VJE SNIK
ISSN 1847-0521
Godi{te CXXXV I I
\akova~ko-osje~ke nadbiskupije i Srijemske biskupije ~ a s o p i s
9-10
z a
p a s t o r a l n u
o r i j e n t a c i j u
s a d r ` a j : Vladimir Dugalić, urednik: OSJETLJIVOST ZA ČOVJEKA 777 Marin Srakić, nadbiskup: »OBOLJEH I POHODISTE ME; U TAMNICI BIJAH I DO\OSTE K MENI« 778
2009.
Po{tarina pla}ena u po{ti 31400 \akovo
Karlo Višaticki: S ONU STRANU BRAVE – BIBLIJSKA IZVJEŠĆA O ZATVORENICIMA 779 Mato Mićan: DUŠOBRIŽNIŠTVO U ZATVORIMA I BOLNICAMA 783 Ante Mateljan: PASTORAL BOLESNIKA: NUŽNOST POUKE I ODGOJA 787 Josip Sabol: INTENZIVNI ODJEL KLINIKE - SUSRET SA »SMRĆU«? 797 Žarko Relota: PASTORAL S OSOBAMA KOJE SU LIŠENE SLOBODE: STANJE I PERSPEKTIVE 800 Tomislav Cvitanušić: KAD SE ZALUPE I POSLJEDNJA VRATA…. 805 Branko Lipša: APOSTOLSKO – PASTORALNI RAD U OSJEČKOM ZATVORU 812 Sandi Prpić: DUŠOBRIŽNIŠTVO U POŽEŠKOJ KAZNIONICI 813 Sandra Jelić: INSTITUCIONALNI TRETMAN DJECE I MLADEŽI S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU 815 s. Franjica Faletar: ISKUSTVO PASTORALNOG RADA JEDNE REDOVNICE U DOMU ZA ODGOJ DJECE I MLADEŽI – OSIJEK 819 Renata Coha: PREVENCIJA NASILJA U ADOLESCENTSKIM VEZAMA 820 Dean Ajduković: ULOGA MUŠKARACA U ZAUSTAVLJANJU NASILJA NAD ŽENAMA 825 Veronika Reljac: ULOGA I MJESTO CRKVENIH OBITELJSKIH SAVJETOVALIŠTA U PASTORALU BRAKA I OBITELJI 829 Suzana Matošević: BRAČNO I OBITELJSKO SAVJETOVALIŠTE U SLAVONSKOM BRODU 834 Sanja Turčinović: AKTIVNOSTI I REZULTATI SAVJETOVALIŠTA ZA ŽRTVE OBITELJSKOG NASILJA U SLAVONSKOM BRODU 843 Žarko Relota: OLTAR DOMOVINE (Duhovna misao) 847 Šimo Šokčević: SKLAD ŽIVLJENJA I DJELOVANJA (Svjedoci vjere) 848 Stjepan Baloban: POMOGNIMO BOLESNOM ČOVJEKU (Moral u hrvatskom društvu) 849 Ivan Šarić: DRUŠTVO I URE\ENJE GOSPODARSTVA (Socijalni nauk Crkve) 850 Zvonko Pažin: BLAGDAN SVETIH ĆIRILA I METODA (Liturgijska zborovanja) 852 Snježana Majdandžić-Gladić: POSLJEDNJE POMAZANJE I SPROVOD (Negdašnji obrednici) 856 Dejan Čaplar (odgovara): KATEHEZE ZA MINISTRANTSKU SKUPINU (29) (Katehetska građa) 860 Josip Filipović (priredio): EUHARISTIJSKO KLANJANJE (I.) (Liturgijska građa) 865 Marko Tomić: PRAKTIČNI RAD S BIBLIJOM 867 Josip Kuhtić: RIJEČ: Homiletska građa B 868 Dragan Damjanović: TRI OSJEČKE GROBLJANSKE KAPELE (2) 873 Anto Pavlović: IZ GALERIJE NAŠIH PREDŠASNIKA: V. KORAJAC, N. BOGDANIĆ, J. ANDRIĆ 877 Slavko Vranjković: MUKA PO MATEJU 887
782 799 804 814 824 846 855 872 876 886
Doprinos HBK prevladavanju aktualne krize Novi blaženici Katoličke Crkve Duhovne vježbe za svećenike In memoriam: fra Egidije Biber Prva hrvatska knjiga iz pastoralne psihologije Brak se sve više omalovažava Objavljen program Svećeničkog kongresa godine 2010. Caritas Vukovarskog dekanata traži pomoć Slavlje četrdesete obljetnice svećeništva u Voćinu Knjiga o sv. Marku Križevčaninu
889 891 893 895 897 899 901 901 902 903 904 904 905 905 906 907 909 910 912
Zabrinutost zbog zakona o vodama (Izjava) »Ne ostanimo na pragu vjere…« (Poruka) Obilježavanje Svećeničke godine (Okružnica) Godina župne kateheze (Okružnica) Posljednji Kristov nalog – prva zadaća Crkve (Poruka) Navjestiteljska dimenzija svećeništva (TPS) Konferencija za medije u \akovu Trojica mladih palotinaca položila zavjete Susret mladih MBK Sv. Ćirila i Metoda u Mužlji III. nacionalni susret o beskućnicima u Osijeku Stručni skup za vjeroučitelje i njihove mentore Sjednica Povjerenstva za pastoral braka i obitelji 54. sjednica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom Sjednica Povjerenstva za pastoral ministranata Izabrana pitanja ruske filozofije Velika Gospa u \akovačko-osječkoj nadbiskupiji Nove službe - dekreti Blagdan Gospe Snježne na Tekijama Blagdan Male Gospe
TEMA VJESNIKA
914 915 916 924 925 926 927 928 929 930 931 931 932 933 934 935 935 936 936 937 938 938 939 942 948
Misa zadušnica za 12 branitelja ubijenih u Mirkovcima Zlatna misa fra Milivoja Marušića Obljetnice, blagdani, blagoslovi Osmero krštenih u crkvi Duha Svetoga XXIX. franjevački hod Početak školske i vjeronaučne godine u Srijemskoj biskupiji Slavonskobrodski prvašići u Isusovoj školi Važnost službe osječkoga studentskog kapelana Okupljanje svih sudionika projekta rasvjete katedrale Nadbiskup Srakić primio zagrebačkog gradonačelnika Domagoj Duvnjak kod biskupa Kroz glazbu otkrio poziv Blagoslovljeno gradilište nove župne crkve u Vukovaru Novi Pastoralni centar u Vinkovcima Radovi oko crkve u Tompojevcima Obnova crkve Sv. Josipa u Dalju Nova župa Slavonskobrodskoga dekanata Vukovarski Ranjeni Isus Duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije Novi članovi Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova Bijela košuljica Ivanke Bubalo Zajednica Molitva i Riječ proslavila blagdan Smotre folklora i pučkog pjevanja Koncerti, knjige Vijesti iz Nadbiskupije Na omotu: - Novi bogoslovi - Urušio se strop dragotinske crkve - Phil Bosmans, Sunčane zrake, nade, ljubavi i prijateljstva
Du{obri‘ni{tvo u zatvorima, bolnicama i odgojnim ustanovama
9-10(2357) 2009.
VJESNIK ÐAKOVA KO-OSJE KE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE asopis za pastoralnu orijentaciju Izdava : Nadbiskupski ordinarijat akovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugali Telefon: (031) 802-119 Fax: (031) 813-742 E-mail: vladimir.dugalic1@os.t-com.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banovi , tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 802-228 E-mail: bisk.tiskured@os.t-com.hr Uredni ko vije e: Ivan uri , Ivo Džini , Josip Filipovi , Grgo Grbeši , Antun Jarm, Stjepan Karali , Mato Leši , Luka Marijanovi , Anto Pavlovi , Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranji , Bože Radoš, Fabijan Svalina, Stanislav Šota, Marko Tomi , Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-309; faks 811-974 Lektor: Anzelma Salopek, prof. Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandari (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njema ka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunovi (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovki (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik akova ko-osje ke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 akovo Telefoni: (031) 802-119; 802-228 Faks: (031) 802-228 E-mail: vjesnik.djakovo@os.t-com.hr Poštarina pla ena u gotovom. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjerou itelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj ra una: Nadbiskupski ordinarijat akovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatni ki broj; ili obi nom poštanskom uplatnicom na izdava a. Devizna pretplata (iz inozemstva): ekom ili na devizni ra un: Nadbiskupski ordinarijat akovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobo en pla anja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV ( l. 11, t. 7 i 8). Kompjutorska priprema: »Glas Slavonije« d.d. Osijek Tisak: Gradska tiskara Osijek d.d.
Novi bogoslovi U srijedu, 30.. rujna 2009. godine, na početku nove sjemenišne i akademske godine, u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu okupila su se jedanaestorica novih bogoslova. Iz Đakovačko osječke nadbiskupije stigli su Ivan Benaković (Županja 1), Ivan Begović (Vinkovci 2), Vedran Bilić (Slavonski Brod 10), Krešimir Čutura (Slavonski Brod 4), Ilija Dogan (Ivankovo), Dino Mišković (Slavonski Brod 9) i Matej Perković (Osijek 7). Iz Požeške biskupije stigao je bogoslov Marko Čubelić (Suhopolje), a iz Subotičke Vladimir Ahmetović (Lok), Marijan Škabla (Selenča) i Siniša Tumbas Loketić (Subotica). Misno slavlje u sjemenišnoj kapeli predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić, u koncelebraciji s rektorom Bogoslovnog sjemeništa, mons. Josipom Bernatovićem, duhovnikom Božom Radošem, prefektom Ivanom Andrićem, ekonomom Petrom Ćorlukom i tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata, Robertom Jugovićem. Prigodnim riječima novim se bogoslovima obratio rektor Bernatović, rekavši kako je tradicija da se na početku nove sjemenišne godine međusobno upoznaju, kako bi im se olakšali prvi trenuci u Sjemeništu, oni koji će im zauvijek ostati u pamćenju. Ovdje nastavljate ondje gdje je dosadašnji put završio, a to je odluka – želim biti svećenik!, rekao je rektor, zahvalivši nadbiskupu Marinu za dosadašnju pomoć i podršku, očekujući da i nadalje - riječju, podrškom i upozorenjima - ostane uz mladost koja je budućnost ne samo Đakovačko-osječke nadbiskupije, već i Požeške i Subotičke biskupije. Prigodnim riječima dobrodošlice mladim se bogoslovima obratio i nadbiskup Srakić. Rekavši kako je pred njima izgradnja na ljudskom, intelektualnom, duhovnom i pastoralnom području, nadbiskup je poručio kako je u svemu tome najvažnije jedno – ostati čovjek. Najavljujući početak nove sjemenišne i akademske godine, nadbiskup je uputio bogoslove na njihove poglavare, savjetujući ih neka u njih imaju povjerenja. Iznesite im svoje probleme kroz koje prolazite i radosti koje doživljavate, rekao je jedanaestorici novih bogoslova nadbiskup Marin. Anica Banović
PRIRUČNI LITURGIJSKI KALENDAR 2009./2010. Vodič za svakodnevno bogoslužje riječi i bogoslužje časova z Kalendar donosi naznake za svagdašnja čitanja i
tjedne časoslova. Pomaže čitačima da se priprave za liturgijski nastup, bolesnicima da budu povezani s liturgijom Crkve, obiteljima koje u okviru večernje molitve uzimaju liturgijsko čitanje dana. Cijena: 7 kn.
Narudžbe: Nadbiskupski ordinarijat (Tiskanice), 31400 Đakovo, Strossmayerov trg 6. Telefon: (031) 802-224.
Osjetljivost za ovjeka Vladimir Dugali , urednik
Godine 1997., potpisivanjem i rati kacijom ugovora
izme u Svete Stolice i Republike Hrvatske, stvorene su institucionalne i pravne osnove za nesmetano djelovanje Crkve u hrvatskom društvu. Osobito je Ugovorom izme u Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima de niran odnos izme u Crkve i Države, njihova neovisnost i samostalnost, ali i naglašena me usobna suradnja u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj ovjeka te u promicanju op ega dobra. Naime, ovim ugovorima istaknuta je injenica da se ve ina gra ana Republike Hrvatske izjašnjava pripadnicima Katoli ke Crkve, jer u demokratskom društvu državne vlasti moraju imati na umu vjersku pripadnost gra ana, posebno kada se radi o ve ini. U tom smislu, a u svrhu što boljeg služenja i osjetljivosti za potrebe ovjeka, nakon potpisivanja ugovora uslijedilo je i donošenje provedbenih dokumenta, me u kojima, u ovom broju Vjesnika isti emo Sporazum o dušobrižništvu u kaznionicama, zatvorima i odgojnim ustanovama (12. rujna 2002.) te Ugovor o dušobrižništvu u bolnicama i ostalim zdravstvenim ustanovama te ustanovama socijalne skrbi (31. listopada 2005.). Me utim, gledaju i iz današnje perspektive, desetak godina nakon potpisivanja ugovora i provedbenih sporazuma o dušobrižništvu, osobito na podru jima koja su nam u vremenu komunizma bila nedostupna, stje e se dojam kao da se ne snalazimo u demokratskom društvu i ne koristimo prava koja su nam dana. Iako je na mnogim podru jima mnogo u injeno: imenovani su kapelani, dušobrižnici, a u novije vrijeme aktivnije se uklju uju i diplomirani teolozi laici, osobito u rad bra nih i obiteljskih savjetovališta, ipak se ne možemo oteti dojmu da je još uvijek prisutan odre eni stupanj improvizacije i nesnalaženja. Naime, osim redovite sakramentalne prakse i duhovnog razgovora ne postoje pastoralni programi rada, prikladni liturgijski obrasci i sadržaji navještaja za posebne uvjete, poput onih u kaznionicama, zatvorima, odgojnim ustanovama, bolnicama, ustanovama socijalne skrbi… Dušobrižnici i kapelani esto su prepušteni samima sebi, uz još pokoju drugu pastoralnu obvezu, naj eš e župni ku ili samostansku. A bez dodatne stru ne osposobljenosti, osobito psihološke izobrazbe i adekvatnoga iskustva, teško da emo mo i odgovoriti na izazove koja nam postavljaju ova podru ja pastoralnog rada.
Dušobrižništvo u bolnicama Današnje bolnice sve više sli e gradovima u kojima žive tisu e ljudi koji se do ju er nisu poznavali, ali koje je bolest i nevolja zbližila. esto se u takvim situacijama ra aju poznanstva i prijateljstva, ali, na žalost, nerijetko i samo a, otu enost i zaokupljenost vlastitim problemima. U tom smislu, kako isti e p. Szentmartoni u knjizi Osjetljivost za ovjeka. Pastoralna psihologija, pastoral bolesnika je više nego samo bolesni ko pomazanje, budu i da je jedna od osnovnih zada a pastorala bolesnika »pomo i patniku da pro isti svoju sliku o Bogu, još to nije, da na e Boga u svojoj patnji. Bolest i patnja se ne 9-10/2009.
Urednikova (pre)poruka shva aju samo kao put k Bogu, nego treba istaknuti da se Bog ve nalazi u patnji osobe. U tom kontekstu tako er vjernici laici mogu biti od velike utjehe bolesnicima kad ih posje uju u ime krš anske zajednice« (str. 229.). Osim toga, pastoral bolesnika uklju uje i duhovnu skrb za cijelu obitelj. Pastoralna psihologija naglašava kako svaka bolest, poglavito ako je dugotrajna, nužno sa sobom povla i potrebu prilago avanja obitelji, koja ne e biti ona otprije. Ali i kod samog bolesnika javlja se niz psiholoških procesa, u ijem je središtu obitelj: osoba pati što drugi zbog nje toliko trpe, a esto je i zabrinuta za budu nost koja e biti druga ija od one kakvom su je zamišljali. Stoga, dušobrižništvo u bolnicama, kao i op enito pastoral bolesnika, zahtijeva ozbiljnu pripremu, osobito poznavanje psihologije bolesnika i osnovnih pravila komunikacije u takvim situacijama: znati biti pažljiv, strpljiv, obziran, u razgovoru ne stvarati kod bolesnika osje aj da je on sada suvišan, poticati nadu i ohrabrenje….
Dušobrižništvo u zatvorima Kaznionice i zatvori, kao i odgojne ustanove, speci na su podru ja pastoralnog rada, budu i da se u tim ustanovama, više nego drugdje, ovjek suo ava sa svojom prošloš u, lišen slobode te izdržavanjem kazne za po injena nedjela. I upravo tada možda je najspremniji prihvatiti Isusove rije i da je došao spasiti grešnika. Krist koji oprašta grijehe objava je bezuvjetne Božje ljubavi te je temeljno pitanje što ovjek treba u initi da bi mogao postati dionik te ljubavi. Odgovor je, kako kaže p. Szentmartoni, jednostavan: mora se priznati grešnikom, dakle mora priznati da treba oproštenje i Božju ljubav. Tragedija današnjeg ovjeka, a esto se s tim susre emo i u zatvorima, sastoji se upravo u tome što se ovjek odbija priznati grešnikom i prihvatiti vlastitu krivnju, pokušava se, naprotiv, prikazati žrtvom okolnosti i bezimenim produktom društvenih uvjeta. U duhu pastoralne psihologije, naš rad u tim ustanovama potrebno je stoga usmjeriti da ovjeka pomirimo s prošloš u. U tom smislu i svaka ispovijed je na odre eni na in restrukturiranje vlastite prošlosti, po kojoj ispisujemo vlastitu životnu pri u i postajemo sve zreliji. Na putu prema osobnoj zrelosti mora se nau iti nanovo vrednovati vlastitu prošlost, ne ju proklinjati, niti oplakivati ono što se dogodilo, ve na temelju prošlih iskustava, u svjetlu bezuvjetne Božje ljubavi, priznati se grešnicima i potrebnima spasenja i oproštenja: prepoznati stvarnost da oproštenje grijeha nije plod mojih zasluga ve besplatni Božji dar. I za kraj. Jedan prijatelj kazao mi je više puta: Zdrav bolesnom ne vjeruje, niti ga može razumjeti dok i sam to ne iskusi. Upravo u ovim situacijama, kada ovjek doživljava ograni enja svoje slobode, iskustvo grijeha i krivnje ili, pak, iskustvo bolesti i nemo i tijela, ovjek je najbliže Bogu. Možda su upravo ove situacije prigoda da ovjeka privedemo Bogu, kada mu je najpotrebniji, ali i najbliži, te tako pokažemo svoju osjetljivost za ovjeka i autenti nost krš anskog navještaja Krista raspetoga i uskrsloga.
777
»Oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i do oste k meni« (Mt 25, 36) ? Marin Sraki , nadbiskup
M
i, stariji, sje amo se vremena kada je sve eniku bio onemogu avan, ak i zabranjen pristup bolesnicima u bolnici. Morali smo tražiti veze i vrijeme kako bismo kriomice ušli i posjetili bolesnike koji su nas tražili. Bogu hvala, i tada je bilo lije nika, istinskih krš anskih svjedoka, koji su nam, ne bez opasnosti po vlastitu službu, to omogu ili. Dolaskom demokracije, napose potpisom Ugovora izme u Svete Stolice i Republike Hrvatske, nadasve provedbenih ugovora, došla su nova vremena. Za ona vremena kažemo: »Ne bilo ih«, kao što kažemo: »Ne bilo ni onih ludih glava u kojima se još nije dogodila demokracija!« Sada, kad nam je to omogu eno, treba prihvatiti pastoral bolesnika. Bolesnici i bolnica. - Bolesnik je siromah, on ima osje aj da je lišen velikog dobra zdravlja (Sir 30,14sl.). On je u bolnom stanju ovisnosti, gubi vlastitu samostalnost, prepušten je brizi drugih. Postaje ozbiljno svjestan granica vlastite snage i svojih životnih mogu nosti. Okrenut prema svome zlu, sklon je osamljenosti koja ga mu i. Osje aj osamljenosti još je teži u bolnici. U bolnici bolesnik trpi neko stanje pod injenosti, postaje ovisan o stranim ljudima, propisima ku noga reda. Pred jednoobraznom i strogom bolni kom disciplinom bolnice bolesnik ima utisak da je pod injen, shva a kako se zdravstvena pravila odvijaju u pravilnom monotonom ritmu (bu enje, va enje krvi, podjela lijekova, pregledi, kontrole, vizite itd.), a on smatra da su njegove potrebe druga ije, iznimne. On trpi od frustracije svojih osobnih potreba, osje a da se topi u velikom lancu zajedni kog života. Bolesnik ima utisak da je postao brojka, jedan slu aj. Osje a da ga lije nici prou avaju kao »slu aj« i ine sve da bi se »slu aj« riješio, a on da ostaje po strani. Ako to uzmemo u obzir, onda nam je jasno koliko se oni koji rade u bolnici moraju truditi da bolesnici njihovo služenje doista shvate i prihvate. O ito da se na tako odgovornim mjestima traže velike žrtve i samoodricanja, koja se niti mogu naplatiti, niti oni koji ih prihva aju smiju svoju službu gledati samo kroz pla u. To vrijedi i za one koji vode bolni ki pastoral. Crkvena zajednica u skrbi za bolesnike. - Svjesna potrebe bolesnikâ, crkvena zajednica pruža svoju plemenitu pomo kroz materijalnu i duhovnu brigu. Štoviše, skrb o bolesnicima bila je sastavnica crkvenoga poslanja okajavanja i otkupljenja. Stoga, posluživati bolesnike, zna i posluživati samoga Isusa u njegovim udovima koji trpe. »Bio sam bolestan i pohodiste me«, re i e na dan kona nog suda. Prijateljsko i herojsko posve enje bolesnicima bilo je uvijek nazo no u krš anskoj zajednici. Kad bi se samo na as prekinula beskrajna mreža
778
Stopama sadašnjice djela ljubavi što ih obavljaju krš anske zajednice, napose redovni ke zajednice, prekinulo bi se u Crkvi najo itije svjedo anstvo ljubavi Krista prema ljudima. Gospodinova milosrdna ljubav na neki na in se nastavlja u Crkvi kroz skrb o bolesnicima (LG, 56). U tamnici bijah i do oste k meni. - »U tamnici bijah i do oste k meni…, zaista, kažem vam, što god u iniste jednomu od ove moje najmanje bra e, meni u iniste!« (Mt 25,36.40.). Otkako je Isus izrekao te rije i, oni koji su, iz najrazli itijih razloga stavljeni u zatvor po eli su biti promatrani o ima milosr a. Isusove rije i pretvorile su zatvor u mjesto otkupljenja i nade. Prema onima koje pritiš e sud ljudske pravde esto se nadvija sjena prezira i zaborava... U svjetlu vjere, zatvorenik je grešnik kojem Bog želi iskazati milosr e i pozvati ga na put obra enja i spasenja, bez obzira kako teška bila njegova krivica. Ima osu enika na dugogodišnju robiju koji radikalno mijenjaju život i kre u putem obra enja i svetosti, jer zatvor nije nužno mjesto prokletstva ili odurni pakao. On može biti prigoda milosti, od Boga dana, da ovjek napusti put zla i izbjegne vje ni zatvor gdje je »pla i škrgut zubi« (Mt 8,12). I Isus, nevin, Sin Božji, Svetac nad svecima, podnio je sramotu uhi enja. On nije bio samo uhi en, nego i priveden na sud, s unaprijed donesenom presudom, na temelju iskaza lažnih svjedoka. Donesen je ljudski sud, nemilosrdan i oštar, kao ma koji odsijeca glavu. I referendum naroda što ga je zatražio Pilat imao je isti ishod. Isus je osu en »U ime naroda«, u Isusovu slu aju »dogodio se narod«!. Majka zatvorenikâ. - Marijin Sin bio je uhi en, procesuiran, osu en na smrt i pogubljen. Majka je bila prisutna i zna što to zna i. Podno Križa bila je Majka zatvorenika i svih osu enika. U isto vrijeme bila je majka i nevinoga Isusa i one dvojice zlo inaca. Tko se osje a pravednim, neka prvi baci kamen! (usp. Iv 8,7). Svima nama je potrebno milosr e Jaganjca Božjega koji je trpio mjesto nas i iz ljubavi prema nama. Jedan od razapetih priznao se zlo incem, »udarao se u prsa«, zato je dostojan najve ega milosr a, a drugi, kamena srca, ustrajao je u svome grijehu, sâm se osudio. Kad je rije o zatvorenicima, lišenim slobode, treba imati na umu, i to im dati do znanja, da se sloboda gubi grijehom: »Tko god ini grijeh, rob je grijeha«, kaže Isus (Iv 8,34). U zatvoru se sloboda može ponovno zadobiti, i to prava sloboda, sloboda djece Boga koji je raskinuo sotonske lance, sloboda djece koja se nanovo ra aju na novi život, u miru i radosti. »Majka zatvorenikâ« zove na obra enje srca i pokazuje put nade. Tu ruku valja prihvatiti (usp. L. Fanzaga). Zatvorski je pastoral sasvim nešto novo u našoj Crkvi. U prijašnjim vremenima bio je nezamisliv. Zatvorenici i osu enici bili su otpisani, uz slobodu, oduzeta su im bila i druga prava, me u njima i pravo na duhovnu skrb. Valja i tim ljudima pružiti nadu kroz posjete, euharistijska slavlja, koja oni rado prihva aju, uz pjesmu: »Kriste, u tvoje ime sad smo ovdje svi…« ili »Ostani s nama, Gospodine!«. »U tamnici bijah…!« 9-10/2009.
Oltar Domovine Žarko Relota
Duhovna misao nuel II., i njima sli ni, postali su na taj na in »vje ni« preko ovakvih gra evina.
Oteti zaboravu
G
ledao sam ovih dana na Hrvatskoj televiziji vrlo zgodnu emisiju o Keopsu i njegovoj piramidi. Uz mnogobrojne korisne i meni nepoznate informacije, došao sam do zaklju ka da su ljudi koji su živjeli etiri tisu e godina prije nas u mnogo emu bili civiliziraniji od nas. Me utim, o tome ne bih ovom zgodom. Ali bih o ne emu drugom. A to drugo jest podatak da je oko 25 000 ljudi dvadesetak godina gradilo ovu piramidu. Ta me injenica frapira i htio bih je usporediti s nekim pojavama u našem društvu. Razumljivo je da omnis comparatio claudicat (svaka usporedba šepa), pa tako i ova o kojoj ja želim prozboriti, ali nakon vi enoga ne mogu biti gluh i neosjetljiv na neke stvari. Republika Hrvatska u svom glavnom gradu ima svoj Oltar Domovine. Zamišljeno je da to bude spomenik svim palima u Domovinskom ratu. Otvorio ga je pokojni predsjednik dr. Franjo Tu man na Dan državnosti 30. svibnja 1994. godine, sa željom da to bude mjesto na kojem e svi mo i iskazati svoje poštovanje prema hrvatskoj domovini. Oltar Domovine radio se vrlo kratko. Na njemu je radilo vrlo malo ljudi. Ne vjerujem niti da je iziskivao velika materijalna sredstva. Trebao je biti ponos ovoga roda i ove Države. Ali, gle uda! Nama draži Jasenovci, Brezovice, Kumrovci... Zaboravismo na Oltar Domovine, kao i na junake i ostale svetinje nastale u razdoblju od stvaranja Repubike Hrvatske pa do postizanja slobode i integracije velikog dijela teritorija (ne znam što ekamo s ostalim) koji pripada u granice naše Države. Usporedbe radi, za jednoga Talijana, koliko god njihov Oltar Domovine (Altare della Patria) bio gra evinsko »ruglo« koje potpuno odudara od starorimske povijesne jezgre i nikako se ne uklapa u cjelokupni kontekst, koliko god bio prkos Vatikanu i Papi, koliko god sakrio ljepotu Marijine crkve Aracoeli, ipak je dobro uvano, vrednovano i posje ivano mjesto. Pred njim su vojnici u najljepšim odorama, uz njega je vje ni plamen. U Parizu Arc de Triomphe simbolizira povijest Velike armije te sa spomenikom Neznanom junaku (Le soldat Inconnu) svjedo i o zahvali Francuza poginulim u svim ratovima. Tako slavna povijest postaje vje na. Tako narod iz spomenika iš itava svoju povijest. Tako svaki strani posjetitelj u i o povijesti naroda preko njegovih spomenika. Tako se vidi koliko je kome stalo do njegovih junaka. Keops, Viktor Ema-
9-10/2009.
Mi, koji smo dopustili da se o nama šire kojekakve ustašoidne pri e i laži, koji smo i sami pridonijeli da se vrijeme oko stvaranja i osloba anja Domovine gleda kao crna mrlja u povijesti našega naroda, koji nijemo i gotovo nezainteresirano promatramo kako se itavo to razdoblje Domovinskog rata želi okvalificirati kao negativno, koji smo zbog toga stigmatizirani, koje su naveli na razmišljanje da se toga vremena treba stidjeti, da je sve što je tada stvoreno negativno, da to treba izbrisati iz naše povijesti, odlu no se suprotstavimo ovakvim tendencijama i preko posjeta Oltaru Domovine pokažimo da je to najsvjetlije vrijeme naše povijesti, vrijeme kojim se di imo i koje ne prepuštamo zaboravu. Baš mi potvrdimo da su nam dragi i spomenici nastali u tom vremenu. ak puno draži negoli i Jasenovci i Brezovice pa i Bleiburzi, uz svo dužno poštovanje prema istima. Duboko sam uvjeren da se, na žalost, nijedna školska skupina ne e uputiti na putovanja do Oltara Domovine. Njima su još uvijek draže i privla nije druge destinacije. Koga briga za oltar!? Kako stvari idu, ini mi se da je na mjestu i pitanje, koga briga za Domovinu, a pogotovo koga briga za Oltar Domovine, za njegovo zna enje, povijest i simboliku! Žao mi je što je taj spomenik prepušten ruiniranju i što ni nama koji znamo što je oltar, ovaj Oltar više nije izazovan, i što uz kapelu pored njega ne slavimo svete mise za one koji su nam omogu ili Domovinu. Jadno je da nas je naša politika odvojila od ne ega što bi trebalo biti ponos svih nas. Žalosno je da su neki naši politi ari obezvrje ivanjem Oltara Domovine obezvrijedili osobe koje su im omogu ile da se bave tim asnim pozivom u svojoj Domovini i da su im draža mjesta koja hrvatskom narodu nisu Bog zna kakvo dobro donijela. A kad je tako, onda se više uop e ne udim rije ima »maknite tu zavesu, izvinite zastavu«. Draga bra o sve enici, vjerujem da barem mi znamo što je povijest, što je vrijedno, što je život, što je žrtva života, što je Domovina, što sloboda... Stoga o ekujem da emo mi, u granicama svojih mogu nosti, povesti našu djecu i mladež, naše vjernike, naše goste, naše prijatelje, naše poznanike upravo na to mjesto i tu im progovoriti o povijesnom putu nastanka i stvaranja Republike Hrvatske. I ne trebamo u tome pretjerivati. Onoliko skupina koliko godišnje obi e Jasenovac, Brezovicu, Srb ili Kumrovec, mi pokušajmo odvesti do Oltara Domovine. Samo radi proporcionalnosti. Barem mi znamo što zna i audiatur et altera pars. Radi istine, radi povijesti, radi poštenja.
847
Sklad življenja i djelovanja Šimo Šok evi
Marie Poussepin (1653.-1744.) (Spomendan: 14. listopada) Marie Poussepin1 ro ena je u mjestu Dourdan (blizu Pariza) 14. listopada 1653. godine. Otac joj se bavio manufakturom svile. Osnovno obrazovanje primila je od majke i mjesnog župnika. Kad je Marie imala dvadeset i dvije godine, umrla joj je majka te je ostatak života morala brinuti za svoju bra u i sestre. Kad joj je 1683. godine umro otac, preuzela je obiteljski posao, moderniziraju i ga najnovijom mehanizacijom koja je uvelike olakšavala rad koji se do tada morao obavljati ru no. Zanimljivo je da je Marie nau ila upravljati svim strojevima te je kasnije svoje znanje prenosila i na druge zaposlenike. Na in na koji se ophodila sa zaposlenicima bio je daleko ispred vremena u kojem je živjela. Uvijek joj je na umu bilo na elo društvene pravednosti, prije svega, u onom smislu da svakome omogu i dostojan život od njegova rada, odnosno odgovaraju eg osobnog dohotka. Godine 1690. priklju ila se Tre em redu sv. Dominika te je cjelokupan posao oko manufakture prepustila bratu Charlesu. Godine 1693. izabrana je na elo Bratovštine milosr a koja je djelovala po primjeru sv. Vinka Paulskog. Zapravo, temelj na kojem se Bratovština gradila bile su rije i blažene Marie: »Zajednica ne e sebe potvrditi ako se zatvori obilju koje prima od Boga. Ona e upotrijebiti sva sredstva da ih proširi velikodušno i obilno.« Marie se za života, osobito u svom radu, odlikovala karizmom harmoni nog jedinstva življenja i djelovanja da bi iskusila Božju rije i iz tog iskustva navijestila Božje suosje anje prema onima koji su u potrebi. Nošena tim idealima, u sklopu Bratovštine posvetila se obrazovanju mladih te brizi za bolesne i siromašne, sve do svoje smrti. Umrla je 24. sije nja 1744. godine u Sainvilleu. Blaženom ju je proglasio 20. studenoga 1994. godine papa Ivan Pavao II. Danas njezina bratovština broji ukupno 113 sestara, raspore enih u 20 zajednica diljem Francuske.
848
Svjedoci vjere
François-Isidore Gagelin (1799.-1833.) (Spomendan: 17.listopada) François-Isidore Gagelin2 ro en je 10. svibnja 1799. godine u Montperreuxu u Francuskoj. Ve je kao dijete osje ao veliku želju da evangelizira svijet. Navodno je ve njegov župnik bilježio neke njegove ideje i želje pa je, izme u ostalog, pribilježio i želju da postane sve enik. Studirao je na Bogosloviji u Besanconu te bio lan Pariškog misijskog društva od 1817. godine. Pet godina poslije misionario je u Vijetnamu, gdje je tamošnji car Minh Mang uništavao Crkve pa su se brojni misionari morali skrivati pred njegovim progonima. Nakon dolaska u Vijetnam Francis je zare en za sve enika, i to u dvadeset i tre oj godini života. Ispunjen radoš u i entuzijazmom, mladi sve enik zapo eo je svoju službu me u Vijetnamcima voze i se malenim brodom od jednog mjesta do drugog. Govorio je esto kako ga poteško e, oskudica i žrtve ine iznimno sretnim jer je vjerovao da upravo to Bog od njega traži. Vijetnamski car Minh Mang u po etku je bio prijateljski raspoložen prema Crkvi, me utim, s obzirom da je broj vjernika sve više rastao, car se, kako to obi no biva, po eo pribojavati za svoj položaj te je zbog toga nastojao misionare udaljiti od puka. Nevolje su dosezale vrhunac kada je Minh Mang objavio dekret kojim je krš anstvo proglasio nezakonitom religijskom frakcijom te naredio svim vijetnamskim obra enicima da se javno odreknu svoje vjere. Sve enici koji bi se na bilo koji na in suprotstavili odredbama dekreta bili bi mu eni. Jedan od njih je bio i Francis. Nakon nekoliko mjeseci mu enja i torture, Francis je osu en na smrt vješanjem. Umro je 17. listopada 1833. godine u mjestu Bãi Dâu, u Vijetnamu. Blaženim ga je proglasio papa Leon XIII. 27. svibnja 1900. godine, a svetim 19. srpnja 1988. godine papa Ivan Pavao II.
1 Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http://www.dominicansistersofthepresentation.org/main. htm(2009-09-01) http://saints.sqpn.com/day1014.htm(2009-09-01) 2 Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http://www.spirituality.org/is/159/home.asp(2009-09-01) http://saints.sqpn.com/saint-francois-isidore-gagelin/ (2009-09-01)
9-10/2009.
Euharistijsko klanjanje u »Godini sve enikâ« (I.) Josip Filipovi (priredio) Pjesma: O Kriste, vje ni Sve eni e (1. kitica) ili druga pjesma »pozivskog« karaktera. Uvodna molitva Sine Božji, poslan od Oca ljudima svih vremena i iz svih krajeva svijeta! U ovom trenutku našega susreta s tobom, živim i prisutnim pred nama, molimo te za našu bra u i sestre koji su na tvoj poziv u sve eništvo i u posve eni život izrekli svoj ‘’da’’. Neka se njihov život iz dana u dan obnavlja, da postanu živu e evan elje. Gospodine, milosrdni i sveti, nastavi slati nove radnike u žetvu svoga Kraljevstva. Pomozi onima koje pozivaš da te slijede u ovom našem vremenu: daj da, motre i tvoje lice, radosno odgovore na divno poslanje što im ga povjeravaš, za dobro svoga naroda i svih ljudi. Ti, koji si Bog, i živiš i kraljuješ s Ocem i Duhom Svetim u vijeke vjekova. Amen. Šutnja i molitva u tišini. Navještaj Božje rije i Iz Poslanice Hebrejima Bra o! Krist ulaze i u svijet veli: 9-10/2009.
Liturgijska gra a Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne svi aju ti se. Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!« Pošto gore re e: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne svi aju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posve eni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. Razmatranje Tko se zaljubi u Boga, tome nije važno ništa drugo, ništa ga ne privla i, u njemu samo tinja želja približiti se Bogu, živjeti s njim i za njega. Bog je blago koje ne može propasti, i ako smo ga ovdje na zemlji stekli, osigurali smo svoju sre u za svu vje nost. Bogu nas privla i njegova savršenost. Samo je on savršena istina, dobrota i ljepota, sveznaju i i svemogu i. Na zemlji oskudijevamo istinom ili stoga što ju teško otkrivamo ili što se, poput dobrote, potiskuje. Otpjev: Žetva je silna, sam si reko, Al’ poslenika malen broj. Stog’ daj nam svetih sve enika, I ko štit uz njih uvijek stoj! Bog je Bog našega života, njegov po etak, ali i smisao i cilj. To je Bog koji je strpljiv s nama i prašta nam. Bog koji nam se objavljuje, otkriva nam sebe, svoje želje i zapovijedi i svoju ljubav. Zato nas vu e k sebi kad se na emo na rubu izgubljenosti. To je Bog koji nas pozna, naše i vesele i žalosne sate, zna i naše male uspjehe, ali i zakazivanja. To je naš dobro initelj kojemu se nikad ne možemo potpuno odužiti. Veselimo se njegovoj mudrosti i milosr u. Brine se za nas usprkos našem duhovnom siromaštvu. Želi da budemo sasvim njegovi i da ispunimo njegovu volju. Po sebi smo ništavni, a njega kao da privla i naša bijeda, Bog želi da itav naš život bude nošen njegovom ljubavlju.
865
Otpjev: Žetva je silna, sam si reko, Al’ poslenika malen broj. Stog’ daj nam svetih sve enika, I ko štit uz njih uvijek stoj! To je Bog iju volju želimo i trebamo vršiti. A »u toj smo volji posve eni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek«. Iako nam je, isto ljudski, puno puta teško prihvatiti sve ono što Bog od nas traži, ipak na koncu otkrivamo kako je Božja volja za nas najispravnija i najplodonosnija. Iako se toj volji esto odupiremo i tražimo lakše putove, ipak na koncu spoznajemo kako je Božji put najisplativiji i najsigurniji. Prepustiti se Bogu u ruke, vršiti njegovu volju, naš je put kojim trebamo i i ako želimo sti i u njegovo Kraljevstvo. Otpjev: Žetva je silna, sam si reko, Al’ poslenika malen broj. Stog’ daj nam svetih sve enika, I ko štit uz njih uvijek stoj! Vršiti volju Božju, njegovu namisao i rije naviještati drugima, njemu privoditi duše – to je zada a mnogih koji su »svoju la u ostavili žalu« i krenuli za Kristom. To je zada a naših sve enika, redovnika i redovnica. Za njih danas molimo, da - uvijek vjerni svome pozivu - budu ustrajni i nepokolebljivi svjedoci Božje volje i ljubavi u svijetu. Molimo danas i za ljude njima povjerene, za župne zajednice u kojima djeluju, da u njima uvijek prepoznaju Krista, dobroga Pastira. Otpjev: Žetva je silna, sam si reko, Al’ poslenika malen broj. Stog’ daj nam svetih sve enika, I ko štit uz njih uvijek stoj! Iz litanija Kristu, Velikom sve eniku i žrtvi Po svojem vje nom sve eništvu, oslobodi nas, Isuse! Po svetom pomazanju, kojim te Otac postavio za sve enika, Po svojem sve eni kom duhu, Po službi kojom si svoga Oca na Zemlji proslavio, Po svojoj krvavoj žrtvi na križu jednom prikazanoj, Po onoj žrtvi na oltaru dnevno obnavljanoj, Po božanskoj mo i što je po svojim sve enicima nevidljivo izvršavaš, Da se dostojiš sav sve eni ki stalež u svetoj službi uzdržati i o uvati, tebe molimo, usliši nas!
866
Da se dostojiš svome narodu dati pastire po svom srcu, Da se dostojiš ispuniti ih duhom sve eništva, Da se dostojiš da usne sve eni ke uvaju znanje, Da se dostojiš poslati vjerne radnike u svoju žetvu, Da se dostojiš umnožiti djelitelje tvojih otajstava, Da se dostojiš udijeliti im ustrajnost u tvojoj volji, Da se dostojiš udijeliti im blagost u služenju, mudrost u djelovanju, ustrajnost u molitvi, Da se dostojiš po njima posvuda širiti štovanje presvetog Sakramenta, Da se dostojiš u svoju vje nu radost sve primiti, koji su ti dobro služili, Pjesma: O Kriste, vje ni Sve eni e (2. kitica) Šutnja i molitva u tišini. Molitva za sve enike u akova ko-osje koj nadbiskupiji (mole zajedno svi vjernici) Gospodine, ti naše župe, u zajedništvu s nadbiskupom našim Marinom, predvodiš službom naših sve enika. Pogledaj njihov život i službu. Kad nas okupljaju oko tebe, neka u njima i u nama rastu tvoji milosni darovi. Blagoslovi ih i zbog posebnog predanja, jer su, pozvani od Crkve, tebi na uzdarje pružili svu svoju ljubav. Daruj im mudrost, vedrinu i ustrajnost. Pridiži ih u slabostima. Neka uvijek ostanu »u Krista zagledani«. Nama oprosti kad ne prepoznamo njihov zanos i dobrohotne korake. Daj da ih podupiremo razumijevanjem, dijalogom i plodnom suodgovornoš u, za naše spasenje u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. Amen. Pjesma: O tolika Tajna to je, ili Divnoj dakle (Pjesmarica župne zajednice, br. 534. ili 533.) Blagoslov s Presvetim Pjesma: Pohvale Imenu Božjem (Pjesmarica župne zajednice, br. 535.) Pjesma: O Kriste, vje ni Sve eni e (3. kitica) ili druga prigodna pjesma.
9-10/2009.
29. nedjelja kroz godinu (Iz 53,10-11) Veoma kratko prvo itanje pred nas stavlja isje ak iz etvrte pjesme o Sluzi Jahvinu. Do sada smo više puta imali prilike razmišljati o sadržaju te pjesme, koja predstavlja jedan od neshva enih vrhunaca poruke Staroga zavjeta. U njoj je prikazan tajanstveni sluga Božji koji se žrtvuje za druge. Bog prihva a njegovu žrtvu i daje mu obe anje posebne budu nosti. Ako žrtvuje svoj život – vidjet e budu nost. Bog e mu dati da vidi svoje potomstvo. (Ovdje bi bilo korisno pro itati iz Rje nika biblijske teologije neke pojmove koji govore o budu nosti: nada, obe anje, potomstvo ...). Posebnu ulogu Sluga e preuzeti trpljenjem za druge. On e uzeti na sebe krivice mnogih. Trpjet e za njih da ih izbavi. Bit e žrtva za njih. Njegova je uloga prikazana kao nešto do tada jedinstveno. On ne e sudjelovati u injenju zla i njegovu širenju na sve generacije. Prihvatit e da bude zadnja karika u tom lancu prenošenja i širenja zla. Prihvatit e smjerno ulogu da se na njemu sve to zlo iskali – a on da ne uzvra a. Upravo je takva uloga bila Isusova. Opisi Isusove muke i smrti imali su za podlogu predodžbe iz pjesama o Sluzi Jahvinu. Za rad u skupinama bilo bi korisno usporediti naše mogu nosti nasljedovanja postupaka Sluge. Koliko bi u tom slu aju bilo manje zla u svijetu, posebno u neposrednom našem okruženju?
30. nedjelja kroz godinu
Prakti ni rad s Biblijom Jude. Njima je, nešto kasnije, istovjetnu poruku uputio Drugi Izaija. To je bilo trajno podsje anje da Bog ne napušta svoj narod, i da e ga nakon »pla ene« kazne opet prigrliti i brinuti se za nj. U biblijskoj bi se skupini ovaj tekst mogao još dodatno usporediti sa sli nim porukama iz Knjige proroka Izaije.
31. nedjelja kroz godinu (Pnz 6,2-6) Iz povijesti Starog zavjeta poznato nam je da je Bog sa Židovima, nakon izlaska iz Egipta i putovanja Sinajskom pustinjom, na brdu Sinaju/Horebu sklopio savez i dao im svoje propise kojih se treba držati. Predaje govore razli ito o tom doga aju: prema jednoj predaji Jahve je sam zapisao svoje rije i na kamene plo e, dok je prema drugoj to u inio Mojsije. Srž cijeloga saveza sadržan je u današnjem itanju: Boj se (poštuj!) Boga vršenjem njegovih zapovijedi i imat eš dug život, brojno potomstvo i baštinit eš zemlju obe anu precima. Zanimljiva je i re enica: Jahve je naš Bog, Jahve jedini – koja je u našem prijevodu malo ublažena i formulirana kao izreka o monoteizmu (»Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini!«). U toj je re enici naglašena ta ekskluzivnost Jahvina. Jedini on je Bog Izraela koji ih prati i vodi u budu nost. »Ljubiti Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom« jedna je od zapovijedi koju je i Isus posebno istakao u svom obra anju narodu.
(Jr 31,7-9) Pred nama se nalazi kratki tekst iz Knjige proroka Jeremije, koji i površne poznavatelje židovske povijesti neodoljivo podsje a na poruke Drugog Izaije, upu ene sužnjima u Babilonu. Ovdje postoji velika povijesna razlika, jer se prorok Jeremija obra a sužnjima Izraela, Sjevernog kraljevstva, koje su Asirci 721. godine pr. Kr. odveli u sužanjstvo. Jeremijina je situacija veoma dramati na. On živi u vrijeme propasti Južnog kraljevstva, Jude. U takvoj, mogli bismo re i, beznadnoj situaciji prorok upu uje svoju poruku pripadnicima Sjevernog kraljevstva – koji su ve duže vrijeme u sužanjstvu. Na njima e se o itovati Božja milost. On e vratiti sužnjeve u kraj u kojem su živjeli. U suzama su otišli – vratit e se s pjesmom. Njihov e povratak biti poseban doga aj: vratit e se svi, ne samo oni najsnažniji i najsposobniji. U tom velikom broju povratnika bit e i slijepi, hromi, trudnice i rodilje. Vidimo da prorok povezuje prošlost i budu nost: na jednoj strani slijepi i hromi, a na drugoj trudnice i rodilje. Bog ne napušta svoga naroda. Rije i proroka Jeremije bile su sigurno velika potpora svima koji su doživjeli 587. godinu i propast * Voditelji i animatori rada u biblijskim skupinama mogu izabrati one metode pristupa biblijskom tekstu koje najbolje odgovaraju mogu nostima njihove skupine.
9-10/2009.
32. nedjelja kroz godinu (1 Kr 17,10-16) Prvo itanje ove nedjelje nastavlja zanimljiv slijed. Nakon Izaije, Jeremije, Ponovljenog zakona pred nas stavlja jednu zgodu iz života proroka Ilije. On pripada me u tzv. proroke propovjednike. Njegova je uloga bila veoma važna u prvoj polovici 9. stolje a pr. Kr. , uglavnom za vladanja Izraelskog kralja Ahaba. Na brdu Karmelu sa svojim u enicima predstavlja svojevrsnu branu širenju kulta boga Baala. U ono je vrijeme bilo prošireno mišljenje da svaki bog ima svoje podru je nad kojim vlada. Sarefta, o kojoj govori itanje, pripadala je podru ju grada Sidona, gdje je Baal bio nadležni bog. Scena je veoma zanimljiva. Ilija ulazi na »tu e« podru je. Siromašna udovica suo ava se s najve om oskudicom. Baal ne može osigurati ono najpotrebnije stanovnicima svoga podru ja. Na prorokovu rije Jahve, Bog Izraelov, to ini. Spašava Iliju i siromašnu udovicu od gladi. Daje im za jelo nešto sli no mani u pustinji: kola i od brašna i ulja (usp. Br 11,8). Ovo itanje ponavlja klju nu istinu židovske povijesti: Jahve je jedini Bog. On pomaže svima koji se uzdaju u njega. Marko Tomi
867
29. nedjelja kroz godinu
RIJE : Homiletska gra a B
Služiti - osloboditi sebe za druge »Crkva koja ne služi, služi ni emu.« Ovim rije ima francuskoga biskupa Jacquesa Gaillota mogli bismo produbiti naše Evan elje u današnjoj Misijskoj nedjelji. »Crkva koja ne služi, služi ni emu.« Dobra je ovo rije u vremenu u kojem sve više prevlada utakmica i »juriš« na tržištu rada - i to esto bez obzira na slabije. U vremenu u kojem još uvijek ima vjernika koji bi rado osigurali mjesto na nebu. Ovo je dobra rije i za naše župne zajednice u vijeku dušobrižništva u kojem se i »služenje« prezahtjevnih suradnica i suradnika lako može preobraziti u akcionizam. I ne samo to. Gdje župnik u svojoj župi tu i tamo može samo još prohujati, nastaje vakuum mo i, a potom ubrzo i borba za prevlast izme u stalnih službenika i onih u po asnoj službi. Tko je prvi? ije zamolbe, ideje i akcije imaju prednost? Kako je lako pri tome previdjeti sredinu, kojoj je za disanje potreban zrak. Sredinu, koja se naziva Isus Krist, i s kojom se susre emo u drugim ljudima. Ljudima koji trebaju naše vrijeme, našu ljubav, našu pozornost. Služiti, zna i sebe osloboditi za druge.
Poslani smo u odgovornosti Misijska nedjelja - to zna i: Mi smo poslani. Mi imamo neko poslanje. U današnjem Evan elju Isus ga oblikuje ovako: »Znate da...mo nici zloupotrebljavaju svoju mo nad ljudima. Ali tako neka ne bude me u vama, ve tko bi želio biti najve i me u vama, neka bude vaš poslužnik, a tko bi želio biti prvi me u vama, neka bude rob svima.« Isusov život, smrt i uskrsnu e, uvodi ljudsku patnju u središte našeg vjerovanja. Isus je rekao: »Pit ete kalež koji u ja piti; primit ete kalež koji u ja primiti.« Kroz našu ljudsku patnju njegova vjera ide k nama. Kroz svu našu ljudsku patnju naša vjera mora i i k njemu. Ove nedjelje ne možemo slaviti euharistiju ako ljudsku patnju ne u inimo našim poslanjem. Od Antoine de Saint-Exuperya potje e re enica: Biti ovjekom, zna i osje ati odgovornost: sramiti se pri pogledu na nevolju, i kada u njoj o ito nema sukrivnje, prinositi njen kamen svijesti i sudjelovati na izgradnji svijeta.«
Sluga (služavka) svima i prvi (prva) istovremeno »Crkva koja ne služi, služi ni emu.« Misija glasi: Naš zadatak je služenje. Služiti, zna i osloboditi sebe za druge. Sebe osloboditi za druge, zna i prihvatiti kalež koji nam pruža Isus. Patnju drugih ljudi u initi našom stvari. Služiti, osloboditi sebe za druge, tako er zna i da pritom uspijeva ne biti ovjekom ili djevojkom za sve, a ni zamjena za šefa. Svaki ovjek u služenju smije istovremeno biti prvi ili prva, tj. važan. U to spada i osloba anje sebe od pritiska, akcionizma i borbe za mo i, kako bi opažanje drugih bilo
868
mogu e. Druge ljude mogu opaziti tek kada mogu pošteno i slobodno opažati sebe. Možda na jednom ili drugom mjestu možemo otkazati jedan ili drugi termin. Možda koji sat možemo odvojiti za susjedu koja u zadnje vrijeme izgleda tužna. Možda i sebi možemo priuštiti stanku za odmor, kako bi opet bili opušteniji i sretniji. Možda i za našu djecu možemo odvojiti vrijeme planirano za još jednu akciju. Možda je najavljena upravo generalna preraspodjela prioriteta - u našim župama, našim skupinama i krugovima, u našem osobnom životu. I vama i sebi želim uspjeh u osloba anju za druge i nas same. Tek tada se može obistiniti oboje: biti sluga svima, i istovremeno prvi ili prva.
30. nedjelja kroz godinu Pokloniti pogled ljudima s ruba » uda se doga aju«, tvrdi pop pjeva ica Nena u jednoj pjesmi istoimenog naslova, ponukana vlastitim iskustvom, trenutkom kad joj je pri porodu djeteta zatajilo srce. Spašena je umije em lije nika. Ipak nam je tako esto teško vjerovati u uda. Odmah tražimo prirodna i znanstvena objašnjenja - i time je sve re eno. Ipak, pravo udo je esto iznad samog medicinskog umije a. A najbolji primjer tome je naše današnje evan elje.
Jedna drevna predaja s mnogim povijesnim odjecima Ona, za udo, sadrži mnoge povijesne uspomene. Tako se ne prisje amo samo imena iscijeljenih. I mjesta doga aja su to no opisana. Autor Markova evan elja ovo je poglavlje, zajedno s poviješ u Muke Kristove, ugradio u svoje evan elje kao izvorno svjedo anstvo. Tu je Isus na putu u Jeruzalem. On sluti da e s autoritetima svoga naroda u i u smrtonosno razra unavanje. Kao i mnogi drugi hodo asnici iz Galileje koji su se uputili u Jeruzalem na proslavu blagdana Pashe, i Isus se sa svojim u enicima zaustavlja u Jerihonu prije nego krenu kroz negostoljubivu judejsku pustinju. U to vrijeme se od hodo asnika eš e tražila milostinja. I Bartimej je pronašao dobro mjesto gdje bi mogao prositi milodare. Sjeo je uz cestu prema Jeruzalemu kuda svi trebaju pro i i ekao. On nije mogao i i za drugim vjernicima i hodo asnicima. Jedino mu je preostalo od ljudi isprositi ono najpotrebnije za preživljavanje. Bartimej je ovjek ugrožene egzistencije, izop en iz društva i u vjerskom smislu, jer je za licemjere toga vremena slijepac bio grešnik kojega je kaznio Bog. 9-10/2009.
Nije udo da su se mnogi okomili na Bartimeja koji je, opazivši da kraj njega treba pro i u itelj iz Nazareta o kojem je ve puno toga uo, odmah stao vapiti za pomo . Usprkos brutalnom ušutkavanju, jerihonski slijepac nije se dao smesti. On je još glasnije privla io pozornost na sebe. Taj vje ni izop enik ugrožene egzistencije više ne želi da mu se to doga a. Isus se zaustavlja. Ipak, ne prilazi mu kao što prilazi onima koje iscjeljuje u drugim prispodobama, nego se služi ljudima koji ga okružuju da oni pozovu prosjaka. I gle uda: isti oni koji su ga maloprije željeli ušutkati sada Bartimeja ohrabruju da do e k Isusu. Nije li se tu ve dogodilo udo? Kome je još pošlo za rukom da tako brzo ljudima promijeni stav i mišljenje?
na njih osvr e? Tko obra a pozornost na njihove potrebe? esto puta izgleda da se s njima postupa kao tre erazrednim ljudima koji su odvu eni na rub i ije se potrebe marginaliziraju. A Isus Krist, kako emo uti u današnjem evan elju, poziva da gledamo upravo na njih, da ih vratimo u društvo i njima se stavimo na raspolaganje. Pri Bartimejevu izlje enju služio se ljudima oko sebe da bi ga uspio ozdraviti. Sada, i ovdje, on želi i našu pomo da bi se u naše vrijeme mogla doga ati uda.
Bartimejevo ozdravljenje - povratak ljudskom na inu života
Da, blaženi su oni - žene, muževi i djeca - iji je život uspio, koji stanuju na nebu i gledaju Boga, ija je ežnja ispunjena, koji su kod Boga našli smilovanje, utjehu i mir, koji mogu biti posve blizu, koje mi zovemo svetima – i kojih se na današnji blagdan posebno sje amo. Blaženi, sretni su oni! A tko postiže cilj? Današnje evan elje pomaže da se približimo tajni svetaca. Na jednom brdu uz Genezaretsko jezero, pred mnoštvom ljudi koji sjede pred njim i slijede ga, pred svojim u enicima i u enicama, Isus Krist sve ano uzvikuje i kli e. Naziva blaženima i sretnima one koji su na poseban na in Božji ljubljenici i njegovi prijatelji.
Bartimeja nije trebalo dugo moliti. On, sko ivši, odbaci svoj teški ogrta koji ga je grijao i smjesta se uputi k Isusu. udi se Isusovu pitanju: »Što želiš da ti u inim?« Zna li Isus uop e najskrovitiju želju slijepca? Bartimej e ipak morati sam izraziti svoju želju da ponovo vidi ili, jasnije, vjerovati da e mu Isus vratiti vid. I opet ga iznena uje jer Isus ne kaže »Izlije en si«, nego nare uje: »Idi!« što zna i: Vrati se me u ljude! Tebi više nije mjesto na cesti i odsada ideš zajedno s drugim ljudima i oni s tobom. Ti se vra aš na svoje. I Bartimej zaista, kao što piše u Evan elju, zajedno s Isusom ide, okružen u enicima i brojnim hodo asnicima, put Jeruzalema, povodom blagdana Pashe. Dok slušamo pri u, zaklju ujemo da ovdje na istaknutom mjestu ne stoji Isus nego Bartimej. Ovdje se pripovijeda o njegovu ekanju. Tome odgovara ono što se zapravo dogodilo: jedan ovjek koji kod ljudi nema nikakvih izgleda, ne dobiva natrag samo svoj o inji vid, ve puno više: sâm ponovno kre e stazama života, vra aju i se ljudima. To je mogu e jer se Isus osvrnuo na njega i privolio ljude oko sebe da mu poklone pozornost i pomo . O tom za u uju e iscrpnom izvješ u svatko može misliti što ho e. Nije li ve samo udo to što ovdje jedan ovjek me u svojim sunarodnjacima dobiva novu perspektivu? Isus ovdje iznova pokazuje da mu je stalo do cjelovitog izlje enja ovjeka. U to, sasvim sigurno spada zdravlje tijela i duha, ali i život u dostojanstvu i uspješnom odnosu s drugim ljudima, život na sliku Božju, kakvog i sam zastupa. Na žalost, opet emo zaklju iti da je to sve drugo samo ne nešto što se podrazumijeva. Upravo stoga i izgleda kao udo.
Misijska nedjelja u svijetu: Osvrnuti se na ljude u potrebi Ove Misijske nedjelje usmjeravamo pozornost na sve ljude na Zemlji s kojima smo povezani u našoj krš anskoj vjeri, a posebno na one koji u zemljama tzv. Tre ega svijeta trpe višestruke nevolje. Tko se 9-10/2009.
Svi sveti Tajna svetaca (Ev)
Blaženi koji... Blaženi siromašni i žalosni. Oni, dakle, koji moraju živjeti u otežanim okolnostima, kojima nedostaje esto i svakidašnji kruh i koji tako osjetno doživljavaju svoju krhkost stvorenja; kojima je posebno teško jer su izgubili nekog dragog ovjeka ili domovinu koja ih je štitila. Tko poznaje suze udovica, siro adi i prognanika? Mislim na Mariju, Majku Isusa Krista, kojoj su mrtvog sina s križa položili u krilo, kao što prikazuju mnogi prikazi u kamenu i na platnu. Blaženi krotki i milosrdni, koji imaju isto srce. Oni, dakle, koji se u opho enju s ljudima odri u nasilja, tla enja i fanatizma, koji bližnjega gledaju o ima ljubavi, otkrivaju dobro u njemu, a ono što im je strano, njegove granice i slabosti, preobražavaju smilovanjem; oni koji bra u ljude susre u bez ikakvih primisli i bez krivih namjera, gotovo naivno. Mislim na arškog župnika, koji je na posve jednostavan i priprost na in naviještao evan elje te ljude, osobito u ispovijedi, osloba ao njihovih tereta. Blaženi koji gladuju i že aju za pravdom i koji su mirotvorci. Oni, dakle, koji dopuštaju da ih takne nevolja i ljudska bijeda, koji trpe od toga što nepravda me u narodima i društvenim skupinama tako raste i koji se trude povezivati, uskla ivati i pomirivati. Mislim na veliku crkvenu u iteljicu Tereziju Avilsku, koja je trpjela od zapostavljanja žena u našem zajedništvu Crkve i koja je stoga toliko puno
869
u inila na pomirenju spolova. I, kona no, blaženi koji su radi imena Isusova progonjeni. Oni, dakle, iji je put nasljedovanja Isusa krivo shva en i krivo protuma en, koji svojom rije ju i svojim djelom izazivaju mo i sile, zavisti, klevetanja i zla, mnogi me u njima mu enici, koji su, kao Isus Krist, i sami dali svoj život. Mislim na biskupa Oscara Romera, koji je na oltaru dao svoju krv i život za svoj narod. O takvim ljudima svjedo imo da su sveti i njih Isus naziva blaženima. Blagdan Svih svetih i Isusova blaženstva usmjeruju naš pogled ne samo na prošlost, nego i na sadašnjost i budu nost. Žele nas oja ati da i sami idemo tragovima Propovijedi na gori. I tako Gospodin i nas, koji ovdje pred njim sjedimo, naziva blaženima. Blaženi oni me u nama koji iz dana u dan u obitelji, u školi, na radu, vrše svoju službu bez kukanja, zadovoljni i postojani. Blaženi oni me u nama koji posje uju bolesne, koji pomažu susjedu, koji se trude oko sklada i pomirenja. Blaženi oni me u nama koji ustaju za dostojanstvo ovjeka, njegovo pravo na rad i domovinu, pa stoga bivaju napadani, izrugivani i isklju eni iz društva. Svi oni neka se danas raduju da smiju biti blizu Isusu Kristu, njegovu poslanju i njegovoj kobi, njemu, uzoru svih svetih. Mnogi me u nama poznaju sigurno pri esnu pjesmu iz Schubertove mise, u kojoj se nalazi redak: »Blaženo kuca srce u mojim grudima!« Kada je jedna žena pitala zašto ta pjesma više ne stoji u službenoj pjesmarici, objasnili su joj da je to stoga što previše naglašava osje aje, da je staromodna, na što ona odgovori: »Može biti, ali u meni kuca unato tome.« Danas, na blagdan Svih svetih, i uz ovo evan elje koje nas proglašava blaženima, smije nam zaigrati i zakucati srce. Isus Krist raduje se zbog nas, nas koji ovdje sjedimo pred njim, slušamo ga i slijedimo i tako ne dopuštamo da se prekine rijeka svetaca koja je za život ovoga svijeta tako važna. Amen.
32. nedjelja kroz godinu Malo je više od puno Isus hvali siromašnu udovicu: ona je dala nekoliko nov i a više u hramsku blagajnu nego bogati koji su dali puno. Isus sigurno ne želi kazati da i mi moramo dati sve što imamo. Stalo mu je do unutarnjeg stava žene. U tome se ona razlikuje od drugih. Možemo uo iti kako evan elja s osobitom ljubavlju govore o siromašnima, posebno o udovicama. One su tada bile u posebno teškom položaju. Ve u Starom zavjetu njima pripada posebna Jahvina briga. Proroci su trajno opominjali da ih se ne tla i i ne iskorištava, jer Bog e biti njihov osvetnik. U Novom zavjetu se ve na prvim stranicama govori o siromašnima, o malim ljudima. Siromašna djevojka iz Nazareta postaje Spasiteljeva majka. Njegovo ro enje se doga a u staji »jer u svratištu nije bilo mjesta.« Vijest
870
da se rodio Mesija prvo dopire do pastira, koji su bili me u najprezrenijim ljudima onoga društva. I kada je Isus zapo eo propovijedati, posebnu je naklonost pokazivao, i pružao pomo , siromašnima i jadnima.
Isus nas opominje da nam srce ne zarobe materijalne stvari Udovica, o kojoj govori prvo itanje današnje nedjelje (1 Kralj 17,10-16), i udovica iz evan elja predstavljaju nam se kao uzor. To se ne kaže izri ito, ali proizlazi iz prikaza. Vrijednosti koje treba nasljedovati nisu sjajna odje a, nisu oni koji svuda imaju prednost pred drugima – Isus upozorava da ih se uvamo – bogataši i »zvijezde« nisu ti koji nam mogu pokazati kako treba shva ati život i kako ga urediti, nego oni koji se ne uzdaju u svoj posjed, u svoj novac i u svoj ugled, ve se posve prepuštaju Bogu, spremni i posljednje što imaju dati drugima, ako je to bratu ovjeku potrebno. Oni stoje Bogu blizu, njima Isus obe ava utjehu i budu nost. Ni novac, ni posjed, ni ugled ni položaj, pa ni naša postignu a i uspjesi, ne zna e pred Bogom ništa ako naše srce nije usmjereno na Boga, ako se posvema ne pouzdajemo u njega, ako naše mišljenje i djelovanje ne odre uje pitanje što je Božja volja. Isus ne kaže da se u materijalnom pogledu ne trebamo brinuti za sebe i svoje. On nema ništa protiv radosti nad onim što imamo, ako to upotrebljavamo ispravno, kao »dar Božji«, odnosno, u Božjem smislu, uvijek gledaju i na bra u ljude oko sebe. Veliki sveci ljubavi prema bližnjemu pokazuju nam do kakvih posljedica može voditi takav pogled na nevolju bra e ljudi.
Isus nas poziva da upoznamo dostojanstvo svakog ovjeka Ono što Isus kaže o siromašnoj udovici, iz onoga kako se obra a bolesnima, hromima, onima na rubu društva, spoznajemo da nikoga ne smijemo podcjenjivati jer je siromašan, bespomo an, bezna ajan, jer je naoko nekoristan i drugima pada na teret. Svaki ovjek ima nedodirljivo dostojanstvo, ne stoga što ga je sam svojim zaslugama postigao, nego jer mu ga je Bog darovao, jer ga Bog ljubi i jer ga je pozvao u životno zajedništvo sa sobom. Bog nas je pozvao imenom. On je svakome dao njegovo lice i njegov zadatak. Pred njim nitko nije puki broj u beskrajnoj masi ljudi. On je »Netko«, ovjek beskrajne vrijednosti. Njegova mjerila vrijede, a ne ljudska. Pred tim mjerilima možemo se samo diviti i radosni zahvaljivati Bogu. U okružnici kaže naš papa: »Koju vrijednost mora ovjek imati u Stvoriteljevim o ima, ako je zaslužio imati takva Otkupitelja?« To dostojanstvo koje je Bog darovao ljudima, kada se priznaje, najsigurnije i najtrajnije uva od mnogih ne ovje nosti na koje se žalimo. Da se dokazati da se tamo gdje se gasi vjera u Boga i u Sina Božjega koji je postao ovjekom, ni ovjek ne shva a ozbiljno u svome dostojanstvu i u svojim pravima. 9-10/2009.
Ono što Isus govori o ljudima, i kako se posebno priklanja »malenima i bezna ajnima«, ohrabruje nas na bezgrani no pouzdanje u Boga. Jer on sâm, u Isusu Kristu, postao je ovjekom. Mi smo mu beskrajno važni. Ne e nas pustiti da propadnemo. Tada ima smisla i ono što ne možemo razumjeti: kao, na primjer, neka tjelesna ili duševna bol. Ima situacija u kojima stojimo pred zidom, u kojima sebi izgledamo kao prikovani na križ. U takvim naoko bezizlaznim situacijama postoji na kraju samo jedan put nadilaženja toga stanja: pouzdanje u onoga koji nas voli i koji je u Isusu Kristu jasno dokazao svoju ljubav. Nije rije o tome da Boga u svemu razumijemo; rije je o tome da se u svemu pouzdajemo u njega. Možda e nam takva razmišljanja pomo i da lakše razumijemo i s uvjerenjem pjevamo pjesmu: »Ono što Bog ini, dobro je...On je moj Bog, koji me znade uzdržati i u nevolji; zato neka ona samo vlada.« (Gl 294,1).
33. nedjelja kroz godinu Na kraju novo prolje e Nalazimo se u sredini mjeseca studenoga. Ve ina liš a ve je opala s drve a. Jesenski vjetrovi ih divlje i nadmo no vitlaju. Priroda se uvukla u sebe. Priprema se za svoj veliki zimski san. ini se da je sve umrlo, ini se da je sve na kraju. U mjesecu studenom podsje amo se na prolaznost, ne samo u prolaznost prirode. I vlastita prolaznost dolazi nam pred o i. Kako e izgledati taj kraj? Ho e li to biti užasan kraj, užas koji budi strah?
Za Isusa je »kraj vremena« – vje no prolje e! Najpoznatije stablo u Izraelu, koje u jesen odbacuje svoje liš e, jest smokva. Ne zahtijeva puno, može rasti i na najneugodnijim mjestima, posve druk ije od jablana ili hrastova. Isus uzima upravo smokvu kao sliku za kraj svijeta i kao njegov predznak. Ipak, Isus taj kraj ne uspore uje s opadanjem liš a, dakle jeseni ili ak sa zimom, kako bismo mi zapravo o ekivali. Ne, za Isusa je kraj vremena jedno novo ljeto koje tek po inje i koje e vje no trajati. »A od smokve se nau ite prispodobi!«, kaže on. »Kada joj grana ve omekša i liš e potjera, znate: ljeto je blizu.« (Mk 13,28). Kraj, ponovni dolazak Sina ovje jega, to je kao kada u prolje e drve e ponovo potjera, kao kada iz pupoljaka poraste liš e i cvjetovi i svježe zelenilo ispuni zemlju. Svrstava li se i krš anstvo me u proroke nesre e i sekte koje predskazuju kraj svijeta i propast u strahu i užasu, grozu na kraju svijeta, još više podjarivanu završetkom tisu lje a? Moramo li se i mi krš ani bojati toga da bi nam jednoga dana 9-10/2009.
nebo moglo pasti na glavu? I, kada se sve to treba dogoditi? Evan elje kaže: »Ovaj naraštaj ne e pro i, dok se sve ne ispuni« (Mk 13,30). Generacija Isusovih slušatelja je, me utim, ve davno prošla, i još neki naraštaji iz nje tako er, a i mi zacijelo ne emo još doživjeti kraj svijeta. Jesu li tu, kao što je to est slu aj, prirodna znanost i Biblija u nepremostivoj suprotnosti jedno prema drugome? Astro zika nam, dapa e, kaže da Zemlja i, što je još važnije, naša ksna zvijezda - Sunce, koje nam daje toplinu i svjetlo, još mnogo stotina tisu a godina, dapa e milijune godina, može tako postojati i da prijeti propast tek onda kada se potroši Sun eva energija. Ovaj svijet ima, dakle, još mnogo vremena do svojega kraja.
U smrti doživljavamo posve osobni kraj... No, ho e li ovje anstvo doživjeti kraj? Ho e li mo i izdržati sve do kraja? Ili e se ve prije samo odstraniti, samo si razoriti osnovu za život, Božje stvaranje? Ho e li se samo možda ubiti u ratovima, koji zbog modernih tehni kih mogu nosti postaju sve okrutniji i razorniji? Ho e li ovje anstvo doživjeti kraj svijeta, ne znamo. Mi sami, »ovaj naraštaj«, sigurno ga ne emo doživjeti. Mi emo zasigurno prije toga doga aja umrijeti vlastitom smr u, doživjeti svatko svoj posve osobni kraj. Naša vlastita smrt – to je za nas, za svakoga od nas, kraj svijeta, to je za nas osobni ponovni Kristov dolazak. Kakva e tada biti ta smrt? Što e nam predstojati? Ho e li to biti užas, užasni kraj? Ne, zacijelo ne. Evan elje nam kaže: Ponovni Kristov dolazak, kraj svijeta u smrti svakoga od nas, »u onim danima, nakon velike nevolje«, kako u Evan elju piše (Mk 13,24a), jest kraj straha, kojega sasvim sigurno ima i u našem svijetu. Misli se na kraj ratova, kraj sile, tla enja, izrabljivanja i siromaštva; kraj osamljenosti, sva a, depresije i bolesti; kraj i smrti, kraj svakoga kraja i svake kona nosti; bit e doista doga aja koji pokre u svijet. Kraj e biti novi po etak, kao neko novo prolje e, glasnik jednoga ljeta kojemu nema kraja.
Krist Kralj Kralj na prijestolju križa U našim ku ama, na javnim mjestima, u crkvama, vidi se slika Isusa na križu: ovjek boli koji umire ili je ve umro. Njegovo tijelo je obliveno krvlju, rane na rukama i nogama i na prsima – tragovi njegova okrutnoga smaknu a. Na glavi Raspeti nosi krunu: spletenu od trnja i pritisnutu na glavu. Iznad njega, kao poruka, ita se: »Isus iz Nazareta, kralj židovski« – skra eno - INRI. Tako je odredio rimski upravitelj Poncije Pilat (usp. Iv 19,19-22). Isus na križu, na križu srama; od Boga proklet, kako se tada vjerovalo. Jer tako piše u Starom zavjetu: »Jer je obješeni
871
prokletstvo Božje« (Pnz 21,23). Raspe e je za Židova i u Isusovo vrijeme bila najgora smrtna kazna. U toj kazni, naime, prema židovskom mišljenju, dolazila je do izražaja i odba enost od Boga. Isus na križu: poruženi i osramo eni kralj? Je li to vo a naše vjere, kralj našega života?
Isusovo priznanje pred Pilatom da je kralj... U sceni su enja pred Pilatom Isus govori o tajni svojega života i svojega poslanja: »Ja sam kralj. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Moje se kraljevstvo sastoji u tome da posvjedo im istinu.« S Pilatom pitamo: »Što je istina?« Što Isus misli time? Isus je htio re i: on je opunomo en i poslan od Boga da svijetu prenese svjedo anstvo Božje; on ima zadatak objaviti Boga. A ta objava glasi: Bog je Ljubav. Iz ljubavi prema ljudima Isus je došao na svijet, iz ljubavi prema ljudima prihvatio je trpljenje i križ. Tako je svijet pomirio s Bogom: na sebe je uzeo naše grijehe i svojim ih trpljenjem i smr u skinuo s nas ljudi. U pjesmi »Ti, kralju, na prijestolju križa« pjevamo tu istinu Božju o svijetu i našem životu (Gotteslob, 553) – pjevati/govoriti/zajedno – Isus, kralj na križu, jest kralj Ljubavi Božje prema ovjeku. On nije odba en i proklet; Sâm Bog je potvrdio njegov put; po njegovu uskrsnu u iz smrti, po njegovu uzvišenju k sebi, u kraljevstvo nebesko, postavivši ga sebi s desna. Kao Kralj Ljubavi Božje, taj Raspeti jest Uskrsnuli, jest kralj svih ljudi i svih vremena. U romani kim
crkvama prikazuje se stoga jedna druk ija slika Isusa na križu. Ima preobražene i proslavljene rane, a na glavi nosi, kao kralj, zlatnu krunu. Isusova ljubav od trnove krune trpljenja i smrti u inila je kraljevsku krunu slave i vje noga života. Toga raspetoga i proslavljenoga Isusa priznajemo mi danas na blagdan Krista Kralja, hvalimo ga i slavimo, štujemo ga i zahvaljujemo mu. Sada razumijemo tako er kako naš životni put postaje kraljevskim putom. Iz svega trpljenja i boli koju moramo pro i, na kraju e proiza i radost. Iz umiranja i smrti nastaje život, iz svake beznadnosti nastaje pouzdanje. Od našega krštenja pripadamo Isusu, kralju. Mi smo izabrani rod, imamo kraljevsko dostojanstvo. Sudioništvo u Kristovu kraljevstvu zna i za nas: i mi trebamo kao Isus i i putem ljubavi, putem pomo i za ovjeka u nevolji, ali i putem opraštanja i pomirenja. Gledaju i trpljenje, bolest i umiranje, shva amo, kako kaže veliki teolog i biskup Johann Michael Sailer: »Ako Sin Božji trpi, da bi vladao, kako ja mogu zahtijevati da me Bog vodi nekim drugim putem od onoga puta križa?« Tako je ve apostol Pavao pisao svojoj zajednici u Rimu: 17 ako pak djeca Božja, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. (Rim 8,17). Isusova kruna je i naša kruna: od trnove krune nastaje kraljevska kruna. Josip Kuhti
Caritas Vukovarskog dekanata traži pomo Caritas Vukovarskog dekanata skrbi za obitelji
s puno djece i one najsiromašnije, kojih je svakom svakim danom sve više, a najve i ih je broj u samom gradu. Nekima je rat uništio sve, a drugi se pak ne znaju nositi s vremenom u kojemu žive. Caritas trenutno skrbi za više od 800 obitelji u samom gradu i okolici. Posljednju pošiljku u hrani, obu i i odje i, namještaju, higijenskim potrepštinama, invalidskim pomagalima te u novcu, dobili su po etkom ove godine. Pomo u namještaju dobile su 24 obitelji, kruh i mlijeko pla a se za 16 obitelji slabijeg materijalnog stanja ili s puno djece. Za njih svakog mjeseca izdvajaju oko 13 tisu a kuna. Invalidska pomagala - hodalice, bolni ke ležajeve, kolica, štake - dobilo je 150 osoba. Za sedam obitelji pla ena su dva ili tri metra drva za ogrjev, a takvu vrst pomo i zatražilo je 20 obitelji. Najve a je potražnja za prehrambenim proizvodima, higijenskim potrepštinama, invalidskim pomagalima i pelenama za djecu i starije. Sve se više traži nov ana pomo
872
za pla anje ku nih ra una i lijekova iako Caritas nerado daje novac, s obzirom na sve u estalije zloupotrebe. U gradu djeluju i mnogobrojne humanitarne udruge, ina e bi situacija bila još i gora. Ovim putem obra aju se svim dobro initeljima da im pomognu. S obzirom da je zima na pragu, potražnja e biti sve ve a i ve a. Ratni izvjestitelj Hrvatskog radija Vukovar, mu ki ubijeni Siniša Glavaševi , zapisao je u svojim »Pri ama iz Vukovara« i ovu re enicu: »Niti jedan grad u Hrvatskoj nije dao više za nezavisnost Hrvatske, niti jedan grad nije s manjom vojnom silom obranio ve u koricu hrvatskog kruha, a opet to kao da nije dosta!« Svoje donacije možete slati na adresu: Caritas Vukovarskog dekanata, Kralja Petra Krešimira IV., 32 010 Vukovar, a donacije u novcu na žirora un župe Sv. Josipa radnika 25000091102034879, otvoren u Hypo Alpe-Adria-Bank. d.d. Vukovar, s naznakom« Za dekanatski Caritas«. Vjenceslav Janji
9-10/2009.