GOVORI I HOMILIJE O STRPLJIVOSTI, USKRSNUĆU...
raskalašeno žive sutra će ondje uzdisati; jednostavno rečeno, oni koji danas s nama objeduju sutra će ondje podnositi kaznu. Raspitujući se često o takvima, posve nesvjesni toga da su preminuli, govorimo jedni drugima: „Gdje je taj i taj vladar?“ i slušamo: „Eto, umro je.“ Zatim pitamo jedni druge: „Što je s onim mogućnikom?“ i saznajemo: „Preminuo je.“ Isto tako: „Gdje li je onaj oholi kralj?“ „Eno,“ kažu nam, „otišao je s ovoga svijeta.“ „Gdje ti je onaj prijatelj?“ „Preselio se je onamo.“ „Onamo? Kamo?“ „Tamo gdje je Sudac nad sucima, ondje gdje se nalazi Strašni, strahotniji od najstrašnijih, ondje gdje je vječni Kralj i neumoljivi Sudac!“ „Onamo? Kamo? Kako? Na kojemu se mjestu nalaze i na koji način postoje oni koji su preminuli?“ I nitko ne mogaše odgovoriti. Znamo samo jedno, a to je da se nalaze ondje gdje prebiva jedini vječni, jedini besmrtni, jedini dobri i čovjekoljubivi Stvoritelj duše i tijela. Nalaze se pred onim velikim i strašnim sudištem gdje ne odjekuje smijeh, nego jadikovanje, gdje ne postoji ures, nego samo tmine, gdje nema zagrljaja, nego samo ispitivanje, gdje ne postoji pogrda, nego samo isprike, gdje nije moguće biti bogat, nego samo strepiti, gdje nema ustupaka ni za koga, nego samo pravedni sud; ondje ćemo svi stajati goli, bilo robovi, bilo slobodni, plemeniti i neugledna roda, grješnici i pravednici, bogati i siromašni: jedni ogrnuti 23