VJESNIK \akova~ko-osje~ke nadbiskupije i Srijemske biskupije br 5-6. 2010

VJE SNIK

ISSN 1847-0521

Godi{te CXXXV II I

\akova~ko-osje~ke nadbiskupije i Srijemske biskupije ~ a s o p i s

z a

p a s t o r a l n u

5-6

o r i j e n t a c i j u

s a d r ` a j : Vladimir Dugalić, urednik: ŽUPNA KATEHEZA 337 Marin Srakić, nadbiskup: »RAZLIČITI, ALI KOMPLEMENTARNI« 338

Po{tarina pla}ena u po{ti 31400 \akovo

2010.

Milan Šimunović: DANAŠNJI ŽUPNIK I PASTORALNO-KATEHETSKI IZAZOVI Josip Šimunović: OBLICI I METODE RADA U ŽUPNOJ KATEHEZI Drago Iličić: ŽUPNA KATEHEZA U \AKOVAČKO-OSJEČKOJ NADBISKUPIJI Ivica Pažin: JEDINSTVO NAVJEŠTAJA U DVA RAZLIČITA KONCEPTA s. Ana Thea Filipović: ŽUPNA KATEHEZA – IZME\U IDEALA I STVARNOSTI Andrija \aković: KATEHETE KAO NAVJESTITELJI I DELEGATI ZAJEDNICE U ŽUPNOJ KATEHEZI Teuta Rezo: OD KATEHETE SVEZNALICE DO MUDROG KATEHETE Tonka Odobašić: RODITELJI – ODGOJITELJI/KATEHETE DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU

339 345 356 361 373 380 383 385

Žarko Relota: »SIDI DI SI, NI ZA DI SI NISI« (Duhovna misao) Šimo Šokčević: SVETOST JE U NAŠIM RUKAMA (Svjedoci vjere) Stjepan Baloban: LJUBAV U ISTINI U DRUŠTVENIM PITANJIMA (Moral u hrvatskom društvu) Ivica Pažin: SVEĆENIK KAO KATEHETA U AUGUSTINOVU PROMIŠLJANJU (2) (Katehetsko-pastoralna promišljanja) Snježana Majdandžić-Gladić: ZAKLINJANJA (Negdašnji obrednici) Krešimir Bulat (odgovara): BIBLIJSKA BAZIČNA ZAJEDNICA (4) (Katehetska građa) Josip Filipović (priredio): EUHARISTIJSKO KLANJANJE (IV.) (Liturgijska građa) Marko Tomić: PRAKTIČNI RAD S BIBLIJOM Zvonko Pažin: RIJEČ: Homiletska građa C

393 394 396 398 400 404 407 409 410

Brankica Lukačević: RAZGOVOR SA S. RASTISLAVOM RALBOVSKY 418 355 379 382 395 397 399

Susret predsjednika HBK s predsjednikom RH Susret predsjednika HBK s predsjednicom Vlade RH O zabrani vjerskih simbola u učionicama Pobačaj je glavni uzrok smrtnosti u Europi Nadbiskup Marin slavio misu u osječkom zatvoru Potpisan Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika OS BiH 419 Sjednica Odbora HBK za pastoral turizma

449 455 456 457 458 459 460 461

420 Poruka pape Benedikta XVI. za 25. svjetski dan mladih 423 Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 425 Pismo hrvatskih biskupa svećenicima u prigodi hodočašća u Zagreb, 15. travnja 2010.

426 »Kriza i napredak suvremenoga hrvatskog društva« (Izjava) 429 Poruka predsjednika Odbora HBK za pastoral turizma povodom Nedjelje turizma 430 Priopćenje s XL. plenarnog zasjedanja HBK 431 Objavljene upute vezane uz optužbe za spolno zlostavljanje 432 Krizmena slavlja u 2010. godini (Okružnica)

463 464 465 466 467 468 469 470 470 471 472 475 485 492

433 439 441 442 445 447

Proslava Mise posvete ulja i jubileja mons. dr. Marina Srakića Nadbiskup Eterović pohodio svoju naslovnu biskupiju Vazmeno trodnevlje i Uskrs u Srijemskoj Mitrovici Vazmeno trodnevlje i Uskrs u \akovu i Osijeku Nacionalno hodočašće hrvatskih svećenika Svećenici naše Nadbiskupije hodočastili u Ars

TEMA VJESNIKA

In memoriam – mons. dr. sc. Andrija Šuljak Stručni skup za vjeroučitelje osnovnih škola Susret slijepih i slabovidnih osoba Seminar za župne suradnike u pastoralu braka i obitelji Znanstveni skup o fra Antunu Bačiću Simpozij profesora teologije i filozofije Godišnji susret Pokreta fokolara u \akovu Posveta crkve i uvođenje klauzure u Karmelu sv. Josipa u \akovačkoj Breznici Nadbiskup Srakić posjetio Dom za stare i nemoćne u \akovu Duhovna obnova za prezbitere Srijemske biskupije Duhovne obnove za roditelje osnovaca, mlade i studente Obnova za roditelje prvopričesnika i krizmanika Hodočasnički križni put u Ivanovcu Križni put »Putem masovnih grobišta« Križni put ulicama Lovasa Spomendan žrtvama komunističkog terora u Vukovaru Križni put spasa Biskup Hranić krstio šestero djece u župi Podvinje Hodočašća Karitativni rad Tribine, koncerti, knjige Vijesti iz Nadbiskupije Na omotu: - Misa povodom 105. obljetnice smrti biskupa Strossmayera - Preduskrsni susret nadbiskupa i predstavnika medija - Marijan Biškup, Ljudska prava. Povijesno-teološki osvrt.

Godina zupne kateheze u \akova~ko-osje~koj nadbiskupiji

5-6(2361) 2010.

VJESNIK ÐAKOVA KO-OSJE KE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE asopis za pastoralnu orijentaciju Izdava : Nadbiskupski ordinarijat akovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugali Telefon: (031) 802-119 E-mail: vladimir.dugalic1@os.t-com.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banovi , tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: bisk.tiskured@os.t-com.hr Uredni ko vije e: Ivan uri , Ivo Džini , Josip Filipovi , Grgo Grbeši , Stjepan Karali , Mato Leši , Luka Marijanovi , Anto Pavlovi , Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranji , Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomi , Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 Lektor: Anzelma Salopek, prof.

Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandari (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njema ka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunovi (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovki (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik akova ko-osje ke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 akovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik.djakovo@os.t-com.hr Poštarina pla ena u gotovom.

Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjerou itelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj ra una: Nadbiskupski ordinarijat akovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatni ki broj; ili obi nom poštanskom uplatnicom na izdava a.

Devizna pretplata (iz inozemstva): ekom ili na devizni ra un: Nadbiskupski ordinarijat akovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobo en pla anja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV ( l. 11, t. 7 i 8).

Kompjutorska priprema: »Glas Slavonije« d.d. Osijek Tisak: Gradska tiskara Osijek d.d.

Misa povodom 105. obljetnice smrti biskupa Strossmayera N

adbiskup dbi k đ đakovačko-osječki, k čk j čki mons. M Marin i SSrakić, kić predvodio d di jje u ččetvrtak, t t k 8. travnja, večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, na dan kada je prije 105 godina preminuo biskup Josip Juraj Strossmyer, graditelj đakovačke katedrale. U uvodnoj riječi nadbiskup se osvrnuo na obljetnicu smrti velikog biskupa, rekavši kako je red da se za njega molimo i tako pridružimo dosadašnjim generacijama koje su predavale svoju molitvu za biskupa koji je mnogo učinio za našu Biskupiju, sada Nadbiskupiju.

Govoreći o biskupu Strossmayeru, nadbiskup je istaknuo: »On nije, prije svega, bio veliki političar niti intelektualac, nego je, prije svega, bio veliki biskup koji je vodio brigu da Biskupija ima velik broj svećenika. To je onaj koji je znao da posebnu brigu treba posvetiti djeci, mladima, pa je izdao katekizam i inzistirao na katehizaciji. Zato se u Đakovačkoj biskupiji održavaju prvi katehetski susreti svećenika, ne samo naše Biskupije, nego svih biskupija diljem Hrvatske. To je biskup koji je rado govorio i bio veliki propovjednik. Nekada duboko, nekada jednostavno - govorio je pučki. Nije prvenstveno posvećivao pažnju intelektualnoj izgradnji Biskupije, nego pobožnostima, liturgijskom životu, euharistiji. Zato je izdao dijecezanski Obrednik, svoje svećenike je pozivao neka održavaju korone i tu realiziraju pastoralne programe. Sa sestrama sv. Križa obnavljao je Biskupiju, a za ono što nije mogao uraditi sam, pozivao je druge: i isusovce, i franjevce, i dominikance. Preporučivao je katolička društva i bratovštine, duhovno je obnavljao Biskupiju kroz pobožnosti. Napose je gajio pobožnost prema Srcu Isusovu, kojemu je pred kraj života posvetio cijelu Biskupiju.« Nakon misnog slavlja nadbiskup se u pratnji mons. Hranića, okupljenih svećenika, časnih sestara i vjernika spustio u kriptu katedrale gdje je sahranjen biskup Strossmayer te blagoslovio njegov grob. Predvođeni nadbiskupom, okupljeni su molili za pokojnog biskupa i otpjevali nekoliko uskrsnih pjesama.

Anica Banović

Župna kateheza Vladimir Dugali , urednik

Župna kateheza u našoj Nadbiskupiji ima dugu tradici-

ju. U vremenu komunizma, kada se provodila ateizacija obrazovnog sustava te vjeronauku nije bilo mjesto u školi, župna kateheza bila je jedino mjesto sustavnog pou avanja sadržaja krš anske vjere i priprave za sakramente te, istovremeno, i mjesto odgoja i rasta u vjeri. Me utim, dolaskom demokratskih promjena i povratkom vjeronauka u škole župna kateheza stavljena je pred nove izazove te se danas stje e dojam kako se u tim promjenama nismo najbolje snašli i jasno odredili novi identitet župne kateheze, tj. njezinu razli itost, ali i komplementarnost sa školskim vjeronaukom. U tom smislu, iako su odre eni oblici župne kateheze zadržani u mnogim našim župama, osobito kao sakramentalna kateheza, tj. kao obvezatna priprava djece na sakramente, sinodska prosudba stanja pokazala je da je u mnogim župnim zajednicama iš ezla redovita župna kateheza djece i mladih, a rijetki su i oblici kateheze odraslih.

Iako je danas, deset godina poslije, situacija mnogo bolja ona još uvijek nije zadovoljavaju a. Razlozi su mnogostruki. Naime, u svjetlu prakse koju smo imali u vremenu komunizma neki i danas poimaju župnu katehezu kao sustavnu vjersku pouku u svim razredima osnovne i srednje škole te je stoga suvišna ili župna kateheza ili školski vjeronauk, budu i da ne treba program umnažati - »duplirati«.

Drugi, pak, isti u kako školski vjeronauk ne odgaja dovoljno za prakti ni život u vjeri, da škola nije prikladno mjesto za rast u vjeri te da današnja praksa zapravo dovodi do podvojenosti izme u škole i župe, pouke i odgoja u vjeri.

U tom smislu, danas ima i onih koji zagovaraju ponovni povratak vjeronauka u župe, a nisu rijetki i povici na školski vjeronauk te sve eš e isticanje kako je zbog školskog vjeronauka danas manje djece na nedjeljnim misama kao i ukazivanje na nedovoljnu komunikaciju izme u vjerou itelja i župnika.

Godina župne kateheze. U svrhu nadilaženja ovih nejasno a, a na tragu sinodskih odluka o važnosti obnove župne kateheze u našim župnim zajednicama, u rujnu prošle godine, nadbiskup Marin proglasio je Godinu župne kateheze u akova ko-osje koj nadbiskupiji, a biskup uro Gašparovi u Srijemskoj biskupiji. U poruci Posljednji Kristov nalog – prva zada a Crkve, istaknuto je kako je katehezu »Crkva uvijek smatrala ‘jednom od svojih osnovnih zada a, jer je uskrsli Krist, prije nego e oti i svome Ocu, dao apostolima posljednji nalog: u initi u enicima sve narode i nau iti ih sve što je on nau avao’ (Catechesi tradendae, 1).

Slijede i taj nalog, i naša je nadbiskupija ‘kroz sinodski hod snažno prepoznala životnu važnost župne kateheze te obnovi župne kateheze pristupa kao jednoj od svojih najosnovnijih i istodobno kao jednoj od temeljnih zada a na putu vlastite obnove’ (Ti si Krist - za nas i za sve ljude. Izjave i odluke Druge biskupijske sinode, 122).« Naime, Sinodske su odluke, »koje se naizgled mogu u initi željom izvanjskih promjena, u sebi duboko povezane iskrenim nastojanjem oko promjene naše mjesne Crkve iznutra, po evši od obnove odnosa prema evangelizaciji i njezinoj prvoj etapi katehezi.« 5-6/2010.

Urednikova (pre)poruka Sinodski dokument jasno je naglasio da se župna kateheza ne odnosi samo na odgoj djece i mladih, nego ponajprije na pouku i iskustvo vjere odraslih vjernika, od koje e veliku korist imati i uvijek potrebna kateheza namijenjena djeci, adolescentima i mladima. »Nije rije , dakle, o ukinu u kateheze za mlade generacije, nego o promjeni naglaska i o druga ijem radu s djecom, putem odraslih, ponajprije njihovih roditelja i oživljavanja obitelji kao ‘ku ne Crkve’« (br. 123).

Sinodski dokument stoga naglašava kako je župnik prvi odgovoran za organiziranje župne kateheze te, ovisno o stvarnim prilikama i potrebama župe, pozvan je okupiti suradnike i zajedno s njima organizirati sadržajno razli ite pastoralno-katehetske i molitvene susrete za odrasle vjernike te za mlade kao i redovitu župnu katehezu za djecu osnovnoškolskog uzrasta. Sve uzraste vjernike može se u okviru župne kateheze uklju iti u razli ite interesne ili bazi ne zajednice koje imaju za cilj posti i »zajedništvo u vjeri, me ugeneracijsko posredovanje iskustva vjere, oživotvorenje na ela socijalnog nauka Crkve i poosobljene odnose kroz krš ansko zajedništvo unutar manjih zajednica« (br. 126). U tom smislu, župna kateheza za prvopri esnike trebala bi završiti uklju ivanjem u jednu od župnih katehetskih skupina, a župna kateheza krizmenika prihva anjem konkretne službe u crkvenoj zajednici ili uklju ivanjem u jednu od skupina koje djeluju u župi ili široj crkvenoj zajednici. Osim toga, župna kateheza djece i mladih, osobito onih koji se pripremaju za sakramente krš anske inicijacije, treba biti popra ena katehezom roditelja i obitelji.

S druge strane, školski vjeronauk, za razliku od župne kateheze, usmjeren je, »osim prema u enicima vjernicima ili onima željnima vjerskog iskustva, i prema onim u enicima koji su još na putu traženja vlastitog odnosa prema konkretnoj vjeri. Tako on, izme u ostalog, omogu uje našoj mjesnoj Crkvi da do e do velikog broja mladih koji teško da su nazo ni u ostalim crkvenim strukturama te se predstavlja kao kairos za navještaj Radosne vijesti i krš anske vizije života« (br. 147). U tom smislu, razlikovanje župne kateheze i školskog vjeronauka nikako ne smije zna iti suprotstavljanje, ve uo avanje dva komplementarna oblika vjerskog odgoja koji se me usobno trebaju nadopunjavati i koji su, svaki na svom podru ju, u službi cjelovitog odgoja u vjeri.

Na tom tragu, u poruci prigodom proglašenja Godine župne kateheze, isti e se kako »u vremenu u kojemu se nalazi suvremeni ovjek, Crkva iznova, kroz vjerski odgoj u predškolskim ustanovama, kroz vjeronauk u školi, te kroz razli ite oblike katehetskih susreta unutar župne zajednice, otkriva nove mogu nosti priop avanja Radosne vijesti i vjerskih istina. Uvijek sa željom: prona i pravi izraz vjere, razumljiv suvremenom pokoljenju. Naša mjesna Crkva u posljednjih nekoliko godina zauzeto nastoji oko priprave novih katehetskih priru nika i pomagala za župnu katehezu. U toj se zada i oko Nadbiskupijskog katehetskog ureda okupila skupina vrijednih vjerou itelja laika, kateheta, redovnica i sve enika. I to je jedan od znakova živoga sinodskog duha naše Crkve.« U tom smislu ne smijemo zaboraviti ni važan doprinos što ga daje Nadbiskupijska škola za župne suradnike.

337

»Razli iti, ali komplementarni« ? Marin Sraki , nadbiskup

N

ekoliko rije i uvoda. - Jedna od osnovnih pastoralnih djelatnosti naše Crkve za vrijeme komunizma bio je vjeronauk, koji je nakon izbacivanja iz škole premješten u crkvene prostore. Stoje i iza hrabrog episkopata kojemu je na elu bio blaženi Alojzije Stepinac, mu enik, sve enici su, ne bez velikih poteško a, držali vjeronauk u crkvama, sakristijama, u »šupama« i »stajama« za vjeronauk preure enim, a kasnije u vjeronau nim dvoranama. Generacije djece i mladih odgajane su u crkvenim prostorima, zato im ni crkve (zgrade) ni Crkva (zajednica) nisu bile strane. Možemo s pravom re i da je i to podržavalo vjeru u našem narodu. Da se vjeronauk i vjerou itelji održe na visini, organizirane su katehetske škole, kao npr. Katehetska ljetna škola, Katehetska zimska škola.

Kad je nastupila demokracija, vjeronauk se iz crkve vratio u školu. No, kao što neki zastupaju da je naša povijest po ela 1945. godine, tako neki smatraju da je vjeronau na obnova zapo ela nakon što su se oni vratili s »rimskih studija«. U novim prilikama, nezadovoljni time što se dogodilo s vjerskom poukom, zadojeni »zapadnja kim mentalitetom«, oni traže »dekatehizaciju«, drugim rije ima »sekularizaciju« školskog vjeronauka. Drugi, idu i linijom lakšeg otpora, žele da se opredijelimo ili za školski vjeronauk ili za župnu katehezu. Me utim, biskupi su od po etka naglašavali potrebu i jednoga i drugog. Pitamo se, ima li mjesta jednome i drugome? Neki bi u našoj situaciji najradije napustili župnu katehezu. Da dobro shvatimo i prihvatimo župnu katehezu, treba dobro uo iti što je ona, u odnosu na školski vjeronauk.

Vjeronauk i župna kateheza: razli iti i komplementarni.

Doista, da se izbjegne konfuzija, potrebno je razjasniti koji je cilj školskog vjeronauka, a koji župne kateheze. Speci nost školskog vjeronauka sastoji se u tome što je on ucijepljen u školu i što neizbježno mora usvojiti osnovno obilježje škole, to jest odgajati uz pomo pristupa kulturi. To zvu i preop enito i dosta »rastezljivo«, jer se poimanje kulture može s vremenom promijeniti. Svakako, školski vjeronauk mora usvojiti ciljeve škole, da u nju ne bude smješten samo zi ki, potpuno izoliran od ostalih predmeta.

Ako ne bi uspio stupiti u dijalog s drugim školskim predmetima, i ako bi bio potpuno autonoman, školski vjeronauk bi u školi samo »gostovao«, bio bi smješten u nekoj vrsti geta ili indijanskog rezervata, ekaju i samo da bude dokinut.

Cilj (župne) kateheze je stvarati mentalitet vjere. A do mentaliteta vjere, do sposobnosti promatrati stvar-

338

Stopama sadašnjice nost kako je promatra Krist, ne dolazi se bez snažne kulture. I kateheza izgra uje kulturu, ali s drugim crkvenim aktivnostima - kao što su liturgija, molitva, moralni život - želi sura ivati više negoli sa školskim predmetima. Da se izbjegne podjela, treba podsjetiti da je pouka u vjeri ujedno jedan oblik o itovanja vjerske slobode. Stoga Crkva logi no smatra da je školski vjeronauk sastavni dio službe (naviještanja) Rije i. Vjerou itelji moraju biti svjesni da su pastoralni djelatnici, stru ni trostruko vjerni radnici odgovorni prema onima koji se oslanjaju na njihovu sposobnost: to nisu samo u enici i škola nego i sama Crkva. Treba isto tako podsjetiti da školski vjeronauk na svojim ple ima nosi ne samo znanstveni teret akademskih disciplina, nego i krš ansku zajednicu koja želi živjeti ono što naviješta. Za vjersku pouku, živjeti crkveno zajedništvo u potpunosti je dio njezine profesionalnosti.

Ostvarenje komplementarnosti izme u vjerske pouke i kateheze. Papa Ivan Pavao II. istaknuo je da su i subjekt i objekt školskog vjeronauka i župne kateheze identi ni, samo je na in iznošenja druga iji. Komplementarnost se može ostvariti i koordinacijom izme u kateheta i vjerou itelja. Oni moraju uzajamno poznavati odre ene programe da izbjegnu napetosti i ponavljanja, ali i da iskoriste prednost recipro nog djelovanja. Komplementarnost izme u školskog vjeronauka i kateheze može biti prilika da se ostvari pravi savez u odgoju izme u Crkve i škole.

U Crkvi ima mjesta i za jedno i za drugo. Jedno drugo ne isklju uje, niti je rije o kakvu ponavljanju jednog te istoga. Kao što je rekao papa Pavao VI., postoji i neraskidiva veza i o ita razlika izme u vjerske pouke i kateheze, koja je kao neki prijenos evan eoske poruke, jedna etapa evangelizacije. Ta veza opravdava da školski vjeronauk ostane na razini škole koja ide za cjelokupnom kulturom i koja se može uklopiti u krš ansku poruku. Razlika izme u kateheze i vjerske pouke u školi (vjeronauka) ogleda se prije svega u tome što je kateheza životno prihva anje krš anske poruke kao spasiteljske stvarnosti. Osim toga, posebno je mjesto kateheze zajednica koja živi vjeru i na širem podru ju i kroz duže vrijeme od školskog, to jest kroz cijeli život.

Da zaklju imo: u vezi s krš anskom porukom kateheza želi potaknuti duhovno liturgijsko, sakramentalno, apostolsko sazrijevanje, koje se nadasve ostvaruje u mjesnoj crkvenoj zajednici. Škola, naprotiv, razmatraju i te elemente krš anske poruke, želi omogu iti da se shvati što je u stvari krš anstvo i, dosljedno, što krš ani nastoje ostvariti u svom životu. Ipak, treba pripomenuti da i vjerska nastava namijenjena u enicima vjernicima može pridonijeti da se u vrsti njihova vjera, kao što vjersko iskustvo kateheze u vrš uje spoznaju krš anske poruke.

5-6/2010.

»Sidi di si, ni za di si nisi« Žarko Relota

Naravno da ne spada na mene odre ivati gdje

e tko od prezbitera ili redovnika biti ili koliko e godina na odre enom mjestu, službi, samostanu ili župi provesti. Nisam zapravo o tome niti htio govoriti, ve sam na konkretnom primjeru (a takvih sam vidio puno) zamijetio prednosti dužeg boravka u jednoj župnoj zajednici i plodove istoga. Poznavati svakoga (ili barem sve), približiti se svima (ili gotovo svima), ostvariti sa svima (ili barem s velikom ve inom) normalan odnos i komunikaciju, oduševiti ih za odre ene ideje i programe, mo i s njima duže godina raditi na nekom važnom projektu, vidjeti mogu nosti ve ine lanova župne zajednice, prepoznati ih i uklopiti u njezin sakramentalno-pastoralnokatehetski hod, pružiti mogu nost ve ini da za sebe prona e unutar župne zajednice aktivnosti koje ga izgra uju kao ovjeka i kao vjernika, velike su prednosti. A do njih se dolazi dugogodišnjim, sustavnim i kvalitetnim radom. To se ne može napraviti u godinu dana, a u ve im zajednicama ni za pet ili više godina. Ovakav rad iziskuje vrijeme, sustavnost, raspoloživost, prepoznatljivost...

Veliki tjedan, liturgijski govore i, najsadržajniji je tjedan u crkvenoj godini. Obredi, da bi bili doživljeni u svjetlu kakvo im pripada, zahtijevaju lijepo organiziranu i dobro uhodanu »ekipu«. Ceremonija, da bi bila na visini, zahtijeva i dobro »potkovanog« ceremonijara. Kao sve enici i redovnici, pripremali smo se za te obrede i doista je lijepo u katedralnim crkvama i redovni kim zajednicama s više redovnika, uz asistenciju dobro pou enih sve eni kih i redovni kih kandidata, sudjelovati u tim obredima. Pashalni misterij muke, smrti i uskrsnu a Kristova ljepše je proživljavati u takvom ozra ju. No, ima li toga u svim župnim zajednicama i je li to svugdje mogu e ostvariti?

Susreo sam (i to me neobi no veseli) gospodu župnike u relativno malim mjestima, s malo stanovnika, s još manjim brojem lanove župne zajednice, koji ovim svetim otajstvima pristupaju tako doli no da sam ostao zadivljen. Znaju i da ovi obredi traže suradnike strpljivo su godinama odgajali ministrante, pjeva e, ita e, ceremonijare i ostale lanove župne zajednice kako bi svatko sa svoje strane u inio potrebno kako bi ljepota i sadržajnost obreda došla do izražaja. ak, štoviše, susreo sam se sa župnom zajednicom u kojoj 5-6/2010.

Duhovna misao je župnik, budu i da upravlja dvjema župama, u jednoj crkvi, snagom nemogu nosti bilokacije, tijekom Velikog tjedna bio odsutan. Obredi su, unato tomu što je došao prezbiter »sa strane«, koji ne poznaje oto ke obi aje i posebnosti odvijanja obreda Velikoga tjedna, tekli tako skladno, pobožno i savršeno, kao da su asistirali najvrsniji bogoslovi i kao da je rije o katedralnom ceremonijaru.

Koliko ostati?

Ovakvo stanje navelo me na razmišljanje da je uistinu potrebno provesti nekoliko godina na jednom mjestu, s jednom liturgijskom zajednicom, sa skoro istim ljudima, da bi se moglo ovako djelovati. Potrebno je odre eno vrijeme da se zajednicu upozna; potrebno je još više vremena da te zajednica prihvati; potrebno je prili no vremena da zajednica prihvati tvoj na in djelovanja i da se uklopi u tvoje sheme (i prezbiter u sheme zajednice); potrebno je puno vremena da se lanovi župne zajednice angažiraju i ponude svoje vrijeme i svoje raspoloživosti, svoje potencijale i svoju ljubav crkvi i pastoralnim aktivnostima. Kad se prezbiteri esto mijenjaju, za takvo što nema neke realne mogu nosti. Ovo, naravno, ne govorim radi sebe pa da bi netko to mogao osobno shvatiti, nije rije o govoru »Cicero pro domo sua«, ve me, eto, neko životno iskustvo dovelo do ovakva razmišljanja.

Jasno mi je da nijedan ordinarij ne e zbog mojih stavova promijeniti svoje mišljenje. Me utim, smatram sebe nekakvim pastoralcem i upravo s tog aspekta želim ponuditi ovakvo razmišljanje. Time ne podržavam na elo dugovje nog »stabilitas loci« ili na elo »nezamjenjivosti«, ali ipak želim re i da bi pastoralna razboritost zahtijevala, radije duži negoli kra i staž u okviru župne zajednice, jer se na taj na in lakše ostvaruje, kako formiranje odre enih skupina, tako i njihov angažman za dobro funkcioniranje župne zajednice.

Mi fratri imamo svoje izreke »ne daj mene, moj, daleko, a a« i »Sjedi di si. Ni za di si nisi«. No, unato našoj šali, pastoral je važniji od naših, vrlo esto, uskih interesa i sve naše osobne želja u tom pogledu trebaju biti podre ene spasenju duša. Sigurno je da duži »staž« na župi ne jam i dobro oformljenu župnu zajednicu i naravno da nije isklju eno da neki zauzeti prezbiter nije kadar i u kra em roku ostvariti pretpostavke za organizirani pastoralni život. Ipak mi se ini da je za sustavan pastoralni rad potrebno neko duže vrijeme i da je to jedan od preduvjeta za razgranato i dobro organizirano funkcioniranje župne zajednice.

Samo za razmišljanje.

393

Svetost je u našim rukama Šok evi Šimo

Rafael Arnáiz Barón (1911.-1938.)

(Spomendan: 26. travnja) Rafael Arnáiz Barón1 ro en je u mjestu Burgos u Španjolskoj 9. travnja 1911. godine, u uzornoj krš anskoj obitelji.

Bio je najstariji od etvero djece. Kao dje ak, poha ao je nekoliko škola koje su vodili isusovci, tako da je u njemu osje aj za duhovnost, ali i umjetnost, bio prisutan od djetinjstva. Te su kvalitete bile izvrsno uravnotežene u njegovu životu daju i mu otvoren, radostan stav prema svijetu te smisao za humor, poštovanje i poniznost. Upala porebrice i napadaji groznice prekinuli su njegovo školovanje. Kada se oporavio, obitelj se preselila u Oviedo gdje je završio srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1930. pošao je studirati arhitekturu u Madrid i tu je zapo elo njegovo ozbiljnije posve enje Kristu. Nakon završetka srednje škole tog ljeta praznike je proveo pokraj Avile, u domu svog ujaka i ujne. Tada je po prvi put ušao u trapisti ki samostan Sv. Isidora de Dueñasa, ija ga se ljepota i molitvena atmosfera dojmila. Ubrzo je odustao od studija arhitekture u Madridu te odlu io tragati za misterijem Apsoluta u jednom cistercitskom samostanu, u koji je ušao 16. sije nja 1934. godine i radosno primio bijeli habit. Imao je dvadeset i tri godine.

Rekao je da njegova odluka nije povezana s patnjama i razo arenjima, nego s Bogom, koji mu je u svojoj beskona noj dobroti dao više nego što zaslužuje u životu. Rafael se vrlo brzo prilagodio životu u samostanu. Pisao je mnoga pisma majci, ali i ujaku i ujni s kojima je dijelio blisko prijateljstvo. etiri mjeseca nakon što je ušao u samostan obolio je od dijabetesa što ga je prisililo da ode ku i na lije enje. Sve se to zbivalo za vrijeme španjolskog gra anskog rata. Gotovo dvije godine stalno se selio iz samostana ku i, i obrnuto. Napokon je odlu io da želi ostati u samostanu gdje je položio i zavjete. Umro je u samostanskoj ambulanti 26. travnja 1838. godine. Sahranjen je na samostanskom groblju.

Iako mu je život bio kratak, može se re i da je utjelovio cistercitsku milost na izvanredno ist na in. Od po etka do kraja dopustio je da bude vo en itavim nizom zaprepaš uju ih kontradikcija i poteško a povezanih s boleš u, ratom, nemogu noš u da polo-

394

Svjedoci vjere ži zavjete i nekim drugim problemima unutar same zajednice. U svakom slu aju, poniznost mu je bila stalna pratilja. Njegova jedina istinska želja bila je živjeti da bi mogao voljeti: Isusa, Mariju, križ i svoj trapisti ki samostan. Glas o njegovoj svetosti brzo se proširio Španjolskom i njegov je grob postao hodo asni ko mjesto. Dana 19. kolovoza 1989. godine, na Svjetski dan mladih u Santiagu de Composteli, Ivan Pavao II. govorio je o Rafaelu kao o onome koji bi svojim životom trebao predstavljati uzor mladim ljudima. Dana 27. rujna 1992. godine papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim, a svetim Benedikt XVI. 11. listopada 2009. godine.

Arcangelo Tadini (1846.-1912.)

(Spomendan: 20. svibnja) Arcangelo Tadini2 ro en je 12. listopada 1846. godine u Bresci, u Italiji. Kao osamnaestogodišnjak, primljen je u bogosloviju. Zare en je 1870. godine, no bolest ga je prisilila da prvu godinu sve eništva provede sa svojom obitelji. Kao župnik, iznimno je brinuo za župljane. Nakon što je poplava mnoge od njih u inila besku nicima, da bi ih nahranio, u župnom je uredu svaki dan organizirao 300 obroka. I u pastoralno-katehetskom smislu izvanredno je organizirao život u župi. Svaka je dobna skupina imala katehezu, postojao je i vrlo uspješan pjeva ki zbor, organizirao je razne molitvene udruge, obnavljao crkvu i osobito brinuo za liturgiju. Bio je izvrstan propovjednik, koji je znao ljude zadiviti toplinom i snagom svojih rije i.

U to je vrijeme industrijska revolucija bila u svom punom zamahu. Bilo je to doba velikih promjena, ali i problema za radnike. Zato je Tadini organizirao pomo onima koji su patili od razli itih bolesti, nezgoda na radu ili pak nekakvih drugih poteško a zbog kojih nisu mogli dati svoj puni angažman na poslu. Govorio je svojim župljanima da rad nije prokletstvo nego poziv za sve krš ane. Dakle, veliku pozornost posve ivao je izgra ivanju percepcije o važnosti i vrijednosti rada u krš anskom životu.

Posebno se okrenuo ženama koje su u degradiraju im uvjetima radile u tvornicama. Sukladno tome, 1900. godine osnovao je red Sestre radnice svete ku e Nazaretske (naziv reda se zapravo referira na period u Isusovu životu kada je on radio kao stolar u Josipovoj radionici).

Služba tih sestara bila je izvanredna, posebno u vremenu kada su se zaposlile u tvornicama, rade i za5-6/2010.

jedno s drugim ženama, da bi ih ohrabrile i nau ile svojim primjerom da osoba može biti žena, radnica i pritom živjeti ispunjena vjerom i radoš u. Tadini je u razgovoru sa sestrama esto navodio ideje i nau avanje pape Leona XIII. o socijalnim pitanjima, tako da možemo konstatirati kako su one velikim dijelom prakti no ostvarivale ideje koje su prisutne u enciklici spomenutog pape pod naslovom Rerrum novarum. Danas taj red djeluje u Italiji i Brazilu. I dalje se primarno usredoto uju na provo enje u djelo smjernica društvenog nauka Crkve, drže i se Tadinijevih rije i: »Svetost je u našim rukama. Ako želite na njoj participirati, morate initi samo jednu stvar: voljeti Boga!« Arcangelo Tadini je umro 20. svibnja 1912. godine u Bresci u Italiji. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 21. prosinca 1998. godine, a svetim 26. travnja 2009. papa Benedikt XVI.

Camilla da Varano (1458.-1524.)

(Spomendan: 31. svibnja) Camilla da Varano3 ro ena je u Camerinu, u Italiji, 9. travnja 1458. godine kao k erka princa Giulija Cesarea. Djetinjstvo i mladost provodila je studiraju i latinski, pravo, slikaju i, jašu i konje i sun aju i se na raskošnom dvoru.

Rano u mladosti osjetila je duhovni poziv, no bilo joj je teško to prihvatiti, ponajprije zbog otpora u obitelji. U trenutku kad se odlu ila da e se odvažiti re i ocu za svoju nakanu da želi postati redovnica, otac joj je naredio da se mora udati. Ipak, uspjela je nadi i sve prepre-

ke te se u dvadeset i tre oj godini života pridružila klarisama u Urbinu. Dvije godine kasnije položila je zavjete, uzevši ime s. Battista. Cijela njezina obitelj ubijena je u progonu 1502. godine, a Camilla se sklonila u jedno maleno mjesto u južnoj Italiji. Imala je za života nekoliko misti nih iskustava, o kojima je pisala u brojnim svojim djelima, gdje otkriva svoju gorljivu ljubav prema raspetom Kristu. Camilla da Varano umrla je 31. svibnja 1524. godine od kuge.

Godine 1877. dogodilo se udo koje je bitno utjecalo na njezino proglašenje svetom. Rije je o ozdravljenju djevojke Celije Ottaviane iz Camerina, koja je bolovala od rahitisa. Camilla da Varano za života je napisala brojna djela, koja su kompilirana i ponovno objavljena prigodom njezine kanonizacije. To su djela: Uspomene na Isusa, Duhovne boli Muke Isusove, Autobiogra ja, Upute u eniku, Rasprava o bojama srca…

Dana 7. travnja 1843. godine blaženom ju je proglasio papa Grgur XVI., a svetom e ju proglasiti papa Benedikt XVI. 17. listopada 2010. godine.

1

http://saints.sqpn.com/saint-rafael-arnaiz-baron/26-april (2010-03-17) http://www.vatican.va/news_services/liturgy/ saints/2009/ns_lit_doc_20091011_arnaiz_en.html (2010-0317) 2

Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http://barrymichaels.wordpress.com/ (2010-04-24) http://www.verolanuova.com/lucesalelievito/donarcangelotadini/index.html (2010-04-24) 3

Životopis je nastao temelju ovih izvora: http://zenit.org/article-28449?l=english (2010-04-24) http://www.therealpresence.org/eucharst/misc/Angels_ Demons/ANGES_varano.pdf (2010-04-24)

Poba aj je glavni uzrok smrtnosti u Europi Prema izvještaju »Poba aj u Europi i Španjol-

skoj«, koje je Španjolski zavod za obiteljsku politiku 2. ožujka predstavio u Bruxellesu, s 2.863.649 izvršenih i zabilježenih poba aja u 2008. godini u Europi, poba aj je glavni uzrok smrtnosti na Starome kontinentu. U izvješ u je istaknuto da bi se demografski pad u 27 država Europske unije sveo na ništicu ako bi se omogu ilo da se rode sva za eta djeca. Samo je u dvije države Europske unije zabranjen poba aj, u Irskoj i na Malti. U 14 država je dopušten u odre enim okolnostima, a u jedanaest država je slobodan.

Svake godine u 27 država Europske unije izvrši se više od milijun i 200 tisu a poba aja. Što je kao da se u razdoblju od tri godine pobiju svi stanov-

5-6/2010.

nici Milana, Praga ili Münchena, istaknuto je na predstavljanju, a prenosi Radio Vatikan. Engleska, Francuska, Rumunjska i Italija u posljednjih su petnaest godina na prvom mjestu po broju poba aja. Najve i porast poba aja u posljednjih deset godina zabilježen je u Španjolskoj, i to 115%. U zemljama Europske unije svaka peta trudno a završava poba ajem, a svaki sedmi prekid trudno e odnosi se na djevojke do dvadeset godina. Poba aj je glavni uzro nik smrtnosti: ispred raka, sr anog udara i prometnih nesre a. U Europskoj uniji ima oko šest i pol milijuna osoba iznad 65 godina više negoli li osoba do 14 godina. Uzimaju i u obzir i države izvan Europske unije, svake se godine u Europi izvrši i zabilježi oko 2 milijuna i 863 tisu e poba aja, više negoli Rim ima stanovnika. IKA

395

Biblijska bazi na zajednica (4) Krešimir Bulat (priredio)

3. »Sudac i zaštitnik naroda - GIDEON« Ciljevi - upoznati lik suca Gideona - shvatiti da se u teško ama trebamo oslanjati na Božju pomo .

Katehetska gra a x razgovor o tekstu Ima li u tekstu nepoznatih rije i ili nešto nejasno? Što ti se u tekstu svidjelo?

Da li te nešto iznenadilo? (Smanjivanje broja potrebnih vojnika!) Zašto nisu bili potrebni svi? (Zbog Božje pomo i.)

Radni list »Gideon postaje ratnik«. Odgovoriti na pitanja. Rješenja su: 1. seljak, 2. An eo Gospodnji, 3. napadi Midjanaca, 4. i i u borbu protiv Midjanaca, 5. jest, 6. nije odmah, 7. pobjeda ili bijeg Midjanaca, 8.

Domovinski rat.

Aktualizacija

Materijali i pomagala

Radni list, »Seljak koji postaje vojskovo a«. Molitva na po etku, Ps 108.

Gideon i izraelska vojska pobijedili su mnogo brojniju midjansku vojsku ne svojom nego Božjom snagom i pomo i. Sli no se doga alo i tijekom Domovinskoga rata kada su mnogi naši seljaci silom prilika morali postati ratnici koji su branili svoja sela, a i gradove.

Oni su to inili s ljubavlju prema svojim mjestima i s krunicama oko vrata. Primjer obrane Vukovara i okolnih sela. Možeš li ispri ati doga aj kada si nešto, za tebe teško, uspio u initi uz Božju pomo ?

Najava teme

Molitveni završetak

Ovim ili sli nim rije ima:

Radni list »Seljak koji postaje vojskovo a«, Molitva na kraju. Ps 46.

- Radni list »Seljak koji postaje vojskovo a« - Radni list »Gideon postaje ratnik«.

Molitveni po etak

Upoznat emo lik biblijskog suca Gideona. Suci su bili ljudi koje je Bog odabirao i po kojima je slao spasenje svome narodu. Gideon je bio pripadnik židovskog naroda iz Manašeova plemena. Pustinjski beduini Midjanci esto su to pleme napadali i plja kali. Kad bi Midjanci napali, Židovi bi bježali u planine nose i sa sobom što više živežnih namirnica. U takvoj kriznoj situaciji Bog poziva Gideona da oslobodi svoje pleme, ali i da se suprostavi bogu Baalu kojeg su Izraelci po eli astiti. Zato ih je, naime, Gospodin i bio prepustio napadima Midjanaca.

Susret sa središnjim biblijskim tekstom x podjela u skupine Svaka skupina izabire predstavnika te dobije Radni list »Seljak koji postaje vojskovo a«. x rješavanje radnog lista Sudionici zajedno rješavaju radni list da bi dobili tekst o Gideonu prema Suci 6-8.

Rješenje: 1. hrast, 2. hrabri, 3. izbaviti, 4. znak, 5. kruhove, 6. meso, 7. Gospodin, 8. Gideon, 9. Midjanci.

Me usobno usporediti riješene tekstove. (Tko prvi i posve to no riješi, može biti nagra en.)

404

»Seljak koji postaje vojskovo a« - Radni list

Molitva na po etku. Ps 108 Zahvalnica Gospodinu i usrdna molba za pomo

Hvalit u te, Gospodine, me u narodima, me u pucima tebi u pjevati, jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek je nad svom zemljom!

Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!

Zar ne eš ti, o Bože, što nas odbaci?

Zar ne eš više, Bože, sa etama našim?

Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomo ništavna!

S Božjom pomo u hrabro emo se boriti, Slava Ocu… 5-6/2010.

Molitva na kraju. Ps 46 Gospodin je naša utvrda

kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi: s nama je Gospodin nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

Bog nam je zaklon i utvrda, pomo nik spreman u nevolji.

S nama je Gospodin nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

Ma bješnjeli puci, rušila se carstva,

Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.

S nama je Gospodin nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

Slava Ocu…

Umetni odgovaraju e rije i: Midjanci, Gideon, meso, izbaviti, znak , hrast, hrabri, kruhove, Gospodin.

Biblijski tekst, Usp. Suci 6-8 Jednoga dana An eo Gospodnji do e i sjede pod ____________ gdje je Gideon vršio pšenicu da bi je sa uvao od Midjanaca. I ukaza mu se An eo Gospodnji i re e mu: »Gospodin s tobom, _________________ juna e!« Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Gospodin s nama, zašto nas sve ovo sna e? Gdje su sva ona udesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši? A sada nas je Gospodin ostavio, predao nas u ruke Midjancima."

An eo mu re e: »Idi s tom snagom u sebi i izbavit eš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?« »Ali, gospodaru«, odgovori mu Gideon, »kako u _________________ Izraela?« An eo mu re e: »Ja u biti s tobom te eš pobijediti Midjance kao jednoga.« Gideon mu re e: »Ako sam našao milost kod Gospodina, daj mi ______________ da ti govoriš sa mnom. Nemoj oti i odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te.« A on odgovori: »Ostat u dok se ne vratiš.« Gideon ode, zgotovi jare i od brašna na ini beskvasne_________________, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. An eo Gospodnji re e mu: »Uzmi meso i beskvasne kruhove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij.« On u ini tako. An eo tad uze štap što ga je držao i dotaknu ______________ i kruhove. Oganj planu iz stijene te spali meso i kruhove. Nato An eo iš ezne pred njegovim o ima. Tad Gideon vidje da je to bio An eo Gospodnji i re e: »Jao, Gospode! An ela Gospodnjeg vidjeh licem u lice!« A Gospodin mu odgovori: »Mir s tobom! Ne boj se, ne eš umrijeti!« Duh Gospodnji obuze Gideona i on zasvira u rog, a sav se narod skupi i stade iza njega. Tada ________________ re e Gideonu: »Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i re i: 'Vlastita me ruka izbavila.' S tri stotine ljudi ja u vas izbaviti i predat u Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj ku i.« Gideon otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. _________________ tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri ete. Do oše na rub tabora pri po etku pono ne straže. Tri ete zasviraše u rogove i razbiše vr eve; lijevom rukom držahu lu i, a desnom rogove da trube i udariše vikati: »Za Gospodina i Gideona!« I svaki stajaše nepomi no na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i _________________ vi u i nagoše u bijeg.

5-6/2010.

405

»Gideon postaje ratnik« – Radni list Poznavaju i pripovijest o Gideonu, odgovori na pitanja: 1. Što je Gideon bio po zanimanju prije nego je postao vojskovo a?

2. Tko je došao Gideonu dok je vršio pšenicu?

3. Kakve je probleme imao izraelski narod u to vrijeme? Tko ih je napadao?

4. Što je An eo Gospodnji rekao Gideonu da treba u initi?

5. Je li Gideon u inio kako mu je An eo Gospodnji rekao?

6. Je li Gideon omah poslušao An ela Gospodnjeg?

7. Kakvi su bili rezultati Gideonove poslušnosti An elu Gospodnjem?

8. Poznaješ li neki primjer iz suvremenog života kada je malobrojna vojska pobje ivala ve u i snažniju vojsku?

Odgovori: 1.

___________________________________________________________________________________

2.

___________________________________________________________________________________

3.

___________________________________________________________________________________

4.

___________________________________________________________________________________

5.

___________________________________________________________________________________

6.

___________________________________________________________________________________

7.

___________________________________________________________________________________

8.

___________________________________________________________________________________

406

5-6/2010.

Euharistijsko klanjanje u »Godini sve enikâ« (IV.) Josip Filipovi (priredio) Pjesma: Pusti mreže te ili neka pjesma »pozivskog« karaktera Uvodna molitva Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete!

Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posve en!

Privuci moje srce, Duše Sveti, da zavolim samo ono što je sveto!

Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet.

Molitva za sedam darova Duha Svetoga sve enicima (prema molitvi bl. Alojzija Stepinca) Pjesma: O do i, Stvor e, Duše Sveti, Pohodi duše vjernika, Poteci višnjom milosti U grudi štono stvori ih.

Duše Sveti, Tješitelju, do i u srce naših sve enika sa svojom miloš u i svetom ljubavi i daruj im dar mudrosti, da sa slaš u razmatraju Božje istine, te ih rado navješ uju narodu Božjem.

Neka im Bog bude jedino mjerilo u prosu ivanju svih božanskih i ljudskih stvari. ***** Ti nazivaš se Tješitelj, Blagodat Boga svevišnjeg, Studenac živi, ljubav, plam I pomazanje duhovno.

Duše Sveti, Tješitelju, do i u srce naših sve enika i daruj im dar razuma, da što dublje uranjaju duhom svojim u otajstvo svete vjere, otkrivaju i radost služenja tebi i bratu ovjeku.

Neka s ljubavlju pristupaju tvojoj Rije i objavljuju i nam veli inu kraljevstva Božjega, za im žudi nemirno srce ljudsko.

Liturgijska gra a Duše Sveti, Tješitelju, do i u srce naših sve enika i daruj im dar savjeta, da u dvojbama ljudskim uvijek prigrle ono što je na slavu Božju i naše spasenje.

Da nam budu smjerokaz i primjer u svim našim lutanjima i stranputicama, pomo u svim našim neodlu nostima savjet u svim našim previranjima. ***** Zapali svjetlo u srcu, Zadahni dušu ljubavlju, U nemo ima tjelesnim Potkrepljuj nas bez prestanka.

Duše Sveti, Tješitelju, do i u srce naših sve enika i daruj im dar jakosti, da s osobitom odlu noš u svladavaju sve napasti duše i tijela i ostale zapreke u duhovnom životu.

O uvaj ih u svim njihovim slabostima, snaži u svim njihovim ljudskim nesavršenostima, pridiži u svim njihovim padovima.

Nama daj da im budemo prava bratska potpora kroz razumijevanje i molitvu. ***** Dušmana od nas otjeraj I postojani mir nam daj, Ispred nas idi, vodi nas Da svakog zla se klonimo.

Duše Sveti, Tješitelju, do i u srce naših sve enika i daruj im dar znanja, da uvijek spoznaju što i kako treba vjerovati.

O uvaj ih u pravovjernosti tvome nauku da ne lutaju stranputicama u duhovnom životu.

Ono što vjeruju, neka rado propovijedaju, ono što propovijedaju, neka primjerom i žive, a ono što žive neka im donese život vje ni. ***** Daj Oca da upoznamo I Krista, Sina njegova, I u te, Duha njihova, Da vjerujemo sveudilj.

***** Darova sedam razdaješ, Ti prste desne O eve, Od vje nog Oca obe an, Ti puniš usta besjedom.

Duše Sveti, Tješitelju, do i u srce naših sve enika i daruj im dar pobožnosti, da Bogu i svetima životom i sakramentima iskazuju štovanje i ast, a onima koji su u potrebi u pomo pritje u ljubavlju Kristovom!

5-6/2010.

407

Neka u ovom svijetu uvijek biraju ovo što je tvoje, samo tebi vjeruju i, tebe ljube i, tebe slave i.

Ulij u njihova srca mir onda kada su nemirna, ljubav kada su srdita, nadu kada su u strahu. ***** Sva slava Ocu vje nomu I uskrslom Sinu mu Sa Tješiteljem Presvetim, Nek bude sad i uvijeke. Amen.

Duše Sveti, Tješitelju, do i u srce naših sve enika i daruj im dar straha Božjega, da se svakodnevno uvaju grijeha, boje i se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veli anstvu, i ljubavi prema Onome koji ih je izabrao i posvetio.

Neka u svome pozivu uvijek otkrivaju svoje bogatstvo, neka uvijek ostanu vjerni onome kome su povjerovali i neka ih uvijek prati vjera, nada i ljubav Krista Dobrog Pastira. Šutnja i molitva u tišini Otpjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!

Litanije Duhu Svetom Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, uj nas!

Kriste, usliši nas!

O e, nebeski Bože, smiluj nam se!

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, koji izlaziš od Oca i Sina, smiluj nam se!

Duše Sveti, po ijem su nadahnu u govorili proroci, Duše Sveti, koji svjedo iš za Isusa Krista, Duše Sveti, naš božanski U itelju, Duše Sveti, po kojemu je Djevica Marija za ela Sina Božjega, Duše Sveti, koji stanuješ u nama, Duše mudrosti i razuma, Duše savjeta i jakosti, Duše znanja i pobožnosti, Duše straha Božjega, Duše milosti i milosr a, Duše jakosti, ustrajnosti i umjerenosti, Duše vjere, ufanja, ljubavi i mira, Duše poniznosti i isto e, Duše dobrote i duhovne miline,

408

Duše svih milosti, Duše Sveti, koji proni eš Božje tajne, Duše Sveti, koji nas pomažeš u molitvi, Duše Sveti, koji si u slici goluba sišao nad Isusa, Duše Sveti, po kome smo se duhovno preporodili, Duše Sveti, koji nam srca napunjaš božanskom ljubavlju, Duše Sveti, ijom miloš u postajemo Božja djeca, Duše Sveti, koji si poput goru ih jezika sišao nad apostole, Milostiv budi, Milostiv budi,

oprosti nam, Gospodine! usliši nas, Gospodine!

Od svakog zla, oslobodi nas, Gospodine!

Od svakog grijeha, Od napasti i avolskih zasjeda, Od preuzetnosti i zdvojnosti, Od poricanja objavljenih istina, Od grešne okorjelosti i bezbožnosti, Od svake ljage duše i tijela, Od duha bludnosti, Po Tvojem izlaženju od Oca i Sina, Po divnom djelovanju Tvoje milosti, Po bezgrešnom za e u Djevice Marije, Po otajstvenom za e u Isusa Krista, Po Tvom silasku nad Isusa u Jordanu, Po Tvom silasku nad apostole, Na veliki dan suda Božjega, Jaganj e Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!

Jaganj e Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!

Jaganj e Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Pomolimo se. Bože, koji si svjetloš u Duha Svetoga pou io srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i Njegovoj se utjesi vazda radujemo.

Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

Otpjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje! Šutnja i molitva u tišini.

Molitva za sve enike u akova ko-osje koj nadbiskupiji (mole zajedno svi vjernici) Pjesma: O tolika Tajna to je, ili Divnoj dakle (Pjesmarica župne zajednice, br. 534. ili 533.)

Blagoslov s Presvetim Pjesma: Pohvale Imenu Božjem (Pjesmarica župne zajednice, br. 535.)

Otpjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!

5-6/2010.

Deseta nedjelja kroz godinu

Prakti ni rad s Biblijom

(1 Kr 17,17-24) Predloženo itanje pruža nam priliku da se podsjetimo uloge tzv. proroka propovjednika (Ilije, Elizeja ...) u povijesti Izraela. U devetom stolje u, posebno za vrijeme vladanja kralja Ahaba (874.-853. pr. Kr.), ugrožena je vjera u Jahvu. Sjeverno je kraljevstvo bilo jako izloženo stranim utjecajima. Osim toga, njihovi su kraljevi, poput Ahaba, ženidbama sa stranim princezama dovodili u svoje kraljevstvo i službenike drugih bogova (najpoznatiji je bog Baal). Kult plodnosti bio je jedan od najpoznatijih kultova toga vremena. U tim okolnostima javlja se Ilija. Kao radikalni borac za isto u prave vjere oštro se suprotstavlja svim stranim utjecajima i njihovim nositeljima. Na Karmelu organizira i svoju vlastitu proro ku »školu«. Sa svojim sljedbenicima predstavlja pravu branu širenju kulta boga Baala.

Pro itani odlomak dio je opisa djelovanja proroka Ilije. On ne samo što brani podru je na kojem vlada Jahve – nego djeluje i na podru ju koje »pripada« Baalu, pokazuju i na taj na in Jahvinu nadmo . Cijeli opis doživljava svoj vrhunac u posljednjoj re enici: »Sada znam da si ti ovjek Božji i da je rije Gospodnja u tvojim ustima istinita!« Ono što je Ilija u inio podre eno je toj spoznaji da se u i po njegovim djelima o ituje Božja mo . Bog pomaže potrebnima – ne samo u svom narodu. Svi koji prime njegove poslanike osjetit e Božju naklonost i dobrotu. To je iskusila i žena koja je ugostila Iliju. Skupina bi mogla po i od toga iskustva žene strankinje i pokušati u svom okruženju prepoznati sli ne slu ajeve. (Bilo bi korisno pro itati i ostale tekstove iz ciklusa o Iliji!)

Jedanaesta nedjelja kroz godinu (2 Sam 12,7-10.13) Biblija ne želi ništa uljepšavati ili prešu ivati. To se najbolje vidi na primjeru kralja Davida. Iako je ,kao njihov najzna ajniji vladar, postao lik idealnog vladara i nositelj mesijanskih obe anja – nije bio idealiziran do te mjere da bi mu prešutjeli neke njegove grješne postupke. I veliki ljudi mogu pogriješiti i sagriješiti.

U svim takvim slu ajevima pokazuje se Božja veli ina, dobrota i spremnost opraštati. Zlo a i težina Davidova grijeha pokazuje se u njegovoj spremnosti da iskoristi i zloupotrijebi odanost Urije Hetita da bi mu preoteo ženu. Nije bio zadovoljan onim što je bio i imao i želio je još više – pa i na ra un drugih. Žrtvuje odanoga ovjeka da bi postigao svoj cilj. * Voditelji rada u skupinama e izabrati najprikladnije metode za obradu predloženih tekstova. S novim prilozima za prakti ni rad s Biblijom po et emo od rujna. Nadamo se da su predloženi tekstovi bili poticaj da se više približimo Božjoj rije i i da ona na e u nama odjeka.

5-6/2010.

Bog se na to srdi. Kažnjava zlo u i onoga koji to ini.

Njegov cilj je popravak grješnika – a ne ista osveta.

Davidov slu aj prilika je da se podsjetimo kako Bog postupa prema onima koji su sagriješili. Njegova želja je da se oni pokaju i obrate, da se vrate na pravi put. Bog je milosrdan i spreman praštati. U tom se znatno razlikuje od nas ljudi. Imamo li mi hrabrosti nasljedovati takav Božji stav?

Dvanaesta nedjelja kroz godinu (Zah 12,10-11) Za razumijevanje današnjega itanja bilo bi korisno najprije pogledati povijesni kontekst djelovanja proroka Zaharije. Njegova je poruka, kao uostalom svaka proro ka poruka, bitno odre ena povijesnim okolnostima u kojima je izre ena. Kratki tekst današnjeg prvog itanja spominje dvije poruke. Prva je da e Božjim zahvatom do i do promjene u stavovima i ponašanju Židova. Oni e postat druk iji.

Bog e na njih izlit duha milosnog i molitvenog. Prvi pojam naglašava da e oni u svojim stavovima pokazivati plodove svoga kajanja i obra enja. Nakon što se o iste od svojih zlo a oni e se ponašati tako da e se »svi ati« drugima, bit e im dragi. Iskustvo Božjeg praštanja i dobrote promijenit e ih. Oni e prema drugima pokazivati i svjedo iti kakav je Bog prema njima.

U svojim potrebama Židovi e se molitvom obra ati Bogu. Od njega e tražiti pomo i o njem e ovisiti. Uspostavit e se pravi vjerni ki odnos izme u njih i njihova Boga. On ih vodi, za njih se brine i oni e toga biti svjesni. Druga re enica: »I gledat e onoga koga su proboli; naricat e nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca« predstavlja odre ene poteško e u tuma enju. Ovdje dolazi iznenada. Utisak je da je izvan konteksta. Svaki onaj koji poznaje Stari zavjet odmah e se sjetiti pjesama o Sluzi Jahvinu (Iz 53 i spominjanje ovog mjesta u Iv 19,7!). Izgleda da je prorok ovdje želio izraziti kakav e stav zauzeti stanovnici Jeruzalema kad se budu suo ili i kad budu shvatili što Bog ini za njih. Povijesna bi pozadina ovoga teksta mogla biti i podsje anje na neke poganske obi aje onoga vremena. U štovanju nekih božanstava pogani su se znali probadati ma evima i onda plakati zbog zle sudbine koja je zadesila njihovo božanstvo. Ti su rituali ponekad bili veoma okrutni. To što su oni pokazivali moglo bi poslužiti kao slika i usporedba proroku da prikaže nešto od raspoloženja i ponašanja stanovnika Jeruzalema.

Marko Tomi

409

Duhovi – nedjelja Pedesetnice

RIJE : Homiletska gra a C

Uvod i pokajni ki in ini nam se koji puta da unato trudu i nastojanju ne uspijevamo uvijek initi dobro. Osje amo slabost u sebi. Jednako je tako bilo s apostolima nakon Kristova uskrsnu a. Me utim, kada se na njih izlio Duh Sveti, oni su se preobrazili. I mi danas na ovoj svetoj misi molimo od Gospodina snagu njegova Duha da ukloni od nas svaku duhovnu slabost i ispuni nas svojom snagom, da bismo mogli uvijek initi dobro.

• Gospodine, u svome Izabranom narodu ti si proroke ispunjao svojim duhom da odvažno naviještaju tvoje rije i. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, ti si od Oca poslao Duha Svetoga svojim apostolima. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i danas svojoj Crkvi daruješ istoga Duha Svetoga. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Ne tako davno naveliko se pri alo i pisalo koliko su neki politi ari potrošili na izbornu promidžbu.

Koliko god neki rogoborili, promidžba je važan dio našega društva. Bez promidžbe ne može se zamisliti pobjeda na izborima, niti se može o ekivati prodaja nekog proizvoda bez promidžbe. Znalci tvrde da u nekih proizvoda troškovi promidžbe imaju udio od 50% cijene samoga proizvoda. Ako netko želi pokrenuti neki posao, osnovati politi ku stranku, uspjeti kao politi ar, športaš, glumac ili pjeva , op enito kao javna osoba, onda je potrebno pokrenuti cijeli skupi stroj strategija, promidžbe, stvaranja pozitivne slike. Bitno je pogoditi pravi trenutak, iskoristiti slabe to ke protivnika…

Svi bijahu zajedno Evan elja opisuju kako je Isus rekao svojim apostolima da po u po svem svijetu i u ine njegovim u enicima sve narode, krste i ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Netko bi rekao da je to isto kao da im je rekao neka po cijelom svijetu vrše predizbornu promidžbu, da bi sve ljude u inili svojim pristašama. To je velik posao! To je silan pothvat! Za to je bitna mudra strategija. Potrebno je puno novaca. Potrebno je ste i naklonost utjecajnih ljudi, politi ara, športaša, ljudi iz kulture, obi nih ljudi… Potrebno je oformiti ekipu od nekoliko stotina stru njaka, ustanoviti izborni stožer s ra unalima, telefonima, ra unalima, satelitskim telefonima…

A što od svega toga ine apostoli? U strahu od Židova zatvorili su se u jednu dvoranu, molili se i – ekali što e se dogoditi. Nije to samo izraz njihova straha, zbunjenosti i neodlu nosti. Znali su oni da po sebi nisu dorasli tome zadatku. Prvo, bili su ustrašeni.

Drugo, mnogi su od njih bili priprosti ljudi, ne oso-

410

bito školovani. Nadalje, bili su siromašni i društveno bez utjecaja. Bili im je jasno da oni u sebi nemaju ni snage, ni umije a, ni sposobnosti.

Svi se napuniše Duha Svetoga Me utim, znamo, na današnji dan, pedeset dana poslije Uskrsa, na apostole je sišao sâm Duh Sveti.

Apostoli odjednom gube svaki strah, svaku neodlu nost. Izlaze van i okupljenom mnoštvu navještaju Krista Uskrsloga kao spasitelja. Istina jest, toga danas se dogodilo i udo, kako izvješ uje današnje itanje: apostolski govor razumjelo je ono mnoštvo i to svatko na svom materinskom jeziku. Me utim, to je bilo udo toga dana. Apostoli, ljudski gledano, nisu ina e zadobili nikakvu novu sposobnost: bili su u eni koliko su bili u eni, bili su ljudi kakvi su bili i dan ranije. Me utim, djelovanje Duha Svetoga u njima bilo je udesno: sa sposobnostima koja su imali, s kulturom koju su imali, sa svojim karakternim osobinama koje su imali, apostoli su po eli djelovati novom snagom. Sve su svoje sposobnosti – kakve god ve one bile – uklju ili u naviještanje Krista Uskrsloga. Realno gledano, njihove ljudske osobine i sposobnosti ostale su iste, ali u njima se probudila snaga, ljubav i oduševljenost za Krista. Duh ih je preobrazio tako da su se s ljubavlju i posvemašnjim predanjem pokrenuli za Krista. Pokazalo se da je to bila njihova snaga. Nisu se nametali ni nekom silnom mudroš u, ni u enoš u, ni svojim položajem, ni društvenim ugledom, niti bogatstvom, niti politi kim vezama. Ni im ovozemnim. Imali su samo svoju ljubav i svoju oduševljenost, a to se temeljilo – naravno – na milosti Duha Svetoga. Apostoli su propovijedali – kako to rado isti e sveti Pavao – Krista Raspetoga, što je za Grke bila ludost, a za Židove sablazan. Me utim, oni koje je poticao Duh Božji, spoznali su u apostolskom propovijedanju Božju silu i Božju mudrost.

Upravo je tu naša snaga. Posve je nebitno u kojim prilikama živimo, kakav nam je društveni položaj i ugled, kakva nam je naobrazba… Budemo li imali Božje ljubavi u sebi, budemo li s oduševljenjem, primjerom svoga života svjedo ili Krista Uskrsloga koji je pobijedio svaki grijeh i smrt, i mi emo biti znak ovome svijetu. Jer ljubav i oduševljenost uvijek su znak, bez obzira od koga dolazili. Možda nam zato i crkveni život i dolazi u krizu jer je me u nama premalo ljubavi i premalo oduševljenosti za Krista.

Po eše govoriti drugim jezicima Apostoli su govorili tako da su ih svi razumjeli na svome jeziku. Bilo je to udo, bio je to znak koji je potaknuo vjernike da se obrate. Prisjetimo se: Sveto pismo pripovijeda kako su drevni ljudi u svojoj oho5-6/2010.

losti htjeli sagraditi kulu do neba, da bi se natjecali s Bogom. I dogodilo se da su im se jezici pobrkali, pa se više nisu mogli razumjeti, tako da im je onda i gradnja propala. A ovdje, gdje je na djelu Duh Božji, razli iti jezici se opet spajaju.

Tako je i u našem životu. Duh Božji zacjeljuje rane, poti e nas na praštanje, zajedništvo, na ljubav. Zato emo mi na najbolji na in pokazati da su Božji, da je u nama Duh Božji, tako da iskazujemo ljubav jedni drugima; tako da se iz našeg života i djelovanja o ituje da nas vodi Duh Božji koji je dobrota, ljubav, milosr e i praštanje, a da nas ne vodi duh ovoga svijeta, koji je sebi nost, razdor, oholost i mržnja. Po njihovim ete ih plodovima prepoznati, veli Isus. Tako nam i Pavao pokazuje koji su plodovi Božjega Duha, a koji plodovi tijela, tj. ovozemnih požuda.

A o ita su djela tijela. To su: bludnost, ne isto a, razvratnost, idolopoklonstvo, vra anje, neprijateljstva, sva a, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, stran arenja, zavisti, pijan evanja, pijanke i tome sli no. Unaprijed vam kažem, kao što vam ve rekoh: koji takvo što ine, kraljevstva Božjega ne e baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (Gal 5,19-23). Dao Bog da u nama djeluje Duh Božji. Bit e to spasonosno i za nas i za svijet u kojem živimo.

Svetkovina Presvetoga Trojstva Uvod i pokajni ki in Neke stvari u životu ne možemo to no shvatiti niti razložiti, ali ih i te kako osje amo. Na primjer, može li maleno dijete razložiti i objasniti što je to roditeljska ljubav? Ne. Me utim, i te kako osje a blagotvorno djelovanje roditeljske skrbi i ljubavi i još više osje a ako ona zbog bilo kojih razloga izostane. Što mi možemo re i o Bogu? Koliko mi Boga razumijemo? Što znamo o njegovoj biti? Malo toga. Ali i te kako osje amo njegovu brigu i njegovu ljubav.

Danas slavimo najve u tajnu naše vjere: Boga - jednoga u svojoj biti i trojstvenog u osobama. Gospodin Isus nam je govorio o spasiteljskom naumu i brižnoj Božjoj ljubavi prema nama. Zato op enito govorimo kako ispovijedamo vjeru u Boga Oca koji nas je stvorio, u Boga Sina koji nas je otkupio i Boga Duha Svetoga koji nas je posvetio. Da bismo dostojno proslavili ova sveta otajstva, zazvat emo na nas milosr e Trojedinoga Boga.

• Gospodine, ti si nas stvorio, jer si nas ljubio prije postanka svijeta. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, ti si za nas položio svoj život. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti si nam poslao Duha Svetoga da nas posvetiš i u iniš dionicima božanske naravi Isusa Krista. Gospodine, smiluj se!

5-6/2010.

Nacrt za homiliju Bog je u nas, izme u ostaloga, ulio neobi nu strast: strast za znanjem. Po svojoj potrebi da otkriva nove i nove zakonitosti i da sklapa nove strojeve, ovjek je sebi olakšao život. Sve to danas vidimo kao razvoj tehnike i medicine. I sve nam je to veoma korisno. Me utim, ovjekova se znatiželja ne zaustavlja na korisnim i iskoristivim iznašaš ima. Evo, ovjek velikim marom i silnom zauzetoš u istražuje daleka nebeska tijela koja su od nas udaljena stotinama i milijunima godina svjetlosti. To su razdaljine koje sigurno nikad ne emo dose i, jer, znamo, ništa se na ovome svijetu ne može kretati brže od svjetlosti. Pa ako je neka zvijezda udaljena milijun godina svjetlosti… A ipak nas zanima. Jako nas zanima što ima tamo.

Ali sada ne možete nositi A što je tajanstvenije od Boga? Tà od njega je sve, pa i one zvijezde udaljene milijardama svjetlosnih godina… Tako su ljudi oduvijek razmišljali i zamišljali kakav bi bio Bog, odnosno bogovi. Redovito je stanovao na nekim uzvišenim mjestima, esto puta u ljudskoj mašti imao ljudsko obli je i ljudske strasti i ljudski na in razmišljanja. U Starom zavjetu je pak bilo silno naglašavano da Bog nije kao ovjek, da ga se ne može ni naslikati ni zamisliti, da je duh.

Pa ipak… nije da ljudi i dalje nisu bili znatiželjni.

Danas Isus veli: Još vam mnogo toga imam kazati, ali sada ne možete nositi. Rekao je to apostolima prije no što je na njih sišao Duh Sveti. To na neki na in Isus govori i nama danas. U ovome svijetu neke stvari nikad ne emo razumjeti. Ne radi se tu, naravno, samo o tome da mi ne možemo razumjeti Božju bit.

Mi vrlo esto ne razumijemo ni ovaj svijet, ni svoje bližnje, pa ni same sebe. Ne možemo razumjeti što nam je bilo, da smo ono prije u inili toliku glupost, ne možemo razumjeti zašto dobri ljudi stradavaju, a oni loši – kako se to nama ini – napreduju i uspijevaju. Koji puta smo doista nesretni što ne možemo razumjeti vlastitu djecu, koji puta nas izuzetno ljuti politika, i strana i doma a… Ne možemo shvatiti. Zato je dobro da budemo ponizni. Neke stvari ne razumijemo i vjerojatno ne emo na ovome svijetu nikad razumjeti. Ali zato vjerujemo da Bog vidi, da Bog zna, da Bog na nama nedoku iv na in svime upravlja i da Bog, kako se to zgodno kaže, po krivim crtama pravo piše. Zato i danas s ljubavlju slavimo trojstvenoga Boga, svjesni da malo toga razumijemo, ali da osje amo svu brižnost i svu ljubav Božju.

Duh Istine – upu ivat e vas u svu istinu No, evo, nakon šutnje u Starom zavjetu, Isus progovara o samom Bogu. Govori nam o svome Ocu, govori nam i o Duhu Svetomu, pa i o sebi kao Sinu

411

Božjemu. Evo nam Trojstva! Isus nam progovara o trojstvenosti samoga Boga pod vidom našega spasenja. Redovito naglašavamo da nam Isus nije govorio o Presvetom Trojstvu tek da bi zadovoljio našu znatiželju: ako poznajemo zvijezde, da onda poznamo i Boga… Ne. Isus govori o tome što je Bog za nas u inio. Isus govori o Bogu pod vidom našega spasenja. Pa onda progovara kako nas je Bog Otac s ljubavlju stvorio. Kako nas ni nakon našega grijeha nije odbacio. Kako je svome narodu slao proroke.

Kona no, veli Novi zavjet, Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije (Rim 5,8). Zatim Isus progovara o tome kako je Bog poslao svoga jedinoro enoga sina da postane ovjekom i da nas spasi svojim predanjem i svojom poslušnoš u. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu (Iv 3,17). Isus polaže za nas svoj život, jer nas ljubi. Veli: Ve e ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji (Iv 15,13-14). I sada, da bismo i mi bili dionici ne samo njegove smrti, nego i njegova uskrsnu a, Krist nam od Oca šalje Duha Svetoga, koji nas, snagom svetih sakramenata uzdiže i ini djecom Božjom. Vidjeli smo kako su u po ecima Crkve apostoli inili velika i silna djela po Duhu Svetom kojeg su primili. Taj Duh i danas djeluje u Crkvi i u svakom pojedinom od nas, posebno po molitvi, po sakramentima, po bogoslužju Crkve. Tako na osnovu Novoga zavjeta znamo da nas je Bog Otac stvorio te da nas on, po svome utjelovljenom Sinu, spašava, da bi nas snagom Duha Svetoga uzeo u svoju božansku obitelj, kao dionike božanske naravi Isusa Krista. Mi poznajemo Trojstvo samo u onoj mjeri što je ono za nas u inilo, mi znamo kako trojstveni Bog djeluje prema nama. A silno Božje bogatstvo – tko bi to doku io? Zato danas samo možemo zahvaljivati Bogu za sve što je za nas u inio, što i danas ini i za ono što u vje nosti pripravlja za sve koji ga ljube.

On e mene proslavljati Za Duha Svetoga Isus, kona no, veli: On e mene proslavljati, jer e od mojega uzimati i navješ ivati vama. Rekli bismo, ipak naziremo Božju bit, njegovu osnovnu osobinu: Bog je ljubav. To je ono što nam Duh daje, to je ono po emu smo Bogu sli ni, to je ono po emu postajemo dionici božanske naravi Isusa Krista. Tko na ovome svijetu poznaje Boga? Onaj tko ljubi. Jer Bog je ljubav. Kad god ovjek primi malenoga i slaboga, kad pomogne siromahu, kad utješi tužna, posavjetuje neodlu noga, kad oprosti nasilniku, ukratko, kad prema bližnjima postupa onako kako prema njima postupa Bog – on u svakom ovjeku, posebice potrebitu ovjeku, vidi Božje lice. Dao Bog da milost, ljubav, milosr e i spasenje Trojedinoga Boga bude nazo no i djelatno po krš anskom životu svakoga pojedinoga od nas!

412

Tijelovo – Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove Uvod i pokajni ki in Nakon što smo prošle nedjelje proslavili veliku tajnu naše vjere, Presveto Trojstvo, slavimo danas tajnu i otajstvo euharistije. Vazmeno otajstvo Kristove smrti i uskrsnu a, otajstvo po kojem smo spašeni, prisutno je i ostvaruje se u svakoj svetoj misi, tako da kruh postaje pravo Tijelo Kristovo, a vino prava njegova Krv. Ta je hrana i to je pi e sakrament Kistove prisutnosti i Kristova spasenjskog djelovanja. Na svakoj svetoj misi slavimo ovu tajnu – Krista nazo nog pod prilikama kruha i vina, a danas na poseban na in želimo tu tajnu proslaviti. Zato emo na po etku zazvati na nas milosr e Gospodnje, da bismo bili dostojni ovih svetih otajstava.

• Gospodine, ti si u Starom zavjetu pashalnim janjetom nagovijestio kona no spasenje u svome Sinu.

Gospodine, smiluj se!

• Kriste, ti si Janje Božje koje oduzima grijeh svijeta.

Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i danas u svakoj svetoj misi obnavljaš i ostvaruješ veliko otajstvo našega spasenja – smrt i uskrsnu e svoga Sina. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju U nekim teškim prigodama koji puta nam se ini da ništa ne možemo u initi. Doista, što može netko od nas u initi da bi prestao rat i nasilje u nekim zemljama? Što može u initi bilo tko od nas da u Hrvatskoj bude manje rastava, manje nasilja u obiteljima? Može li neki pojedinac me u nama u initi nešto da u nas nestane ovisnosti o drogama i o kla enju? Jedni e re i da smo mi mali ljudi i da jednostavno nemamo mogu nosti nešto mijenjati, dok e drugi re i da nije nikakvo rješenje stajati prekriženih ruku. Nije lako odgovoriti na ova pitanja.

Otpusti svijet…

Tako se nešto dogodilo apostolima na rubu pustinje.

Veliko je mnoštvo slijedilo Isusa, slušalo njegovu rije i divilo se udesima koja je inio. Me utim, dan je ve bio na izmaku. Bili su udaljeni od naseljenih mjesta. A mnoštvo je bilo poveliko. Me u njima je bilo i žena i djece. Tko zna jesu li toga dana uop e jeli (toliko je o aravaju a bila rije Isusova!). I onda apostoli trijezno upozoravaju Isusa: Otpusti svijet, neka po u po okolnim selima i zaseocima da se sklone i na u jela jer smo ovdje u pustu kraju. Netko s pravom može primijetiti: kako to apostolima nije palo na pamet da Isus može u initi udo, kad je ve tolika uda prije toga u inio? Netko e drugi pak ustvrditi da su apostoli postupili razborito. Ljudi još imaju vremena 5-6/2010.

prona i sklonište i hranu u okolnim selima i zaseocima. Kako god bilo, apostoli nisu razmišljali dalje od onoga što im je izgledalo o ito. Oni ne mogu ništa u initi da nahrane toliko mnoštvo.

koja nas pokre e. Bog djeluje u nama i po nama. Suradnici smo Božji, Božja ljubav je vidljiva i djelatna u ovome svijetu upravo po krš anima koji se hrane euharistijom.

Tako i mi koji puta okre emo glavu od nekih teških okolnosti, prema onome što bi rekli Zagorci: Ne bi’ se štel mešati. Pa kada u svojoj obitelji vidimo da netko tone u neku ovisnost, ne želimo ulaziti u tu e živote.

Onda vidimo da su poreme eni odnosi u obitelji…

Tko bi u to zalazio! Vidimo ovjeka u potrebi i pomislimo: ima nadležnih koji se za to trebaju brinuti…

Otpusti svijet, neka po u…

Danas slavimo tajnu Krista euharistijskoga. On nas je spasio svojom smr u i uskrsnu em i to se spasenje ostvaruje me u nama dok slavimo euharistiju.

Zato i primamo od te hrane da bi Kristovo spasenje u nama i po nama bilo trajno prisutno i djelatno u ovome svijetu. Varamo se ako mislimo da malo toga možemo u initi. U nama su Božja sila i Božja snaga.

Mi rezultate Božje milosti po nama i u nama možda ne emo vidjeti, ali oni su tu. Kao što je Krist pozvao svjetlu vjere tolike ljude propovijedanjem i djelovanjem svetih apostola, to se i danas doga a i treba doga ati po svima nama.

Podajte im vi jesti A Isus mirno veli: Podajte im vi jesti. Apostoli u udu odgovaraju: Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod. A Isus želi upravo to naglasiti. Naravno da apostoli nemaju mo nahraniti to silno mnoštvo. Ali nisu bez i ega. Imaju pet kruhova. Imaju pet ribica. Kona no, ako se organiziraju, mogu oti i i kupiti hrane za sve. Dakle, nemaju baš razloga re i da su posve bespomo ni.

To nam danas Isus želi re i. Ne možemo mi preokrenuti svijet, ali nešto možemo u initi. Evo nam za primjer svetoga Franje. U njegovo vrijeme crkveni službenici – biskupi i sve enici – nisu baš uvijek bili primjer skromnosti. Naprotiv, koji puta su živjeli kao velikaši i mo nici ovoga svijeta. Kad je Franju osvojila ljepota evan elja i kad je vidio Crkvu u kojoj živi, što je mogao u initi? Organizirati revoluciju? Kandidirati se za biskupa i papu? Organizirati pobunu vjernika? Ne. Sveti je Franjo jednostavno odlu io u initi sve da on živi po zakonima evan elja, pri emu je osobito naglašavao siromaštvo.

Time je zorno pokazivao kako ne živi ovjek samo o kruhu. Uskoro su mu se pridružili i drugi. Nastao je tako franjeva ki red. Red koji je ipak preobrazio Crkvu. A sve je po elo s jednim ovjekom, Franjom, koji nije rekao kako se ništa ne može u initi. Ni od nas nitko ne traži da dižemo revoluciju. Traži se prvenstveno da mi svojim životom pokažemo da živimo kao krš ani. Traži se da inimo obi ne, svakodnevne male stvari. Lijepa rije susjedu, obi na pomo i usluga namjerniku, strpljivost s grešnima i slabima…

Jeli su i svi se nasitili Upravo se to dogodilo s apostolima. Isus je blagoslovio kruh i ribe, dao u enicima da posluže mnoštvo.

I za sve je bilo dovoljno hrane. Evo, to je na in. Isus uzima hranu, on je blagoslivlje i daje da se razdijeli.

Tu se udružuje Božja sila i ovjekovo djelovanje. Tu je klju djelovanja krš ana. U nama je Božja snaga, u nama je sila Duha Svetoga. I, što je najvažnije, za nas koji smo na misi, euharistija je ona sila i snaga 5-6/2010.

Zato, budimo odvažni. Budimo hrabri. Budimo radosni. Bog je po Kristu pomirio svijet sa sobom, Bog pobje uje zlo i grijeh. A u tome smo i mi njemu suradnici, maleni, ali važni.

10. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajni ki in Mi vjerujemo i znamo da je Sin Božji došao na svijet da nas spasi od grijeha i smrti i da za nas otvori vrata nebeskog Kraljevstva. No u isto vrijeme Isus je, naravno, bio nama u svemu jednak, osim u grijehu.

Zato nam je on uzor u svemu što je ljudsko i plemenito. A mi, eto, u svakodnevnom životu pre esto griješimo u stvarima koje izgledaju malene: nestrpljivi smo, sebi ni, svadljivi. Neka nam Gospodin oprosti naše grijehe i u ini naša srca po svojemu srcu.

• Gospodine, ti ljubiš svoj narod kao mati svoje dojen e. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, iz ljubavi prema nama postao si poslušan sve do smrti, smrti na križu. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i nas iniš kadrima da jedni drugima iskazujemo tvoju ljubav i tvoje milosr e. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Nije lako s beš utnim ljudima. Onima koji tu u muku ne žele vidjeti. Koji nemaju sažaljenja. Nije lako s onima koji vrsto idu za nekom idejom, pa onda se ne obaziru na malene ljude koji zbog toga trpe. A osobito je tužno – ini mi se – kad netko u ime vjere i evan elja i nekih nazovi viših ideala ne vide suze, bol, tugu i nesre u drugih. Tako e neki vjernik kad vidi tragi nu smrt mirno kazati da je to volja Božja, da je pokojnik sada s Bogom i da je grijeh za njim plakati. Kako li je samo lako i kako beš utno tako gaziti po ljudskoj muci…

413

Ne pla i!

A gle danas Isusa! Na vratima grada Naina vidi tužnu povorku. Sprovod. Umro je mladi , jedinac u majke, majke udovice. Prvo, tragedija je da je mlad ovjek umro. Drugo, jedinac je. Tre e, mati je udovica. Ostala bez muža i bez jedinog sina. U ono vrijeme to je zna ilo da je ostala bez ikakve zaštite. Strašno.

Mnogi su se sažalili. Veli evan elist, da ju je pratilo veliko mnoštvo.

Isus dolazi sa strane. Nitko ne obra a pozornost na njega. Nitko ga ništa ne pita. Nitko ništa ne moli.

Možda ga i ne poznaju. Isus sam prilazi toj ženi. Jednostavno veli: Ne pla i! Zapazimo ovo. Ne govori Isus od prve da treba gledati na nebo, na uskrsnu e, da se ne treba žalostiti, da je život ionako prolazan, da samo Bog ostaje. Ne. Žena je beskrajno tužna i ucviljena. Isus joj pruža onu redovitu, obi nu, toplu utjehu. Mogao je Isus odmah u initi udo. Ali ini ono što je hitno. Tješi ženu.

Koliko je topline i koliko pouke sadržano u ovoj Isusovoj gesti! Isus je imao razumijevanja, su uti i ljubavi prema tužnima (sam je plakao na Lazarovu grobu), prema slabima i grešnima. Nikome se nije rugao, nikoga nije odbacio. Bio je pravi ovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. U tom pravom ovjeku bio je onda i pravi Bog. I nas Isus poziva da najprije budemo ljudi. Važno je zato imati oko za nevolju bližnjega. Pristupiti. Re i lijepu rije . Biti blizak svome bližnjem.

Dota e se nosila Veli dalje Evan elje: Pristupi zatim, dota e se nosila; nosioci stadoše. Ovo je bilo veoma udno. Naime, za Židove je bila izuzetno važna obredna isto a. ovjek koji nije bio obredno ist nije mogao u i ni u hram ni u sinagogu, nije se mogao moliti, nije smio objedovati. Ne isto a se za njih nalazila na tržnicama, u poganskim, dakle, nežidovskim ku ama. Ako bi se one istio, ovjek se morao temeljito oprati da bi opet mogao me u svijet. Me utim, izvor svake ne isto e bilo je mrtvo tijelo – ovjeka ili životinje.

Zato, bez velike potrebe, nitko nije doticao mrtvaca niti mrtva ka nosila. Isus se na to ne obazire. Doti e nosila s mrtvacom i time se one iš uje na najve i mogu i na in.

Bra o i sestre, to je slika i to je tajna našega spasenja.

Sin Božji silazi na Zemlju, postaje ovjekom. Ulazi u naš svijet, nama u svemu sli an, osim u grijehu. Štoviše, on na sebe uzima grijeh svijeta. On se priginje ovjeku i ne okre e glave od naše patnje. Isus se ne libi staviti ruke na našu ranu. Nije umanjio svoje božanske veli ine time što je zašao me u slabe i grešne.

Naravno da se i mi trebamo u tome vidjeti. To smo više krš ani, to smo više Božji ljudi, koliko više ima-

414

mo razumijevanja, su uti i ljubavi prema potrebitima, slabima, grešnima. Pritome ne želimo gledati na to da emo se možda one istiti, da e nam pasti ugled, da ne emo biti poštovani. Ne emo se obazirati na komentare i mišljenje drugih koji e nas možda prezreti zbog naše ljubavi, susretljivosti i dobrote, govore i da smo glupi. Veli Pavao jednostavno: Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. (Rim 13,8).

I mrtvac se podiže I evo sretnog završetka: Re e Isus: Mladi u, kažem ti, ustani! I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Dogodilo se udo. Mladi je bio mrtav, nosili su ga na groblje, a evo ga živa i zdrava. I još nešto valja zapaziti. Isus dade mladi a njegovoj majci. Onoj kojoj je to bila najvažnije. Opet se brine za onu koja je trebala ostati sama i bespomo na. Bra o i sestre, Bog želi isto initi i preko nas. Bog nam daje snagu da možemo djelatno pomo i, da možemo biti bliski jedni drugima, da možemo donositi mir, praštanje, slogu… ovjek ovjeku puno može pomo i. A kada ovjek iskrena srca i s ljubavlju ini dobro, onda po njemu i u njemu djeluje milosni Duh Isusa Krista. Mi smo kadri puno više u initi nego što u prvi mah možemo zamisliti. Na koncu današnjeg odlomka veli se kako su ljudi zbog ovog silnog Isusova uda slavili Boga govore i: Prorok velik usta me u nama! Pohodi Bog narod svoj! Neko to danas bude zaklju na misao: što god mi dobroga u inili – a kadri smo ga initi! – sve se to doga a silom i snagom Božjom. Bog djeluje u nama i po nama. Zato se nitko ne bi smio isprazno hvastati svojim dobrim djelima. Ako zbog svojih ljudskih i krš anskih postupaka dobijemo i priznanje ljudi, recimo prostodušno i u sebi i naglas: »Bogu hvala!« Njemu jedinomu pripada hvala, sada i u sve vijeke vjekova. Amen.

11. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajni ki in • Gospodine? Gospodine, smiluj se!

• Kriste? Kriste, smiluj se!

• Gospodine? Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Ne bismo trebali govoriti da je neki ovjek pokvaren do srži te da ini zlo radi zla samoga. Stvarnost je redovito druga ija. ovjek se opusti, prepusti nekoj lošoj strasti i onda, malo-pomalo, grijeh raste, gomila se i preobražava ovjeka u ne ovjeka. Tako se onda može dogoditi da netko i ne primijeti da se malo-pomalo pretvorio u ovjeka koji ini zlo i sebi i drugima preziru i Boga.

5-6/2010.

Uzeo si tu u ženu… Ubio si ma em Uriju Hetita.

Prvo nam itanje govori o tome kako nastaje zlo i zlo in. David je uzeo tu u ženu, a njezina muža dao ubiti da bi se njom mogao i oženiti. Današnje itanje je kratko, ali je biblijski opis prili no opširan. David je jednog poslijepodneva zapazio lijepu ženu. Buknula je strast. Propitao se za nju i saznao da je ona žena Urije Hetita. Ipak ju je doveo k sebi. Žena se zatim vratila svojoj ku i. Vjerojatno je to trebala biti samo jedna avantura. Me utim, kada je žena ostala trudna, stvari su se zakomplicirale. I sada vidimo kako zlo raste. Od požude, preko u injenog grijeha, David dolazi na pomisao da ubije nevina ovjeka. I to se dogodilo. Hranjen straš u i bezumljem grijeh raste kao sedmoglava zvijer. David nare uje svome vojskovo i da bitku tako postavi da Urija pogine. I bilo je tako.

To ini grijeh. On je kao požar u ku i. U samom po etku ovjek ga lako može sam ugasiti. Me utim, ako ga zanemari, požar se širi i ja a i proždire itavu ku u. Grijeh je kao zanemarena bolest. Tako, na primjer, podcijenjena i zanemarena gripa može dovesti do upale plu a. Tako je upravo s grijehom u nama.

Zapo ne nevino. Time da se, na primjer, ovjek prepusti besposlici. Po ne pretjerivati u pi u, u kla enju. Ne uzima u obzir svoje izljeve srdžbe. Dopušta si malene kra e i pronevjere. Dopušta si mala o ijukanja izvan braka. Ili, malo-pomalo zanemari molitvu, nedjeljnu misu. I onda se zlo i grijeh šire sve više i više, poput korova. A što re i o svim ve im ili manjim porocima koje dopuštamo svojoj djeci? Tako se ovjek pretvori u udovište. Pa se onda pitamo, kako se to moglo dogoditi.

Važna je odlu nost u suzbijanju grijeha. Sa zlom, grijehom, požudama, zlim sklonostima ne valja se igrati. Baš kao što ne treba dražiti opasnu zvijer. Ve na samom po etku ovje anstva na sli an na in Bog opominje bratoubojicu Kajina još prije nego što je zlo po inio: Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgo eno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti (Post 4,6-7).

od strasti i ružnih nagnu a? Tko je od nas u svemu i uvijek iste savjesti pred Bogom, pred ljudima i pred samim sobom? Zato je silno važno da ovjek spozna svoju grešnost, da uvidi gdje je pogriješio, da prizna sebi i Bogu svoju ludost, da traži oproštenje, da nastoji ispraviti posljedice grijeha.

A nama se, eto, doga a da dvostruko griješimo.

Prvo dopuštamo da nas zlo sve više i više obuzima, a onda, kada i spoznamo kamo smo dospjeli, ne želimo priznati ni sebi ni drugima, pa onda ustrajavamo u ludovanju. Zato nam danas u Evan elju Isus veli utješnu rije . Vidio je do svojih nogu raskajanu grešnicu. Vidio je njezine suze i o utio njezinu ljubav.

Pa onda veli, njoj i nama veli: Oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo!

12. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajni ki in U našim je crkvama i u našim domovima na po asnom mjestu Isusov križ. Njime se di imo i ponosimo. Me utim, važno je ne zaboraviti da je križ znak Kristova poniženja, njegove muke i smrti, ali i znak njegove pobjede po uskrsnu u. To je i naš put. Preko nevolja ovoga svijeta - do slave uskrsnu a. Me utim, mi, slabi i grešni kakvi ve jesmo, po esto živimo kao da je pred nama ovaj svijet, pa se silno trudimo samo oko ovozemaljskoga. Da bismo u tome smislu danas Božju rije uli i prihvatili, pokajat emo se za svoje grijehe i propuste i zazvati na nas Božje milosr e.

• Gospodine, u davnim si vremenima slao si proroke da, uz velike nevolje i protivštine, tvome Izabranom narodu ukazuju na put spasenja. Gospodine, smiluj se!

• Kriste, ti si sama sebe predao na smrt da nas od smrti grijeha otkupiš, a uskrsnuo si da i nas proslaviš nebeskom slavom. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, ti i nas pozivaš da s vjerom i pouzdanjem svednevice uzimamo svoj križ, da bismo i mi dospjeli do nebeske proslave. Gospodine, smiluj se!

Sagriješio sam protiv Gospodina

Nacrt za homiliju

Evo zašto Sveto pismo ipak uzdiže Davida. Pogledajmo. Došao je prorok Natan i snažno ga ukorio zbog njegova strašnoga grijeha preljuba i ubojstva. David je bio kralj. Apsolutni gospodar. Mogao je ubiti Natana što se usu uje prekoravati njega, kralja, jedinog vladara i gospodara u svojoj zemlji. Me utim, Davidu se otvaraju o i. Shva a što je u inio. Kaje se. Pada ni ice pred Bogom. Moli oproštenje i milosr e. Grijeh protiv ovjeka uvijek je i grijeh protiv Boga.

Slušao sam pripovijedanja starih kako su neki za vrijeme Drugoga svjetskog rata marljivo skupljali ondašnje kune. Prvo je došla in acija koja je taj novac obezvrijedila, a nakon rata taj novac uop e nije vrijedio. A koliki su trud i muku stavljali u taj novac. Ili, da budemo moderniji: koliko neke žene ulažu novca u gla anje bora, uljepšavanje, koliko se trude da uspore starenje. Pa ipak, vrijeme svoje nosi. I dokle god ovjek na ovoj zemlji živi – stari i smrti se približava… Zato nam danas Isus progovara kako treba ulagati u neprolazne vrijednosti.

Upravo to, bra o i sestre: Tko se od nas može pohvaliti da nije sagriješio? Tko je to od nas slobodan 5-6/2010.

415

Krist – Pomazanik Božji Po Božjem nadahnu u Petar veli da je njegov u itelj Isus zapravo Krist, onaj obe ani Mesija, Pomazanik Božji. Silno je to odlikovanje. Od po etaka su proroci po Božjem nadahnu u najavljivali Mesiju, Pomazanika, tj. Krista, koji e donijeti ono kona no spasenje i uspostaviti kraljevstvo Božje. A znamo da je Bog u Isusu u inio još puno više. Taj obe ani Mesija zapravo je sam sin Božji koji je postao ovjekom i rodio se od Djevice Marije, nama u svemu jednak, osim u grijehu. Isus je Krist, ali ujedno Bog i ovjek.

Treba da Sin ovje ji bude ubijen… i tre i dan da uskrsne Sada bi ovjek o ekivao da Sin Božji, silom i snagom koju samo on ima, kona no ostvari kraljevstvo Božje, uvede red, zatre dušmane, pokara bezbožne i cijelom svijetu pokaže da je Bog gospodar svega i da se njemu trebaju klanjati svi narodi. Me utim, Bog za svojega Sina ima posve druga iji put. Veli Isus: Treba da Sin ovje ji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sve eni ki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i tre i dan da uskrsne. Isus treba trpjeti i umrijeti. No, ne radi se tu samo o tjelesnim mukama i o tjelesnoj smrti, nego i o tome da Isus treba biti odba en, izrugan, od sviju napušten. To je tajna našega spasenja koju nikada ne emo do kraja razumjeti. Oduvijek su se crkveni pisci pitali o razlozima takva Božjeg nauma spasenja. Naime, Bog koji je svemogu , mogao je ljude izbaviti iz grijeha jednom svojom rije ju.

Ne. On šalje svojega Sina od vje nosti da postane ovjekom. Pa su se onda teolozi pitali: Zašto? Zašto je Bog postao ovjekom? I nakon toga, kada vidimo da je Isus bio odba en, mu en i razapet, opet se ovjek pita: A zašto je Krist morao biti odba en, zašto je morao trpjeti, zašto je morao umrijeti tako strašnom smr u? Zašto je tek nakon tolikih strahota moglo do i uskrsno jutro? Tako s poštovanjem i ushitom Pavao kli e: O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedoku ivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? (Rim 11,34).

Neka danomice uzima svoj križ E, kad bi samo ostalo na tim pitanjima! Me utim, još smo uznemireniji kada je u pitanju naš vlastiti život.

Isus ne okoliša. Mirno veli: Ho e li tko za mnom, neka se odrekne sama sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Toliko smo puta uli tu rije i nikada je nismo – a vjerojatno i ne možemo! – do kraja shvatiti ni prihvatiti. Odre i se sebe. Danomice uzimati križ i slijediti Isusa… To je muka svakog ovjeka, pa i onoga koji misli da je vjernik, pa i onoga koji se svojski trudi živjeti po Božjim zapovijedima. ovjek se, dakle, trudi. I onda mu se dogodi nevolja, nesre a, koji puta upravo tragedija. I to nevolja koja

416

traje. Teška bolest. Neprežaljen gubitak. Razdor u ku i. A ovjek se tako trudio biti i ovjek i vjernik. Pa onda, kako bi se to u našim južnijim krajevima reklo: Zašto baš meni? Pa nisam se ja stinama na Boga bacao! I onda stvarno vidimo kako smo nalik Isusu koji je bio i odba en, i ponižen, i mu en, i razapet.

Tko ho e život svoj spasiti, izgubit e ga…

I onda nam Isus daje jednostavan odgovor: Tko ho e život svoj spasiti, izgubit e ga; a tko život svoj izgubi poradi mene, taj e ga spasiti. Samo to je rješenje. Mi ne možemo spasiti svoj ovozemni život. Istje e nam izme u prstiju. Ono oko ega se moramo i trebamo truditi jest život po Evan elju, jest vjera u Isusa - da po mukama i nevoljama idemo k njemu. Naravno, bra o i sestre, ovdje se nipošto ne radi o tome da bi ovjek trebao voljeti svoju muku, ili da bi – što bi bilo doista ludo! – silom tražio muke i nevolje. Radi se jednostavno o tome da prihva amo iz Božje ruke život kakav nam se daje, da se veselimo životnim radostima, ali da s vjerom i pouzdanjem prihva amo i životne nevolje. Jer – i to je ono najvažnije! – Isus je tek nakon muke i smrti dospio do slave uskrsnu a.

Tako i mi, po rije i Isusovoj, dopuštamo da u ovome svijetu budemo takozvani gubitnici, prihva amo muke i nevolje jer znamo: ako smo sli ni Isusu u njegovoj muci i smrti, bit emo njemu sli ni i u njegovu uskrsnu u. Jer – naopako! – tko se god trudi samo oko ovoga života, prije ili kasnije osjetit e svu gor inu uzaludnoga posla. Naprotiv, nama je najvažnije biti s Isusom. Pa ako smo s njime na svadbi u Kani Galilejskoj – Bogu hvala! ako s njime na putu u Jeruzalem kada nam kli u – opet Bogu hvala! Ali ako smo s njime na njegovu križnom putu – opet Bogu hvala. Jer Bog vidi i zna. Nama je najvažnije da smo s Isusom, jer nas samo on dovodi do slave uskrsnu a, jer samo on na takav na in može ispuniti dubokim smislom naš sadašnji, a pogotovo budu i život.

13. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajni ki in Bog nas je stvorio, od Boga dolazimo, u Bogu živimo i Bogu idemo. Me utim, u nama je još uvijek naša ranjena ljudska narav, pa nam se onda lako dogodi da »kliznemo« prema zlu. Koliko god smo ro eni iz Božje ljubavi, tako da nas najviše ljubav može ispuniti, ipak se u nama na e koji puta i nepotrebne tvrdoglavosti, inata, sve do netrpeljivosti i mržnje.

Molit emo zato danas Gospodina da udalji od nas svaku srdžbu, viku i hulu te da nas ispuni svojim mirom i blagotvornom rije ju, da bismo i mi bili blagoslov u ovome svijetu.

• Gospodine, u svojoj neizmjernoj ljubavi ti si sve dobro stvorio. Gospodine, smiluj se!

5-6/2010.

• Kriste, ti si blagoslov vje noga Oca, ti si Spasitelj slabih i grešnih, ti si oplemenitelj naših duša. Kriste, smiluj se!

• Gospodine, po tebi i mi možemo biti nositelji mira, radosti, dobrote i svakog blagoslova. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Ljudi su oduvijek imali predrasuda. Tako im je, na primjer, bilo važno je li netko bogat ili siromašan, slab ili jak, školovan ili neškolovan, je li muško ili žensko, klerik ili laik, lan ove ili one stranke, a da o narodnosti i ne govorimo.

Jer je bio na putu u Jeruzalem I u Isusovoj je domovini bilo puno podjela i predrasuda. Znalo se dobro tko je Židov, a tko Rimljanin, tko je pismoznanac, farizej, saducej, a tko obi an Židov. K tome, osobit se razdor, pa i mržnja, osje ao izme u Židova i Samarijanaca, koji su, zapravo, tako er bili Židovi, ali su se od njih nešto razlikovali u vjeri. Nevolja je bila u tome što se Samarija nalazila izme u Galileje i Judeje, pa su Galilejci esto doživljavali neugodnosti kad bi preko Samarije išli u Jeruzalem. I dogodilo se, eto, da je Isus u jednom samarijskom selu zatražio preno ište, ali ga oni nisu primili samo zato što je bio na putu za Jeruzalem. Bilo je to vrlo ružno. Isusu je to bilo sigurno žao.

To je ono, bra o i sestre, što se gotovo svednevice doga a me u nama: u našim obiteljima, me u rodbinom, znancima, susjedima, u našem narodu. Vrlo dobro znamo tko je utjecajan, a tko nije; tko je školovan, a tko ne; tko je profesor, a tko obi an radnik.

Pa se onda dijelimo ovako i onako i – što je najgore – ne gledamo ovjeka u o i i dušu, nego kroz njegovo ime, funkciju, ugled, zvanje i zanimanje. I time pogr ujemo Boga koji nas je sve stvorio, time vrije amo Isusa koji je rekao: Što god u iniste jednomu od ove moje najmanje bra e, meni u iniste! (Mt 25,40). Mi nismo ni svjesni da pogr uju i stvorenje – ovjeka – pogr ujemo Stvoritelja, Boga i Otkupitelja, Isusa Krista.

Neka oganj si e U apostolskim je žilama uzavrela krv. U svom gnjevu bra a Ivan i Jakov odlu no kažu Isusu: Gospodine, ho eš li da kažemo neka oganj si e s neba i uništi ih? ini nam se nevjerojatnim da to govori onaj Ivan, ljubljeni u enik, onaj Ivan koji kasnije u evan elju i poslanicama toliko govori o ljubavi. To je onaj Jakov koji je od apostola prvi položio život za Isusa. A sada – pobili bi cijelo selo, i to zbog jednog neljubaznog doma ina! Nije udo da su ovu dvojicu – vjerojatno ne baš u pozitivnom smislu – drugi u enici kasnije prozvali Boanerges, što u prijevodu 5-6/2010.

zna i Sinovi groma. Isusu, naravno, ne pada na pamet pobiti cijelo selo. Kori svoje u enike. Bra o i sestre, neka nas Gospodin o uva od izljeva bijesa.

Neka nam Gospodin podari blago srce. Kolika su se strašna zla dogodila i kolika se strašna zla doga aju zbog toga što su neki toliko puni sebe i što se nimalo ne trude susprezati vlastiti bijes. Kako bi to bilo strašno i strahotno kad bi Bog imao i najmanji dio našega bijesa! A, gle, što Bog ini. Matejevo evan elje, navode i tekst Izaije proroka, ovako predstavlja Isusa: Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah (…) trske stu ene prelomiti ne e, stijenja što tek tinja ne e ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima! (Mt 12,20)

I odoše u drugo selo Kako se riješio problem? Nije Isus tim ljudima održao propovijed, nije im se prijetio sudom Božjim.

Nije inio ništa nasilnoga. Problem je riješen veoma jednostavno. Nisu svi Samarijanci bili tako uskogrudni i netrpeljivi. Otišli su u enici s Isusom u drugo selo, našli preno ište i mirno preno ili. Bez buke, bez sukoba, bez zle krvi i otežale savjesti. Tko zna, možda se ono negostoljubivo selo kasnije prvo obratilo na propovijedanje akona Filipa i apostola!

Za nas je tako er put jednostavan. I mi se nekad u sitnicama, ali i u krupnim stvarima, suo imo s netrpeljivoš u, nepravdom, nasiljem, mržnjom. Ne možemo mi odmah cijeli svijet dovesti u red! Ne trebamo se odmah uzdizati iznad drugih, da im pokažemo kako ih nadvisujemo znanjem, ljudskoš u i željeznom logikom. Ne trebamo odmah zvati policiju, svoga kuma u ministarstvu ili se pozivati na europski sud za ljudska prava. A pogotovo ne smijemo mržnjom uzvra ati na mržnju, zlom na zlo. Daleko je to od evan elja Isusa Krista! Rješenje je jednostavno: pred slijepom silom ili mržnjom koji put se treba samo izmaknuti. Onaj progonitelj ili mrzitelj možda je takav samo u tome trenutku. Tko zna kako e biti sutra. Stvarno nema potrebe da mi sami dolijevamo ulje na vatru.

I ono što je najvažnije: slijede i Isusov primjer, ja ne želim initi zlo, ne želim se nikome osve ivati. Me utim, još mnogo više, ja ne želim da mržnja drugoga ra a u meni mržnju, da ne ovještvo drugoga u ini od mene ne ovjeka, ne želim dopustiti da se tako zlo umnožava, ne želim ni sâm postati mrziteljem.

Naprotiv, svoje srce uvam od svakoga zla, svake zle pomisli. Tako e moj život – bio ja toga svjestan ili ne, no u i danju – biti sol zemlje i svjetlost svijeta, zato u ja biti kvasac dobrote u ovome svijetu. Isus je donio mir i blagoslov ovome svijetu. Dao Bog da i ja budem nositelj toga mira, toga blagoslova i te radosti u ovome svijetu, baš kao što je to bio sveti Franjo i toliki Božji ugodnici.

Zvonko Pažin

417