Page 1

GODINA 7. BROJ 26 SVIBANJ 2018.

USPOMENE TRI ?IBENSKA DANA KRALJICE ALEXANDRE

KALENDAR SREBRNA STRIJELA

IN MEMORIAM GIACINTA MATTIAZZI

INTERVJU Van ja Dadi?


DIJAGONALA

Zahod izgra?en 1915. godine, ve? 1936. godine opisivan kao gradska sramota, sru?en je u bombardiranjima ?ibenika 1943. godine i od tada do danas u ?ibeniku nije izgra?en novi nit i se njegova gradnja planirana.

Pi?e: Stanko Feri? Kratka novinska vijest bila je jedina informacija da je u ?ibeniku u travnju 1915. godine po?ela izgradnja prvog modernog javnog zahoda "s prost ranim pisoarom, t ri mu?ka zahoda badava i dva zahoda za mu?ke i jedan zahod za ?enske uz pla?u". Zahode "usred nasada ljupkih nasada i ukrasnog cvije?a" kako je bilo sve?ano objavljeno bio gra?en ispred kavane "Cent ral" (kasnije "Astoria", danas je na tom mjestu pivnica i picerija "Liro") u prizemlju hotela "De la Ville" na zapadnoj strani Vo?nog trga uz ku?u Comici (Kotlar) nasuprot trafostanice koja je bila podignuta 1895. godine kada je ?ibenik dobio struju iz hidroelektrane "Krka" na Skradinskom buku. Osim prostranog pisoara, tri besplatna mu?ka zahoda, dva mu?ka zahoda ?ije se pla?anje koristilo i jednog ?enskog zahoda koji su dame morale pla?ati

ako su ga htjele koristiti, bila je ure?ena i posebna prostorija za ?uvaricu zahoda. Da njihovom gradu koji raste, razvija se i postaje sve privla?niji turistima nedostaje javni klozet kakav prili?i njegovom ugledu, zna?aju i ulju?enosti, ?iben?ani su bili svjesni jo? od kraja 19. stolje?a kada je legendarni ?ibenski gradona?elnik Ante vitez ?upuk uzaludno nastojao sprije?iti "gnjusenje po port unima". Zbog smrada i "nesno?ljivih amonija?nih isparenja koje grizu za o?i i grataju grlo" bilo je i prosvjeda, a 1911. godine izbila je gra?anska pobuna protiv

vlasnika kavana zbog ?nepodno?ljivog smrada iz njihovih neurednih sanitarnih ?vorova" koji, kako je bilo nagla?eno "ne udovoljavaju higijenskim zaht jevima i uljudbenim standardima na?eg vremena". Vlasnici kavana su se ?alili da su nemo?ni jer se njihovi gosti nemaju gdje olak?avati pa koriste njihove klozete koje oni "zbog prekomjerne navale nu?dnih ne mogu odr?avat i kako prili?i". Na smrad fekalija ?alila se i publika u ?ibenskom kazali?tu koja zbog "smrada, ot rovnih isparenja i gnjusnih zvukova izvana" nije mogla pratiti predstave. Problem je bio "za t jelesno olak?avanje prikladan mra?ni prolaz uz zgradu Teat ra".

VOLIM ?IBENIK 3


PRVI I POSLJEDNJI ?IBENSKI JAVNI ZAHOD BIO JE IZGRA? EN 1915. GODINE Iako je izgradnja javnog zahoda bila goru?i problem kojeg su ?iben?ani bili itekako svjesni, moralo se ?ekati pune ?etiri godine da kona?no bude izgra?en.

Ante vitez ?upuk uzaludno nastojao sprije?iti "gnjusenje po port unima". Zbog smrada i "nesno?ljivih amonija?nih isparenja koje grizu za o?i i grataju grlo" bilo je i prosvjeda, a

gdje olak?avati pa koriste njihove klozete koje oni "zbog prekomjerne navale nu?dnih ne mogu odr?avat i kako prili?i". Na smrad fekalija i ?alila se i publika u ?ibenskom kazali?tu

1911. godine izbila je gra?anska pobuna protiv vlasnika kavana zbog ?nepodno?ljivog smrada iz njihovih neurednih sanitarnih ?vorova" koji, kako je bilo nagla?eno "ne udovoljavaju higijenskim zaht jevima i uljudbenim standardima na?eg vremena".

koja zbog "smrada, ot rovnih isparenja i gnjusnih zvukova izvana" nije mogla pratiti predstave. Problem je bio "za t jelesno olak?avanje prikladan mra?ni prolaz uz zgradu Teat ra". Iako je izgradnja javnog zahoda bila goru?i problem kojeg su ?iben?ani bili itekako svjesni, moralo se ?ekati pune ?etiri godine da kona?no bude izgra?en.

Kratka novinska vijest bila je jedina informacija da je u ?ibeniku u travnju 1915. godine po?ela izgradnja prvog modernog javnog zahoda "s prost ranim pisoarom, t ri mu?ka zahoda badava i dva zahoda za mu?ke i jedan zahod za ?enske uz pla?u". Zahode "usred nasada ljupkih nasada i ukrasnog cvije?a" kako je bilo sve?ano objavljeno bio gra?en ispred kavane "Cent ral" (kasnije "Astoria", dans je na tom mjestu pivnica i picerija "Liro") u prizemlju hotela "De la Ville" na zapadnoj strani Vo?nog trga uz ku?u Comici (Kotlar) nasuprot trafostanice koja je bila podignuta 1895. godine kada je ?ibenik dobio struju iz hidroelektrane "Krka" na Skradinskom buku. Osim prostranog pisoara, tri besplatna mu?ka zahoda, dva mu?ka zahoda ?ije se pla?anje koristilo i jednog ?enskog zahoda kojeg su dame morale pla?ati ako su ga htjele koristiti, bila je ure?ena i posebna prostorija za ?uvaricu zahoda. Da njihovom gradu koji raste, razvija se i postaje sve privla?niji turistima nedostaje javni klozet kakav prili?i njegovom ugledu, zna?aju i ulju?enosti, ?iben?ani su bili svjesni jo? od kraja 19. stolje?a kada je legendarni ?ibenski gradona?elnik VOLIM ?IBENIK 4

Vlasnici kavana su se ?alili da su nemo?ni jer se njihovi gosti nemaju


Ni nakon izgradnje za to vrijeme arhitektonski, barem izvana, vrlo lijepog javnog zahoda problemi s gnjusenjem po portunima i ulicama nisu bili rije?eni, ali su svedeni na koliko - toliko podno?ljivu razinu. U svakom slu?aju zahod izgra?en 1915.

nu?nik u pravom smislu rije?i jedna grdoba,ali nije opravdano da se radi uklanjanja jedne gre?ke mora napravit i druga, daleko krupnija i zama?nija, koja se ne bi vi?e nikako i nikada dala uklonit i" misle?i pritom na ?arin hotel . Tako ni do ru?enja zahoda ni do izgradnje hotela nije do?lo, a da je ?are i uspio u svom poduzetni?kom i investicijskom poduhvatu njegov hotel s kavanom ne bi dugo potrajao jer je taj dio ?ibenika sedam godina kasnije tijekom savezni?kih bombardiranja

?ibenika 1943. i 1944. godine, sravnjen sa zemljom. U tim je bombardiranjima stradao i javni zahod. Njegovi su ostaci uklonjeni tijekom poslijeratne obnove ?ibenika koji od tada nema nema sebi i svom ugledu ni pribli?no primjeren javni klozet, a sude?i po tome ?to ga se ne spominje u prostorno planskim, turisti?ko - razvojnom ili ekolo?ko zdravstvenom dokumentu, jo? ga dugo ne?e ni imati pa ?e, kao i 1911. godine sve vi?e stradavati ugostitelji koji svoje klozete "zbog prekomjerne navale nu?dnih ne mogu odr?avat i kako prili?i".

godine dobro je slu?io svrsi i na njega nije bilo ?albi vi?e od 20 godina. Ponovno ga se spominje tek 1936. godine kada je veletrgovac, industrijalac i bankar St ipe ?are (?ibenik, 1876 ? Trst, 1963), iskazao interes i od ?ibenske op?ine zatra?io dozvolu za gradnju modernog hotela s kavanom i ru?enje javnog nu?nik kojeg su ?ibenski novinari tada opisali kako gradsko ruglo i sramotu. ?are je ?ibenskoj op?ini predlagao da ga sru?i, a da ?za one pot rebe? ustupi gradu jedan svoj lokal. Me?utim, gradski su du?nosnici bili druk?ijeg mi?ljenja i odgovorili su mu da je "taj

Fot o ?a?e, 1943. VOLIM ?IBENIK 5


VOLIM ?IBENIK 6


INTERVJU Vanja

LOREM IPSUM Dadi? DOLOR SIT Lorem ipsum dolor sit amet, consetetur sadipscing elitr, sed diam nonumy eirmod tempor invidunt ut labore et dolore magna aliquyam erat, sed diam voluptua. At vero eos et accusam et justo duo dolores et ea rebum. Stet clita kasd gubergren, no sea takimata sanctus est. Lorem ipsum dolor sit amet. Lorem ipsum dolor sit amet, consetetur sadipscing elitr, sed diam nonumy eirmod tempor invidunt ut labore et dolore magna aliquyam erat, sed diam voluptua.

Kada t u r ist im a ?elit e pok azat i At vero eos et accusam et justo duo dolores et ea

rebum. Stet clita kasd gubergren, no sea takimata sanctus est

ljepot u svoje zem lje

Lorem ipsum dolor sit amet. Lorem ipsum dolor sit amet, consetetur sadipscing elitr, sed diam

m u dr o je izbje?i polit ik u ,

nonumy eirmod tempor invidunt ut labore et dolore magna aliquyam erat.

ali u ?ivot u n ije Razgovar ala: Dian a Fer i? Fot ogr af ije: An t e Bar an i?, St an k o Fer i? i pr ivat n e f ot ogr af ije Van je Dadi?


Mi smo u t urist i?koj promid?bi taksat ivni, pomalo dosadni, a ne znamo to ?to imamo predstavit i na kreat ivan, dojmljiv na?in kako to, recimo rade Talijani. Problem je i u tome ?to se kod nas i dalje polit ika previ?e mije?a u t urizam i vodi kadrovsku polit iku, a sve ovisi o ljudima, znalcima, kreat ivcima, ist inskim st ru?njacima. Mi smo u stanju svugdje stavit i onog t ko je podoban, umjesto onog t ko je sposoban bez obzira na cijenu i ?tet u koju ?emo zbog toga kao zajednica plat it i. Kada bi se Vanja Dadi?, nakon ?etrdeset dvije godine rada u ?ibenskom turizmu ?eljela posvetiti novom poslu sigurno bi bila jednako uspje?na kao influenserica na dru?tvenim mre?ama kao ?to je to bila kao turisti?ka vodi? i turisti?ka prezenterica. Zahvaljuju?i svojim lucidnim, britkim komentarima i hrabrom seciranju aktualne dru?tvene i politi?ke stvarnosti stekla je zavidan broj sljedbenika. Njene opservacije o otu?nim ?ibenskim i hrvatskim (ne)prilikama spadaju me?u bolje politi?ko ?tivo u Hrvatskoj pa bi bez problema mogla biti profesionalna komentatorica u bilo kojem mediju. Jednako meritorna mogla bi biti i kao modna komentatorica jer je uvijek odjevena sa stilom koji otkriva modno osvije?tenu osobu profinjena ukusa koja dobro poznaje modne stilove i trendove. Gotovo cijeli ?ivot, radila je u turizmu i to na izazovnim, ali i vrlo osjetljivim poslovima prezentacije ?ibenskog i hrvatskog turizma na sajmovima ?irom Europe. Nakon ?etrdeset dvije godine predstavljanja ?ibenika i ?ibenske turisti?ke regije, uvijek poticajno i u najboljem svjetlu, oti?la je u mirovinu. Za sav trud i rad nitko joj nije rekao hvala. Ipak svojim gradom koji neizmjerno voli kro?i ponosno jer je svjesna da je kroz sve te godine bila njegova dobra i bri?na veleposlanica kako i prili?i pravoj,

VOLIM ?IBENIK 8

fetivoj ?iben?anki. -Majka mi je Dola?anka, iz obitelji Guberina. Dida s maj?ine strane mi je Linardo Guberina, zvani ?ovo. Moj otac je porijeklom iz Zabla?a. U Zabla?u je njegov otac, a moj dida imao du?an mje?ovite robe. Kao dijete nisam ba? ?esto i?la u Zabla?e jer iz ?ibenika, u to vrijeme, do tamo nije bilo lako ni do?i. Moj otac je bio najmla?i od njegove djece.oga. Dida ga je, ?ele?i da bude ?kolovan do ?ega je jako dr?ao upisao u gimnaziju, ali on

nije bio ba? dobar u?enik i redovan na nastavi pa ga je poslao u Beograd da u?i za kroja?a, ali ga ni to nije zanimalo. Na kraju zavr?io je kao pomorac. Nakon Drugog svjetskog rata ?kolovao se na vojnoj akademiji u Kron?tatu, u Rusiji i u na?im Divuljama, ali brzo je napustio ratnu mornaricu i oti?ao navigavati. Otac mi je bio vrlo ?irokih i modernih pogleda na svijet pa je sestru i mene odgajao u slobodnom duhu, ali nam je mama bila stroga.


Jeste li i kao djevojka bili slobodoumni, vra?ji, kako ?iben?ani ka?u? Kakva je bila Va?a mladost? Uvijek sam bila dinami?na osoba i nikad nisam sebe vidjela na nekom stati?nom poslu, recimo u knjigovodstvu iako sam zavr?ila Ekonomsku ?kolu. Od djetinjstva sam voljela strane jezike. ?ak sam izmi?ljala i neki svoj jezik. Znala sam da ?u raditi ne?to ?to ima veze s komunikacijom s ljudima. Nisam bila ba? neki dobar ?ak niti me je ?kola previ?e privla?ila. Voljela sam izlaziti, ali mama, koja je zapravo bila stalno s nama jer je tata plovio, bila je vrlo stroga prema sestri i meni. Morale smo rano dolaziti ku?i, a kod nje su vrijedila i neka te?ko razumljiva pravila. Njen princip je bio, da ako smo recimo ljeti i?le na kupanje na Jadriju nismo taj isti dan smjele uve?er iza?i vani i obrnuto. Sva?ta smo i?injavale kako bi joj dosko?ile i izborile se da pro?e?emo ?ir po Poljani. Bili ste o?ito nemirnog duha kada ste odmah nakon srednje ?kole ot i?li radit i u London. U to vrijeme mladi ba? nisu odlazili radit i u inozemst vo. ?to vas je vuklo vani? Ljeto nakon srednje ?kole radila sam sezonski u Solarisu kao krupje, na ameri?kom ruletu. Roditelji, a posebno mama, to ba? nisu prihva?ali. Trebalo se za to izboriti jer u ono vrijeme ?uti da cura radi u casinu bilo ne?to stra?no. Meni je to bilo OK jer sam imala sre?u ?to sam zahvaljuju?i dvjema maminim sestrama koje su ?ivjele u Italiji od malih nogu imala veze sa zapadom pa nisam imala takvih skrupula. Nakon "Solarisa" radila sam u casinu u Cavtatu, a onda sam se otisnula u Englesku, u Plymouth gdje sam imala prijatelje. Odmah sam na?la posao u jednoj trgovini. Tamo ti je ako si vrijedan, komunikativan i uslu?an lako i kao strancu na?i posao u uslu?nim djelatnostima. Ne gledaju kakvu ?kolu ima? nego te uzmu na probni rad pa te ako vrijedi? zaposle. Ja sam se tamo dobro sna?la.

okretna i imala sam dobar odnos s kupcima i u toj trgovini i kasnije u du?anu u kojem sam prodavala kozmetika. Ipak nisam tamo ostala iako mi je bilo dobro. Ugrizla me nostalgija. ?eznula sam za svojim domom, za svojim ?ibenikom. Krenula sam ku?i, ali je slu?aj je htio da do ?ibenika nisam do?la. Na povratku sam se zaustavila kod rodice u Monfaconeu, u Italiji. Ona je imala restoran i zaposlila me je kao konobaricu. Tamo sam ostala dvije godine. Lijepo sam zara?ivala, a i profitirala sam jer sam nau?ila talijanski jezik ?to ?e se ubrzo pokazati presudnim za moj ?ivot i karijeru. Zna?i, kada ste se vrat ili u ?ibenik imali ste, za to vrijeme dragocjene predispozicije za rad u t urizmu, dobro ste znali dva svjet ska jezika? Upravo tako. Po povratku u ?ibenik, bilo je to 1978. godine, po?ela sam raditi u agenciji "Dalmacijaturist" u kojoj sam dobila posao operativnog referenta, ali ubrzo sam po?ela raditi i kao turisti?ki vodi?. Za taj poziv tada nije bilo nikakve ?kole pa sam u?ila sam uglavnom sama tragaju?i za znanjem po raspolo?ivoj literaturi. Tu sam naviku zadr?ala i kasnije kada sam polo?ila sve mogu?e ispite za turisti?kog vodi?a. Uvijek sam se iznova pripremala za vo?enje turista i stalno oboga?ivala svoje znanje o ?ibeniku, Krki, Kornatima? na?oj rivijeri i zavi?aju.

Kako je to tada izgledalo? ?ibenik u to vrijeme nije ba? bio okrenut t urizmu. ?ibenik je tada prije svega bio industrijski grad. To se jako nagla?avalo i potenciralo. Turizam jo? nije do?ivljavan kao neka ozbiljna grana gospodarstva. Malo tko je tada bio svjestan uporabne vrijednosti na?e povijesne i prirodne ba?tine, bogatstva koje nam je stajalo ispred nosa. Vodili smo turiste na Kornate, Krku, Zlarin, Krapanj ili u Primo?ten. Tada su ta mjesta bila jo? gotovo nedirnuta, turisti?ki neeksploatirana. Pri?ali smo turistima pri?e koje smo znali, ali smo i u?ili od njih gledaju?i ?to ih zanima. Primjerice, pravo otkri?e bilo je kada smo vidjeli da je turistima koje smo odveli na otok Krapanj jako zanimljivo krapanjsko groblje i da ih zanimaju njima neobi?na prezimena na nadgrobnim spomenicima. Tako smo nau?ili da su i groblja turisti?ka atrakcija, da ona puno govore o povijesti u kulturi jednog naroda i da ih turisti vole vidjeti. Posebna pri?a bili su izleti na koje se i?lo autobusima, koji kod nas u to vrijeme nisu imali klima ure?aje. Turisti su umirali od vru?ine. Molili su nas da upalimo klimu, a nama je bilo neugodno priznati da autobus uop?e nema klimu pa smo im lagali da se kod nas klima ne pali ru?no nego je aktivira posebni senzor koja reagira na vanjske uvjete.

VOLIM ?IBENIK 9


Jadni ljudi bi pitali za?to se nije upalila kada je tako pakleno vru?e, a mi bi se izvla?ili i opet im ne?to muljali. Jednom je u grupi bio neki in?enjer koji se jako zainteresirao za na?u "inovaciju" , ali kada smo mu rekli da je senzor pored voza?evih nogu nije vi?e inzistirao na tehni?kim detaljima. Kako ste dospjeli u tada?nji Turist i?ki savez Op?ine ?ibenik sljednik kojeg je dana?nja Turist i?ka zajednica ?ibensko - kninske ?upanije u kojoj ste do?ekali mirovinu?

mi bili gosti turisti?kih saveza u kontinentalnim krajevima tada?nje Jugoslavije, a oni su na na?e prezentacije pozivali svoje novinare kojima smo prezentirali na?u turisti?ku ponudu. Prvi puta sam trebala na jednoj takvoj "obradi tr?i?ta" predstaviti ?ibenik u Novom Sadu. Do tada to nikad nisam radila pa sam se ustrtarila. Nisam mogla govoriti od straha i treme. Sre?om na stolu je bila neka rakija. Popila sam bi?erin i tako mi se razvezao jezik da su mi kolege iz Splita i Zadra zadivljeno govorili kao su imali dojam

Prili?no jednostavno. Trebao im je netko tko dobro govori strane jezike. Meni je ta turisti?ka struktura bila nepoznanica. Nisam imala pojma ni ?to se ni kako se tu radi, ali sam se brzo u?altala. Izme?u ostaloga odmah

Ako to nisu uspjeli napraviti prije nego ?to su novinari do?li morali smo izmi?ljati sva?ta da ih privolimo da se premjeste u druge sobe. Mi tada nismo znali o ?emu se radi i sasvim nesvjesno smo u tome sudjelovali. To sam otkrila tek kasnije kad to vi?e nije bilo bitno i kada se o svemu po?elo pri?ati kao o nekakvoj anegdoti. ?to je tada zanimalo st rane novinare? Mi smo oduvijek turistima bili zanimljivi zbog na?ih prirodnih ljepota, mora i ba?tine. Prije demokratskih promjena bili smo im, osim toga, zanimljivi i kao socijalisti?ka zemlja koja je iza ?eljezne komunisti?ke zavjese, a slobodnija je od ostalih. Novinare su se i tada zanimale prije svega na?e prirodne ljepote, gastronomija, nacionalni parkovi, kanal svetog Ante, tvr?ave... Tragali su za zanimljivostima, a uvijek je palilo pitanje znaju li je li ?ibenika grad na moru ili grad na u??u rijeke Krke?

da to radim ve? najmanje trideset godina. Shvatila sam da ta obrada tr?i?ta i nije tako te?ka pa sam nastavila ?obra?ivati tr?i?te? najprije u Jugoslaviji, a kasnije u neovisnoj Hrvatskoj i u inozemstvu.

su me zadu?ili za vo?enje stranih novinara jer nitko drugi nije tako dobro znao strane jezike da bi mogao biti vodi? turisti?kim novinarima. Prvi radni zadatak koji sam dobila u Turisti?kom savezu Op?ine ?ibenik bila je takozvana obrada tr?i?ta. Nisam imala pojma o ?emu je rije? i kako se to radi, ali zvu?alo mi je kao ne?to vrlo ozbiljno i jako va?no. Pokazalo se da se tada tr?i?te obra?ivalo tako da smo

Bili ste godinama zadu?eni za st rane novinare. To ba? i nije jednostavno jer su novinari zaht jevna publika, a mora se pazit i ?to ?e im se re?i. Pret postavljam ta je to bilo posebno osjet ljivo u Jugoslaviji u kojoj su na st rane novinare nije gledalo ba? blagonaklono, a re?im je u njima vidio uglavnom ?pijune? Da strane novinare se u Jugoslaviji smatralo ?pijunima. Nadzirala ih je UDBA koja je morala imati sve pod svojim nadzorom. Morali su to?no znati tko i za?to dolazi, a posebno gdje ?e biti smje?teni kako bi u njihove sobe mogli staviti prislu?ne aparate.

VOLIM ?IBENIK 10


Nakon svih t ih iskustava kako bi t rebalo definirat i dobrog t urist i?kog vodi?a? ?to krasi dobrog vodi?a? Mora biti obrazovan i ?armantan, ali to nije dovoljno. Vodi? mora imati feeling za to koje informacije zanimaju turiste i kako ih prezentirati. To ne smije biti svedeno na izno?enje ?turih podataka. Bit je u zanimljivim detaljima i pri?ama. Treba se dobro pripremiti, prou?iti grupu, procijeniti ?to bi ih moglo zanimati pa onda osmisliti njihov boravak i onda sve izvesti tako da se odu?eve i zadovoljno pri?aju o onome ?to su do?ivjeli. Nije to lak posao, ali je lijep i nije dosadan jer je uvijek nov i druk?iji. Imate li neka lo?a iskust va u vo?enju novinara? Rad s novinarima je zahtjevan i te?ak jer s njima nije dovoljno biti samo na terenu nego ih treba pratiti i animirati tijekom cijelog njihovog boravka pa i nave?er. Mora? s njima sjesti na ve?eru i zabavljati ih, pri?ati s njima o puno stvari. No nekih problema nije bilo. Rijetko bi se dogodilo ne?to ?to nije bilo dobro. Novinare zanima sva?ta. Postavljaju i puno politi?kih pitanja, ali ja sam se iz toga mudro izvla?ila. Takvih je pitanja najvi?e bilo poslije Domovinskog rata. Zanimalo ih je puni

toga o odnosima Hrvata i Srba, o sru?enim ku?ama? Da bih to izbjegla, a da ih ne uvrijedim razvila sam vje?tinu ?armantnih op?enitih odgovora smatraju?i da nije na meni da im to obja?njavam. Pret postavljam da Vam mnogi zavide na tomu ?to ste stalno putovali, upoznali mnoge zemlje i vidjeli gotovo sve poznate gradove i met ropole Europe? Dok je Hrvatska bila u sklopu Jugoslavije mi iz lokalnih turisti?kih saveza nismo ba? puno i?li na sajmove u inozemstvu, ali u kada je Hrvatska postala samostalna i neovisna dr?ava utvr?en je druk?iji koncept turisti?ke promid?be odlasci u inozemstvo na turisti?ke sajmove postali su stalna praksa. To je vrlo zahtjevno i naporno jer u tom svijetu turisti?kih sajmova vladaju strogi kodeksi pona?anja i brojna pravila koja se moraju po?tivati. Zaista sam bila na puno tih sajmova. Ni ne znam im to?an broj. Bilo je ?ak i slu?ajeva da sam s jednog sajma i?la izravno na drugi. Nije to ba? ne?to bajkovito. Ide? uvijek dan prije. Iza tebe sti?u hrpe promid?benog materijala. To sve treba prenijeti na sajam i poslo?iti. Na ?tandu mora? biti stalno prisutan i na usluzi svima koji se

VOLIM ?IBENIK 11

zaustave i obja?njavati sve ?to ih zanima. To je udarni?ki posao jer bit je u tim osobnim kontaktima. Mislim da se to danas zanemaruje. A ?to se ti?e boravka u razli?itim gradovima, uglavnom ni?ta od njih ne vidi? osim prostora u kojima se odr?ava sajam i hotela gdje se u krevet sru?i? mrtav umoran bez ?elje i volje za bilo ?to, a ponajmanje za upoznavanje grada u kojem je sajam.


?ibenika. Ta je slu?ba bila organizirana po uzoru na slu?be koje je u Drugom svjetskom ratu imala Velika Britanija. Radili smo u potkopu ispod tvr?ave svetog Ivana i bili smo uspje?ni iako nismo imali gotovo nikakva sredstva za rad zahvaljuju?i in?enjeru Daliboru ?iki? koji je doslovno stvarao ?uda od ni?ega. On je bio od kartona i ?ica napravio radio pomo?u kojeg smo pratili neprijateljeve zrakoplove. Radili smo na najprimitivniji na?in. Umjesto kompjutora imali smo plan?etu od pleksiglasa koji je bio podijeljen na kvadrate s kodovima.

Dosta se polemizira o na?inu na koji se Hrvat ska predstavlja na sajmovima. Kada je rije? o Dalmaciji to je dugo vremena bilo vrlo nema?tovito. Odvela bi se na sajam neka klapa, stavila na ?tand ribarska mre?a, koja suha smokva i bajam i hrpa promid?benih prospekata? Da bilo je u tomu lutanja. Godinama se sve svodilo na nas informatore, prospekte i klapu. Zanemarivali smo, recimo, na?e kulinarstvo, nismo znali na pravi na?in prezentirati da imamo zdrav okoli?, zdravu hranu... Mi smo u turisti?koj promid?bi taksativni, pomalo dosadni, a ne znamo to ?to imamo predstaviti na kreativan, dojmljiv na?in kako to, recimo rade Talijani. Problem je i u tome ?to se kod nas se i dalje politika previ?e mije?a u

turizam i vodi kadrovsku politiku, a sve ovisi o ljudima, znalcima, kreativcima, istinskim stru?njacima.

Mi smo u stanju svugdje staviti onog tko je podoban, umjesto onog tko je sposoban bez obzira na cijenu i ?tetu koju ?emo zbog toga kao zajednica platiti.

Primali smo informacije s terena i bilje?ili smjerove naleta neprijateljevih zrakoplova te o tome obavje?tavali na?u protuzra?nu obranu kako bih ih spremno do?ekala. Od sudjelovanja u Domovinskom ratu nemam nikakve povlastice osim duplog radnog sta? za tih 14 mjeseci. Izuzetno sam ponosna na to vrijeme i svoje sudjelovanje u obrani ?ibenik i na?e domovine, a i na drage prijatelje koje sam tada stekla.

Mnogima nije poznato da Vi niste pot vr?ivali ljubav prema ?ibeniku samo kroz promociju njegovih ljepota i ba?t ine nego ste se za njega borili i u Domovinskom rat u? Bila sam godinu i dva mjeseca pripadnica ?ibenske Slu?be protuzra?ne obrane. Imala sam jednog susjeda, radioamatera, Josipa Plav?i?a, koji me je pozvao da im se 1991. godine pridru?im u obrani

VOLIM ?IBENIK 12


Kazali ste da niste ba? bili pred t urist ima pri?ljivi kada je rije? o polit i?kim temama i da ste to uglavnom mudro izbjegavali, ali zato danas prednja?ite svojim vrlo krit i?nim komentarima na dru?t venim mre?ama. Ne bi li Vam bilo jednostavnije da se, budu?i da ste u mirovini, odmaknete od t ih te?kih tema i da, kao ve?ina, na dru?t veni mre?ama objavljujete ?to ste obukli, jeli i s kim ste popili kavu i sli?ne benigne st vari? Prva radna iskustva stekla sam na zapadu i tamo sam nau?ila je va?no ?to zna? i koliko si sposoban, a ne strana?ka pripadnost. Ja ?ivim aktivno u ovom na?em dru?tvu i nitko me ne mo?e uvjeriti da je lopovluk dobar. Nitko me ne mo?e prisiliti da pred tima zatvorim o?i i u?i jer znam da takve stvari uvijek dolaze i vladaju?e stranke. Bilo koje. Na koncu, sudjelovala sam u Domovinskom ratu i borila se upravo zbog toga da nam bude bolje. Sada se nastavljam boriti se jer jednostavno ne mogu prihvatiti toliku indolenciju prema bezakonju u dru?tvu. Malo mi je lak?e kad komentiram jer imam osje?aj da sam se protiv toga pobunila. Kad turistima ?elite pokazati ljepotu svoje zemlje mudro je izbje?i politiku, ali u stvarnom ?ivotu nije mudro ?utjeti o toj najve?oj bolest na?eg dru?tva zbog koje nazadujemo i nemamo prosperiteta. VOLIM ?IBENIK 13


VOLIM ?IBENIK 13


USPOMENE

TRI

?IBENSKA DANA KRALJICE

ALXANDRE PRIPREM IO: STANKO FERI? FOTOGRAFIJE: BRITISH M ONARCHY ARCHIVES I ALEXANDAR BASSANO


?iben?ani nisu ni primijet ili da gradom ?e?e britanska kraljica i k tome jedna od najljep?ih ?ena Europe na kraju 19. i po?et ku 20. stolje?a. Kraljica Velike Britanije i carica Indije Alexandra Caroline Marie Charlot te Louise Julia, modna ikona 19. stolje?a i jedna od najljep?ih ?ena u Europi toga doba, 28. t ravnja 1911. godine doputovala je u ?ibenik i u njemu provela t ri ugodna dana. ?iben?ani jedva da su primijet ili da u njihovom gradu boravi, dodu?e u tom t renut ku ve? biv?a kraljica, ali ipak kraljica golemog imperija. U ?ibenik je

doputovala s velikom prat njom i princezom Viktorijom. Odmah po dolasku u ?ibenik nije se htjela odmarati od dugog puta nego je malim unajmljenim parobrodom kojim je upravljao lu?ki pristav Selestrini oti?la na izlet do Skradina i Skradinskog buka gdje su je do?ekali gradona?elnik ?ibenika dr. Krstelj, kotarski poglavara Callebich i britanski konzul u Dubrovniku, Shadwell. Umjesto uobi?ajenog protokolarnog do?eka kraljica Alexandra napravila je presedan i uprili?ila prijem za ?ibenske du?nosnike i britanskog konzula u ku?i svog doma?ina ?ibenskog industrijalca Klaudija ?upuka, unuka slavnog Ante

viteza ?upuka koji je umro ?est godina ranije. Na povratku sa Skradinskog buka, jo? istog popodneva kraljica je pro?etala ?ibenikom i razgledala njegove znamenitosti, a s posebnim zanimanjem zadr?ala se u katedrali sv. Jakova. Svidio joj se i intimni ?ibenski ?ardin natkriven gustim kro?njama i pun dubokih sjena. Pojedina ?ibenska gospoda koja su znala engleski jezik ljubazno su se ponudila da ?e joj biti

vodi?i kroz ?ibenik, ali ih je ona obazrivo i elegantno odbila. I sljede?a dva dana kraljica Alexandra u?ivala je u ?etnjama ?ibenikom, a ?ini se da joj se posebno svi?alo to ?to je nitko ne ometa pa ?ak na nju uop?e ne obra?a posebnu pa?nju.

Klaudije ?upuk, unuk Ante viteza ?upuke bio je doma?in kraljici Alexandri Da se zaista osje?ala ugodno i sigurno u ?ibeniku pokazala je tre?eg dana ujutro kada je gradom pro?etala sasvim sama. To je neobi?no jer je ona, iako ve? bila u zrelim godinama jo? uvijek bila vrlo lijepa i elegantna. Takvu ?enu i k tomu jo? i kraljicu bilo te?ko previdjeti ili uop?e ne vidjeti u tako malom gradu kakav je bio ?ibenik. VOLIM ?IBENIK 16


Boravak Alexandre Danske, odnosno punim imenom Alexandra Caroline Marie Charlotte Louise Julia, kraljice Velike Britanije i Irske i indijske carice, supruge britanskoga kralja Edvarda VII. ?ibenski kroni?ari jedva da su zabilje?ili. Izvori o tom izvanrednom posjetu nevjerojatno su oskudni ?to je vrlo neobi?no jer je ta izuzetna ?ena gotovo pola stolje?a diktirala europske modne trendove, bila je mjerilo ljepote i elegancije, a osobito je bio poznat i popularan njen za?titni znak bile - uske ogrlice oko vrata. Bila je vrlo poznata i cijenjena zbog modne osvije?tenosti i na?ina odijevanja, ali i po ne?em sasvim netipi?nom za jednu kraljicu, po dru?tveno korisnom i humanitarnom radu te volontiranju u bolnicama, siroti?tima i uto?i?tima za besku?nike. Rodila se u Danskoj i bila je potpuno anonimna iako joj je otac VOLIM ?IBENIK 17

bio princ od Schleswiga Holsteina Sonderburga i GlĂźcksburga. Tako bi vjerojatno i ostalo da njen otac nije bio izabran za nasljednika Frederika VII. na danskom prijestolju. Imala je tek devetnaest godina kada se udala za britanskog prestolonasljednika Edvarda VII. Gotovo istoga dana kada se vjen?ala, njen brat George postao je kralj Gr?ke, a sestra Dagmar carica Rusije. Njen brak s Edvardom navodno nije bio osobito sretan me?utim, ona je, kako navode britanski izvori, upravo tada doslovno procvjetala u svojoj zanosnoj ljepoti. Zadr?ala je vitkost i eleganciju ?ak i nakon ?to je rodila ?estoro djece. Nakon ?to je njen posljednji sin. Alxandar John umro samo dan nakon ro?enja u trenucima dok jo? nije preboljela preranu smrt prvoro?enog sina Alberta, povukla se iz javnosti u krug svojih kraljevskih ro?aka. Umrla je 25. studenoga 1925. godine u 81. godini ?ivota.


NACIONALNI PARK " KRKA" Bespovrat na EU sredst va za projekt Centar za upravljanje posje?ivanjem Nacionalnog parka ?Krka? u Lozovcu Javna ustanova ?Nacionalni park Krka? uspjela je zahvaljuju?i kvalitet nom i dobro osmi?ljenom projekt u dobit i bespovrat na sredst va iz fondova Europske unije za realizaciju projekta Centara za upravljanje posje?ivanjem Nacionalnog parka ?Krka? u Lozovcu.

Rije? je o kapitalnom projektu vrijednom 105.968.378,33 kuna, od kojih iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRD) odnosno njegovog Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. ? 2020. ? Promicanje odr?ivog kori?tenja prirodne ba?tine u nacionalnim parkovima i parkovima prirode, dolazi bespovratnih 71.698.656,53 kuna. Ciljevi projekta su da se izgradnjom infrastrukture za prijem, upravljanje i edukaciju posjetitelja, pove?a vidljivost NP ?Krka? kao turisti?ke atrakcije, ja?anje obrazovne kapacitete za interaktivnu edukaciju i informiranje posjetitelja te postizanje kvalitetnijeg prostorno i vremenskog rasporeda posjetitelja, te osigura dru?tveni, gospodarski i ekolo?ki boljitak. Izgradnja i stavljanje u funkciju kompleksa Posjetiteljskog centra u Lozovcu uklju?uje izgradnju i opremanje zgrade

VOLIM ?IBENIK 18

Posjetiteljskog centra Lozovac s korisnom povr?inom od 1860 ?etvornih metara, multimedijskim, informativnim, izlo?beno - prezentacijskim i administrativnim sadr?ajima, blagajnama, sanitarnim ?vorovima te komercijalnim, ugostiteljskim, spremi?nim i servisnim sadr?ajima. Uz Centar bit ?e se peroni za agencijske autobuse s mokrim sanitarnim ?vorovima, tzv. zelenim otocima za recikla?u otpada i hortikulturne povr?ine, a predvi?ene su instalacije sustava za automatsku provjeru ulaznica, digitalni info-panoi i signalizacija za lak?e snala?enje i usmjeravanje posjetitelja. Ugovor o dodjeli bespovratnih EU sredstava za izgradnju Centra za upravljanje posje?ivanjem Nacionalnog parka ?Krka? u Lozovcu potpisali su Gabrijela ?alac, ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Tomislav Petric, ravnatelj Sredi?nje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije i mr. sc. Kre?imir ?aki?, ravnatelj Javne ustanove ?Nacionalni park Krka?. U tijeku izrada izvedbenog projekta, a po?etak radova se o?ekuje do kraja godine. A.D.V.


JU " NP Krka" uspje?no predstavila novi projekte i kult urnopovijesnu ba?t inu Parka na me?unarodnom i doma?em t urist i?kom t r?i?t u Postalo je ve? gotovo tradicijom da Javna ustanova "Nacionalni park Krka" predstavljanje svojih novih projekata i kulturnopovijesne ba?tine zapo?inje na vode?em svjetskom sajmu arheologije i turizma Borsa Mediterranea del Turismo Archeologico u Paestumu, u Italiji. Na sajmu koji ima globalni ugled i zna?aj kada je rije? o promociju komercijalnog kori?tenja arheolo?kih destinacija, NP ?Krka? predstavlja je vrijedno arheolo?ko nalazi?te, rimski vojni logor Burnum koji je kao dio kulturno-povijesne ba?tine otvoren za posje?ivanje i kao takvog ga se vrednuje i prezentira kroz brojne publikacije i edukacije za djecu.

odmoru, biciklizmu i pje?a?enju, a posjetitelji su iskazali zanimanje za odmor u prirodi i smje?taj u mirnijim, ruralnim podru?jima, uz mogu?nost bavljenja aktivnostima u prirodi, ?to je bila izravna potvrda vrijednosti i svrhovitosti projekata odr?ivog razvoja, cikloturizma i poticanja lokalnog stanovni?tva na gospodarsku djelatnost JU "NP Krka". Na najve?em turisti?kom sajmu u Bavarskoj, f.re.e. u MĂźnchenu i ITB u Berlinu i sajmu Salon Mondial du Tourisme u Parizu NP "Krka" se u suradnji s Turisti?kom zajednicom ?ibensko - kninske ?upanije predstavio u o?ujku. Na tim sajmovima Park je pokazao svoju ponudu podijeljenu u ?est tematskih cjelina; druk?ija putovanja, smje?taj, obiteljska putovanja, kulturu i ba?tinu, knjige i publikacije i nezaboravna putovanja. U travnju je NP "Krka" nastupio na sajam B -Travel u Barceloni, a u planu je jo? i nastup na sajam u Veroni u rujnu. Osim u inozemstvu NP "Krka" predstavio se na ?doma?em terenu? s ostalim hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode na sajma Place2Go u Zagrebu. Osamnaest hrvatskih parkova svoje je vrijednosti objedinilo pod zajedni?kim brendom Parkovi Hrvatske kako bi posjetiteljima sajma pribli?ili nacionalna za?ti?ena podru?ja, koja su ujedno i glavni stupovi o?uvanja prirode i bioraznolikosti, pametnog kori?tenja i odr?ivog razvoja dragocjenih prirodnih resursa, te nositelji ekonomskog razvoja podru?ja u kojima se nalaze. A.D.V.

Na turisti?kom sajmu Ferien - Messe Wien u Be?u posjetitelji su mogli saznati da je Skradinski buk i Manojlova?ki slap posjetio i car Franjo Josip I. sa suprugom Elizabetom te da se na ure?enom vidikovcu na Manojlovcu, na mjestu s kojeg se Car divio slapu, nalazi spomen - plo?a podignuta u sje?anje na taj doga?aj. Aktivni zeleni turizam i aktivni boravak u prirodi bili su tema s kojom je NP "Krka" nastupio na Natour Alpe-Adria u Ljubljani. Na njemu je predstavljen projekt ure?enja 29 kilometara pje?a?kih i 470 kilometara biciklisti?kih staza. U velja?i je NP "Krka" nastupio u ?e?koj i Italiji, pra?kom Holiday World i milanskom BIT Milano, sajmovima s dugogodi?njom tradicijom i ugledom u svijetu turizma i putovanja, koja okupljaju stru?njake i ciljanu javnost iz toga podru?ja. Nakon toga slijedilo je, u suradnji s Turisti?kom zajednicom ?ibensko - kninske ?upanije, sudjelovanje na sajmovima u belgijskom gradu Ghent u i nizozemskom Ut recht u. Na oba sajma naglasak je bio na aktivnom VOLIM ?IBENIK 19


KALENDAR

SREBRNA STRIJELA 1963.-2018.

Zaboravljena "Srebrna strijela", prvi elektromotorni aluminijski vlak na svijetu za pruge normalne ?irine

?ibenik je prije 55 godina mogao sudjelovat i u projekt u " Srebrna st rijela" zato ?to je tada bio znanst veni i tehnolo?ki div

Aluminijski vlak " Srebrna st rijela" bio je 1963. godine plod doma?eg znanja, tehnologije i inovacija, a nadma?io je sva tada?nja post ignu?a u primjeni pre?anog i valjanog aluminija u gradnji ?eljezni?kih vozila u svijet u VOLIM ?IBENIK 20


Brzi, udobni elektromotorni aluminijski vlak koji je 1963. godine po?eo voziti putnike na relacijama Zagreb - Split i Zagreb - Beograd izazvao je golemu pozornost u svijetu. Vi?e ?u?enja, znati?elje i divljenja od njegovog, ?ak i za dana?nje pojmove, futuristi?kog izgleda, izazvali su njegova napredna, do tada u proizvodnji ?eljezni?kih vozila

prtljagu pa su putnici mogli le?erno u?ivati u vo?nji u zvu?no i toplinski besprijekorno izoliranim vagonima. Vrhunski komfor o kakvom danas ne mogu ni razmi?ljati imali su ?ak vlakovo?e i osoblje "Srebrne strijele".

nevi?ena tehnologija i revolucionarna primjena pre?anog i valjanog aluminija u njegovoj konstrukciji.

Milan Holjevac, Egon Najman i Josip Gruden, a osnovnu koncepciju konstrukcije vlaka izradio je Petar

Gradnju vlaka inicirao je Franjo ?uljak, stru?njak iz zagreba?ke tvornice ?eljezni?kih vozila "Janko Gredelj", glavni projektanti i konstruktori bili su

?egvi?. "Srebrna strijela" bio je golemi projekt koji je svijetu trebao pokazati da je su hrvatski in?enjeri i tehni?ari sposobni izvesti komplicirane konstrukcije koje prema?uju tada?nja prosje?na dostignu?a u svijetu, da je doma?a industrija dosegnula stupanj razvitka koji omogu?ava gradnju modernog motornog vlaka bez uvoza i isklju?ivo vlastitim snagama, da je mogu?a primjena aluminija u gradnji ?eljezni?kih vozila te da je tada?nja dr?ava ?zemlja aluminija?, u kojoj je ?ibenik metropola naprednih tehnologija i aluminijske industrije. Gradnja "Srebrne strijele" zapo?ela je 1960. godine, a ve? je 1962. godine bila predstavljena svjetskoj javnosti na "Zagreba?kom velesajmu". Izazvala je divljenje i odu?evljenje. Idu?e 1963. godine "Srebrna strijela" je po?ela redovito prometovati, a ljudi su stajali satima pored pruge samo da bi je vidjeli. Uskoro su izgra?ena jo? dva takva aluminijska vlaka koja su povezivala Zagreb sa Zadrom, Splitom i ?ibenikom. "Srebrna strijela" izazvala je op?e odu?evljenje. Izgledala je sjajno, a nudila je brzi udobni, luksuzni prijevoz. ?inilo se da ima budu?nost jednako sjajnu kao srebrni aluminij od kojega je bila izgra?ena.

Taj vlak nazvan "Srebrna strijela" bio je prvi aluminijski diesel elektromotorni vlak na svijetu za pruge normalne ?irine. Imao je po jedna motorna kola na oba kraja. Putnike su mazila 192 sjedi?ta u obliku udobnih fotelja. Razmak izme?u nasuprotnih sjedi?ta imao je rasko?na dva metra, a do modernog bifea s velikom pultom, hladnjakom, grijalicama za hranu i espresso aparatom, dolazilo se kroz prolaz koji je u odnosu na tada?nje, pa i dana?nje, ?eljezni?ke standarde bio prava avenija. Putni?ka kola imala su samoodr?avaju?e ekolo?ke toalete s umivaonicima i priklju?nicom za elektri?ne aparate, te poput zrakoplova poseban prostor za VOLIM ?IBENIK 21


Na ?alost taj je projekt zavr?io neslavno i to zbog tvrdoglavog inzistiranja vlasti i ideologa socijalisti?ke Jugoslavije da "Srebrna strijela" mora biti isklju?ivo doma?i proizvod koji smije imati najvi?e dva posto uvoznih dijelova i materijala. Takav koncept bio je neodr?iv. U Jugoslaviji tada nitko nije proizvodio prikladne motore pa su se u "Srebrnu strijelu" ugra?ivali tenkovski motori koje je proizvodio sarajevski "Famos". Osim toga elektri?ni elementi i elektro motori ugra?eni u vlak bili su lo?e kvalitete pa je u vlaku uz strojovo?u morao stalno biti prisutan cijeli tim tehni?ara i in?enjera koji su kvarove otklanjali u vo?nji. Nerje?iv problem bila su postolja motora koja nisu mogla podnijeti brzinu "Srebrne strijele" pa je morala nakon nekoliko godina morala biti povu?ena iz

prometa. Na relaciji Zagreb - Zadar ?ibenik - Split, zamijenio ju je popularni i nepre?aljeni "Francuz" koji s nostalgijom pamte generacije ?iben?ana. A ?to je bilo sa "Srebrnom strijelom"? Godinama je stajala i trunula na jednom sporednom zagreba?kom kolosijeku da bi kona?no, poput starih brodova bila izrezana i prodana kao sekundarna sirovina. Od "Srebrne strijele" nije ostao ni?ta. Nije sa?uvan ni najmanji njen dio. Da nema fotografija uop?e se ne bi znalo kako je izgledalo to tehnolo?ko ?udo u ?ijem stvaranju je sudjelovao i ?ibenik ukazuju?i se kao znanstveni i tehnolo?ka div sposoban ne samo

U izgradnji " Srebrne st rijele", tog tehnolo?kog ?uda koji je ?ezdeset ih godina 20. stolje?a zadivio svijet , sudjelovala su hrvat ska poduze?a " Janko Gredelj", " Prvomajska", " Vent ilator" i " Rade Kon?ar" iz Zagreba, livnica " Vulkan" iz Rijeke i Tvornica vijaka Knin, a posebno va?nu ulogu zbog do tada nevi?enog na?ina primjene pre?anog i valjanog aluminija imao je ?ibenski TLM (tada Tvornica lakih metala " Boris Kidri?" ).

odgovoriti na izazove vremena nego i iskora?iti ispred svjetskih postignu?a.

Uz hrvatska poduze?a dijelove za "Srebrnu strijelu" isporu?ivali su tvornica motora "Famos" Sarajevo, tvornica vodnih turbina "Litostroj", Tvornica auto karoserija te poduze?a "Termika" i "Iskra" iz Ljubljane, tvornica "Azbest" iz Plo?a, "Lesonit" iz Ilirske Bistrice, "Izolit" i "Titovi zavodi" iz Skopja, "Prva petoljetka" iz Kru?ika i "Trudbenik" iz Doboja. FOTOGRAFIJE: HRVATSKI ?ELJEZNI?KI MUZEJ PRIPREMIO: STANKO FERI? VOLIM ?IBENIK 22


Ot vorenje prvog vodovoda 12. svibnja 1879. godine bio je jedan od najva?nijih doga?aja u t isu?ljet noj povijest i ?ibenika ?ibenik svoj prvi vodovod i prvu zdravu pitku vodu izravno s izvora dobio 819 godina nakon prvog spomena svog imena u pisanim povijesnim izvorima i 581 godinu nakon ?to mu je papa Bonifacije VII. dodijelio status slobodnog grada s pravom izbora vlastitog biskupa. Bilo je to 12. svibnja 1879. godine. Prva voda potekla je iz javne ?esme kod crkve sv. Ivana to?no u 16 sati. Otvorio ju je Gavril barun Rodi?, namjesnik Dalmacije i po?asni gra?anin ?ibenika. Po njemu je ta ?esma dobila ime Rodi?evac.

Potom su ?iben?ani predvo?eni gradona?elnikom Antom ?upukom, nositeljem povelje papinskog reda Svetog Grgura Velikog, viteza reda Franje Josipa I., zastupnikom u pokrajinskom saboru i Carevinskom vije?u i brojnim uglednicima i?li u do tada nevi?enoj sve?anoj i radosnoj povorci gradom i otvarali jednu po jednu javnu ?esmu. Uz Rodi?evac, ?iben?ani su od 12. svibnja 1897. godine mogli piti vodu na jo? pet javnih ?esmi koje su dobile imena kao da su izvori - Lottovac koja se nalazila uz crkvu sv. Nikole na tada?njem Vo?nom trgu, a dobila je ime po Juliusu Lottu, vrhovnom upravitelji ?eljeznica Austro - Ugarske Monarhije, ?upukovac, preko puta Poljane, koja je dobila ime po Anti ?upuku, Katica u Docu, Nediljica na Gra?i i Wurmovac na Starom pazaru. ?esma Wurmovac dobila je ime po mjerniku Wurmu iz Be?a koji je projektirao vodovod od zahvata vode na izvori?tu Jaruga ispod Skradinskog buka, preko Konjevrata, Trtra i Dubrave do ?ibenika.

VOLIM ?IBENIK 24


ve? 1908. godine vodovod trebalo obnoviti i vi?estruko pove?ati njegov kapacitet.

Vodu su crpila dva hidrauli?na stroja koja je konstruirao in?enjer Filip Mayer, a izradila ih je austrijska tvrtka Sigla. Otvorenje prvog javnog vodova bio je jedan od najve?ih i

Danas o opskrbi ?ibenika vodom brine Trgova?ko dru?tvo "Vodovod i odvodnja" registrirano je za djelatnosti opskrbe pitkom vodom te odvodnju i pro?i??avanje otpadnih voda. Vlasnici dru?tva su jedinice lokalne i podru?ne samouprave Grad ?ibenik, Grad Drni?, Op?ina Primo?ten, Grad Skradin, Op?ina Tisno, Grad Vodice, Op?ina Une?i?, Op?ina Primorski Dolac, Op?ina Prgomet, Op?ina Le?evica), a vodoopskrbni sustav ?ini cjelinu kojem je izvori?te Jaruga, glavni izvor pitke vode. Stara izvori?ta Torak, Kov?a, Jandri?i I i Jandri? II koriste se samo u vrijeme pove?ane potro?nje vode. Uz opskrbu pitkom vodom, tvrtka Vodovod i odvodnja d.o.o. bavi se odvodnjom i pro?i??avanjem otpadnih voda. U tijeku su zavr?ni radovi na priklju?enju cjelokupnog Grada ?ibenika na kolektorski sustav koji ?e pridonijeti pobolj?anju kvalitete ?ivota i odr?ivom razvoju. A.D.V.

najva?nijih doga?aja u dotada?njoj povijesti ?ibenika koji je tada imao 7100 stanovnika. Grad je dobivao 400 prostornih metara vode dnevno te k tome jo? 250 prostornih metara vode tijekom ljeta. Na vodovod se odmah priklju?ilo 300 ?ibenskih doma?instava, a do 1906. godine ve? je bilo vi?e od 1200 priklju?aka. Izgradnja vodovoda i javnog vodovodnog sustava bio je jedan od najva?nijih doga?aja u dotada?njoj povijesti ?ibenika. Od tada do danas ?ibenik neprekidno unapre?uje i ?iri svoj vodoopskrbni sustav kojim gradska uprava gospodari od 1888. godine. Grad je zahvaljuju?i vodovodu do?ivio gospodarski i prometni preporod pa je VOLIM ?IBENIK 25


IN M EM ORIAM

GIACINTA M ATTIAZZI

1956. - 2018. PRIPREM IO: STANKO FERI? FOTOGRAFIJE: DU?KO JARAM AZ, ALFRED TROJAN, ANTE BARANI? FRANCESCO M ATTIAZZI, PIRO?KA M ATTIAZZI,GIACINTA M ATTIAZZI, ARHIV FOTO M ATTIAZZI


Giacinta Mat t iazzi baroni di Fontis Mattiacis conti di Herce Lucemburgo nobili de Sebenico Preranom smr?u Giacinte Mattiazzi ?ibenik je uskra?en za neprocjenjivi dio vlastite pro?losti i osiroma?en za nenadoknadivi dio svoje du?e. Bila je posljednja potomkinja ?ibenske grane plemenite loze obitelji Mattiazzi, jedne od najstarijih europskih obitelji ?ije je korijene mogu?e pratiti gotovo 2100 godina duboko u pro?lost i posljednja izvorna nositeljica grba i plemi?ke titule baroni di Font is Mat t iacis cont i di Herce Lucemburgo nobili de Sebenico te posljednja nositeljica djelatnosti jedne od najpoznatijih ?ibenskih i hrvatskih fotografskih studija Foto Mat t iazzi. VOLIM ?IBENIK 27


kontekstu va?nih povijesnih doga?aja ve? zbog ljekovite vode iz termalnih izvora uz koje je obitavalo. ?tovi?e, Martialis pi?e da je pleme Mattiacorum znalo pomo?u vode iz tih izvora proizvoditi preparate (kreme ili sapune) kojima se bojala kosa. Kako je na prijelazu iz stare u novu eru bojenje kose bilo me?u Rimljankama i Rimljanima pitanje presti?a i dru?tvenog statusa, kozmeti?ki preparat Mattiaci Pilae bio je jako cijenjen i tra?en. Zahvaljuju?i kozmetici Mattiacesi su se naselili u Rimu i na Apeninskim poluotok gdje su prihvatili rimsku kulturu, obi?aje i latinski jezik.

Car lo Gat t iazzi, giacin t in pr adjed i n jegova su pr u ga M ar ch et t a Rak i?

?ibenski ogranak obitelji Mattiazzi, kao i svi ostali ogranci te obitelji koji (u raznim varijacijama svog prezimena; Matijaca, Matiz, Matica, Matiaci) jo? postoje u Hrvatskoj, ali i drugdje u Europi, Americi i Australiji, potje?e iz germanskog plemena kojeg su otkrile legije najslavnijeg rimskog imperatora, Gaja Julija Cezara kada je 58. godine prije Krista zapo?eo Galske ratove i do 51. godine pokorio ve?i dio Europe. Jedna od njegovih vojnih postrojbi izgradila je utvrdu na u??u rijeke Majne u Rajnu u blizini izvora termalne vode koji su po domicilnom rodu ili VOLIM ?IBENIK 28

plemenu Mattiacorum gens odnosno Gens Mattiacorum, nazvali Aquis Mattiacis o ?emu svom djelu "Commentarii de Bello Gallico et Civili" Cezar sam pi?e. To pleme i termalne izvore Aque Mattiacorum, uz koje je ono obitavalo, u svom djelu "Naturalis Historia" iz 77. godine spominje rimski pisac Plinije Stariji, dok ih ne?to kasnije Ptolomej u svojoj "Geografiji" spominje pod imenom Mattiacum. Spominju ga i rimski povjesni?ari Tacit, Plinije, i Martialis, ali ne zbog nekih velikih bitaka ili u

Danas ime Aquis Mattiacis nosi termalno lje?ili?te i spa hotel u gradu Wiesbadenu, glavnom gradu njema?ke pokrajine Hessen. Pretpostavlja da se obitelji Mattiazzi iz ?ibenika i Ka?tel Luk?i?a potje?u od Johannesa Mattheacisa ?ije se ime nalazi na popisu vitezova koje je Frederik von Hechenstaufen (Barbarosa) 1189. godine poveo u Tre?i kri?arski rat. Giacin t o M at t iazzi, djed Giacin t e M at t iazzi od k ojega je n aslijedila im e


On je imao dva sina, Astholpusa i Rodolphusa koja su se u 14. stolje?u nastanila u Marositicu gdje se Rodolphusu 1216. rodio sin Mattheus. Od Matheusa potje?u svi Mattiazziji u ?ibeniku i Ka?tel Luk?i?u. On je imao ?etiri sina od kojih su Vicenzo i Marco Antonio bitni za na?u pri?u. Marco Antonio bio je gubernator Marostice. Njegov unuku

Marcantonio bio je lije?nik u ?ibeniku od 1561 do 1567. godine i upravnik ?ibenika od 1567. do 1572. godine, a njegova unuka Cirilla u ?ibeniku je imala status svetice jer je bila toliko pobo?na i ?udoredna da je poginula u ku?i koja je gorjela zato ?to nije htjela gola iza?i na ulicu. Najstariji Matheusov sin Vicenzo, do?ao je u ?ibenik 1430. godine.

Tak ozvan a pala?a M at t iazzi n ik ada n ije pr ipadala obit elji M at t iazzi. Na n jen om je vr h u dozidan k ipar sk i i f ot ogr af sk i st u dio Ch r ist of or a M at t iazzija, za?et n ik a slavn e f ot ogr af sk e r adn je " Fot o C. M at t iazzi" .

Njegov praunuk Gaspare bio je otac Bastiana Mattiazzija, ?ibenskog bilje?nika od 1633. do 1649. godine. Bilje?nik je bio i Bastianijev sin Gaspare ro?en 1630. godine, a unuk Giacinto ro?en 1670. godine bio je carinik. Lozu nastavlja Christoforo, ro?en 1716. godine koji je o?enio Chiaru de Dominis i 1744. dobio status ?ibenskog plemi?a. Njihov sin ro?en 1759. naslje?uje djedovo ime, a unuk Antonio zapo?inje suvremenu granu obitelji Mattiazzi u ?ibeniku. Imao je k?erku tri sina od kojih su dvojica ostala u ?ibeniku. Bili su to Carlo (1836. - 1905.) i Vicenzo (1839. - 1901.). Vicenzov unuku bio je Vicenzo (Vice) Mattiazzi (1901.) koji se o?enio djevojkom iz jedne od najuglednijih i najbogatijih ?ibenskih obitelji, Marinom Inchiostri ?iji su roditelji mladencima izgradili veliku poslovno stambenu zgradu preko puta kazali?ta. Ta grana loze Mattiazzi u ?ibeniku se ugasila 1943. godine.

Poslovn o st am ben aa zgr ada Vicen za Vice M at t iazzija k oji se o?en io M ar in om In ch iost r i, djevojk om iz jedn e od n aju gledn ijih i n ajbogat ijih ?iben sk ih obit elji. Njen i su r odit elji m laden cim a izgr adili velebn u zgr adu pr ek o pu t a k azali?t a. Ot ac Vice M at t azzija i djed Giacin t e M at t iazzi bili su br a?a.

VOLIM ?IBENIK 29


Njegov tri godine stariji brat Carlo imao je osmoro djece, ?etiri k?eri i ?etiri sina. Za ovu pri?u bitni su Christoforo i njegov brat Giacinto (1875. - 1925.). Carlo je zahvaljuju?i obiteljskom naslje?u, vinogradima, maslinicima i poljima u okolici ?ibenika te u drni?kom Petrovu polju raspolagao znatnim bogatstvom. Bio je vrlo obrazovan i puno je polagao na ?kolovanje svoje brojne djece. Me?u prvima u ?ibeniku zanimao se za fotografiju i fotografske tehnike. Zanimanje za fotografiju prenio na svog sina Christofora umjetnika i prvog poznatog ?ibenskog akademskog kipara, koji je ubrzo zapostavio kiparstvo, posvetio se fotografiji te otvorio fotografski studio.

Christofor je autor ve?ine zanatski i umjetni?ki izvrsnih fotografija ?ibenika i ?iben?ana snimljenih po?etkom 20. stolje?a, koje su danas zbog svoje kakvo?e iznimno cijenjene me?u kolekcionarima. Slovo C u logu fotografskog studija Mattiazzi zadr?ano je i kada je fotografsku radnju prepustio svojim ne?acima, bra?a Carlu (koji je kr?ten kao Dragutin) i Francescu (koji je kr?ten kao Franjo), sinovima svog brata Giacinta, a izgubilo se nakon Drugog svjetskog rata kad je, nakon Carlovog odlaska u SAD-e preko Italije i Argentine 1943. godine, tu djelatnost obnovio sam Francesco, otac Giacinte Mattiazzi.

oni u njoj imali svoju prvu fotografsku radnju te kiparski i fotografski atelje koji je Christoforo dozidao nad njenim sjevernim pro?eljem.

Fr an cesco Fr an jo M at t iazzi, ot ac Giacin t e M at t iazzi Giacinta Mattiazzi naslijedila je svoje ime (giacinto = zumbul) od svog djeda Giacinta koji se o?enio Marchet tom Raki?, djevojkom iz poznate, bogate i ugledne, trgova?ke obitelji Raki? s otoka Bra?a. Ona je u obitelj Mattiazzi kao dotu bila donijela rasko?nu ku?u, pala?u, koju ju je naslijedila od svog oca Jakova Raki?a. ?iben?ani tu ku?u nazivaju ku?om bra?e Mat t iazzi pa i pala?om Mattiazzi ?to je pogre?no jer ona nikada nije bila u posjedu obitelji Mattiazzi iako su

Ta pala?a bila je i zametak ?ivotne kalvarije obitelji Mattiazzi. Giacintina baka, Marchetta nakon prerane smrti svog supruga Carla, Giacintinog djeda, nije imetak i ku?u ostavila svojim djeci sinovima Carlu, Francescu i k?eri Amneris, nego ne?acima. Zbog toga su njeni sinovi nakon niza izgubljenih sudskih sporova i uz to osiroma?eni nakon ?to je 1938. godine obitelj zbog agrarne reforme i osloba?anja ?ibenskih kmetova izgubila prihode s preko 180 tisu?a ?etvornih metara njiva, maslinika i vinograda, morali napustiti tzv. pala?u Mattiazzi i preseliti u stan na prvom katu ku?e pored kazali?ta koja je od 1927. godine bila u vlasni?tvu Maria Lu?i?a (1891. - 1973.), jednog od povijesno najva?nijih sportskih djelatnika i sportskih mecena ?ibenika i osniva?a VK "Krka" te saveznog i me?unarodnog vesla?kog suca sudionika ?ak ?etiri Olimpijade. Kipar sk i i f ot ogr af sk i st u dio Ch r ist of or a M at t iazzija

VOLIM ?IBENIK 30


partnerom Alfredom Trojanom autorica je prve izlo?be fotografija o stradanjima ?ibenika u Domovinskom ratu, a ?ibenik je zadu?ila i samim svojim postojanjem jer ga je obasjavala svojom ljubavlju.

Pir o?k a M at t iazzi, m ajk a Giacin t e M at t iazzi U toj ku?i je Fotografska radnja Mattiazzi radila od 1938. do 2006. godine kada se nakon 110 godina ugasila. Fotografsku radnju je nakon prerane smrti Francesca Mattiazzija kojeg su ?iben?ani zvali ?e?ko, od 1963. godine vodila njegova supruga, ?ibenska nevista Ma?arica Piro?ka Mat t iazzi (Bator) jedna od najljep?ih ?iiben?anki 20. stolje?a, a zatim od 1980. godine Giacinta Mat t iazzi, posljednji izdanak roda Mattiazzi i posljednja izvorna nositeljica grba i plemi?ke titule obitelji Mattiazzi u ?ibeniku.

VOLIM ?IBENIK 31

Giacinta Mattiacci, bila je obrazovana, elokventna i plemenita osoba, nje?na topla du?a koja je voljela ?ivotinje i bila njihova za?titnica, a posve?ivala je puno svog vremena i znanja djeci i mladima. Organizirala je modne revije i s osobitom ljubavlju vodila ?kole lijepog pona?anja za djecu i mlade? po uzoru na svog strica Carla Mattiazzija, znamenitog ?ibenskog plesa?a, u?itelja plesa, ma?ioni?ara, koreografa i kralja ameri?kih varijetea u godinama nakon Drugog svjetskog rata. Sa svoji ?ivotnim


VOLIM ?IBENIK 32


VOLIM ?IBENIK 33


VOLIM ?IBENIK 34


OVA J BROJ ?ASOPISA

PODUPIRE


Volim Šibenik, broj 26 (Travanj, 2018.)  
Volim Šibenik, broj 26 (Travanj, 2018.)  
Advertisement