustanem i otvorim vrata, iznena?en, bunovan, ali miran i ?iste savjesti.

-Jes t i Topi??

-Jesam .

Milicajci me malo gledaju pa ka?u: -?u j dr u ?e Topi?u , ajd da se sad n e n at e?em o n i m i sat obom n i t i san am a. ?u j, zn a?, n o? je, t r i su sat a. Lijepo se t i n aspavaj pa se u ju t r o sam javi u Vojn u po?t u .

-U ?em u je pr oblem ? ?t o ?u ja t am o?

-Ne zn am o m i n i?t a. Javi se pa vidi ?t o t e t r ebaju . Im a n ek a dojava pa t e t r a?e da se javi?. Idi pa vidi. Ajd zdr avo.

Ujutro nisam imao vremena odmah oti?i tamo

rokera u jeansu, ni?ta me ne pita nego mudro ka?e: -A t i si t aj, i naredi vojnom policajcu koji je stao malo dalje, St avit e ovog u jedin icu .

Taj policajac mahne mi rukom i ka?e: -Ti, do?i ovam o.

Idem za njim. Nemam pojma ?to se doga?a. On ni?ta ne govori. Otvori vrata "jedinice", a ta "jedinica" je zapravo zatvorska ?elija broj 1. ?elija? Ne, jedinica je bila betonska kutija od dva ?etvorna metra. ?pajza bez prozora s te?kim vratima na kojima je brava izvana.

Ka?e mi: -U?i.

Ja u?em, a za mnom se zalupe vrata i okrene klju? u bravi. Jebote ?to je ovo!? Ja naivan kucam na vrata i pitam ga: -Ej dr u gar o ?em u se r adi? ?t o se doga?a? Za?t o sam zat vor en ?

-Ne zn am t i ja n i?t a. Uju t r o ?e do?i on i k oji zn aju .

DEZERTER IZ VOJSKE U KOJOJ NIJE BIO VOJNIK Sjedim cijelu no? u toj samici. Toliko je tijesna da u njoj ni dijete ne mo?e le?i. Ispod mene gola klupa. Naslonio sam se na zid i probao zaspati.

Ra?unam, trebao bih bez obzira na sve uhvatiti malo sna da ujutro budem koliko toliko bistar jer ovo je suludo. ?inilo mi se da sanjam, da se sve to doga?a nekom drugom. Ujutro u pet otvaraju se vrata.

-Idem o Topi?u .

-Ku da?

-Kod ist r a?n og su ca.

gdje su mi milicajci rekli da se javim. Cijeli sam dan rje?avao poslove oko grupe Tim e. Kona?no predve?er ka?em si k vragu idem vidjeti o ?emu se radi da me opet ne bude u sred no?i. I odem ja na tu adresu. Na vratima stoji vojnik, pita me ?to trebam, ja mu ka?em kako je bilo i za?to sam tu. On slegne ramenima: -Pr i?ek aj, pit a?u k apet an a, i ode, ali prije nego ?to se vratio dolazi jedan drugi, gleda mene dugokosog

Ni?ta mi nije jasno. Kod kakvog istra?nog suca?

Za?to? ?to sam skrivio? Vode me dva vojna policajca kao zatvorenika. Kao kriminalca. I dovedu me pred suca. On me ni?ta ne pita nego ka?e: -Ti si t aj.

Bila je to u?asna situacija, a meni je do?lo smijati se jer je taj istra?ni sudac, prezime mu je bilo Or lovsk i, izgledao nevjerojatno komi?no.

Imao je nao?ale s tako debelim staklima da je izgledalo kao da gleda kroz dna pivskih krigli. ?inilo se kao da ima na o?ima one debele okrugle staklene pepeljare. Bio je Makedonac.

Slabo je govorio Hrvatski. Pogledao me je, otvori neki fascikl i po?eo govoriti: -Ti si Topi?u n apu st io svoju jedin icu u St r u m ici t oga i t oga dan a, zat im si t oga i t oga dan a pr e?ao dr ?avn u gr an icu i k r et ao se po zem ljam a Ben elu k sa Nizozem sk a, Belgija, Lu k sem bu r g. Jel t ak o?

Zabezeknut gledam u njega. Ne mogu do?i do rije?i.

-Zat im , nastavlja on, im a t u i n ek a em igr acija k oja ba? n ije sk lon a n a?oj socijalist i?k oj dr ?avi... To t i je pet do devet , a m o?da i ?esn aest godin a.

-Vi t o m en i ?it at e opt u ?n icu , uspio sam pitati.

-Da. ?t a t i n ije jasn o? ?t a m isli? za?t o si ovde? Pot pi?i! - zapovijeda i okre?e neki papir prema meni.

-M o?em o li m i r azgovar at i ozbiljn o, pitam ga, Ak o pot pi?em t o ?e zn a?it i da pr izn ajem sve t o ?t o m i st avljat e n a t er et ? Da se sla?em s t im ?t o st e pr o?it ali, a n ist e pr o?it ali sve jer vidim da t u im a jo? pu n o st r an ica?

-?t a t i opet n ije jasn o?

-Jasn o m i je da ja t o n e m ogu pot pisat i jer n i?t a od t oga ?t o st e pr o?it ali n ije ist in a. Ja n isam m ogao n apu st it i n ik ak vu jedin icu jer jo? n isam bio n i n a r egr u t aciji. Nisam dobio n i poziv za vojsk u .

-Kak o t o m isli?, n isi bio n a r egr u t aciji k ad ovdje lijepo pi?e da si pobjegao iz vojsk e, da si dezer t ir ao iz jedin ice u St r u m ici i da si t og i t oga dan a n apu st io Ju goslaviju . To se vidi i iz t vog paso?a.

OPASNA FACA Nikakve rasprave vi?e nije bilo. Nije me uop?e htio slu?ati. Poku?ao sam mu re?i da ja nikada nisam bio ni u jednoj od zemalja Beneluxa. U inozemstvu sam bio s Korni grupom, kada smo svirali na modnoj reviji Alek san dr a Jok sim ovi?a u Parizu 1969. godine kada je njegovu kolekciju Jerina svjetskoj javnosti predstavio osobno modni mag Pier r e Car din .

Mi smo tada tako dobro svirali da smo dobili ponudu menad?era tada svjetski slavne grupe

M odn a k olek cija Jerina Alek san dr a Jok sim ovi?a Los Bravos koja je imala megahit Black is Black.

Bili smo pozvani u jednu od glavnih francuskih televizijskih ku?a za koju smo snimili tri pjesme, a menad?erska ekipa Los Bravosa ponudila nam je ugovor uz uvjet da odmah ostanemo u Francuskoj. Kornijevci su se pokolebali, upla?ili su se te ponude. Izgovor je bio da imamo neodgodivu obvezu na festivalu Opat ija 69 na kojem smo nastupali s pjesmom Devoj?ice mala.

Prijedlog da se vratimo u Pariz nakon Opatije,

odba?en je tako da je ta prilika, na moje veliko razo?aranje, oti?la u nepovrat. Idu?i puta putovao sam u inozemstvo 1973. godine kada su grupa Tim e i Jugoslavenska pop selekcija Tih om ir a Pop Asan ovi?a, uz ?itavu plejadu drugih umjetnika, bili dio velike kulturne reprezentacije SFR Jugoslavije. U ekipi su bili Josipa Lisac i Kar lo M et ik o?. ?ini mi se da smo tada razgovarali o suradnji na Josipinom albumu kojeg je pripremao Karlo, a postat ?e poznat pod imenom Dnevnik jedne ljubavi na kojem, uz svu silu glazbenika svira i cijela grupa Tim e, a na? Br an im ir Lam ber t ?ik ovi? je za njega napravio aran?mane tako da zvu?i rokerski, ne?u pretjerati ako ka?em, Tajmovski.

Iz isto?nog Berlina legalno smo i?li u zapadni Berlin gdje sam kupio Gibson bass gitaru kakvu je svirao Jack Bruce, basist supergrupe The Cream.

Te godine je grupa Tim e, a tada je bila u sastavu Peco Pet ej, Tih om ir Pop Asan ovi? i ja, svirala po Austriji kao predgrupa britanskom progresivnom rock bandu East of Eden. Sva su ta putovanja bila legalna, a nastup u Isto?noj Njema?koj organizirala je jugoslavenska dr?avna vlast i to na najvi?oj razini. Ni?ta nije pomoglo. Orlovski je bio neumoljiv, tvrdoglav i beskompromisno tvrdoglav. Morao sam skinuti civilnu odje?u i obu?i neku staru sivu dotrajalu vojni?ku uniformu. Malo se me pod?i?ali i odveli u zatvorsku ?eliju s tri kreveta na dva kata. U sobi su bila petorica. Ja sam bio ?esti. Pitaju mene moji cimeri: -Kolik o si don io?

-?ega, k olik o? Pa, n isam don io n i?t a, ispri?avam im se misle?i da me pitaju jesam li donio slanine, ?unke ili ne?eg drugog iz Slavonije, Nisam st igao. Rek li su m i da se javim , ja se javio i odm ah su m e zat vor ili, a n e zn am za?t o?

-M a n e pit am o t e t o. Pit am o t e k olik o si godin a don io pa da zbr ojim o k olik o zajedn o gu lim o?

-Nem a pojm a. Nisu m e jo? osu dili. Pr ijet ili su s pet , devet , m o?da ?esn aest ...

-Aau u .. pa t i si n ek a opasn a f aca!

-A ?t o st e vi sk r ivili, pitam, a oni odgovaraju; ja sam u bio, ja sam silovao n ek u ?en sk u , on je popizdio i bacio s balk on a ?en u i dijet e...

Vidim ja gdje sam dospio. Me?u ubojice i siled?ije, ali oni ne izgledaju tako. Skroz su obi?ni, imaju neki svoj uvrnuti humor. Gledam slu?am i skoro do?e mi ?ao tih ljudi pa da ih utje?im ka?em: -M en i su de k ao dezer t er u .

-Dezer t er ? Su per ! A gdje si dezer t ir ao?

-Pi?e da sam pobjegao iz Ju ge i da sam bio n a Zapadu .

-Na zapadu ? Kak o je t am o. Pr i?aj. ?to ?u im pri?ati, ja do tada nikada nisam bio izvan Jugoslavije. Zapad sam poznavao iz pri?a i filmova, iz novina...

SPASONOSNI SM RTONOSNI ZAGRLJA J I tako teku moji zatvorski dani i tko zna dokle bi trajali da se nije dogodio prili?no gadan incident zbog kojeg sam mogao stvarno zaglaviti na te?koj robiji. Bilo je to ovako. Ponekada sam se no?u sjede?i u ?eliji, ljuljao na stolici i onako, u samoobrani pjevao. ?to sam drugo mogao? To je i?lo na ?ivce stra?aru koji mi je nervozno nare?ivao da prestanem pjevati. Vikao je na mene, prijetio mi je, grozio se. Ali ja sam i dalje pjevao. U jednom trenutku uletio je u ?eliju nasrnuo na mene, bacio me na pod i bijesno re?ao: -Jesam t i r ek ao da pr est an e? da peva?!

Preplavio me je bijes. Nakupilo mi se u du?i gor?ine zbog nepravde, jada zbog nemo?i, a sad jo? i taj siled?ijski nasrtaj umi?ljenog stra?ara!

Prekipjelo mi je, ali nisam odmah reagirao.

Nekoliko dana kasnije u sred no?i tra?io sam da idem u klozet. Klozet je bio na kraju hodnika, a mogli smo i?i obaviti nu?du samo, uz pratnju stra?ara. te je no?i de?urni bio taj stra?ar koji me je napao i bacio na pod. U klozetu, vrebao sam priliku. Kada mi je okrenuo le?a da se pogleda u ogledalu i po?e?lja se onim vojni?kim aluminijskim ?e?ljem, zasko?io sam ga i stisnuo mu kravatu oko vrata. Koprcao se u smrtonosnom zagrljaju. Rekao sam mu: -Nem oj se sa m n om zajebavat i. Vidi?, sada m ogu da t e dok r aj?im , da t e bacim ovdje i vr at im se u ?eliju . Nit k o n e?e zn at i t k o t i je slom io vr at !

Pustio sam ga, odgurnuo, udario ?akom u glavu

i vratio se u svoju ?eliju demonstrativno zalupiv?i vrata za sobom. Bilo je to apsolutno nerazumno. Doslovno sam visio na rubu ponora, ali nisam mogao istrpjeti toliku nepravdu. Mislio sam, vi?e mi nema spasa, ali tada se dogovorio sudbinski preokret.

Naravno, stra?ar je slu?aj prijavio nadre?enima.

Slijedio mi je novi proces jo? te?i od dotada?njeg, ali na lice mjesta uz istra?nog suca Orlovskog dolazi i predsjednik Vojnog suda osobno. On me je prepoznao me je. Znao je tko sam.

-Topi?u , ?t a t i r adi? ovdje?

-Ja bih t o volio vas t r ebao pit at i.

-Dovedit e ga u m oju k an celar iju !, naredio je strogo, ali nije dozvolio da me prati vojna policija. U kancelariji me pita: -?t o r adi? bu dalo? Jesi li t i n or m alan ?

I nekako nas predsjednik suda i ja uspijemo uspostavimo neki normalan dijalog. Saslu?ao me je s razumijevanjem ?ak mi je dozvolio da koristim njegov telefon. Prvi puta nakon vi?e od dva tjedna mogao sam javiti roditeljima i bendu gdje sam i ?to se sa mnom doga?a.

JNA JE M A JKA KOJA KAO I SVAKA M A JKA M O?E DA POGRE?I Do tada nitko, ni moji roditelji ni ekipa iz benda nisu znali gdje sam. Nazvao sam i menad?era Mihaljeka i objasnim mu gdje sam i ?to se sa mnom doga?a. Bio je to trenutak preokreta.

Ujutro dolazi on i dovodi sa sobom odvjetnika Silvija Degen a. Kada je vidio optu?nicu Degen je odmah otputovao u Beograd u Vrhovnu komandu JNA, a ja sam ostao u zatvoru. Nakon pet dana izvode me iz ?elije, vra?aju mi jeans i moje stvari.

-?t o je sada?

-Obu ci se. Ide? n a su ?en je.

I tako ja dvadesetpetog dana uzni?tva izlazim pred Vojni sud i to u civilnoj odje?i. Sude mi oficiri iz svih rodova Jugoslavenske narodne

armije. Sa mnom menad?er Mihaljek.

su

odvjetnik

Degen

i

-Topi?u u st an i, obrati mi se predsjednik suda s blagim osmjehom na licu kao da se ispri?ava, ali da se to ba? ne vidi. Vidim mu po govoru tijela da mu je neugodno i da bi najradije rekao Adolfe Topi?u izvini, zajebali smo se. Pusti sad sve to i ne zanovijetaj.

-Topi?u , n isi n i?t a k r iv. Da t i u k r at k o k a?em n isi t i n i?t a n apr avio. Nem oj n i?t a br in u t i. Ali ajde da n e f ilozof ir am o pu n o i n e dr am at izu jem o dalje ovu sit u aciju . JNA je m ajk a ove dr ?ave, a JNA k ao i svak a m ajk a m o?e da pogr e?i. Nem oj sada da iza?e? n a u lici u pr i?a? da t i je JNA n apr avila ovo ili on o. Re?it ?em o st var . Ali, evo im am o ovdje jedan dok u m en t k oji t e st var n o t er et i.

Im am o dok u m en t k oji k a?e da se bio pozvan od st r an e Ju gosloven sk e n ar odn e ar m ije n a lek ar sk i pr egled t og i t og dan a u t olik o sat i i da se n isi se odazvao.

Degen pita mo?e li vidjeti taj dokument, a predsjednik suda odmahuje rukom: -Sedit e dr u ?e Degen , n em a pot r ebe. Dr u g Topi? n ije se pojavio n a lek ar sk om pr egledu .

To bi in a?e bila n ov?an a k azn a, ali k ak o ga policija n ije m ogla n a?i n a n jegovoj adr esi m or ali sm o da ga pr it vor im o.

-Pa ?t o st e m e odm ah st r pali u sam icu i vojn i zat vor ?

-Topi?u , r ek ao sam t i. Sm ir i se. Kazn a za n eodazivan je n a poziv n a lek ar sk i pr egled t i je ovo ?t o si pr oveo u pr it vor u . Sada si slobodan ?ovjek . Do?i su t r a da pot pi?e? pr esu du da bu de pr avom o?n a.

PET DANA ZATVORSKOG DUGA U KPD TUROPOLJE Iza?em iz zatvora, a vani ljepota, ludilo, procvjetali kesteni... Javim se ku?i mami, tati...

Tu sam! ?iv sam! Javim se bendu i ka?em: -Im am n ovu pjesm u !

-Koju pjesm u ?

-Zove se ?ivjeti slobodno. Napisao sam je u

Nogu pred nogu, do?em do KPD Turopolje.

Stigao sam na popodnevnu prozivku. Stavili su me zadnjeg u red i prozivaju. Na kraju ?uvar zatvora vikne: -Topi?!!!

zat vor u .

Sutradan odem na sud potpisati presudu, a tamo mi ka?u da postoji mali problem koji ?emo lako da re?imo. Naime ja sam zbog nedolaska na taj famozni lije?ni?ki pregled osu?en na 30 dana zatvora, a u pritvoru sam bio 25 dana, pa se pojavila razlika od 5 dana. ?ekalo me je dakle jo? pet dana zatvora. Re?eno mi je da se trebam javiti u KPD Turopolje gdje ?u odraditi preostali dio kazne kada mi najbolje odgovara, ali da ne bih trebao odugovla?iti i odga?ati previ?e da se opet sve ne zakomplicira. Kada sam potpisao presudu, sudac mi ka?e: -Tam o u Tu r opolju , t o t i je bez veze. Odm or i se, n aspavaj se. Zat vor je ot vor en og t ipa.

M o?e? da ide? k u d h o?e?, m o?e? da be?i?, ali n em oj da be?i?, bolje t i je da lepo r e?i? t ih par dan a, n e t r ebaju t i n ove n evolje u ?ivot u .

I tako ja malo kasnije, jednog lijepog dana sjednem na autobus Zagreb - Velika Gorica s presjedanjem za Turopolje. Idem u zatvor.

Nosim malo ?istog rublja, ?etkicu za zube, ru?nik... Sjednem i vozim se kao svi drugi punici kad autobus stane u sred ?ume, a kondukter pita: -Gdje je on aj m ladi? za KPD? Propao sam u zemlju od srama. Svi gledaju u mene.

-Vidi? ovu cest u , kazao mi je, Idi n jom sam o r avn o. Im a? ?et ir i pet k ilom et ar a. Vidjet ?e? n e?t o k ao f ar m u . To t i je KPD. Od sramote sam se sav uvukao u sebe. Smanjio sam se za dva konfekcijska broja.

M I?

-Ja sam , odgovorim spremno i vidim u onoj masi ljudi, a bilo nas je zbilja puno, trojica ?etvorica se trgo?e na spomen moga imena i gledaju me kao da me poznaju. Kada je prozivka zavr?ila, a poslije prozivke i?lo se u kantinu, pri?e meni jedan ?ovjek i ka?e mi prisno, zabrinuto, kao da se poznajemo najmanje od djetinjstva: -Dado, jebot e ?t o ?e? t i ovdje?

-A ?u j, n e?t o sam zabr ljao pa su m e poslali ovam o.

-Kolik o?

-Pet dan a.

-Za?t o su t e poslali ba? u Tu r opolje?

-Nem a pojm a. Valjda je ovdje bilo m jest a za m en e?

-Nem a veze. Ba? dobr o ?t o t e poslali k n am a.

Su per ! odu?evio se moj novi prijatelj s kojim pri?am kao da smo stari frendovi. Zvao se Teo, a prezime mu je bilo M i?. Mislio sam da mu je to nadimak, ali on se zbilja prezivao Mi?. Bio je iz ?ibenika.

-Za?t o je su per ?t o su m e poslali u Tu r opolje, pitam ga jer mi ni?ta nije bilo jasno.

-M a n e u Tu r opolje, n ego ba? k n am a. Zn a? m i ovdje im am o glazben u sek ciju i t r eba n am git ar ist a. Ba? si st igao k ao n ar u ?en .

DOK JA I M OJ M I? SVIRAM O JAZZ Jo? istu ve?er imali smo probu. Zatvor u Turopolju bio je dobro opskrbljen raznim glazbenim instrumentima. S Teom je u Turopolju bio jo? jedan frajer iz ?ibenika kojeg su zvali Fr eja. Njih su dvojica bili frendovi. ?ini mi se da su zavr?ili iza brave jer su ukrali neki auto pa su se vozali tamo po Brodarici dok ih nije ?opila milicija. Kako god bilo M i? i Fjer a su sku?ili da ?e biti malo po?te?eni posla u polju ako se priklju?e zatvorskoj muzi?koj sekciji. U

sekciju su odmah uvukli i mene, a Mi? je konspirativno najavio da ni?ta ne trebam brinuti jer ?e on sve formalnosti srediti s upraviteljem.

Problem je bio ?to oni uop?e nisu znali svirati.

Nisu imali blage veze sa svirkom. Nisu znali ni gitare na?timati, ali su bili puni entuzijazma. Ta me je situacija podsjetila na pjesmu Th e Beat lesa Everybody?s Got Something to Hide Except Me and My Monkey?. Krenuo sam s njima od osnovnog. Najprije sam ih u?io kako se ?timaju gitare i tambure. Njima se ta moja ?kola ?inila previ?e ozbiljnom, previ?e pretencioznom pa su se bunili: -M a daj Dado olabavi pa n e?em o m i svir at i jazz. Daj da n au ?im o svir at i n ek u st var da opr avdam o ovu n a?u sek ciju .

Meni je bilo simpati?no kako oni shva?aju pojam jazza. Zakva?ili su se za taj jazz. U svakoj bi zgodi kada bi trebalo ne?to napraviti, svirati, i?i u kantinu ili napraviti cigaret pauzu govorili: -Ajmo d?ezirat, a nisu gitare znali na?timati. To je bio taj njihov humor na vlastiti ra?un. Tako su se u toj opu?tenoj, relaksiraju?oj zatvorskoj atmosferi rodili stihovi za pjesmu Dok ja i moj mi? sviramo jazz. Sve je u njoj autenti?no jedino ?to ja pjevam u malom baru, a trebalo je biti u malom zatvoru, ali to ne bi imalo smisla. Mi? i njegova ekipa, iako su bili u zatvoru, bili su u osnovi fini de?ki. Stekao sam dojam da su iz dobrih obitelji i da su samo pla?ali grijehe neobuzdane mladosti. Ba? volim ?to sam ih upoznao i ?to sam s njima proveo taj moj zatvorski bonus. U zatvoru u Turopolju bila je ba? dobra atmosfera. Bilo je nekog veselja me?u zatvorenicima, bilo je dobre zajebancije, a svatko je imao svoju ?ivotnu pri?u i svoj stav prema ?ivotu.

?OVJE?E NE LJUTI SE Zatvorsku karijeru sam zavr?io kao radnik u kartona?i. Skupio sam dva dana radnog sta?a.

Bizarno je, urnebesno i pomalo transcendentalno da mi je posao bio lijepljenje naljepnica na kutije za igru ?ovje?e ne ljuti se.

Poruka je bila savr?ena. Bolji kraj moje zatvorske epopeje ne bi re?irao ni neki hollywoodski mag. Kasnije sam se u ?ivotu svega toga sje?ao pomalo humoristi?no, ali nije to bilo nimalo zabavno. U vojnom pritvoru bilo je mu?no, bolno, neizvjesno, silno nepravedno s puno straha i strepnje. U Turopolju je bilo pomalo anegdotski. Bilo ju te ne?to od one atmosfere iz Ha?ek ovog Dobrog vojaka ?vejka, ali i traumati?no. U tih pet dana sva?ta sam do?ivio. U kartona?i je stroj jednom zatvoreniku odsjekao prst pa sam se zaka?io sa zatvorskim ?uvarima koji nesretnika nisu htjeli odvesti u bolnicu. Skoro sam se potukao s njima. Kada sam odslu?io sve zatvorske dane koji su mi bili su?eni, vratio sam se u bend u ?ivot ...promijenjen. Nije na mene utjecala samo ta izolacija, kazna, ti zatvorski ?uvari... ne, dogodilo se jo? ne?to ?to me uzdrmalo.

PITANJE BO?JE PRAVDE I SM ISLA ?IVOTA U zatvoru u Turopolju bio je jedan stari ?ovjek.

Neki dida godinama bli?i osamdesetoj nego sedamdesetoj. On je dospio u zatvor zato ?to je skrivio prometnu nesre?u. U njegov traktor na kojem je, vra?aju?i se iz polja, zaboravio upaliti svjetla, naletio je auto i dvoje je ljudi stradalo.

Osudili su ga i on je slu?io tu svoju kaznu.

Vidjelo se da pati, da vene. Bio je tih, povu?en i sjetan, a svaki je dan pisao po jednu onu ?utu po?tansku dopisnicu i slao je nekome. Jedno jutro, tek ?to smo ustali, vidim didu kako ide prema po?tanskom sandu?i?u i ubacuje u njega dopisnicu. Malo je zastao kao da ne?to razmi?lja, a onda se sru?io na zemlju. Potr?ao sam prema njemu. Sletjeli su se i ?uvari. Ali pomo?i nije bilo. Nesretni dida je umro. To me je presjeklo. Smrt tog dide koji je umro daleko od svoje obitelji u nekom zatvoru ?iji smisao vjerojatno nije razumio, daleko od svoje njive,

od svoje p?enice, pi?u?i svaki dan po jednu dopisnicu, onu ?u?kastu bezli?nu... Bilo mi ga je silno ?ao. Vidjelo se da je siroma?an, da je jadan. Vidjelo se da je trebao biti negdje drugdje. Istina je, pogrije?io je... ali bio je star i vidjelo se da je u biti njegova bi?a dobrota. Ta njegova smrt izazvala je u meni duboke, tektonske promjene. Najednom sam sav svoj ?ivot po?eo gledati kroz prizmu sudbine i prizmu smrti tog tu?nog starog ?ovjeka. To me je natjeralo da razmi?ljam o bo?joj pravdi, o smislu ?ivota koji se zna okrutno poigrati s nama smrtnicima. Ta scena njegove smrti pred po?tanskim sandu?i?em, te duboke emocije koje ona u meni pokrenula, te misli koje su se uskovitlale, godinama su me progonile:.

-Zam isli Dado, govorio sam sebi u svojim mislima, svak om se m o?e dogodit i da zabor avi u palit i svjet la i da t o izazove t r agediju k oja ?e pr ek in u t i i t voj ?ivot i odu zet i t i sve t voje sn ove, sve on o ?t o si volio, sve on o ?t o si ?elio, sve on o pr em a ?em u si st r em io...

Shvatio sam da je ?ivot toliko dragocjen, toliko vrijedan, toliko bo?anstven da ne bi smio imati takav kraj. O tome jo? nisam napisao pjesmu.

Mo?da ho?u. Iako, kada bolje razmislim, mo?da sam je ve? napisao, da sam to ?to ?elim re?i ve? rekao, mo?da i prorekao, u pjesmi Za koji ?ivot treba da se rodim?

U?AS NEM O?I Iz Turopolja sam se vratio u ?ivot promijenjen, dubinski promijenjen. Do Turopolja bio sam veseo, optimisti?an, entuzijasti?an. Bio sam idealist, vjerovao sam da ja volim cijeli svijet i da cijeli svijet voli mene. Totalno sam lebdio iznad zemlje u nekom svom idealiziranom svijetu.

Imao sam osje?aj da sve mogu, da ?u ostvariti sve ?to po?elim, da su ljudi dobri, da je ?ivot ?udo. Me?utim smrt tog dide i ti zatvori promijenili su me. Prije svega shvatio sam da nismo gospodari svojih ?ivota i da postoji sustav, da postoje neke veli?ine, neki ljudi, neka pravila koja mogu u svakom trenutku svakoga od nas obezvrijediti, zaustaviti, poniziti, ?tovi?e uni?titi. Shvatio sam da se s nekim stvarima, nekim vjetrenja?ama ne smije konfrontirati. Da

postoje stvari ja?e od nas. Shvatio sam tu jednu virtualnu mo? nekih ljudi koji su na pozicijama koje zauzimaju slu?ajno, a sustav im daje toliku snagu i mo? da te mogu totalno uni?titi, da te mogu uni?titi karakterno, mentalno, da ti mogu oduzeti ili dati ?ansu, da te mogu ubiti ili te ostaviti ?ivog, ali da pati?, da se mu?i? i ne mo?e? naprijed uz sve svoje po?tenje, rad, talent, plemenite ideje, dobrotu... Najstra?nija mi je bila spoznaja da te mogu natjerati da mrzi?. Osjetio sam snagu sustava i suo?io se s u?asom nemo?i ?ovjeka, pojedinca. Postao sam nakon zatvora oprezniji. Borio sam se protiv toga, ali usadili su mi u glavu taj podmukli strah da bih se opet zbog ne?eg, a to ne mora biti ni?ta ni veliko ni va?no, zbog stiha, zbog pogleda, neodazivanja na neki lije?ni?ki pregled, zbog toga ?to sam zaboravio upaliti svjetlo... opet mogao na?i na udaru tih mizernih, bezvrijednih kota?i?a sustava koji uz sve svoje neznanje i intelektualnu sku?enost imaju nad nama tako silnu mo?.

E, JEBIGA Promijenjen, s druk?ijim pogledom na ?ivot vratio sam se svojoj glazbi, svojim stihovima, karijeri, rockerskoj slavi, koncertima, vratio sam se svom Tim eu . ?elio sam nastavili tamo gdje smo stali mada to nije pravi izraz jer, iako me nije bilo vi?e od mjesec dana, tog zastoja zapravo nije bilo. Sve je oko grupe Tim e bilo fluidno. Ali... Slobode se, u smislu civilnog ?ivota, glazbe i karijere, ba? nisam nau?ivao.

Uspio sam tek udahnuti tek malo te slobode jer sam doslovno iz turopoljskog uzni?tva mora i?i na odslu?enje vojnog roka u JNA. Vlast se za sve pobrinula pa sam poziv za vojsku dobio dok sam jo? bio u zatvoru. Poslali su me u Celje.

Zbog zatvora sam kasnio punih 19 dana, a moram priznati da mi se nije ni ?urilo. U Celje sam do?ao autobusom iz Zagreba. Grad mi se svidjelo pa sam ?etao, sjedio u kafi? i mirno pio kavu. Neki ljudi su me prepoznali pa sam s njima pri?ao. Sku?io me je i neki celjski novinar.

Htio je intervju, a kada je saznao da u Celju slu?im vojni rok bio je odu?evljen. Kona?no pitao sam gdje je kasarna Slavko ?lander pa sam polako oti?ao tamo. Ve? je bilo skoro

Pitam se ?to ?e sada biti. Imam zbilja gorka iskustva s vojskom i oficirima, a taj se de?urni komandir lagano uspravi na krevetu, pogleda me i ka?e intimno kao da se poznajemo gog te pita od kada: -Tole, pi?k a t i m at er in a. Ot k ad t e ?ek am . Gde si vi?e?

Lijepo, mislim si ja, evo mene opet u zatvoru, ali de?urni komandir me ne hapsi nego pita: -?t a? popit . O? k on jak , o? r ak iju ... im am ba? dobr u r ak iju . O? r ak iju ?

Skroz me je zbunio. Primijetio je da gledam ?varke na njegovoj uniformi: -Dozvoli da se pr edst avim . Ja sam k apet an pr ve k lase, Ra?a, zvan Rale iz Ni?. Od Var dar a pa do Tr iglava svi zn aju za Ralet a.

-Dobr o, k ap...

-Pu st i k apet an a, ja sam Rale, Rale r ezu m e? t i m en e?

-Dobr o Rale ?t o t o zn a?i da m e ?ek a?, pitam ga jo? uvijek strepe?i da ?e me zatvoriti.

-M a zn a? im am o pr ir edbu za 29., za Dan r epu blik e. M or a? da m i n apr avi? celu pr edst avu . I r ecit acije, i sk e?eve i f olk lor i m u zik u ... A gde su on e t voje dr an gu lije?

-Koje dr an gu lije? jedanaest sati. Na ulaznoj porti gleda me stra?ar: -Topi?u , est ot i?

-Jesam . Kak o t i zn a? t k o sam ja.

-M a k o t ebe n epozn a? Au jebot e de si? ?ek aju t e. Ve? su popizdili. Javi se odm a de?u r n om k om an dir u da si st igo.

Ja si mislim, e jebiga sada ?e me opet strpati u zatvor, tako mi i treba kada sam komotan i neozbiljan.

KAPETAN PRVE KLASE RALE ZVAN RA?A & DAN REPUBLIKE Odem k TOM de?urnom komandiru. U?em.

Vidim ?ovjeka koji le?i na krevetu. Namaknuo kapu na o?i. Pokucam i pristojno ga vojni?ki pozdravim: -Dobr a ve?er .

-On e, zn a?, dr an gu lije n a k ojim a svir a?. On e eee eee m eee... Jesil sve t o don eo?

-Nisam , n it k o m i n i?t a n ije r ek ao. Rale, t i m isli? n a poja?ala, git ar e i t e st var i?

-E ba? n a t e st var i. Gde t i je t o?

-Kod k u ?e u Osijek u .

-Zajeban o, al sa?em o odm ah t o da r e?im o.

I Rale se ma?i telefona, budi skladi?tara, bricu i kuhara. O?tro im nare?uje da se smjesta nacrtaju kod njega. Kuharu nare?uje da nam napravi ne?to za ve?eru, a skladi?taru da mi da uniformu i to ne bilo kakvu nego onu finiju oficirsku, oficirsku ko?ulju, hla?e, fine oficirske cipele, neki super mantil i podoficirsku kapu. U kuhinji gdje nam kuhar pe?e komadinu teletine na velikoj vreloj metalnoj plo?i koju je prelio mlijekom i posuo solju, skladi?tar mi sla?e uniformu, a brico me ?i?a. Kada smo se najeli i kada sam se obukao u uniformu koja mi je zbilja

dobro stajala, Rale me pita: -Tole, jes t i u m or an ?

-Nisam .

-Nem a veze, idem o n a spavan je. Odveo me je u svoju sobu i dao mi svoj krevet da se naspavam.

mu?im da im objasnim tko sam, ?to sam i kako se sve to dogodilo. Hvata me panika da ?u opet zaglaviti u zatvoru i odle?ati tko zna koliko dok oni ne ra??iste moj slu?aj s Ra?om i onim celjskim pukovnikom. Kona?no, ne znaju?i ?to bi, ipak me puste da idem svojim putem. Stigao sam u Osijek. Mama se prenerazila: -Dado sin e. ?t o si do?o k u ?i?

PUKOVNIK AKSENTIJEVI?: IDI, VRATI SE I DONESI ?TO TREBA? DONIJETI Ujutro, Rale me vodi kod pukovnika Aksentijevi?a, zapovjednika kasarne. Pred vratima pukovnikove kancelarije na brzinu me je nau?io kako trebam stati mirno i pozdraviti.

Kada smo u?li pukovnik klima glavom: -Topi?u , Topi?u k on a?n o si dolijao. Sve zn am .

Iako se on smje?ka u meni se sve smrzlo od straha.

-Poslala m e, m am a, vojsk a po in st r u m en t e.

Vrag mi nije dao mira i nave?er odem na Korzo na staro mjesto pred IPK, onako u uniformi.

Pred mene prolazi moja ekipa. Pro?u jednom, dvaput... ne prepoznaju me, a kad su me sku?ili nema kraja radosti i ?u?enju. Zadivio ih je moj oficirski mantil, odu?evila ih je moja SMB kravata.

AUTORSKI ALBUM VOJNIKA DADE TOPI?A

-Ak o sm ijem pit at i ?t o t o sve zn at e?

-Zn am , k apet an Ra?a m i je r ek ao, da n isi don eo n i?t a od in st r u m en at a, a zn a? k oja t i je zada?a. Evo t i objava za pu t ovan je Celje Zagr eb - Osijek i ist im pu t om n azad. Evo t i povr at n a k ar t a, evo t i n ovci... don esi m i r a?u n e ak o ?t a pot r o?i?, idi, vr at i se i don esi ?t o t r eba? don et i. Dat u m povr at k a n isam u pisao. Uzm i vr em en a k olik o t r eba?, ali n e pr et er u j jer t e ?ek a posao.

Sutradan ujutro ja vojnik koji ima dvije no?i vojni?kog sta?a i 25 dana vojnog zatvora, optu?en za dezerterstvo najednom postajem dobro do?ao u tu istu JNA! Bez polo?ene zakletve, bez vojni?ke knji?ice, bez ikakve vojni?ke obuke, sjedam u autobus i idem iz Celja u Zagreb gdje trebam uhvatiti autobus za Osijek jer nema direktne veze Celje - Osijek. Naravno, kako sam u uniformi, a u Zagrebu moram ?ekati dva sata na autobus za Osijek zasko?ila me je vojna policija koja danono?no de?ura na kolodvorima. Ni?ta im nije jasno imam urednu objavu za putovanje, nemam vojnu knji?icu, ne znam vojni?ki pozdraviti, imam oficirsku uniformu, a nemam ?inove. Sumnjiv sam im.

Postaju sve neugodniji sve vi?e pitaju, a ja se

Dat o Topi?,Timei Dr agi Jeli?,YU grupa

S instrumentima i opremom vratio sam se u Celje i odmah se bacio na posao. Moja jedina vojni?ka zada?a bila je pripremanje proslave Dana Republike. Dali su mi mje?oviti zbor Radio Celja i ?enski zbor ?k ole za k r oja?ice, brdo literature i popis pjesama i recitacija, a iz prija?njih predstava uzeo sam Kova?i?evu poemu Jama i Krvavu bajku Desanke Maksimovi?... Slo?io sam sve, falio mi je jo? samo bend. Napravio sam miting u kantini, popeo se na stol i zavikao: -Vojsk o t k o zn a svir at i n ek i in st r u m en t n ek a se javi poslije r u ?k a.

Javilo ih se barem 50. Bilo je tu svega i sva?ega, ali se na?lo i nekoliko vrsnih glazbenih, recimo taj Rom, virtuozni harmonika? i sjajan pjeva?

Lju ba Ali?i?, pa Tadej Hru?evar iz benda Pepel in kri, bubnjar Jelenko Milakovi?... iz Ljubljane gdje je slu?io vojni rok doveli su mi Dr agog Jeli?a, gitaristu i pjeva?a YU gr u pe. Kada nisam radio na programu za Dan Republike, bio sam privatni voza? pukovnika M ilan a Ak sen t ijevi?a, komandanta kasarne. On je volio popiti, a u mene je imao povjerenja pa me je svuda vodio sa sobom. Izbjegavao je da ga vozi njegov slu?beni ?ofer jer je sumnjao da ga cinkari ne nadre?enima, nego njegovoj ?eni. Smatrao me je svojim drugarom i tra?io da ga oslovljavam samo sa Mile. Jednom sam mu se po?alio da se ne uspijevam naspavati i biti oran za rad na predstavi zbog vojni?kog re?ima u kasarni, a on je to rije?io tako da me je postavio za komandira stra?e u zgradi administrativne uprave Glavne komande u kojoj su slu?benici radili po civilnom radnom vremenu. Zgrada je popodne i no?u bila prazna, a ?uvala ju je stra?a koja nije imala nikakve druge obveze. Tu sam se ja, dezerter i uznik JNA, vojni?ki tako proslavio da sam dobio najve?u nagradu, dodatno skra?enje vojnog roka. Ali o tome ?u malo kasnije.

Priredba pripremana za Dan Republike bila je toliko uspje?na da je bend kojeg sam okupio u Ljubljani ?ak snimio album s pjesmama koje sam napisao i komponirao za tu prigodu i narodnog heroja Slavka ?landera. Izdala ga je Sloven sk a zalo?ba plo??. Svirao je Dr agi Jeli? iz YU grupe, Dr agi Kr u ?evar , Jelenko, bubnjar iz Beograda i jo? neki drugi dobri svira?i. Za priredbu i album od JNA sam dobio mjesec

dana nagradnog skra?enja vojnog roka. Tako mi je zahvaljuju?i Danu republike i narodnom heroju Slavku ?landeru, JNA vratila onih mjesec dana koje sam proveo u zatvoru zato ?to nisam do?ao na lije?ni?ki pregled.

DADO TOPI? U TRILERU UHI?ENJE NARODNOG HEROJA FRANCA TAV?ARA Ali, kao ?to rekoh, malo kasnije proslavio sam se kao vojnik i dobio jo? jedno skra?enja vojnog roka. Nagradu sam dobio zato ?to sam kao komandir stra?e razoru?ao i uhitio narodnog heroja Jugoslavije, na?elnika Slovena?ke divizije KNOJ-a u Drugom svjetskom ratu, a tada bio komandant Ljubljanske armijske oblasti generala Fr an ca Tav?ar a i njegu pratnju. Bio je to zaguljen slu?aj. Moja stra?a ?uvala je zgradu kojoj nakon odlaska slu?benika nitko nije smio ni pod razno pri?i, a kamo li u nju u?i. Uglavnom nismo imali nikakvih problema. Ta tko bi se usudio dirati u strogo ?uvani objekt JNA? Ali, jedne ve?eri pojavi se grupa mortus pijanih oficira. Htjeli su u?i u zgradu, ?to ja znam za?to, mo?da da prespavaju. Odmah sam vidio da se radi o jakim facama s visokim ?inovima. Bilo mi je jasno da me?u njima ima i generala. Malo me je to upla?ilo, ali k vragu, moja je zada?a bila ?uvati tu va?nu zgradu pa sam ih lijepo pozdravio, razoru?ao, skinuo im opasa?e i pozvao svoje nadre?ene da interveniraju. Usrali su se od straha kada su vidjeli koga sam uhapsio. Bili su blijedi kao smrt kada su vidjeli razoru?anog generala Tav?ara, nositelja Partizanske spomenice, Ordena ratne zastave, Ordena jugoslavenske zastave i Ordena narodnog heroja, k tome i njihovog vrhovnog zapovjednika.

-Su n ce li t i jebem Topi?u ?t a si t o n apr avio, ?krgutao je zubima prestravljeni pukovnik Aksentijevi?, Zn a? li t i k oga si u h apsio?

-Ne zn am . Post u pio sam po pr avilu slu ?be.

-Jebalo t e Pr avilo slu ?be. Jebalo t e Pr avilo slu ?be Topi?u . Sa?e svi da n ajebem o.

Ipak malo se smirio. On i kapetan Rale odlu?ili

su da ?e se pritajiti i ?ekati da vide ?to ?e se dalje doga?ati. Nekih dvadeset dana nije se doga?alo ni?ta. Kao da se ba? ni?ta nije dogodilo, a bio je to skandal ... uh... samo takav.

Bili su na iglama, a ni meni nije bilo svejedno.

Ali, prolaze dani, a nitko ni?ta ne spominje, nitko nas ne zove, nitko ni?ta ne pita, ma nitko se ni ne usudi bilo ?to pitati. A onda me po kuriru k sebi pozove kapetan Rale.

-Evo, st iglo n e?t a za t ebe.

Uzeo je neki papir i ?ita: Vojn ik Adolf Topi?, vojn a po?t a t a i t a, ?ita kurvanjski polako zeza me, nate?e mi ?ivce, n agr a?u je se s 28 n agr adn ih da za po?t ivan je Pr avila slu ?be JNA k oje je isk azao dan a i t oga i t oga n a svom st r a?ar sk om m est u . U pot pisu gen er al Fr an c Tav?ar .

Tako sam u vojsci proveo osam i pol mjeseci, odnosno malo manje od devet i pol mjeseci ako ra?unam vojni zatvor plus onih 5 dana u KPD Turopolje. Na kraju je dakle taj turbulentni dio mog ?ivota sudbina, dodu?e bizarno, ali ipak fino izbalansirala.

po?ela pripremati snimanje svog drugog albuma u Beogradu i studiju Ak adem ik u Ljubljani, a sve u nekoj ?udnoj kombinaciji sa zagreba?kom diskografskom ku?om Alt a, koju je pokrenuo pjeva? Dr ago Dik li?. Gro materijala snimili smo u Ljubljani u tonskom studiju Akademik. Radili smo dobro. Jezgra benda smo bili Rat k o Divljak , Vedr an Bo?i? i ja, a na albumu su sudjelovali jo? i Tih om ir Pop Asan ovi?, Br aco Doblek ar , Dr agi Jeli? i taj nevjerojatni De?o ?gu r , kojeg ?ak nismo ni vidjeli na snimanju. Zvu?ali smo onako kako grupa Tim e treba zvu?ati.

Bio sam zadovoljan sa zatvorskim pjesmama ?ivjeti slobodno i Dok ja i moj mi? sviramo jazz.

Album je bio dobar, imali smo te Divlje guske na stihove Desan k e M ak sim ovi?, a Alber t o Kr asn i?, moj drug iz Dinamita je napisao izvrsnu glazbu za Baladu o 2000, a moj Alfa Romeo GTA zvu?ao je ?vrsto, rokerski.

Nedostajala nam je me?utim, jo? jedna pjesma da bi popunili album. Bili smo kratki za ?etiri, pet minuta koliko je jo? moglo stati na plo?u.

DALI ZNA? DA TE VOLIM ?

TIM E II. - ZAGREB BEOGRAD VIA LJUBLJANA Ostali smo ?ivjeti i raditi u Zagrebu, ali novi album snimamo u Beogradu za PGP RTB gdje su bili itekako zadovoljni ?to su dobili grupu Tim e.

Bio je to prili?an problem jer je cijeli bend ve? oti?ao iz Ljubljane. Pita me tonski majstor studija Akademik u Ljubljani M ir o Bevc: -Dado im a? li jo? n ek u pjesm u , im a? li jo? n e?t o ?t o bism o m ogli sn im it i?

-Koga st e pit ali sm ijet e li t o u ?in it i, bunio sam se bijesan i razo?aran.

-Pa n e zn am , im am jedn u t em u . Nije t o ba? m u zik a gr u pe Tim e. Vi?e je on ak o, n ek a pjesm ica.

-Nik oga, odgovorili su mi u Jugotonu, M i n e t r ebam o n ik oga pit at i jer sm o va? izdava? i im am o pr avo r aspolagat i va?im u govor om .

-M a n em a veze, daj bu m o je sn im ili. Fali t i m in u t a?e pa ?e t i albu m bit i k ao osm jeh bez jedn og zu ba.

?to ?u? Ni?ta. Odem u Beograd, upoznam ljude u PGP-u, pitam kakve nam uvijete nude. Tamo nam ka?u: -Zn am o t k o st e, zn am o ?t o r adit e, n am a je t o su per , ak o ?elit e sn im at i n ovi albu m m o?et e po?et i odm ah ve?er as.

-Kak o se zove pjesm a?

Dali su nam najnoviju i najmoderniju ameri?ku tehniku. Imali su super studio. Bio je to skoro svemirski brod u odnosu na tehniku na kojoj smo snimili prvi album. Studio je bio prekrasan.

Imao je mikser 60 kanala, veliki 24 kanalni magnetofoni... I tako je grupa Tim e iz Zagreba,

-To je jedn a lju bavn a. Zove se Dali zna? ta de volim?.

U redu, snimamo jo? jednu pjesmu da zatvorimo album, ali to nije jednostavno jer bend nije tu, a nemamo ni potrebne instrumente. Sre?om iz nekog razloga u Ljubljani je ostao Tihomir Pop Asanovi? pa je pala odluka da snimimo samo glas i klavir.

Me?utim i tu je bilo problema jer je Pop poslao

svoje Hammond orgulje s grupom. Studio Akademik imao je samo elektri?ni Wurlitzer piano, elektri?ni klavir, a Pop nije bio klavirist.

Dobro, nema veze. Sna?i ?emo se. Do?ao je Pop i sa sobom poveo Slovenca Jo?u Doblek ar a,zvanog Br aco koji je s njim svirao u The Generalsima i bendu Srce. Okupili smo se nas trojica, Pop, Braco i ja odlu?ni snimiti jo? tu jednu pjesmu pa ?to bude. Najprije sam im pjesmu sam otpjevao uz akusti?nu gitaru da ?uju o ?emu se radi. Nije im to bio problem.

Pjesma je bila jednostavna. Braco Doblekar je svirao konge, Pop je s tri prsta svirao elektri?ni klavir koji je za njega pio potpuno strano tijelo, a ja sam pjevao. Kada je bilo snimljeno to ?to sam pjevao skoro a capella, ka?em Bevcu: -Pa n ije t o gr u pa Tim e. Ne m o?em o t o st avit i n a albu m .

-M a n e br in i. Bu m o n ek aj n apr avili. Sad im am o m in u t a?u , a u vijek m o?e? n e?t o pr om ijen it i.

DE?O ?GUR I na tome je ostalo. Nakon nekih mjesec dana iza?ao je album Tim e II. Tada nije bila praksa da autori i izvo?a?i preslu?aju album prije nego ?to krene u prodaju ili da se radi neka promocija.

Odem u najbli?u trgovinu i kupim Tim e II. Prevr?em ga po rukama, gledam i vidim na popisu pjesama Dali zna? da te volim? Brzo stavim plo?u na gramofon. Slu?am i do?em do Dali zna? da te volim? kad ono hop, sviraju violine. Koje sad violine? Ne mogu vjerovati vlastitim u?ima. Violine! Nazovem Ratka: -Jesli li ?u o n a? n ovi albu m ? Im am o i violin e!

-Violin e?

producentski studijski minimalizam u Dali zna? da te volim? i nije tako lo?e rje?enje, ali ipak smo mislili da to nije pjesma grupe Tim e. Osim toga bila je ljubavna, a Tim e nije svirao ljubavne pjesme. Na koncertima smo svirali sve na?e pjesme, ali ne i Dali zna? da te volim? Nju smo izbjegavali jer smo za koncerte imali druk?iji repertoar. Nismo je osje?ali kao svoju. Nismo je ni uvje?bavali. Ostavili smo je u zape?ku kao neku Pepeljugu. No nekih godinu dana nakon izlaska albuma Tim e II sviramo na koncertima i kako zavr?imo koju pjesmu publika skandira: -Ho?em o lju bavn u , h o?em o lju bavn u .

Na koncertu u Zadru publika je po?ela tako glasno i slo?no skandirati ho?emo ljubavnu, da smo se zbunili.

-Da, violin e.

-Lju di, pa m i n e svir am o lju bavn e pjesm e, ka?em ja publici

Gledam ?to pi?e ispod pjesme: muzika, aran?man i tekst Dado Topi?, aran?man za guda?e De?o ?gu r . Koji sad De?o ?gur?

-Kak o n e svir at e? La?e?! Im at e on u ... ja t e volim .

Brzo smo saznali da je tog De?u ?gura pozvao Bevc da napi?e aran?man za guda?e koje je nasnimio na na?u matricu.

?to ?emo sad? Publika tra?i Dal zna? da te volim? pjesmu koju mi zapravo i ne znamo svirati.

Pogledam se s Vedranom: -M o?em o li m i t o odsvir at i?

A taj De?o ?gur, nije bio bilo tko, bio je faca, izvrsni slovenski skladatelj, aran?er i glazbeni producent. Tako je grupa Tim e dobila pjesmu s violinom.

LJUDI, M I NE SVIRAM O LJUBAVNE PJESM E! Kada smo se osvijestili od ?oka vidjeli smo da taj

-Pr obat ?em o, slegne on ramenima, a k ak o ide?

-E, H, pa A, E, H, A, H, A, E, F#...

I tako grupa Tim e prvi puta na koncertu svira Dal zna? da te volim? Izgleda da smo se i mi zalijepili za tu pjesmu jer smo je izveli ba? lijepo, s du?om, a i publika nas je ponijela. Ve? na prvi takt dvorana je eksplodirala, prolomio se vrisak odu?evljenja. Naje?io sam se. Ludilo. Cure vri?te, pla?u, parovi se ljube, op?i urnebes.

Pjevam, gledam, ne vjerujem vlastitim o?ima i pitam se tko je tu u krivu, mi ili publika.

Najednom je na?a najpopularnija pjesma Dali zna? da te volim? koju smo stavili na plo?u tek da popuni minuta?u, koja gotovo i nema nikakve veze s grupom Tim e? Ili mo?da ima? Od tada pa sve do 2007. godine dok je grupa Time svirala, Dali zna? da te volim? bio je kre?endo, vrhunac na?ih koncerata. A i danas je ta pjesma o ljubavi voljena. Javljali su mi se mnogi, pisali mi s odu?evljenjem da su pjesmu Dal zna? da te volim? imali na svom vjen?anju, da je pjevaju ?ak i u crkvi, zahvaljuju mi na sretnim ljubavima

ro?enim zahvaljuju?i njoj. Uskoro su tu pjesma po?ela poistovje?ivati s grupom Tim e iako ona nije bila njeno ?eljeno dijete nego se dogodila slu?ajno. Ali, zar ne biva ?esto u ?ivotu da se djeca neo?ekivano ra?aju iz ljubavi?

PRAVA LJUBAV Do tada je pjesma Dal zna? da te volim? bila samo moja i dio moje intime. Nastala je kao plod mojih razmi?ljanja o ljubavi, djevojkama i ?enama koje sam vi?e ili manje volio, koje su se na neki na?in dotaknule mene i mog ?ivota.

Ra?ala se u trenucima kada sam se emotivno vra?ao u moju osje?ku pri?u, u osje?ki dio mog ?ivota, u doba Eliksira i Dinamita, u doba one slatke mladosti protkane glazbom i mladala?kim ljubavima. Imao sam tada uspjeha kod djevojaka. Imao sam mo?da vi?e uspjeha od mojih vr?njaka jer sam kroz glazbu bio eksponiran. Zbog glazbe bio sam gore, bio sam vidljiviji. Razne su djevoj?ice ?eljele biti sa mnom u dru?tvu. Me?utim ja nisam bio zavodnik,

nisam bio tip kojem su djevojke bile trofeji. Da, bio sam s nekima, ali sam uvijek ma?tao o ne?em drugom. Znao sam u mom Osijeku sjesti uve?er na klupu u parku, gledati zvijezde i razmi?ljati: -Jebem u vr aga, n egdje valjda post oji t a k oja bi t r ebala bit i t a m oja pr ava lju bav? M o?da i on a, t a m oja pr ava lju bav, sada popu t m en e sjedi n egdje gleda u zvijezde i r azm i?lja, jebem u vr aga pa valjda n egdje post oji t aj n et k o k oji bi t r ebao bit i m oj, m oja pr ava lju bav, a ja n e zn am t k o je, gdje je, gdje je n a?i?

Puno sam razmi?ljao i o tome da smisao moje prisutnost u tom malom gradu, na tom malom prostoru i u toj glazbi, nije u tome da svakih sedam dana imam drugu djevojku. Nisam ?elio ugled frajera koji skuplja, tro?i i mijenja komade kao ?arape. Nisam htio biti takav. Moj san je bio sresti i zavoljeti tu jednu djevojku koja ?e biti moja jedina i zauvijek. Nisam bio i nisam ?elio biti zavodnik.

Tako sam se i o d n o sio p rem a d jevo jkam a. ?et ali sm o , d r ?ali se za r u ke, lju b ili sm o se, ali n i?t a ozb iljn o .

U t o vr ijem e m lad o st i kad a se m o?e? zalju b it i i o d lju b it i t r i p u t a d n evn o , p o ?ela se u m en i ra? at i t a p jesm a Dali zna? da t e volim ?

On a je ?ivjela u m en i kao n e?t o m o je. Im ao sam t ekst , n e i glazb u , t ek n eke h ar m o n ije.

N isam je vid io kao p jesm u ko ju b ih sn im io , p o go t ovo n e kao p jesm u ko ju b i svirala gr u p a Ti m e, a o n a je t o ip ak p o st ala. N a kraju sam je p o d ijelio sa svim a ko ji vo le. ?ivo t je ?u d o zar n e?

U idu ?em br oju : ?ivot u ?izmama s visokom petom