IVAN ZLATOUSTI
sramotom, a drugi ovjenčani. Gdje je sada uznositost kraljeva? Gdje li oholost vladara? Gdje je okorjelost bogataša? Gdje je pristranost sudaca? Gdje je ljepota mladosti što izaziva divljenje? Mladost, tako nemarna, puna nade u dug život; mladost, buntovno srce, zaokupljeno uživanjem; mladost koja često doživljava mnogo toga i draži tijelo na zle čine; mladost koja ugađa strastima ako joj se podilazi, ustajala, jadna, plod koji lako vene, klas koji se lako kruni; mladost, san predan zaboravu, nestalna sjena; mladost, bezbožno doba života, besposleno srce, razrogačene oči, svjetlost što lako gasne; mladost koju obilježavaju uzavrelost krvi i spremnost na kaljanje; mladost, slična nezauzdanu konju, prikladna za svaku vrstu uništavanja; onaj koji je na ovome svijetu obijestan ondje je bijedan; onaj koji se ovdje opija ondje čezne za jednom kapi vode; onomu koji je ovdje u svakom trenutku spreman optuživati i pogrdno govoriti ondje jezik plamti, sav užaren; onaj koji se ovdje običavao odijevati u svilene haljine ondje stoji posve gol. I nemoj mi govoriti: „Daj ti meni današnji dan, a eto tebi sutrašnjica, uzmi si je!“ – ne gledam te tko si ovdje, nego čekam vidjeti te ondje gdje ćeš biti. Ne govori ni: „T`à Bog je čovjekoljubiv: ako i sagriješim, smilovat će mi se!“, nego razmisli malo o ovome: On je milosrdan na ovome svijetu, a ondje sudi i prosuđuje; ovdje ti gle24