Volim Šibenik, broj 34 (srpanj 2019.)

? ASOPIS ZA KULTURU SJE? ANJA # GODINA 8. # BROJ 34 # 2019. # www.mok.hr

DADO TOPI?

Rol l i ng stone s pl ani ne Promi ne BESPU?A SAM OZABORAVA

?iben ik , svjet sk a ?ah ovsk a m at eopola

IN MEMORIAM

M i l i v oj Bor an i ? M i t a

VESNA M R?A

Belgijski dojmovi & hrvat ske usporedbe ?IBEN IK, VODE?A GASTRON OM SKO - GLAZBEN A DESTIN ACIJA DALM ACIJE # TISU?U GODIN A ?E? I # ZAM IJEN ILI ?EN E PA POTAKN ULI RASPRAVU O EVOLUCIJI ?EN SKE DU?E # CRN A KRON IKA ZA PLAKAT OD SM IJEHA # LJUBAVN O REVAN JE # JESTE LI ZN ALI # N P KRKA - VIDIKOVCI

SADR?AJ

BELGIJSKI DOJM OVI & HRVATSKE USPOREDBE

VESN A M R?A

Sve donedavno Belgija je za mene bila bijela krpica na karti Europe. Znala sam za Br u xelles, M an n ek en a Pisa i At om iu m . I pr alin e, naravno. Kako sada ve? ?etvrtu godinu provodim zimu i prolje?e u Belgiji, uspjela sam upoznati ovu zemlju i shvatiti kako je bogata prelijepim starim gradovima, interesantnim krajolicima, kontinentalnim ?umama, termalnim izvorima i pjeskovitom morskom obalom. U ovim mojim zapisima ne ?elim ponavljati ono ?to su drugi davno vidjeli i vjerojatno opisali. Mene su impresionirali neki detalji u posje?enim gradovima, neki spomenici, me?uljudski odnosi, odnos prema ?ivotinjama, neki podaci iz povijesti uronjeni u sada?njost. Ti dojmovi bit ?e tema ovih mojih zapisa. I usporedbe koje se name?u.

M OJ KVART Po?et ?u od mojega kvarta. To je op?ina (commune) Sain t Josse t en Noode - (stanovnici sebe nazivaju Tenno?anima, to vam je kao Sv. Ivan Zelina - stanovnici su Zelin?ani).

Op?ina Sain t Josse smje?tena je jugoisto?no od centra Bruxellesa. Ima glavni trg s crkvom st.

Josse i ulice se na njega slijevaju zrakasto. Tako zadnja ku?a do trga ima na trgu pro?elje, ali stranama obuhva?a dvije ulice. Takvih trgova ima jo? nekoliko. Ulice su stare, gospodske i mirne.

Glavna ?ila kucavica je Ch au ssĂŠe de Lou vain. To je trgova?ka ulica u kojoj su nanizani turski du?ani. Oni u prednjem dijelu nude vo?e i povr?e, zatim ostale ?ive?ne namirnice, a onda u dubini tih magaza mo?e? na?i posu?e, plastiku, vrtne garniture, sagove, kozmetiku i viklere.

Nema ?ega nema. Ima ?ak i pti?jeg mlijeka.

Naime, oko Nove godine pojavili su se slatki?i, uvoz iz Rusije. Me?u njima je bila i jedna

6

i sli?nih pernatih ?ivotinja u koje se ba? ne razumijem. Tu je stalno nastanjen i jedan par labudova. Oni su me razo?arali. Prije nikad nisam ?ula kako se labudovi glasaju. Oni grak?u! Tako ru?ni glasovi ba? nikako ne odgovaraju bjelini tijela i eleganciji dugoga vrata!

Ima jo? nekoliko parkova i mno?tvo spomenika o ?emu ?u posebno progovoriti. Ku?e su tijesno nanizane, uske, s dva kata. U pro?elju prizemno su ulazna vrata, a na katu su obi?no balkon?i?i izvedeni u kovanom gvo??u. Neke su ukra?ene glavama ljudi ili ?ivotinja. ?este su ?tukature oko prozora.

bombonijera s nazivom Pti?je mlijeko. Ina?e, dosta sam tra?ila kiselo vrhnje i onda sam otkrila odli?no - uvoz iz Rusije Zorka moja i Milo?ka.

Tako?er je vrlo dobar turski hren. Od uvoznog kupusa pravila sam sarmu. Najbolji je bio onaj iz Vojvodine. Bilo je jo? bosanskog i makedonskog.

Jedino nisam nai?la na ogulinsko ili vara?dinsko zelje.

Ono ?to sam prvo uo?ila bile su ni?e, kvadratne ili ovalne rupe (20x20 cm) kraj ulaznih vrata. Te su rupe ponegdje jednostavni ?etvrtasti urez u zid. Neke imaju ?eljezni okvir, a neke su uokvirene gipsanim ?tukaturama.

O?ito su ove trgovine obiteljska vlasni?tva bra?a, roditelji, djeca... Mladi rade, a stariji nadgledaju. ?esto ih vidim kako sjede ispred du?ana s prijateljima i ?askaju pijuckaju?i ?aj.

U donjem dijelu te rupe obi?no je gvozdena pre?ka, pa sam zaklju?ila da je to bilo nekad za obavezno ?i??enje cipela prije ulaska u ku?u. To me vi?e podsjetilo na one ?ibenske kamene posude u Kalelargi ispred ku?a, u koje su srednjovjekovni ?iben?ani stavljali vodu (ili mo?da i hranu) za pse lutalice.

Op?ine su zanimljivo razgrani?ene. Tako na primjer desna strana moje ulice spada u drugu op?inu. Moja ulica se nastavlja ulicom Deu x t ou r s (Dvije kule), ali kulama nema ni traga. To uspore?ujem sa ?i?gori?evim djelom De situ Illyriae et Civitate Sibenici, gdje navodi da su na ulazu u grad Du e t u r r es oposit e, o kojima tako?er nemam pojma gdje bi bile. Imamo i jedno zanimljivo jezerce s vodoskokom i bogatim stani?tem raznih divljih pataka, gusaka, gnjuraca

Drugo ?to do?ivljava do?ljak su zvukovi. Po cijeli dan, a i no?u zavijaju sirene hitne pomo?i, vatrogasaca, policije. U na?em kvartu je vatrogasni dom, ali i ovi svi drugi kao da odavde izviru. Isprva je iritantno, a poslije se navikne?.

7

Iz mno?tva restorana (kineski, libanonski, kongoanski) ?evabd?inica, pekarnica, razli?itih kioska s pommes fritesom (oni ka?u samo frites), ribarnica (koje nude uz sirovu ribu i gotova jela) izviruju razni mirisi. Ali, najzanimljivije je kad za?e? u neku pokrajnju ulicu gdje su samo privatne ku?e. Tu mo?e? nepogre?ivo osjetiti da se na 1. katu kuha poriluk, u nekoj drugoj zgradi cvr?i kapula, peku paprike, pripremaju ribu.

Ovdje kuhaju. Ovdje ljudi jedu. I u?ivaju u hrani.

Upravo to ?ini mi ovaj kvart mnogo prisnijim, humanijim.

(poljski, ruski, rumunjski, ponekad i hrvatski, uz sveprisutni engleski, dakako).

Moja iskustva iz ovog konglomerata nacija i jezika vrlo su ugodna. Trgovci me ve? poznaju, mesari mi ma?u kroz izlog ?ak i kad nemam namjeru u?i, kad ulazim u autobus jo? se nije dogodilo da barem troje ljudi nije ustalo da mi ustupi sjedalo; nigdje se nisam naslu?ala toliko pardona od ovih prolaza kroz gu?vu na uskim plo?nicima ispred du?ana. Kako se meni obi?no ne ?uri, ja prepu?tam ubrzane prolaznike, a oni se onda meni ispri?avaju.

Kad sam u op?inu do?la zatra?iti osobnu iskaznicu (za privremeni boravak) ?ovjek je uzeo moje isprave, ne?to je skenirao i onda sve stavio na stol, uzeo stolac i iznio ga van, ispred pulta da gospo?a mama ne stoji!.

Ovakvo ne?to mi se u ?ibeniku nikad nije dogodilo, ?ak ni onda kad su se na ?alteru na?li moji u?enici. Ali valjda sam tada bila puno mla?a, pa to i nije bilo potrebno. Uzgred, moram napomenuti da je cijeli postupak (uklju?uju?i i izno?enje stolca) trajao 4 minute. Iskaznicu sam dobila za dva tjedna. Samo je u me?uvremenu policija do?la provjeriti jesam li zaista na toj adresi.

OP?INSKA UPRAVA

O ODNOSU ?IVOTINJAM A

Dva puta godi?nje dobivamo u svoje po?tanske sandu?i?e op?inski bilten. Zove se 1210 (to je po?tanski broj ove op?ine). U njemu je redovito na?elnikov uvodnik, zatim slijede napisi o provedenim radovima, kulturni doga?aji, sportski, najave koncerata itd. Sve na dva jezika: francuski i nizozemski. Na kraju je popis svih op?inskih du?nosnika sa slikom i opisom poslova za koje je tko zadu?en (sve na dva jezika!). Na primjer u resoru jednoga su srednje ?kole i sport, drugi brine o vrti?ima i socijali, netko vodi brigu o ?ivotinjama, javnim radovima itd. Izgleda da sve ?tima! Tako se zna tko ?to ima raditi. U usporedbi sa ?ibenikom, ja znam tko je gradona?elnik, ali nemam pojma ?to oni drugi rade. Zato mi je valjda susret s administracijom u ovoj zemlji ostao u lijepoj uspomeni.

PREM A

LJUDIM A

I

Jednog dana ?e?em ulicom Louvain, gledam izloge, bez odre?enog cilja. Stanem na jednom raskr??u, razmi?ljaju?i da li da skrenem desno ili da produ?im. Uto tr?i prema meni jedna ?ena i pita: -Treba li vam pomo?i preko ceste?

Neku ve?er izlazim iz trgovine, po?ela ki?a, ja ne?to petljam s dvije najlon vre?ice, da oslobodim jednu ruku kako bih se prihvatila za zid ako bude sklisko. Prilazi mi djevoj?ica od 11, 12 godina i nudi mi pomo?. Svi brinu za ljude, ali i ?ivotinje.

Nema toga prijevoznog sredstva u koje ne biste smjeli dovesti svoje pse. Tako?er, dozvoljeno je uvoditi ih u sve kafi?e, restorane. Dok mi jo? na vratima pitamo mo?e li se uvesti pse, ve? ovaj sa ?anka juri sa zdjelicom za vodu i vodi te k stolu koji je malo dalje od ulaza (jer mogu nai?i i drugi psi!). Odbili su nas jedino u jednom irskom pubu.

M E? ULJUDSKI ODNOSI I ovaj kvart, kao uostalom i cijeli Bruxelles je mnogonacionalan. Ovdje ima najvi?e Turaka, zatim Kongoanaca, Indijaca itd. (svi su uglavnom ve? i ro?eni u Belgiji), a ?uju se i drugi jezici

8

svjetske veli?ine iz podru?ja umjetnosti ili povijesti. Ono ?to ti ostane u trajnom sje?anju bude ne?to posebno, ?ega nema nigdje drugdje, duhovito rje?enje ili izbor "teme".

?e?emo jedan dan sa psima i nailazimo na skupinu adolescenata. On su bu?ni, smiju se, glasno raspravljaju o ne?emu. Najednom se jedan od njih odvoji,prilazi k nama i pita:

Tako je zanimljiv spomenik jednom briselskom gradona?elniku koji je imao vjernog psa - pa se on i pas lijepo odmaraju uz obod jedne fontane. To me je podsjetilo na reljef spomen plo?u u Bogovi?evoj ulici u Zagrebu. Tu plo?u podigli su u ?ast jednome psu koji se dru?io s graditeljima Oktogona, a no?u ?uvao materijal.

-Mogu li ga podragati?

Jedne no?i u kasnoj ?etnji psi su odvedeni u jedan parki?. Tu obi?no do?u mnogi vlasnici pasa, pa ih se malo skine s "lajne" da se poigraju, podru?e. Te ve?eri bile su na?e dvije kuje - same.

U jednom trenu, valjda su ne?to ugledale (ma?ku?), zalete se strelovito prema rubu parka, presko?e zelenu ?ivicu (ogradu) i - samo se ?uo zvuk ko?enja automobila. Auto je udario u neke stupi?e, razbio far, a na?a ljepotica sjedila je u ?oku, dok je druga kraj nje plakala i cviljela. Tada je do?la policija. Prvo ?to su napravili bilo je da nam daju telefonski broj i adresu de?urnog veterinara (bilo je ve? blizu dva u no?i!). Nasre?u, psu nije bilo ni?ta, a od?tetu za razbijeni automobil smo platili!

U nizu kafi?a koji se prostiru tom ulicom gura se mno?tvo turista. Na znam da li im vodi?i obrate pozornost na ovaj spomenik. Od briselskih spomenika najpoznatiji je Manneken Pis. Duhovit vodoskok-dje?ak koji pi?ki. Malen je, neugledan, u kutu (ali uli?ice koje vode prema njemu ozna?ene su strelicama da ga se lak?e na?e). Tu se ljudi skupljaju, u njegovu podno?ju pjevaju pjesme na svojim jezicima i odijevaju ga prema svojim

SPOM ENICI Kad do?e? u neki grad prvi put, suo?i? se s obiljem spomenika, koji tebi zapravo ne predstavljaju ni?ta ako se ba? ne odnose na neke

9

obi?ajima. Vidjela sam ga u kineskom odijelu (bila je kineska nova godina), a kad smo mi proslavljali 25. obljetnicu hrvatske samostalnosti, obukli su ga u slavonsku narodnu no?nju i otpjevali mu be?arac: Oj Hr vat i, k oji st e u Br islu poslu ?ajt e sad jedn u su vislu .

Dvajspet pr o?lo je godin a m i ve? st ar i, m lada dom ovin a.

Oj t i, Pisu , ok o t ebe svi su , n a sve br ige zabor avili su .

"Spomenik" koji me posebno impresionirao zapravo je jedna lampa-kandelabar nasred velikoga praznog trga u Gentu. Ispod nje je plo?a koja na tri jezika (francuskom, nizozemskom i engleskom) obja?njava: Ova svjet iljk a pali se sam o on da k ad se r odi n ovi st an ovn ik Gen t a.

Poslije smo vidjeli da je trg obrubljen zgradom rodili?ta.

Drugi spomenik o kojem bih ?eljela ne?to re?i nalazi se u Oostendeu - turisti?kom mjestu na obali Sjevernog mora. Uzdu? obale prote?e se lanac hotela (vrlo ru?ne gra?evine). U jednom dijelu - poput vrata grada - nalazi se slavoluk na ?ijem je vrhu figura kralja Leopolda II., a uz desni i lijevi stup postavljene su figure skupina ljudi, s jedne strane crnaca, s druge strane bijelaca.

Nedavno se dogodilo da su jednoj figuri crnca odrezali ruku. Neka politi?ka skupina otpilila mu je ruku i poslala poruku gradskim vlastima da je ne?e vratiti dok se ne promijeni tekst na plo?i u podno?ju, koja veli?a Leopolda II. kao milostivog vladara koji je oslobodio crnce i doveo ih u

Belgiju. Mene su u svemu tome najvi?e dojmilo to ?TO SU VLASTI ODGOVORILE. Osvanula je druga plo?a na kojoj pi?e da su nova povijesna istra?ivanja dovela do novih spoznaja o tome vladaru. Naravno, sve pomalo ubla?eno, ali odgovorili su! Zna se, naime, da je bio vrlo okrutan prema svojim robovima na afri?kim imanjima, da ih je ka?njavao, pa ?ak i osobno odsijecao ruke. Nezadovoljni odgovorom ?ekaju ISPRIKU, pa ?e tek tada vratiti ruku!

Po cijeloj Belgiji mno?tvo je spomenika koji memoriraju I. svjetski rat (oni ga zovu Veliki rat).

Neki su od tih spomenika figurativni, neki samo u obliku obeliska, ali svima je zajedni?ko da imaju po dvije plo?e. Na jednoj pi?e Pogin u lim Belgijan cim a u t oj i t oj bit ci 1914. - 1918. - a na drugoj pi?e isti tekst 1941. - 1945. Tako su uklju?ili i II. svjetski rat.

Na Trgu Gutenberg u Bruxellesu jedan je obelisk na kojem pi?e Nacion aln a m em or ija. Prva plo?a posve?ena je poginulim belgijskim vojnicima (1914. - 1918.). Na drugoj plo?i pi?e o poginulim (ili samo umrlim) i izvan granica Belgija 1941. 1945. - pa do 1953. i ?ak 2003.! (Naravno na dva

10

izi?i, ipak, dok se pratnja vlaka sna?la, uspjelo je pobje?i 113 osoba. Ti su ljudi bje?ali kroz ?umu i potra?ili pomo? u obli?njim ku?ama. I svi su primljeni i zbrinuti. Me?u njima je bio i jedanaestogodi?nji dje?ak. Puno godina kasnije on je napisao knjigu i Belgijancima u ?ast na promociji iznosi podatak kako je tih 113 ljudi jo? ?ivo. Ka?e da je to mogu?e stoga ?to su Belgijanci neposlu?an (prema neprijatelju),ali human narod.

Najduhovitiji spomenik bez sumnje je u gradu Din an t u. Tu se rodio Adolph e Sax - tvorac saksofona. Naravno, ima spomenik. Ali osim toga podignut je i spomenik saksofonu. Napravljen je od staklenih raznobojnih isje?aka na visokom postolju, a oko njega u krug su postavljeni srebrni stolci na kojima pi?u neke izreke i autori.

Valjda glazbenici, jer tu se odr?avaju d?ez-festivali. Tako?er, most u centru grada ima ograde na?i?kane kipovima saksofona. Ovoj zbirci duhovitih spomenika mogu pribrojiti i onaj iz Brugesa. Zeus, Leda i Pegaz - izvaljeni, mrtvi pijani, kad su se, eto, na?li u zemlji piva.

jezika!) O sukobima Valonaca i Flamanaca ne?to sam ?itala, ali ne znam zapravo ni?ta. Me?utim, ovi spomenici govore o BELGIJANCIMA. O Belgijancima govori i jedna pri?a iz II. svjetskog rata. Po?etkom rata, Nijemci su zarobili i napunili jednu ?eljezni?ku kompoziciju ?idovima te ih transportirali prema logorima. Trojica pripadnika pokreta otpora, naoru?ana jednim pi?toljem i jednim no?em, postavili su na prugu lampu oblijepljenu crvenim papirom. Vlakovo?a je vidio crvenu svjetlost i zaustavio vlak. Oni su tada uspjeli otvoriti nekoliko vagona. Neki nisu htjeli

11

SUVENIRI Uz obvezatnog M an n ek en Pisa na upalja?ima, ?alicama, privjescima za klju?eve, magneti?ima, razglednicama i sli?no, zatim At om iu m a, pa Napoleon a i Wellin gt on a s Waterlooa, zapravo nema grada u kojemu ne?e? na?i barem ?alicu s imenom. ?eljela sam napraviti usporedbu s na?im suvenirima, ali zapravo o njima ne znam mnogo.

zgodno opremljene zbir?ice poezije doma?ih autora? Ili, recimo, u Ogulinu, gradu Ivan e Br li?

M a?u r an i? (i vje?tica s Kleka) slikovnice s njezinim pri?ama prevedene na strane jezike.

Svojevremeno ta je spisateljica predlagana za Nobelovu nagradu i smatrana hrvatskim Andersenom. Ili u Muzeju selja?ke bune u Gornjoj Stubici zgodno izdanje - mala knji?ica s Baladama Petrice Kerempuha? Mogla bih jo? nabrajati, ali osnovna mi je misao uvesti knjigu u kategoriju suvenira.

JO? NEKE ZANIM LJIVOSTI Posjetila sam u Belgiji Fest ival h ijacin t a. U jednoj ?umi, Hallerbos svakoga svibnja procvjetaju plavi zumbuli. ?uma tada vrvi turistima. Nema tamo niti ugostiteljskih objekata ni suvenirnica. Nudi se, prosto, gola priroda, prekrasni plavi proplanci.

FRIZERSKI SALONI I DJE?JA KOLICA

Ali imam ideja i prijedloga: na primjer zgodan bi bio privjesak za klju?eve u obliku Vran?i?evog Homo volansa. Kad ve? imam ?e?kog Dobrog vojaka ?vejka, mogao bi se na mojim klju?evima zanjihati i na? Petrica Kerempuh. Kad ve? pijem kavu iz ?alica s likom Fr an za Kaf k e, za?to mi ne bi mogao praviti dru?tvo Tin Ujevi? ili Kr le?a.

Turisti?ka zajednica u Gornjoj Stubici do?la je na duhovitu zamisao - suvenir su joj mladice s Gu p?eve lipe. To je stablo staro oko 600 godina, potpuno je ?upljeg debla, ali jo? uvijek ima bogatu kro?nju i cvjeta. Ina?e neprestano se govori o tome kako vi?e nitko ne ?ita (osobito mladi), a i poezija je posebno zanemarena. Ne bi li onda bilo dobro u mjesnim muzejima prodavati

U mojem kvartu na malenom prostoru ima ih ?est, sedam. Svi su za mu?ke i uvijek su puni, osobito subotom i nedjeljom. Vidim da se jako njeguju brade. Cijene ne znam! Znam one u ?enskom frizeraju. Ne preporu?ujem, to je jako skupo! Dje?ja kolica obavezno imaju na sebi pokrov od prozirnog najlona, jer ovdje svako malo pada ki?a. Blaga. Vrlo rijetko bude kakav ve?i pljusak. Valjda zato ljudi nose kaputi?e s kapulja?ama. Zato i vi?am relativno malo ki?obrana.

ZANIM LJIVI NATPISI Na glavnome trgu u M on su restoran ima zanimljiv naziv: La vie est belle (?ivot je lijep). Ali onu rije? lijep su prepolovili i dodali novi nastavak BEL - GE, pa sad naziv glasi La vie est Belge (?ivot je belgijski). Usput napominjem da sam u Monsu jela odli?an hamburger. Vlasnik me

12

ispituje odakle sam, a kad je ?uo da sam iz Hrvatske po?eo je skandirati: -Dinamo! Zagreb!

O?ito su ovdje jeli hamburgere jo? neki Hrvati!

Drugi zanimljiv naziv nalazi se na uglu moje ulice.

Donedavno to je bila kr?ma Balkanika. Potom je promijenila vlasnika i dobila ime Chez Fato (Kod Fate). Ne znam ?to se u me?uvremenu dogodilo s Fatom, ali ove godine nai?la sam na novi naziv.

Sad se zove samo Chez (Kod)

POHVALA LUDOSTI Svake godine za moj ro?endan k?i me povede na neki izlet. Lani smo bile u M in sk u (Bjelorusija), a ove godine u Rot t er dam u (Nizozemska). To je grad Er azm a Rot er dam sk og. Ne znam da li svi ovi brojni studenti koji koriste stipendiju Erasmus uop?e ?to znaju o Erazmu. Ja sam ga zavoljela davno, ?itaju?i njegovu knjigu Pohvala ludosti.

Mo?da je ludost u ovim godinama bludjeti po svijetu, ali meni je bilo pravo zadovoljstvo

posjetiti njegov grad, koji mu je podigao dva spomenika. Jedan figurativni i jedan moderni izveden kao poluprofil uklesan u stijenu. Umjesto jednog oka ima ?etvrtasti otvor, prozor! Po stranicama toga spomenika uklesani su tekstovi iz njegovih knjiga.

Mo?da je zaista ludo putovati u ovim godinama. Noge me sve slabije slu?e, ali glava jo? koliko - toliko funkcionira, a o?i gledaju.

Tako sam, eto, sabrala svoje dojmove koje sam ovdje izlo?ila.

VESN A M R?A, sp isat eljica, p u b licist ica i p jesn ikin ja.

Ro ? en a je 1935. go d in e u Go r n jo j St u b ici. Osn ovn u i sred n ju ?ko lu zavr ?ila je u Go r n jo j St u b ici i Sisku .

Hr vat ski i r u ski jezik d ip lo m irala je n a Filozo fsko m faku lt et u u Zagreb u 1959. go d in e. Pred avala je h r vat ski i r u ski jezik u N ovsko j, Sisku i ?ib en iku . U ?ib en sku gim n aziju d o lazi 1962. go d in e n ako n u d aje za ?ib en ?an in a St ip u M r ?u . Kao p ro feso r ica h r vat sko g jezika i kn ji?evn o st i o st avila je u p e?at ljiv t rag u o d go ju i o b razovan ju b ro jn ih gen eracija ?ib en skih gim n azijalaca. U m irovin u o d lazi 1993. ? lan ica je Ogran ka M at ice h r vat ske u ?ib en iku o d 1963. go d in e. Pisala je ko m en t are i kr it ike film ova, u sklo p u p ro jekt a M at ice Hr vat ske Pokretno kino. U p ro gram u Rad io ?ib en ika su d jelovala je u realizaciji em isija Razmi?ljanja o knjizi i Jezi?ni savjetnik.

Tijeko m rad a u ?ib en sko j gim n aziji p o st avila je n a scen u recit ale Jednom davno svi smo bili more, Ostavite balkon otvoren i Brojalica za ko je je n ap isala t ekst ove i ad ap t irala p o eziju Fed er ika Gar sije Lo r ke. Svo je p jesm e i p rep jeve p o ezije r u skih p jesn ika o b javljivala je u ?aso p isim a Polet i Razvitak (Sisak), Polet, Koraci i Novine mladih (Zagreb ). Ob javila je i vi?e st r u ?n ih ?lan aka. Pu b licirala je m o n o grafije Vodi?ka glazba (Vo d ice, 1981.)i Recitali (?ib en ik, 1986.) Ob javila je zb ir ke p jesam a Dalekozor (?ib en ik/ Bjelovar 1992.) i Nebeska izlo?ba i prizemlje (?ib en ik, 2013.) t e ro m an e Preko (?ib en ik, 1998.) i Sve te ve?ere (?ib en ik, 2011.)

13

GASTRO BA?TINA

?i ben i k , v ode?a gast r on om sk o gl azben a dest i n aci j a Dal m aci j e U BESPO?TEDN OM RATU ZA SVAKOG GOSTA, KOJI SE RAZBUKTAO 1934. I 1935. GODIN E, ?IBEN SKI RESTORAN I, KAVAN E I HOTELI N EM ILOSRDN O SU SE BORILI SEVDALIN KAM A, ?LAGERIM A, JAZZOM , BALETOM , PJESM AM A IZ OPERETA I OPERN IM ARIJAM A.

U ?iben ik u u z n jem a?k e ?lager e i oper et e n ajbolje pr ijaju pe?en a pr aset in a, f r igan e br ?ole i r i?ot i zaliven i pivom i cr n im vin om , t r ipe, gu la?, le?a govedin a i bak alar u svak o doba idu u z sevdalin k e, ?am pan jac, pr a?k a ?u n k a i k u h an i jezik idu u z jazz, r iba, pe?an a i le?o jan jet in a, sir t r apist , pu in a, k iseli sk or u p i pr ?u t n ajbolje idu u z Tijar dovi?a i Paljet k a, u z n ar odn u glazbu n ajbolje pr ijaju jar ?evin a i t u ?evin a s r a?n ja dok r i?ot i, m an i?t r a, h r en ovk e, k r an jsk e k obasice, salam e sir ova ?iben sk a ?u n k a i ?iben sk a m or t adela idu u z sve.

Sam o se le?a r iba jede u m ir u i t i?in i k od k u ?e.

Tridesetih godina 20. stolje?a ?ibenik je postao atraktivna gast r on om sk o glazben a dest in acija koja privla?i goste iz cijele Kraljevine Jugoslavije, ali i It alije, M a?ar sk e, Au st r ije i Njem a?k e. Gosti iz Velik e Br it an je, Fr an cu sk e pa ?ak i SAD-a. Oni su dolazili u ?ibenik privu?eni njegovim spomenicima i obli?njim Slapovima Krke, neplanirano su se sjajno zabavljali i provodili uz iznena?uju?i spoj ne ba? ma?tovitih, ali izda?nih jelovnika i bogatstva raznolike glazbe.

Uz pristojnu hranu, odli?no vino i odli?nu glazbu koja odjekuje sa svih strana moglo se zapjevati i zaplesati uz zajam?eno dodatno uzbu?enje nakon 23 sata, kada se gasila elektri?na rasvjeta.

?iben sk a gast r on om sk o - glazben a m i?an ca ?ibenska mi?anca dobre spize i glazbe pokazala se dobitnom kombinacijom iako nije bila plod neke osmi?ljene i strategije turisti?kog razvoja ?ibenika i planskog oboga?ivanja turisti?ke ponude raznolikim kulturno - zabavnim sadr?ajima. Upravo suprotno, nastala je zbog naglog stihijskog rasta turisti?ke ponude i eskalacije nemilosrdne konkurencije, bolje re?eno, pravog rata ?ibenskih ugostitelja i hotelijera. Glavni konkurenti bili su hotel Krka, kavane&restorani Astoria i Istra, restorani Zagreb, Slavija i Tri Ru?e te gostiona Zlatan.

Obiln a, ali jedn olik a pon u da dobr e spize pr ipr em ljen e n a m ast i Ni jedan od tih restorana nije nudio ni?ta spektakularno. Svi su na jelovniku imali doma?a jela, a kao njihova glavna kvaliteta isticano je da se pripremaju isklju?ivo na masti.

Svi su kao temelj ponude imali t r ipe, gu la?, r i?ot e s m esom , r azn e m an i?t r e, t elet in u pe?en u in f or n o, pr aset in u pe?en u n a r a?n ju

16

?iben sk i gast r o r ar it et i

t e m esn u ju h u i le?o m eso, u pravilu govedinu, a rje?e janjetinu. Riba nije bila zastupljena ni pribli?no obilno koliko bi se moglo o?ekivati. Ribe pe?ene na gradelama u restoranima i hotelima gotovo i nije bilo. Uglavnom je bila zastupljena riba na le?o koja se uvijek servirala u kombinaciji s ribljom juhom.

Ipak, na jelovnicima ?ibenskih ugostitelja iz tridesetih godina 20. stolje?a mogu?e je prona?i i neke gastronomske raritete. Na primjer, hotel Krka i kavana Astoria nudili su sir trapist, sir ementaler, puinu, k iseli sk or u p i kao top specijalitete pr avi u ?i?k i k ajm ak i ?ajk ova?k i sir . U redovnoj ponudi bio je austrijski maslac, a mogao se naru?iti i bolji ?iben sk i m aslac koji je proizvodila ?iben?anka Zor a M ayovsk i Cu k ela.

Ona je nudila i posebni ?iben sk i sir s k apu lom .

17

Ku h an a i sir ova ?iben sk a ?u n k a Zanimljiva je i ponuda hladnih narezaka. Osim sveprisutne pra?ke ?unke, neki su na jelovniku imali i dvije vrste ?iben sk e ?u n k e, kuhanu i sirovu uz koje se nisu slu?ile masline nego kiseli krastavci. Uz to, gostima su se nudile razne salame, me?u kojima je bila i pr ava ?iben sk a salam a, te ve? tada omiljena Gavrilovi?eva zimska salama. Specifi?ni ?ibenski hladni narezak bio je k u h an i gove?i ili t ele?i jezik koji se servira narezan na plo?ke i za?injen ne, kao ?to bi se o?ekivalo, kvasinom nego bijelim octom i le?om ili friganom kapulom kao prilogom.

Spominje se i k apu la odle?an a u soli.

?iben sk a m or t adela Posebnu pozornost privla?i ?iben sk a m or t adela koja je bila jako tra?ena. Na ?alost, danas ne znamo u ?emu je bila tajna njene slasti, ali nam je poznato da ju je od 1922. godine proizvodio prvi ?ibenski i dalmatinski kobasi?ar Vin k o

Novak ovi?.

Pr?ut, barem pod tim imenom, nudio je samo jedan restoran.

Jar ?evin a, jan j?evin a i br av?evin a s r a?n ja Ponuda mesa pe?enog na ra?nju ili u pe?nici bila je bogatija od dana?nje. Osim odojka s ra?nja koji je bio apsolutni hit, nudila se pe?ena jar?evina, janj?evina i brav?evina, pe?ena teletina te uz to jo? i tuke i koko?i pe?ene na ra?nju.

?iben sk o pe?en o vin o Ponuda vina bila je uniformirana, crno, bijelo i opol,a uz to hotel Krka je u redovnoj ponudi imao pjenu?ac. Vino je bilo isklju?ivo doma?e, ?ibensko. Uz doma?i i uvozni pro?ek, kao desertno vino nudila se i ?iben sk a m ar a?t in a, a Istra i Astorija imali su u ponudi i ?iben sk o pe?en o vin o (?) te ?iben sk i ver m ou t h, proizveden na milanski na?in. Mineralne vode bile su samo dvije i to obje iz Slovenije, Radenska i Roga?ka. Ni jedna od njih nije se pila zbog ?e?i, nego zbog pobolj?anja probave. Za razliku od mineralnih voda koje su bile uvozne, kao pouzdan i djelotvoran digestiv svi su ugostitelji imali isklju?ivo ?ibenski okrepljuju?i ?eluda?ni elixir Vlahov.

19

Recimo, Astorija je privla?ila goste nastupima pijanista, violinista i ?elista, programima komi?ara, nastupima plesnih i baletnih ansambala, biranom filmskom glazbom i najboljim opernim i operetnim arijama, ali je uz sve redovito na programu imala atraktivne pjeva?ice sevdalinki i birane izvo?a?e doma?ih i njema?kih ?lagera. Hotel Krka tako?er je pomno birao glazbu. Bio je poznat po izvrsnim ?ibenskim jazz grupama, ali i nastupima njema?kih i austrijski jazzera. I Krka je posezala za baletom, sevdalinkom i damen kapelama koje su svirale popularne strane i doma?e ?lagare, a ?ak i izvan Dalmacije bila je poznata kao mjesto gdje se uz odli?nu glazbu ple?u klasi?ni i najmoderniji plesovi. Restoran Slavija, poku?avao se izboriti za goste hitovima Ive Tijar dovi?a, An dr ije Kon ca, St jepan a Bojn i?i?a, Zvon k a Tk aleca i Vlah e Paljet k a. A Zagreb je u to vrijeme poku?avao svoje mjesto na tr?i?tu izboriti narodnom glazbom iz svih krajeva Kraljevine.

?iben ik , m et r opola sevdalin k e U oglasima i reklamama ?ibenski ugostitelji nisu spominjali ?estoka pi?a, ?to ne zna?i da ih nije bilo. S druge strane, bilo je popularno pivo, prije svega poznato Sarajevsko pivo i cijenjeno austrijsko pivo Pu n t igam .

Glazben a bit k a za gost e Budu?i da je gastro ponuda bila ujedna?ena glavnu bitku za goste njihovi su vlasnici ?im e M ar en zzi, Fr an jo Zu ljan , Fr an e ?t r k alj, An t e St r en je, Kr st o Der an ja, An t e ?ala, Nik ola Zlat an i M ar k o Jak ovljevi?, vodili glazbom i to, za dana?nje prilike, na neobi?an, smion i originalan na?in.

?ibenik je, me?utim, bio poznat prije svega kao metropola sevdalinke. Taj bosanski blues bio je toliko popularan da je ve?ina ugostiteljskih objekata imala pjeva?ice sevdaha ili nastupe sevdalinka damen kapela svake ve?eri tijekom cijele godine. U ?ibenik su ?ak i Sarajlije dolazile u?ivati u sevdahu. Izuzimaju?i sevdalinku, bilo je vrlo malo narodne glazbe, a vrlo su popularne bile ruske romanse.

Sam o se le?a r iba jede k od k u ?e Fenomen ?ibenika kao gastronomsko - glazbene destinacije uo?io je novinar M an f r ed M ak ale. Na

20

?alost nije imao ambiciju taj fenomen objasniti, ali je ostavio dragocjenu bilje?ku iz koje se mo?e puno toga zaklju?iti:

U ?iben ik u u z n jem a?k e ?lager e i oper et e n ajbolje pr ijaju pe?en a pr aset in a, f r igan e br ?ole i r i?ot i zaliven i pivom i cr n im vin om , dok t r ipe, gu la?, le?a govedin a i bak alar u svak o doba idu u z sevdalin k e, ?am pan jac, pr a?k a ?u n k a i k u h an i jezik idu u z jazz, r iba, pe?an a i le?o jan jet in a, f in a jest iva sir t r apist , pu in a, k iseli sk or u p i pr ?u t n ajbolje idu u z Tijar dovi?a i Paljet k a, a u z n ar odn u glazbu n ajbolje pr ijaju jar ?evin a, jan je?vin a i t u ?evin a s r a?n ja. Ri?ot i, m an i?t r e, h r en ovk e, k r an jsk e k obasice, salam e sir ova ?iben sk a ?u n k a i ?iben sk a m or t adela idu u z sve. Sam o se le?a r iba jede u m ir u i t i?in i k od k u ?e.

Glazbu i razne programe imali su u razdoblju izme?u dva svjetska rata i drugi ?ibenski restorani i hoteli, posebno hotel Kosovo i Narodna kavana, ali o njima nema dovoljno pisanih tragova.

20

CRNA KRONIKA

ZA PLAKAT OD SMIJEHA

ZBOG SUDARA SA ZAPREGOM TE?AKA AN TUN A ?ALE ZATVOREN AUSTRIJSKI GROF # PLJA?KA? HIPN OTIZER BEZAZLEN , SIM PATI?AN I PSIHI?KI BOLESTAN # OD M AGARE?EG REVAN JA POM ISLILA DA SUSJEDA GLASN O STEN JE DOK LJUBUJE S N JEN IM M U?EM # ZABRAN A M ATURALN IH PLESOVA N IJE OPRAVDAN A IAKO SU ?TETN I I N EM ORALN I

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

PRITVOREN AUSTRIJSKI GROF HARDEGG ZBOG SUDARA SA ZAPREGOM ?IBEN ?AN SKOG TE?AKA AN TUN A ?ALE

Gr of H ar d egg n ak on i sp l at e od ?t et e t e?ak u ? al i p u ?t en j e n a sl obod u ?IBENIK, 1936. - Grof En r ich Har degg, pripadnik jedne od najuglednijih austrijskih plemenita?kih obitelji koja se u povijesnim izvodima spominje od 1145. godine, zbog prometne je nesre?e uhi?en i pritvoren u ?ibeniku. Grofa se tereti da se zbog nepa?ljive vo?nje svog automobila sudario sa zapre?nim kolima ?iben?anina An t u n a ?ale. Grof se bez prigovora i otpora predao ?ibenskoj policiji, a nije imao primjedbi ni na pritvor u kojem je zano?io. Dostojanstveno je podnio trpljenje koje je izazvao svojom nepa?njom. Ujutro, izveden pred sudca, priznao je da ga se opravdano tereti te je te?aku ?ali isplatio

pravednu naknadu za pretrpljenu ?tetu.

Kazao je da ?e nastaviti putovanje koje je zapo?eo i ispri?ao se svima koji su zbog njega imali neugodnosti i ?tetu. Nakon pu?tanja iz pritvora grof Hardegg pro?etao je ?ibenikom i razgledao njegove znamenitosti. Pohvale koje je izrekao idu na ?ast ?ibeniku jer plemenita obitelj Harding posjeduje brojne dvorce; Gr ein bu r g, Ju liu sbu r g u Stetteldorf am Wagr am u, Sch m ida, Hagh of u Wolfpassingu, Gr af en egg, Seef eld i Rieger sbu r g u blizini Hardegga, koji se ubrajaju me?u najljep?e u Europi.

22

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA NEUSPIO POKU?A J PLJA?KE POM O?U HIPNOZE

Su d osl obodi o pl j a?k a?a h i pn ot i zer a zat o ?t o j e bezazl en , si m pat i ?an i psi h i ?k i bol est an ?IBENIK, 1936. - Lju devit a Bio?i?a, trgova?kog putnika koji je vje?tinom hipnoze poku?ao oplja?kati trgovca M iju Lo?i?a sud je oslobodio i razrije?io od svake odgovornosti. Optu?bu Mije Lo?i?a da ga je Bio?i? hipnotizirao te da se u odlu?nom trenutku, posljednjim snagama svoje hipnozom oduzete svijesti uspio otrgnuti iz njegovih hipnoti?kih okova i tako spasiti svoj imetak i u?te?evinu, sud nije odbacio. ?tovi?e prihvatio je hipnozu kao realno mogu?e zlo?ina?ko sredstvo, ali ne u slu?aju Ljudevita Bio?i?a.

-Lju devit Bio?i?, re?eno je sudskom obrazlo?enju, svak ak o jest pr im jet n o u spje?an t r gova?k i pu t n ik , ali za h ipn ot isan je u op?e n ije sposoban obzir om da je n epopr avljivo n er vn o bolest an .

Mi?ljenje suda potvrdio je ?ibenski tajni agent Dadi? koji se slu?ajno zatekao na licu mjesta kada je Lo?i? istr?ao iz svog du?ana i stao zapomagati.

-?u o sam da Lo?i? spom in je plja?k u pa sam , vide?i da on sam vi?e n ije n i?im u gr o?en , u ?ao u du ?an i zat ek ao Bio?i?a k ak o pok u ?ava h ipn ot izir at i Lo?i?evog pom o?n ik a. Bio je t o sm ije?an pr izor . I pom o?n ik je t o sh vat io k ao ?alu pa se t ak o i pon a?ao. Odm ah se vidjelo da je Bio?i? psih i?k i bolest an . To se od r an ije ve? zn a, ali m u se n ije u zim alo ot egot n o jer je bezazlen i sim pat i?an .

Kada je Mijo Lo?i?, vidno razo?aran osloba?aju?om presudom najavio ?albu sudac je samo odmahnu rukom i kazao: -M a h ajt e, m olim vas, po?t edit e m e bedast o?a.

Najbolji i najpoznatiji ?ibenski ma?ioni?ar i hipnotizer bio je Carlo Mattiazzi.

ODBIJEN ZAHTJEV DA SE ZABRANE M ATURALNI PLESOVI

Zabrana m at uralnih plesova nije opravdana iako su ?t et ni i nem oralni ?IBENIK, 1941. - Iako su ?tetni i nemoralni, nije opravdano tra?enje katoli?ke mlade?i da ih se zakonom zabrani. Kao tendenciozna odbacuje se rasprava o tom pitanju. Moralno zdrava i socijalno osvije?tena hrvatska mlade? ne uzgaja se zabranama nego

sredstvima odgoja, obrazovanja i prosvje?ivanja osobito u duhu kr??anskog nauka. Tra?enje zabrane maturalnih plesova radikalan je iskorak koji svjedo?i o nemo?i na?eg naroda da odgaja vlastitu djecu.

Fragment rukopis iz nedatiranog sudskog spisa.

23

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA LJUBAVNO REVANJE

O d m agar e?eg r ev an j a p o m i sl i l a d a su sj ed a gl asn o st en j e d o k l j u b u j e s n j en i m m u ?em ?IBENIK, 1929. - Uzorita gospo?a A.B. uzrujana je do?la na policiju energi?no tra?e?i da se odmah i neodlo?no napravi racija u stanu njene susjede koja se bavi prodajom nemorala i upravo nemoral prodaje njenom mu?u ?to je ona ?ula na

policija je odmah poslala ophodnju na lice mjesta i napravila raciju u stanu susjede, gospo?e A.B. Ispostavilo se da susjeda nije kod ku?e, a da mu?

A.B. igra ?ah u podrumu kavane Meduli?. Isto tako policija je konstatirala da uzorita gospo?a A.B. nije ?ula ljubavno neobuzdano glasanje svoje susjede prouzro?eno strastima s njenim mu?em, nego revanje magarca.

Da je u pitanju revanje magarca policija je konstatirala na licu mjesta ?to je morala u?initi jer se i ophodnji u?inilo da to ne reve magarac nego da se u ljubavnoj vatri glasa ?enska osoba.

Magarca se nije dalo uti?ati, ali se u neko doba umirio sam od sebe.

svoje u?i i prepoznala njeno ljubavno stenjanje koje i ina?e ?uje kad se ona prepusti neobuzdanim strastima.

Budu?i da je prijavljena trgovina nemoralom,

POL I CI JSKO I ZV JE?? E

JEDAN M I RAN DAN U ?I BENI K U ?IBENIK, 1926. - Ju?era?nji dan pro?ao je mirno. Nema ni?ta nova.

Dan je bio miran, a uredovalo se redovno.Od doga?ajaza izdvojitije da je rano izjutra Mile Bo?i? iz nepoznata razloga udario i

Bilje?ka iz ostav?tine novinara Manfreda Makale. Nije bilo mogu?e provjeriti je li ovo stvarna vijest ili jedna od legendarnih ?ala dru?tva koje se okupljalo ispred kavane Meduli? Nike Berovi?a

povrijedio malodobnog Bo?idara Bujasa. Oko marende radi vina potukli su se Bo?o Topi?, Mat e Zaninovi?i Ivo Bumba. U tu?njavi je Zaninovi? ranjen no?em ispod lijevog boka. Oko podneva Joso Grande? prijavio je svog prijatelja da ga je on ranio no?em u glavu, a da je on njega pogodio kamenom.

Kasno popodneGrgo Buva ranjen

24

je od nepoznatog lica kuglom iz revolverakad se vra?ao iz Skradina.

Uve?er je dje?ja banda nasrtalana ?ene i zadizala im haljine. Ima nekoliko d?epnih kra?a, dvije provale u du?ane i prijava protiv naru?iteljajavnog mira preglasnim pjevanjem. Bilo je i ne?to ?ena privedenihzbog nemorala.Ina?e je sve redovno.

Kozm et i?k i salon " ZDENKA" / vl. Zden k a Bogdan ovi? / Blajbu r ?k ih ?r t ava 1, 22000 ?iben ik / 022 336-237 / 098 1742-684 / h t t p:/ / w w w.k ozm et ick i-salon -zden k a.h r /

Jest e l i znal i... ...da je Gin a Vu jasin ovi? bila pr va m iss ?iben ik a izabr an a pu t em t elef on sk ogi dopisn og glasovan ja?

...da je ?iben ik 1959. godin e dobio pr vo Savjet ovali?t e za k on t r acepciju i r egu lir an je por oda s obr azlo?en jem da se m or a u va?it i ?in jen icada ?ivot po?in jeza?e?em i da je abor t u s u bojst vo?

Gin a Vu jasin ovi?izabrana je putem telefonskog i po?tanskogdopisnog glasovanja koje je organizirao ?ibenski novinar M an f r ed M ak ale, urednik i vlasnik dnevnih novina Jadranskapo?ta u Splitu za najljep?u damu ?ibenika 1925. godine. Njene pratilje s tek nekoliko glasova manje bile su Rit a Lu ?i? i Zden k a Dr ezga.

Odluka o izboru najljep?e dame pala je u napetoj zavr?nici u kojoj su titule najljep?ih izgubile kandidatkinjeTin a Pili?, M ica Zobec,Ksen ijaNik oli? i Vjer aNak i?. ?iben?anisu za najljep?udamu ?ibenikakandidirali22 gospo?e i gospo?ice pa je ?ibenik sam imao vi?e kandidatkinja nego Split, Makarska, Sinj i Drni? zajedno.

-To je bilo o?ekivano,objasnioje ManfredMakale,jer se ni jedan grad ne mo?e pohvaliti tako brojnim lijepim?enamakao?ibenik. ?iben?ani su prednja?ili i u glasovanju. Na adresu Jadranskepo?te iz ?ibenikaje putem po?te stiglo vi?e od 5000glasova.

Kao i svaki izbor ljepote ni ovaj nije pro?ao bez skandala.Dogodilose da su neki Spli?aniza najljep?u damu Splita kandidiralijednu od najljep?ih splitskih gospo?a,ali se ispostaviloda je ona ?iben?ankakoja se udala za Spli?aninapa je do?lo do kome?anjai prigovora. Takva situacija nije bila predvi?ena propozicijamanatje?aja.Stvar se rije?ilasamaod sebe jer Spli?ani, doznav?i da je ta njihova kandidatkinja ?iben?anka,za nju vi?e nisu glasovali.

Savjetovali?teje otvoreno pri Dispanzeruza ?ene s, kako je nagla?eno,nekolikodesetlje?azaka?njenjaza svjetskim kontracepcijskim pokretom. Spolno obrazovanje?ena, spolna higijenai kontracepcijaprvi su koracipremajednakostii ravnopravnosti?ena.

-Osim toga, istaknuto je u obrazlo?enju tada?nje komunisti?ke vlasti, s moralnog i zdravstvenog gledi?ta bolje je uop?e ne za?eti plod nego nasilno prekidati ne?eljenu trudno?u,a mora se uva?iti da ?ivot djeteta po?inje za?e?em i imati naumu da je abortus u naravi ubojstvo. Kontrola je nu?na, ali mora biti razumna kako se ne bi doveo u pitanje opstanakljudskevrste.

U ?ibeniku se smatralo da ?e kontracepcijaimati pozitivanu?inakna brak i obiteljpa i na mlade?koja u svom intimnom ?ivotu vi?e ne?e ?ivjeti u strahu od ne?eljenetrudno?e.

-Br ak ?e bit i k valit et n iji,bio je slu?benistav ?ibenske komunisti?ke vlasti, jer lju bav, n je?n ost i m e?u sobn o r azu m ijevan jen e?e u gr o?avat i pod st aln im u t jecajem u zn em ir en ost ii st r ah a zbog za?e?a. Dobr a k on t r acepcijajedn im ?e pot ezom r ije?it i t e pr oblem ei pr idon ijet ist var an jusr et n e i st abiln eobit elji. ...da je 1880. godin e Rat n a m or n ar ica Au st r o-Ugar sk e M on ar h ije izgr adila t or pedn i k r st a??ibenik(Sebenico)k oji zboglo?e k on st r u k cije n ik ada n ije ispu n io o?ek ivan jai opr avdao svoju n am jen u ?

26

SMS Sebenicoje bio torpedni krsta? austro-ugarske ratne mornarice.Gra?enje u Puli od 20. sr pn ju 1880. do 28.velja?e 1882. godine. Trebao je biti brzi izvidni?ki brod i predvodnik flotile, ali zbog lo?e konstrukcijenikada nije ispunio svrhu zbog koje je izgra?en.Vatrenokr?tenjeimao je 1897. godinekada je pod zapovjedni?tvomkapetana fregate Vict or a vit ezaBlessavon Sam bu ch ijakao dio me?unarodne ratne flote sudjelovao u pomorskoj blokadi otoka Krete. Tada je potopio gr?ki brod koji se poku?ao probiti iz obru?a. Budu?i da mu nije bilo mogu?e pobolj?atiplovna svojstva i pove?ati brzinu, slu?io je kao brod za obuku do kraja svoje karijere.Bio je dug 65 i ?irok 8,5 metara.Pogonilasu ga dva dvocilindri?na vertikalnaparna stroja od 1576 KS. Mogao je posti?i brzinu od oko 24 kilometrana sat. Imao je posaduod 13 ?asnikai 135 vojnika,a bio je naoru?ans ?etiri topa od 90 mm, jednim topom od 150 mm i jednim topom od 70 mm. Imao je jednu torpednu cijevi u pramcu ispod vodenelinije,a ?titio ga je ?eli?nioklop debeo19 mm. Konstruiraoga je in?enjer Josef von Rom ak o.

Po?etkom 1883. godine dobio je ja?i pogon, ali ni s njim nije uspio posti?i ve?u brzinu. ?tovi?e plovio je sporije. Tijekom Prvog svjetskog rata slu?io je kao stra?arski brod u Novigradu. Nakon poraza Austro-Ugarske, 1920.godinedodijeljenje Italiji gdje je 1921. godine izrezan. Koliko je poznato nikada nije uploviou grad po kojem je dobioime.

morala dva puta silom razdvajati. Prvi puta ispred kavane Meduli? gdje su se ?estoko potukle i tako dohvatileza kose da su policajcimamorali u pomo? prisko?itiprolaznicii trgovciiz okolnihdu?ana,a drugi puta na sudu gdje su se nakon pomirenja tako strastvenoljubile da je intervencijabila nu?na.Ivanica B. i Matija M. bile su ve? poznatepoliciji i sudu zbog ?estih me?usobnih sva?a i tu?njava, ?aka?kih obra?unakoje su mu?karcisa zadovoljstvomgledali i kladili se na pobjednicu,?upanja za kose, kidanja odje?e, me?usobnog vrije?anja i glasne razmjene najogavnijihpsovki. Sud, policija kao i svi ?iben?ani znali su da su njih dvije u stalnom sukobu zbog strastvenezaljubljenostiu istog mladi?akoji nije volio ni jednu od njih dvije, ali se zlurado poigravao iskazuju?i naklonost ?as jednoj, ?as drugoj. Sukob me?u njima obi?no je zapo?injao nakon slu?ajnog susreta na ulici razmjenom pogleda punih mr?nje nakon koje je obi?no slijedio bijesni napad noktima ravnou lice i divlje?upanjeza kose.Zava?enedjevojke divlje su se otimalepolicajcimakoji su ih morali nositi

... da je ?iben sk apolicija1924.godin em or alasilom r azdvajat i djevojk e k oje su se n a su du st r asn o lju bile n ak on ?t o ih je su dac pr isilio da se n ak on t e?k esva?ei k r vavem e?u sobn et u ?n javepom ir e? ?iben?ankeIvan icuB. i M at ijuM ., hvaljeneslu?avkeu dvije ugledne imu?ne ?ibenske obitelji, policija je

27

od kavaneMeduli?do suda.Tek na sudu su se smirilei pokajni?kirasplakale,a kada ih je sudacpozvaoda se poljupcem izmire, nastao je novi problem jer su se tako prekomjernoljubile da su ih morali razdvajati sudski slu?benici i zatvorski ?uvari. Sud je Ivanici i Matiji izrekao opomenei zaprijetiozatvoromako se i dalje budu sva?ale,a sudacje odlu?ioprivestimladi?a u kojeg su zaljubljenei staviti ga u pritvor dok se ne izjasnikoju od njih dvijevoli. ...da je su ?iben ?an i1926. godin e podn ijeli t u ?bu pr ot iv m ajm u n ak oji ih je n apao i ozlijedio,ali je n jih ov zah t jev da m ajm u n bu de k a?n jen ,a n jim a ispla?en a od?t et a zat o ?t o su m ajm u n a ispr ovocir alik r eveljen jemi m ajm u n ar ijam a?

?estoricagra?ana?ibenikapodnijelasu 1926. godine okru?nom sudu tu?bu protiv majmuna koji ih je ozlijediokada su ga do?li vidjetipod ?atoromputuju?e mena?erijekoja je gostovalana Poljani. U ?atoru je bilo puno raznih zanimljivihi zabavnihatrakcijame?u kojima je najvi?e publikeprivla?ilonekolikomajmuna razli?itih vrsta. Me?u majmunimabila je i osobito simpati?na ?impanza koja je u jednom trenutku postala agresivna te je uz jezive krike nasrnula na gledatelje i pri tome noktima i zubima ozlijedila ?estoricu. O?te?eni posjetitelji putuju?e mena?erije koje je majmun ogrebaoi ugrizao do krvi, prijavili su majmunapoliciji, a potom su protiv njega podnijelii tu?bu s od?tetnim zahtjevom. Op?inski sud je 20. lipnja 1926. godineodbaciotu?bu i otkloniopravo na od?tetu ?iben?anima koje je majmun ozlijedio. U obrazlo?enjupresude navedeno je da majmun nije kriv. Navedenimajmunpostaoje agresivan,navodise u presudi, zato ?to je bio iznerviranprekomjernim provokacijamai zadirkivanjem.Majmunarijekoje su s njim izvodili oni koje je ozlijedio ne bi mogao podnijeti ni ?ovjek dobrih ?ivaca. Odba?ena je i prijava od majmunaogrebenog?iben?aninakoji nije

sudjelovao u provociranjui dra?enju majmuna zato ?to po mi?ljenjusuca, nije stao u majmunovuobranu nego se zabavljaogledaju?ikako on trpi zadirkivanja i provokacije. ...da su ?iben ?an i ?est ok o bor ili i pr osvjedovali pr ot iv m ode ?en sk ogbr ijan ja dlak a ispod pazu h a jer su sm at r ali da ogoljavan je pazu h a spoln o degr adir a?en u , a pla?ili su se i za su dbin u?en sk e ljepot e ak o se pom odar k epo?n u br ijat i i ispod st r u k a?

Po?etak kupali?ne sezone na ?ibenskom kupali?tu Jadr ija po?eo je 1924. godine burnim polemikama, prijeporima,prosvjedimai politi?kimraspravamakada se uo?ilo da su ?ibenskedjevojke,ali i mnogegospo?e po?ele dolaziti na kupanjei sun?anjeglatko obrijanih pazuha. Za tu dekadentnui nazadnumodu brijanja ?enskihpazuhau Europii Americiznalo se otprijejer su o tomu pisale novine,ali se nije o?ekivaloda ?e ta estetska po?ast zaraziti i ?iben?anke. Uznemireni ?iben?ani dali su se u potragu za institucijama i autoritetimakoji bi stali na kraj nakaradnojpojavi brijanja pazuha. Istina, ve? su u prolje?e te godine pojedine?iben?ankedolazena plesoveu hotelu Krka obrijanih pazuha, ali to je imalo smisla u kontekstu mode i diskretnostidama koje se znaju kretati i plesati tako da ne pokazujupazuha.Ali, na javnom gradskom kupali?tu gdje ?ene podi?u ruke kod sun?anja,igranja loptom i pri ulasku u vodu poradi dr?anja ravnote?e, pokazivanje golih pazuha je nepodno?ljivovulgarnoi degutantno.Ogoljenipazusi spolnodegradiraju?enu, a name?ese i pitanje?to ?e biti sa ?enskomljepotomi njenom tajnovito??uako pomodarkebritvomsegnui ni?e struka?

28

BESPU?A SAM OZABORAVA

?IBEN IK, SVJETSKA ?AHOVSKA M ETROPOLA

?IBEN IK JE BIO PRVI GRAD U HRVATSKOJ KOJI JE ORGAN IZIRAO SPEKTAKULARN I M E? UN ARODN I ?AHOVSKI TURN IR N A KOJEM SU N ASTUPALI N A JVE?I SVJETSKI VELEM A JSTORI I PREPOZN AO ZN A?A JA ?AHA ZA GLOBALN I RAZVOJ UM JETN E IN TELIGEN CIJE U IN FORM ATI?KOM DOBU. ZAGREB, od 26. lipnja do 8. srpnja 2019. Odr?an je Croatia Grand Chess Toura, najve?e ovogodi?nje svjetsko pojedina?no ?ahovsko natjecanje u svijetu.

Mediji nagla?avaju da je to jedan od najja?ih ?ahovskih turnira u povijesti ?ahovske igre. Na njemu su sudjelovali najbolji ?ahisti dana?njice, predvo?eni svjetskim prvakom M agn u som Car lsen om , te biv?im prvakom svijeta Visw an at h an a An an daom i dvojicom izaziva?a za prvaka svijeta Ser gejom Kar jak in im i Fabian om Car u an eom . Zahvaljuju?i ?ahu Zagreb je dva tjedna bio svjetska ?ahovska metropola u ?pici zanimanja svjetske javnosti i time se s pravom ponosi.

?IBENIK SVJETSKA ?AHOVSKA M ETROPOLA Puno je podr?ke i ?estitki Zagreb dobio za izvrsnu ideju i odli?nu organizaciju Croatia Grand Chess Toura. Me?u prvima, ako ne i prvi, Zagrebu je na organizaciji tako jakog ?ahovskog turnira trebao

?estitati ?ibenik iako bi to bila ?estitka s gr?em u ?elucu i kiselim osmjehom. Naravno, ne zbog zavisti, ne zbog globalne pozornosti koju je Zagreb dobio i neprocjenjivo vrijednog publiciteta zahvaljuju?i kojem je hrvatska metropola bila i bit ?e jo? vidljivija na zemljovidu

30

svijeta, nego zbog vlastite nemo?i da barem zapamti k ak o pr vi gr ad u Hr vat sk oj k oji je im ao spek t ak u lar n i svjet sk i m e?u n ar odn i ?ah ovsk i n a k ojem su n ast u pali n ajve?i velem ajst or i n ije bio Zagr eb, n i bilo k oji dr u gi gr ad n ego u pr avo on , ?iben ik .

?IBENSKI ?AHOVSKI DOPRINOS GLOBALNOM RAZVOJU UM JETNE INTELIGENCIJE Jer, ?ibenik je ?ak 37 godine prije Zagreba i prije bilo kojeg grada u svijetu organizirao ?ahovski turnir kakav do tada nije bio vi?en. ?ahovski klub Metalac - TEF je 27. svibnja 1982. godine zadivio svijet ?ahovskim spektaklom na kojem su nastupila trojica ponajboljih svjetskih ?ahista, velemajstor M igu el Najdor f iz Argentine, kandidat za prvaka svijeta, velemajstor Ben t

Lar sen iz Danske i velemajstor Ulf An der sson iz ?vedske. Njih trojica odigrala su na Trgu Republike simultanku na ?ak 300 ?ahovskih plo?a. Dan ranije ti svjetski divovi ?aha sudjelovali na jednoj od prvih svjetskih ?ahovskoj tribini na kojoj se razgovaralo o bu du ?n ost i ?ah a te njegovom mogu?em zn a?aju za globaln i r azvoj u m jet n e in t eligen cije u in f or m at i?k om dobu ?iji se dolazak tada tek

31

ukazivao na obzoru suvremene civilizacije.

Tribina je odr?ana u ?ibenskom kazali?tu, a vodio ju je slavni ?ahist i novinar Dim it r ije Bjelica.

?IBENSKI ZNANSTVENI SKUP O UTJECA JU ?AHA NA RAZVOJ PSIHOFIZI?KIH SPOSOBNOSTI ?OVJEKA Pet godina, od 22. prosinac 1987. do 3. sije?nja 1988. godine, u ?ibeniku se odr?avao M e?u n ar odn i n ovogodi?n ji ?ah ovsk i f est ival Solar is 87/ 88. Taj je turnir bio progla?en jednim od najva?nijih svjetskih ?ahovskim doga?aja desetlje?a. U hotelskom naselju Solaris tada se okupilo 175 ?ahista me?u kojima je bilo ?ak 10 velemajstora. Ljubitelji ?aha s posebnom su pozorno??u i zanimanjem pratili igre kandidatkinje za prvakinju svijeta Ir in e Levit in e i Ogn jen a Cvit an a, hrvatskog velemastora, podrijetlom iz ?ibenika. U sklopu turnira bila je organizirana M e?u n ar odn a ?ah ovsk a ?k ola, a odr?an je i prvi simpozij o u t jecaju ?ah a n a r azvoj psih of izi?k ih sposobn ost i ?ovjek a u svjet lu n ajn ovijih zn an st ven ih spozn aja.

Znanstvene spoznaje o utjecaju ?aha na psihofizi?ke sposobnosti ?ovjeka na posebnom predavanju iznio je ?iben?anin dr An t e Rom ac.

PRVI NASTUP ?AHOVSKOG KOM PJUTERA Idu?e godine na M e?u n ar odn om n ovogodi?n jem ?ah ovsk om f est ival Solar is 89./ 90. nastupila su 202 ?ahista iz cijelog svijeta.

Bio je to prvi sportski doga?aj u biv?oj Jugoslaviji i uop?e u zemljama isto?ne Europe, koji je imao devizni nagradni fond i jakog pokrovitelja sa Zapada.

Osim toga, festival Solaris 89./90. bio je prvo ?ahovsko natjecanje na kojem je nastupio ?ah ovsk i k om pju t er . Tom prilikom predstavljen je ?ahovski softver Mephisto koji je osvojio pet naslova ra?unalnog ?ahovskog prvaka svijeta.

32

?IBENIK, SJEDI?TE PRVE INFORM ATI?KI GLOBALNO UM RE?ENE SPORTSKE M ANIFESTACIJA Samo pet mjeseci nakon zavr?etka novogodi?njeg ?ahovskog turnira u Solarisu odr?an je spektakularni Pr vom ajsk i ?iben sk i ?ah ovsk i f est ival. Na njemu je sudjelovalo ?ak 500 ?ahista i ?ahistkinja, a ?ibenik je zahvaljuju?i sjajnoj organizaciji izabran da postane slu?benim sjedi?tem prve informati?ki globalno umre?ena sportske manifestacija u biv?oj dr?avi.

RAZORNA ?IBENSKA PRAKSA ZABORAVA I SAM OUNI?TENJA Uzlet ?ibenika kao svjetske ?ahovske metropole prekinuli su najprije zloglasna " balvan r evolu cija" 1990. godine, a potom agresija na Hrvatsku i rat. Poslije rata su spektakularni ?ahovski festivali nestali,i to, ?to u ?ibeniku nije iznimka nego op?a praksa, tako temeljito zaboravljeni da danas malo tko u uop?e zna da je ?ibenik imao ?ak i ve?i ?ahovski mega spektakl od zagreba?kog Croatia Grand Chess Toura.

?ibenik je, da okrutnim zaboravom i omalova?avanjem vlastitih ljudi i njihovih potencijala ne uni?tava smog sebe, mogao zahvaljuju?i vlastitoj pameti i snazi, no?en na le?ima ?ahovskih divova kao ?to su Pet r osjan , Hor t a, Najdor f , Lar sen , An der sson , Spask i, M iles, Tim an u , Gu r evi?, M ir ales, Han sen , Gligor i?, Sve?n jik ov... (kojima su s ponosom kao poseban znak priznanja darovane ?ibenske kape, koje su oni s jednakim ponosim nosili na glavi) biti istinska svjetska ?ahovska metropola s konstantnim fokusom svjetske javnosti na sebi. ?ah, koji je ?ibenik, kao i svoje ?ahiste i vizionare, izgubio iz vida i dalje je u ?i?i zanimanja svjetske, a posebice europske ?ahovske javnosti.

Uostalom, jedan od va?nih projekata Europske unije, koja u ?ahu vidi mogu?nost napretka ljudske inteligencije i mentalnih potencijala neophodnih za daljnji tehnolo?ki razvoj ?ovje?anstva, uvo?enje je ?aha kao obveznog predmeta u sustav obrazovanja djece i mlade?i. I tu je za ?ibenik bilo mjesta, ali...

-Im a li ova pr i?a pou k u ?

-Nem a.

-A Zagr eb, a ?ah ?

-Ne? t i n jih .

33

VIDIKOVCI N ACION ALN OG PARKA KRKA

UHVATITE OSEBUJN U (LJETN U) RASKO? KRKE POGLEDOM S VIDIKOVACA

Uz 22 pou ?n o-pje?a?k e st aze i 470 k ilom et ar a bicik list i?k ih r u t a u Nacion aln om par k u ?Kr k a? n alazi se pet sam ost aln ih vidikovaca k oje Javn a u st an ova ?Nacion aln i par k Kr k a? pr edst avlja t ijek om sr pn ja i k olovoza k ak o bi n adah n u la posjet it elje n a ot k r ivan je n jegovih izn im n ih pr ir odn ih i k u lt u r n opovijesn ih vr ijedn ost i.

VIDIKOVAC KANJON ?IKOLE

Visova?kog jezera, otoka Visovca, Ro?kog slapa, Manojlova?kih slapova, arheolo?ke zbirke Burnum u Eko kampusu Puljane, Brljanskog jezera kao i Manojlova?kih slapova i rimskog vojnog logora Burnuma. Prvi do?ivljaj na tom putu je kanjon rijeke ?ikole na koji se pru?a pogled s Vidikovca ?ikola.

Kanjon je spektakularan, a u svako godi?nje doba je druk?iji. Posebno je lijep u prolje?e

Gdje je?

Vidikovac Kanjon ?ikole nalazi se na desnoj obali rijeke ?ikole na ugibali?tu serpentine na cesti koja vodi od ceste D33 ?ibenik - Drni? do ceste Drinovci - Trbounje na Miljeva?kom platou.

Kak o do?i do n jega?

S ceste D33 skre?e se lijevo prema selu Raki?i te se pored Etnolanda Dalmati vozi cestom za Miljevce koja prolazi kroz kanjon rijeke ?ikole.

Vidikovac je ure?en na ugibali?tu serpentine koja se penje uz brinu na desnoj obali kanjona ?ikole.

Na putu prema Miljevcima, naselju i visoravni ome?enom kanjonima rijeka Krke i ?ikole te sa sjevera planinom Prominom, dobrom asfaltnom cestom, gra?enom tijekom Domovinskog rata, mora se pro?i kroz spektakularni kanjon rijeke ?ikole.

Tim putom najlak?e se dolazi do nekih od najljep?ih i najatraktivnijih dijelova NP "Krka";

36

kada ?ikola te?e zelena, divlja i bujna, ali zanimljiv je i ljeti kada se ta neobi?na 46 kilometara duga rijeka koja se ulijeva se u rijeku Krku iznad Skradinskog Buka, skrije u dubinama kr?a.

S vidikovca se pru?a pogled na litice 14 kilometara dugog kanjona, koji je na pojedinim mjestima dubok do 170 metara. ?ikola u kanjon utje?e kod Drni?a, nakon mirnog toka kroz Petrovo polje, a iz njega istje?e 6 kilometara prije nego ?to se ulije u rijeku Krku. Kanjon rijeke ?ikole za?ti?en je od 1965. godine.

VIDIKOVAC VISOVAC

Gdje je?

Vidikovac Visovac ure?en je na desnoj obali rijeke Krke, na rubu brine s koje "puca" pogled na Visova?ko jezero i otok Visovac, a u njezinom podno?ju je pristani?te za brodove koji plove do otoka Visovca i franjeva?kog samostana Majke od Milosti.

Kak o do?i do n jega?

Dva su cestovna prilaza ovom vidikovcu. Jedan vodi cestom D 59 Kistanje - Knin s koje se preko slapa Brljan skre?e prema Oklaju i Miljevcima, a drugi vodi cestom D33 ?ibenik Drni? s koje se kod sela Raki?a skre?e na cestu za Miljevce. Preko Miljevaca do Visovca i vidikovca Visovac vodi prometna i turisti?ka signalizacija.

Vidikovac Visovac prepoznatljiv je po spomeniku hrvatskom kralju Petru Sva?i?u pa ga je te?ko ne primjetiti u osebujnom miljeva?kom kr?kom krajoliku. S njega se pru?a pogled na Visova?ko jezero i otok Visovac koji se u pisanim dokumentima prvi puta spominje 1345. godine. Na taj su otok 1440. godine do?li franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja te na njemu izgradili samostan i crkvu. Osim bogate knji?nice i arhiva u samostanu se nalazi i muzej, koji je otvoren za posjetitelje. U njemu su izlo?eni arheolo?ki predmeti, vrijedne knjige i umjetni?ke slike te dragocjeni, vi?e stolje?a stari, primjerci liturgijskih predmeta i misnoga ruha.

Visova?ko jezero i otoka Visovac, kao ambijentalna cjelina, jedna su od najva?nijih prirodnih i kulturnih vrijednosti Hrvatske i simbola hrvatskog nacionalnog identiteta.

37

Stoga nije slu?ajno ?to s vrha brine, s mjesta odakle se pru?a najljep?i pogled, na njih gleda Petar Sva?i?, posljednji narodni hrvatski kralj, dr?e?i u jednoj ruci ma?, u drugoj ?tit. Strmi put koji se spu?ta od Vidikovca do Stinica vodi do pristani?te brodova koji izletnike i hodo?asnike prevoze do otoka Visovca, posjetiteljskog centra Visova?ka ku?a ?Ku?elj?, a tu je i ulaz na pou?no-pje?a?ku stazu Stinice ? Ro?ki slap ? Ozi?ana pe?ina. Osim ?to pru?a u?ivanje u panorami Visova?kog jezera i otoka Visovca ovaj vidikovac mjesto je na kojem ?ovjek nehotice uranja u stanje duhovnog mira, kontemplacije, dubokog promi?ljanja smisla ?ivota, ?isto?e i jasno?e pojavnoga svijeta i sebe sama.

VIDIKOVAC KRNI?I GORNJI

signalizacijom. Vidikovac u Krni?ima Gornjim jedan je od skrovitih kutaka NP "Krka" koji iznena?uje rasko?nom, ?tovi?e, spektakularnom panoramom na ujezereni dio toka rijeke ?ikole i jedinstveni sutok Krke i ?ikole, jedan od najljep?ih i najneobi?nijih krajolika Hrvatske. ?ikola se tu doslovno stapa s Krkom nakon ?to napusti svoj 13 kilometara dugi surovi kanjon na ?ijem sjeveroisto?nom ulazu stra?are grad Drni? i Drni?ka gradina, a na jugozapadnom srednjovjekovna utvrda Klju?ica. Priroda je tu tokove dvaju rijeka razdvojila 700 metara dugim i svega desetak metara ?irokom Kali?kim busenom, niskom sedrenih barijera koji tom prostoru daje osebujan ?ak i misti?ni izgled.

Gdje je?

Vidikovac Krni?i Gornji smje?ten je na lijevoj obali ujezerenog dijela toka rijeke ?ikole nasuprot vrha Miljeva?kog platoa koji poput rta razdvaja jezerske dijelove Krke i ?ikole iznad Skradinskog buka.

Kak o do?i do n jega?

Do vidikovca u Krni?ima Gornjim dolazi se cestom koja se od ceste D33 ?ibenik - Drni? odvaja kod Krni?a Donjih. Tu treba skrenuti lijevo, ako se dolazi iz smjera ?ibenika, odnosno desno, ako se dolazi od Drni?a i i?i ravno do vidikovca. Put do njega dobro je ozna?en prometnom i turisti?kom

38

Ti su ?u godi n a ?e? i ?iben ?an iim aju n jiva, vin ogr adai bu jn ih m aslin a, im aju svega ?t o im je od pot r ebe,ali osk u dijevaju pit k om vodom . Nest a?ica vode, osobit o u ljet n o doba,t olik oje t e?k a,da je u z m u k ei pat n jedovoze iz daljin e i pr odavaju je n a k api k ao ?t o u doba gladi pr odavajun a m r ve k r u h n asu ?n i,zapisao je neki pisac koji je upoznao ?ibenik u davnom vremenima,u nekom od nebrojenih?ibenskihstolje?a ?e?i. ?iben?anisu se kroz cijeli milenij pa i du?e, pili oskudnu ki?nicu,bo?atu vodu sa zdenca na Dobri?u, od zemlje?utu vodu iz lokavau Varo?u,hvatalisu voda u Vruljama, na izvoru u Dobriki... Kada bi vrulje

presahnule,a si?i dotaklidno zdenaca,i?lo se po vodu na vesla sve do Vodica i Srime,a potezalose la?ama Krkom uzvodno do izvora pod slapovima,a oni koji nisu imali brodove, prezali su magarce ili stavljali samarena vlastitale?a Moralo se i?i na daleke lokve Utvinui Trsteniku Donjempolju,na potok Ribnik pa i dalje ako bi su?a potrajala.Skapavalose, pa i umiralo od ?e?i, a blago je ugibalo kada bi ljuta su?a znala potrajatii du?e od ?est mjeseci.?iben?anisu se protiv ?e?i branili grade?i zdence i hvataju?i svaku blagoslovljenukap koja im je dana s neba. 1365. godine gradsko Vije?e odlu?ilo da ?e op?ina svakome

39

?iben?aninu koji napravi zdenac naknaditi polovicu tro?kova.Ali, ni to nije bilo dovoljnopa je 1446.godine ?ibenskakomunapo?ela graditi veliki javni zdenac u posebnomdvori?tudo Velike gradskelo?e. Zdenacje gra?en od 1446. do 1453. godine usporedo s gradnjom katedrale,a radove je nadzirao i za njih glavom jam?io sam glavom veliki njezin majstor Ju r aj Dalm at in ac.Pet stotina godina pro-hujalo je otad.

Novi veliki zdenacizgra?enje na prijelazuiz 17. u 18. stolje?e pa se stanje malo popravilo,ali patnje ?e?i nisu prestajale. U svibnju 1808. godine poduzetnik Ku?i? po slu?benom je nalogu popisao sve javne i privatnezdence.Bilo ih je svega145. Mnogiod njih bili su po svojim vijencima prava umjetni?ka djela, a najljep?ije onaj kod sestarabenediktinkiu samostanu sv. Luce. Ali ni sve je to premalo. ?ibenska su stvarnost vu?ije na tovarima, ?kinama mu?eva i ?enamana glavamapo suhu, na brodicamapo moru ostale su ?ibenskastvarnostsve dok volja ?iben?ana 1873. godine ne dovede ?ibenik u hrvatskenarodne ruke i za na?elnika postavi An t u ?u pu k a koji po?e raditi na ostvarenju davnoga ?ibenskog sna ? vodovodakoji ?e s Krke dovesti u grad vodu. ?upuku po?e za rukom da taj san ostvari. Uz potporu namjesnika Dalmacije Gavr e Rodi?a, do?lo do sporazuma izme?u ?eljezni?ke uprave, vojske i ?ibenske op?ine pa je gradnja vodovoda zapo?ela 1878. godine,a ve? 12. svibn ja1879. godinesve?ano je pu?ten u pogon. Radost ?ibenika dijelila je ?itava Dalmacija.Grad je bio sve?ano oki?en i rasvijetljen, pucnjava mu?ara i urnebesno klicanje naroda prolamalisu u nebo.Prvi dio sve?anostiobavljenje na

Krki, a zatim je na trgu sv. Ivana namjesnik Rodi? otvorio prvu ?esmu, uz neopisivo odu?evljenje

naroda. Odatle se pre?lo na obalu gdje je sve?ano otvorena druga ?esma, pa se i?lo Poljanu gdje je voda potekla iz tre?e ?esme.

Tu je narodu progovorio pjesnik Stjepan Buzoli?. Povedeno je, po starom obi?aju, kolo, dok su otvarane ?esme na Gorici u Crnici i Docu. Tako je 1879. godine zavr?ilo ?ibenskih 1000 godina ?e?i, a 140 godina kasnije poduze?e Vodovod i odvodn ja, poniklo iz tog najve?eg povijesnog ?ibenskog komunalnog pothvata, u punom zamahu ostvaruje projekt Aglom er acije, najve?i projekt razvoja vodoopskrbe i odvodnje od 1879. godine do danas. Sustava vodoopskrbe i odvodnje vrijedan vi?e od pola milijarde kuna obuhva?a izgradnju i rekonstrukciju 50,64 kilometara sustava odvodnje te rekonstrukciju 35,36 kilometara vodoopskrbne mre?e na podru?ju Brodarice, Podsolarskog, otoka Krapnja, Jadrtovca te u ulicama u u?em podru?ju grada ?ibenika, izgradnju 11 novih kanalizacijskih crpnih stanica te oko 1500 priprema za ku?ne priklju?ke na sustav odvodnje. Sve ?e to bitno pridonijeti zdravijem i kvalitetnijem ?ivota njegovih stanovnika ?ibenika i ?ibenskog kraja, unaprijediti za?titu okoli?a i mora, omogu?iti turisti?kom razvoju grada. a.d.v.

RADNO VRIJEM E VODOVODA I ODVODNJE d.o.o. 07:00 ? 15:00 Slu ?ba pr ipr em e r ada: Radno vrijeme sa strankama je od 8:00 do 13:00, svakim radnim danom osim srijede, pauza od 10:00 do 10:30 Telefonske informacije iz nadle?nosti Slu?be pripreme dostupne su od 13:00 do 15:00 sati. Slu ?ba pr odaje ? blagajn a: Radno vrijeme sa strankama svaki radni dan od 07:30 do 13:30., pauza od 10:00 do 10:30.

DE?URNA SLU?BA 022 778-100 Radno vrijeme: svaki dan od 0 - 24 sata Intervencijena sustavu vodoopskrbei vodovodnimpriklju?cimado glavnogvodomjerate sustavu javne odvodnjeotpadnihvoda CENTRALA 022 311 830 UPRAVA Frane Malenica,dipl.oec. direktor 022 311-860 TEHNI?KI SEKTOR ?eljko?trkalj,dipl.in?.gra?.tehni?kidirektor022 311-830 kontakt@vodovodsib.hrvodovodsi@net.hr Podu ze?e " Vodovod i odvodn ja" t em eljn e djelat n ost i k ojeg su opsk r ba pit k om vodom t e odvodn ja i pr o?i??avan je ot padn ih voda, u pr avlja vodoopsk r bn im su st avom ?iben sk og podr u ?ja i k on t in u ir an o se r azvija pr at e?i pot r ebe st an ovn i?t va, gospodar st va i r ast u ?e t u r ist i?k e djelat n ost i.

Od svog post an k a, od izgr adn je pr vog javn og vodovoda 1879. godin e, a posebn o n ak on 1888., k ada je ?iben ik po?eo u pr avljat i vlast it im vodoopsk r bn im su st avom podu ze?e im a ist u m isiju k oju dosljedn o ost var u je, a t o je n epr ek idn a, pou zdan a, djelot vor n a i k valit et n a u slu ga vodoopsk r be t e u z t o i odvodn je.

40

ROCK KULTURA

DADO TOPI? PJEVA?, PJESNIK, SKLADATELJ, GLAZBENIK, ROCK IKONA Kada je 1972. godine pjesmom zapitao Za koji ?ivot treba da se rodim? ve? je bilo odavno odre?eno za koji se ?ivot rodio Dado Topi?, rolling stone koji se 4. r u jn a 1949. godine odronio s padina planine Promine i zakotrljao u lavini ?ije su stijene postale temelji suvremene rock kulture.

Pr ipr em io: Stanko Feri?

Fot ogr af ije: Darja Stravs Tisu, Stanko Feri?, Marko ?oli?, osobni arhiv Petra Lukovi?a, Jugoton, PGP RTB, privatne fotografije Dade Topi?a

Si v er i ?, n ed jelja 4. r u jn a 1949. go d in e. U o b it elji To p i?, d u b o kih r u d ar skih ko r ijen a, ro d io se d r u gi sin . Kad a je d je?ak zap lakao , n jegov o t ac Pet a r , st o lar i m ajka Siver i?ka n evist a, An a iz Zl a t a r Bi st r i ce, kro ja?ica ko ja je lijep o svirala klavir , n isu m o gli zn at i d a p r vi ?u ju glas ko ji n e?e u t ih n u t i n i n ako n 70 go d in a, ko liko ?e n jih ov sin Ad o lf, zn an i vo ljen kao Dad o , n ap u n it i 2019. go d in e. N jegov glas, glazb a ko ju sklad a i p o ezija ko ju p i?e o b ilje?it ?e ep o h u u ko jo j je ro ? en a ro ck ku lt u ra, a o n , siver i?ki ro llin g st o n e, p o st at ?e n jen im o li?en jem . Kralj b lu esa, so u la i ro cka, m ije?an e kr vi Za go r e i Za go r j a , zap o ?eo je ?ivo t p o d p lan in o m Pro m in o m u ?ijim se n jed r im a u gasio ?ivo t n jegovo g d jed a Iv e Iv u ?k e To p i ?a , p red rad n ika u r u d n iku lign it a ko ji je vo lio zem lju , lozu i m aslin u p a je kad a b i n e?t o u ?t ed io , ku p ovao livad e i o ran ice u Ot avicam a, u p o d n o?ju b re?u ljka n a ko jem je kip ar Iv a n M e?t r o v i ? izgrad io cr kvu Presvet o g Ot ku p it elja s o b it eljsko m gro b n ico m u ko jo j je i sam sah ran jen .

SIVERI?KO DITE Topi?i su u Siver i? pod Prominom, do?li iz zale?a Dubrovnika gdje se njihova drevna loza razdvojili na brodare i rudare. Rudarska se grana pro?irila posvuda gdje je za rudare bilo posla bilo posla, pa su se tako naselili i u Siveri?u gdje je 1834. godine otvoren rudnik ugljena. Djed Iv?a i baka Mara iz obitelji Leon t i?, imali su trinaestoro djece. Dadin otac Petar, nije po?ao djedovim stopama u rudare nego je oti?ao u stolare. To ?e se pokazati presudnim u njegovom ?ivotu, jer da mu je otac bio rudar gotovo je sigurno da ne bi dospio u Slavoniju, u Osijek gdje ga je ve? ?ekala njegova sudbina i pripremala sve ono ?to ?e njega, siveri?ko diete Dadu Topi?a, pretvoriti u pjeva?a, glazbenika, pjesnika i rockera Dadu Topi?a duboko uronjenog u du?u (soul) glazbe i poezije.

Iako je obitelj Topi? oti?la iz Siveri?a u Novu Gradi?ku odmah nakon Dadina ro?enja, on je ostao povezan sa svojim kamenim zavi?ajem.

U Siveri?u je provodio sva svoja djetinja ljeta.

Pomagao je kao vodi? magaraca koji u vr?idbi

?ita na gumnu. S prijateljima je lutao Prominom i igrao se, a obo?avao je ?ivotinje.

Ku?i je donosio gu?tere, zmije, ptice, a jednom zgodom i napu?tenog sokoli?a kojeg je spasio, othranio i pustio da se vrati na nebo nad Prominom.

M ORE U Siveri?u pod Prominom, prije odlaska u Slavoniju pro?ivio sam kratko, ali lijepo djetinjstvo. S mojom bakom Marom i?ao sam na Prominu po vodi na izvoru Veliki to?ak. Po vodu se i?lo za cijelo selo, a vu?ije za vodu nosila je karavana od sedam osam magaraca.

Ponekada je s nama i?ao i moj otac. Bili su to

lijepi dani. Odozgo s Promine vidjelo se more.

Otac bi stao pored mene, gledao daleku pu?inu i uz ?iroki pokret ruke preko obzora pokazivao mi je daleke bijele to?ke: -Vidi? on o su t i par obr odi.

Vidio sam u daljini taj modri nepregled koji blije?ti. Nisam imao predod?bu ?to je to more.

Bilo je to ne?to daleko od nas, ne?to predivno, ne?to ?to se presijava kao da je netko prosuo dijamante pred mojim o?ima. Moje je otac imao tu duboku ljubav prema moru, tu duboku ?e?nju za morem koja je pre?la i na mene, koja je i mene povukla. Kao ?to me je povukla i njegova ljubav prema Dalmaciji, prema ovom na?em kr?u. On je bio jedan obi?an ?ovjek, donekle obrazovan, ali nije znao izre?i emocije tako da sam ja sam u svojoj ma?ti oblikovao svoje emocije i svoje ljubavi i dogra?ivao te njegove ?krte re?enice, te slike koje su u njemu izazivale duboke tople osje?aje.

A JTE ?A! Iz Siveri?a se do mora nikada nismo spustili.

Odrastao sam s morem u o?ima, ali dalekim nedoku?ivim, misti?nim morem koje se ljeska i dijamantnim sjajem presijava na obzoru.

More sam upoznao i okusio puno kasnije i to u Splitu na Ba?vicama. Otac je zaradio neke novce pa smo vlakom iz Osijeka preko Bosne i Perkovi?a po?li na izlet u Split. Putovali smo dugo, jako dugo, danas mi se ?ini da smo putovali barem tri dana. U vlaku je bilo puno ljudi, svi kupei su bili zauzeti. Spavali smo na podu u hodniku. Otac je po podu stavio novine i mi smo tu spavali, a ljudi su prolazili, preskakali nas, spoticali se o na?e noge i le?a, ali sve smo te neda?e i muke zaboravili kada

SM ATRAM DA SAM NAGRA? EN, DA SAM KAO PJEVA?, GLAZBENIK, ?LAN BENDA PRIVILEGIRAN JER STVARAM SVU TU LJEPOTU, SVE TE VIBRACIJE U ?IJEM RITM U, AKO SE POGODI PRAVA RIJE?, PRAVA NOTA, U JEDNOM TRENUTKU DI?E, VIBRIRA, PLE?E, SM IJE SE, PLA?E... CIJELI PLANET.

smo kona?no do?li u Split, na more. Hodali smo po gradu, sve smo razgledali. Popeli smo se na Marjan i tu se moja obitelj prvi puta u ?ivotu slikali. Tamo na Marjanu, na onoj kamenoj ogradi na slici smo nas ?etvero, majka, otac, brat i ja. Fotograf nam je rekao gdje mo?emo preuzeti slike, ali to nismo u?inili. Ipak poslao nam ih je u Osijek. Dobili smo ih nakon dva mjeseca. Popodne nas je otac odveo na Ba?vice. Tu sam prvi puta dotaknuo, omirisao, okusio more. Bilo je divno. Kupali smo se. Prskali, tr?ali po toplom pli?aku. Tu nas je zatekla ve?er. Topla ljetna no?. Bilo nam je lijepo. Legli smo na pijesak i prespavali na Ba?vicama. To je bio divan osje?aj, ali je ujutro bu?enje bilo grubo.

Romantiku su nam u sam osvit zore pokvarila dva milicajca.

-Alo! Alo! Le?ali smo zbunjeni na pijesku pokriveni majicama i ?ugamanima. Gledamo ih odozdo.

Bili su mrki, ogromni. Stra?no sam se upla?io.

Izgledali su kao divovi i imali su ozbiljna lica.

Otac je odmah ustao i stao u obrambeni stav izme?u nas i njih.

-Ne sm it e bit odi. Ajt e ?a!

To Ajte ?a!, ne?u nikada zaboraviti. Potjerali su nas kao zadnje klo?are. To poni?enje ubolo me je ravno u srce. Nisu vidjeli, nisu ?eljeli vidjeti da smo mi obitelj, da smo sretni, da smo do?ivjeli ne?to lijepo. Tako je zavr?io moj prvi susret s morem kojeg sam kao dijete gledao s Promine. Bilo je to u ljeto 1959. godine. oti?li smo nazad prema ?eljezni?kom kolodvoru, na obalu tamo gdje je danas

splitski autobusni kolodvor. Tamo je bilo puno galebova. Letjeli su nisko, a jedan je letio tako blizu da sam pomislio da ga mogu uhvatiti rukama. Potr?ao sam za njim i umalo pao u more. Spasio me je neki ?ovjek. Otac je vikao: -Dadac, Dadac ?t o t o r adi??

A ja sam bio u sedmom nebu. Te bijele ptice!

Ta elegantna krila! Taj njihov let na dohvat mojih ruku. Sve me je to zanijelo.

OL ?IVOT, OL SM RT -Moj je otac u Slavoniju dospio u Drugom svjetskom ratu. Kada je rat po?eo mobilizirali su mu?karce iz drni?kog kraja i odveli ih u Drni?u na ?eljezni?koj stanici. Oca su tamo rasporedili u domobrane i poslali ga u Novu Gradi?ku. Vjerojatno zato ?to je bio stolar odredili su da bude skladi?tar. Kada je rat zavr?io ostao je u Gradi?ki. Tamo je upoznao moju majku An u , Anku. Njena majka Jaga, moja baka Jagica, bila je guvernanta u jednoj imu?noj zagreba?koj ?idovskoj obitelji u Zagrebu. Bila je vrlo stroga, inzistirala je na rigoroznoj disciplini, sve je moralo biti kako se ka?e na crtu... imala je gard austrougarskog oficira. Zbog nje moja majka kao najstarija od tri k?eri, nije imala ni lijepo djetinjstvo i mladost. Osim ?to nije imala nikakvu slobodu morala je umjesto majke brinuti i o svoje dvije mla?e sestre. Baka Jaga se nakon udaje za mog djeda Jo?u ?izm ek a preselila u Novu Gradi?ku odakle je dida Jo?a bio porijeklom.

Tu je moja majka Zagorka upoznala svog budu?eg mu?a, mog oca Zagoranina Petra.

Petar se u nju zaljubio i jednog je dana, malo pripit, po?ao k njenom ocu. Odjenu je lijepo

Moj prvi bend bili su ?avolji eliksiri. Osnovao sam ga kao desetogodi?njak, a ime sam mu dao po djelu njema?kog pisca Er n st a Th eodor a Am adeu sa Hof f m an n a ?avolji eliksiri koju sam pro?itao kao klinac. ?avolji eliksiri svirali su samo pjesme The Rolling Stonesa. Tada je bilo puno gitarijada, natjecanja bendova na kojima su pobje?ivali oni koji su svirali neke slatke limunade. Ali, nije nas to pokolebalo. Bili smo momci koji su uvijek morali biti ispred svih, puno smo ?itali, pu?tali kosu, filozofirali o ?ivotu. No, ni?ta mi od toga nije osiguralo uspjeh kod djevojaka, sve dok nisam nabavio motor.

odijelo i ?istu bijelu ko?ulju, vezao kravatu, pokucao na vrata ?izmekovih i odmah, ?im su se otvorila rekao njenom ocu:

KOVA?NICA ?IVOTNIH PRINCIPA

-Do?ao sam po An k u . An k a ide za m e ol ?ivot ol sm r t .

To podstanarstvo bila je moja velika djetinja trauma i ostavilo je duboke tragove u meni.

Jako je utjecalo na mene, moje stavove, moj odnos prema ?ivotu pa, u kona?nici, i na ono ?to sam radio kao glazbenik. Jo? kao dijete, kao nevina dje?ja du?a, imao sam ve? formiran stav prema gazdama, kako su tada nazivali one koji iznajmljuju stanove. Ne, nisam ih mrzio, meni je mr?nja nepoznata, ali sam imao jak odbojan stav prema osornim autoritetima koji mizerno zlorabe tu?u nevolju. U meni je to na?e podstanarstvo, sva ta tu?na i bolna iskustva s gazdama, stvorilo sna?an otpor prema la?nim autoritetima, prema ljudima koji se name?u, diktiraju, odre?uju pravila i hrane svoju mo? tu?om bijedom. Bila je to kova?nica mojih ?ivotnih stavova i opredjeljenja. To ne zna?i da ne po?tujem autoritete. Naprotiv. Po?tujem istinske autoritete, autoritete znanja, iskustva, struke... Njih sam uvijek slu?ao i po?tivao. ?tovi?e, takve sam ljude volio, a ove druge kakvi su bili na?i stanodavci njih sam prezirao... Zbog njih sam uvijek bio na strani slabijih i obespravljenih, ali i na strani kontra?a, onih koji pru?aju otpor, koji se suprotstavljaju, bore se.

Ba? tako je rekao; ol ?ivot, ol smrt. Tako ju je isprosio. Prije toga Anka je Petra vidjela mo?da dva tri puta. Rekla mi je jednom zgodom: -Dado, ja sam se u dala za Pe?u , sam o da se m ak n em iz t e k u ?e i dom ogn em slobode.

Bila kroja?ica, ali je bila obrazovana jer se ?kolovala kod ?asnih sestara u Novoj Gradi?ki gdje je nau?ila svirati glasovir.

VJE?ITI PODSTANARI Nakon vjen?anja Petar je Anku odveo u Dalmaciju u Siveri?, nadaju?i se da ?e tamo za njega biti posla. U Siveri?u su 1946. godine dobili prvog sina Vilim a, a tri godine kasnije, 1949. godine i mene Adolfa zvanog Dado. Ali u Siveri?u ni za koga, a ponajmanje za biv?eg domobrana i njegovu obitelj nije bilo posla.

Cijeli je kraj bio opusto?en pa su se moji roditelji 1949. godine s trogodi?njim Vilimom i sa mnom u maj?inom naru?ju, vratili u Novu Gradi?ku. Otac se zaposlio kao skladi?tar na gradili?tu autoputa Bratstvo i jedinstvo na relaciji Novska - Slavonski Brod. Bio je ponosan i principijelan. ?ovjek ?iste du?e, ali tvrdoglav. Nije htio u?i u partiju pa nije mogao napredovati i dobiti bolji posao. Ipak na?ao je posao u drvnoj industriji Stjepan Sekuli? u Novoj Gradi?ki, a onda je dobio priliku za jo? malo bolji posao u Tvornici ?igica Drava u Osijeku, pa smo se preselili u Osijek gdje smo brat i ja poha?ali osnovnu i srednju ?kolu.

Moja je obitelj bila siroma?na. ?ivjeli smo vrlo skromno. Bili smo vje?iti podstanari jer za vlastiti dom nismo imali novaca, a zbog domobranske stigme moga oca, a kasnije i njegovog statusa gotovo pa narodnog neprijatelja zbog poku?aja ilegalnog bijega iz Jugoslavije, ni prilike kakve se u to doba pru?ale drugim obiteljima da do?u do krova nad glavom.

?E?ERNA REPA Siroma?tvo je brata i mene natjeralo da moramo raditi i zara?ivati ve? u najranijem djetinjstvu. Posao sam po?eo tra?iti kao dje?arac od 10 godina, a do dvanaeste sam ve? imao bogato radno iskustvo. Prvi posao kojeg sam dobio bio je istovar ?e?era iz kamiona u one male vagone uskotra?nog vlaka Gutman koji je prometovao na pruzi Osijek - Valpovo - Beli??e. Tim sam vlakom prvi putovao u svijet, ?ak do Beli??a. Iako jo? dijete bio sam dobar radnik pa je za mene bilo posla u ?e?erani svake jeseni kada je bila kampanja va?enja repe. ?e?erana je za vrijeme kampanje radila neprekidno 24 sata ?to je meni odgovaralo. Morao sam i?i u ?kolu pa sam radio no?nu smjenu od 10 sati

nave?er do 6 sati ujutro idu?eg dana. Tamo u ?e?erani, oprao bih se uredio i i?ao u ?kolu.

Istovarivao sam ugljen, radio sam kao fizi?ki radnik u ?e?erani, u tvornici keksa Sloboda, na ?eljezni?kom kolodvoru. Davali su mi posla iako sam bio mali. Ne?kali su se ali kada sam objasnio da je moja obitelj siroma?na, da ?elim pomo?i mami i tati, dali su mi da radim.

Kasnije su vidjeli, gle ovaj mali voli raditi... pa je i?lo lak?e. ?ak su me zvali kada bilo posla, a nisu imali dosta radne snage.

Morao sam raditi i zbog nevolja moga oca. On je imao silnu ?elju oti?i u Australiju jer je ?uo da tamo vrijedni i radi?ni ljudi mogu po?tenim radom zaraditi za dobar ?ivot. Dva je puta poku?ao ilegalno bje?ati iz Jugoslavije, ali su ga oba puta uhvatili. Prvi je puta bio osu?en na devet, a drugi puta na 16 mjeseci zatvora.

To je bila velika nevolja za na?u obitelj. Brat i ja morali smo jo? vi?e raditi da bi nadoknadili izgubljene skromne o?eve prihode.

O?EVI SNOVI O AUSTRALIJI Moj je otac sanjao o Australiji, ali nije imao jasnu predod?bu gdje se nalazi ta obe?ana zemlja u kojoj se mo?e dobro ?ivjeti od po?tena rada. Imao je san satkan od pri?a ljudi koji su imali nekoga u Australiji. Pitao sam ga jednom, tata zna? li ti gdje je Australija? Nije imao predod?bu da je na drugom kraju svijeta. Dva puta je poku?ao pobje?i. Nije i?ao sam nego s nekim prijateljem. Prvi puta ih je prokazao Slovenac kod kojeg su zano?ili. Dobio je devet mjeseci zatvora. Kada bismo brat i ja pitali majku gdje je otac ona bi nam kazala da je na slu?benom putu ba? kao u onom filmu. Kada se vratio iz zatvora kod ku?e je bio manje od godinu dana, a onda je ponovno nestao. Opet je poku?ao pobje?i iz Jugoslavije, ?ak je i uspio, ali je nastradao na zbilja bizaran na?in.

Dogodilo se da su on i njegovi prijatelji Dalmatinci s kojima je i?ao, uspjeli tijekom no?i prije?i granici i domo?i se Italije. Me?utim bila je no?, a nisu dobro znali put pa su se pritajili do svanu?a. Ujutro su ih ugledali jugoslavenski grani?ari i oni su im se predali.

Ne znaju?i da su ve? Italiji, vratili su se na njihov poziv u Jugoslaviju. Ponovno je zavr?io u zatvoru. Ovoga puta dobio je 16 mjeseci robije jer je, kako je obrazlo?eno, bio naoru?an, a radilo se o tome da je, kao svaki Slavonac, u d?epu imao mali preklopni no?i?, onu na?u slavonsku ?kljocu.

FRIO TIM E Zbog tog mog rada u ?e?erani i veza s osje?kom ?e?eranom, prva plo?a koju je puno godina kasnije snimila grupa Time nije bila LP Time, nego mala plo?a s reklamnom pjesmo za sok Frio. Mislim da je to bio prvi glazbeni spot koji je snimljen u Hrvatskoj i tada?njoj Jugoslaviji. U Bolu na Zlatnom ratu snimili smo klju?ne scene. Osje?ali smo se kao Beatlesi. Zamisli mi snimamo... kamere... ludilo. Bili smo sretni. Bio je to prvi komercijalni spot koji je snimio neki bend. K tome, iako u biti tek reklama pjesma, pjesma Frio glazbeno bila posve netipi?na, pravi, ?isti, ?vrsti poletni rock.

Da bi bio veseo i ?io treba piti samo Frio.

Ako si tu?an, onda za sre?u, ako si sretan za sre?u ve?u Frio, Frio Frio Time

ADOLF U Osijeku sam odrastao siroma?no, mukotrpno, traumati?no zbog podstanarstva i arogantne prepotencije na?ih stanodavaca, ali lijepo. Morao sam raditi, ali to mi nije padalo te?ko. Osijek me je formirao kao ?ovjeka.

Imao sam prijatelje, ekipu, zanimale su nas iste stvari, voljeli smo glazbu i sve ?to mladost voli. Prvu veliku te?ku ?ivotnu traumu do?ivio sam u osje?koj gimnaziji koja se tada zvala Ivo Lola Ribar. Iz te sam ?kole bio nepravedno, nepo?teno i bolno otjeran. Ne izba?en nego ba? otjeran. Dobio sam ukor pred isklju?enje, mogao sam dakle i dalje poha?ati nastavu, ali sam se iz nje sam izbacio sam jer vi?e nisam mogao i?i u ?kolu u kojoj sam do?ivio crni, bolni ubod bezrazlo?ne mr?nje. Dogodilo se to zbog mog imena. Svima je poznato da se ja zovem Adolf.

To ime mi je, hrabro i tvrdoglavo, dao otac ?etiri godine nakon zavr?etka Drugog svjetskog rata i poraza njema?kih nacista na ?elu s njihovim vo?om Adolfom Hitlerom. Ali ja nisam dobio to ime po Hitleru nego po Adolfu, tatinom najboljem prijatelju Adolf u Kรถn igu , uglednom zubaru i utjecajnom antifa?isti?kom borcu s ?inom pukovnika.

Kรถnig je organizirao moje kr?tenje i on je bio moj krsni kum.

Otac mu je obe?ao da ?e njegovo ime dati svom sinu. Tako je i bilo, jer je moj je otac bio principijelan ?ovjek koji dr?i do rije?i. Eto tako sam ja dobio omra?eno i zloguko ime Adolf.

Nikome od mojih prijatelja to nije smetalo. Ni u osnovnoj ?koli nisam zbog svog imena imao problema. Svi su me ve? tada zvali Dado, ali je svugdje, u ?kolskim dnevnicima, dokumentima, svjedod?bama pisalo Adolf.

Sve je bilo u redu dok nisam po?ao u gimnaziju u kojoj je bila zaposlena ta profesorica kojoj je moje ime Adolf smetalo.

Bilo joj je nepojmljivo da se netko zove Adolf iako je od rata i Hitlera tada ve? bilo proteklo vi?e od 15 godina. I danas mislim da sam tada malo previ?e burno reagirao kada me je ta profesorica, za razliku od sve ostale djece koju je na prvom ?kolskom satu u prvom razredu gimnazije kada smo se upoznavali, prozivala po prezimenu, mene prozvala imenom. To ne bi bio problem da me je prozvala nekim normalnim tonom. Kada je u ?kolskom dnevniku do?la do mene, napravila je pauzu i uzdignutih obrva, vidno ?okirana s izrazom

?u?enja, prijekora i ga?enja rekl:a -Adolf?

Odakle u njenom razredu Adolf? Kada me je prozvala ustao sam i rekao: -Adolf .

Kada sam to izgovorio vidio sam po izrazu njenog lica, po gestama, po njenom pogledu da je nju to stra?no pogodilo, ali ostao sam miran, sabran i pristojan iako sam bio povrije?en i ?okiran vi?e od nje. Ja zaista nikada do tada u cijelom svom ?ivotu nigdje ni u primislima nisam imao problema zbog svog imena. U tom trenutku ona je za mene u?la u kategoriju onih la?nih, nadmenih, prepotentnih autoriteta bez pokri?a kojih se grozim, a u kojoj sam dr?ao na?e stanodavce.

Nisam vi?e mogao zamisliti da ?e mi ona biti profesorica, dakle autoritet, netko od koga trebam u?iti ne?to korisno i va?no.

-Da, Adolf , - kazao sam, a sada m e jo? sam o t r ebat e pit at i ?t o m i je bio t at a za vr ijem e r at a.

-Ti si bezobr azan , kazala mi je.

-Ne ja n isam bezobr azan . Sam o m islim da st e i m en e k ao i sve dr u ge ?ak e t r ebali pr ozvat i pr ezim en om . Ja ovdje im a pr ijat elje, im am bu du ?e pr ijat elje. Ne bih ?elio bit i n et k o k om e ?e se zbog im en a sm ijat i iza le?a. M islim da ja zbog n a?in a k oji st e m e pr ozvali n e spadam u ovaj r azr ed k ojem ?et e vi bit i r azr edn ica.

Zbog tih rije?i odvela me je kod direktora od kojeg sam dobio ukor pred isklju?enje iz ?kole.

Mogao sam nastaviti i?i u tu ?kolu, ali vi?e se nisam vratio u u?ionicu. Iza?ao sam iz ?kole i vi?e se nikada u nju nisam vratio.

Od ku?e sam odlazio kao da idem u ?kolu, ali sam lutao osje?kim ulicama. Majka nije znala da ne idem na nastavu. Pekla me je savjest zbog toga. Tra?io sam drugu ?kolu. Bio sam u upravnoj i poljoprivrednoj ?koli, ali su tamo prema meni bili grubi i otresiti. Imao sam ukor, imao sam dugu kosu, izgledao sam kako ba? po njihovom mi?ljenju ne bih smio izgledati, nisam bio po PS-u, tako da nisu bili voljni ni saslu?ati me kako treba, a kamo li razgovarati sa mnom. Na kraju, nakon dvadesetak dana lutanja, oti?ao sam u

gimnaziju Sara Berti?. Tamo je direktorica bila ?ena sasvim druk?ijeg kova. Bila je pedagog, majka, imala je razumijevanja... Rekla mi je: -Sjedn i, r eci m i ?t o t e m u ?i. ?t o ?eli??

Sve sam potanko objasnio, a ona je klimnula glavom i kazala: -Dijet e m oje, do?i su t r a u ?k olu .

KU?ICA U CVIJE?U Glazba je u moj ?ivot po?ela ulaziti u Slavoniji.

Moja je majka imala sluha i svirala je, ali pjevati sam po?eo i puno pjesama nau?io tek na onim znanim slavonskim ?ijalima. Na onim okupljanjima ?ena koje ?ijaju perje i dok to rade pjevaju. Ina?e smo morali biti u krevetu ve? u 8 sati, ali jednom sam zgodom zamolio majku da ostanem s njom na ?ijalu. Pristala je. ?ene su pjevale i ja sam po?eo pjevati s njima.

Najprije potiho, vi?e za sebe, a onda sam se ohrabrio, opustio i zapjevao s njima uglas, ?ak sam se usudio voditi. ?ene su rekle: -An k a, ovaj t voj m ali ba? lipo piva.

Nakon toga sam i?ao na audicije u dje?je kazali?te i kulturno umjetni?ka dru?tva.

Istra?ivao sam gdje bih mogao pjevati jer mi se to svidjelo. Tako se dogodio i moj prvi javni nastup. Pjevao sam na Radio Osijek u! Tada su bile popularne emisije ?estitki i pozdrava slu?atelja radija. Do?e? na radio plati?, izabere? pjesme i uz nju ?estita? nekome ro?endan, zaruke, vjen?anje, odlazak u vojsku... No, Radio Osijek je nudio i mogu?nost da uz ?estitku sam otpjeva? pjesmu koju ?eli?. Tako sam ja skupio novac i platio majci ro?endansku ?estitku i snio pjesmu koju sam ja pjevao. Nije se pjevalo u?ivo nego se snimalo. Stane? pred mikrofon, otpjeva? i to je bilo to. Tada to nisam znao, ali na isti na?in je svojoj majci ro?endan ?estitao mali Elvis Pr esley. Za ro?endan majci snimio sam pjesmu Ku?ica u cvije?u, zna? ono: Ku?ica u cvije?u trava oko nje a na puteljak pada hlad sa grana dunje dv'je.

Tako ?elim sre?u tihi mali dom jer ta me slika nje?no prati u srcu mom.

Dal' itko mo?e sada uzet' to za zlo ?to ?elim jako da jednom imam to.

Mojoj je majci bio ro?endan 1. svibnja, na Praznik rada. Nitko nije znao ?to sam u?inio i kakvu sam joj ?estitku pripremio. Taj dan stalno sam se vrzmao oko radija, a majka je radila po ku?i. I bila bi se dogodila tragedija da majka ne ?uje moju pjesmu, da nije sva uzbu?ena i usplahirena zavikala na?a susjeda: -An k a! An k a! Tvoj m ali piva n a r adiju !

Majka je stala i raznje?ena slu?ala, a kada je pjesma zavr?ila zagrlila me je zagrljajem punim divne, sna?an, nje?ne ljubavi: -Dado m oj, sin e m oj...

Eto, to je bio moj glazbeni debi. Usre?io sam majku i bio sam ponosan, a postao sam i zvijezda u mojoj ulici, u mom kvartu, local hero... To je bilo zrno ne?ega ?to je na neki na?in odredilo kojim ?u putom i?i u ?ivotu.

FLUGELHORN U to vrijeme po?eo sam i svirati. Moj prvi instrument bila je mala truba f lu gelh or n (krilnica). Svirati sam po?eo u osje?kom Vatrogasnom dru?tvu koje je imalo svoju glazbenu sekciju u koju je nekako upao moj brat. On je svirao tenor rog. Dolazio sam s njim na probe. Slu?ao sam ih kako vje?baju razne kora?nice. To je bilo zgodno, ritmi?no, poletno... Kada bi imali pauzu ostavljali bi instrumente na stalcima, a ja sam ih obilazio i razgledavao. Svidjela mi se ta truba jer je bila mala, a i ja sam bio mali. Ohrabrio sam se pa sam je uzeo i po?eo puhati u nju. Naravno nisam uspio proizvesti nikakav zvuk. Vidio me je voditelj orkestra: -M ali ?t o r adi? t u ?

-Ja sam s br at om .

-?t o dir a? in st r u m en t e?

Slegnuo sam ramenima.

-A jel bi t i volio svir at i?

-Bi! -Jel im a? t r u bu ?

-Nem am .

-Dobr o, do?i sa m n om , odveo me je u neko njihovo skladi?te. Tamo je bilo svakakvih instrumenata. Na?ao je jednu malu trubu: -Evo, pon esi ovu t r u bu k u ?i pa pr obaj m alo. Nek a t i br at m alo pom ogn e.

VUNENE CIPELE I tako sam ja po?eo svirati. Postao sam glazbenik. Za manje od godinu dana postao ozbiljan i stalan ?lan vatrogasnog orkestra.

Tada sam imao i prvi javni nastup. Orkestar je nekom prigodom i?ao ulicama Osijeka i svirao budnice, kora?nice, mar?eve. Bila je kasna jesen, a ja nisam imao cipele. A bez cipela, kako ?u mar?irati ulicama s orkestrom? Stvar je spasila moja majka. Uzela je one na?e debele vunene dalmatinske bi?ve i od gle?nja nani?e namazala ih crnom kremom za cipele.

Kada sam bi?ve navukao na noge izgledalo je kao da imam cipele. Tako sam ja na svom prvom javnom nastupu mar?irao Osijekom u bi?vama. Nitko nije primijetio da nema cipele.

ETOTITE ? AVLE Glazba me je ponijela, u ?koli smo ve? osnovali bend. Bio je malo ?udan jer nismo imali instrumenata. Pjevali smo rock hitove i bubnjali po kartonskim kutijama. Ali mene je glazba zaokupila pa sam odlu?io po?i u glazbenu ?kolu. I?ao sam u sedmi razred osnovne ?kole. Nije mi bila ?elja nastaviti u?iti svirati trubu. ?elio sam svirati kontrabas. Taj golemi instrument mi se jako svi?ao. Svi?ali su mi se i basisti s onim svojim otkva?enim gardom. Tada su u Osijeku ve? svirali i neki bendovi, a meni su u njima najsimpati?niji bili basisti. Lijepo su svirali i bili su zanimljivi za gledanje. Vi?e sam vremena proveo gledaju?i njih nego slu?aju?i ono ?to sviraju. ?elio sam dakle, svirati kontrabas pa sam oti?ao u

glazbenu ?kolu. Ali u glazbenoj ?koli nije bilo mjesta u sekcijama profesora koji su podu?avali kontrabas. Bilo je mjesta jedino me?u puha?ima. Rekao sam u ?koli da znam ne?to i da sviram s vatrogascima. Profesor je rekao: -Dobr o, ajd... i dade mi neku trubu. Zasvirao sam. Vidio je da imam neke osnove i da imam sluha. Rekao mi je da do?em na nastavu i pitao imam li svoj instrument. Nisam ga imao. ?to ?u sada? Ni?ta. Odem doma i ka?em tati: -Ja bih se u pisao u m u zi?k u ?k olu , ali n em a in st r u m en t .

-A ?t a t i t r iba?

-A t r u ba.

-Haaa... t r u ba? Et ot it e ?avle. Di ?u sad?

Kak o ?u n a? t r u bu ? A di n ovci?

I zaista je bilo pitanje gdje u Osijeku na?i trubu? Sre?om postojale su one komisione radnje u kojima se moglo sva?ta na?i. U jednoj od njih bila je izlogu truba. Krasna, srebrna u kutiji oblo?enoj crvenim pli?em. Odmah odjurim ku?i i ka?e tati: -Tr u ba. Na?ao sam je. Im a je za k u pit i.

I, moj se otac nekako sna?e za novce, valjda je posudio ne?to od nekog prijatelja. Truba! Ah sre?e. Bio sam silno ponosan na nju. U ?kolu je nisam nosio u kutiji, nego golu pod rukom da je svi vide, da vide da sam ja truba?.

? AVOLJI ELIKSIRI U muzi?koj ?koli mi je dobro krenuo. No, u me?uvremenu smo Josip Bo?ek i ja osnovali bend ?avolji eliksiri. Po?eli smo svirati plesove u ljetnoj ba??i jednog lokala iza kina Papuk. Kada je zavr?ilo ljeto vratim se ja u muzi?ku ?kolu, a tamo me do?eka moj profesor i ka?e mi da postoji problem, da je ?uo da sviram i da sviraju?i zara?ujem. Kazao mi je da u?enici glazbene ?kole ne smiju javno nastupati i svirati za novce i da ne mogu nastaviti ?kolovanje. Dao mi je do znanja da sam je na neki na?in postao glazbeni profesionalac i da ne mogu vi?e i?i u muzi?ku ?kolu.

-Bojim se, k azao je, da se n e?e? m o?i u pisat i n i u bilo k oju dr u gu m u zi?k u ?k olu jer se o vam a pisalo, iza?le su n ek e slik e u Glasu Slavonije, pa se za t ebe zn a...

Pitao sam ga ?to ?u sada? Kako ?u se ?kolovati? Nije mi mogao pomo?i. I to je bio kraj mog formalnog glazbenog obrazovanja.

Bio sam razo?aran, ali ?avoljih eliksira se nisam mogao odre?i jer sam ipak ne?to privre?ivao i pomagao majci. Donosio sam neki novac ku?i. Kada bih s plesa donio zaradu ku?i, nitko nije bio veseliji od mene.

BOKSA? U to vrijeme u moj se ?ivot u?uljao rock and roll. U Osijeku je bilo puno klinaca koji su slu?ali i svirali ili poku?avali svirati modernu glazbu. Skoro u svakoj ulici su bila dvojica trojica koji su bili kao bend. Grad je vibrirao tom novom uzbudljivom glazbom. To je bio jedan osje?ki dje?a?ki mainstream. Ako nisi ?lan benda onda si kriminalac, lopov ili ?lan bande koja ide pred kino da bi se potukla s

onima koji ?ekaju u redu za karte. Tako je tada bilo. Ili si bio krimos ili si bio ?lan benda. Tada nije bilo moderno i?i u sportske klubove i baviti se sportom mada je mene i sport privla?io. ?elio sam biti boksa?! Oti?ao sam upisati se u boksa?ki klub. Stavili su me u ringu na probu. Dobio sam protivnika. Nismo imali rukavice. Trebali smo samo markirati, fingirati udarce. Trener nas je upozorio da se nema udaranja, da boks nije tu?njava. Ali kada je dao znak za po?etak, mene moj protivnik opali svom snagom ravno u nos.

Stao sam, spustio ruke i pogledao trenera. ?to sada? Trener samo stoji i gleda u mene. Ni?ta ne govori, a u meni kipti bijes. Opalio me je klinac pred 50 ljudi! Te?ka uvreda! Stravi?na!

Trener ?uti, ne reagira i ja... ?to ?u... bum... ravno u glavu. Tako sam ga bumnuo da je sjeo na guzicu. Trener je mog protivnika odmah potjerao. Ponadao sam se da ?e mene primiti

u klub jer sam mislio da sam se ponio korektno i da sam poruku njegove ?utnje nakon podlog udarca mog protivnika dobro shvatio kao odobrenje da mu uzvratim istom mjerom. Ali bio sam u zabludi. Kazao mi je: -A t i, t i si m e r azo?ar ao. Da su t i r u k e ost ale gor e, u gar du k ada si m e pogledao odm ah bih t e pr im io u k lu b. Ali n isi m ogao odoljet i por ivu da m u u zvr at i?.

-Nisam . St var n o n isam . Razbjesn io m e je.

-E vidi? u t om e je st var . Nisi sm io u zvr at it i.

Bok s je plem en it a vje?t in a.

Tako je moja boksa?ka karijera zapo?ela i zavr?ila u nepunih 20 minuta. Kasnije mi se svidio karate. Trenirao sam ga sedam godina i bio sam dosta dobar.

KARTONSKI ROCK U to vrijeme u Osijeku se puno i?lo u kino, a prikazivali su se samo ljubavni i kaubojski filmovi. Svi smo voljeli kaubojce, a najpopularniji bio film Shane.

Taj sam film, kao i cijela moja ekipa, gledao barem petnaest puta. Odu?evljavao nas je usamljeni kauboj pravednik, a jo? vi?e njegov pas koji ga je vjerno pratio i spa?avao. Kada su u filmu ubili psa bila je to stra?no tu?na scena. Svi smo plakali kao ki?a. U kinu smo prvi puta ?uli engleski jezik, a i glazba je bila privla?na. Tih ve?eri 1965. godine kada smo se okupljali ispred kina ili i?li ku?i poslije predstave, po?ela se pronositi pri?a da postoji neka radijska stanica, neki Radio Lu xem bou r g kojeg se mo?e uloviti nave?er od sedam do pola devet, na kojoj neki voditelj Ton y Pr in ce pu?ta neku fantasti?nu muziku.

Odmah smo se dali u potragu ?iji radio mo?e uloviti taj Radio Luxemburg. Doznali smo da ga neki tipovi iz Vukovarske ulice hvataju tako ?to su preko dvori?ta izme?u svoje i susjedne ku?e, rastegli duga?ku bakrenu ?icu i da to odli?no radi, da se radio savr?eno ?uje. Nije nas trebalo nagovarati.

svirati. Svake smo ve?eri okupljali oko radija i upijali sve pjesme ?ekaju?i da ?ujemo The Last Time. Na na?u radost ponavljali su je po nekoliko puta. Tako smo tu i jo? neke pjesme nau?ili napamet i po?eli smo ih svirati. Da, po?eli smo ih svirati iako nismo imali nikakve instrumente. Nitko nije imao nikakav glazbeni instrument, ali imali smo - kartonske kutije.

Udarali smo po kutijama i uz taj kartonski ritam pjevali na nekom nemu?tom, nakaradnom engleskom jeziku. Bilo nam je va?no da rije?i koje pjevamo zvu?e engleski.

Svi smo bili bubnjari i svi smo bili pjeva?i. Tako sam na valovima Radio Luxemburga lupaju?i po kartonskim kutijama zaplovio u rock.

Uglavnom, to je ?ak i lijepo zvu?alo.

ELEKTRI?NA GITARA Ali nije to bilo sve. Tada je Osijek ve? imao odli?an bend. Kada bi Dinamiti svirali mi smo se jatili u prvom redu pod binom, buljili u njih i ono... padali u nesvijest. U to vrijeme sam u kinu gledao film Veseli klub mladih u kojem je hit pjesma bila The Young Ones koju su izvodili Clif f Rich ar ds i The Shadows. Ni sam ne znam koliko sam puta gledao taj film, najmanje dvadeset puta.

Odmah smo razvukli ?icu od ku?e u kojoj smo ?ivjeli do susjedove i... stvarno, na na?em radiju RR Ni?, s magi?nim zelenim okom, skoro na kraju skale uspjeli smo prona?i Radio Luksemburg. Da je to ba? Radio Luxemburg bilo nam je odmah jasno jer je upravo svirala pjesma o kojoj se divljenjem i obo?avanjem pri?alo po Osijeku. Bila je to pjesma The Last Time, a svirali su je Th e Rolling Stonesi. To je bila pjesma koju su svi voljeli i koju svi znali

Gledao sam ge ne da nau?im tu pjesmu, nego da uhvatim dimenzije elektri?ne gitare u odnosu na ljudsko tijelo. To sam radio zato ?to sam, nemaju?i novaca, odlu?io sam napraviti elektri?nu gitaru.

Kada sam sve zapamtio odem ti ja na stovari?te gra?evinskog materijala i kupim onu dasku colericu, u Slavoniji ka?u fosnu, na njoj nacrtam gitaru i po?nem tesati.

-Dadac, ?t a t o r adi?, pitao me je moj za?u?eni otac.

-Pr avim elek t r i?n u git ar u .

-M a n ije t i t o git ar a, bio je skepti?an.

Ali ja sam bio uporan, pilio sam tesao rezao, strugao, a onda je na scenu stupio moj otac i rekao: -?u j n em a sm isla da se t ak o m u ?i?, jedn ost avn ije je da dask u odn esem o k od st olar a pa da je on ispila k ak o t i bu de? n acr t ao.

Tako je i bilo. Uspio sam napraviti ne?to nalik na elektri?nu gitaru, ali su tada nastali novi problemi. Trebalo je nabaviti ma?inice, pragove, pickup... Dodatni problem je bio ?to sam ja ?elio napraviti bas gitaru. Napravio sam ih sedam prije nego ?to sam iz jedne uspio izvu?i nekakav zvuk. Sna?ao sam se pragove, ma?inice sam napravio od nekakvih vijaka, nategnuo sam na njoj stare klavirske ?ice, a pickup sam napravio od magneta i zavojnica iz ?eljezni?arskih dojavnih ure?aja koje sam na?ao na otpadu. Nisam ni?ta znao o elektronici, ali jedan je pickup proradio kada smo ga priklju?ili na radio aparat. Svira! Kako

je ta gitara svirala ne znam, ali sam bio na nju ponosan. ?ak sam s njom svirao neke plesove.

HA JDE DADAC, OTVORI KOFER VIS ?avolji elekisiri postajao je sve bolji.

Pomalo smo stjecali reputaciju i obo?avatelje.

Stekli smo neku slavu iako smo instrumente za svirke i plesove posu?ivali. Otac i majka vidjeli su ?to radim i podr?avali su me. Mo?da nisu sve razumjeli, ali nisu me sputavali.

Naprotiv. Kada su ?avolji eliksiri ve? postali neko ime moja je majka 1968. godine oti?la u Sloveniju, u Slovensku Goricu. Ne?to je za nekoga radila, ne?to je ?ivala i tako je zaradila neke novce. Taj novac nije ni spremila ni potro?ila na sebe, nego je kupila ne jednu, nego dvije elektri?ne gitare! Jednu, onu s 12 ?ica kupila je meni, a drugu istu takvu, ali sa ?est ?ica, mom prijatelju Jozi, Josipu Bo?ek u .

Gitare je njenim novcem u Trstu kupio suprug prijateljice kod koje boravila u Slovenskoj Gorici i koja joj je na?la taj posao. Ni?ta nam nije govorila. Kada se vratila bio sam vani.

Do?li su moji prijatelji i rekli: -Dadac, m am a t i se vr at ila, zove t e da do?e? k u ?i.

Po?ao sam ku?i ni?ta ne slute?i. Na stolu je bio neki ogroman kofer, a majka se smije?ila: -Hajde Dadac, ot vor i k of er da vidi? ?t o je u n jem u .

Otvorim... ?udo! Takvu sam gitaru do tada vidio samo na slikama. Ludilo! Sada smo imali instrumente i mogli smo po?eti ozbiljno raditi.

Svirao sam dobro iako me nitko nije u?io svirati gitaru. Sve ?to sam zao nau?io sam sam.

HEAVEN Tako smo s tim gitarama koje je kupila moja dobra majka svirali na plesovima kad nam jednog dana na pauzi pri?u stariji kolege iz slavnih Dinamita, Rat k o Rale Divjak i Alber t o Ber t o Kr asn i?, koji su u Osijeku bili bogovi, ma ?to bogovi, Paul McCartney i Ringo Star. Ka?e nam Ratko:

-Ej k lin ci do?li sm o da vas n e?t o pit am o?

-A ?t o?

-Do?li sm o vas pit at i, nastavi Berto, da li bist e t i Dado i t i Jozo svir ali u Dinamitima?

Da li bist e svir ali s n am a?

Jebote, ?to je sad ovo? Nad nama se otvorilo samo nebo. Heaven! Rale i Berto pitaju nas klince bismo li postali Dinamiti? A Dinamiti su bili pojam nad pojmovima. Krov svijeta. Bilo je to nepojmljivo, ali smo sa?uvali prisebnost i rekli:

I tako smo Bo?ek i ja pre?li iz ?avoljih eliksira u Din am it e. Bio je mali problem ?to je Berto bio bolji basist od mene, no to je rije?eno tako ?to je odlu?eno da ja budem samo pjeva?. I tako sam postao pjeva? u rock bendu. Morao sam savladati stari repertoar Dinamita, a novi sam u?io u podrumu Ratka Divjaka. Kod njega sam prvi puta ?uo Raya Ch ar lesa. Kada sam ?uo Rayovo pjevanje to me je bacilo u nebo.

Do tada sam slu?ao samo M ick a Jagger a. ?avolji eliksiri svirali su samo Rolling Stonese, a ja sam pjevao samo njihove pjesme, a sada je pred mene iskrsnuo fenomenalni Ray Ch ar les! Totalno mi se okrenulo sve u glavi.

Zbunjivalo me je kako ?emo mi, klasi?ni rock band, svirati pjesme Charlesa ili Jam esa Br ow n a, Wilson a Pick et t a, Ot isa Reddin ga... soul kraljeva koji iza sebe imaju cijele orkestre, kompletne puha?ke sekcije...

Tada je ta glazba bila u trendu. ?ibenska

-Pa bism o, ali m i im am o ben d, pa...

Shvatili su da ?elimo biti fer prema ostalim ?lanovima ?avoljih eliksira pa su nam rekli: -Dobr o. Odlu ?it e pa n am se javit e. M i vjer u jem o da bism o s vam a dvojicom m ogli st vor it i odli?an ben d.

Rekli smo ?uzeli i Zoranu, da nas zovu u Dinamite i oni su nas podr?ali. ?tovi?e, rekli su: -Nam a je dr ago. Pr ih vat it e t o. On i su legen de.

Grupa Mi pucala je tu vrstu muzike.

Bili su izvrsni, a mi, Dinamiti pojavili smo se na istom terenu kao neka konkurencija s tom razlikom ?to smo mi sli?an repertoar svirali kao klasi?ni rock band; bas, gitara, bubanj i pjeva?, a oni su bili kompletan orkestar s puha?kom sekcijom. Kao klasi?na postava uspjeli ipak smo izgraditi svoj prepoznatljivi zvuk koji je publici bio privla?an i zanimljiv.

Dobro nam je i?lo.

CRNAC Totalno sam se iz Rolling Stonesa prebacio u svijet soula i bluesa. Tu sam nau?io po?tivati neke druk?ije harmonijske i aran?erske pristupe, a pjeva?e sam skidao, ?to se ka?e, u

zrno, u nijansu. Skidao sam svaki dah, svaku rije?. Bri?ljivo sam u?io engleski i to onaj ameri?ki engleski jer sam ?elio zvu?ati autenti?no. Znao sam da sam uspio kada su ljudi po?eli govoriti:

-M ogli bi. Daj da ?u jem .

Joj, kad sam ?uo kako Hendrix svira! To me je oborilo s nogu. Totalno me je o?amutilo. Kada smo Osje?anima zasvirali Hendrixa to je bilo

-On aj Dado Topi? pjeva k ao cr n ac.

Klinci su ushi?eno pri?ali: -Jebot e, Dado pjeva k o cr n ac.

Tako sam postao prvi crnac Osijeka. Ali mojoj transformaciji tu nije bio kraj. Ukazao mi se Jim i Hen dr ix. Jedne ve?eri dok smo vje?bali ka?e Joza: -A, m ogli bi i jedn og Hen dr ixa svir at i.

ludilo. Osijek je u to vrijeme bio ?udesan grad.

Postojala je publika koja je voljela tu novu glazbu, koja je pulsirala u ritmu rocka, soula i bluesa, a postojali su i odli?ni bendovi koji jesu bili konkurencija, ali su ?ivjeli kao slo?na obitelj, koji su se me?usobno pomagali, pro?imali i priskakali u pomo? kada je zatrebalo ako je netko bio bolestan ili nije mogao svirati zbog nekih obveza. Bili smo bra?a po oru?ju.

Jedne ve?eri 1967. godine u Radn i?k om dom u , popularnom osje?kom Radn jak u , glasovalo se tko je bolji pjeva? Dado Topi? iz VIS-a ?avolji eliksiri ili Zvon k o Pavo?evi? zvan Jagger iz VIS-a Lavine? Bilo je stra?no puno ljudi i puno vi?e njih je glasalo za Pavo?evi?a. On je mislio da je pobijedio zato ?to je bolji pjeva? od mene, ali ja sam znao istinu. Njemu je pobjedu donio vo?a osje?kih tu?aro?a Pipija. Jaggerova pobjeda bila je njegova osveta meni. Pipija se volio tu?i.

Izazivao je svakoga. Tako je i mene zasko?io na Korzu. ?uo je da treniram karate pa mej je provocirao: -Ak o t e bu bn em sje??e? n a gu zicu , prijetio je. -Ajd bu bn i m e, nisam se dao. I zaista, zamahnuo je da me bubne, ali bio sam br?i. Udario sam ga nogom u unutarnju stranu koljena i on je pao. Bila je to za njega te?ka sramota. Lice mu se izobli?ilo od bijesa, ali nije bio siguran u ?to se upu?ta. Em sam zauzeo onaj famozni karate stav, em je znao da sam se ja znao dobro potu?i brane?i svoga brata. On je bio stariji od mene, ali je bio tih i miran, blaga du?a pa sam ga branio. Pipija je odustao od obra?una sa mnom. Ja sam na taj na? okr?aj zaboravio, ali on nije.

Svirali smo, dakle u Radnjaku i do?ao je trenutak kada publika odlu?uje tko je najbolji pjeva?.

Favoriti smo bili Jagger i ja. Pipija se stvori pored mene na bini i sik?e mi u facu: -Ja ?u t i su dit i!

Ne?e? pobijedit i! Razletio se po dvorani i zbilja se potrudio. Nisam pobijedio. Jagger je dobio vi?e glasova od mene. To je trebalo biti poni?enje i moj poraz, ali sam na kraju ipak trijumfirao. Ja i moji ?avolji eliksiri bili smo apsolutni junaci te ve?eri jer smo prvi puta svojim Osje?anima svirali Jim i Hen dr ixa. Pra?ili smo Hey Joe. O nama je nakon toga pri?ao cijeli grad. To je bilo sjajno.

PLEM ENITA GLAZBA U Dinamitima sam najvi?e nau?io. Shvatio sam da moram ako ?elim u?i u su?tinu, u du?u bluesa, razumjeti o ?emu te pjesme govore.

Da bih znao ?to pjevam, o ?emu pjevam pa i za?to pjevam po?eo sam prevoditi blues stihove. Kroz te prijevode shvatio sam da je blues vi?e duhovna muzika koja nosi plemenite poruke.

kulturu, tradiciju, navike i jezik. Vjerujem da glazba, za razliku od drugih umjetnosti u kojima ljudi oblikuju neku materiju, oblikuje bolje ljude. Veli?anstveno je osje?aj da glazbom i stihovima koje pjeva? mo?e? na tako divan na?in utjecati na ljude. Da mo?e? izvu?i sve te osje?aje, vidjeti na njihovim licima taj divni zanos.

Mene je sve to ispunjavalo i jo? uvijek me ispunjava. Smatram da sam nagra?en, da sam kao pjeva?, glazbenik, ?lan benda privilegiran jer stvaram svu tu ljepotu, sve te vibracije u ?ijem ritmu, ako se pogodi prava rije?, prava nota, u jednom trenutku di?e, vibrira, smije, se pla?e... cijeli planet. Tako je lako priklju?iti se svemu tomu. Te spoznaje postale su dio mene i zato mi je svaki nastup bo?anstven.

Kada izlazimo na binu, pred publiku ja se osje?am kao da ulazim u raj.

KUPITE NOVINE To me je prosvijetlilo u smislu prihva?anja spoznaje da glazba nije samo zabava, da glazba nije samo ples, da ne slu?i samo uveseljavanju masa. Kada sam to shvatio po?eo sam pomalo prezirati zabavlja?ke bendove. Njihovu slavu i novac vidio sam kao sjenu prolaznosti. Govorio sam da su oni klaunovi koji zabavljaju narod za pare. U?ao sam kroz blues u neke druk?ije, plemenitije ljudske i duhovne sfere. Mnogi su mi zamjerali na takvom stavu, ali ja sam ga mogao obrazlo?iti i argumentirati. Tako sam se po?eo odvajati od glazbe kao puke zabave i pribli?avati glazbi kao umjetnosti, prema glazbi koja ima svoju duhovnu dimenziju koja tjera na razmi?ljanje i izaziva druk?ije, dublje i plemenitije emocije, koja nosi neku su?tinsku ?ivotnu poruku. Po?eo sam vjerovati da takva muzika sadr?i u sebi virtualnu materiju koja je toliko mo?na da je mo?e osjetiti i razumjeti svako ljudsko bi?e, da mo?e zavladati planetom, da je glazba ne?to ve?e od same umjetnosti, ne?to ?to povezuje i objedinjuje ljude, ne?to ?to se prepoznaje kao isto u svakom kutku na?eg planeta bez obzira na

U danima Dinamita, kada je zanos bio najve?i, ginuli smo na svirkama. Tada sam osjetio poriv, ma ?to poriv potrebu da se i sam izrazim kroz stihove, kroz poeziju. Prva pjesma koju sam napisao bila je zrcalo stvarnosti, preslika lavine osje?aja koju je u meni izazvao ubogi osje?ki prodava? novina, jedan siroti kolporter. Kada bih i?ao tramvajem u ?kolu vidio sam ga na uglu kod osje?ke NaMe. Uvijek je stajao na istom mjestu. Imao je skromno sirotinjsko odijelce, vidjelo se da nastoji izgledati uredno, ali nije mogao sakriti da je siromah. Kada bi tramvaj stao on je prilazio bli?e i vikao: -Ku pt e n ovin e! n ovin e!

Ku pt e

n ovin e!

Ku pt e

I ja ga kroz staklo na prozoru tramvaja gledam onako skromnog, jadnog kako stoji na istom mjestu u svako doba dana. Ima li on ku?u, obitelj? Spava li? Kada uop?e jede? Pitao sam se jer je on bio uvijek tamo, uvijek na istom mjestu i uvijek je iznova prilazio tramvaju kada se zaustavi i vikao: -Ku pt e n ovin e! Ku pt e n ovin e!

Duboko me je dirnuo. Napisao sam pjesmu o

Dinamiti su imali t r i koncerta u Zagrebu prije pobjede u Kulu?i?u, Glazbeno-scenski centar Kulu?i?, 1968. godine. Od ta tri koncerta ni jedan nije bio normalan. Bili smo ambiciozni, ?eljeli smo se pokazati pa smo gledali bilo kakvu priliku da se afirmiramo. Silna nam je bila ?elja da nastupimo u Zagrebu. ?uli smo da u Zagrebu postoji neki menad?er Ju r ica Kรถr bler , koji organizira koncerte pa smo mu se javili. Rekao je da do?emo u Zagreb pa smo na? kombi napunili opremom i pravac Zagreb.

Stali smo pred onom velikom zgradom po?te pored zagreba?kog ?eljezni?kog kolodvora. O?ekivali smo neku facu, a pojavio se klinac. -Bok , ja sam Ju r ica.

Pravili smo se da nam je ok ?to je taj Jurica klinac kao i mi. Bili smo, onako, cool. Ka?emo mu da je do?ao cijeli bend i da smo ponijeli opremu instrumente.

-?t o ?e vam in st r u m en t i, pitao nas je Jurica.

-Pa, m i bi svir ali, on o da n as ?u jet e i t ak o...

Jurica se malo zbunio, a onda nas je pozvao da sviramo u njegovom stanu. Svu opremu, poja?ala, razglase gitare, bubnjeve... nosili smo u njegov stan koji je bio na ?estom katu u zgradi bez lifta!

Opremu smo, kao za pravu svirku, postavili u njegovom dnevnom boravku. Jurica nam je skuhao ?aj i pozvao dva tri svoja frenda. Obukli smo svoja crvena odijela koja nam je od tapetarskog platna za presvla?enje kau?a i fotelja sa?ila moja mama. Sve je kao u nekom vicu.

-Svir ajt e, ka?e Jurica i mi krenemo svirati u njegovom dnevnom boravku kao da smo na koncert.

Svirali smo barem sat vremena. To je bio pr vi k on cer t Dinamita u Zagr ebu .

-Sve m i je jasn o, k a?e Ju r ica, dajt e m i m jesec dan a pa ?u vam se javit i.

Vra?amo se u Osijek. Ekipa me zasipa drvljem i kamenjem. Optu?uju me da sam tipu napravio besplatni tulum u stanu, da nisam normalan, da ?u uni?titi bend, ali nakon dvadesetak dana Jurica se javi. Ka?e da nam je organizirao koncert u zagreba?kom Varieteu u Ilici i tra?i da po?aljemo slike benda za plakate. Trljali smo ruke. To!!! I odemo u Zagreb. Koncert je po?eo u osam sati jer je tada bio takav obi?aj. Sve je bilo OK, ali u dvorani je, ra?unaju?i i redare, nekih 40 ljudi. Prazno. Nema nikoga. Jurica ljut, razo?aran. ?to ?emo? Ni?ta. Rokamo. Sviramo iz petnih ?ila do 10 sati. To je bio dr u gi k on cer t Dinamita u Zagr ebu . Zavr?imo svirku, dvorana nijema kao crkva, a Jurica nam ka?e: -M olim vas ost an it e n a bin i 15, 20 m in u t a.

I mi ostanemo na bini i gledamo... dolaze neki ljudi, sve ih je vi?e i nije pro?lo dugo, a dvorana puna kao ?ipak! ?to je bilo? Jurica je iza?ao na ulicu u po?eo uvjeravati ljude da u Varieteu svira jedan stra?an bend.

-?u jt e de?k i, k a?e n am Ju r ica, ovi su lju di k u pili k ar t e. Nem a sm isla da ih r azo?ar am o, m or am o pon ovit i k on cer t . ?to nam je drugo preostalo. Rokamo ispo?etka. To je bio t r e?i k on cer t Dinamita u Zagr ebu . pr ije pobjede u Kulu?i?u. Svirali smo odli?no. Bila je ludnica. Raja je podivljala. Pojavio se i znameniti fotograf M ar k o ?oli? i snimio nas kao da smo svjetske zvijezde, a magazin Studio objavio je poster nas Dinamita, u crvenim odijelima koje nam je sa?ila moja mama. Krenula je fama o nama stra?nim osje?kim Dinamitima. Mi smo toga postali svjesni tek dogodine kada smo do?li u Zagreb svirati na Fest ivalu vok aln o - in st r u m en t aln ih sast ava u Kulu?i?u, kada nas je iako smo kasnili do?ekala odu?evljena masa, a fanovi su nam nosili poja?ala i instrumente od kombija do bine.

njemu. Dao sam joj naslov Kupite novine.

I staja?e uvijek on na uglu tom Kupite novine, kupite novine ja vas molim

To je bila moja prva pjesma i prva pjesma za koju sam skladao glazbu. To je bila i prva moja pjesma i pjesma mojih Dinamita koja je snimljena, pjesma koja nas je uvela u novi nepoznati svijet tonskih studija i diskografije.

Put do snimanja pjesme Kupite novine, bio je zaobilazan i neobi?an.

A JM O, PATULJCI! SVIRKA! Po?elo je doba op?eg natjecanja bendova. To je bilo danas nezamislivo pozitivno ludilo.

Jedno od tih natjecanja bendova, a imao ih je skoro svaki grad, bilo je organizirano u Zagrebu u klubu Kulu?i?. To je bilo, ajmo re?, mega natjecanje jer je trajalo nekoliko mjeseci. Te godine nastupali su rije?ki Uragani, splitski Batali, Grupa Mi, tri ?etiri benda iz Sarajeva, beogradska Korni grupa, Bele vi?nje iz Ni?a... Na tom natjecanju nastupali smo i mi, Dinamiti. U Zagreb smo krenuli jednim starim unajmljenim DKW kombijem, a pred klub Kulu?i? u kojem se odr?avalo natjecanje, zbog kvara smo stigli s tri sata zaka?njenja. Bila je skoro pono?, a svirka je po?ela u 9 sati. Ulica ispred Kulu?i?a bila je puna ljudi kao da su nekakve demonstracije. Kada smo kombijem za?li u masu, vidimo da je narod odu?evljen ?to nas vidi. Gledam ja Bertu, gleda Berto mene: -Jebot e, pa m i sm o popu lar n i!

Poanta je bila da se bend, kada se shvatilo da beznadno kasnimo, ?elio vratiti u Osijek jo? iz Slavonskog Broda. Jedini sam bio protiv.

-Idem o, kazao sam , r ed je da se t am o bar em pojavim o. Da se vidi da po?t u jem o lju de. Da vide da n am je st alo.

Kada smo vidjeli masu koja nas je odu?evljeno do?eka, pokazalo se da sam bio u pravu.

Dogodila se ne?to nevjerojatno. Na?a poja?ala, gitare, razglas... u dvoranu je nosila publika koja nas je ?ekala, nas Dinamite iz Osijeka! Jedva smo se probili kroz masu do bine. Kada smo po?eli svirati ve? je bila pro?la pono?. A u ?iriju same glazbene mega face, Kor n elije Kova?, Bo?k o Pet r ovi?, M iljen k o Pr oh ask a, Dr ago Dik li?, Kr e?im ir Rem et e, M i?o Gu n ja?a i jo? nekoliko mla?ih glazbenika. Svirku smo zavr?ili oko dva, pola tri ujutro, dolazi Mi?o Gunja?a, voditelj Kulu?i?a, uzme mikrofon i ka?e: -Nak on t olik o i t olik o odr ?an ih k on cer at a n a k ojim a je n ast u pilo t olik o i t olik o sast ava, pobjedn ik om pr ogla?avam gr u pu Dinamiti iz Osijek a!

Mi stojimo ispred bine i ne vjerujemo svojim u?ima. ?to nam se to doga?a? Ni?ta ne ku?imo. Mi pobjednici? A Gunja?a nam rukom poka?e prema pozornici i ka?e: -Izvolit e!

Na pozornici nam pri?e Bo?k o Pet r ovi? koji nam ?estita i ka?e: Ajm o pat u ljci! Ajm o, svir k a!

razilaze se. Stejd? je bio je jednoj golemoj hali.

Do?li smo unutra. Nigdje nikoga od organizatora. Neki tip na bini skuplja kablove.

Pri?em mi i pitam ga: -Ej, izvin i. M i sm o ben d iz Osijek a, m o?em o li svir at i?

-Tk o vi?

-M i Dinamiti iz Osijek a. In st r u m en t i su n am u k om biju , et o t u odm ah por ed bin e.

-Pa svir ajt e on da.

I ?to nam je drugo preostalo... rokaj! Po?eli smo na?om omiljenom Sweet Soul Music.

Panika! Dvorana je eksplodirala. Nemam pojma koliko smo svirali. Uglavnom cijele no?i nismo spavali. Sutradan za nama strka... Svi nas tra?e, vode po Zagrebu, slikaju. Odasvud zvone pohvale. Za nama klinci vi?u; -En o gen ijalaca iz Osijek a!

A tek kada smo se vratili u Osijek... Kraljevi.

OSVA JANJE BEOGRADA Tako su Dinamiti osvojili Zagreb. A idu?e godine, 1968., ne?to se sli?no dogodilo u Beogradu, ali jo? lu?e, jo? bizarnije. Vidio sam u novinama oglas TAKM I?ENJE VIS-ova U BEOGRADU NA SA JM I?TU. Bila je subota, zadnji dan gitarijade na Sajmi?tu. Bilo je oko devet sati kada sam vidio oglas u Glasu Slavonije.

-Hajdem o i m i t am o, ka?em de?kima, M o?da n as pu st e da i m i svir am o?

-Jesi lu d? To su n jih ovi vr h u n sk i ben dovi.

Za n as sigu r n o n i n e zn aju . Vr aga ?e n as pu st it i da svir am o.

Nekako ih ipak nagovorim. Skupimo se u na? kombi, napunimo ga opremom i instrumentima. Naguramo se unutra i idemo mi u Beograd. Iz Osijeka smo krenuli iza ?est sati nave?er. Nikada prije nismo bili u Beogradu. Trebalo nam je puno vremena da se sna?emo. Lutali smo Beogradom tra?e?i Sajmi?te. Kona?no smo ukrcali nekog klinca koji nam je pokazao put. Stigli smo na Sajmi?te iza 11 sati. Vidimo ljudi ve? odlaze,

I mi se u sekundi na?emo na pozornici. Joza mi govori: -Dado t i si t ot aln o lu d. Pa t k o je t aj ?ovjek k ojeg si pit ao?

-Nem am pojm a. Ali r ek ao je da svir am o, pa on da svir ajm o.

Nije nam trebalo ni deset minuta da se ukop?amo i po?nemo svirati. U hali je ostalo jo? ne?to malo ljudi. Kada smo zasvirali po?eli su polako obra?ati pa?nju na nas. Bili su za?u?eni jer su mislili da je program gotov.

Sviramo dalje, a ljudi sve vi?e. Nakon ?etvrte pjesme vratila ih se masa nazad. Hala puna kao ?ipak. Svirali smo skoro sat i pol. Iza nas na bini, vidim kraji?kom oka, okupljaju se neki stariji, ozbiljniji ljudi. Zavr?imo svirku, a jedan od njih nam pri?e: -Vi st e...

-M i sm o Dinamiti iz Osijek a -Ah a, Dinamiti iz Osijek a. Jest e li n a popisu ben dova?

-Nism o. M i sm o do?li on ak o, n a svoju r u k u .

Pit ali sm o jel m o?em o svir at i. ?ovjek n am r ek ao da m o?em o pa sm o svir ali -Ah a. A k olik o bi vi jo? svir ali?

-?t o se n as t i?e m i m o?em o do ju t r a.

-Dobr o, ali n em ojt e do ju t r a n ego odsvir ajt e jo? dvije st var i jer sm o ve? debelo pr ek or a?ili dozvoljen o vr ijem e pa bi m oglo bit i pr oblem a.

I mi nastavimo svirati. Kada smo bili usred druge stvari prilaze nam tri tipa. Jedan od njih

uzme mi mikrofon iz ruke, najavljuje kraj, zahvaljuje publici i ka?e: -Bila je ovo gr u pa Dinamit iz Osijek a, nije ?ak znao ni kako se to?no zovemo, a sada ?e pr edsjedn ik st r u ?n og ?ir ija Kor n elije Kova? i pr edst avn ik Radio Beograda, Dejan Kar ak laji? pr oglasit i pobjedn ik a.

Pod binom se skupili svi bendovi koji su svirali na Sajmi?tu, a mi stojimo gore na bini.

-Po glasovim a st r u ?n og ?ir ija, objavljuje Kornelije Kova?, i glasovim a pu blik e ovaj VIS je dobio t olik o, on aj VIS je dobio t olik o, a apsolu t n i pobjedn ik t r adicion aln og dvoboja VIS-ova po odlu ci ?ir ija i pu blik e je VIS Dinamit iz Osijek a!

Tko? Mi? Gledamo se u ?udu. Pobjednici? A pobjednicima nas progla?ava tko? Legenda, bog broj jedan Kornelije Kova? osobno!

BILO NAS JE SRAM SAM IH SEBE Jo? se nismo osvijestili, a on nam ka?e da je jedna od nagrada za pobjedni?ki bend profesionalno snimanje njihovih pjesama u studiju.

-A k ada m o?em o sn im at i?

-M i m o?em o odm ah , ak o vi m o?et e?

-M o?em o!

Ostavili smo kombi i instrumente na Sajmi?tu, a on nas je odvezao u studio Radio Beograda.

Za nas je to bio novi svijet. Svemirski brod.

Nikada prije nismo bili u tonskom studiju. U?li smo dakle u studio i po?eli svirati. Bili smo sigurni u sebe jer smo dobro znali kako zvu?imo u?ivo. Svirali smo strane pjesme koje su nam najbolje le?ale. A onda smo znati?eljno poslu?ali ?to smo snimili. Bili smo ?okirani. Pa to uop?e nismo mi! Stra?no.

Zvu?ali smo... Bo?e sa?uvaj. Prazno. Nema gitare, nema basa, nema bubnjeva, nema glasa... Ajme! Sve ne?to tanko, ?u?tavo, plitko... i uz to moj glasi?. Prvi puta smo ?uli sebe. Zvu?ali smo u?asno. Bilo nas je sram samih sebe. Uto se pojavi Kornelije Kova? i pita nas imamo li neke svoje pjesme jer nema smisla da snimimo strane, tu?e pjesme.

Sre?om imali smo svoje pjesme, Dvije. Moju pjesmu Kupite novine i Bertinu pjesmu Emilija.

Tako smo snimili te dvije pjesme. Na?e prve vlastite pjesme. Kova? ka?e: -Pa ovo je sasvim svir at e.

pr ist ojn o. Vi lijepo

A nama knedla u grlu. Nismo mogli vjerovati vlastitim u?ima da tako zvu?imo. Dobili smo kopiju snimke i doslovno pobjegli iz studija da se ne sramotimo vi?e. Ali eto ti Kova?a za nama. Stigne nas i ka?e: -Im am jedn o ozbiljn o pit an je? Da li bi vi m en e pr im ili u svoj ben d?

Pazi, to nas anonimuse iz Osijeka, pita nitko drugi nego Kornelije Bata Kova?, prvi me?u najve?ima. Bili smo zate?eni. Nismo znali ?to bi radili s Kornelijem Kova?om i kako bi Dinamiti uop?e funkcionirali ako bi im se priklju?io klavijaturist. Nekako smo se na fin na?in izvukli da mu se ne zamjerimo i nastavili po svom.

KRA J DINAMITA Ali, stvari su se ubrzo promijenile. Ne, nije Kornelije do?ao u Dinamite, nego sam ja iz Dinamita oti?ao u Korni grupu, a sa sobom sam kasnije povukao i svog prijatelja Josipa Bo?eka. Moja odluka da odem iz Dinamita u Korni grupu bila je, kako bih to preto?io u rije?i, jedna mala... pobuna. Pobuna ?ovjeka djelomi?no ostvarenog identiteta koji je do?ao pred zid. Te 1969. godine svirali smo tri ljetna mjeseca u Rovin ju. Tamo nas je iz ve?eri u ve?er nekih petnaestak dana pa?ljivo slu?ao jedan ?ovjek. Pri?ao nam je i pitao nas mo?emo li se negdje na?i jer ?eli s nama o ne?emu razgovarati. Govorio je engleski, ali je bio Nijemac. Sastali smo se s njim. Predstavio nam se kao suvlasnik ?uvenog kluba u Hamburgu u kojem su svirali i The Beatlesi.

Bio je izravan. Ponudio nam je ?etverogodi?nji ugovor i sebe kao menad?era i producenta u Njema?koj. Vjerovao je u nas. Bio je uvjeren da imamo potencijala za Zapad. Ja sam jedini u bendu tu ponudu shvatio ozbiljno. Bila je to

prilika o kakvoj se sanja. ?etiri godine Zapada, sudio, snimanje, svirka u klubu... Zagrizao sam. Po?eli smo tome razgovarati. Bo?ek je odmah rekao da ne mo?e i?i. Rale Divljak je rekao da bi on i?ao. Berto ka?e da mora razgovarati s roditeljima. Uplela se i Raletova djevojka: -Kako ?u ja bez mog Ratka? i tako to.

Onda se javio Bertin brat da tata ne da on ide u Njema?ku iako je on uvijek podupirao Dinamite. I dalje sam vjerovao da nam je to ?ansa. Postigli smo ne?to, hajdemo dalje, hajdemo posti?i vi?e. Na kraju oni odlu?e da ne?e i?i u Njema?ku. Predlo?im da pristojno ka?emo tom ?ovjeku da ne idemo. Tada se u Rovinj pojavio Vedr an Bo?i? koji se upravo vratio iz Njema?ke gdje je svirao s bendom Wheels Of Fire svirao po tamo?njim klubovima. Ka?em mu za poziv kojeg smo dobili.

-To bi vam m ogla bit i velik a pr ilik a i dobr a lova. Bu dit e opr ezn i i pam et n i, ali t o zvu ?i dobr o.

Pozvao sam Bo?i?a da nam se pridru?i ako Joza definitivno odustane. Ali od svih tih kombinacija nije bilo ni?ta.

ODLAZAK Vratili smo se u Osijek. Odmarali smo desetak dana. Pozovem ekipi na probu, da se vratimo u formu, uvje?bamo nove pjesme, a njima se ne da. Ono, ma daj nemoj, pusti da se odmorimo... Vidio sam da postoji zamor pa vi?e nisam forsirao, ali jednog dana dobijem razglednicu iz Rovinja od Leposave St ef an ovi?, one slavne Lok ice koja je svojim plesnom grupom Lokice i fantasti?nim

koreografijama zaludila cijelu tada?nju dr?avu. Lokice su bez pretjerivanja doslovno izazivale potres gdje god bi se pojavile tijekom turneje Zdr avk a ?oli?a koja se zvala Putuju?i zemljotres. Lokica i ja nismo se ba? ne?to dobro poznavali, ali smo se sretali u istom klubu u Rovinju. Od vlasnika kluba dobila je moju adresu i poslala mi tu razglednicu kojom me obavje?tava da Kornelije Kova? ima ?elju da se sastane sa mnom jer ?eli da do?em u Korni grupu. Pokazao sam tu razglednicu de?kima iz benda i pitam ih: -Kada je pr oba?

Izmotavali su se, ma daj nemoj, ma pusti, svirali smo cijelo ljeto...

-Lju di, ljet o je pr o?lo. Idem o dalje. Idem o r adit i.

Ja sam te ljude volio. Bili smo vi?e od prijatelja. Bili smo obitelj. Imali smo jedno srce. Bio sam silno vezan za njih. ?ivot bih dao za svakog od njih. Pitam ih: -A ?t o bist e vi r ek li da ja odem iz Dinamita u Korni grupu?

Slegnuli su ramenima, kao ono, pa dobro, idi, nema veze. To me je presjeklo napola. Puf! Bu?enje. Ja sam mislio da oni mene vole isto kao i ja njih, da smo zajedno, da smo stijena granitna. Bio sam ?okiran. Pitam Raleta, on se izmotava: -Pa lega, pa n e zn am .

Ispalo je da sve to ?to smo radili, sve to ?to smo bili, njima nije bilo tako va?no, a meni su

Dinamiti bili sve, najva?nija stvar na svijetu. I tako ja nakon nekoliko dana zaja?em svoj motor i odem u Beograd. Na?em Kornijevce u Domu omladine. Slu?ao sam ih kako sviraju.

Slu?am bend za kojeg sam mislio da je vrh vrhova, da su apsolutni genijalci, rock divljaci... ali zvuk im je ru?an, tana?an. Sviraju neke nebulozne pjesmice. Kada je proba zavr?ila pri?em im i ka?em:

-Ove m e r avn o iz Osijek a. Sjeo sam n a m ot or i do?ao m alo da vas vidim .

Beograd. Predlo?io sam da ne pravimo gluposti nego da nastavimo dalje zajedno raditi. Ali nisu pokazali volju. Doznao sam da je Bo?ek dogovorio neku ga?u s Lavinama na nekim zabavama, svadbama i da je dogovor pao jo? ljetos. Jo? jedan ?ok. Jo? jedan ru?an udarac ravno u glavu kao onda kada sam se poku?ao baviti boksom. Shvatio sam da ne razmi?ljaju ozbiljno da bih stvarno mogao oti?i iz Dinamita. To je bila kap koja je prelila ?a?u. Nisam mogao podnijeti spoznaju da im ja nisam bitan, da im bend nije bitan, da ih boli dupe ?to ja idem... To me je jako boljelo.

Spakirao sam svoje stvari i oti?ao u Beograd.

-Cijelo sam ljet o pok u ?avao st u pit i u k on t ak t s t obom . Jedva sam t e n ek ak o n a?ao pr ek o Lok ice.

NEUSPJE?NI PROJEKT DADO & KORNI GRUPA

-Dobio sam od n je r azgledn icu , zat o sam i do?ao.

Po?ela je realizacija projekta Korni grupe s Dadom Topi?em kao pjeva?em. Ali nije to bilo ono ?to sam o?ekivao. Mislio sam da ?u biti pjeva? mo?nog, progresivnog benda, a na probama smo vje?bali neke dje?je pjesmice tipa:

-Evo m e, ja sam Dado Topi?.

-A, Dado, odu?evi se Kornelije, ot k u d t i?

-I ?t o sada da r adim o. Im ali li logik e da r azgovar am o da t i do?e? u Korni grupu?

Ne?to mrda, ne?to mrda pogledajmo ?ta, ?ta je to, ?ta je to o o o Velika je buba jedna nagazila malu to je to, to je to o o o ti din din tiri din din ti ti parararai

Korni grupa je bila ostala bez pjeva?a. Tra?ili su zamjenu. Pristao sam da probamo kako ?emo funkcionirati zajedno, zatra?io sam par dana da se sna?em, da na?em smje?taj u Beogradu, ali se Kornelije ve? pobrinuo za sve. Ipak sam inzistirao da bi daju nekoliko dana da definitivno odlu?im. Osim toga jo? uvijek su postojali Dinamiti do kojih mi je bilo stalo. Bili smo uspje?an, priznat bend. Nismo bili od ju?er. Imali smo neku karijeru, neko zajedni?tvo. Vratio sam se u Osijek i ponovno sastao s Jozom, Bertom i Ratkom. Ka?em im da sam bio u Beogradu kod Kova?a i da on ?eli da do?em u Korni grupu i preselim u

U?imo mi te pjesme kod Kova?a, a meni grop u grlu: -Bat o, n adam se da ?e? m e r azu m jet i k ao ?ovjek a, li m oja vizija Korni grupe k ao ben da bila je sasvim dr u k ?ija.

M islio sam da je Korni grupa avan gar da.

Ovo ?t o sada r adim o, m en i je ispod ?ast i.

Ja t u n em am ?t o pjevat i. To su dje?je pjesm ice. M islio sam da ?e on o ?t o r adim o bit i st r ah ovit o jak o, ozbiljn o.

O?ekivao sam ne?to na tragu Bad Company, Pau la Roger sa, Emerson, Lake & Palmer, Nazaretha, Pink Floyda... Stonesa, Beatlesa...

O?ekivao sam da ?emo zaroniti u soul, blues, u glazbu za koju imam filing, koju volim.

Ali Kova? je ostao pri svom konceptu. I dalje smo radili te pjesmice, brojalice. I kao za vraga dogodi se ta pjesma Trla baba lan, koja je postala jugoslavenski mega hit pa je ispalo da je Kornelije bio u pravu.

Hej tata, hej mama, hej deda moj, pevajte s nama tu pesmu o njoj.

Hej tata, hej mama, hej deda moj, pricajte deci o izreci toj.

Bila jednom jedna baba Nije znala sta da radi Dosadan joj bio zivot Leva ruka, desna ruka Da li znate sta? Da! Trla baba lan da joj prodje dan Da joj prodje, da joj prodje, da joj prodje dan... ...itd, itd, itd

Na valu tog uspjeha Korni grupa je krenula na veliku tromjese?nu turneju od Ljubljane do Skopja. Tu je po?elo pucati izme?u mene i Korni grupe. Pali su i malo ?e??i dijalozi

posebno kada je odlu?eno da se vratimo u Skopje i odr?imo jo? jedan koncert sedam osam dana nakon prvog koncerta. Navodno je taj koncert trebalo odr?ati zbog velikog zanimanja publike. Dao sam im do znanja da ja ne?u do?i u Skopje.

-Ne?u bit i n a t om k on cer t u . Lju di govor im vam ozbiljn o. Ne?u bit i n a t om k on cer t u .

Lju di, m en i je ispod ?ast i da n ak on sam o n ek olik o dan a sam o zbog par a idem o pon ovn o u Sk opje i da M ak edon cim a u zim am o lovu sam o zat o ?t o or gan izat or m isli da ?e jo? n e?t o zar adit i. Tu n em a n i ?ast i, n i glazbe. To n ije u r edu .

Nism o spali n a t o da t ezgar im o zbog par a.

Poku?ali su me nagovoriti, ali ostao sam pri svom. Svirali su Skopju, a umjesto mene je pjevao Kova?. Bio je to fijasko. Kova? me je pozvao na ozbiljan razgovor, a ja sam predlo?io da na tom ozbiljnom razgovoru ozbiljno razgovaramo o tome da ja ?elim oti?i iz Korni grupe.

-Za?t o?

-Tu sam ve? godin u dan a, a n em a n ik ak vog pom ak a. Nisam do?ivio n i?t a ?t o sam o?ek ivao i ?elio. Ni?t a zbog ?ega sam do?ao u Korni grupa k ao velik i i va?an ben d.

RAZLAZ ZA NOVI PO?ETAK Poku?avao sam tijekom tih godinu dana promijeniti tijek stvari, usmjeriti grupu prema istinskoj glazbi. Poku?avao sam navesti Kornelija i bend da u repertoar uvrstimo i neke moje stvari jer sam tada ve? uvelike pisao stihove i stvarao svoju glazbu. Nudio sam im sve ono ?to je kasnije objavljeno na prvom albumu grupe Time, a svi znaju ?to je to i koliko to vrijedi. Imao sam i vi?e od toga.

Imao sam puno pjesama, puno dobrih ideja, puno dobre mo?ne glazbe. Ali, to nije i?lo.

Korni grupa je bila Kornelijev bend i svirala je Kornelijevu glazbu, a on nije bi voljan odre?i se toga.

Kada sam rekao da ?elim oti?i, Kornelije je to prihvatio, ali je kazao da ne mogu oti?i odmah

jer im treba vremena, barem godina dana da prona?u novog pjeva?a. Ali ja sam imao asa u rukavu. Ponudio sam Korni grupu kao svoju zamjenu mog Osje?anina, izvrsnog pjeva?a sjajnog glasa i fantasti?nog izgleda, Zlat k a Pejak ovi?a koji je tada svirao sa Zlat n im ak or dim a u Zagrebu. Prije toga u Korni grupu sam ve? bio doveo mog Jozu, Josipa Bo?eka iz Dinamita. Njega sam Kova?u gotovo podvalio.

Bio je na jednoj svirci Korni grupe u Klubu knji?evnika onako kao slu?ajno. Naravno nije Joza tamo bio slu?ajno. Ja sam, znaju?i da ?e biti prilike da se poka?e, po njega u Osijek poslao rent a car. U jednoj pauzi predlo?io sam Korneliju da malo improviziramo i da nam se pridru?i jedan moj dobar frend iz Osijeka. Kornelije je pristao, a Jozu je tresla nevi?ena trema. Gotovo sam ga donio na binu i uvalio mu gitaru u ruke. Po?eli smo improvizirati neku soul temu. A onda je Joza razvalio. Publika je zanijemila. Sa soul improvizacije skrenemo je na Hen dr ixa, na Stone Free pa na Hey Joe, Foxy Lady... Nastao

je kaos. Narod je poludio. Bacili smo se na Ot isa Reddin ga, Wilson a Pick et t a...

-Jel t o on aj o k ojem m i st aln o pr i?a?, pita me Kornelije?

-Je, t o je t aj.

Pozovem Jozu da okrene neki bluzi? i ponudim Kova?u da nam se pridru?i na klavijaturama. Kova? pristane i vidim ja da on sve to zna, da gu?ta, da je u toj glazbi do grla i mislim si, pa za?to to ne svira? cijeli ?ivot?

Nakon te svirke gitarista Korni grupe je oti?ao ku?i i vi?e se nije vratio, a Josip Bo?ek je prespavao kod Kornelija i vi?e se nije vratio u Osijek. Pola godine nakon toga ja odlazim iz benda i dovodim u Korni grupu Pejakovi?a.

Ka?em Kova?u da sam mu na?ao idealnog pjeva?a, em je pjeva?, em je pojava, em je ?ovjek na svom mjestu. I Pejakovi? do?e, a ja sam u me?uvremenu ve? u Zagrebu unajmio stan i po?eo se sastajati s ekipom budu?eg Timea.

U idu ?em br oju : Vrijeme je za Time

64

INTIM NA POVIJEST

?i ben ?an i zam i j en i l i ?en e pa pot ak n u l i r aspr av u o ev ol u ci j i ?en sk e du ?e i r ev ol u ci j i n j en og um a

Sva je zgoda da ?e svijetom doskora vladati ?ene koje dr?e mu?karce u oboru M at e. M . i Jak ov B. obojica iz Gr eba?t ice trajno nastanjena u ?iben ik u pod razmjerno razumljivim, ali ne ba? odobrivim okolnostima zamijenili su me?usobno svoje ?ene. Zamjenu su uvjetovale, ali ne sasma i opravdale, ratne okolnosti. Mate je 1914. godine morao u vojsku.

Oti?ao je u rat, a u ku?i je ostavio svoju zakonitu ?enu Ju r k u i troje njihove zakonite nejake djece.

Rat se odu?io, a Jurki je bilo dosadno i dugo?asno biti bez mu?a pa se zaljubila u Jak ova. Jakov je tako?er imao zakonitu ?enu ?im icu , ali mu je Jurka bila nekako dra?a i sla?a pa je s njom stupio u vanbra?ni ?ivot. Neki su skloni re?i da su ?ivjeli u konkubinatu, ali to vrijedi za nevjen?ane parove, a njih dvoje su oboje bili u zakonitom braku. Dodu?e ne jedno s drugim, ali svatko u svom pa konkubinat kao kvalifikacije stanja njihovog slu?aja nije razl?an.

Jakov i Jurka ?ivjeli su zajedno u ljubavnoj slasti ne dr?e?i uop?e do onoga ?to se o njima govori i kako se na njih gleda. Ali sladost im ne potraja jer ubrzo i Jakov dobije poziv za vojsku i ode u rat.

Na odlasku oprostio se od Jurke, a zakonite ?ene ?imice nije se ni sjetio.

Sretno je bilo obojici. I Mate i Jakov vrati?e se iz

rata ?ivi i zdravi. Prvi se vratio Jakov i odmah oti?ao k Jurki. Nastavili su sretni i zadovoljni ?ivjeti u svojoj prekobra?noj vezi. ?imica, ?ena Jakov, tu?na, nesretna i posve siroma?na morala se na svoju i njihovu sramotu vratiti roditeljima.

Poslije nekog vremena vrati se i Mate koji je zapeo u ratnom zarobljeni?tvu i Italiji. Kada su ga oslobodili, eto ti njega ravno ku?i. A u ku?i nema Jurke. Do?ekala ga samo zapu?tena, gola, bosa i gladna njegova djeca. Sav o?ajan, no?en ?arkim bijesom krene da se osveti Juri i kazni Jurku odlu?an da je sebi povrati. Ali Jure i Jurka ?uv?i da Mate dolazi mudro su mu se skloniti s puta, pa ih on ne na?e tamo gdje je mislio da ?e se na?i.

Zato Mate osvetu usmjeri na Jurinu ?enu ?imicu.

Ugrabi je od njenih roditelja i odvede je ku?i u zato?eni?tvo.

Pro?e nekoliko dana, a oluja se sti?a. Vidi Mate da mu je sa ?imicom sasma dobro, da je ?ena ?ista i bistra, da mu brine o djeci i da je djeca zavolje?e pa on lijepo po?alje po tekli?u Juri poruku s pozivom da se njih dvojica sastanu i dogovore. Tako je i bilo. Mate i Jure sastali su se nasamo i u miru dogovorili da sklope ra?un o

66

razmjeni ?ena. Kada su ?ule tu vijest ?ene su se silno obradovale. Doskora Mate i Jure postado?e dobri prijatelji i sve je izgledalo ba? fino ali nevolja nasta kada su trebali krstiti svoju novu djecu. Mate je sa ?imicom, a Jure s Jurkom dobio sina. Odlu?ili su jedan drugom biti krsni kumovi, ali umije?ala se vlast, zadesili ih paragrafi, a do?o?e i ?andari koji pu?kama otjera?e ?ene k njihovim zakonitim mu?evima. ?ene nisu slu?ale ?andare pa kad im oni zaprijeti?e da ?e ih odvesti u zatvor, one odlu?e da ?e u Matinoj ku?i ?ivjeti njih dvije s djecom, a u Jurinoj ku?i, njihovi mu?evi i ljubavnici Mate i Jure. Njih su dvojica pohvalili pamet svojih ?ena i ?inilo se da je sve rije?eno, ali eto ti domalo dospije njihov slu?aj do suda.

A sud ne zna ?to ?e. Sudovanje je potrajalo skoro 12 godina. Ve? su starija Matina djeca dospjela blizu za ?enidbu, a presude jo? nema. Nisu se ?alili jer im je bilo dobro. Dobro Mati s Jurom, dobro Jurki sa ?imicom. Njih su se dvije tako lijepo srodile da ih je bilo milina gledati.

Ta njihova ?enska sloga i uzorita briga za svu djecu koju dobi?e s Matom i Jurom, zapne za oko nekim filozofima koji se pojavi?e i na sudu kao svjedoci obrane koja je poku?ala kroz njihove teorije o evoluciji ?enske du?e razrije?iti spor izme?u zakona i razmjenom ?ena izmije?anih bra?nih parova ?iji se ?enski dio pretvorio u nekoji matrijarhat, a mu?ki u slo?nu bratsku zajednicu.

Mudraci udubljeni u evoluciju ?enske du?e zaklju?ili su da se kod ?ena puno br?e okolini i okolnostima prilago?ava njihov um nego tijelo posebno ako se u njih probudi atavisti?ki instinkt odr?anja vrste. Jurka i ?imica uzete su kao primjer ubrzanih promjena ?enske du?e u psiholo?ki te?kim vremenima. Tvrdnja je bila da su se zbog rata i op?eg napretka mehani?kih naprava, ?ene kao i sasvim mlade djevojke, po?ele du?evno razvijati u pogrije?nom i nezgodnom pravcu te da se u njih pojavljuje negativna osobina psihe koja negira mu?karce i u njih stvara privid ?enske samodostatnosti odnosno posve mogu?eg ?ivota ?ena bez

mu?karaca tj. njihove ?ivotne suvi?nosti nakon ?ina oplodnje. Ukazano je na opravdanu bojazan od bi evolucija ?enske du?e mogla voditi u revoluciju ?enskog uma u smislu neuravnote?enosti i i??eznu?a ?enske krotkosti i eroti?nosti. Ta pojavnost u slu?aju Jurke i ?imice opravdana je globalnim trendom sve manjeg broja ?ena koje su samo majke, samo supruge i samo doma?ice. ?ena koja je samo majka, samo doma?ica i samo supruga, re?eno je, tro?i svoj ?ivot na jednostranu monotoniju i prestaje biti savr?ena ?ena, ali je ravnote?a mogu?a ako ?ena ne zadire u mu?ka preimu?stva i ne preuzima mu?ke negativne osobine.

Rasprava o evoluciji ?enske du?e i revoluciji ?enskog uma nije ni malo pomogla u okon?anju slu?aja razmjenom i porodom izmije?anih bra?nih parova iz Greba?tice. ?ini se da je su?enje s vremenom oti?lo u zastaru, a mo?da je i nekom sudcu dosadilo se baviti slu?ajem za kojeg nema lijeka. Zato ni mi danas ne znamo ?to se dogodilo s Jurkom, Jurom, ?imicom i Matom, ali je ostala jedna zanimljiva (za nadati se je ne i proro?ka) bilje?ka na marginama sudskih spisa: Sva je zgoda da ?e svijetom doskora vladati ?ene koje dr?e mu?karce u oboru.

67