ŠUTNJA I RIJEČI
21
ječi se ne smiju svesti na blebetanje. A to se događa sa svim riječima, čak i s onima najdubljima i najsvetijima, ako ih ne izgovaramo kako valja. U njima treba sjati istina, istina Božja i istina otkupljenoga čovjeka. U njima se treba izražavati srce, Kristovo srce u kojemu živi Očeva ljubav, i čovjekovo srce, privrženo Kristu. Po njoj naša nutrina treba stupiti u prostor svete otvorenosti što ga zajednica skupa s otajstvom koje je obgrlila tvori pred Bogom. Dapače, i samo sveto otajstvo treba se zbivati po ljudskim riječima, po onima koje je Krist povjerio svojima kad je rekao: »Ovo činite meni na spomen.« Sve to mora naći mjesta u tim riječima. One moraju biti široke, mirne i pune nutarnjega znanja. A to mogu biti samo ako proizlaze iz šutnje. Važnost šutnje za sveto slavlje nije nikako moguće dovoljno visoko cijeniti – kako one šutnje koja nas na nj pripravlja, tako i one koja nadolazi kao nastavak činjenja. Ona otvara nutarnji izvor iz kojega izviru riječi.