VJESNIK ÐAKOVAČKO-OSJEČKENADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE 1-2/2010

Page 1


U

1-2(2359) 2010.

VJESNIK ÐAKOVA KO-OSJE KE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE asopis za pastoralnu orijentaciju Izdava : Nadbiskupski ordinarijat akovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugali Telefon: (031) 802-119 E-mail: vladimir.dugalic1@os.t-com.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banovi , tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: bisk.tiskured@os.t-com.hr Uredni ko vije e: Ivan uri , Ivo Džini , Josip Filipovi , Grgo Grbeši , Stjepan Karali , Mato Leši , Luka Marijanovi , Anto Pavlovi , Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranji , Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomi , Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 Lektor: Anzelma Salopek, prof. Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandari (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njema ka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunovi (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovki (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik akova ko-osje ke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 akovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik.djakovo@os.t-com.hr Poštarina pla ena u gotovom. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjerou itelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj ra una: Nadbiskupski ordinarijat akovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatni ki broj; ili obi nom poštanskom uplatnicom na izdava a. Devizna pretplata (iz inozemstva): ekom ili na devizni ra un: Nadbiskupski ordinarijat akovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobo en pla anja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV ( l. 11, t. 7 i 8). Kompjutorska priprema: »Glas Slavonije« d.d. Osijek Tisak: Gradska tiskara Osijek d.d.

ponedjeljak, 21. prosinca 2009. godine, u Nadbiskupskom domu u Đakovu nadbiskup đakovačko-osječki i metropolit mons. Marin Srakić tradicionalno se susreo s predstavnicima medija. Tom je prilikom objavio božićnu pastirsku poruku »I nastani se među nama« u kojoj, tijekom Svećeničke godine, posebnu pozornost daje svećeniku koji je, poput Krista, Velikog svećenika, od ljudi uzet i za ljude postavljen (usp.

Susret nadbiskupa Marina Srakića i novinara Heb 5,1), pozvan živjeti s drugima i za druge, sa svima dijeliti radosti i nade, živjeti iskreno svoju pastirsku ljubav i, učvršćivan na zajedništvu s biskupom, promicati jedinstvo Kristove Crkve. Kazujući kako i svećenik ima ljudske poteškoće, borbe i padove, što ga, zajedno s ostalim članovima Božjega naroda, stavlja na put trajnoga obraćenja i poziva na svetost, nadbiskup je posebno potaknuo na molitvu za svećenike i spremnost na izgradnju zajedništva i suodgovornosti u svim župama i zajednicama. U drugom dijelu susreta nadbiskup je odgovarao na brojna novinarska pitanja. Na zamolbu da komentira nagradu Hrvatskog helsinškog odbora »Mašović-Vincetić-Nikolić«, nadbiskup je rekao kako se, još otkako je dobio obavijest da je među kandidatima za nagradu, u istoj nije vidio, pogotovo u njezinu obrazloženju. »U Jasenovac smo išli u hodočašće, što je čisto vjernički čin, ujedno i jedan oblik dijaloga među religijama, ideologijama, narodima. Prije mene je u Jasenovac išao i mjesni biskup Škvorčević čiji je odlazak bio zanemaren, medijski neobilježen. Prigodom obrazloženja nagrade predstavnik HHO-a vrlo je dobro obrazložio zašto vrh Crkve do sada nije bio u Jasenovcu. Jasenovac je kroz proteklo vrijeme ispolitiziran utoliko što se iskoristio kao napad na Crkvu od 1945. godine nadalje,

Crkva je čak optuživana da je šutjela, što nije točno. Zagrebački nadbiskup Stepinac tadašnjim je vlastodršcima jasno i glasno rekao da je Jasenovac najveća sramota i ljaga na tijelu hrvatskoga naroda. Za dan posjeta iskoristili smo vjernički trenutak, žalosni petak, kada razmišljamo o propustima u osobnom ili društvenom životu«, rekao je nadbiskup Marin. Komentirajući vezu iseljene i domovinske Hrvatske, nadbiskup je rekao kako ona do izražaja dolazi baš tijekom božićnih blagdana. Prisjetio se nekadašnjih Božića kada su iseljeni Hrvati masovno dolazili u domovinu i zaključio kako posljednjih godina dolaze sve rjeđe. »Božić je obiteljski blagdan, a obitelj se mora sačuvati, bez obzira gdje netko živi. Ako se očuvaju obitelji, očuvat će se i vjernički duh, povezanost s domovinom. Čuvajte svoje obitelji, proslavite Božić u obitelji«, poručio je nadbiskup. Komentirao je i nadolazeće predsjedničke izbore, rekavši kako »predsjednik svoju osobu i službu mora prilagoditi Ustavu – čuvati jedinstvo, integritet, zalagati se za prava svih građana, poštivati vrijednosti – kršćanske i ljudske, koje se gotovo i ne razlikuju«. Nakon službenog dijela nadbiskup i predstavnici medija nastavili su druženje na domjenku. Anica Banović

Vjesnikove teme u 2010. godini 1.-2. Od astronomije do astrologije. 3. Sve eni ka godina. 4. Godina župne kateheze. 5. Socijalni pastoral i Zakon o radu u svjetlu enciklike Caritas in veritate. 6. Odnos vjere i razuma pred izazovima darvinizma i prirodnih znanosti.

7.-8. Pastoral putnika i krš anska savjest na cestama. 9. Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama. Stanje i perspektive. 10. Govor o an elima i demonima u današnjoj teološkoj misli. 11.-12. Deklaracija o pravima djeteta (60. obljetnica) i problem obiteljskog nasilja.


Nebeski svod Vladimir Dugali , urednik

Od samih svojih po etaka ovjek je svoj pogled usmje-

ravao prema nebeskom svodu. U tom pogledu izražava se zapravo iskonska ovjekova potreba da nadi e granice svoje zemaljske uvjetovanosti, ali istovremeno i težnja prema »onome gore«, vje nom i nadnaravnom, želja za susretom sa svojim Stvoriteljem i Bogom. S druge strane, nebeski svod duboko je ukorijenjen u našu svakodnevicu. Ne samo da Sunce odre uje dan i no , Mjesec plimu i oseku, vremenske promjene naše raspoloženje i zdravlje, ve prema nebeskom svodu odre ujemo kalendare, slavimo blagdane, mjerimo vrijeme. Na žalost, ima i onih koji misle da nam zvijezde odre uju sudbinu ili da iz rasporeda zvijezda možemo iš itati svoju budu nost. Tijekom povijesti razvila su se tako dva pravca prou avanja nebeskog svoda: jedan racionalan, oblikovan u astronomiji kao znanstvenoj disciplini, a drugi magijski, koji se i danas o ituje u raznim vrstama horoskopa.

Od astronomije… U svim kulturama, od onih najstarijih, pronalazimo osobe, naj eš e sve enike, koji su prou avali nebeski svod i odre ivali kalendare. Trag ovog iznimnog zanimanja za prou avanje nebeskog svoda uo avamo i danas jer Sunce, Mjesec i planeti još uvijek odre uju imena dana u tjednu. U tom smislu Suncu pripada nedjelja (na engleskom jeziku Sunday, njema kom Sonntag), Mjesecu pripada ponedjeljak (engleski Monday, njema ki Montag), Mars vlada utorkom (talijanski martedì, francuski mardi), Merkur srijedom (talijanski mercoledì, francuski mercredi), Jupiter se krije u nazivu etvrtka (talijanski giovedì, francuski jeudi), Veneri pripada petak (talijanski venerdì, francuski vendredi), a Saturn je našao odjeka u engleskoj rije i za subotu (Saturday). I naš krš anski kalendar ravna se prema nebeskom svodu te i danas po njemu ra unamo vrijeme Uskrsa, kvatrene tjedne, a i neki blagdani uvjetovani su astronomskim pojavama (Boži , Bogojavljenje,…) U tom smislu, svetkovina Boži a krš anski je odgovor na poganski blagdan »Natalis (solis) invicti« koji se u Rimu slavio 25. prosinca, na dan zimskog solsticija. Kako bi vjernike udaljili od poganskog kulta sunca, krš anska zajednica po ela je na taj dan slaviti svetkovinu Kristovog ro enja - istinskog Svjetla koje prosvjetljuje svakog ovjeka. S druge strane, tragove slavlja 6. sije nja nalazimo ve u starom Egiptu kada se na taj dan tako er slavio kult sunca povodom zimskog solsticija, tj. kada je Sunce doseglo punu vidljivost. U drugom stolje u odre ene gnosti ke sekte na taj dan slave krštenje Gospodinovo, a krš ani su po eli na taj dan slaviti Kristovo ro enje i otajstvo inkarnacije. Od 4. stolje a svetkovina Bogojavljenja dobiva današnje zna enje: Isusovu objavu poganskim narodima povezanu s dolaskom maga u Betlehem kako bi se poklonili Otkupitelju. I u drugim religijama pronalazimo povezanost astronomskih pojava s blagdanima, hodo aš ima, obredima. 1-2/2010.

Urednikova (pre)poruka Na europskom tlu pronalazimo stupove Stonenhengea najstariji dijelovi stari su oko pet tisu a godina, a poredani su tako da za ljetnog solsticija zrake uzlaze eg Sunca padaju to no na kameni blok u središtu. Na osobit na in povezanost nebeskog svoda i blagdana pronalazimo na piramidama u starom Egiptu, potom u Indiji i hinduisti kim svetkovinama te na podru ju Kine gdje, kao gospodar vremena, i danas glavnu ulogu ima Mjesec. Naime, svakoj novoj Mjese evoj godini Kinezi dodaju po jednu od šest doma ih i šest divljih životinja zodija koga kruga.

…do astrologije. Najstarije simbole zvijezda koje predstavljaju znakove u današnjem horoskopu pronalazimo ve u babilonskom klinopisu. Babilonski su sve enici, u svrhu lakše orijentacije, podijelili nebo na dvanaest odsje aka i svakome dali odre eni životinjski oblik prema najsjajnijim zvijezdama na putanjama Sunca i Mjeseca. Radilo se, me utim, o proizvoljnim likovima povezanima s ljudskom fantazijom. Po etke vjerojatno možemo prona i u nomadskom promatranju nebeskog svoda i uo avanju položaja zvijezda s odre enim prirodnim pojavama, poput proljetnih poplava i obilja vode (vodenjak), vremena kada se janje ovce (ovan), itd. Me utim, ubrzo su se po eli, na temelju nekih doga aja koji su se ponavljali, predvi ati i budu i doga aji te u spisima vladara Asurbanipala (669.-626. pr. Kr.) pronalazimo više od 4000 raznih predvi anja uklesanih u glinene plo ice. Me utim, pravi procvat astrologije i horoskopa dogodio se u Indiji razvojem tzv. sideri kog zodijaka koji se poziva na 3700 godina stare vedske spise, povezane s vjerovanjem u reinkarnaciju. U novije vrijeme razvio se i zapadnja ki horoskop koji, me utim, nema puno zajedni kog s indijskom astrologijom, osim što preuzima odre ene metode »izra unavanja«. Temelji današnjeg horoskopa nalaze se stoga u kombinaciji kozmi kih varijabli, pri emu je pet dimenzija u igri. Sunce, Mjesec i osam planeta simboliziraju sile koje pokre u neku osobu, a kako e se one konkretizirati ovisi o zodija kom znaku u kojem je neka osoba ro ena. Ascendent je zodija ki znak koji se u trenutku ro enja neke osobe uzdiže na isto nom horizontu i ozna ava to ku horoskopa u kojoj se izražava individualnost. Dvanaest polja utjecaja ozna avaju životna podru ja, a aspekti ozna avaju kutne odnose izme u planeta i utje u na me uljudske odnose. Gledaju i iz krš anske perspektive, osim možda u slu aju dobronamjerne zabave, vjerovanje u horoskop grijeh je protiv vjere jer na taj na in nije emo Božju svemo te ljudsku slobodu i odgovornost. Naime, ako je sve u našem životu odre eno (ne)sretnim zvijezdama tada ovjek nema odgovornost za vlastiti život te mu samo preostaje pasivno se prepustiti djelovanju »viših sila« ili preuzeti stvar u svoje ruke samospašavanjem. A tada nismo daleko od reinkarnacije i poimanja života i spasenja koje je nespojivo s krš anskim vjerovanjem u Kristovo pashalno otajstvo i njegov in otkupljenja i spasenja ljudskog roda. Ili, s druge strane, možda smo ipak ro eni »u znaku ovna ili ovce«?

1


»Horoskop? Zašto ne? Što u tome ima zla?« ? Marin Sraki , nadbiskup

Jednoga dana dogovorio sam susret s mojim profesorom, mentorom za doktorsku disertaciju. Trebao sam mu odnijeti jedan dio svoga višemjese noga rada. Koliko se sje am, bio je to završni dio o kojem je ovisilo ho e li profesor prihvatiti cijelu radnju, ili e sve skupa pasti u vodu. Iz iste šale uzeo sam novine i rekao kolegama: »Da vidimo, što mi danas poru uje horoskop!« Kod moga znaka stajalo je: »Danas ete imati veoma važan susret o kojem e ovisiti vaša budu nost…« Nasmijao sam se, ali doista sam imao važan susret… »Horoskop?! Što u tome ima zla?« U vrijeme moralnog relativizma, u kojem se dobro lako brka sa zlim, esto ujemo to pitanje. Njime mnogi žele opravdati o ito krive postupke, ispri avaju i se da to svi rade. »Zašto bi bilo zlo pušiti travu koja ak nije ni opasna droga?« »Zašto bi poba aj bio zlo? Ubijaju se op enito ljudska bi a, a ovo nije ljudsko bi e!« Popis tih izjava mogli bismo produžiti u beskraj. A zajedni ki im je izri aj gubitka svijesti za ono što je ispravno i ono što je pogrešno. Opravdanje je jednostavno: »To ine svi!« ili »Toga ima i na televiziji!« Na tolike izjave deformacije savjesti mogli bismo dodati još jednu: »Što ima zlo posavjetovati se s horoskopom?« Ima toliko ljudi (i katolika!) koji vjeruju u proro ku mo zvijezda ili koji se pouzdaju u odgovor zodija kih znakova prema kojima se ravnaju tijekom dana. Odnos pojedinaca prema horoskopu varira od ovjeka do ovjeka. Jedni duboko vjeruju u astrologiju, drugi je studiraju, a tre i je prate na internetskim stranicama ili se obra aju znalcima s televizijskih ekrana. No mnogi upotrebljavaju zodija ke znakove kao pomo u socijalizaciji ili ak da svladaju priro enu plašljivost. Kao što neki najlakše zapo inju razgovor pitanjem: »Što emo popiti«? tako u naše vrijeme pitanje: »Pod kojim si znakom ro en?« može biti lijepa tema za po etak razgovora kojom netko probija led kad ulazi u novi krug prijatelja, kada sudjeluje na nekoj sve anosti, ili kada upoznaje novu osobu. Mnogi misle da je horoskop nešto nevino, posve spojivo s krš anskom vjerom. Ali nije tako. Što dalje od horoskopa. – Mnogo je razloga zašto se moramo držati daleko od horoskopa. Njih trebamo prepoznati i upoznati! Taj tip vjerovanja temelji se na uvjerenju da nebeska tijela mogu utjecati na naš život. Na primjer, ako si ro en u znaku Raka, imat eš sretnu godinu. Naprotiv, ako si ro en u znaku Jarca, pred tobom je teško razdoblje. Tko imalo razmišlja, ve tu može uo iti nespojivost horoskopa s krš anskom vjerom, jer naša sudbina nije upisana u zvijezdama. Svako ljudsko bi e gospodar je vlastitoga života i kadro je promijeniti ga kad to želi. Ovisnik ima mogu nost odre i se droge i po eti nov život. Nevjerni muž ima mogu nost prestati sa svojom prošlo-

2

Stopama sadašnjice š u i vratiti se u zagrljaj svoje supruge. Nemarni student ima mogu nost zasukati rukave i kona no se posvetiti studiju. Ima mnogo primjera koje nam pokazuju kako pravi krš anin vjeruje u njegovanje snage i zalaganja. On se ne povjerava unaprijed odre enoj sudbini, upisanoj u zvijezdama. On želi biti nositelj vlastitoga dana, a ne rob iznašaš a nekog astrologa. Zatim, zbog veze koja postoji izme u horoskopa i drugih oblika ezoterizma, kao što su kartomancija, spiromancija i druga praznovjerja, veoma je diskutabilno mišljenje da je horoskop nešto nevino. Vjerovati u astrologiju, zna i neizbježno sve dublje u nju ulaziti. U dubini svega nalazi se mentalitet nekulture i nezalaganja. Nalazi se ideja povjeriti se nekoj izvanjskoj magi noj mo i, da ona upravlja našim životom. U eri znanosti i eri boga »Razuma«, u kojoj se traži da se pod svaku cijelu uništi Bog, javlja se bizarna pojava: povratak magije i praznovjerja. Uklju ite televizor u bilo koje vrijeme i na i ete se pred vra evima koji prodaju amulete ili itaju karte. Prvo pitanje što ga ta gospoda (ili dame) postavljaju jest: »U kojem ste znaku ro eni?« ili »Kojeg ste dana ro eni?« Na kraju krajeva, sva su ta praznovjerja povezana jedna s drugim. Najprije ovjek po ne vjerovati u horoskop (»Što u tome ima zla?«), a potom nastavi kupovati magijski parfem što ga preporu a njegov zodija ki znak. ini se da se sve to veoma protivi snažnoj potrebi racionalnosti koja je ina e oznaka našega vremena. U doba kompjutora i znanstvenih dostignu a ovjek ne bi trebao pribjegavati nekom amuletu da u sebi na e sigurnost. A upravo se to doga a. U ve ini asopisa namijenjenih mladima upravo postoji ta opasnost od astrologije. U nekim slu ajevima horoskopi se koriste kao maska za nešto drugo. Treba zaviriti u izdanja i prelistati neke od tih publikacija. U jednoj popularnoj reviji za mladež nalazi se neobi an tip horoskopa kojim se pozivaju djevojke da obave male magijske obrede. Evo što on kaže djevojkama koje su ro ene u znaku Jarca: »Životinja koja ti donosi sre u u ovom razdoblju je koza: stavi jednu svoju fotogra ju (ili neki svoj crtež) u torbicu i bit eš odlu na i nepokolebljiva kao ona (koza).« Za one koje su ro ene u znaku Ovna: »Idealni mjesec za ljubavne magije: na crveni papiri napiši broj 13 i ime de ka koji ti se svi a. Kroz tjedan dana e se situacija popraviti.« Doista se obi ni horoskop može pretvoriti u instrument koji širi magiju i praznovjerje. Svi ti nabrojeni elementi upozoravaju nas da je bolje ne igrati se s horoskopom. Treba postupiti s najve om razboritoš u i pozivati ljude da ne kre u putovima koji bi se s vremenom mogli pokazati opasnim. Na žalost, i mnogi »super prakti ni vjernici«, privrženi Crkvi, ozbiljno prate horoskop i ravnaju se prema njemu, posje uju vra are i traže savjete. Ako statistike kažu da petnaest milijuna Talijana (sic!) poha a vra are i utje e se gataocima, nemojmo misliti da ta pojava kao pošast kod nas ne postoji. Kad smo o tome govorili našim vjernicima? Nije onda ni udo što uz ono: » vrsto vjerujem…!« vjeruju u još nešto. Za svaku sigurnost! 1-2/2010.




























































Kao da je lako biti u svemu kako treba. A, moralo bi se! Žarko Relota

Šetaju i ulicama naše metropole vidio sam jedan

prizor koji zasigurno i vi esto gledate u mjestima svoga boravka ili prebivališta. Tri de ki a, po mom sudu desetogodišnjaci, s cigaretama u rukama, blago re eno, opušteno i samouvjereno, ak preponosno, kao da prkose nama starijima svojom »odrasloš u« i »slobodom«. Naravno da samo gledam i razmišljam i da niti ne pomišljam bilo što re i, osim što samom sebi postavljam mnogobrojna pitanja glede toga. No, prije nego bih bilo što rekao ovim razigranim de ki ima, ispitujem svoju savjest. S jedne strane, rije i svetoga Pavla Timoteju: »propovijedaj, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivoš u... « ili mudroga Siraha: »Ne susteži svoje rije i u pravo vrijeme...«, tjeraju me da im pristupim i kažem neku rije . I bilo bi sasvim normalno da takvo što u inim. Pa, od mene se kao starijega, i k tome sve enika Katoli ke Crkve, o ekuje da hrabro i odvažno pristupim tim dragim mladim osobama i da im ukažem na negativnosti njihove prerane ovisnosti o nikotinu. Ali, ulazim u svoj svijet i kao da ujem Isusa kako mi kaže: »što gledaš trun u oku brata svoga, a brvna u svom oku ne vidiš«. Ja bih, dakle, po svom naho enju i iz svojih ljudskih, krš anskih, sve eni kih, zdravstvenih, ekoloških i inih drugih motiva reagirao, ali Isus me blokira.

Svjestan vlastitih grijeha i slabosti ne usu ujem se drugima govoriti da nešto kod njih nije u redu. Lako bih ja podnio i njihove rije i »što se to vas ti e«, ne bi mi teško pala niti opaska »gledaj svoja posla« ili »što ti imaš s nama«; podnio bih i ružnu rije zauzvrat ili psovku upu enu na moj ra un. Ništa od toga nije prepreka »mojoj pedagogiji« da reagiram na ovakvo stanje smatraju i ga (meni) udnim, (nekima) neprimjerenim, (a ve ini) neprihvatljivim za njihovu dob. Jedino ime sam istinski optere en jest Isusova re enica: »Što gledaš trun u oku brata svoga, a brvna u svom oku ne vidiš.« I puno sam puta zažalio što o tome nisam razmišljao dok sam bio mlad, kad me Isus pozvao k sebi i kad sam se ozbiljno odlu io prihvatiti njegov poziv. Gdje mi je bila pamet, kažem esto samom sebi ili »eh, da mi je tada bila sadašnja pamet!« Kao što sa žaloš u promatram ove de ki e, tako sa žaloš u konstatiram da na vrijeme nisam promišljao ozbiljno o svome pozivu, nisam sebe sustezao od odre enih pogrešaka, nisam izbjegavao »bliže grešne prigode«, pa zbog toga sada mogu samo promatrati ovakve i sli ne prizore i u sebi o njima razmišljati, ali za nešto više nisam »moralno podoban«, jer »što gledaš trun u oku brata svoga, a brvna u svom oku ne vidiš«. Znam i za one divne misli: »Obilježje je velikih ljudi da oni stvaraju 1-2/2010.

Duhovna misao sebi prilike, a ne prilike njih. Oni daju smjer doga anjima, a ne vuku njih doga aji za sobom.« Jasno mi je da mi je ovdje pružena prilika, kao stvorena za katoli kog sve enika, da progovorim lijepu rije , da nastupim kao blagi i pou ljivi otac, da budem pravi u itelj, da iskažem svu svoju pedagošku mudrost i »osvojim« za Krista mlade naraštaje, ali uzalud sve kad sam dugo vremena dopuštao doga ajima da me vuku za sobom. emu ovakvo moje razmišljanje i rezoniranje? Budu i da se na svijet i na ljude u njemu ne gleda uvijek istim aršinima, onda se i sva ijoj reakciji ne pristupa jednako. Može jedan lije nik biti jednako grešan kao i ja, ali u osvrtima na odre ena doga anja, on »ima pravo« nešto re i i o itovati se neovisno o svojoj »podobnosti« ili moralnosti. Za razliku od njega, ako ja nešto kažem, ak i ako bih bio moralan i podoban, moje rije i uvijek e se gledati druga ijim o ima i s u enjem (»Što se to njega ti e?«); može jedan politi ar biti i dvoli niji od mene, ali ako on nešto kaže, to se smatra normalnim, jer njegova je uloga, ipak, skrbiti o op em dobru. Ako se ja, kao sve enik, o toj istoj stvari, u tom istom predmetu, o itujem i kažem svoj sud o tome, najprije e me se pokušati ušutkati uvjeravanjem javnosti da se »pop u to nema što miješati«, a ako se, unato tomu, umiješam, analizirat e se svaki moj grijeh. I ne samo moj, nego uže i šire obitelji, bilo kojeg sve enika Katoli ke Crkve, bez obzira u kojem on vremenu i okruženju živio. Ovo je samo jedan od pokazatelja koliko svaki ovjek (javne osobe uop e, pogotovo mi sve enici) ne smijemo sebi dopustiti da »imamo iza sebe repove«. Vrlo je važno biti ist da bi se moglo kompetentno nastupati, govoriti, svjedo iti; od presudne je važnosti gledati kako živjeti da bi se moglo pomo i drugima da žive kako treba; strašno je bitno ne biti podložan argumentiranim kritikama da bi se mogla uputiti argumentirana kritika drugima, ukoliko nešto u njihovim životima ne štima... Isusa su htjeli ušutkati: »Nije li ovo sin Josipov?« i »Ne znamo li mu mi bra u i ro ake?« ili »Zar iz Nazareta može do i nešto dobro?« Kad ve nisu imali druge argumente da ga ušutkaju, pokušali su to u initi pozivaju i se na njegovu širu obitelj i njegovo podrijetlo. Nama preostaje da ozbiljno promišljamo o na inu na koji živimo svoj identitet, svoju ljudskost, svoje krš anstvo, svoje sve eništvo. Svi emo do i u situaciju (samo Bog zna koliko puta smo u takvim situacijama ve bili) da trebamo reagirati jer vidimo da to što se ini nije dobro. Zagolicat e nas doga anja s kojima se ne slažemo i protiv kojih bismo trebali dignuti glas. Ali, kako ako znamo kakvi smo i kad je mogu e i, vrlo vjerojatno, da s druge strane ujemo glas: »Što gledaš trun u oku brata svoga, a brvna u svom oku ne vidiš?« I oni koji nemaju ništa s Isusom rado e ga citirati samo da bi nas onemogu ili u našem djelovanju. A kad je tako, uzalud sve prilike koje nam se pružaju za djelovanje. Bit e još raznih ovisnika, a mi emo vjerojatno morati šutjeti i ne reagirati. Ponekad i zbog svojih ovisnosti o nekom grijehu.

61


»Isusa ljubiti i u initi da ga drugi ljube.« Šimo Šok evi

Gertruda Comensoli (1847.-1903.) (Spomendan: 18. velja e) Gertruda Comensoli1 ro ena je u mjestu Bienno, u Lombardiji, 18. sije nja 1847. godine, kao peto od desetero djece u obitelji. Na dan ro enja roditelji su ju odnijeli u crkvu na krštenje. Ve kao djevoj ica osje ala je snažnu potrebu za molitvom i dubokom meditacijom. Kad bi je upitali što radi, obi no bi odgovarala da razmišlja. Oko sedme godine, ne mogavši više odoljeti snažnom Isusovom pozivu, jednog jutra, jako rano, otišla je zaogrnuta maj inim širokim šalom u obližnju crkvu Svete Marije i, stoje i pred pri esnom ogradom, primila prvu svetu pri est. Tada ju je prožeo poseban osje aj te se zaklela na vje nu ljubav prema Isusu. esto je isticala: »Euharistijski Isus je naš raj na Zemlji«. Njezino životno geslo glasilo je: »Isusa ljubiti i u initi da ga drugi ljube«. Godine 1862. napustila je svoju obitelj i pridružila se Sestrama milosr a. Svi su od nje imali velika o ekivanja, no otajstveni putovi Božje providnosti su bili druk iji. Naime, razboljela se te je morala napustiti zajednicu. Nakon ozdravljenja, zbog loše nancijske situacije, napustila je svoje rodno mjesto u potrazi za poslom. Zaposlila se kao sluškinja u Chiari. Osim tog posla, podu avala je i djecu, usmjeravaju i ih prema asnom i poštenom životu te krš anskim i društvenim vrednotama. Ustrajnom molitvom i intenzivnim duhovnim životom, te djelima milosr a, Gertruda se pripremala za prihva anje Božje volje. Otvorila je srce bergamskom biskupu mons. Speranzi, povjerila mu svoje planove, a on ju je ohrabrio i uvjerio da su njezini planovi Božja volja.

Sestre sakramentinke Našavši se u Rimu 1880. godine uspijeva razgovarati s papom Leonom XIII., kojemu povjerava nakanu osnivanja nove redovni ke družbe, potpuno posve ene euharistijskom klanjanju. S još dvije djevojke 15. prosinca 1882. godine osniva družbu Sestara sakramentinki iz Bergama, ozna ivši po etak družbe satom zajedni kog klanjanja, a 15. prosinca 1884. obla i redovni ko odijelo i uzima ime sestra Gertruda od Presvetog Sakramenta. Majka Gertruda umrla je u Bergamu 18. velja e 1903. godine, a papa Ivan

62

Svjedoci vjere Pavao II. proglasio ju je blaženom 1. listopada 1989. godine i predstavio kao uzor svetosti. Dana 26. travnja 2009. godine papa Benedikt XVI. ju je proglasio svetom. Družba, koja danas djeluje na više kontinenata, posve ena je trajnom euharistijskom klanjanju i odgoju krš anske mladeži. Sestre sakramentinke iz Bergama, u dogovoru s nadbiskupom mons. Marinom Sraki em, i otvaraju u Hrvatskoj u studenome 2006. godine ku u u Marijinom domu u Slavonskom Brodu, gdje i danas djeluju.

Maria Tereza Pisani (1806. – 1855.) (Spomendan: 25. velja e) Maria Tereza Pisani2 ro ena je 29. prosinca 1806. godine u Napulju. Njezin je otac bio jedan od najstarijih i najbogatijih malteških baruna. Na žalost, bio je alkoholi ar, i to je bio razlog ozbiljnih bra nih problema izme u njega i supruge, tako da ga je ona napustila i ostavila malenu Mariju Terezu svekrvi. Baka se dobro brinula za Mariju Terezu. Me utim ona je umrla kad je djevoj ici bilo samo deset godina, tako da je poslana u uveni konvikt u Napulju, gdje je ostala do svoje sedamnaeste godine. Tamo je primila vjersku i društvenu naobrazbu. No, u me uvremenu, njezin je otac nastavio praviti probleme, te je 1821. godine zbog ustanka koji je priredio u Napulju, osu en na smrt. S obzirom da je bio britanski državljanin (Malta je bila pod okupacijom Velike Britanije sve do 1964. godine), kazna mu je poništena te je istjeran iz Napulja i deportiran na Maltu. Godine 1825. Maria Tereza i njezina majka su se tako er odselile na Maltu. Smjestile su se u mjestu Rabat, gdje je i otac živio svojim razuzdanim životom, no nikada nisu živjele s njim. Iako joj je majka pokušavala prona i muškarca s kojim bi stupila u brak, Maria Tereza je uvijek odbijala takve prijedloge i eventualne prošnje. Ona je više voljela miran život, i i svakodnevno u crkvu te pomagati siromasima koje bi sretala na ulici. Ljudi koji su ju poznavali govorili su o njezinoj pobožnosti. Nikada nije bila sputana o evim ponašanjem i kada bi ga srela, molila bi za njegov blagoslov. Njezina pobožnost osobito je dolazila do izražaja u župi u Rabatu, gdje je svaki dan odlazila na misu i ve ernju molitvu. Tamo je po prvi put osjetila poziv da postane redovnica te posveti svoj život Bogu u molitvi. Kad je obavijestila roditelje o tome, oni su se suprotstavili, a majka ju je savjetovala da pri eka barem godinu dana prije nego donese kona nu odluku. 1-2/2010.


Samostanski život Dana 16. srpnja 1828. godine Maria Tereza pridružila se benediktinskoj zajednici okupljenoj u samostanu Sv. Petra u Mdini. Odabiru i takav na in života, bila je svjesna da odabire život u molitvi, tišini i poslušnosti. Nakon šest mjeseci, po etkom 1829. godine, zapo ela je novicijat. Dana 4. ožujka 1830. godine izvršila je i posljednji korak u nakani da postane redovnica. To je bio in odreknu a, koji je zapravo bio i posljednji formalni propis na tom putu. U tom se inu odrekla zvanja i naslije a, zadržavši tek ono malo što joj je bilo potrebno za život, s nakanom da se neoptere eno prepusti pomaganju drugima. Zavjete je položila 8. ožujka 1830. godine, te je idu ih dvadeset i pet godina živjela odijeljena od svijeta, u samostanu Sv. Petra. Tijekom tog perioda, nisu samo redovnice u samostanu imale koristi od njezinih djela milosr a i njezinog sveta kog života, ve i mnogi ljudi izvan samostana. Imala je razli ita zaduženja unutar samostana, no ono koje ju je najviše radovalo, bilo je održavanje kapelice, što joj je ostavljalo puno vremena koje je provodila u blizini Presvetog Sakramenta. Osim toga, bila je i portir, što ju je onda zbližavalo s brojnim, siromašnim ljudima koji bi dolazili i na vratima samostana tražili hranu. No treba re i da se Maria Tereza susretala i s problemima unutar samostana. Naime, ona je pokušavala unijeti neke promjene u život zajednice da bi tako pomogla zajednici da živi više u skladu s benediktinskim pravilom i op enito samostanskim životom. Neke su redovnice bile poprili no ljubomorne na nju s obzirom da su ju mnogi obožavali. Bila je na glasu kao ona koja se odri e i žrtvuje za druge. Najbolje što je imala, odje u, hranu, davala je onima u potrebi.

Misti ni vrt duše koja voli Isusa i Mariju Za vrijeme života u samostanu puno je pisala, a najpoznatije djelo koje je napisala nosi naslov Misti ni vrt duše koja voli Isusa i Mariju. To je zapravo zbirka njezinih osobnih duhovnih re eksija, napisanih u obliku dnevnika, izme u 15. kolovoza 1835. i 3. svibnja 1843. godine. Osim toga napisala je i veliki broj molitava koje se i danas mole unutar zajednice. Iako je njezin materinski jezik bio talijanski, trudila se nau iti malteški, te je pisala i neke molitve na malteškom. Tijekom redovni kog života bila je sjajan primjer poštovanja prema benediktinskom pravilu, djelima milosr a, posve enosti Kristu i Djevici Mariji te potpunoj predanosti Bogu. Posljednjih godina života zdravlje joj je bilo ozbiljno narušeno, iako nikada i nije bila potpuno zi ki zdrava. No, usprkos tome, uvijek je iznova nastojala živjeti normalnim životom unutar zajednice i biti pozitivan primjer drugima. Dana 25. velja e 1855. godine, u etrdeset i osmoj godini života, shvatila je kako joj se bliži kraj. Unato tome što joj je medicinska sestra savjetovala da ne 1-2/2010.

ide na misu toga dana, ona se uputila te se, nakon što je primila pri est, vratila u svoj krevet. Nedugo zatim je preminula. Nakon što se vijest o smrti proširila Maltom, kod obi nih ljudi moglo se uti: »Umrla je svetica.« Mnogi su ljudi nakon njezine smrti govorili o udesnim izlje enjima i milostima od Boga koje su zadobili zagovorom Marije Tereze. Godine 1892. zapo eo je proces njezine beati kacije. Proglašenju blaženom, izme u ostalog, pridonio je doga aj udesnog ozdravljenja asne majke benediktinke u mjestu Subiaco u Italiji. Naime, ona je ve primila bolesni ko pomazanje, lije nici su se pomirili s njezinom smr u, no njezine molitve, tada službenici Božjoj, Mariji Terezi, u inile su to da je asna majka ozdravila. Mariju Terezu Pisani blaženom je proglasio 9. svibnja 2001. godine papa Ivan Pavao II. U homiliji je Papa naglasio kako je Maria Tereza Pisani »skrivena u srcu Crkve, sjedila do nogu Gospodinovih i slušala njegovu rije (Lk 10, 39), teže i za onim što je gore, a ne za zemaljskim (Kol 3,2)«. »Kroz molitvu, posao i ljubav ona je postala izvor duhovne i misionarske plodnosti, bez koje Crkva, sasvim sigurno, ne može naviještati evan elje«, istaknuo je Papa.

1 Životopis

je nastao na temelju ovih izvora: http://www.vatican.va/news_services/liturgy/ saints/2009/ns_lit_doc_20090426_comensoli_en.html http://www.santiebeati.it/dettaglio/41650 2 Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http://www.ewtn.com/footsteps/BL_Maria_Adeodata_Pisani.htm http://www.searchmalta.com.mt/surnames/pisani/ maria_a.shtml

estitka predsjednika HBK novoizabranom patrijarhu SPC

Predsjednik Hrvatske biskupske konferenci-

je, akova ko-osje ki nadbiskup Marin Sraki , uputio je 23. sije nja estitku novoizabranom patrijarhu Srpske Pravoslavne Crkve, gospodinu Irineju. Tekst estitke u cijelosti glasi: U ime biskupa Hrvatske biskupske konferencije i u moje osobno ime estitam Vam izbor za Patrijarha srpskog, žele i da Vam Gospodin naš Isus Krist obilato iskaže svoj blagoslov i pomo u obnašanju tako zna ajne i odgovorne službe. Ovoj želji pridružujem molitvu Bogu, zajedni kom dobrom Ocu svih ljudi, da naše dvije Crkve neumorno nastoje i svjedo ki sura uju u djelu prožimanja i oplemenjivanja suvremenog društva autenti nim evan eoskim vrednotama, kako bi se po Kristolikom djelovanju naših Crkvi Njegovo Bogo ovje ansko Kraljevstvo dobrote i ljubavi sve dublje ukorjenjivalo u dušama i u ponašanju ljudi. Zvonimir Anci

63














Euharistijsko klanjanje u »Godini sve enikâ« (III.) Josip Filipovi (priredio) Pjesma: Krist jednom stade na žalu (1. kitica) ili neka pjesma »pozivskog« karaktera.

Molitva sv. Ivana Marije Vianneya Volim te, o moj Bože, i moja jedina želja je da te volim do svoga zadnjeg daha. Volim te, o Bože beskrajno ljubljeni i više volim umrijeti ljube i te nego živjeti i jedan trenutak ne ljube i te. Ljubim te, o moj Bože, i jedino želim nebo da bih imao sre u ljubiti te savršeno. Ljubim te, o moj Bože, i jedino se bojim pakla, jer se tamo nikada ne e imati slatka utjeha voljeti te. O moj Bože, ako moj jezik ne može re i u svakom trenu da te volim, želim da ti barem moje srce to ponavlja onoliko puta koliko dišem. Ah! Daj mi milost da patim ljube i te, da te volim trpe i, te da jednog dana izdahnem ljube i te i osje aju i da te ljubim. I što se više približavam svome kraju, više te zaklinjem da umnožiš i usavršiš moju ljubav. Tako neka bude. Amen.

Navještaj Božje rije i (Iv 17, 1-10 ) Iz Evan elja po Ivanu U ono vrijeme Isus podiže o i k nebu i progovori: »O e, došao je as: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlaš u koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vje ni svima koje si mu dao. A ovo je život vje ni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, O e, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i rije su tvoju sa uvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao, jer rije i koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Šutnja i molitva u tišini.

76

Liturgijska gra a Molitve uz otpjev Gospodine, spomeni se da su tvoji sve enici slaba i krhka stvorenja. Zapali u njima vatru svoje ljubavi. Molim te za sve enike vjerne tebi, ispunjene tvojim žarom, a i za sve enike koji su ve pomalo umorni, nemarni ili nevjerni. Molim te za sve enike koji rade u ovoj sredini ili u dalekim misijskim zemljama. Molim te i za one koji trpe samo u, napuštenost, koji su napadani i odba eni. Molim te za sve mladomisnike i mlade sve enike, za ostarjele, za sve bolesne i one na samrti. Isuse, preporu ujem ti sve enike koji su mi na poseban na in dragi. Molim te za sve enika koji me je krstio, pri estio i krizmao. Molim te za one sve enike koji su me odrješivali od mojih grijeha, koji su prikazivali svete mise, na kojima sam sudjelovao i blagovao tvoje Tijelo i Krv. Molim te i za one koji su me pou avali i duhovno odgajali, i za one koji su ostavili traga u mom životu i kojima dugujem svoju najve u zahvalnost. uvaj ih u svome Presvetom Srcu i daruj im obilan blagoslov, sada i u vje nosti. Amen. Otpjev: O Bože, zar si pozvao mene… Tako esto o njima ne vodimo uop e ra una… Kao da su dio obvezatnog interijera crkve… Nekakav uslužni servis… Uvijek im tražimo mane i kritiziramo ih… Uglavnom bez razloga… Radi jednog koji je posrnuo sve ih osu ujemo… Tek kada nas nevolje svladaju, onda shvatimo koliko nam zna e… I kako bi nam teško bilo bez njih: bez naših SVE ENIKA. Gospodine, blagoslovi ih, vodi ih, uvaj ih! Otpjev: O Bože, zar si pozvao mene… Gospodine, mnoge su la e ostavljene žalovima kako bi oni koji ih ostaviše lakše slijedili tebe… Mnoge su la e ostavljene žalovima zamišljenih budu nosti, dje jih snova što biti sutra… Žalovima planiranih zanimanja i usporedbi s mnogim junacima… Mnoge su la e ostavljene žalovima, jer si naišao ti, U itelju… jer si pružio prst i izgovorio ime… 1-2/2010.


Mnoge su la e ostavljene žalovima, jer si pozvanima darovao cijeloga sebe, svu svoju ljubav i snagu Duha,

Da ispravno naviještaju vjeru Tvoje svete Crkve, molimo Te, usliši nas! Da se dostojiš sve svoje sve enike posvetiti, molimo Te, usliši nas!

I oni ti ne odolješe… Otpjev: O Bože, zar si pozvao mene…

Litanije za svetost sve enika Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se! Kriste, uj nas! Kriste, usliši nas! O e, nebeski Bože, smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se! Duše Sveti Bože, smiluj nam se! Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se! Isuse, vje ni i veliki Sve eni e, daj nam svetih sve enika! Isuse, koji si svoje apostole pomazao Duhom Svetim, daj nam svetih sve enika! Isuse, koji si svoju Žrtvu povjerio rukama sve enika, daj nam svetih sve enika! Isuse, koji si svojim sve enicima naložio da naviještaju Božju Rije , daj nam svetih sve enika! Isuse, koji si svojim sve enicima dao vlast da opraštaju grijehe, daj nam svetih sve enika! Isuse, koji si njima dao mo da dijele blagoslov, daj nam svetih sve enika! Isuse, posredni e izme u Boga i ljudi, daj nam svetih sve enika! Isuse, vrhovni Pastiru naših duša, daj nam svetih sve enika! Da svojoj Crkvi daruješ dovoljan broj svetih sve enika, molimo Te, usliši nas! Da mnoge mlade ljude oduševiš za sve eni ku službu, molimo Te, usliši nas! Da tvoji vjernici sve eni ki stalež s poštovanjem podupiru i promi u, molimo Te, usliši nas! Da bi naši sve enici doista bili sol zemlje, molimo Te, usliši nas! Da oni svojim svetim životom mogu bit svjetlo svijeta, molimo Te, usliši nas! Da za Tebe i Tvoje vjernike rado podnose siromaštvo i trpljenje, molimo Te, usliši nas! Da imaju veliko poštovanje Tvoje nazo nosti u svetoj Euharistiji, molimo Te, usliši nas! Da velikom ljubavlju aste Presvetu Djevicu Mariju, molimo Te, usliši nas! Da posjeduju snagu mu enika, svjetlo ispovijedalaca, isto u djevica, molimo Te, usliši nas! Da mogu voditi narod njima povjeren putem vje nog spasenja, molimo Te, usliši nas! 1-2/2010.

Jaganj e Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine! Jaganj e Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine! Jaganj e Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine! Pomolimo se. Isuse Kriste, vje ni veliki Sve eni e, koji si se za spasenje svijeta na križu žrtvovao, molimo Te, daj svijetu svetih sve enika, pravih pastira naših duša, ispunjenih pravom ljubavlju prema Tebi, da nas revnoš u svoga poslanja dovedu k Tebi i u vje ni život. Amen. Pjesma: Krist jednom stade na žalu (2. kitica) Šutnja i molitva u tišini.

Molitva za sve enike (mole zajedno svi vjernici) Gospodine, ti naše župe, u zajedništvu s nadbiskupom našim Marinom, predvodiš službom naših sve enika. Pogledaj njihov život i službu. Kad nas okupljaju oko tebe, neka u njima i u nama rastu tvoji milosni darovi. Blagoslovi ih i zbog posebnog predanja, jer su, pozvani od Crkve, tebi na uzdarje pružili svu svoju ljubav. Daruj im mudrost, vedrinu i ustrajnost. Pridiži ih u slabostima. Neka uvijek ostanu ‘u Krista zagledani’. Nama oprosti kad ne prepoznamo njihov zanos i dobrohotne korake. Daj da ih podupiremo razumijevanjem, dijalogom i plodnom suodgovornoš u, za naše spasenje u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. Amen. Pjesma: O tolika Tajna to je ili Divnoj dakle (Pjesmarica župne zajednice, br. 534. ili 533.) Blagoslov s Presvetim Pjesma: Pohvale Imenu Božjem (Pjesmarica župne zajednice, br. 535.) Pjesma: Krist jednom stade na žalu (3. kitica) ili druga prigodna pjesma.

77


Druga korizmena nedjelja

Prakti ni rad s Biblijom

(Post 15,5-12.17-18) Knjiga Postanka me u svojim temama na tre em mjestu govori o »postanku« židovskog naroda. Prve dvije teme su postanak svijeta i postanak ovjeka. Tekst koji govori o Abrahamu i o doga ajima u njegovu životu, u ovom obliku potje e, najvjerojatnije, iz vremena monarhije. Nakon izbavljenja iz Egipta, sklapanja Saveza i lutanja pustinjskim predjelima, Židovi su kona no ušli u Kanaan i zaposjeli ga. Mnogi su si postavili pitanje kako je bilo mogu e da oni, kao jedan od manjih i slabijih naroda, nadvladaju sve prepreke, zaposjednu tu u zemlju i postanu brojan narod. Odgovor na to pitanje nudilo je podsje anje na davno Božje obe anje Abrahamu (potvr eno zakletvom) o zaposjednu u zemlje i brojnom potomstvu. Bog je bio taj koji je Abrahama pokrenuo na putovanje prema zapadu u, tada još uvijek, njemu nepoznatu zemlju koju mu je obe ao kao novu domovinu. Bog je bio taj koji je vodio sve doga aje njihove povijesti. Od svih sudionika te povijesti tražio je bezrezervno pouzdanje u dana obe anja. Sve je to, kako svjedo i današnje itanje, bilo potvr eno sklapanjem saveza. Upe atljiv je i dio obreda koji govori o prinošenju žrtve uz sam obred sklapanja saveza. Prema hetitskom obi aju (prilikom sklapanja tzv. sizerenskog saveza) rasijecane su životinje na pola i niži u savezu prolazi izme u rasje enih polovina i izjavljuje da prihva a da se ista sudbina dogodi njemu – ako bude iznevjerio sklopljeni savez. Zaposjedanje i posjedovanje zemlje i brojnost naroda (u vrijeme monarhije!) pokazuju Božju vjernost davno danom obe anju. Imamo li mi Abrahamove (i židovske) vjere i ustrajnosti u iš ekivanju ispunjenja onoga što je Bog obe ao?

Tre a korizmena nedjelja (Izl 3,1-8a.13-15) Nakon Abrahama, Mojsije je (kronološki gledano) drugi lik židovske povijesti, ija je sudbina ugra ena u ispunjavanje Božjih obe anja. Narod je u Egiptu izvrgnut tla enju i teškim uvjetima života. Bog to nije namijenio svome narodu i zato mora intervenirati da se to stanje promijeni. Kao dio toga preokreta pojavljuje se Mojsije. Bog ga poziva. I on, poput Abrahama u itanju prošle nedjelje, postavlja mnoga pitanja o mogu nosti ispunjenja Božjih obe anja. Bog nudi znakove kojima potvr uje svoju odlu nost uplesti se u ljudsku povijest i (pre)okrenuti sudbinu naroda. Želi ih približiti nekoliko koraka bliže ispunjenju davnih obe anja o posjedovanju zemlje i broj*Voditelji rada u skupinama mo i e, poznavaju i mogu nosti svojih skupina, izabrati najprikladnije metode za obradu predloženih tekstova.

78

nom potomstvu. I od Mojsija se traži vjera – shva ena kao bezuvjetno povjerenje u onoga koji preuzima inicijativu i sve vodi. Navikli smo današnji tekst shva ati na naš na in. Božje ime JAHVE doslovno shva amo prema danom prijevodu – Ja sam koji jesam! No taj prijevod je ve uvjetovan gr kim prijevodom izvornoga teksta koji Božje ime de nira u stati kim kategorijama postojanja. Bilo bi bliže izvorniku shva ati zna enje Božjeg imena – Jahve – kao Prisutni, kao onaj koji je prisutan u židovskoj povijesti, koji bdije nad njima i prati ih. Bog je dio povijesti židovskoga (i ostalih) naroda. On sve to vodi i usmjerava prema cilju koji je on odredio i ljudima obe ao. Uvi amo li mi to u doga ajima naših životâ i našega vremena?

etvrta korizmena nedjelja (Jš 5,9a.10-12) Tre i lik u nizu ispunjavanja Božjih obe anja jest Jošua. On uvodi Židove u zemlju koju im je Bog obe ao. Današnje itanje opisuje slavlje prve Pashe nakon ulaska u zemlju. Situacija se mijenja. Nema više potrebe za Božjom »intenzivnom« brigom za narod. Nema više mane. Narod se može hraniti plodovima zemlje u koju ih je Bog uveo. To je razlog radosnog zahvaljivanja i veselja zbog toga što se Božja obe anja ostvaruju. Korak po korak, etapa za etapom, postaje vidljiva Božja odlu nost u ostvarivanju svega što je obe ao. Potrebno je uo iti da u tom povijesnom hodu Bog nikada ne ini ništa umjesto ljudi. On ih vodi, ohrabruje i poti e da idu njegovim putovima. Izravno se uklju uje u doga aje tek kad ljudske sile i zalaganje nisu dovoljni da se prebrode nastale teško e. To bi trebali shvatiti vjernici svih vremena. Bog je uz ljude, prati ih i poti e. Ne želi ništa u initi umjesto njih – ali je tu (kao Prisutni!) da se umiješa kad ljudi iscrpe sve svoje mogu nosti. Tako se njegova povijest ostvaruje kao svojevrsni povijesno – egzistencijalni »dijalog« Boga i ovjeka. Koje je naše mjesto u toj povijesti?

Peta korizmena nedjelja (Iz 43,16-21) Ovaj kratki tekst proroka Izaije brojni komentatori nazivaju »još jednim remek djelom židovskog pjesništva«. Drugi Izaija (djeluje za vrijeme babilonskog sužanjstva 587. – 538. pr. Kr.) govori o onom emu Židovi idu u susret. Situacija u sužanjstvu je teška. Zbog vlastitih zastranjenja narod se doveo u položaj da ne vidi budu nosti. Zahvatilo ih je bezna e. Kao da su propala i poništena sva Božja obe anja. Narod 1-2/2010.


je svojim neodgovornim ponašanjem upropastio sve ono što je Bog do tada u inio za njih. Kratkovidnim i svojeglavim ponašanjem okrenuli su se od Boga i pokušali preuzeti vlastitu sudbinu u svoje ruke. Posljedice su bile o ite. U takvim okolnostima nastupa prorok. On je nositelj Božje poruke nade i ohrabrenja. Ve je jednom u povijesti Bog morao osobno izbavljati narod od tla itelja. Sad e to opet u initi. Ne kao ponavljanje, kopiranje, prošlosti. Bog uvijek ini nešto novo. Kao što je nekada izveo Židove preko mora, sada e

ih izvesti kroz pustinju. Ona ne e više biti neprijateljska prema njegovu narodu. Bog e vodu stvoriti u pustinji, rijeke u stepi. Božji narod, njegov izabranik, pobjedonosno e se vratiti u zemlju iz koje je odveden. Bog kaže: »I narod koji sam sebi sazdao moju e navješ ivati hvalu!«. ovjek Bogu može odgovoriti samo svojom zahvalnoš u. To e ujedno biti i najbolje svjedo anstvo i navještaj Božjih velikih djela. Uostalom, to je zada a i uloga i današnjih vjernika. Marko Tomi

Proslavljena ponovna uspostava Sisa ke biskupije U sisa koj katedrali Uzvišenja sv. Križa u subo-

si vodio moj život do sada. Ne napusti me ni od ovoga današnjeg dana, u novoj službi - za koju vjerujem da mi je dana po tvojoj volji. Molim Te, Gospodine, ne ostavi me. Molim Te, Gospodine, uvaj me. Ti znaš da sam ja nevrijedan službe koja mi je povjerena, ali ja jednako tako znam kako Ti voliš upravo slabe izabirati za svoje poslanje. Tebe, koji si prijatelj ljudi, molim u ini i mene prijateljem svima, u ini me odsada svakome bližim, pristupa nijim i jednostavnijim. U ini me svojom ispruženom rukom pomo nicom dragom našem nadbiskupu Josipu, svoj bra i u biskupstvu, svim prezbiterima i akonima, svakom bratu i sestri u našoj i sveop oj Crkvi i svakom ovjeku. Daj da samo Tebe u svim ljudima ljubim. Gospodine, Ti znaš. Ti sve znaš. Amen.«

estitaju i biskupu Koši u, kardinal Bozani podsjetio je kako je podru je nove biskupije obilježeno tragovima teške i bremenite povijesti toga kraja. »Puno je mu eni ke krvi proliveno na ovu zemlju sve do posljednjeg rata devedesetih godina protekloga stolje a, emu si i ti svjedok, jer si kao sve enik dijelio prognani ku sudbinu povjerenog ti naroda«, rekao je kardinal, a biskupu Koši u estitao je na imenovanju i povjerenju koje mu je o itovao Sveti Otac. Kardinal je zahvalio i sve enicima Sisa ke biskupije za dosadašnju vjernu suradnju u zajedništvu Zagreba ke nadbiskupije, a vjernike Crkve sisa ke pozvao da novoga pastira kojega im šalje Papa i po kojem je me u njima nazo an Gospodin Isus, vrhovni sve enik, prime s poštovanjem i ljubavlju.

Rije i pozdrava i estitke

tu 6. velja e sve anim misnim slavljem proslavljena je ponovna uspostava Sisa ke biskupije te je u službu uveden sisa ki biskup Vlado Koši . U koncelebraciji su bili kardinali Josip Bozani i Vinko Pulji , apostolski nuncij u RH nadbiskup Mario Roberto Cassari, generalni tajnik Sinode biskupa nadbiskup Nikola Eterovi , predsjednik HBK akova ko-osje ki nadbiskup Marin Sraki , hrvatski nadbiskupi i biskupi, biskupi susjednih zemalja, provincijali redovni kih zajednica, te još oko 150 sve enika pristiglih iz cijele Hrvatske. Na po etku mise, nuncij Cassari pro itao je Bulu o imenovanju dijecezanskog biskupa, nakon ega je zagreba ki nadbiskup kardinal Josip Bozani biskupu Koši u predao pastirski štap te ga uveo u službu.

Molitva biskupa Koši a Misno slavlje nastavio je predvoditi biskup Koši . Na po etku propovijedi, vidno dirnut okupljenim mnoštvom vjernika, biskup Koši na osobit na in pozdravio je vjernike Sisa ke biskupije. Pro itao je molitvu koju je zapisao prije to no 11 godina, kada je bio zare en za biskupa. »Gospodine, ti

1-2/2010.

Nakon otpjevanog Tebe Boga hvalimo pozdravnu rije i estitku biskupu Koši u i Sisa koj biskupiji u ime svih biskupa, lanova HBK, izrekao je predsjednik HBK akova ko-osje ki nadbiskup Marin Sraki . »Izražavam našu bratsku podršku molitvom da odgovarate na dobro vjernika i sve enika. Molimo i želimo da kao biskup, pastir sisa ke Crkve, stvarate i uvate crkveno i narodno jedinstvo i zajedništvo. Molimo Gospodina milost da sijete nadu tamo gdje su nepravde, da naviještate Evan elje društvene pravde, solidarnosti, mira, slobode, gospodarske ravnoteže, da budete znak Kristova pomirenja, da zajedno sa svojim sve enicima ispravljate zlo grijeha, zlo koji dijeli ovjeka od Boga, ovjeka od ovjeka, ovjeka od njega samoga. Budite vidljivi znak ljubavi Isusa dobrog pastira koja se o ituje prema svima, pojedincima i skupinama, puna suosje anja utjehe, prijateljstva. Molimo milost Gospodina da budete znak sigurnosti vjere, te navjestitelj Kristove istine. Naviještajte istinu u zgodno i nezgodno vrijeme, bez straha i bez dvozna nosti, bez obzira svi a li se to nekome ili ne«, pozvao je nadbiskup Sraki . IKA

79


Prva nedjelja korizme

RIJE : Homiletska gra a C

Uvod i pokajni ki in Prva Božja zapovijed veli: »Ja sam Gospodin, Bog tvoj. Nemoj imati drugih bogova uz mene!« Židovima je u drevnim vremenima to bilo važno staviti na prvo mjesto, jer su bili okruženi mnogoboža kim narodima, pa je postojala stalna napast da se po nu klanjati drugim bogovima. Me utim, i mi smo skloni astiti i slaviti nekog ili nešto što nije Bog, i mi esto puta smatramo nekoga ili nešto važnijim od naših krš anskih na ela. Tako, zapravo, postajemo sli ni onima koji u Boga ne vjeruju. Neka nam Bog oprosti sve naše nevjernosti i našu nevjeru. • Gospodine, ti si jedini Bog, ti si Stvoritelj svega. Gospodine, smiluj se! • Kriste, Spasitelju, ti si bio poslušan sve do smrti. Kriste, smiluj se! • Gospodine, Samo se tebi želimo klanjati i tebi služiti. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Mladi e rado re i da »obožavaju« odre enu glazbu ili odre enog glumca ili pjeva a. Štoviše, esto e re i da »obožavaju« odre eno jelo ili slasticu. Pa im onda, redovito, sve enici ili vjerou itelji (uzaludno) skre u pozornost na to da »obožavati«, zapravo, zna i štovati nekoga kao Boga, pa se, prema tome, jedino Boga može obožavati. Me utim, pitanje je i dublje i složenije.

Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi! uli smo u evan elju. avao kuša Isusa u pustinji i, izme u ostaloga, nudi mu svu zemaljsku vlast i slavu, pod uvjetom da se Isus njemu, avlu, pokloni. Isus ne pristaje i odgovara: »Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!« To je bila izuzetno snažna napast. Kako su jake u ovjeku odre ene žudnje! Pomislite samo na osje aj kad se na ete u trgova kom centru i shvatite da ste zaboravili nov anik. Neugodan osje aj. Naprotiv, kako je ugodno kada si novcem možete nešto priuštiti… Pa onda, što sve ovjek ne ini da više zaradi, da stekne neki društveni ugled, da zadobije politi ku mo , da bi mogao gospodariti, da bi se mogao igrati ljudskim sudbinama. Mo i vlast… U povijesti su vladari rado naglašavali da vladaju božanskom miloš u i Božjim odabranjem. Bilo ih je dosta koji su se nazivali sinovima Božjim, dok su drugi otvoreno smatrali da su bogovi. Pa i danas, kada to nitko baš tako otvoreno ne govori, treba samo pogledati kako se velika svita novinara, fotoreportera, »obožavatelja, laskavaca, sigurnosnih službi vu e za »velikima«, »poznatima«, »spasiteljima«, »junacima«, »o evima nacije«, »pro-

80

rocima«, »Božjim ljudima«… Ah, vlast! Popularnost! Klicanje mnoštva! Otvaranje svih vrata! Neprestano klicanje mnoštva…

Krist, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom… Pogledajmo Isusa. Pravi Bog i savršen ovjek. Jedinoro eni Sin Božji. Mesija i Spasitelj. Vje na Božja rije . Onaj po kome je sve stvoreno, koji je iznad svega. On je uzeo lik sluge te, kako veli Poslanica Filipljanima, on, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sli an; obli jem ovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu… (Fil 2,6-8). Isus je tražio slavu O evu i naglašavao kako on jednostavno ini samo ono što je njegovu Ocu milo. Kad su ga nakon udesnog umnažanja kruha i riba htjeli zakraljiti, on se izmakao. Evo još jednog dobrog primjera. Isus je inio mnoga udesa. Pogledajmo kako mnoštvo reagira: Gledaju i kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova (Mt 15,31). Boga su slavili, a ne toliko Isusa, jer u tome trenutku još u njemu nisu mogli prepoznati pravoga Sina Božjega.

Mi kao klanjatelji Isus naglašava: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi! To je zapovijed koja je uvijek suvremena. Pogledajmo. Zar svi mi nismo skloni tražiti i zahtijevati da nam se priznaju zasluge za ono što inimo? Skloni smo zahtijevati da nam se prizna da smo mla i, ljepši, sposobniji, bogatiji ili da smo stariji, ugledniji, pametniji, ovisno o tome o kome se radi. Iako svi glumimo skromnost, koji puta emo se jako potruditi da dobijemo neko priznanje, da se o nama piše, da budemo u medijima, da nas svi pozdravljaju, da nam laskaju, da nas tapšaju po ramenu… Zato emo se uvrijediti ako takve pohvale ne dobijemo ili ih ne dobijemo dovoljno. A na koncu ispadne da nam je uvijek premalo. A što re i o onima koji su istaknutiji u društvu, pa i u Crkvi! Važni su nam u tome slu aju takozvani »statusni simboli«: odje a, automobil, prva mjesta na javnim priredbama, mjesto u udarnim vijestima… S druge strane, svi mi tome pridonosimo. Ve od najranije mladosti imamo svoje idole, lijepimo po zidovima slike športaša i inih zvijezda, postajemo fanati ni i zagriženi navija i ili pripadnici odre enih ideja, politi kih stranaka i tome sli no. Ukratko, tamo gdje manjka vjere i pouzdanja u boga, tamo nastaju idoli. I to je sva istina. Zato nam odumire naša zapadnoeuropska kultura. Jednostavno, odbacili smo Boga i klanjanje Bogu, i 1-2/2010.


okrenuli se nekim nazovivjerskim pokretima. Pa se onda govori o zdravom na inu života, o održivom razvoju, o ekologiji, što po sebi može biti dobro, ali nas kao neka novovjeka vjera ostavlja praznima. Jer srce ovjekovo teži za istinskim, trajnim, neprolaznim, vje nim. Teži za Bogom. Naglašava se kult zdravoga tijela, lagodnog života, provoda. Visoko na ljestvici stoji isprobavanje ovih i onih proizvoda. Prestali smo biti ljudi, a postali smo potroša i. I onda nikada ne možemo utažiti svoju glad i že za novim, ja im, bržim, zabavnijim, »lu im«, »otka enijim«… U kojoj su mjeri danas prepoznate kao vrednote: vjernost, strpljivost, brak, obitelj, odgoj djece, samozatajnost, žrtva, ravnanje života prema evan elju? Kada maknemo Boga iz svoga života, u nama ostaje neizmjerna praznina koju nitko i ništa na ovome svijetu ne može ispuniti. Naglašavamo: stvari kojima se okupljamo po sebi nipošto ne moraju biti loše (kao što je npr. briga za okoliš). Me utim, ukoliko se bilo emu od toga po nemo klanjati, ostavljaju i Boga i njegove zakone po strani, bit emo nesretni. Zato se onda i doga a – neka nam se Bog smiluje! – da se više brinemo za napuštene pse, negoli na nero enu djecu. Zato su nam udarne vijesti u novinama koja je slavan osoba bila gdje vi ena, što su imali na sebi, kakav su automobil vozili, te tko se rastao i tko je pronašao »novu ljubav«… Zato nam se i doga a da su nam kandidati za najviša mjesta u državi ljudi koji imaju jedno dijete i ljube se sa svojim psom… Isusu nam je uzor u poniznosti i posvemašnjoj vjernosti Ocu. Zato nam danas veli: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi! Svatko od nas – i ja i vi – u tome nismo besprijekorni. Neka nas Bog Duhom Svetim nadahne da vidimo gdje su naši idoli i kako se možemo vratiti Bogu da mu služimo. U tome nam sigurno ne e uzmanjkati Božje pomo i.

2. nedjelja korizme Uvod i pokajni ki in Bog nas poziva na velike stvari. Na po etku povijesti spasenja Bog je pozvao Abrahama da krene u Obe anu zemlju. On je Bogu povjerovao i u inio što je Bog od njega tražio, pa je tako postao praocem Izabranoga naroda u kojem je ro en Spasitelj, Krist, Gospodin. Bog je pozvao Pavla, progonitelja i nasilnika, da bude navjestiteljem evan elja. Pavao se – Božjom miloš u – pokazao vrijednim toga poziva. Uz toliko mnoštvo drugih svijetlih likova Crkva nam danas pred o i stavlja ovu dvojicu kao primjere ljudi koji su – pošavši za Bogom – napustili svoje ovozemaljske planove. Mi smo svjesni da nas ovozemaljske zamamnosti esto odvajaju od Boga i od poziva koji Bog ima za nas. Zato emo se pokajati za sve svoje grijehe i propuste, da budemo dostojni ovih svetih otajstava. 1-2/2010.

• Gospodine, ti si nam pripravio stanove na nebesima. Gospodine, smiluj se! • Kriste, ti nas pozivaš da te nasljedujemo u poniznosti i predanosti. Kriste, smiluj se! • Gospodine, ti nas pozivaš da budemo svjetlost svijeta i sol zemlje te tako budemo primjer svojim bližnjima. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Stari se ljudi s radoš u i nostalgijom sje aju davnih vremena svoje mladosti, sve uvjereniji kako je onda sve bilo i ljepše i bolje. Tako smo i mi krš ani skloni romanti no vjerovati kako su prvi krš ani u doba apostola, i neposredno nakon njih, bili oduševljeni, vjerni i spremni život dati za Krista. Me utim, Pavlove nam poslanice svjedo e o tome kako je i u onim prvim vremenima bilo onih koji su sebe nazivali krš anima, a živjeli su protivno osnovnim na elima krš anstva.

Mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova Tako Pavao u Poslanici Filipljanima danas s puno žara veli: esto sam vam govorio, a sada i pla u i govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Danas ne znamo sa sigurnoš u što su ti »mnogi« inili i zašto ih Pavao oštro prekorava. Možda su to bili krš ani iz židovstva, koji su se još uvijek uvelike oslanjali na židovske uredbe glede prehrane i obrezanja, obezvrje uju i time važnost križa Kristova. A možda su to bili krš ani koji su mislili da je dovoljno biti kršten i Krista priznavati, a da pritom vlastiti moralni život nije bitan. Ovo je jasna opomena i za naš krš anski život. Zašli smo u korizmu. Sada je posebno pogodno vrijeme da razmislimo, u kojoj smo mjeri, svjesno ili nesvjesno postali protivnici križa Kristova, misle i samo na trbuh i ispraznu slavu. Mi ljudi tako lako skliznemo, s onoga duhovnog i uzvišenog, u obi no ovozemaljsko razmišljanje i djelovanje. Tako i mi cijenimo svoje krš anske svetinje, a u isto vrijeme se poglavito i ponaj eš e brinemo o isto ovozemaljskim probicima. Važan nam je posao, važan nam je uspjeh, bitno nam je da nam dijete upiše dobru školu ili fakultet, skrbimo se oko vlastitog zdravlja i zdravlja djece. Djeci omogu ujemo moderne izvanškolske aktivnosti, brinemo se oko prehrane, zimovanja i ljetovanja, oko toga da ne zaostajemo za drugima u novim modnim detaljima, po evši od mobitela i razli itih ku nih »igra aka«. I tko e sad tu još imati vremena za Boga, za molitvu, za sakramente… A što re i za izri ito udaljavanje od evan elja po grijesima i nastranostima? Zabavljeni ovosvjetskim brigama olako zaboravljamo Božje zapovjedi. Zato nam danas Pavao »pla u i govori«, da bi nam se moglo dogoditi da nam svršetak bude propast.

81


Naša je pak domovina na nebesima… I onda dolazi ono što danas zvu i gotovo nemoderno. Pavao želi usmjeriti naš pogled prema nebesima. Veli: Naša je pak domovina na nebesima, odakle iš ekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima mo sve sebi podložiti on e preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobli iti ga tijelu svomu slavnomu. Važno je to uvijek iznova govoriti. Mi smo tako esto sli ni lakomislenoj djeci. Govorimo im kako se približava kraj školske godine, kako e uskoro vrijeme ispita, kako valja štedjeti novac, kako, jednom rije ju, treba misliti na sutrašnji dan, na budu nost. Me utim, mladi kao mladi, redovito misle na »sada« i »odmah«. Tako i mi. Jurimo ovim životom kao da ovdje, na Zemlji, nikad ne e prestati. A, zapravo, kao što za mlade, prije ili kasnije, pro e vrijeme školovanja i zapo inje odgovorni život, tako se i u našem slu aju naš život troši i ide svome koncu. Pa je prema tome mudro da se spremamo za onaj život koji je vje an i koji nikada ne e pro i. Naša je domovina na nebesima! Ta injenica treba odre ivati svekoliko naše djelovanje ovdje na Zemlji. Veli ona stroga poslovica: »Pitat e te starost, gdje ti je bila mladost.« Tako i mi možemo re i da emo se možda jednoga dana s gor inom zapitati u što smo potrošili svoj život. Zato nas Pavao tješi da e nas Krist posvema preobraziti, da e nas osloboditi ovozemaljskog trpljenja, tjeskobe i ovozemaljskih muka te nas pridružiti onoj nebeskoj slavi u koju je on ušao poslije svoga uskrsnu a. U tome smislu, vedro kro imo ovim životom unato poteško a, nevolja i križeva koji nas na putu susre u.

Nasljedovatelji moji budite i promatrajte I sada dolazi ono što je osobito neobi no. Veli Pavao na po etku današnjega odlomka: Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Netko bi mogao kazati da je to Pavlu lako re i, ta ipak je on sveti Pavao. Me utim, nitko nije besprijekoran, nitko nije bez ikakve mane, pa ni sveti Pavao! Doduše, on se u velikoj i herojskoj mjeri doista predao svome poslanju i živio za Krista i evan elje. Zato je mogao re i svojim vjernicima da ga nasljeduju u njegovoj predanosti za Krista, da ga nasljeduju po tome što nipošto ne dopušta da ga ovozemaljske zamamnosti odvoje od Krista. Za sebi veli da ne živi on, nego Krist u njemu, za sebe veli da je »zahva en Kristom«. Pavao je doista bio Božji ovjek. To i za nas vrijedi. I mi smo pozvani – a to Božjom pomo u i možemo i trebamo ostvariti! – da nam Krist i njegovo Evan elje budu u životu najvažniji. Mi možemo i trebamo živjeti kao djeca Božja. I, što je najvažnije, mi možemo i trebamo biti primjer vjerni kog života i zalaganja. Isuviše ima rije i u našem životu. Isuviše govorenja, agitiranja, promidžbe, medija, itd.… Ovome svijetu treba svjedoka. A svatko od nas može svjedo iti blagost,

82

vjernost, razboritost, strpljivost. Svatko od nas može pokazivati da vrednuje obitelj, da vrši Božje zapovijedi, svatko od nas može životom pokazivati da mu je prvenstveno stalo do duhovnih i vje nih vrednota, a ne do kratkotrajne ovosvjetske slave. Primjeri nas privla e, a ne same rije i. Dao Bog da svi budemo nasljedovatelji svetih apostola koji su izgarali za evan elje te da, kona no, svi budemo nasljedovatelji Krista koji nije došao biti služen, nego da služi i život svoj dade za mnoge. Velikom Kristovom miloš u mi to možemo.

3. nedjelja korizme Uvod i pokajni ki in Danas emo uti kako se Bog objavio Mojsiju iz jednog grma koji je gorio, ali nije izgarao. I onda Bog progovara Mojsiju: »Izuj obu u s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.« I mi danas stojimo pred Gospodinom. Danas emo slaviti velika i uzvišena otajstva. Bog e nam govoriti po naviještenoj rije i. Slavit emo veliko otajstvo Kristove smrti i uskrsnu a. Me u nama e se dogoditi, kako to Pismo veli, prolazak Gospodnji. Otajstva su to koja nikada ne možemo do kraja sagledati i premjeriti. Zato bismo htjeli, slikovito govore i, »izuti« obu u grijeha, tj. skinuti sa sebe breme naših zlo a, da bismo, po Božjem oproštenju, bili dostojni ovih velikih i uzvišenih otajstava. • Gospodine, ti si svoj narod po svetim prorocima pozivao na obra enje. Gospodine, smiluj se! • Kriste, svojom smr u i uskrsnu em ti nas istiš od svih naših opa ina i iniš dionicima nebeskog kraljevstva. Kriste, smiluj se! • Gospodine, ti i nas pozivaš na obra enje da bismo bili dostojni tvojih velikih i uzvišenih darova. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju uli ste sigurno za neki od ovakvih slu ajeva. Mladi ovjek teško strada u prometnoj nesre i i padne u duboku komu. Ne reagira. Ne budi se. I tako mjesecima. Godinama. Lije nici vele da je to stanje ireverzibilno, tj. da se pacijent nikada ne e probuditi. Me utim, njegovi najbliži, njegovi roditelji, uz pomo ro aka i prijatelja, neprestano su uz bolesnika. Pri aju mu, masiraju mu udove, miluju ga. I gle, uda! Nakon višegodišnje duboke kome, bolesnik se budi. Onda kad su mnogi i premnogi – i kako se to kod nas rado veli – ak i »struka« rekli da je slu aj beznadan. Složit emo se: samo ljubav može initi ovakva uda. Ljubav koja jednostavno ini uda. Tako se mi ponašamo prema onima koje ljubimo. Nikad ne odustajemo od onih koje ljubimo, makar ih svi drugi otpisali kao nekorisne i nepopravljive. Eto, upravo o 1-2/2010.


tome nam govori kratka i jednostavna Isusova prispodoba iz današnjeg evan elja.

Posijeci je! Škrta i kamenita je zemlja u Palestini. Baš kao i u nas u Dalmaciji. Puno kamena i malo dobre zemlje. Dolazi ovjek u svoj vinograd i vidi da mu smokva ve tri godine ne ra a plodovima. Širi grane, tjera liš e, a od plodova – ništa. Crpi zemlju i zauzima mjesto plemenitoj lozi. Zato gospodar veli vinogradaru: »Evo, ve tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?« Vinogradar i ne misli tako. On je strpljiv. Ta što su tri godine u životu jednog drveta, jedne vo ke? Zar se ne može dogoditi da po ne donositi plodove tek u etvrtoj, petoj ili desetoj godini? A što re i za ovjeka? Tko i kada može re i da je neki ovjek posvema propao, da je u potpunosti ogrezao u zlu, nekoristan, nepopravljiv, opasan, do srži pokvaren? A mi sli ne sudove donosimo tako lako i olako. Temelj nasilja me u mladima, temelj bahatosti i beš utnosti u privredi i u politici, temelj teških sukoba u obitelji jest upravo naša potreba da se dijelimo na »naše« i »njihove«. Pri emu uvi amo i uve avamo vlastite vrline, a pogreške bojimo ruži astim bojama; dok, s druge strane, naravno, tu e pogreške prebrajamo, umnažamo i uve avamo, ne smatraju i njihove vrline vrijednima spomena. I onda takve svoje protivnike, koje smatramo nepopravljivima, nižima, zlima, takve onda ljude olako » istimo«, sije emo, osu ujemo i pokapamo. U svom srcu pokapamo žive ljude.

Ostavi je… A što ini Bog? U liku vinogradara, nama, sucima i izvršiteljima presuda, Bog, milosrdni Bog progovara: »Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda e ubudu e ipak uroditi. Ako li ne, posje i eš je.« Obratimo pozornost, u ovoj prispodobi, nama strogima vinogradar, koji predstavlja milosrdnog Boga, veli: »Gospodaru!« Upravo to. Mi smo koji puta zemaljski gospodari sudbina ljudi na ovoj Zemlji. Naša odgovornost nije malena! Nadalje, Bog nam u liku ovog vinogradara pokazuje svoju božansku strpljivost. Bog je strpljiv. Bog je pun razumijevanja i ljubavi. A mi ljudi htjeli bismo to odmah »preko koljena« riješiti. Za slabog i grešnog ovjeka olako kažemo: »Ništa od njega!« A Bog se hvata i za malu mogu nost. Pa tako, nakon što je zatajio Isusa, raskajani Petar odmah dobiva oproštenje. Tako Pavao, progonitelj, postaje oru e izabrano. Tako bra a Ivan i Jakov, koji se žele nametnuti ostalim apostolima, nisu zbog toga bili izba eni iz kruga dvanaestorice, nego ih Isus strpljivo odgaja za žrtvu i samoprijegor. Zvu i li 1-2/2010.

nam to previše blago, previše romanti no? Priznajmo, zar se i mi jednako tako ne odnosimo prema onima koje volimo? Koliko puta roditelji svome neodgovornom djetetu uvijek iznova daju novu prigodu, pokazuju i veliku strpljivost i beskrajnu ljubav. Eto, upravo to! Tako bismo se i mi trebali ponašati prema svakom ovjeku, jer se zapovijed ljubavi odnosi na sve ljude.

Još ove godine… Pogledajmo, kona no, i samo stablo smokve. Zasad je dobro prošla. Veli vinogradar: »Pusti je još ove godine…« Nama je dan sadašnji trenutak. Sada za nas nije kasno. Tako Evan elje spominje tragediju onih ljudi koji su došli žrtvovati u hram, pa ih je Pilat dao pobiti, kao i onih drugih na koje se srušila kula u Siloamu. Naši su dani izbrojani i naše je vrijeme ograni eno. Nikada ne znamo koliko nam je vremena dano i ho emo li sutra imati prigode za dobro djelo koje možemo u initi danas. Doista, kako veli Isus, ne bismo trebali Boga iskušavati. Jer, još od osnovnoškolskih dana, tako rado odga amo initi svoje dužnosti, tako da esto ne inimo ono što bismo trebali. Tako smo u školu dolazili bez lektire, pa onda kasnije, nikad nam nije došlo na red da se stvarno odreknemo nekih loših navika, da se stvarno obratimo, da se više posvetimo Bogu, obitelji, svojim dužnostima. Odga amo i odga amo. Jer, ako nešto uporno odga amo, lako nam se može dogoditi da to nikada i ne izvršimo. Zato nas Pavao opominje: Dok imamo vremena, inimo dobro svima (Gal 6,10). Vrijeme nam tako brzo protje e. Zato, opet veli Pavao: Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa (2 Kor 6,2).

4. nedjelja korizme Uvod i pokajni ki in Jedna stara poslovica veli kako je ljudski pasti, ali je avolski ustrajati u zlu. Svi smo grešni, veli Pavao: Po ovjeku u e u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prije e smrt (Rim 5,12). Grešni smo. Bog to najbolje zna. A prvi korak prema Bogu i pomirenju s njime jest ponizno priznavanje grijeha. O tome nam danas govori Božja rije . I mi bismo danas htjeli pred Gospodinom iskreno i ponizno priznati svoje grijehe. Samo emo tako – uz Božje oproštenje i uz Božju milost – biti dostojni ovih svetih otajstava. • Gospodine, ti si nas stvorio da budemo tvoji prijatelji, tvoja ljubljena djeca. Gospodine, smiluj se! • Kriste, svojom smr u i svojim uskrsnu em ti brišeš naše grijehe i ponovno nas iniš ljubljenom djecom Božjom. Kriste, smiluj se!

83


• Gospodine, ti nas pozivaš da u poniznosti i jednostavnosti svakodnevno napredujemo u svakom dobru. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Nitko od nas ne može sama sebe sagledati i razumjeti do u tan ine zašto je u svojoj prošlosti postupio ovako ili onako. Velimo ponekad: »Ne znam što mi je bilo!« I doista ne znamo Koliko je na nas utjecala vlastita narav, odgoj, životne okolnosti, drugi ljudi… Kako god bilo, griješimo. esto. U ve oj ili manjoj mjeri. Tako smo danas u poznatoj Isusovoj prispodobi mogli vidjeti kako lakomislen ovjek može teško pogriješiti. Mladi je omirisao novac. Uvjeren kako sve zna bolje od svoga oca, uvjeren kako s njime zapo inje povijest, uzima novac i u tu em svijetu želi zapo eti bolji život, oslobo en svih ograni avanja. I krah se brzo dogodio. Oni što su mu se pravili prijateljima dok je novca teklo, netragom su nestali kad je novca nestalo. Mladi je odbacio dom i domovinu, a novi je svijet odbacio njega kad je ostao bez i ega. isti o aj.

Sagriješih! I onda mladi po ne razmišljati. Trijezno, logi no. Pogriješio je. To je o ito. Me utim, za prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati. Shvatio je da sluge njegova oca žive puno bolje od njega. Oni imaju kruha napretek, a on gladuje. Zato mladi veli »Sagriješih!« Mi to redovito shva amo u nekom moralnom smislu, što i jest. Eto, mladi skrušeno priznaje, kaje se, itd. Me utim, temelj poniznosti jest zapravo – priznavanje istine. Ovdje je istina teška, ružna, ali je istina. Neuljepšana. Mladi je uludo sve prokockao. Ne može vratiti svoj novac, a niti svoj dobar glas, svoje sinovstvo. Sam sebi priznaje da je pogriješio. Naša nevolja jest upravo u tome da sebi ne priznajemo svoje pogreške, a kamoli drugima. Nalik smo ljudima koji ne žele priznati da npr. imaju povišenu razinu še era u krvi, pa onda odbijaju bilo kakvo lije enje. Koliko god istina bila bolna, treba se s njom suo iti. Pao sam na ispitu, jer sam ljen ario. Imam loš odnos sa svojom djecom, jer sam ih zanemarivao. Moji problemi u obitelji u velikoj su mjeri uzrokovani time što odbijam razgovarati, što bježim u alkohol, kocku i sumnjiva druženja. .. I tako dalje, i tako dalje. Dokle god ne priznamo u emu smo mi (mi, a ne drugi!) pogriješili, ne emo ništa mo i u initi. Bit emo kao noj za kojega se veli da u opasnosti uvu e glavu u pustinjski pijesak… Poniznost nije prenemaganje, nego jednostavno realnost. Samo to. Kako li nam je važna i potrebna ta realnost koju netko naziva poniznoš u. Poniznost je zapravo kruta realnost.

84

Ustat u Sada nastupa vjera. Vjera u vlastite snage i vjera u Božju milost. Mladi je spreman priznati svoj grijeh ocu. Spreman je suo iti se s mogu im o evim odbijanjem, s podsmjehom slugu, s govorkanjima sela… Re i e se: pa, naravno, kad je gladan! Me utim, zar nam se ne doga a da ustrajavamo u svojoj tvrdoglavosti, pa i po cijenu o ite vlastite štete? Ja da priznam? Ja da njemu kažem da sam krivo postupio? Ja da dopustim da mi se podsmjehuju moji kolege, susjedi..? Nevolja i nesre a je svih nas – a da o politi arima i ne govorimo – da emo prije umrijeti od gladi negoli priznati da smo u bilo emu imalo pogriješili. A taj mladi je preko svega toga prešao i uputio se na neizvjestan put…

Da se proveselimo Do ek je natkrilio sva mladi eva o ekivanja. Otac ga prima kao sina i uop e ne želi slušati njegove isprike. Štoviše, prire uje gozbu i baca se u trošak. Znamo da u ovoj prispodobi otac predstavlja milosrdnog Boga. Pogledajmo. Ako pogriješim, pa priznam, može se dogoditi da mi ljudi ne pokažu razumijevanje, da mi ne daju drugu priliku, da me izrugaju. Mogu e je da me i moji najbliži odbace. Sve je to mogu e. Me utim, dvoje nam nitko ne e mo i oduzeti. Prvo: mudrost i razboritost da otvorenih o iju sebi priznamo istinu. Da sagledamo sebe kakvima jesmo. Da se ne zanosimo pustim snovima koji nas vode u još ve e nevolje. Drugo: nitko nam ne e mo i uzeti milosr a Božjega. Bog se najviše veseli raskajanu grešniku. Veli pismo: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost (Jak 4,6). To je naša nada. Pristupamo s pouzdanjem Bogu. On i jest poslao svoga Sina da spasi grešne, a ne pravedne. Da podigne slabe, a ne jake. Bog je onaj pastir koji ostavlja devedeset i devet ovaca u pustinji da bi pronašao onu stotu, izgubljenu. Zato, ove korizme, puni pouzdanja u Božju dobrotu želimo ovo troje. Prvo, priznati u svojoj savjesti i pred Bogom gdje i u emu griješimo. Koji put e biti i važno i potrebno da to priznamo i onima koje smo povrijedili. Drugo, ustat emo i zaiskati Božje milosr e. Korizmena ispovijed e nam u tome smislu donijeti pravi mir. Tre e, samo tada emo osjetiti pravu radost. Bog ljubi raskajana grešnika i uop e se ne želi spominjati naših grijeha. Ne zaboravimo i ono posljednje. Stariji se brat nije radovao. Obuzela ga je zavist. A zavist je neprijatelj svake radosti, mira, prijateljstva. Zavist je ista suprotnost Bogu. Nikome ne pomaže, zavidnika unesre uje i još k tome udaljava od Boga. Ako ve i (pogrešno) mislimo da nemamo nekih posebnih mrlja na savjesti, barem se uvajmo uspore ivanja s drugima i osu ivanja drugih. Samo tako e ovo korizmeno vrijeme u nas unijeti svježinu i isti i nepatvorenu radost. Zvonko Pažin 1-2/2010.
















































































Millions discover their favorite reads on issuu every month.

Give your content the digital home it deserves. Get it to any device in seconds.