Page 1


1873

2013


Sa d r z a j


bjelovarskog


1 4 0 godina

vatrogastva


Nakladnik: VZG Bjelovar Za nakladnika: Darko Despot dipl. ing. sig Autori: Željko Horvat i Krunoslav Fučkor Urednik: Ivan Imbrišić Uređivački odbor: Ivan Imbrišić (predsjednik), Milan Fučkor ing, Darko Despot dipl. ing. sig, Krunoslav Fučkor mag. nov., Željko Horvat Suradnici: Milivoj Esapović (DVD Breza), Josip Vranešić (DVD Brezovac), Željko Kljajić (DVDG Česma), Ivan Markesina (DVD Galovac), Stevo Sedlar (DVD Nove Plavnice i Križevačka cesta), Marijan Mužar ing, (DVD Prespa), Miroslav Vlašić (DVD Rajić), Ivica Demović (DVD Ždralovi), Ivan Frelih (DVD Velika Ciglena), Berislav Halgaš dipl. ing. sig. (DVD INA Bjelovar), Krunoslav Burulic ing. (DVDG Sirela). Josip Španić i Mladen Šabić (DVD Tomaš), Vladimir Ježek (DVD Novoseljani), Željko Mesec dipl. ing. sig. (DVD Bjelovar), Željko Horvat (Gornje Plavnice), Marijan Šingerberger (DVD Gudovac), Đuro Horvat (DVD Prgomelje), Božo Lovrić (DVD Stančići), Željko Jambrek dipl. ing. sig. (DVD Veliko Korenovo), Željko Paun (DVD Željezničar). Fotografije: Arhiva DVD-Bjelovar, Javna vatrogasna postrojba Bjelovar, Dobrovoljna vatrogasna društva VZG Bjelovara, Krunoslav Fučkor, Željko Horvat Likovno i grafičko oblikovanje Željko Horvat Tisak: „Tiskara Horvat“ – Bjelovar Naklada: 500 primjeraka Naslovna stranica: Krunoslav Fučkor, požar skladišnog objekta “Prima” u Prespi

CIP dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-57752-0-1 (Vatrogasna zajednica Grada Bjelovara)


Vatrogasci braćo mila zapjevajmo u sav glas glasnica nam pjesma bila da smo četa svim mila za spas svim za spas vatru gasi brata spasi to je našeg društva zov kad se požar nam doglasi eto nas na plamni krov

Ivan pl. Zajc

što si čovjek trudom steće il djedova mu dar sve može kratke spreče za čas postat ugljen žar

Vatrogas

Gjuro Stjepan Deželic, 1898. (uglazbio Ivan pl. Zajc)


tako nesta mnogo blaga i zavlada jad i glad toga nema braćo draga gdje junački naš je rad

združismo se hvala bogu združismo se hvala bogu u vještačkom radu svom bratu otrt suzu mogu

vatru gasi brata spasi to je našeg društva zov sve stec možmo suzdasi ak ne može život nov

spasit život spasit dom dizat blago domovini činit milom rodu glas u blizini i daljini požar gasit evo nas

vatru gasi brata spasi vatru gasi to je našeg društva zov to je društva zov

vatru gasi brata spasi to je našeg društva zov dizat blago domovini činit milom rodu glas u blizini i daljini požar gasit evo nas

sna himna


8

Gradonačelnik Bjelovara - Antun Korušec

Vatrogasci su dobri ljudi

G

rad Bjelovar je jako i izuzetno zadovoljan svojom Javnom vatrogasnom postrojbom, dobrovoljnim vatrogasnim društvima na terenu. Jednom riječju, imamo predivne i predobre vatrogasce, koji čuvaju imovinu i ljude našeg kraja, koji su u službi svom narodu i danju i noću, ističe Antun Korušec, bjelovarski gradonačelnik, te nastavlja. Javna vatrogasna postrojba našeg grada po mojoj skromnoj ocjeni, ali i po ocjeni svih ljudi koji su u vatrogastvu, ide sigurno u najbolje Javne postrojbe u Hrvatskoj. To se vidi po nekoliko elemenata, to je tehnička opremljenost, vozila, ostala oprema i kadrovi.

Govorim za godinu 2013. Za Javnu postrojbu se ukupno izdvaja osam milijuna i pet stotina tisuća kuna, za VZG Bjelovara 950. 000 kuna, tu je i sustav Zaštite i spašavanja, tako da je izdvajanje blizu deset milijuna kuna. To predstavlja značajan napor za proračun, ali kad se zna što rade i za što postoje, onda su ta sredstva opravdana. Gradonačelnik sam šest godina, preda mnom je još jedan mandat, moram priznati da sam jako zadovoljan percepcijom koju građani našeg grada imaju prema vatrogascima. Građani govore o toj djelatnosti najpozitivnije i najljepše, upravo zbog činjenice da su vatrogasci opravdali svoje povjerenje, na žalost na intervencijama, koje su odradili na najbolji mogući način, spasili i imovinu i ljude, izlažući se ponekad i vlastitoj pogibelji. Za grad je izuzetno važan ovakav ustroj vatrogastva i odnos prema poslu koji obavljaju. Nije to samo prepoznao Grad Bjelovar, nego dodao bi tu je, da ga tako nazovemo, vatrogasni kišobran, koji razvija bjelovarska postrojba. Pruža usluge za osam općina, koje graniče s Bjelovarom, što je zapravo polovina stanovništva županije. Svi su oni prepoznali da je to garancija njihove sigurnosti u zaštiti od požara i drugih nepogoda. Tu su sigurne i pravovremene intervencije. U najmodernija vozila koja sada ima Javna vatrogasna postrojba uloženo je u proteklih deset godina, 15 milijuna i 400 000 kuna. Od toga je država uložila sedam milijuna, a


9

ostatak Grad Bjelovar. Pozitivno je i da Javna postrojba sama ostvaruje dio sredstava, što u zadnjem periodu iznosi blizu desetak milijuna kuna. Taj novac isto ide u nabavku potrebite opreme. Vatrogasna Zajednica je neizostavni dio cijele priče. Po svojoj vokaciji morala bi biti nestranačka udruga. Na žalost u proteklim izborima sadašnji predsjednik VZG Bjelovara je Zajednicu koristio u stranačke aktivnosti, što je nedopustivo. To treba javno reći i stvarati standard za budućnost da se to više nikada ne dogodi. To ide samo na štetu vatrogasaca i vatrogastva. Jubileji koje slavimo, posebno ovaj koji je pred nama, 140. godina vatrogastva u Bjelovaru, govore da su vatrogasci do sada bili van svih politika, mijenjali su se sistemi, uređenje, politike i stranke, vatrogasci su uvijek ostajali. Izdržali ste 140. godina i ne dopustite da nešto poremeti taj kontinuitet. Onaj koji izdrži tolike godine i ne potone, zavrijedio je zahvalu i uvažavanje za rad. Često sam puta govorio „vatrogasci su dobri ljudi“ , zbog toga što sebe žrtvuju da bi drugima bilo dobro, takvi ljudi su zaista dobri ljudi i našli su si mjesto kod Boga, jer plemenito razmišljaju, imaju skromno srce, a izuzetnu puno pomažu drugima. Zadovoljan sam i kontinuiranim naporom da se regrutira u vatrogastvo što više mladih, jer tu je budućnost za narednih i novih 140 godina.

Ime grada Bjelovara U ispravi godine 1200. hrvatskoga i ugarskog kralja Mirka, u kojoj zagrebačkoj biskupiji potvrđuje Čazmu, dar kralja Ladislava, po prvi se puta spominje ime Belaklata. 1413. – u pismu kralja Sigismunda pojavljuje se pisani trag imena Bjelovar: Belawar. 1423. 18. prosinca u ispravi kojom kralj Sigismund daje Jakobu i Martinu, sinovima od Egidija od Jakozerdahela, neke posjede za ratne zasluge spominje se Beloblathye 1483. Čazmanski je kaptol pismom uveo Petra iz Gudovca u vlasništvo posjeda naselja Belavarcz koje je do tada pripadalo župi sv. Martina u Velikim Sredicama. Oko 1579. i 1611. godine: - Bjelovar je pod raznim imenima: Belouac, Belouax i Wellovar, spominje kao utvrda, tvrđa ili toranj, za obranu od Turaka. Do 1892. – koristio se službeni naziv Belovar, a od 9. studenoga 1892. godine prema novom pravopisu postaje Bjelovar 1935. godine uprava Savske banovine predlaže promjenu imena Bjelovara u Bjelovac kako bi se izbrisao mađarski nastavak – var, a 23. studenoga 1935. Bjelovarsko gradsko poglavarstvo jednoglasno odbija taj prijedlog.


10

Ukratko iz povijesti Bjelovara 1756. godine carica Marija Terezija donosi odluku o planskoj izgradnji novog središta Varaždinske vojne granice na mjestu manje utvrde Bjelovar. Izgradnju povjerava habsburškom generalu Philipu Lewinu barunu Becku uz želju da grad nazove Novi Varaždin, te da se izgradi po uzoru na piemontski grad Tourin (Torino). Novo ime grada nije prihvaćeno. Bjelovar je podignut kao otvoreni grad iako je u prvotnom planu bio zamišljen kao tvrđava. 1758. godine u grad su preseljena sjedišta Križevačke i Đurđevačke pukovnije. 1761. godine 5. studenoga pijaristi, braća Ignacije i Hubert otvaraju prvu pučku školu. 1765. godine Bjelovar postaje središtem Varaždinskog generalata. 1772. godine Bjelovar postaje glavno sajmišno mjesto čitavog varaždinskog generalata. 15. listopada 1772. godine svečano je otvorena crkva sv. Terezije Avilske. 1777. – 1778. godine podignuta su četiri kipa u gradskom perivoju (sv. Terezija Avilska, sv. Ivan Nepomuk, sv. Juraj i sv. Jelena Križarica) Oko 1780. godine na današnjem Vojnoviću, na imanju Đure Vojnovića zasađena je plantaža dudova za uzgoj dudovog svilca. 1782. godine sagrađena je prva vojna i građanska bolnica (ugao današnje Medulićeve i Jelačićeve

ulice) 19. travnja 1783. godine car Josip II. Dolazi u Bjelovar na pregled garnizona i odsjeda u kući generala baruna Kleefelda. 1785. godine krajiška uprava sagradila je trokatnu zgradu svilane prvu manufakturu u gradu koja zapošljava veći broj ženske radne snage. 1795. godine izgrađena je crkva svete Trojice 1826. godine naseljavaju se u grad česi koji grade svoje kuće duž mlinskog potoka (Vukovarska cesta) i formiraju predio zvan Švajcarija ( zbog proizvodnje sira), te mlinsko naselje Mlinovac. 1828. godine grad se širi izvan gradske jezgre na područje današnjeg šetališta dr. Ivše Lebovića. Ulice A. Mihanovića, ulice A. Starčevića, Radićevog trga, Franjevačke ulice. 11. ožujka 1869. godine car Franjo Josip I, prvi puta posjećuje Bjelovar u kojem se posjećuje bolnicu, župnu crkvu i vojničke zgrade. 8. lipnja 1871. godine carskom naredbom proglašeno je razvojačenje Varaždinskog generalata, teritorij Križevačke i Đurđevačke pukovnije zajedno s njihovim sjedištem vojnom općinom Bjelovar vraćen je u sastav građanske Hrvatske. 1. kolovoza 1871. godine u Bjelovaru je proglašeno ujedinjenje s građanskom Hrvatskom 1873. godine počinje u Bjelovaru djelovati pjevačko


11 društvom „Dvojnice“, iste godine i Vatrogasno društvo. 5. kolovoza 1874. godine Zakonom Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Bjelovar je proglašen Slobodnim kraljevskim gradom. 1880. godine 9. studenoga počinje djelovati, katastrofalan potres oštetio je mnoge povijesne zgrade među kojima najviše crkvu sv. Terezije Avilske i crkvu sv. Trojice. 5. veljače 1886. godine Križevačka i Bjelovarska županija spajaju se u jednu Bjelolvarskokriževačku županiju sa sjedištem u Bjelovaru. 1887. godine djeluje pjevačko društvo Hrvatskih obrtnika i radnika „Graničar“ (od 1902. mijenja naziv u Golub) 1888. godine, 12. Rujna, car Franjo Josip I, po drugi puta boravi u Bjelovaru itom prigodom nadgleda vojne vježbe u Rači i Drljanovcu. Za vrijeme primanja u zgradi gradske vijećnice (danas Gradski muzej)na prvom katu kori đurđevačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera zbog brzojavne čestitke koju je biskup poslao u Kijev prigodom 900-te obljetnice pokrštenja Rusa. Taj sukob je u političkoj povijesti Hrvatske poznat kao „bjelovarska afera“ o kojoj su pisale sve tadašnje vodeće europske novine. Car je u Bjelovar došao u pratnji prijestolonasljednika Rudolfa i nadvojvoda

Willima, Josipa i Ota te budućeg kralja Edvarda VII. 1892. godine sagrađena je pruga od Bjelovara prema Križevcima i Zagrebu. 11. studenoga 1892. godine Dragutin Wolf otvara pekaru koja će oko 1905. godine prerasti u tvornicu Koestlin. 1894. godine sagrađena je zgrada brzojava, pošte i zgrada bjelovarskog kolodvora. 19. travnja 1894. Godine stigla je prva lokomotiva u Bjelovar, a pruga je službeno otvorena za promet 12. rujna iste godine. 1900. godine sagrađena je željeznička pruga prema Virovitici. 1900. godine Bjelovar ima 5742 stanovnika. 1901. godine 21. lipnja otvorena je nova zgrada Gimnazije, sagrađena u rekordnih 14 mjeseci. 1902. godine u Bjelovaru su registrirane 74 trgovine, 282 obrtnika, 313 obrtnih poduzeća. 1905. godine osnovano je Povjerenstvo za uređenje javne rasvjete, pobjeđuju zagovornici plinske varijante, nad električnom (iako je u to vrijeme cijeli svijet već uvodio struju). 1909. godine zasvijetlile su prve plinske svjetiljke. 1912. godine sagrađena je zgrada Dom hrvatskih sokola (Sokolana) 1913. godine sagrađena je sinagoga Podaci uzeti iz bjelovarskog svitka


12

Hrvatsko vatrogastvo nekad

V

atrogasna djelatnost je provedba preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozija, gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine ugroženih požarom i eksplozijom, pružanje tehničke pomoći u opasnim situacijama te obavljanje poslova u nesrećama, ekološkim i drugim nesrećama. Osnovni faktor okupljanja društva pokazao se novi zadatak našeg vremena – potreba prevencije protiv svih vrsta ovisnosti kod mladih (prije svega droga,cigarete i alkohol). Posebno mjesto u povijesti hrvatskog naroda i hrvatske države pripada vatrogascima ne samo zbog organiziranoga suprotstavljanja požaru, već i zbog neprocjenjive uloge u izgradnji hrvatskog nacionalnog bića. Prva dobrovoljna vatrogasna društva u krilu Hrvatske vatrogasne zajednice bila su nadahnuće za svekoliko hrvatsko vatrogastvo i uporedo s time i nadahnuće nezaustavljive samosvijesti čitavoga hrvatskoga naroda. Tijekom svoje plodne povijesti hrvatsko dobrovoljno vatrogastvo bilo je okosnicom razvoja kulturne i gospodarske djelatnosti u mnogim krajevima Hrvatske. Aktivnost i slavu dobrovoljnih vatrogasnih društava uzdizali su i pronosili najviđeniji ljudi svojih lokalnih zajednica: učitelji, svećenici, općinski načelnici, obrtnici, seljaci, radnici, i mnogi drugi. Oni su, osim osnovne humane zadaće spašavanja ljudskih života i imovine bili utemeljiteljima kulturno-prosvjetnih, sportskih i drugih aktivnosti u sredinama u kojima su živjeli i djelovali.

Počeci organiziranog dobrovoljnog vatrogastva u Hrvatskoj sežu od 1864. godine kad je osnovan Prvi Hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu. Prvo dobrovoljno vatrogasno društvo na selu osnovano je 1872. godine u Hrženici kraj Ludbrega.

Osnivanje Zajednice hrvatskih vatrogasaca

U

svečanoj atmosferi uz nazočnost velikog broja vatrogasnih zajednica županija i Grada Zagreba te mnogobrojnih gostiju 15. prosinca 1993. održan je Prvi Sabor Hrvatske vatrogasne zajednice. Zasjedanjem Prvog vatrogasnog sabora označen je završetak prve faze novog ustroja hrvatskog dobrovoljnog vatrogastva usklađenog s novim Zakonom o vatrogastvu. Na tom Saboru za prvog predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice izabran je Dr. Franjo Gregurić. Za dopredsjednike HVZ izabrani su mr. sc. Teodor Fricki (dotada predsjednik Saveza), Dražen Glavina, Marko Jakobović i Josip Pankretić. Istoga dana održana je sjednica Glavnog odbora na kojoj ja za prvog zapovjednika Zapovjedništva Zajednice izabran Vinko Pošta, dok je za tajnika imenovan mr. sc. Miroslav Kirinčić. Hrvatska vatrogasna zajednica usmjerava i


13

Osnivači Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu 1864. usklađuje rad i djelatnost vatrogasnih organizacija, preventivnie i druge mjere radi ostvarivanja zadataka u oblasti zaštite od požara i unapređivanja vatrogastva. Zajednica se brine o stručnom osposobljavanju vatrogasaca te u tom pogledu surađuje s obrazovnim institucijama i nadležnim državnim

organima. Hrvatska vatrogasna zajednica organizira stručna savjetovanja i seminare, vatrogasna natjecanja te druge stručne i informativno-propagandne aktivnosti i manifestacije od šire važnosti za vatrogastvo i zaštitu od požara, napose na širenju vatrogasne kulture pučanstva


14 Đuro Deželić počasni je član DVD-a Bjelovar

S

tjepan Đuro Deželić bio je najzanimljivija i (svakako) najangažiranija osoba druge polovice 19. i početka 20. stoljeća u Zagrebu. U mnogim značajnim i važnim događajima ondašnje zagrebačke i hrvatske povijesti bio je na samom njihovu početku, a mnogima je bio i početak. Neumoran radnik, čitava je života više volio stvarati nego uživati plodove učinjenog. Rođen je u Ivanić Gradu 25. ožujka 1838. godine. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Zagrebu, a 1862. godine posvetio se studiju prava. Tijekom odvjetničke prakse bio je počasnim bilježnikom Županije zagrebačke, a 1869. godine gospodarskim izvjestiteljem u Zagrebačkom gradskom poglavarstvu. Godinu dana kasnije izabran je za računarskog savjetnika i izvjestitelja gradske blagajne, a već 1872. g. postao je gradskim senatorom. Od 1898. godine službuje kao zamjenik gradskog načelnika Grada Zagreba, a 1906. postaje začasnim (počasnim) građaninom grada Zagreba. Od mnogobrojnih priznanja dodijeljenih i iskazanih Đuri Stjepanu Deželiću valja istaknuti pohvale gradskog zastupstva Grada Zagreba 1881. godine, Redala su potom odličja kraljevskog viteškog križa, kolajna za višegodišnje službovanje u dobrovoljnom vatrogastvu, odličje za zasluge, da bi mu 9. rujna 1906. godine Skupština Hrvatsko Slavonske vatrogasne zajednice dodijelila “Začastni

Đuro Deželić znak” što je bilo najviše priznanje u hrvatskom vatrogastvu. I rodni Ivanić Grad pored Zagreba proglašavaju ga za počasnog građanina. Za doprinos i unapređenje hrvatskog vatrogastva petnaest dobrovoljnih vatrogasnih društava izabralo ga je za svoga počasnog člana. U Dobrovoljnom vatrogasnom društvu u Zagrebu Đuro Deželić je neprekidno radio više od


15 trideset godina. Tijekom tog vremena osobito se zalagao za uvođenje hrvatskog jezika u sve oblike djelovanja vatrogasnog društva. Prema zapisnicima Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Zagrebu on prevodi godišnji izvještaj na hrvatski jezik i 5. listopada 1877. godine na njegov zahtjev zaključeno je da će se zapisnici odborskih sjednica voditi samo na hrvatskom jeziku. I u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu u Zagrebu od 1870. godine s prekidima djelovala je vatrogasna limena glazba. Opet je među osnivačima i ime Đure Deželića, koji je svestrano brinuo za nju. Za tu vatrogasnu glazbu 1898. godine Ivan pl. Zajc (1832-1914) skladao je na stihove Đure Deželića “Vatrogasnu himnu”. Godine 1882. napisao je Obučevnik za dobrovoljne vatrogasce sa zapovijedima i vatrogasnim nazivima na hrvatskom jeziku. Na prijedlog karlovačkog zapovjednika, Hinka Krapeh, Središnji odbor HSVZ na sjednici 20. svibnja 1895. godine odao je zapisničko priznanje za zasluge u razvijanju hrvatskog vatrogastva Đuri Deželiću, te ga proglasio za oca hrvatskog vatrogastva. Povijesno je nevrednovana zasluga Deželića za razvoj hrvatskog vatrogastva, naročito 1884. g. kada je iz Varaždina povukao Kolarića u Zagreb rekavši mu (1885.) neka čita, uči i piše o vatrogastvu, a da mu

je on uvijek na raspolaganju za pomoć. Nakon toga Kolarić je krenuo na “vatrogasni put u svijet”, pisao, imenovan za učitelja “vatrogasne struke”. Đuro Deželić je dugi niz godina pisao razne stručne članke iz zaštite od požara i vatrogastva. Pratio je europske stručne časopise, jer je dobro poznavao nekoliko jezika (5), i nastojao je svoje spoznaje i zapažanja što jednostavnije saopćiti u časopisu. Tražio je dugi je niz godina, sve do svoje smrti, da se prihvati Hrvatski vatrogasni zakon. Đuro Deželić je svečano proslavio pedesetu obljetnicu svoga književnog i javnog rada u Zagrebu 15. i 16. kolovoza 1906. godine. Svečaru su odali priznanja mnoge osobe onog doba, kulturnoumjetnička društva Zagreba i Hrvatske, udruženja, ustanove i dr. Izrađena je tzv. “Spomen-adresa” s više od 10.000 potpisa iz svih hrvatskih krajeva, priređena je bakljada ulicama grada, podoknica, pa svečana misa, banket, izrađena je zlatna spomen-kolajna, predan zlatni lovorvijenac, dar dobrovoljnih vatrogasnih društava i dr. Otac hrvatskog vatrogastva Đuro Stjepan Deželić umro je 28. listopada 1907. godine u 70. godini života.


16

R

azvojem vatrogastva 1891. godine ukazala se potreba za vatrogasnim učiteljem. Ta je dužnost povjerena vježbatelju i „gasilanaru“ vatrogasnog društva u Zagrebu. Naredbom Banske uprave Kraljevske zemaljske vlade 1891. godine Mirko Kolarić je postavljen za hrvatskog učitelja „vatrogasne struke“.

Kolarić je rođen 18.listopada 1850. godine u Varaždinu. Pučku školu završava u Grubišnom Polju, niže razrede gimnazije u Varaždinu. Izučava brijački zanat i desetak godina vodi samostalnu brijačnicu u svom Varaždinu. Kao osamnaestogodišnjak priključuje se dobrovoljnom vatrogastvu. Postaje član prvog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu, godina je 1864., četiri godine nakon osnivanja društva. Počinje kao štrcar, zatim vođa štrcara, gasi-

Mirko Kolarić lanar (spremištar), zapovjednik vatrogasne jedinice i član Upravnog odbora. Đuro Deželić tada predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Zagrebu, predlaže i bez natječaja postavlja na mjesto vježbatelja i spremištara Mirka Kolarića. Imao je Deželić jedan uvjet, a to je da se Kolarić podvrgne ispitu pred komisijom,


17 kojoj su prisustvovali svi časnici Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Zagrebu. Kolarić je potpuno zadovoljio i 1. travnja 1884. godine nastupa na dužnost. Odmah je aktivno krenuo, trudio se da se uredi, tada su to zvali gasilana, danas spremište, da se nabavi oprema za vatrogasce, da se jedinica priprema za gašenje požara. Kolarić je 14. kolovoza 1893. godine izabran za tajnika Hrvatsko-slavonske vatrogasne jedinice i na toj dužnosti ostaje 35 godina, sve do 1928. godine. U početku svoga rada Kolarić radi zajedno s predsjednikom Deželićem, a nakon njegove smrti radi samostalno. Kolarić se pokazao kao izuzetno sposoban, organizirao je raznorazne aktivnosti u području vatrogastva , tečajeve za osposobljavan-

je, napisao je mnogobrojne priručnike, ukazivao na slabosti u radu. Pomaže u radu društvima u Hrvatskoj, Slavoniji, ali i u Dalmaciji i Bosni i Hercegovini. Umro je 25. rujna 1938. godine u Zagrebu. Najveće priznanje Mirku Kolariću odali su njegovi vatrogasci iz Varaždina postavivši 1991. godine njegovu bistu u dvorištu svoga vatrogasnog doma. Već dugi niz godina njegov Prvi hrvatski vatrogasni zbor iz Varaždina organizira natjecanje pod imenom „Memorijal Mirka Kolarića“. Za izuzetan doprinos u radu u vatrogastvu najzaslužnijma se dodjeljuje plaketa i povelja Mirko Kolarić, jedno od najviših vatrogasnih odlikovanja u RH.


18

Povijest bjelovarskog vatrogastva

S

taviti sve na jedno mjesto u jednu knjigu, potreba je to, jednim dijelom i tako obilježiti 140 godina vatrogastva u Bjelovaru i okolici. Bilo je to još u pretprošlom stoljeću kada je kroničar zapisao: - Grad Bjelovar kao sjedište političko, sudsko i naukovno, kao prometno stjecište velike i bogate okolice, shvatio je zadaću vatrogastva, našlo se je svijesnih građana, koji su prednjačili u osnivanju korisnih zadruga i društava. Pokretač osnutka vatrogasnog društva bio je ovdašnji građanin Dragutin Vuković. Cijelo bjelovarsko građanstvo primilo je ovu ideju s oduševljenjem, a gradsko zastupstvo na svojoj sjednici dana 5. II 1873. zaključilo je, da se vatrogasno društvo ima utemeljiti se votiranom svotom od 3.000 for. Za nabavu vatrogasnih potrebština. Trošak vatrogasnih sprava iznašao je 8.454 for. Izabran je privremeni odbor, koji je imao zadaću da proučava pravila te da izradi statute.


20 U prvoj sjednici dana 10. svibnja 1873. upisano je i primljeno u društvo 66 izvršujućih članova. U prvoj skupštini prihvaćena su sastavljena Pravila koja su preko gradskog zastupstva potvrđena po kr. Zemaljskoj vladi. U ovoj utemeljiteljnoj skupštini predsjedao je gradonačelnik Đuro Cuvaj, a društvenim predsjednikom izabran bijaše Filip Konrad, podpredsjednikom Milan Ružičić, perovođom August Šporčić, blagajnikom Ivan Dorwald, kapetanom Dragutin Vuković, podkapetanom Josip Holzheim i pobočnikom Mijo Vlahović.

Pregled kroz povijest bjelovarskog vatrogastva

U

godini osnutka nije se puno radilo, sakupljala su se iskustva i izrađivali planovi

Đuro Cuvaj


21 kako dalje. Već sljedeće 1874. godine u siječnju je održan prvi vatrogasni ples. Kroničar je zapisao „Čisti prihod od istoga bijaše namijenjen za bolesne vatrogasce. Dana 4. svibnja održana je prva glavna skupština, no nije se dovršila i nastala je pogibelj da se društvo radi nesporazuma pojedinaca ne rastepe. Ipak u skupštini od 5. lipnja nastade sporazum, odbor i časnici zbora ponovno su se konstituirali.“ Sljedeća 1875. Nije vrijedna spomena, jednostavno, ništa se bitnoga nije događalo. Zato je 1876. obilovala događanjima. Tada je zapisano - „ Dana 17. srpnja 1876. godine zahvalio se na dužnosti nadzapovjednik Makso Rozenberg. Ovu dužnost primio je Slavoljub Vasić vršeći ju pune tri godine t.j. do 2. veljače 1879. Pod njegovim trogodišnjim nadzapovjedništvom ustalio se je i umirio zbor, te su se mogle mnoge korisne odredbe provesti. U ovom periodu vrijedno je zabilježiti gradnju vježbališnog tornja, koji je 24. travnja 1879. dograđen i preuzet na uporabu.“ Kao da je otvorenje vježbališnog tornja uspavalo tadašnje vatrogasce i sljedeće tri godine ništa bitnoga, osim redovitih aktivnosti, nije se događalo. Zato je 1880. godina ta koju treba pamtiti. Zapisano je – „Poslije odstupa nadzapovjednika Slavoljuba Vasića tu je čast obnašao kapetan Stjepan Strahot sve do 17. svibnja 1880.“ Na redovitoj glavnoj skupštini održanoj 17. svibnja u gradskoj vijećnici jednoglasno je izabran za nadzapovjednika nadšumar, tada su to zvali „imovne općine Đurđevačke“ Virgil Mallin. Ovim izborom započinje novi period vatrogasnog društva. Novo izabrani nadzapovjednik izdaje proglas kojim apelira na sve slojeve u gradu da podupru vatrogastvo kao humanitarno društvo. Na ovaj poziv upisalo se više građana i činovnika u vatrogasni zbor kao

izvršujući i utemeljiteljni članovi. Spomenimo neke od bitnih odrednica koje su promijenile tijek rada vatrogasaca. „Uvođenje i osnivanje čuvarskog odjela, te

in Vuković t u g a r D imenovanje nadzornika vatrogasnog spremišta. U svrhu utanačenja bratske zajednice između susjed-


22 nih i okolišnih vatrogasnih društava općine Virje i Novigrad, održao se je velikim učestvovanjem građanstva bjelovarskoga i okolišnog žiteljstva, sastanak 1. lipnja 1880. godine u mjestu Kapela na kojemu su susjedna društva i zborovi u punom broju učestvovali. U svečanosti održan je mimohod pred zapovjednicima i dostojanstvenicima svih staleža grada Bjelovara, a zatim velika gozba u šumi „Velika strana“ gdje su se bratske zdravice redale i gdje se je rodoljubnim govorom natjecalo. Zbor je svoje članstvo izaslao na posvetu Barjaka u Osijek. U 1881. Godini pamte se neki datumi. Tako je 20. veljače utemeljena „zakladna blagajna“ za bolesne vatrogasce i za slučaj njihove smrti. Na sjednici 13. ožujka donesen je zaključak za nabavku društvenog barjaka te je isti na sjednici gradskog zastupstva jednoglasno prihvaćen. Tada je zapisano - „Za proslavu posvete barjaka votiralo je gradsko zastupstvo 600 forinti. Za kumu kod posvete barjaka izabrana je Gabrijela Mallin supruga društvenog predsjednika koja je u tu svrhu puno doprinijela. Barjak imade oblik vojnički. Na krasnoj crvenoj svili uvezen je s jedne strane gradski grb, a s druge strane grb vatrogasnog društva s pozdravom „POMOZ BOG“, a na krasnoj bijeloj po kumi darovanoj vrpci, uvezeno je zlatom po kumi odabrano geslo barjaka „Stieg Vam sloge budi, na rad Vas pobudi“, zatim ime kume i dan 5. lipanj 1881. S obadvije strane barjaka na uglovima uvezen je grb kraljevine Hrvatske. Barjak je obrubljen plavim i bijelim bojama. Ovaj barjak bio je od svih vatrogasnih zborova najvećim oduševljenjem i ushićenjem pozdravljen radi svoga izvanredno ukusnog oblika, te narodnog i gradskog značaja. Za uspomenu posvete barjaka izrađen je spomen - list i kovna medal-

ja spomenica koja je svima članovima našeg društva i izaslanicima stranih društava razdijeljena. Po obavljenoj svečanosti bio je banket, kojemu je

Virgil Mallin učestvovalo oko 150 osoba. Svečanosti su prisustvovala ova društva: Zagreb sa 23 člana zbora s barjakom, Sisak, Križevci sa


23

U

domu naše sugrađanke gospođe Margarete Čoklo čuva se vrijedna obiteljska zaostavština. Nisu to nikakve obiteljske «srebrnine» već predmeti i fotografije s kraja XIX stoljeća, a odnose se na povijest vatrogastva u našem gradu. Naime pradjed po ženskoj liniji gospođe Margarete ili kako ju zovu njeni prijatelji Grete, bio je uvaženi bjelovarski obrtnik, limar Slavoljub Filipan koji je u na prijelazu stoljeća obnašao dužnost predsjednika časničkog zbora «Dobrovoljnog vatrogasnog družtva bjelovarskog». Iz tog doba čuvaju se dvije fotografije te vrč za pivo s ugraviranom posvetom koji je naš uvaženi sugrađanin dobio na poklon od svojih drugova iz vatrogasnog zbora kako to piše na poklopcu spomenutog vrča. Da su vatrogasci oduvijek bili spremni i malo se našaliti sa svojim zapovjednikom govori u prilog i mala gipsana statua, također neki davni poklon Slavoljubu a, koja zorno ukazuje i na životne radosti koje su očito našem zapovjedniku bile vrlo drage. Među starim obiteljskim fotografijama pronašli smo i onu sa likom gđe. Fanike Filipan koja je za razliku od svog uvaženog supruga

očito mnogo više držala do svog elegantnog stasa.


24 50 članova, glazbom i barjakom, Petrinja sa 12 članova, Krapina, Veliki Grđevac, Zlatar, Ludbreg, Glina, Terezovac, Koprivnica, Prelog, Novigrad, Virje, Virovitica sa 8 članova. Osobito je vrijedno spomenuti predsjednika i nadzapovjednika Zagrebačkog društva Đuru Deželića kojega zanosni govor, u svrhu Hrvatsko - slavonske vatrogasne zajednice, bijaše sveopćim oduševljenjem sa „Živio“ prihvaćen.“ 1884. godina 20. siječnja zahvalio se zapovjednik Stjepan Strahot na svojoj časti, te je na odborskoj sjednici 3. veljače po nadzapovjedniku Virgilu Mallinu privremena uprava vatrogasnog društva a čast zapovjednika dodijelila nadpobočniku Slavoljubu Filipanu. Dana 4. svibnja održana je glavna skupština na kojoj je i službeno prihvaćena zahvala na dužnostima Virgilu Mallinu te je za predsjednika izabran Radanović, gradonačelnik Bjelovara, a za kapetana Slavoljub Filipan. Virgil Mallin proglašen je začasnim članom. Još su izabrani za nadpobočnika Franjo Kolak, za barjaktara Ignac Puretić. U Odbor su birani od građanstva Virgil Mallin i Franjo Ledvinka, od utemeljitelja Filip Omčikus i Ludvig Menez, od gradskih zastupnika Slavoljub Vasić i Nikola Mark, za blagajnika A. Oršulić, za tajnika Tomo Bogojević, za nadzornika spremišta Tomo Marković, a za liječnika Dr. Roblek. Sljedeće 1885. godine 10. svibnja izabran je za predsjednika Ivan Dorwald dok je ostalo časništvo ostalo kao i prije godinu dana. Narednih godina nije bilo nekih aktivnosti vrijednih spomena. Jedino valja spomenuti 1887., kada je za novog društvenog blagajnika izabran Ivan Quinz

Intervencija na “staroj” pošti ml. U svibnju 1890. održana je 17. glavna skupština pod predsjedanjem Ivana Dorwalda predsjednika društva uz nazočnost tadašnjeg gradonačelnika Šime Blaževca. Bila je to izborna skupština ( kao i svake godine prije i poslije) na kojoj je za novogstarog predsjednika izabran Ivan Dorwald, za zapovjednika Slavoljub Filipan, a za nat pobočnika Stanko Tuškan, za nadvođu penjača Ignac Puretić, za nadvođu štrcara Vjekoslav Šram. Barjaktar je


25 postao Štefan Paljević, a društveni liječnik Dr. H. Fischer gradski fizik. Slavoljub Filipan kao zapovjednik izvješćuje da je bjelovarsko društvo prisustvovalo proslavi 25. godišnjice opstanka Varaždinskog vatrogasnog društva, prvog vatrogasnog društva ustrojenog u Hrvatskoj. Iste te godine 1890., bjelovarski vatrogasci, njih 12, nazočili su proslavi desete obljetnice i posvećenju barjaka vatrogasnog društva u Petrinji. Glavna skupština, osamnaesta po redu održana je 3. svibnja 1891. godine. Dorwald je opet predsjednik, članovi uprave su Ivan Quinz, Josip Kolesarić, S. Vasić, Dr. Miroslav Strižić, Janko

Gyer, profesor Josip Hohnjec. Tajnik društva Tomo Bogojević, želio se zahvaliti nakon osam godina provedenih na tom poslu, ali su ga svi skupštinari podržali sa „Živio“ i ponovo izabrali za tajnika, što je Bogojević i prihvatio. Ivan Quinz je blagajnik, nadpobočnik je Stanko Tuškan, nad vođa penjača Ignac Puretić, nadvođa štrcara Vjekoslav Šram. Barjaktar je ponovo Štefan Paljević, nadzornik spremišta Stanko Hernig. Poćarni savjetnik Srećko Smočinski, a društveni liječnik Dr. Fischer. Posebno treba istaknuti da je na toj skupštini


26 Đuro Deželić predsjednik vatrogasne zajednice izabran za začasnog člana ovog društva za svoje izuzetne zasluge u vatrogastvu. Samo nekoliko dana po završetku skupštine, na sjednici 21. svibnja prihvaćena je ponovna ostavka Tome Bogojevića na dužnosti tajnika i izabran je prof. Josip Hohnjec. 1892. godina, devetnaesta je godina kako društvo djeluje. Vrijedno spomena je da je te godine 21. siječnja umro Makso Rozenberg, bivši predsjednik vatrogasnog društva u Bjelovaru. Volio je ovo društvo toliko da mu je, kroničar piše, ostavio iza svoje smrti 1000 forinti. Sljedeća 1893. godina je jubileja, društvo slavi dvadesetu godišnjicu. Te godine na skupštini koja je održana 13. siječnja tadašnji predsjednik Ivan Dorwald se zahvaljuje na dužnosti. Umjesto njega izabran je za pred-

Vatrogasci i kulturno pjevačko društvo

sjednika odvjetnik Milan Rojc. Još su birani; za tajnika Josip Bazala, blagajnika Ivan Quinz ml., za vojvodu Slavoljub Filipan, za podvojvodu Josip Šram, vježbomeštra Pero Vitojević, za vođu štrcara Vjekoslav Scheibl. U odbor su na toj skupštini izabrani Ivan Quinz stariji, Janko Gyory. Dr. M. Strižić, Tomo Herceg, J. Dorwald i Josip Kolesarić. Požarni nadzornik je Srećko Smočinski s društveni liječnik gradski fizik Dr. H. Fischer. Na istoj skupštini na prijedlog vojvode Slavoljuba Filipana dugogodišnjeg predsjednika Ivana Dorwalda glavna je skupština izabrala za začasnog doživotnog predsjednika. U svibnju mjeseci u sazvana je izvanredna skupština na kojoj je izabran odbor za proslavu dvadesete godišnjice, te razdijeljen u nekoliko manjih, u svečanosni, nastambeni, za doček gostiju, gospodarski. Donesen je program svečanosti. Doček gostiju bio je u gostionici Tome Hercega 15. srpnja uz serenadu s lampionima. Drugoga dana


27

Antun Šegrc bio je doručak u gostionici, zatim koncert, svečana misa i večernja zabava u hotelu „Kruna“. Proslava je trajala tri dana. Gostovala su mnogobrojna društva iz cijele Hrvatske i Slavonije. Nastupilo je i domaće pjevačko društvo „Dvojnice“ i tamburaški zbor. Zapisano je dalje - Proslava je bila lijepa, a troškovi su pokriveni darovima građanstva i ulaznicama od koncerta i večernje zabave u bašči „Krune“. Kako je sve bilo lijepo organizirano svjedoči zapis -„Na odborskoj sjednici održanoj 8. lipnja izvješćuje gradsko poglavarstvo da je preosvešteni g. Miro Nikolić prigodom svog boravka u Bjelovaru vatrogasnom društvu darovalo 100 kruna pošto ga je društvo svečano dočekalo. Za taj čin izrečena mu

je javna zahvala i poslana posebna zahvalnica.“ Dvadeset i prva glavna skupština održana je 10. ožujka 1894. godine. Predsjednik Milan Rojc izvješćuje o povoljnom razvoju, pothvatnoj djelatnosti društva i priznaje građanima požrtvovnost te ističe promidžbu štrcarskog odjela i pristupom novih izvršujućih članova tom odjelu. Druga potreba je izgradnja vatrogasnog spremišta. Zapovjedništvo izvješćuje o obavljenom ispitu za koji su izdane „osposobnice“ Vjekoslavu Scheiblu za vođu štrcara, Stjepanu Hribaru, Ivanu Bedekoviću i Antunu Šegrcu za rojnike štrcara, a Bartola Nesnidala za rojnika penjača. Za revni polazak vježbi pohvalnice i odlikovanja sa svilenom vrpcom dobio je 151 vatrogasac. Na skupštini su odabrana dvojica članova koji su išli predati povelju kraljevskom velikom županu Dr. M. pl. Kukuljeviću - Sakcinskom kao utemeljitelju, koju je veliki župan radosno primio i obećao svaku potporu. Pri kraju te godine na sjednici od 14. prosinca podijeljeno je 20 odlikovanja vatrogascima. 1895. godina, sjednica 10. travnja bitna je po tome što je dotadašnji tajnik Josip Bazala uputio zahvalu na tu dužnost te je stoga Dr. Miroslav Strižić odabran za novog tajnika. Kod izbora ponovno je izabran za predsjednika Milan Rojc, za blagajnika Ivan Quinz ml. , za tehničkog savjetnika Srećko Smoćinski, za zapovjednika Slavoljub Filipan, za podzapovjednika Vjekoslav Šram. Podzapovjednik Šram izvješćuje skupštinare o dodjeli povelja članovima. Za šest godina službovanja rojniku Bartolu Nasnidalu, za pet službovanja kao rojnik štrcara Ivanu Bedekoviću, te penjaču I. Nikoliću kao i štrcarima Đuri Tomiću. Blažu Cupanu, Stojanu Vasiljeviću i Franji Binderu.


28 Izabran je i odbor koji će predložiti vatrogasce za zlatne, srebrne i brončane kolajne. U svibnju 1896. održana je u gradskoj vijećnici dvadeset treća glavna skupština. Zapovjednik Filipan otvara skupštinu i javlja da se društveni predsjednik Milan Rojc zahvaljuje na časti predsjednika, te čita njegovo izvješće. U tom izvješću Rojc ističe „da se je društvo marljivim vježbama i časnim držćanjem vrijednim pokazalo one izdašne potpore, koju je uživalo od strane građanstva i gradskog zastupstva, te koje je svojim brojem marom i disciplinom sposobno, da u slučaju kakove požarne nesreće svojoj zadaći potpuno zadovoljiti može“. Na prijedlog zapovjednika jednoglasno je za novog vatrogasnog predsjednika izabran gradonačelnik Simo Blaževac, uz burno odobravanje sa „Živio!“. U zahvalniom govoru novi predsjednik je obećao velik rad, ali i tražio potporu od svih članova društva. Ostali su zadržali svoje pozicije jedino je za tajnika izabran Janko Janković koji je u riječima zahvale obećao da će zdušno raditi za dobrobit društva. Dana 29. svibnja društvo u Velikoj Gorici slavilo je posvetu barjaka, te je toj proslavi prisustvovalo i 12 članova bjelovarskog društva. Sljedeće godine 1897. društvo pod predsjedanjem gradonačelnika Blaževca dobiva dosta novčanih darova, ali i desetak novih članova. Tako sada društvo broji 135 utemeljitelja, 174 podupirajuća i 100 izvršujućih članova. Ove su godine potvrđena i nova Pravila po zemaljskoj vladi

te su razdijeljena među članove. Pamtit će bjelovarski vatrogasci 1989. godinu po nekoliko stvari. Te je godine priređen društveni ples, koji je vrlo dobro bio posjećen, što je dokaz, tada je zapisano, da društvo uživa simpatije građanstva. Iste te godine desila su se dva požara,

kod kojih su članovi pokazali svoju spremnost. Ustanovljena je bolesnička blagajna. Skupština je prihvatila prijedlog da se glavnica preda gradskom poglavarstvu koje će iz te blagajne podupirati živuće članove po ustanovljenim pravilima. Sredinom srpnja održana je proslava 25. godišnjice društva. Gosti iz velikog broja društava dočekani su serenadom, zatim je održan bratski sastanak te koncert uz pripomoć pjevačkog društva „Dvojnice“ i tamburaškog zbora. Održana je i javna vježba na bjelovarskoj vojarni gdje je pokazana „spremnost i vrsnoća čete“. Ozbiljne aktivnosti nastavljaju se i 1899. godine. Te godine napravljen je „penjački toranj“ u gradskom dvoru i uređeni su gradski


29 na polju vatrogastva a specijalno za naše društvo. Taj muž znao je steći ljubav i poštovanje svugdje, a osobito u našem društvu. To je naš nezaboravljeni drug i podzapovjednik Vjeloslav Šram. Slava mu!“

1900. godina

zdenci, da mogu služiti svrsi za slučaj požara. Prema društvenim pravilima odlikovani su članovi za deset godina službovanja i to: Josip Filipek, Srećko Smočinski, Dr. H. Fischer , Ivan Viplel i Đuro Tomić. Za začasnog predsjednika na glavnoj skupštini biran je Milan Rojc. Na kraju za ovu godinu zapisano je i ovo: „Dana 5. svibnja neumoljiva smrt pokosila je vrijednoga i vrloga muža, koji je kroz 25 godina neumorno radio-

Na glavnoj skupštini koja je održana 10. veljače konstatirano je da je u društvu 440 članova. Išlo se na proslavu 25. godišnjice u Križevcima i Koprivnici. Zbor je te godine održao 16 vježbi. Društveni zapovjednik zamolio je predsjednika Simu Blaževca, „da se zauzme kod financije i na uplivnim mjestima da bi se vatrogasnom društvu jedna od domobranskih zgrada dala za spremište. Predsjednik je obećao da će svim silama nastojati da se priredi jedna zgrada društvu za spremište.“ Naredne 1901. godine izdvojimo jedan od važnijih zaključaka upravnog odbora, a to je nabava Hidrofora, pošto se opazilo da kod svakog požara manjka dovoljna količina vode. Išlo se i na proslavu 25 obljetnice vatrogastva u Krapini. To je društvo za izuzetan rad na polju vatrogastva i 30 godina u vatrogastvu, svojim začasnim članom imenovalo Slavoljuba Filipana, što je tada bilo veliko priznanje vatrogascima iz Bjelovara. Godine 1902. Društvo je prisustvovalo posveti barjaka dobrovoljnog vatrogasnog društva u Đurđevcu, a dva člana su zastupala društvo na glavnoj skupštini hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice. U toj godini zapisano je: „Prijavila se IV obrtna zadruga, da želi pristupiti vatrogasnom društvu sa svojim imetkom. Otpisom kr. županijske oblasti od 17. svibnja ne dozvoljava kr. Zemaljska vlada pripojenje IV obrtne zadruge


32 vatrogasnom društvu, nego određuje da se taj novac upotrijebi u obrtne svrhe. 1903. godina je godina obilježavanja 30 godišnjice rada. „Proslavljena je u krugu vatrogasnih društava bjelovarsko-križevačke županije. Tada društvo broji 107 izvršujućih, 11 podupirajućih članova, 60 prinosnika i 138 utemeljitelja. Novo vatrogasno spremište sagrađeno je 1904. Godine, dok je staro preuređeno u stanove. Virgin Mallin nadzapovjednik umire u Zagrebu 1905. Društvo prisustvuje pogrebu i iskazuje posljednju počast za njegov neumorni rad. Pravila bolesničke blagajne izmijenjena su 1906. godine u stvari riješen je način liječenja i davanja bolesničke pomoći. Te godine riješilo se pitanje pretprega prilikom požara. Gradska općina sklopila je ugovor s Brdarićem da u slučaju požara stavlja vatrogasnom društvu na raspolaganje dva para konja. Iste godine uveden je telefon u gradu i među prvima dobili su ga i vatrogasci u svoj dom. Gradska uprava nabavila je društvu, 1907. godine, jednu ljestvu rastegaču najmodernijeg sustava koja je bila izložena na svjetskoj izložbi u Beču. Te godine 23. studenoga je zaslužni zapovjednik Slavoljub Filipan odlikovan

srebrnom kolajnom sa krunom na crvenoj vrpci za zasluge koje je stekao na polju vatrogastva. Na toj proslavi prisustvovao je gradski načelnik sa gradskim zastupstvom, te Veliki župan M. pl. Kukuljević sa svim županijskim činovnicima. Tada je zapisano i ovo: - “Na sjednici 29. studena 1907. čita se dopis hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice, kojim se određuje, da se uslijed smrti velikog vatrogasnog vojvode Đure Deželića ima održati šest mjesečna korota i kroz to vrijeme nesmiju se priređivati nikakove zabave.“ U 1908. na glavnoj skupštini 22. veljače, za novog tajnika izabran je Rudolf Žlicar, a za blagajnika M. Jakšić. Mnogi članovi nisu bili zadovoljni izborom blagajnika pa je 16. srpnja 1910. na izvanrednoj skupštini za blagajnika izabran Antun Šegrc. Te godine i 1911. Mnogo se radilo na nabavi parnjače i izmjeni štrcaljki s najnovijim sistemom „Triumpf “ koje su bile izložene u Badenu, a pokazale su se tada izvanrednima. Dana 31. Srpnja 1911. u Virovitici je naglo umro zapovjednik Slavoljub Filipan, te je 10 vatrogasaca upućeno u Viroviticu radi dopreme pokojnika u

Četrdeset godina proslavljeno je u domu “Hrvatskog sokola”, današnjoj Sokolani


33 Bjelovar. Ujedno je naručena glazba iz Križevaca, koja je pratila žalobnu povorku od kolodvora do groba. Gradonačelnik Simo Blaževac zahvalio se na skupštini 24. veljače 1912. na predsjedničkoj časti, te je na njegovo mjesto izabran Vilim Žugaj, a na mjesto pokojnog zapovjednika Ivan Bedeković. Tada je zapisano: „Radi nepoznatih razloga na sjednici 9. Prosinca 1912. Podnaša predsjednik Vilim Žugaj, te tajnik i podzapovjednik Rudolf Žlicar ostavku, koju odbor prihvaća sa primjedbom: U društvu se razvila nesloga, kojoj su razlozi političke

naravi, te iz iskustva znamo, gdje su e u društvu počme politizirati, nema napretka. “ Četrdeset godina od osnutka je prošlo i na sjednici 3. veljače 1913. zaključuje odbor – „Da se cijeli zbor strogo opominje na točnije vršenje dužnosti, na počitanje i poslušnost prema pretpostavljenima. U tim trzavicama nekoji se zahvaljuju, a drugi pako upisuju kao članovi u društvo, pa prema tome nije ni rad društva bio osobit, više


34 se bavilo osobnostima nego li ozbiljnim radom.“ Još je zapisano: Na glavnoj skupštini 30. ožujka 1913. Pod predsjedanjem predsjednika Žugaja kod izbora razvila se velika borba, tko će biti izabran u odbor društva. Prema zapisniku glasovalo je 125 članova, a izabran je predsjednikom Đuro Omčikus sa 74 protiv 54 za Žugaja. U skupštini nastala je galama i prigovaranje, mnogi su otišli, te istom nakon duljeg vremena mogla se skupština nastaviti. Za zapovjednika izabran je Antun Šegrc, za podzapovjednika Simo Ivančić, za tajnika Dragan Šepak, za blagajnika Đuro Horvat, za požara savjetnika Srećko Smoćinski. Poslije te skupštine nastale su u društvu razne neugodnosti. Izvršujući članovi zahvaljuju se na članstvu, čine se razne uvrede čak i sudbenim putem, u wwdomaćim novinama vode se razne polemike, došlo je dapače tako daleko da su nekoji htjeli osnovati novo hrvatsko vatrogasno društvo.“ Ipak u svoj takvoj situaciji 8. kolovoza organizirana je priredba u povodu četrdesete obljetnice društva. Sva su domaća društva prisustvovala proslavi, a najviše je tomu pridonijelo Hrvatsko obrazovno radničko društvo „Golub“. Zapisano je i ovo: 13. rujna 1913. bio je lijep i dosta topao dan. Na poziv gradonačelnika domovi naših sugrađana počeli su se kititi narodnim barjacima. Primače se sat za bakljadu, a društva se počeše pred vatrogasnim spremištem skupljati. Aranžeri svrstaše društva u lijepu povorku, a na znak trublje krenu ova velebna sa bakljama i lampionima osvijetljena povorka na put do doma vatrogasnog nadvojvode g. Omčikusa. Hrvatsko pjevačko društvo „Dvojnice“ otpjevalo je kao

Josip Štekar nikad Novakovu „Hrvatskoj“. Naime „Dvojnice“ su isto slavile svoj jubilej, jer su osnovane iste godine kad i vatrogasno društvo. Nakon pjesme tajnik vatrogasnog društva Šepak pozdravio je nadvojvodu koji je vrlo zanosnim govorom uz trokratni poklik „Živila Hrvatska“ zahvalio. Nakon još jedne odsvirane pjesme krenula je povorka pred stan predsjed-


35 nika „Dvojnica“ gospodina Werkleina kod kojeg je kuma barjaka presvjetla gospođa Rojc odsjela. Drugoga dana oko pet sati ujutro virovitička glazba predvođena nekolicinom vatrogasaca probudila je građanstvo navještavajući dan proslave. Oko osam, sati društva se počeše skupljati pred vatrogasnim spremištem, gdje se svrstaše u redova i oko devet sati krenuše k svečanoj službi Božjoj u župnu crkvu. Svetu misu odslužio je kateheta Turzan. Nakon mise velebna povorka krenula je u dom „Hrvatskog sokola“. U sokolskoj dvorani okupio se lijep broj otmjenog građanstva. Milan Rojc popraćen dugotrajnim poklicima „živio“, a glazba je odsvirala „lijepu našu“. Gospodin Rojc pohvalio je rad

i vatrogasaca i dvojničara. Zatim je prispodobio izgled Bjelovara tih dana i prije četrdeset godina. Naglasio je kako su obadva društva stekla neprocijenjenih zasluga po razvoj grada i društvenih prilika bjelovarskih. Nakon prigodnog programa cijela se povorka otputila do dvorišta Velike vojarne na trgu Zmaj Jovana. Oko tri sata poslije podne počela je pučka svečanost. Cijeli je trg bio okićen zelenilom, na brzu ruku podignutim šatorima i sjenicama. Bio je postavljen i slavoluk pozdravljajuć goste s dobrodošlicom. Svjetski rat započinje 1914. pa aktivnosti va-


36

Đuro Š

ingerberger

trogasaca staju. Mladi a i stariji članovi otišli su na ratište, kod kuće ostaju samo starci, djeca i žene. Početkom rata bila su u vojsku pozvana 32 člana. U ratu su poginuli Milan Marković, Marcel Dumbović, Tomo Oborski, Pavao Ergotić, Josiup Kubik. Zadnja glavna skupština održana je 29.

Milan Bogdan ožujka. U narednih pet godina društvo nije imalo nekog značajnijeg djelovanja. Odbor je održao u pet godina pet sjednica. Sve je otišlo u vojsku, sav rad, sva briga, predsjedništvo, zapovjedništvo, tajništvo i blagajna ostalo je na jednom čovjeku, koji je sve godine rata obavljao poslkove s velikom požrtvovnošću i bez oklijevanja. On je mnogo


37 poštovani zapovjednik Antun Šegrc. Na zahtjev odbora narodnog vijeća održavale su se noćne službe u spremištu kroz 14 dana svaku noć po pet vatrogasaca. Uz poginule u ratu tijekom tih pet godina umrli su Mato Majtanić, Srećko Smočinski, Dragutin Šepak, Ivan Krznarić, Franjo Hlebec, Ivan Bedeković, Mijo Halužan, Josip Fehter, Ignac Škrinjarić, Tomo Markovinović, Antun Jeger, Ivan Dorwald, Mato Kunštek, Albert Lieberman. Josip Jakćin, Slavoljub Vasić (začasni predsjednik), Vaso Doić. Ipak i nije sve tako crno, u tom periodu nabavljena je motorno-parna štrcaljka, koja je preuzeta 30. ožujka 1915. A za privremenog tajnika izabrao Dragana Gerbla. Nakon petogodišnje, nazovimo stanke, odbor je održao 7. prosinca 1918. godine svoj sastanak i rodila se ideja o izgradnji novoga spremišta, jer staro nije bilo uslijed svoje trošnosti dalje upotrebljivo. Nabavljena je nova štrcaljka i drugi važni strojevi, ali su zbog vlažnog spremišta izvrgnuti zahrđavanju te oštećenjima uslijed vlage. Toranj za vježbu također je u jako lošem stanju. Trebalo je nešto hitno napraviti. Novac se počeo prikupljati, organiziran je 25. siječnja 1919. u Sokolani ples koji je u potpunosti uspio. Mislilo se ispočetka da je mukama kraj, ali nije, tek prave muke počinju. Problemi tek dolaze, dolazi do valjda najveće krize koja je imala velik utjecaj na rad društva, Upravni odbor nije gotovo cijelo vrijeme bio potpun, predsjednik Đuro Omčikus zahvaljuje se na časti. U prosincu umire stari i uzorni vatrogasac Antun Šegrc, u siječnju 1920. zahvaljuje se na dužnosti tajnik Gerbl. Kao da se sve urotilo protiv društva. Redovna skupština u ožujku 1920. trebala je biti ta koja će riješiti sve neprilike. I bila je. Izabrano je novo rukovodstvo. Na izborima od 72 glasa, 36 glasova dobiva direktor gimnazije Andrija Ribar

a 36 glasova pripada Josipu Štekaru. U smislu društvenih pravila koja tada vladaju predsjednik glavne skupštine Ignac Puretić odlučuje se za Josipa Štekara, koji tada postaje novi predsjednik. Za zapovjednika je izabran J Ivan Škornjak. Ostali odbornici izabrani su jednoglasno. Podpredsjednik Simo Ivančić, tajnik Milan Magulac, blagajnik Juraj Horvat, tehnički savjetnik ing. Adam Maslak, zatim Đuro Omčikus,Ivan Teubet r ml., Đuro Rosenberg, Ivan Bošnjak, Marko Šklempe, Stjepan Kifus. Vođe su Simo Magulac, Franjo Rajković i Tomo Crevar dok su rojnici Josip Novak i Nikola Ivančić. Iz daljnjih izvješća vidljivo je da je u društvu zavladao mir i disciplina, povećao se broj članova, posebice izvršujućih. Sljedeća godina 1921. Pamtit će se po mnogobrojnim aktivnostima. Zapisano je: „Odbor održao je u svemu 16 redovitih sjednica i dvije izvanredne, na kojima su riješeni tekući poslovi, te je time u spoju riješeno 190 dopisa. Obavljeni su ispiti za zamjenika vođe štrcara, za rojnike. Društvo je javno istupilo više puta prigodom pogreba. Organiziran je vatrogasni ples, a zarađena svota korištena je za nabavu odijela i oruđa.“ Društvo tada broji utemeljitelja 170, podupirajućih, 185, izvršujućih 100 članova. Išlo se na proslavu pedeset godišnjice zagrebačkog vatrogasnog društva. Nije idila dugo trajala, već sljedeće 1922. ponovo dolazi do trzavica. Izvanredna glavna skupština sazvana je 3. rujna gdje je u oduljem govoru predsjednik ocrtao neskladni rad. Iz razloga što su u društvu nastale trzavice kroz osobne mržnje pojedinih članova prijeti opasnost da bi moglo doći do raskola u društvu, a proslava 50 godišnjice nije daleko. Upravni odbor bio je prisiljen da se zahvali pa se pruža mogućnost biranja onih ljudi koji će biti dorasli da rade za


38 procvat društva, zaključio je predsjednik Štekar. Predsjednik moli skupštinu da kod izbora novog rukovodstva nepristrano pristupa, pa da bira ljude u koije ima povjerenja za daljnji rad. Kod glasovanja predano je 70 „glasovnica“, te je novi odbor izabran kako slijedi. Predsjednik je ponovo Josip Štekar, tajnik Vjekoslav Kihnel, blagajnik Eduard Wohlmuth, tehnički savjetnik ing. Viktor Medur, članovi odbora su Ivan Teuber, Ivica Drašković, Zvonimir Felbinder, Makso Fuchs, revizioni odbor: Tomo Bogojević, Julio Lauš i Franjo Puretić. U

zapovjedništo su izabrani, zapovjednik Stjepan Nić, podzapovjednik Tomo Crevar, vođe: Simo Magulac, Ljudevit Rezneki, Milan Bogdan, dva rojnika Mato Majurec i Franjo Vinceković, dva vatrogasca Ernest Mišić i Ernest Zeger.

1923. godina pedeset godina rada „Nastoji se da društvo pokaže svoju tehničku spremnost i društvenu disciplinu, da bude svatko na

Ideja promovirana u Bjelovaru

Potreba je da se osnivaju vatrogasna udruženja Dobrovoljnih vatrogasnih društava na tlu Hrvatske, počela je kao ideja koju je iznio Stjepan Nič, zapovjednik DVD-a Bjelovar na Skupštini Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice održane 4. kolovoza 1923. godine u Bjelovaru. Zapovjednik Nič bio je tada član Uprave Zajednice, a 1928. Postaje prvim hrvatski vatrogasni zapovjednik. Ukazivao je na potrebu reorganizacije krovne vatrogasne organizacije , što podrazumijeva osnivanje nižih, lokalnih udruženja. Tada u predlaganju svoje ideje Nič je rekao„Naša Vatrogasna zajednica uz dosadašnju organizaciju ne može sve dužnosti ispuniti, zato je prijeka potreba da se posao olakša stvarajući vatrogasne kotareve ili župe i da se tako dolazi u međusobni češći kontakt. Vatrogastvo će se kroz to znatno razvijati. Najviša institucija vatrogastva je vatrogasna Zajednica sa sjedištem u Zagrebu, njoj su podređeni vatrogasni kotari i župe, a sva seoska vatrogasna društva bi imala podvržena biti vatrogasnom kotaru – župi.“ Prijedlog je doživio veliko odobravanje, podržali su ga najprije predsjednik i tajnik Zajednice Ivan Legat i Mirko Kolarić. Potom su ga podržali i delegati Skupštine iz dobrovoljnih vatrogasnih društava Požega, Novska, Vinkovci i Slavonski Brod. Iste godine početkom prosinca na sjednici Središnjeg odbora otvorena je rasprava o zaključku Skupštine u pogledu osnivanja kotareva i župa. Slijedi postupak izmjena Pravila Zajednice. Sve je to došlo na raspravu na Prvom vatrogasnom kongresu 29. lipnja 1924. Ostalo je bila stvar tehnike, kotarevi i župe su redom bivali osnivani. Dvojbe i prepreke više nisu postojale, a sjeme posijano u Bjelovaru niklo je diljem Hrvatske. Tako iste 1924. godine osnivaju se kotarski odbori u Križevcima, i Ludbregu, 1925. godine u Koprivnici, Ivanić Gradu, Našicama, Prelogu, godinu kasnije u Velikoj Gorici, i Daruvaru.


39 svome mjestu, da se pokaže ostaloj braći i gostima što se bratskom slogom i složnim radom postizavati može“ zapisano je u planovima za obilježavanje pedeset obljetnice. Došao je i taj dan. 4. i 5. kolovoza priređena je proslava. Proslavi je pripomoglo Hrvatsko pjevačko društvo „Dvojnice“ i Glazbeno društvo u Bjelovaru. Javna vježba izvedene je na zgradi „Stara svilana“ u Rusanovoj ulici. Proslava je

Defile u znak proslave pola stoljeća

bila jako dobro posjećena s mnogobrojnim vatrogasnim društvima, mjesnim građanima, javnim službenicima i ostalim gostima. Prisustvovalo je 1800 vatrogasaca iz svih obližnjih krajeva, s 28 barjaka i devet glazbi. Narednih godina aktivnosti su klasične uz skupštine ništa se velikoga nije događalo. 1925. godine ku-

pljena je motorna štrcaljka a 1929 u rujnu je izbio veliki požar na ciglani Lauš u Bjelovaru, na kojem su gašenju bila tri stroja s devet mlazova. S četiri metra visokog zida u vatru je pao penjač Slavko Majer i teško je ranjen s velikim opeklinama. Isto tako teško su ranjeni Stjepan Kifus i Josip Panić koji su odmah prevezeni u bolnicu. U 1930. godini nakon ostavke zapovjednika Nića izabran je Tomo Crevar, koji je bio zapovjednik samo godinu dana i nakon toga ga nasljeđuje Milan Bogdan. Stara zastava je zamijenjena novom 1933. godine. Kuma zastave ovoga oputa je bila Matilda Štekar, supruga društvenog predsjednika. Na toj proslavi posvećenja zastave bilo je oko 1800 vatrogasaca iz svih obližnjih krajeva s 28 zastava i devet glazbi. Nešto što Bjelovar još nije vidio. Istoj proslavi prisustvovao je Marijan pl. Heržić iz Đakova sa svojom glazbom i ženskim sanitetskim zborom. Nakon te proslave u društvu dolazi do trzavica između župskog zapovjednika Srećka Jandrašića i članstva. Postojale su velike šanse da dođe do rasula društva, jer se je 40 izvršujućih članova zahvalilo na članstvu, a među njima i predsjednik Štekar i zapovjednik Bogdan. Tada dužnost pred-


40 sjednika prima Vjeloslav Kinel. Izdržao je godinu dana i na njegovo mjesto bira se Josip Mihaljev, a za zapovjednika Stjepan Trulec. U godini 1937. Dužnost predsjednika prima Antun Perković, krojač iz Bjelovara. Bile su to teške godine za društvo u cjelini, i jednostavno nije bilo nimalo sreće s vatrogasnim dužnosnicima, mijenjali su se i pre često, tako da kontinuiteta rad nije ni bilo, svatko je vukao na svoju stranu. I 1939. U takvim okolnostima društvo ponovo prima Josip Štekar

s cijelim starim upravnim odborom. Od tada se društvo ponovo počinje oporavljati i počinje bolji i kvalitetniji rad. No dolazi svjetski rat i djelovanje društva u mnogom se smanjilo. 1942. Umire predsjednik Štakar, njegovu dužnost privremeno prima komandir Bogdan. Na skupštini 1943. Za predsjednika bude izabran Dr. Marijan Laksar odvjetnik u Bjelovaru, za tajnika Ivan Kovačić, za blagajnika Stjepko Škalec, za zapovjednika Milan Bogdan. Društvo tada ima podupirajućih članova 84, izvršujućih 64, čuvara 11, utemeljitelja 133. Sjednica koja je održana 23. veljače 1944. donijela

Tečaj za podoficire 1955. godine


41 zapovjednika Dragutin Koh, spremištar Antun Antolić te sve rojnike u Upravu. Završetkom rata pojačavaju se i aktivnosti. Tako je u 1946. godini od 5. do 10. svibnja održan vatrogasni tjedan s javnom vježbom na zgradi Svoboda u Bjelovaru

je promjenu tajnika, umjesto Kovačića izabran je Marijan Zormanić. Drugi svjetski rat završava, te 8.

srpnja 1945. DVD Bjelovar bira novo rukovodstvo. Skupština bira – tako predsjednik postaje Dragutin Čuković, tajnik Petar Mesarov, blagajnik Stjepko Škalec, zapovjednik Milan Bogdan, zamjenik

Radanović o j n a r F


42 te prodaja vatrogasnih značaka po gradu. Sljedeće godine održana je velika zabava 6. srpnja na kojoj je zarađeno 19.000 tadašnjih dinara, dok je na održanom vatrogasnom tjednu zarađeno 10 000 dinara. Svi su novci upotrebljavani za nabavku vatrogasnih potrepština. Ozbiljnog i velikog posla imali su tadašnji vatrogasci 1947. kada su spašavali ljude i imovinu iz poplave u okolici Bjelovara. Ispite

1956. godina ispred spremišta

za rojnike su 1948. godine položili Franjo Bujger, Franjo Višošević, Stjepan Lojen, Martin Prstec, Luka Crkvenac. Bitna je 1949. godina, tada je velikom radnom akcijom vatrogasaca sagrađen drveni vatrogasni toranj. Te je godine održano 12 sjadnica Upravnog odbora i 23 javne vježbe. Društvo tada broji izvršujućih članova 53, podupirajućih 132, utemeljitelja 63 i čuvara 11. Pokreće se i pitanje izgradnje novog vatrogasnog doma i nabava vatrogasnog auto tendera, ali se osim pokretanja


43 Vatrogasci su o zaštiti od požara i gašenju držali predavanja i u bjelovarskoj vojarni

inicijative ništa bitno nije ostvarilo. Na glavnoj godišnjoj skupštini održanoj 5. Veljače 1950. godine za tajnika je izabran Franjo Radanaović. Održano je nekoliko zabava te proslava 1. Maja praznika rada. Dugogodišnji član i blagajnik vatrogasnog društva Stjepko Škalec umro je te godine 18. rujna u Zagrebu u bolnici. Na njegovo mjesto bira se Franjo Šafran, stolar iz Bjelovara. U ime društva Stjepan Fridl i Jakob Mišir odlaze u Osijek na proslavu 75. godišnjice tamošnjeg vatrogasnog društva. Sljedeće 1951. godine umjesto Milana Bogdana za komandira je biran Đuro Šingerberger vatrogasac koji će se još dugo i puno spominjati u ovom društvu. Vlastitim sredstvima, zarađenim uglavnom od zabava, nabavljena je električna sirena i postavljena na zgradu vatrogasnog doma. Od poljo-zadruge u Novim Plavnicama kupljen je rabljeni auto „Škoda“. Dio novca za auto dalo i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Narodni odbor gradske općine u Bjelovaru

Ivan Ribarić


44 kuća u dvorištu. Teče 1952. godina, godina dana prije velikog jubileja 80. godišnjice od osnutka vatrogastva u Bjelovaru. Održana je skupština na kojoj je bilo doista novih lica i promjena. Predsjednik je Dragutin Čuković, tajnik Franjo Radanović, blagajnik Franjo Preskar, ađutant Grinhut Ladislav, spremištar Mato Ivezić, kulturno prosvjetni pročelnik Stjepan Potrlić, tehnički savjetnik

Proslava 90 godina – ispred stare zgrade financija Slijeva na desno: Petar Vorkapić, Slavko Lugarić, Andrija Zebec, Andrija Kalajđija, Josip Štivan, Marijan Druga, Josip Lovrin, Mirko Žnjidarić. svojim rješenjem od 11. Lipnja 1951. dodjeljuje vatrogasnom društvu Bjelovar jednokatnu zgradu na Matoševom trgu broj 6 na korištenje za vatrogasne potrebe. Uz ovu su kuću dodijeljene i tri šupe i staru


45


46 gasci. Te godine ostavku daje predsjednik Čuković, a na njegovo mjesto bira se Milan Bogdan. Počinju pripreme za proslavu 80. godišnjice. Proslava je održana 2. kolovoza 1953. godine. Priređena je u parku kod vatrogasnog doma u Bjelovaru. Počela je u 5 sati ujutro, budnicom s vojnom glazbom. Od 7 do 9 sati pristizali su mnogobrojni uzvanici i gosti. U 9 sati položeni su vijenci za sve umrle članove društva. Svečana sjednica uprave i uzvanika održana je u 10 sati. U 11 sati obavljena je predaja zastava koju je poklonila gradska uprava,

Sa štafete 18. svibnja 1974. godine Dragutin Bilušić. Za komandira je izabran Đuro Šingerberger, pomoćnik je Dragutin Koh. Nadzorni odbor sačinjavaju: Dragutin Bilušić Franjo Višošević, Franjo Bujger, Franjo Sverak, Martin Prstec. Tijekom ove godine počinje izgradnja novog velikog modernog vatrogasnog doma, dužine 32 metra i širine 10,5 metara. Prikupljaju se i razni dijelovi za novu gradnju auto tendera. Održan je vatrogasni kongres gdje učestvuju i bjelovarski vatro-


47 podijeljene diplome i spomenice. Točno u podne održana je javna vježba i mimohod vatrogasaca. Zajednički ručak je u 13 sati a poslije toga narodno veselje do dugo u noć. Svirala je vojna glazba i b glazba dobrovoljnih vatrogasnih društava. Narodne pjesme izvodi „Golub“ pjevačko društvo iz Bjelovara. Kroničar je zapisao i ovo. Nuđen je „Biffe s biranim vinima, pivom, janjetinom, kolačima i raznim jestvinama“. Dolazi do poslijeratnih društvenih promjena tj. uvođenja novog, tada su ga zvali samoupravnog

S ekipom filma “Vlak u snijegu”

puta. Sve se to osjetilo i na radu vatrogasaca. Dotadašnje odlučivanje u ime radničke klase, sada postaje neposrednim odlučivanjem radničke klase. Vodeću ulogu predvodnika i usmjerivača imala je KPJ. Poslije Bogdana za predsjednike bivaju birani istaknuti partijski i društveno politički radnici. Prvi među njima je Ivan Ribarić. Nakon njega do 1971. predsjednici su bili Miloš Pavičević, Stjepan Fridl, Josip Kovačić, Boško Čuić. Nakon 1970. godine u radu i djelovanju DVD-a Bjelovar dolazi do novih promjena. Dolazi do daljnjeg jačanja Društva, njegovoj boljoj stručnoj i kadrovskoj, te materijalnotehničkoj opremljenosti. Na Skupštini 1971. bira se novi upravni odbor: Ivan Ribarić (predsjednik), Đuro Šingerberger (potpredsjednik), Mijo Ban (tajnik), Vlado Popović (komandir), Veselin Banjeglav, Martin Posavac (blagajnik), Josip Kovačić, Nikola Makar, Jandro Kalajđija. ww

1973. godina – sto godina postojanja i rada

Te godine na Skupštini koja je održana 19. siječnja obavljen je izbor novog rukovodstva koje će društvo uvesti u drugo stoljeće rada i djelovanja. Za predsjednika biva izabran Nikola Makar, komandira Josip Jakovlić, blagajnika Rudolf Klasić, ađutanta Stevo Pavlović i spremištara Marko Tomljenović. Stota obljetnica obilježena je skromno, skromnije nego što taj veliki jubilej zaslužuje. Tražiti razloge


48


49

ma.

nećemo, pretpostavljamo. Vatrogastvo je ipak na marginama, kad je ona bivša vlast, čitaj partija u pitanju, očito je, imali su neke druge prioritete. Upravni odbor koji je izabran 1982. godine u sastavu Ivan Ribarić, Jozo Čavarušić, Veljko Spasić, Stjepan Kovač, Anđelka Hunjet, Rudolf Klasić, Ivan Pećar, Senka Basta, Božidar Bakšaj vodio je Društvo u narednih nekoliko godina. Predsjednik Ivan Ribarić na toj je funkciji dugi niz godina. U tom vremenu u bjelovarskom su vatrogastvu ostvarene značajne pozitivne promjene i rezultati. To govori da je bjelovarsko vatrogastvo materijalno-tehnički i kadrovsko-stručno osposobljeno da maksimalno brzo djeluje u svim situacijama. Sto i deseta

obljetnica DVD-a Bjelovar i vatrogastva općine Bjelovar obilježena je vrlo svečano. Dana 15. i 16. listopada 1983. godine okupilo se mnogo uglednih gostiju. Građanstvu je prezentirana najsuvremenija vatrogasna oprema. Pokazana je osposobljenost i spremnost ove službe za brojne oblike društvene samozaštite u svim pa i ratnim uvjeti-

DVD Bjelovar danas

D

anašnji rad slavljenika može se okarakterizirati kao uspješan, mada ne i odličan, pa i silne su godine na leđima. Uglavnom svodi se na održavanje godišnjih skupština. Nazočili su na skupštinama


50 prijateljskih društava Dobrovoljnim vatrogasnim društvima u gospodarstvu Česma i Željezničar, zatim DVD-ima Nove Plavnice i Križevčka cesta, Virje, Brezovac, Đurđevac, Brođani, Belec, Popovača. Svake godine netko od članova završi osposobljavanje za zvanje vatrogasac, dočasnik, već prema planu VZG Bjelovara. Obavljeni su i liječnički pregledi za određeni broj članova. U ljetnim mjesecima vatrogasci operativci odlaze na Jadran na dislokacije. Od aktivnosti treba naglasiti da u

„Mjesecu zaštite od požara“ u suradnji s Javnom postrojbom organiziraju se Dani otvorenih vrata, zatim obilježavanje svetog Florijana raznoraznim aktivnostima, kao i hodočašće na Mariju Bistricu. DVD Bjelovar organizira izlete u Ilok i Vukovar te na Plitvička jezera i posjet prijateljima u Brođanima. Od intervencija spomenimo intervenciju na vojnom poligonu Lepirac, te pomoć Konjičkom klubu pri provođenju njihovih aktivnosti. Danas Društvo broji 87 članova.


51

Dužnosnici i članovi tijela Društva Stjepan Grula (predsjednik), Željko Mesec (zamjenik predsjednika), Ivan Kilić (zapovjednik), Silvije Galić (zamjenik zapovjednika), Biserka Špeh (tajnica), Mira Halgaš (blagajnica), Mario Milašinović (spremištar), Upravni odbor: Stjepan Grula profesor, (viši vatrogasni časnik), Željko Mesec dipl. ing. sig.. (viši vatrogasni časnik), Ivan Kilić (dočasnik I klase), Silvije Galić (vatrogasni časnik I klase), Biserka Špeh, Milan Fučkor ing. zop., (viši vatrogasni časnik I klase), Slavko Dolenčić (vatrogasni časnik), Danko Stavinoha ing., Mario Milašinović (vatrogasni časnik), Marijan Šingerberger (dočasnik I klase) Nadzorni odbor: Darko Despot dipl. ing. sig., (viši vatrogasni časnik I klase), Milan Sveceni, (vatrogasni časnik), Kruno Fučkor, dipl. ing., (viši vatrogasni časnik) Zapovjedništvo Ivan Kilić, (dočasnik I klase), Silvije Galić. ing, (vatrogasni časnik I klase), Tomislav Dolenčić, (vatrogasni časnik).

Na natjecanjima i Zborovima,


52 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35.

Bakić Branimir Bakšaj Božidar Banjan Matija Bedeković Stjepan Belovarac Antun Bet Đuro Bureš Zoran Cikač Goran Crnković Božica Čavarušić Jozo Čavarušić Tomislav Demaj Josip Despot Darko Dolenčić Tomislav Dolenčić Ivan Dolenčić Slavko Dolić Ilija Drakulić Veljko Druga Marijan Drvenkar Ivan Đalok Marko Fučkor Krunoslav Fučkor Milan Fućek Jozo Gadžo Avdo Galić Silvije Galić Zdravko Gregorić Renata Grula Stjepan Hajdarević Nikola Halgaš Mira Hluda Dario Hluda Ivan Jambrek Željko Kapustić Davor

36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61.

Keres Josip Kilić Ivan Kozlik Zdravko Kučan Željka Kulej Željko Matina Kruno Mesec Željko Mihaljinec Mario Milaković Dijana Milardović Dario Milašinović Mario Milašinović Sanjin Oslić Zlatko Paun Darko Pavec Vjekoslav Pavelić Marija Pigac Zoran Popović Tamara Posavac Stjepan Pribil Vjeran Prohaska Miroslav Punčikar Darko Rep Ivan Rudan Vojislav Sabo Ivan Salajster Ivan

62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87.

Stanivuković Bojan Stanivuković Goran Stanivuković Milan Stavinoha Danko Sveceni Milan Šimunović Stjepan Šingerberger Mario Šingrberger Marijan Škopac Ivica Šoštarić Franjo Špeh Biserka Špeh Ivan Štefanac Milan Štignjedec Marijan Štimac Željko Tomaš Goran Tomašek Marijan Tuškan Štefa Tvarog Antun Ursić Pavao Večenaj Jasna Veg Marijan Vlatković Zoran Vorkapić Petar Vugrić Mario Žnidarić Mirko


53

Pamte se izleti na Plitvice i u Vukovar


54


55

Ponos bjelovarskih vatrogasaca


56 se povećavao. Nedugo zatim, 1. listopada 1964. godine, Općinska skupština Bjelovar osnovala je Profesionalnu vatrogasnu jedinicu sa 32 zaposlena, na čelu sa zapovjednikom Martinom Posavcom. Zaposlenici su bili pripadnici DVD-a, koji su do tada radili u radnim organizacijama. Iako su ih prepustili vatrogastvu, radne organizacije su im

P

očetak profesionalnog vatrogastva u Bjelovaru smatra se od 1. veljače 1960. godine. Od toga dana u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu počelo je stvaranje profesionalne vatrogasne jezgre. Iste godine otvorena su četiri radna mjesta: komandir, zamjenik i dva vozača, a narednih godina broj zaposlenih

Svečano postrojavanje 1960.

Martin Posavac


57 i dalje osiguravale financijska sredstva sve do 1972. godine (novim ustrojstvom financiranja vatrogastva). Novoosnovana profesionalna jedinica služila se opremom DVD-a. No u skladu sa potrebama i financijskim mogućnostima, nabavlja se nova oprema. Npr. ručne vatrogasne štrcaljke zamjenjuju se vatrogasnim agregatima. No tek desetak godina nakon osnivanja, ozbiljnije se počinje voditi računa o profesionalnoj vatrogasnoj jedinici. 29. rujna 1972. godine, Skupština općine Bjelovar donosi financijski plan za zaštitu od

Ispred spremišta

požara. Njime se osiguravaju stalni izvori sredstava od određenog postotka poreza i prireza. Već 31. prosinca 1974. godine, ovaj Fond za zaštitu požara se ukida. Slijedećih pet godina financiranje se vrši direktno iz budžeta Skupštine općine. Druga polovica sedamdesetih godina donosi i kvalitetnije opremanje vatrogasne jedinice. Nabavljaju se jači agregati, vatrogasna vozila raznih vrsta (navalna vozila, kombinirana vozila, autocisterne, automobilske okretne ljestve, kemijska vozila i dr.), vatrogasne prikolice za vodu, prikolice za prijevoz


58

Stjepan

Dijanović

tehničke opreme, motorne prijenosne štrcaljke, te druga oprema. Na Izvršnom vijeću Skupštine općine Bjelovar, 6. veljače 1978. godine, donesena je odluka o izradi plana zaštite od požara. Naredne dvije godine plan se detaljno razrađuje, a Skupština općine ga usvaja 17. rujna 1980. g. pod nazivom Općinski plan zaštite od požara. Tim planom utvrđuje se procjena ugroženosti od požara, organizacija zaštite od požara, dojava požara, sistem veza i uzbunjivanja, gašenje požara i mjere za ostvarivanje plana te unapređenje zaštite od požara. Kao i niz drugih mjera zaštite od požara te organizacije vatrogasne službe. 13. travnja 1979. godine Skupština općine Bjelovar donosi odluku o osnivanju Samoupravne interesne zajednice (SIZ) zaštite od požara općine Bjelovar. Zadaci zajednice su prevencija od požara na području

Kamen temeljac položen je 1979.

Zgrada je otvorena 1980. godine, nakon godine dana izgradnje

djelovanja, organizacija i opremanje vatrogasnih jedinica, izrada programa i planova zaštite od požara, financiranje vatrogastva i dr. Također, na istoj sjednici


59 Povodom 110. obljetnice pokazna vježba

donesena je i odluka o osnivanju Općinskog centra za zaštitu od požara. Centar će biti glavna postrojba za gašenje požara, a obavljat će i druge poslove na području zaštite od požara u općini Bjelovar. Za rukovodioca Centra postavlja se Martin Posavac, dotadašnji zapovjednik profesionalne vatrogasne

jedinice. Godinu dana kasnije, 1. kolovoza 1980. g. za načelnika Centra imenuje se Stjepan Dijanović. Tijekom godina, vatrogasni dom na Matoševom trgu, u kojem su djelovale sve vatrogasne organizacije, postaje premalen i neprikladan za moderne potrebe. Stoga se pokazuje opravdana


60 potreba za izgradnjom novog poslovnog prostora. Tako je izgradnja novog vatrogasnog centra ušla u mjesni samodoprinos grada Bjelovara za razdoblje od 1976-1979. g. Tim samodoprinosom predviđena je izgradnja ili obnova ukupno 24 objekta u gradu Bjelovaru. Mjesni samodoprinos financiran je od određenog postotka prireza na dohotke radnih ljudi i građana. Za izgradnju novog vatrogasnog centra iz sredstava samodoprinosa Svečano postrojavanje na bjelovarskom izdvaja se 7 milijuna dinara. To nije bilo dovoljno tako da je sa sedam milijuna dinara sudjelovao i SIZ Korzu krajem šezdesetih godina prošlog protupožarne zaštite, a 3,5 milijuna izdvojeno je iz stoljeća komunalne infrastrukture. Uz pomoć kredita sudjelovali su i građevinsko poduzeće “TehnogradnjaIntermont” sa milijun dinara, te Zavod za osiguKako je proteklih godina nabavljeno dosta vozila ranje “Croatia” sa 1,5 milijun dinara, od čega petsto i druge opreme, nakon izgradnje objekta krenulo tisuća nepovratno. se u opremanje istog sa kvalitetnijom opremom za Ukupna vrijednost radova sa cjelokupnom infraskomuniciranje. Od stotinjak radio stanica (UKW trukturom i okolišem, iznosi 17,6 milijuna dinara. uređaja), tridesetak ih je postavljeno u samom Izvođač i projektant bila je domaća firma “TehnoOpćinskom centru (stabilne, prijenosne i ragradnja-Intermont”. dio stanice u vozilima), a ostale u Dobrovoljnim Zanimljivo kako je izgradnja objekta trajala društvima u okolici grada. Tako je u cijeloj općini samo godinu dana - od 7. svibnja 1979. do 7. lipnja organizirana 24-satna veza. 1980. godine. Nakon iznenadne smrti zapovjednika Novi Općinski centar za zaštitu od požara Dijanovića krajem 1983. g., na mjesto novog smješten je na jugozapadnom dijelu grada, te se zapovjednika Općinskog centra za zaštitu od prostire na ukupnoj površini od 1415 m2. požara, 1984. g. postavljen je Stjepan Grula.


61 Iduće republičko natjecanje Hrvatske održano je 1985. g. u Slavonskom Brodu, gdje bjelovarska ekipa ponovo osvaja prvo mjesto. Vjerojatno zahvaljujući tim pobjedama, slijedeće republičko natjecanje organizira se u Bjelovaru 1987. g. Kao pravi domaćini, bjelovarčani i ovdje osvajaju prvo mjesto. Nakon što treći put postaju prvaci republike, u trajno vlasništvo predan im je prijelazni pehar, koji i danas zauzima središnje mjesto u spomen sobi. Iako je od izgradnje proteklo tek pet godina, nova zgrada Općinskog centra za zaštitu od požara postaje premala. Tako 1985. g. djelatnici profesionalne vatrogasne jedinice sami dograđuju još jednu garažu za dva vozila. Nekoliko godina kasnije dograđena je još jedna garaža za visoku auto-platformu. U razdoblju od 1988. do 1991. g. kupuju se nova vozila, čime se skoro u potpunosti obnavlja vozni park. Tijekom cijelog Domovinskog rata bjelo-

Stjepan Grula Prvi puta od osnutka, bjelovarski profesionalni vatrogasci formiraju ekipu za natjecanje. Poslije pobjeda na lokalnoj razini, 1983. g. u Splitu prvi puta sudjeluju na republičkom natjecanju, i u konkurenciji 12 ekipa osvajaju prvo mjesto. Slijedeće godine, na državnom natjecanju Jugoslavije u Kraljevu, osvajaju treće mjesto.


62 gastvo Bjelovarsko-bilogorske županije postavlja se Jozo Čavarušić, a za područnog zapovjednika Darko Lovrić. Za zapovjednika profesionalne vatrogasne postrojbe MUP-a (u čijem su sastavu Vatrogasna postaja Bjelovar te ispostave Daruvar i Garešnica), postavljen je Željko Jambrek. 1. siječnja 1996. g. na mjesto zapovjednika profesionalne vatrogasne postrojbe postavljen je Željko Seđak, a otvara se novo radno mjesto zapovjednika Vatrogasne postaje Bjelovar na koje dolazi Milan Fučkor. Nažalost, tih šest godina pod MUP-om nije bilo sjajno razdoblje za bjelovarsko vatrogastvo. Svi novci koje vatrogasci zarađuju vlastitom djelatnošću, odlaze u MUP. A zauzvrat se vrlo malo novaca vraća, te se slabo ulaže u rad vatrogasne

Darko Lovrić varski vatrogasci djeluju u u otežanim uvjetima. Najviše intervencija imaju tijekom i nakon akcije oslobađanja vojarne u Bjelovaru, 29. rujna 1991. g. No svih godina ratnog razdoblja redovito pomažu vatrogasne postrojbe širom Hrvatske, slanjem pomoći u obliku opreme i sredstava za gašenje. 1. siječnja 1994. g. u Republici Hrvatskoj dolazi do preustroja vatrogastva. U svakoj županiji policijska uprava formira profesionalnu vatrogasnu postrojbu MUP-a. Za načelnika odjela za vatro-

Željko Jambrek


63 postaje Bjelovar i njenih djelatnika. 1994. g. tijekom ljetnih mjeseci, bjelovarski vatrogasci dežuraju u Novalji na otoku Pagu zajedno sa tamošnjim kolegama. Od 1997. g. ovakav način dežurstava uvodi se svake godine. Za vrijeme ljetnih mjeseci, određeni broj vatrogasaca iz kontinentalne Hrvatske, svaka dva tjedna ide u pripomoć vatrogascima na priobalje. Bjelovarski vatrogasci za dislokaciju dobivaju Nacionalni park Mljet na istoimenom otoku. 2000. g. u Republici Hrvatskoj na snagu stupa novi Zakon o vatrogastvu prema kojem profesionalne vatrogasne jedinice izlaze iz sustava MUP-a i prelaze pod nadzor lokalne samouprave. Tim činom ukidaju se neke županijske

Davor Đalog Milan Kuterovac Željko Mesec

Milan Fučkor vatrogasne funkcije, a uvodi jedinstveno mjesto županijskog zapovjednika, na koje je u Bjelovarskobilogorskoj županiji postavljen Željko Jambrek. 1. srpnja 2000. g. Grad Bjelovar osniva svoju Javnu vatrogasnu postrojbu. Prvi članovi Upravnog vijeća JVP Grada Bjelovara bili su: Marijan Šingerberger (predsjednik), Antun Korušec (zamjenik predsjednika), Zvonko Turniški (član), Milan Antunović (član) i Željko Mesec (član iz postrojbe). Prvi puta u povijesti bjelovarskog profesionalnog vatrogastva, zapovjednik i zamjenik


64 zapovjednika biraju se javnim natječajem na razdoblje od četiri godine. Prvi zapovjednik JVP Grada Bjelovara bio je Milan Fučkor, kojem je na narednim natječajima produžen mandat zapovjednika. Zamjenici zapovjednika su se mijenjali: Milan Kuterovac (2000.), Davor Đalog (2004.) i Željko Mesec (2008. i 2012.). 2002. g. napravljena je procjena ugroženosti od požara za područje Grada Bjelovara. Temeljem procjene izrađen je plan zaštite od požara za grad Bjelovar kojim se utvrđuje da JVP Grada Bjelovara mora imati 36 operativnih djelatnika, raspoređenih u četiri smjene, te zapovjednika i zamjenika zapovjednika. Uz njih, u postrojbi rade i djelatnici općih (računovodstvo, tajnica) te tehničkih poslova (voditelj voznog parka i skladišta, servisa vatrogasnih aparata, spremačica). Trenutna struktura obrazovanja operative u JVP Grada Bjelovara je sljedeća: magistar, pet diplomiranih inženjera, dvd inženjera, te 30 vatrogasnih tehničara Osnovna vatrogasna djelatnost je sudjelovanje u provedbi mjera zaštite od požara i eksplozija, gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom i eksplozijom, pružanje tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama. Osim navedenog, pod vatrogasnom djelatnošću podrazumijeva se i pružanje tehničke

pomoći u nezgodama i opasnim situacijama te obavljanje drugih poslova u nesrećama, ekološkim i inim akcidentima kao što je pretovar opasnih tvari iz jednog prijevoznog sredstva u drugo, neutralizacija djelovanja opasnih tvari prilikom nesreće, pumpanje vode iz nižih potopljenih prostorija prilikom poplava te drugi slični slučajevi. Pored osnovne djelatnosti, JVP Grada Bjelovara registrirana je i za dodatne djelatnosti: - servis i održavanje vatrogasnih aparata - osposobljavanje pučanstva za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara - vršenje protupožarnih osiguranja - prijevoz pitke vode - ostale usluge vezane za vatrogastvo - maloprodaja i veloprodaja vatrogasnih aparata i opreme Od 2000. g. više djelatnika JVP Grada Bjelovara vrši 24-satno protupožarno osiguranje u obližnjem Mišulinovcu na objektima Industrije nafte. Zahvaljujući dodatnim djelatnostima, postrojba zarađuje vlastiti novac, godišnje oko dvjesto tisuća eura. Ovaj zarađeni novac se koristi za kupnju nove vatrogasne opreme i vozila, te uređenje zgrade postrojbe. Kako bi bili što učinkovitiji na intervenciji, vatrogasci u svakome trenutku moraju biti spremni. Stoga se svakodnevno održavaju teorijske i praktične vježbe. Rješavaju se taktički zadaci i provjerava oprema. Pregledavaju vozila i mogući kvarovi se odmah rješavaju. Ne smije biti ni najmanje pogreške


65 koja bi mogla ometati rad na samoj intervenciji. Svakodnevno se odvija stručna nastava, teoretski dio u učionicama opremljenim informatičkom opremom, a praktični dio u krugu postrojbe sa svim vozilima i opremom potrebnom za određeni taktički zadatak, ili na tornju za visinske vježbe. Tjelovježba se obavlja u trim kabinetu opremljenom sportskim spravama za podizanje i održavanje kondicije. Planom zaštite od požara JVP Grada Bjelovara utvrđena je kao stožerna postrojba. Može obaviti svaku vatrogasnu intervenciju unutar 15 min na području grada Bjelovara (što uključuje i trideset okolnih naselja). Osim sveukupnog broja djelatnika, plan utvrđuje broj djelatnika i koja se vozila šalju s obzirom na težinu intervencije. U slučaju veće intervencije razrađen je detaljan sustav zapovijedanja. Plan nadalje donosi redoslijed pozivanja vatrogasaca u postrojbu, te sustav popunjavanja i zamjene vatrogasaca na samoj intervenciji. Također, popis svih vatrogasnih vozila na području grada, uključujući sva profesionalna i dobrovoljna društva, te kontakte zapovjednika tih društava. U slučaju potrebe, tu su kontakti drugih hitnih službi, gradskih poduzeća, te gradskih čelnika koje se obavještava u određenim slučajevima. Kao i popis objekata i građevina na kojima može doći do požara većih razmjera, te objekata u koje se vrši evakuacija osoba ugroženih većim požarom. JVP Grada Bjelovara djeluje i izvan svog područja. U slučaju potrebe za dodatnom pomoći, na poziv glavnog županijskog zapovjed-

nika, djelatnici postrojbe izlaze na intervencije na području županije. Dok na poziv glavnog vatrogasnog zapovjednika RH, djeluju na intervencijama u cijeloj Hrvatskoj. Najčešće za vrijeme velikih požara na priobalju, kada je potrebno dodatno ljudstvo u svladavanju vatrene stihije. Za vrijeme ljetnih mjeseci, svakih petnaest dana određeni broj bjelovarskih profesionalaca sa vozilima ide na ispomoć na priobalje. Prije desetak godina dežurali su sa kolegama vatrogascima iz Nacionalnog parka Mljet na istoimenom otoku, dok su unazad nekoliko godina na nešto bližem otoku Šolti. Od 2004. do 2010. g. u sastavu JVP Grada Bjelovara djeluje županijski operativni centar. Služi za uzbunjivanje dodatnog ljudstva i hitnih službi u cijeloj županiji. Za vrijeme intervencije, vatrogasne postrojbe iz drugih gradova županije obavještavaju operativni centar u Bjelovaru, a djelatnici bjelovarske postrojbe iz pripravnosti podižu njihove vatrogasce i DVD-e, te zovu policiju, hitnu pomoć, elektru i druge službe. Od 2010. g. Grad Bjelovar potpisuje ugovor s okolnim općinama. Prema ugovoru djelatnici JVP Grada Bjelovara izlaze na intervencije u te općine, obavještavaju lokalne DVD-e, te im pripomažu u gašenju. Ugovor je potpisan s općinama Kapela, Nova Rača,


66 Rovišće, Velika Pisanica, Veliki Grđevac, Veliko Trojstvo, Severin i Zrinski Topolovac. Time bjelovarska postrojba pokriva područje pola Bjelovarsko-bilogorske županije, na kojem živi više od polovice stanovništva. Postrojba je potpuno modernizirana novim vatrogasnim vozilima i opremom, a zgrada postrojbe obnovljena i stvoren je ugodniji radni okoliš. Vozni park je u potpunosti obnovljen u samo deset godina. Kupljeno je devet novih vozila: navalno, tehničko, kemijsko, auto-cisterna, vozilo za gašenje požara otvorenog prostora, vozilo za prijevoz tereta, auto ljestve te dva zapovjedna vozila. Pojedina vozila postrojba je kupila sama, vlastito zarađenim novcem, dok je za druga vozila sredstvima pripomogla država, Grad Bjelovar ili VZG Bjelovar. Danas JVP Grada Bjelovara broji ukupno dvanaest vozila. Po opremljenosti voznog parka u samom je vrhu Hrvatske. Nova sofisticiranija vozila i oprema zahtijeva sve veći i ozbiljniji pristup pri korištenju. Stoga je potrebno usvojiti nove taktičke metode i znanja. Djelatnici postrojbe svake godine pohađaju stručna osposobljavanja i tečajeve, te obavezan liječnički pregled. Za djelatnike se redovito nabavlja odjeća i obuća (uniforma, košulje, rezervne hlače, majice kratkih i dugih rukava, cipele, čarape i kombinezoni) te kvalitetna oprema za intervencije (zaštitna odijela, šljemovi, rukavice i čizme). Od izgradnje zgrade postrojbe, 1980. g., nije se posebno ulagalo u obnovu. No dvadeset godina kasnije, od 2000. g. svake godine veliki dio sredstava i vremena se izdvaja za obnavljanje zgrade izvana i iznutra. Izvode se potrebni popravci te se vrši

zamjena starih i dotrajalih unutrašnjih elemenata. Važno je za istaknuti da veliku većinu poslova oko građevinskih radova i redovitog održavanja radnih prostora, djelatnici vrlo često obavljaju samoinicijativno uz potrebna dopuštenja, te postrojbi štede značajna sredstva. Danas je postrojba potpuno preuređena i izgleda kao nova, iako je stara više od trideset godina. Obnavlja se i servis vatrogasnih aparata za koji je kupljena potrebna oprema. Osim servisa proširuje se djelatnost i na prodaju vatrogasnih aparata i opreme, što se kroz godine pokazuje kao uspješan poslovni potez. Kako bi se svakodnevni posao izvršavao brže i jednostavnije, nabavlja se razna informatička oprema. Umrežavaju se računala u operativnom centru te u cijeloj postrojbi. Nabavlja se i vatrodojavna centrala koja povezuje važnije objekte u gradu sa postrojbom, te automatski dojavljuje požar i osigurava brži dolazak na intervenciju. Uz osnovne i dodatne djelatnosti, kroz godinu JVP Grada Bjelovara organizira i sudjeluje na cijelom nizu događanja. Najznačajnije je obilježavanje Mjeseca zaštite od požara i Dana hrvatskog vatrogastva. Za vrijeme Dana otvorenih vrata, bjelovarski vatrogasci posjetitelje podučavaju o protupožarnoj preventivi, upotrebi vatrogasnih aparata, te upoznaju sa radom vatrogasca i vatrogasnom opremom. Svake godine održava se tehnički zbor, vježba kojom se provjerava ispravnost opreme, a sudjeluju sva profesionalna i dobrovoljna društva sa područja Vatrogasne zajednice Grada Bjelovara. Kroz godinu provode i druge vježbe, kojima je cilj provjera spremnosti i suradnja sa drugim, najčešće industrijskim vatrogasnim društvima, te gradskim ustanovama.


67 Prigodnim programom za građanstvo i uzvanike, svakih deset godina obilježavaju velike obljetnice osnivanja DVD-a Bjelovar te profesionalnog vatrogastva. Tijekom godine organiziraju razne prigode, kao što su okupljanje umirovljenika postrojbe, dočeci kolega vatrogasaca iz Hrvatske i inozemstva, te druga događanja po potrebi.

Na Maratonu lađa, poznatoj 22-kilometarskoj utrci replika starih lađa na Neretvi, od 2007. g. sudjeluje i ekipa iz Bjelovara, kao jedna od rijetkih iz kontinentalne Hrvatske. Sastav prve ekipe sačinjavali su većinom pripadnici DVD-a Bjelovar i JVP Grada Bjelovara.

Vozila Javne vatrogasne postrojbe

Tip: Zapovjedno vozilo Marka: Opel Zafira Godina proizvodnje: 2002. Kupljeno: sredstvima iz vlastite djelatnosti Tip: Zapovjedno vozilo Marka: Opel Meriva Godina proizvodnje: 2004. Kupljeno: sredstvima iz vlastite djelatnosti Tip: Navalno vozilo Marka: Mercedes Atego 1528 Godina proizvodnje: 2006.

Karakteristike: voda 4000 l, pjenilo 400 l, TLF 2900 CAFS, kapacitet pumpe 28/10 visoki tlak, te oprema za sve vrste tehničkih intervencija Kupljeno: sredstvima iz programa Vlade RH (65%), iz vlastite djelatnosti (35%). Tip: Navalno vozilo Marka: FAP 1620 Godina proizvodnje: 1987. Karakteristike: voda 4000 l, pjenilo 400 l, kapacitet pumpe 16/8 Napomena: vozilo je u vlasništvu

DVD Bjelovar, posuđeno na korištenje JVP Bjelovar Tip: Autocisterna Marka: Mercedes Actros 1841 Godina proizvodnje: 2008. Karakteristike: voda 8000 l, kapacitet pumpe 30/7 Kupljeno: sredstvima iz vlastite djelatnosti, uz pomoć VZG Bjelovar Tip: Autocisterna Marka: TAM T15 Godina proizvodnje: 1991.


68 Karakteristike: voda 8000 l, kapacitet pumpe 16/8 Napomena: vozilo je u vlasništvu DVD Bjelovar, posuđeno na korištenje JVP Bjelovar Tip: Kombinirano vozilo Marka: FAP 2228 Godina proizvodnje: 1990. Karakteristike: voda 9000 l, pjenilo 800 l, kapacitet pumpe 32/8 Tip: Tehničko vozilo Marka: Iveco 65C 15 Godina proizvodnje: 2003. Karakteristike: voda 700 l, pjenilo 50 l, visokotlačna pumpa, te oprema za sve vrste tehničkih intervencija Kupljeno: sredstvima iz vlastite djelatnosti, uz pomoć Grada, VZŽ i VZG Bjelovara Tip: Kemijsko vozilo Marka: Iveco Godina proizvodnje: 2011. Karakteristike: prah 2 rezervoara (1000 kg + 500 kg), CO2 300 kg (6 baterija x 50 kg), te dodatna oprema Kupljeno: sredstvima iz vlastite djelatnosti, uz pomoć VZG Bjelovar Tip: Autoljestva Marka: Mercedes Atego, Metz L32 Godina proizvodnje: 2005. Karakteristike: visina dohvata 32 m Kupljeno: sredstvima iz programa Vlade RH (70 %), iz vlastite djelatnosti (30%)

Tip: Vozilo za požare otvorenog prostora Marka: Nissan Navara Godina proizvodnje: 2006. Karakteristike: visokotlačna pumpa (radni tlak 250 bar), koja se nakon sezone požara otvorenog prostora skida, te vozilo služi za prijevoz opreme i tereta Kupljeno: sredstvima iz vlastite djelatnosti Tip: Vozilo za prijevoz tereta Marka: Iveco 65C 15D Godina proizvodnje: 2005. Kupljeno: sredstvima iz vlastite djelatnosti


Ovo su dani ponosa i slave

69

ljivo je da je vatrogastvo bilo jedina družina koja kontinuirano pušta korijenje u svim sredinama, gradovima, malim i većim selima. Negdje je bilo vatrogasaca više nego kuća, oni su bili spremni svima pomoći. Sada je to neizbrisiv trag. Veseli me, napominje Grula, što je i u ostalim sredinama vatrogastvo bilo organizirano, počevši od krovne organizacije na razini države, županija, gradova, sela. Vatrogasna zajednica Grada Bjelovara jedna je od jačih po strukturi i organizaciji u državi. Veseli me što je to nastavak kontinuiteta dobrovoljnog vatrogastva koje je počelo prije 140 godina upravo u DVD-u Bjelovar, pa će i nastavak ove knjige biti jednako zanimljiv, kao i ovaj prvi dio, želim vam ugodno čitanje, jer i ostala Društva imaju mnogo razloga da slave s najstarijim bjelovarskim društvom, zaključuje predsjednik Grula.

S

tjepan Grula, predsjednik je slavljenika, s ponosom govori o obljetnici. Velika obljetnica za veliko vatrogasno društvo. Kroz dva dana obilježavat će se uz obljetnicu DVD-a Bjelovar i tradicija kompletnog bjelovarskog vatrogastva. Gledajući kroz povijest, pa i u ovoj knjizi, vid-

Stjepan Grula nositelj je najvišeg Hrvatskog vatrogasnog odlikovanja, povelje i plakete s likom Đure Deželića. Povelju mu je uručila 2011. godine tadašnja predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor na svečanosti u Karlovcu. Grula, rođeni bjelovarčanin u vatrogastvu djeluje blizu četrdeset godina. Predsjednik je najstarijeg društva u ovom kraju i jednog od najstarijeg u državi.


70

P

romjenom Zakona o vatrogastvu 1993. godine započelo se s preustrojem vatrogastva u Republici Hrvatskoj. Vatrogasni savezi općina preustrojili su se u vatrogasne zajednice gradova, općina ili područja. Tako je i Vatrogasni savez općine Bjelovar započeo s preustrojem i 5.8.1994. godine, osnovana je VZG Bjelovara, a koja je započela sa radom 1. siječnja 1995. godine, kao pravni slijednik VSO Bjelovara. Sada je u Zajednici 16 teritorijalnih dobrovoljnih vatrogasnih društava (Bjelovar, Breza, Brezovac, Galovac, Gornje Plavnice, Gudovac, Nove Plavnice i Križevačka cesta, Novoseljani, Prespa, Prgomelje, Rajić, Stančići, Tomaš, Velika Ciglena, Veliko Korenovo i Ždralovi), četiri dobrovoljna vatrogasna društva u gospodarstvu (Česma, INA Bjelovar, Sirela i Željezničar), dvije profesionalne postrojbe u gospodarstvu (Kronospan-Cro i Česma-SP), te jedna Javna vatrogasna postrojba Grada Bjelovara ukupno 23 članice. Možemo reći da je broj članova u članicama Zajednice blizu 2000. Od toga broja je 268 operativnih članova koji udovoljavaju zakonskim uvjetima od čega je 200 dobrovoljnih. Zajednica je organizirana na načelu požarnih sektora, pa tako ima šest 6 požarnih sektora: Sukladno Zakonu o udrugama Zajednica ima svoja tijela. Skupštinu – broji do 60 članova, Predsjedništvo (9 članova), Zapovjedništvo (9 članova), Nadzorni odbor (3 člana), Savjet mladeži (6 članova). Stalno radno tijelo Predsjedništva je Povjerenstvo za odličja i priznanja (3 člana), Uređivački kolegij glasila „93“ (5 članova), Komisija za informativno-promičbenu djelatnost (5 članova) i Povjerenstvo za provedbu javne nabave roba, usluga i investicija male vrijednosti (3 člana) i Uređivački kolegij od 6 članova koji ima zadaću pripremiti materijale za izdavanje monografije povodom 140. godišnjice vatrogastva Grada Bjelovara koja će se obilježiti ove godine.

Stalno radno tijelo Zapovjedništva je Komisija za natjecanje koja broji 7 članova-sudaca. U Skupštini VZ Bjelovarsko-bilogorske županije ima 6 zastupnika. U športskoj sekciji broj članova varira, ali možemo reći da ih je oko 20, i to većim dijelom mladi članovi. Zajednica obavlja poslove osposobljavanja pučanstva i osposobljavanja i usavršavanja vatrogasnih kadrova za što imamo 10 ovlaštenih predavača i vježbatelja, od čega 3 vanjska suradnika za predmete Prva pomoć, Motori sa unutarnjim sagorijevanjem i Sprave za zaštitu dišnih organa. Također imamo i 3 predavača za osposobljavanje predavača vatrogasnoj mladeži. Zajednica ima svoju Operativnu postrojbu koja broji 60 članova. Svi imaju najmanje zvanje vatrogasca, liječničko uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova dobrovoljnog vatrogasca, punoljetni su i osigurani 24 sata za slučaj nezgode na području Republike Hrvatske. Naime svaka postrojba dobrovoljnog vatrogasnog društva daje na 24 satno raspolaganje trojicu svojih operativnih članova sa osobnom zaštitnom opremom. U Zajednici postoji i Sekcija veterana. Zajednica razvija i unapređuje rad dobrovoljnih vatrogasnih društava i vatrogasnih postrojbi na području Grada Bjelovara sukladno tehničkom razvoju i dostignućima tehnologije, te razvoju zaštite od požara u domovini i svijetu uvažavajući i zaštitu okoliša. Ona je aktivan čimbenik u provođenju preventivnih mjera zaštite od požara i spašavanju ljudi i imovine ugroženih požarom, te u zaštiti od prirodnih nepogoda. Zajednica prati, usmjerava i usklađuje rad svih članica u ostvarivanju zadataka i poslova u oblasti zaštite od požara, te pri spašavanju ljudi i imovine zahvaćenih prirodnim i elementarnim nepogodama. Surađuje sa Policijskom upravom Bjelovarsko-bilogorske županije i Područnim uredom Bjelovar Državne uprave za zaštitu i spašavanje na poslovima vatrogastva, zaštite od požara i elementarnih nepogoda. Ciljevi i zadaci Zajednice jesu: aktivno sudjeluje u


provedbi mjera zaštite od požara, gašenja požara, spašavanja ljudi i imovine ugroženih požarom, eksplozijama i drugih prirodnih i tehničko-tehnoloških nesreća, ostvaruje neposrednu suradnju s javnim vatrogasnim postrojbama i ustrojstvenim jedinicama za zaštitu od požara MUP-a RH i PU DUZS na području grada i županije, zajedno sa svojim članicama promiče aktivnosti i djelatnosti dobrovoljnog i profesionalnog vatrogastva, prati i analizira stanje u vatrogastvu, te poduzima akcije i mjere na unapređivanju vatrogastva, djelatnosti zaštite od požara, te djelatnosti koje se odnose na pomoć pri elementarnim nepogodama, zaštitu okoliša, te druge humanitarne poslove, analizira i prati provođenje mjera u oblasti zaštite od požara, te inicira njihove dopune i izmjene, potiče aktivnosti svojih članica na provođenju preventivnih i drugih mjera radi ostvarivanja zadataka u oblasti zaštite od požara kao i radi unapređivanja vatrogastva u cjelini, razvija i provodi aktivnosti što se odnose na spašavanje ljudi i imovine ugroženih prirodnim nepogodama, razvija i provodi aktivnosti humanitarnog značenja, razvija i provodi aktivnosti na zaštiti okoliša u suradnji sa Uredom za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Bjelovara, potiče akcije i poduzima mjere za osnivanje dobrovoljnih vatrogasnih društava, javnih i dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi, potiče i usmjerava aktivnosti svojih članica na osnivanju klubova, sekcija i drugih oblika udruživanja vatrogasaca radi razvoja vatrogasne djelatnosti i ustroja, te zadovoljavanja potreba članica Zajednice, unapređuje zaštitu od požara, a posebice sudjelovanjem u preventivnim aktivnostima, pridonosi razvoju kulture u zaštiti od požara, zaštiti života i imovine, zaštiti okoliša i djelatnostima humanitarnog karaktera, surađuje s odgo-

71 jnim i obrazovnim institucijama i nadležnim općinskim, gradskim i županijskim tijelima u poslovima školovanja vatrogasnih kadrova, osposobljavanja i usavršavanja vatrogasaca, priređuje i provodi stručna savjetovanja i seminare, vatrogasna natjecanja, vatrogasne kampove i druge stručne, te informativno-propagandne aktivnosti od šireg značenja za vatrogastvo i djelatnost zaštite od požara, posebice u stjecanju vatrogasne kulture očuvanja okoliša, organizira informativnu, propagandnu i nakladničku djelatnost iz područja vatrogastva i zaštite od požara, sudjeluje u pripremama i provođenju zaštite od požara i prirodnih nepogoda, te u izvanrednim i ratnim uvjetima u skladu s propisima iz ovog područja, ostvaruje suradnju s odgovarajućim udrugama u zemlji i inozemstvu, obavlja povjerene poslove javnih ovlasti utvrđenih zakonima i propisima, priređuje raznovrsne oblike tehničke i druge pomoći, informiranje, odgoj i obrazovanje, te organizira gospodarske, pravne, osiguravajuće, bankarske i druge pomoći i usluge za svoje članice, surađuje s tijelima lokalne uprave i samouprave, poduzećima, sredstvima javnog priopćavanja i drugim pravnim i fizičkim osobama radi izvršavanja svojih ciljeva i zadataka, priređuje i provodi druge poslove od interesa za svoje članice, te za razvoj i promidžbu vatrogastva i zaštite od požara, spašavanje pri prirodnim nepogodama, očuvanje okoliša i humanitarne poslove na području Grada Bjelovara, surađuje sa županijskim i gradskim udrugama humanitarnog značenja. Zajednica sustavno vodi brigu o osposobljavanju koje se dijeli na osposobljavanje pučanstva iz protupožarnog minimuma, osposobljavanje vatrogasnih kadrova i usavršavanje vatrogasnih kadrova iz specijalnosti.


72 Vatrogasna natjecanja su poseban vid aktivnosti koji doprinosi boljoj tjelesnoj pripravi vatrogasaca i uvježbanosti u radu sa vatrogasnom opremom naročito kod dobrovoljaca koji nemaju izražen godišnji intezitet učestvovanja u intervencijama. Osim toga jača se duh zajedništva i potpore što je presudno za rad na intervencijama koje zahtijevaju timski rad. Mnogi to ne doživljavaju tako već više kao trošak i zadovoljavanje potreba pojedinaca što je u potpunosti u krivo. Zajednica je imala sjajnih rezultata na natjecanjima zahvaljujući natjecateljskim ekipama DVDG-a Sirela i Česma. DVDG Sirela i njena ženska ekipa sudjelovale su na Vatrogasnim olimpijadama 31.07.-07.08.1977. godine u Trentu osvojivši 4. mjesto i srebrnu medalju, te 19.-26.07.1981. godine u Böblingenu osvojivši 2. mjesto i zlatnu medalju. DVDG Česma u kategoriji profesionalni vatrogasci „A“ (bez dodatnih bodova) osvojili su 4. mjesto i srebrnu medalju od 17.-24.07.2005. godine u Varaždinu. Poseban doprinos u radu sa djecom i mladeži na natjecateljskom planu u novije vrijeme doprinijela su DVD Nove Plavnice i Križevačka cesta i DVD Rajić koja su na mnogobrojnim natjecanjima, memorijalima i kup-ovima osvajala prva mjesta i osvojila preko stotinu pehara. Članovi mladeži muške i ženske DVD Nove Plavnice i križevačka cesta nastupili su na dva državna natjecanja mladeži i to na 8. natjecanju u Makarskoj 16.-18.05.2008. godine i 9. natjecanju u Šibeniku 14.-16.05.2010. godine. Briga oko rada u društvima na terenu prije svega pripada njima samima jer su samostalne pravne osobe. Zajednica je tu da pomogne financijski i stručno, te da ih usmjerava u njihovom radu i okuplja oko zajedničkih ciljeva i zadataka. Temeljem Zakona o vatrogastvu VZG Bjelovara udružena je u VZ Bjelovarsko-bilogorske županije, a putem nje u Hrvatsku vatrogasnu zajednicu. VZG Bjelovara participira u radu u ovim Zajednicama putem svojih zastupnika i predstavnika koji su članovi tijela

i radnih komisija. Oni na taj način zastupaju interese Zajednice i njenih članica i odlučuju u radu istih, ali isto tako doprinose radu i razvoju tih Zajednica. Skupština je najviše tijelo upravljanja Zajednicom. Radi u obliku sjednice i saziva se jednom godišnje, a po potrebi i češće. Skupštinu Zajednice čine zastupnici vatrogasnih udruga - članica izabranih na njihovim Skupštinama, predstavnici požarnih sektora u Predsjedništvu, zapovjednici požarnih sektora, Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara i profesionalnih vatrogasnih postrojbi u gospodarstvu. Članice Zajednice delegiraju svoje zastupnike u Skupštinu Zajednice tako da dobrovoljna vatrogasna društva delegiraju po dva zastupnika, dok zastupnik javne vatrogasne postrojbe, profesionalne vatrogasne postrojbe u gospodarstvu i požarnog sektora po dužnosti je njen zapovjednik. Grad Bjelovar imenuje jednog predstavnika sa pravom glasa. Pored zastupnika i predstavnika biraju se i imenuju i njihovi zamjenici. Predsjednik, tajnik i zapovjednik su po dužnosti članovi Skupštine. Zakon o vatrogastvu dao je obvezu jedinicama lokalne samouprave da skrbe o vatrogastvu na svom području. To podrazumijeva organizaciju i financiranje. Kada govorimo o organizaciji onda to znači da na području jedinice lokalne samouprave mora postojati učinkovita vatrogasna služba u nekom od oblika bilo dobrovoljnom ili profesionalnom, a ako postoji dvije i više vatrogasnih organizacija onda mora biti osnovana vatrogasna zajednica. Ovisno o visini proračuna određena je i minimalna obveza financiranja vatrogastva na svom području. Čelnik jedinice lokalne samouprave potvrđuje izbor i imenovanje zapovjednika DVD-a i Zajednice i tu završava utjecaj lokalnih dužnosnika i politike. Grad Bjelovar nije morao posebno raditi na ustroju vatrogastva na svom području, jer je učinkovita vatrogasna organizacija već postojala koju je preuzeo od svog pravnog prethodnika. No morao je osnovati javnu vatrogasnu postrojbu što je i učinio 2000. godine. Za istaknuti je da Grad Bjelovar ispunjava svoje zakonske obveze i u dogovoru sa Zajednicom i javnom postrojbom rješava eventualne poteškoće. Zajednica


73 je financirana u skladu sa zakonom, a sredstva iznad minimalnih rezervirana su putem kapitalnih donacija za sufinanciranje kupnje vatrogasnih vozila za potrebe javne vatrogasne postrojbe. Prije svega prema godišnjim planovima Zajednice je opremanje dobrovoljnih postrojbi osobnom zaštitnom i drugom potrebnom opremom, Postavlja se i potreba zamjene zastarjelih vatrogasnih traktorskih cisterni adekvatnim vatrogasnim vozilima. Posebna briga se vodi o vatrogasnim objektima. Neke je potrebno izgraditi, a neke obnoviti. Od onih koje treba izgraditi ističe se Vatrogasno vježbalište Obučnog centra Zajednice kao zaseban i obiman projekat od velike važnosti za šire vatrogasno područje koje, možemo reći, nadmašuje i županijske okvire. Ovaj projekat ima i šire društveno značenje, jer je moguće, osim vatrogasnih aktivnosti, provoditi i niz drugih od športskih, kulturnih, tehničkih i inih drugih aktivnosti. Zato je za provedbu ovoga projekta potrebna pomoć i šire društvene Zajednice koja podrazumijeva i udruge izvan vatrogastva. Sve to je potrebno kako bi se takav objekat mogao koristiti tijekom cijele godine i time bio isplativiji. Projekat je zamišljen da stvori uvjete za potrebe vatrogastva, pa i šire. Prostor i građevine moraju zadovoljiti

potrebe obuke vatrogasnih kadrova, obuke pučanstva, održavanja vatrogasnih natjecanja i susreta, daje mogućnost za neke sportske sadržaje, održavanje priredbi na otvorenom, npr. kazališne predstave, koncerti, sajamske priredbe i slično, te u rekreativne svrhe i podizanje tjelesne spreme pripadnika vatrogasnih postrojbi. Prostor bi trebao biti i dohodovan, jer se iznajmljivanjem istog mogu prihodovati financijska sredstva, a uporaba prostora proširiti tijekom cijele godine, a ne na povremeno korištenje. Novoizgrađeni prostor trebao bi biti mjesto sastajanja svih uzrasta kako vatrogasaca tako i stanovništva.

2013. godina

PREDSJEDNIŠTVO: Darko Despot, dipl.

ing.sig. – predsjednik, Ivan Rukavina – zamjenik predsjednika, Milan Fučkor, ing. zop-a – zapovjednik, Berislav Halgaš, dipl.ing.sig. (PS Bjelovar), Željko Horvat (PS Nove Plavnice i Križevačka cesta), Stjepan Mrak (PS Prespa), Milivoj Esapović (PS Prgomelje), Marijan Kovačević (PS Veliko Korenovo), Vladimir Ježek (PS Ždralovi)

ZAPOVJEDNIŠTVO: Milan Fučkor, ing.

zop-a (JVPG Bjelovara) – zapovjednik, Tomislav Sušilović (PS Nove Plavnice i Križevačka cesta) – zamjenik zapovjednika, Tihomir Šerepec (PVPG KRONOSPAN-CRO), Tomislav Priula (PVPG Česma-SP), Bojan Delić, dipl.ing. (PS Bjelovar), Ivan Rašan (PS Prespa), Miroslav Vlašić (PS Prgomelje), Dražen Lovrić (PS Veliko Korenovo), Vjeran Pribil (PS Ždralovi)

Nadzorni odbor: Dražen Težak , predsjednik, Dragica Tuković, član, Ivan Markesina, član Savjet Vatrogasne mladeži: Stjepan Sed-

Vatro zajednica 1981. godine

lar - predsjednik, Jelena Babić, zamjenica, Matea Špoljarić, Marijan Mužar ing., Silvije Galić ing., Josip Kramarić.


74

N

Novi predsjednik za novo vrijeme

ovi predsjednik VZG Bjelovara je Darko Despot, izabran na Skupštini u travnju ove godine. Svoj vatrogasni put Despot počinje slučajnošću. Naime požar u susjedstvu i vatrogasna intervencija njemu se kao dječaku usjekla u pamćenje, već je onda zavolio ovaj humani posao. Drugi motiv bio je susjed profesionalni vatrogasac. Kao desetogodišnjak Despot, 1977. godine se upisuje u DVD Bjelovar i kao dječak nastupa u natjecanjima s brentačama, te razvija osjećaj za vatro-

gasnu profesiju. S petnaestak godina sudionik je i prve vatrogasne intervencije. Zapečaćeno, bit će vatrogasac. Nakon pripremnog stupnja Srednje škole nastavlja obrazovanje u Zagrebu u tadašnjem Centru za obrazovanje vatrogasnih kadrova. Bila je to prva generacija vatrogasnih tehničara u Hrvatskoj. Završava školovanje 1985. te dobiva ponudu za zaposlenje u Zagrebačkoj vatrogasnoj brigadi, odbija ponudu i vraća se u Bjelovar. Radi kao kružni čuvar vatrogasac u Sigurnosti, zatim kao voditelj smjene na području Ivanić Grada. Pred Domovinski rat radi u čazmanskom Mediplastu gotovo na svim radnim mjestima. Upisuje Višu školu za zvanje inženjera zaštite na radu u Novom Sadu. Obaveza je mnogo. živi u Bjelovaru, radi u Ivanić Gradu, a školuje se u Novom Sadu. Krajem rata 1995. zapošljava se u bjelovarskoj Javnoj vatrogasnoj postrojbi. Radi kao vatrogasac, zatim voditelj grupe, zatim kao operativni dežurni smjene i sada kao voditelj odjeljenja. Od zaposlenje u postrojbi 1995. pa do danas sudionik je svih značajnijih intervencija. Visoku školu za sigurnost upisuje 1999., diplomira 2012. i stiče zvanje diplomiranog inženjera sigurnosti. Kao dobrovoljac temeljem završene vatrogasne škole 1985. stiče zvanje vatrogasnog časnika, pa vatrogasnog časnika I klase, a sada je u zvanju višeg vatrogasnog časnika. Od 1983. godine radi i kao predavač za vatrogasna zvanja, te kao vanjski stručni suradnik i predavač na bjelovarskoi IV. osnovnoj školi djeci koja su imala vatrogastvo kao slobodnu aktivnost. Od 1995. je vatrogasni instruktor, a danas voditelj osposobljavanja na razini VZG Bjelovara, te predavač i vježbatelj za zvanja i specijalnosti. Uz sve te aktivniosti Despot je i vatrogasni sudac položivši prvi ispit 1987. godine. Od tada pa do danas s uspjehom polaže ispite za produženje vatrogasnog sudačkog staža. U DVD-u Bjelovar obnaša razne dužnosti. Član je Upravnog odbora, zamjenik zapovjednika i tajnik društva, te u nekoliko mandata predsjednik Nadzornog odbora. Na dužnost tajnika VZG Bjelovara izabran je 1996. Godine te tu dužnost obnaša do 2013. godine kada


75 je izabran za predsjednika. Osim toga bio je od 1999. godine dva mandata tajnik VZ Bjelovarsko-bilogorske županije. Za svoj rad predsjednik Despot dobio je niz priznanja i odličja, medalju s brončanim obilježjem, plamenice s brončanim, srebrnim i zlatnim obilježjem, te medalju Oluja. Tu je i veliki broj plaketa i pisanih priznanja i diploma. Sve je to za vatrogasani staž od četrdesetak godina i za onaj dužnosnički od sedamnaest godina. Na pitanje kakva je Zajednica danas, Despot odgovara. „Već sedamnaest godina dužnosnik sam u Zajednici, u cijelosti mi je poznat njen razvoj i stanje u njoj. Sa prethodnim predsjednikom vodio sam Zajednicu na racionalan način tako da sam istu preuzeo u dobrom stanju. Svakako bih istakao i Grad Bjelovar koji je sa svojim rukovodstvom zaslužan za zakonsko i stabilno financiranje što je osnovni preduvjet za kvalitetu rada. Prvi moji koraci idu u smjeru nekih aktivnosti koje nisu isključivo vatrogasne naravi. Pri tome prvenstveno mislim na legalizaciju vatrogasnih objekata koji su se kroz povijest društava izgradili, a sada je zakonska obveza da se isti usklade sa važećim zakonima. Sljedeći korak je dovesti u red članice Zajednice koje ne rade prema važećim propisima. Tu svakako mislim na DVD Gudovac i DVDG Željezničar. Vjerojatno će se u skoroj budućnosti pokazati potreba za spajanjem pojedinih društava u jedno kako bi se racionalizirao i okrupnio rad kroz jedno društvo. Možda moj najveći zadatak koji sam započeo jest pronalaženje izvora financiranja aktivnosti Zajednice i njenih članica kroz različite fondove, kako bih omogućio daljnji razvoj vatrogastva na području Grada Bjelovara. Na taj način ne samo da bih pomogao Zajednici već i Gradu Bjelovaru u financiranju vatrogastva. Smatram da ne treba čekati gotovanski na sredstva iz gradskog proračuna već da i sami moramo pronalaziti načine financiranja svojih želja i programa. Na žalost neki događaji mi ne daju da se u cijelosti posvetim spomenu-

tom, već vrijeme i energiju moram trošiti na neke druge aktivnosti. „ Spomenimo na kraju i nešto od planova za ovu i naredne godine. Posebnost u ovoj godini je obilježavanje 140. obljetnice DVD-a Bjelovar, a time i organiziranog vatrogastva na području Grada Bjelovara povodom koje će biti tiskana monografija. Plan za duži period svakako obuhvaća opremanje operativnih postrojbi društava s osobnom zaštitnom opremom, izgradnja i adaptacija vatrogasnih objekata, izgradnja Vatrogasnog vježbališta Obučnog centra VZG Bjelovara, zamjena zastarjelih vatrogasnih traktorskih cisterni adekvatnim vozilima, kupnja kombi vozila i vatrogasne opreme, a za kojom se ukaže potreba. Zajednicu u budućnosti treba gledati kao dobro organiziranu i stručnu krovnu organizaciju vatrogastva na području Grada Bjelovara, što ona zakonski i je. Da bi se to ostvarilo treba ulagati u kadrove kroz motiviranje, školovanje i usavršavanje istih, kupnjom kvalitetne opreme i izgradnjom potrebnih vatrogasnih objekata. Samo stručan, dobro osposobljen, opremljen i motiviran kadar može se nositi sa zadaćama i odgovoriti na pitanja koja se postavljaju pred njega. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju nude se mnoge mogućnosti, a na kompletnoj vatrogasnoj organizaciji je da ih prepoznaju i iskoriste. Nitko se neće doći sam ponuditi. Vlada mišljenje da se ustroj neće značajno promijeniti jer i u državama Unije postoje vatrogasne zajednice. Odgovor na takva pitanja može donijeti samo budući teritorijalni ustroj Republike Hrvatske kojemu će se prilagoditi i ustroj vatrogastva kao što je to i sada. Promjene će se vjerojatno dogoditi na višim razinama, a prije svega se misli na županije kao jedinice regionalne uprave. Grad Bjelovar će kao jedinica lokalne samouprave i u budućnosti postojati samo je pitanje da li će se pripojiti neke sadašnje male JLS koje nemaju realne osnove za opstanak. No o tome ne odlučuju vatrogasci.


76

DVD Gudovac 4. lipnja 1928.

G

udovac, iza DVD-a Bjelovar najstarije dobrovoljno vatrogasno društvo na području bjelovarske vatrogasne zajednice ovih godina lagano, ali sigurno, gasi sve svoje aktivnosti. Stariji vatrogasci, i ne samo oni, kad čuju za tu činjenicu jednostavno ne vjeruju. Sjećaju se, ne tako davnih vremena, kada je to Društvo bilo jedno od aktivnijih u svim kategorijama i klasama. Stari otišli, mladi se toga primili, bolje rečeno, nisu, pa je situacija takva. Iz pijeteta prema onima koji

1971. godina slijeva: stoje - Palatinuš, Novosel, .........,Horvat S., Raknić T., Kovačević Đ., Keserin M., Kravaica Đ., Jergović, Lončar sjede: Katalenić, ........., Obradović N., Matak, Pavunić Čuče: Holer P., Pleskalt M.,Đurišević M., Valjak N., Horvat D.


77

Nekada su Skupštine bile velike i dobro pripremljne su osamdeset godina nosili vatrogastvo kroz Gudovac, moramo dio prostora odvojiti za njih. Možda čitajući ove retke mlađi dođu na svoje i prime se posla. Vrijeme je već isteklo, tri Skupštine nisu održane i po svim i pisanim i nepisanim pravilima ovo Društvo se treba ugasiti. Sve one lijepe strane ostat će u sjećanjima

onih koji su nekada dolazili u ovu sredinu i družili se na nezaboravnim skupovima i Skupštinama ovog Društva. Na domaćim dečkima, ako ih tako smijemo i nazvati, je da preispitaju svoju svijest i savjest zašto je do toga trebalo doći. Imali su sve. Utaban put, opremu, spremište, prostor za okupljanje, tradiciju dugu osamdeset godina, samo je trebalo malo dobre volje. Nekoliko sati mjesečno odvojiti i Društvo bi danas cvalo kao i nekada. Ovako … oprostite. Ove fotografije neka sve podsjete na dobre vatrogasne dane sela Gudovca.

s lijeva na desno: Matak, Kovačević, Đurišević, Pavunić, Kravaica, čuči ...........


78

DVD Prgomelje 12. prosinca 1928.

D

obrovoljno vatrogasno društvo Prgomelje osnovano je 1928. godine. Prvi članovi i osnivači društva bili su: predsjednik Stjepan Makar zapovjednik Ivica Jurković tajnik Đuro Rehorović blagajnik Đuro Grđan. Ostali članovi Slavko Mraz, Lovro Piskač, Miško Posavac, Joža Posavac, Mirko Hrebak, Franjo Maurović, Ivan Đuras, Franjo Makar, Mijo Horvat, Vlado Šantek, Tomo Kovačić, Šimun Horvatek i Ivan Tomac. Isti su i tijekom 2. svjetskog rata radili u društvu,

od kojih su trojica izgubila živote. Nakon rata, tijekom mirnodopskog razdoblja, u Domovinskom ratu, pa sve do danas društvo njeguje vatrogasnu tradiciju i djeluje bez prekida. Jedna od prvih prijenosnih motornih štrcaljki bila je marke “Scammell Lorries Ltd, Wartford” koja se i danas nalazi u vlasništvu društva.


79

Kroz svoje postojanje sudjelovali smo na svim velikim intervencijama na području Grada Bjelovara kao što su požar na farmi Koopexport u Gudovcu,

požar pogona Iverice u DI Česma, požar skladišta u Sireli te na većini intervencija na svom požarnom sektoru.


80

Đuro i Vlado, nekad nezaobilazni tandem, danas samo prate što rade mlađi Zastavu je posvetio župnik Lovro Hadrović

Prgomelje spisak dužnosnika Predsjedništvo Kristijan Prša, predsjednik Mario Tomac, zamjenik predsjednika Milan Prša, zapovjednik Mario Kovačić, zamjenik zapovjednika Nikola Jergović, blagajnik Ivan Horvat, tajnik Nadzorni odbor Đuro Horvat, predsjednik Nada Cvjetković, član Vladimir Kovačić, član.


81

Nova društvena zastava iz 2003. godine Članovi iz 2013. Prša Kristijan, Tomac Marijo, Prša Miran, Kovačić Mario, Horvat Ivana, Jergović Nikola, Horvat Đuro, Horvat Nada, Horvat Goran, Horvat Slađana, Horvat Gordana, Horvat Ivan, Grgurić Zdravko, Grgurić Slavko, Grgurić Ankica, Jakovljević Milovan, Jakovljević Radovan, Kovačić Vladimir, Kovačić Slađana, Kovačević Nevenka, Grgurić

Dijana, Grgurić Hrvoje, Jergović Željka, Slavujević Matija, Obradović Ranko, Prša Nikola, Prša Anka, Butina Sanela, Butina Mario, Jergović Vladimir, Gegić Anđelko, Gegić Gega, Kušec Marijan, Kovačić Željko, Cvjetković Nada, Žarković Petar, Dejaković Mario, Žarković Valentina, Rajić Mario, Gegić Robert, Jergović Ankica, Jergović Josip, Jergović Antonio, Kozić Borislav, Kozić Nikolina, Kozić Nikola.


82

DVD Veliko Korenovo 15. svibnja 1932. društvo broji pedesetak članova, ima operativno odjeljenje sposdobno za intervencije, mladež i djecu njih dvadesetak. Kroz povijest nismo imali baš sreće, naglašava Jambrek. Imali smo svoju povijest dokumentiranu, dom, ljude voljne raditi, ali dogodili su nam se neki drugovi. Naime 1983. na inicijativu tadašnje partijske i omladinske organizacije

D

obrovoljno vatrogasno društvo iz Velikog Korenova osnovano je 15. svibnja 1932. godine. Prvi predsjednik bio je Ljudevit Bikva. Od tih dana do danas bilo je u radu društva dosta uspona i padova. Bilo je loših perioda, ističe predsjednik Željko Jambrek, naročito osamdesete godine prošlog stoljeća kada je čak na desetak godina prestalo s radom. Sada je to drugačije. Danas

Šprica iz 1958. godine


83 srušen je dom i spremište u kojem je bila vatrogasna oprema, sva arhiva. Do danas nam još nije jasno zašto, komentira predsjednik. Na izbornoj skupštini opdržanoj 22. velječe 1994. godine pokrenut je ponovno rad društva, ustanovljeno da papirnato nije nikad ni prestajalo postojati,

nije brisano iz evidencije, pa se ipak 1932. smatra godinom osnutka. Na skupštini 1994. za predsjednika je izabran Mladen Kiš, zapovjednik je Željko Jambrek, a tajnik Mirko Petin.


84 Od tada društvo je aktivno. Odlazi na potrebite intervencije, natjecanja mladeži, djece i odraslih. Organiziraju Prvi susret ženskih vatrogasnih desetina naše županije, Gradsko vatrogasno natjecanje kao i smotru vatrogasne opreme. Od aktivnosti valja istaknuti i organizaciju nogometnog turnira vatrogasnih ekipa, te sudjelovanje u radu kampa vatrogasne mladeži u Fažani. Nekoliko godina već tradicionalno vatrogasci ovog DVD-a odlaze u ljetnim mjesecima na dislokaciju na Jadran, otok Mljet. Sudjeluju gašenju požara na otoku Hvaru te u Šibenskokninskoj županiji. Danas Društvo broji 48 članova. Predssjednik je Željko Jambrek. Žene u Velikom Kore-

Sirač 2007. godine

novu baš i nisu zainteresirane za Vatrogasni rad, dok djece ima i ona pokazuju zanimanje. To je više nego prije desetak i više godina. Ima operetivno odjeljenje, od opreme posjeduju vatrogasnu pumpu. Ovaj DVD i nije zbog blizine grada, pripreman za samostalne intervencije, bar ne po

opremi. Vatrogasci su osposobljeni i služe kao dobra pripomoć Javnoj postrojbi u slučaju intervencije. Osamdeset godina Društvo egzistira, doduše s nekim prekidima, ali još uvijek nema krov nad glavom. Riješenje se nazire i nadaju se u Korenovu da će se vratiti na stare staze slave, kada je vatrogastvo u ovom mjestu bilo središte svih zbivanja.


85 DVD Veliko Korenovo Željko Jambrek, predsjednik Zlatko Horvat, zamjenik predsjednika Dražen Lovrić, zapovjednik Željko Matun, zamjenik zapovjednika Hrvoje Benšić, tajnik Ranko Babić, blagajnik Stjepan Klimpak, spremištar Mirko Petin član UO Tomislav Jambrek član UO Mirko Galović, predsjednik NO Kasin Minić, član NO Ivica Palatinuš, član NO Jelena Babić, voditeljica mladeži Članovi DVD-a Karlo Petin Zoran Jambrek Tihomir Peroš Davor Duić Zlatko Grgurić Damir Spevec Vlado Karlovčan Branko Babić Damir matić Bernard Prenka Martina Prepelić Ivan Kučiš Ivan Domjan Zoran Domjan Ivan Baričević Mladen Kiš Ivica Grganja Antonio Horvat Ivica Horvat Ivan Horvat

Ivan Kiš Mirko Kljunić Dalibor Kunić Darko Kunić Željko Kunić Stevo Magdić Stevo Maslek Goran Maslek Josip Miholić Ivan Petin Josip Petin Petar Petrek Mladen Predragović Mladen Rašo Milan Remanarić Ivan Rendulić Ivan Sabo Niko Sagrak Ivica Tušak Čedo Predragović Dragutin Peroš Jovo Predragović

Mark Prenka Kristijan Đerday Mirko Bradić Čedo Mejić Ilija Juković Marija Jambrek Božica Babić Branko Šabić Alen Buhin


86

O

DVD Brezovac 14. ožujka 1932.

vo je jedno od starijih društava na području našeg kraja. Osnovano je 1932. godine. Znade se i sat, bilo je dva sata poslijepodne u prostorijama gostione Sigl. Gostiona je izabrana, kroničar je tako zapisao jer drugih prostora u Brezovcu za nešto takovoga nije bilo. Osnovali su ga Vencel Linska, Đuro Šineker, Stjepan Malek, Đuro Lihtneker, Franjo Henč, Tomo Gajić, Dragutin Kovač, Mato Kapan, Josip Horvat, Josip Sigl, Antun Kosalek, Valent Remenar, Stjepan Crnek, Đuro Crnek, Franjo Nikles, Jakob Korman, Ivo Linska, Petar Škrinjar, Josip Mikor, Marko Topolčić. Zapisnik prvog dogovorenog sastanka vrijedan je dokument, malo društava takvo što posjeduje, pogotovo od onih starijih koji čuvaju brezovački vatrogasci podsjeća na davne početke, ovoga što traje i danas. Čast da uđe uz povijest kao prvi predsjednik prisvojio si je Đuro Litneker, dok

je tajnik bio Josip Sigl. Sastanak je imao i dnevni red: Pozdrav predsjednika Izvještaj zapovjednika Izvještaj blagajnika Odobrenje članarine Dogovor zapovjednika o tehničkom radu. Eventualije (kasnije se to zvalo „razno“, a danas „slobodna riječ“ ili „različito“.

Interesantan je bio izvještaj blagajnika koji je rekao: Novaca nema, ali smo imamo izdataka 158 dinara, novac koji sam ja dao iz svog džepa. Članovi zaključuju da izvršujući članovi plaćaju 1/4 godišnje šest dinara, podupirajući 1/4 godišnje 10 dinara, a utemeljitelji dinara 300 jednom za uvijek.


87


88

Osnivači iz 1932.

Zapovjednik nudi dogovor kad treba pristupiti tehničkom radu. Složili su se dnevno do osam sati, 10 dana i to odmah, od sutra. Zapovjednik izvještava članove o kursu koji je polazio i moli ih da vježbe koje ih on bude učio da ga podupiru jer samo dobrom voljom biti će dobri vatrogasci. Prolazile su godine, brezovački vatrogasci sakupljajući iskustva. Gaseći poneki požar. Nekad je brezovac imao više toga nego danas. Radilo je uz vatrogasce društvo žena, bio je folklor. Plesalo se i pjevalo. Zabave su bile svakog tjedna, dom je bio centar svih događanja.

Početkom devedesetih godina, početkom Domovinskog rata rad društva se skoro gasi. Umjesto da gase požare na drugom mjestu ugasili su sebe, i tako duži niz godina. Onda se dižu, iz pepela i zaborava. Kreću opet, ali sad odlučni da iz godinu u godinu bude više i bolje. I bilo je. Sada je Brezovac jedno od boljih društava na teritoriju zajednice. Članstva je dosta, skoro iz svake kuće poneko, a Brezovac nema malo kuća. Po popisu je oko 120 članova. Rad s mladeži, pa žene, postaje prepoznatljiv. Sada su mladi preuzeli uzde. Mada stari lisci Iger, Gabro, Zoki još se ne daju, oni ipak to sve po-


89 malo nadgledaju i usmjeravaju. Treba se ovom prigodom sjetiti i Milana Kuterovca, nekad zaštitnog znaka ovog Društva, ali na žalost rano ih je napustio, bolest je bila jača.

Prva šprica, godina je 1939.

Mladež iz 1932. godine Dragica Klepec, Katica Kapan, Marina Lihtneker, Dora Kardoš, Vjekoslava Linska, Ankica Ratnik, Marica Basarić, Katica Petrović, Stjepan Simec, Nana Kapan, Marica Ratnik, Ankica Henč, Marica Petrović, Josip Blažek.


90

Foto dolje

40. a v a l Pros jice n godiš

Donji red: Ljubica Sabljić (Sabljak), Ljilja Pavlinić (Školnik), Mira Budimir, Marija Sabljak, Ankica Sabolić (Žibrik), Vlado Radojčić Stoje: Vesna Sabljak (Knežević), Ružaq Remenar (Mrgan), Goranka Vranešić (Knežević), Dubravka Gajić, Miroslav Konopa.

1978. godina - ženska ekipa na stadionu u Bjelovaru


Delegacija Odreda Brezovac

91

Pejo Augustinović, Robert Barić, Tihomir Barić, Nikola Batinić, Nikolina Berić, Franjo Blažek, Josip Blažok, Dario Boras, Ruža Budimir, Antonija Buljan, Ivan Crnogorac, Ana-Marija Čeh, Đuro Čeh, Matija Čeh, Nada Čeh, Filip Čižmešija, Mario Čižmešija, Dejan Ćurčić, Katica Dadaček, Godina je 2007. Vesna Dadaček, Dalibor Dragarić, Sanela Fabić, Matić, Stjepo Matić, Ivan Matošević, Ivan MilZoran Grdić, Danijel Hađasija, Nikola Hajdarević, jak, Stipo Miljak, Josip Mohenski,. Ante Mrgan, Alen Hećimović, Vlasta Horvat, Ivica Hubak, Ivo Matija Mrgan, Andrej Nikles, Leo Nikles, Darko Iger, Zlata Iger, Ivan Ivandija,. Josipa Ivandija, Paun, Matija Pavličić, Mihael Peričić, Nada Peričić, Radovan Jakovljević, Đurđica Kasumović, Kata Kasumović, Mario Kasumović, Mladen Kasumović, Stjepan Kasumović, Danijel Knežević, Danijela Knežević, Fabijan Knežević, Marija Knežević, Svjetlana Kokan, Jasmin Kramarić, Josip Kramarić, Josip Krklec, Ivan Krmpotić, Ljubica Kuterovac, Mario Kuterovac, Matija Kuterovac, Josip Lulić, Maja Margetić, Ana Marković, Marija Matić, Petar Ženska B ekipa, gdje se pojavi izaziva pozornost


92 Vedran Peričić, Zoran Peričić, Ivan Petek, Josip Petek, Matija Petek, Miroslav Petek, Stjepan Petek, Zvjezdana Petek, Dino Petrić, Jadranka Petrić, Siniša Petrić, Mirna Pržić, Predrag Pržić, Damir Radanović, Vedran Radanović, Boris Radotović, Davor Radotović, Marko Ratnik, Alen Remenar, Saša Rojčević, Danijel Sabljak, Dario Sabljak, Ivan Sabljak, Ivan Sabljak ml., Jelena Sabljak, Josip Sabljak, Leo Kasumović, Mauro Mačinković, Nikola Margetić, Luka Filipović, Luka Švenda, Josip Pavlić, Petra Margetić, Patricija Tomić, Antonija Tomić, Lucija Tomić, Ella Kasumović, Viktorija Pavlić, Ana Mačinković, Lucija Filipović, Ana Markić, Tatjana Starčević, Marija Sabljak, Nikola Sabljak, Tomislav Sabljak, Vedran Sabljak, Goran Sabljić, Zoran Sabljić, Matea Sabolić, Ankica Somer, Zvonimir Somer, Jelena Srdić, Nebojša Srdić, Alen Stankeric, Luka Starčević, Stjepan Šeruga, Dubravko Škreblin, Marijana Škreblin, Milan Štefanac, Zlatko Štokić, Tea Trbojević, Ljubica Trnski, Snježana Voitech, Ana Vranešić-Eror, Goranka Vranešić, Ivan Vranešić, Josip Vranešić, Dino Vuk, Gabrijel Zimet.


93


94

DVD u gospodarstvu „Željezničar“

u 11. s i n a v Osno ao 933, k 1 a n j u r at ćajna v a r b o a S a četa rogasn ljeznica. ih že državn je to bilo Onda ti biti s a č e j pitan ičar željezn sac. ga i vatro

50 godina DVD Željezničar

11. rujna 1933.


95

50 godina DVD Željezničar - odlazak prema VC Bjelovar

DVD Željezničar se je natjecao i to s velikim uspjesima. No najveći, uspjeh ali i razočaranja doživjeli su „željezničari“, da stvar bude gora na svoj 32. rođendan 11. rujna 1965. godine u Sisku. Natjecalo se u 12 disciplina uključujući i ideološko politički rad, tako je zapisano. Nakon svega toga bili smo veseli, priča Ivan Rep, imali smo najbolji rezultat. Veselju nikad kraja, ali na tome ostaje, na veselju. Na proglašenju pobjednika umjesto nas na najvišu stepenicu penje se ekipa domaćina DVD Sisak. Ni naši protesti, ni raznorazni dokazi da smo najbolji nisu vrijedili, mi smo tada bili drugi. Jednostavno prvak se znao već prije početka natjecanja, mi smo se svi ostali borili za ostala mjesta. Toliko o idejno

1966 godina


96 DVD Željezničar Bjelovar 1954.godine

Ivan Rep, Ilija Martinović, Boško Tomić 1966.godina


97 političkom radu, jednoj od disciplina tadašnjeg režima i rada u vatrogastvu, zaključio je Rep.

Takmičarska ekipa DVD Željezničar Bjelovar na Općinskom takmičenju 1964 godina

Zonsko takmičenje u Đurđevcu 1969.godine - II.mjesto

Nismo oni pravi, daleko smo od nekadašnjeg rada, može se reći za ovo nekad uzorno vatrogasno društvo, započeo je svoju priču o radu ovog društva zapovjednik Božidar Plentaj. U proteklom, periodu od nekoliko godina u krugu remonta željezničkih vozila nije bilo požara. To pripisujemo činjenici jer su radnici educirani zaštiti od požara. Popuna zaštitnom opremom i popravak postojeće nije obavljen, razlog je kažu recesija. Naglašavaju članovi DVD Željezničar, kojih je zbog otkaza sve manji broj, ipak smo radili na preventivnim pregledima željezničkih vozila, čišćenju mogućih žarišta požara, radilo se i na popunjavanju opreme, ali zbog loše novčane situacije malo. Obavljani su i redoviti pregledi ormarića s hidrantskom opremom. Obavljen je i inspekcijski nadzor. Bitno je da svi uposlenici imaju saznanja o protupožarnoj preventivi jer ako se zna da samo u jednoj hali ima oko trideset aparata za plinsko rezanje, radi se s otvorenim plamenom, radi se na cisternama naftnih derivata, ima


98

Proslava 65 godina DVD Željezničar 1998 1998.godina - predsjednik DVD Željezničar Željko Tudić prima plaketu od Predaja vatrogasnog vozilaVZG Bjelovar Boško Tomić i Miloš Bolta


99

- 1985. godina - vatrogasna vježba u suradnji sa JVP Bjelovar gdje je prikazan rad sa navalnim vozilom DVD Željezničar Bjelovar između hale za popravak teretnih vagona i hale V.V. Bjelovar

posljedice da se sve to zapali, to ne bi bio požar to bi bila eksplozija. Unatoč svim tim mogućim žarištima nije bilo požarnih incidenata, to je dovoljan razlog da ovaj zadnji period označimo bar u tom dijelu uspješnom. Druga je stvar što za rad u vatrogastvu nema onog entuzijazma kakav je nekad bio, kad su vatrogasci željezničari i na državnoj razini nešto značili. Mnogi se u firmi pitaju – Što mi imamo od DVD-a ?, vatrogasci odgovaraju– Imamo to da nam poduzeće nije izgorjelo i sačuvali smo svoja radna mjesta. Posebno je podcrtano da u posljednjih desetak godina od 42 radnika koliko se zaposlilo u ovoj firmi samo se jedan učlanio u DVD. Situacija s poslom i smanjenjem opsega posla u bjelovarskom dijelu Hrvatskih željeznica, rad vatrogasaca je upitan, i može se slobodno zaključiti da je pitanje dana kada će se nakon 80 godina i taj dio ugasiti.

DVD Željezničar – popis što je ostalo na kraju balade

1998.godina preko trideset aparata za elektro lučno zavarivanje. Još spomenimo, neadekvatan prostor za lakirnicu, boje i lakove, te razrjeđivače, nije teško predvidjeti

Ivan Rep (doživotni počasni predsjednik), Željko Paun (predsjednik), Božidar Plentaj (zapovjednik), Dražen Paun (tajnik), Pero Đuranec, Ivan Buban, Mile Pavičić, Anđelko Posavac, Alen Kašnik, Stjepan Pintarić, Vaso Predragović, Darko Binek, Ivica Čurić, Nikola Otržan, Tomo Bugar, Milan Biketa, Željko Tudić, Damir Zeman, Željko Peranić, Jure Katić, Miljenko Kizma, Željko Jurković, Ilija Furdić, Nikola Mojzeš, Josip Devčić, Stjepan Koprivnjak, Marijan Matišić, Đuro Debeljak, Mato Kambić, Zdenko Benkus, Vladimir Đerfi, Vladimir Flegar, Slavko Hajoš, Milan Težak, Zvonko Matašin, Josip Mondak, Zdravko Šabarić.


100

R

ajić je svoje Dobrovoljno vatrogasno društvo dobio 13. svibnja 1934. godine, pod nazivom Dobrovoljna vatrogasna četa Gudovački Rajić. Tada je izabran i prvi Upravni odbor od pet članova, a sačinjavali su ga: Nikola Dešić kao predsjednik, Đuro Kuzminović zapovjednik, Mato Šeb (mlađi) dozapovjednik, Jovo Bota (tajnik), Franjo Donković (blagajnik), te vođa penjača i vođa štrcara. Na prvoj osnivačkoj možemo to nazvati i Skupštini nazočilo je još 27 izvršujućih članova uz nazočnost starješine Vatrogasne župe iz Bjelovara Srećka Jandrašića.

Dvije godine kasnije Dobrovoljna vatrogasna četa mijenja naziv u Dobrovoljno vatrogasno društvo Rajić, te se održavaju i prvi tečajevi za vatrogasce, proširuje se Dom za spremište i pozornicu. Tadašnji vatrogasci iz Rajića raspolažu sa skromnom opremom. Imaju samo ljestve, penjačko uže, brentače, ali tu je velika želja i volja da ostanu

DVD Rajić 4. svibnja 1934.

i da koriste svom selu i seljacima. Traje to do 1951. godine kada Društvo uz financijsku pomoć kupuje motorni vatrogasni stroj na konjsku vuču od DVDa Bjelovar. Bila je to teška naprava, pa je poznata priča kada su vatrogasci išli s njom kroz selo mnogi su govorili „Eto idu vatrogasci Rajića s lijesom“. Šprica je uz raznorazne popravke u uporabi sve do 1966. godine.

Te godine Rajić dobiva novi stroj – motornu vatrogasnu štrcaljku „ Savica“ zahvaljujući donaciji i pokroviteljstvu Vinka Borovca. Društvo je tih pedesetih godina bilo veoma aktivno. Imali su vatrogasci iz Rajića svoju kulturno dramsku sekciju „Veseli pastiri“ i skromnu čitaonicu za mještane i svoje članove. Prigodom obilježavanja pola stoljeća djelovanja i rada 1984. godine DVD Rajić dobiva traktorsku vatrogasnu cisternu „Autodubrava“ zapremine 2500 litara koja i danas služi svrsi. Cisternu je kupio i poklonio Vatrogasni savez općine Bjelovar. Iste te godine na inicijativu tadašnjih predsjednika i zapovjednika u rad društva uključuju se i žene, formira se žensko odjeljenje. Nekolicina žena


101 završava tečaj za vatrogasce i u narednim godinama čine značajan dio u radu Društva.

Peti tehnički zbor VZG Bjelovara održan je u Rajiću 2004. godine. Tada se počinje razmišljati

o izgradnji novog spremišta jer nadogradnja starog doma „Patrolane“ nije dolazila u obzir. Tih je godina počeo ozbiljniji rad s djecom i mladeži. Na

“Veseli pastiri” - Prvi red: Drago Borovac, Franjo Bajer, Slavko Smekal, Dušan Bota Drugi red: Vlatko Kuzminović, Mileva Bota, Nikola Jaklenović, Ljubica Brlek, Dušan Šeb, Marija Đopar, Ivan Fijok, - Treći red: Mato Blagaj, Mileva Jakić, Stevo Vlašić, Darinka Bota, Stevo Šarko, Anđelka Vlašić, Zlatko Šeb, Zdenka Hanzelik - Četvrti red: Josip Hudić, Anka Donković, Vjekoslav Jurak


102 vatrogasnim natjecanjima kasnijih godina osvajaju zapažene rezultate. Neki od zapaženijih rezultata je dva puta su bili županijski pobjednici u kategoriji djece te šesto i osmo mjesto na Kupu Hrvatske vatrogasne zajednice za žensku i mušku mladež. Bilo je dobrih rezultata i na gradskom natjecanju. U posljednjem mandatnom razdoblju od 2008 – 2012 godine sudjelovali su na gradskim natjecanjima, gdje su tri puta bili pobjednici u vježbi s brentačama. Muška ekipa u vježbi s traktorskom cisternom također je tri puta najbolja na području Zajednice. Bili su i na kvizu znanja i treba napomenuti da je to Društvo koje nastupa s najviše ekipa na natjecanjima. Natjecali su se tako u Šandrovcu, Velikom Grđevcu, Velikoj Trnovitici, na Kupu Miško Bradić u Čazmi, Stjepan Paša u Koprivnici i na 1. Kupu HVZ-a. Za svoj rad nagrađeni su boravkom u kampu fažana. Operativci su čuvali Jadran na dislokaciji na otocima Mljet i Šolta.

Predstava „Hasanaginica„ – žene: Prvi red: Danica Rajić, Barica Borovac, Verica Kuzminović. - Drugi red: Anka Smekal, Geta Šeb, Anka Donković, Ljubica Brlek Nekad su žene glumile, danas su preuzele “vatrogasnu” kuhinju


103 Kroz svo vrijeme djelovanja Društvo obavlja svoje osnovne zadaće, gašenje požara, spašavanje ljudi, životinja i materijalnih dobara. Nekada su gasili stogove, slame, kamare žita, štagljeve, bilo je

požara kuća i drugih objekata. Danas su to uglavnom požari otvorenog prostora, gori suha trava i

Svi zajedno: Prvi red: Stevo Perinac, Dušan Šeb, Zlatko Šeb, Milan Lacković, - Drugi red: Barica Borovac, Stevo Šarko, Verica Kuzminović, Ivo Vlašić, Verica Borovac. - Treći red: Anka Smekal, Danica Rajić, Geta Šeb, Anka Donković, Ljubica Brlek.


104 raslinje. Sudjelovali su rajićki vatrogasci na intervencijama i u susjednim selima, Bolču i Farkaševcu, Tuku, Žabjaku. Pričaju jednom su i tražili izgubljenu osobu, cijelu noć pretraživali okoliš, osoba se drugi dan pojavila. Prema investicionim planovima VZG Bjelovara o izgradnji objekata za vatrogastvo, Društvo 2007. godine s pripremama za izgradnju spremišta. Osniva se organizacijski odbor za izgradnju: Ivan Smekal (predsjednik), te članovi Miroslav Vlašić, Ivica Kitner, Vlado Vlašić, Ruda Bajer, Nikola Pošvec, Zlatko Krivak. Dobar dio posla obavili su sami vatrogasci, sredstva su dobili od VZG Bjelovara i nešto sponzora i 2012. pred kraj godine spremište-dom je svečano otvoren. Koliki je to velik posao govori podatak da je u izgradnju objekta utrošeno 5264 sata dobrovoljnog rada. Društvo broji 114 članova, od toga ima 41 žena. Operativnih članova je 11, aktivnih 37, pomažućih 24, veterana 9, mladeži 23 i djece 10.

Kukavica 2007. natjecanje VZ BBŽ prvo mjesto stoje: Andreja Krivanek, Petra Mraz, Kornelia Borovec, Martina Mraz, Zrinka Kuzminović čuče: Tea Vlašić, Ivana Požgaj, Danijela Borovac, Ivana Maj


105

U pravilu kad su se pojavili na Gradskim natjecanjima, osvajali su pehare, ne jedan


106

Složna braća, kuću grade


107 Dužnosnici DVD Rajić: Ivan Smekal, predsjednik, Ivica Kitner, zamjenik predsjednika, Vlado Vlašić, tajnik, Miroslav Vlašić, zapovjednik, Rudolf Bajer, zamjenik zapovjednika, Jasna Smekal, blagajnica, Saša Bajer, spremištar Upravni odbor: Ivan Smekal, Ivica Kitner, Vlado Vlašić, Jasna Smekal, Miroslav Vlašić, Mirjana Borovac, Nikola Pošvec, Krunoslav Novak, Dragutin Krivanek Zapovjedništvo: Miroslav Vlašić, Rudolf Bajer, Saša Bajer, Bojan Radešić, Sonja Vlašić, Ivan Borovac, Mario Gelo Nadzorni odbor: Tihomir Jaklenović, predsjedsnik, Dobrila Radešić, član, Željko Borovec, član Ostali članovi DVD-a: Operativni: M. Vlašić, R. Bajer, Sa. Bajer, V. Vlašić, Bo. Radešić, I. Borovac, D. Krivanek, M. Gelo, K. Novak, Darko Bilek, Goran Rajić. Aktivni (izvršni): Boško Jaklenović, Željko Kuzma, Željko Šeb, Miro Škreblin, Dejan Sabolović, Dario Gelo, Zlatko Krivanek, MIroslav Maj, Goran Kovačević. Tomislav Pušić, Ante Pušić, Nikola Borovac, Štefica Novak, Gordana Kuzma, Biljana Minković, Mirela Rajić, Daliborka Pušić, Diana Kovačević, Antonio Borovac, Ivan Maj (ml), Srđan Radešić, Ivan Smekal (ml), Josip Smekal, Nada Šeb, Vlasta Maj, Snježana Požgaj, Ines Borovec, Stevo Borovac, Siniša Bajer, Andreja Krivanek, Ante Pušić (st.) Veterani: Franjo Bajer, Nikola Jaklenović, Ivan Hanzelik, Pušić Marijan, Ivan Novak, Stjepan Pušić, Stevo Minković, Štefanija Pušić, Ljiljana Novak, Zdenka Minković, Ivan Maj (st.) Ostali, pomažući, podupirujući: Slađana Škreblin, Milenko Kuštelega, Branko Radešić,Ana Bajer, Dario Požgaj, Mirjana Jurak, Tomislav Han-

zelik, Kristina Gole, Marija Borovec, Biljana Bilek, Slađana Kuzma, Nikola Kuzma, Franjo Zovkom, Antonia Sukalac, Marina Dokić , Valentina Bajer, Marija Sadaić, Mladen Sadaić Mladež: Tea Vlašić, Edi Vlašić, Ivana Maj, Danijela Borovac, Ivana Požgaj, Dijana Jaklenović, Antonio Jaklenović, Antonio Novak, Tomislav Borovec, Zlatko Šeb, Matija Škreblin, Miljenko Šeb, Kornelija Borovec, Nikolina Dokić,Petra Mraz, Martina Mraz, Martin Mraz, Sunčica Mesić, Silvio Sadaić Djeca: Ivan Novak (ml.), Ivan Kuzma,Paulina Mraz, Hrvoje Obadić, Mihovil Škreblin, Danijel Kuzma, Hrvoje Škreblin, Daria Sadaić Osposobljenost za : dislokacije: Krunoslav Novak, Bojan Radešić, Dišne sprave: Mario Gelo. Strojar: Miroslav Vlašić, Bojan Radešić; Dejan Sabolović voditeljice mladeži: Štefica Novak, Sonja Vlašić Svi predsjednici (1934-2013): Nikola Dešić,

Bolto Starčević, Hanzelik Antun, Slavko Smekal, Ljudevit Briški, Josip Hudić, Stevo Perinec, Stjepan Pušić, Ivan Novak (st.), Ivan Smekal (st.); zapovjednici: Gjuro Kuzminović, Mato Šeb, Boško Bota, Stevo Šarko, Đuro Borovec, Vjekoslav Jurak, Stevo Minković, Rudolf Bajer, Miroslav Vlašić ; tajnici: Jovo Bota, Antun Hanzelik, Zlatko Šeb (st.), Stevo Minković, Dušan Radešić, Tihomir Jaklenović, Vlado Vlašić; spremištari: Mirko Kuzminović, Đuro Brkinjač, Slavko Smekal, Franjo Bajer, Zlatko Vuk, Marijan Pušić, Saša Bajer; trubač: Stjepan Vlašić; kurir: Zvonko Kuzminović; strojar Vinko Borovec; kulturni referenti: Josip Hudić, Stjepan Vlašić, Milan Lacković, Stevo Perinec; voditelji čitaonice: Mirko Kuzminović, Zvonko Kuzminović.


108

DVD Gornje Plavnice 11. studenoga 1934. Dobrovoljno vatrogasno društvo Gornje Plavnice, osnovano je 11. studenoga 1934. godine. Nikola Pavić, Pavao Beli, Stjepan Francetić, Ivo Međurečan, Ivan Hauzer (neka se obitelji ako smo nekoga ispusti ne naljute) sastali su se i osnovali vatrogasno društvo koje je bilo potrebno selu i seljaku. Puno je kuća kao i gospodarskih zgrada bilo pokriveno slamom, dušu dalo za požar. Požar se mogao dogoditi svakog trenutka. I dogodio se, ne u Gornjim Plavnicama nego u obližnjem Botincu. Strašan požar koji se dogodio u Botincu, toliko je bio jak da

je goruća slama letjela čak do Gornjih Plavnica. Upravo to je ponukalo spomenute Plavničane da se dobrovoljno vatrogasno organiziraju i tako pomognu sami sebi. Nakon osnutka Društva, zajedničkim je novcem kupljeno zemljište koje je i danas u vlasništvu DVD-a Gornje Plavnice, gdje se nalazi stari vatrogasni dom. Razmišljalo se i o nabavci nekog stroja, odnosno cisterne za dobavu vode na požarište. Ivan Hau-


109 tada mladi članovi Stjepan Horvatić, Đuro Jaček, Božo Valanović, Đuro Habdija koji pokreću bolje aktivnosti. Grade vatrogasni dom, kao najveću zgradu u selu. Izgradnjom doma sve je živnulo. I škola se uključuje u kulturni dio života, organiziraju se priredbe i zabave. Godine 1952. 14. lipnja dogodio se veliki požar na plavničkoj Zadruzi. Još se jednom pokazalo da vatrogasci dobro dođu, požar je ugašen i sigurno je spašen dio zadruge. Dom su tada neke snage u selu željele dati zadruzi, ali ipak se to nije dogodilo i ostao je i dalje vatrogasni. Najviše se može za to zahvaliti tadašnjem predsjedniku Slavku Lukčiću. Godine su šezdesete. Neko vrijeme rad stagnira i dolaskom Stjepana Martinovića koji preuzima predsjedanje društvom sve postaje aktivnije. Od tada zer koji je u ono vrijeme mogao napraviti gotovo sve primio se posla oko izrade cisterne. Napravio je prvu cisternu veličine 400 litara, drvenu na drvenim kolima koja su vukli konji. Da posao nije bi uzaludan, pokazalo se veoma brzo, dogodio se požar na obiteljskim zgradama i kući kod Pane Valanovića. Prijelomni period u radu DVD-a Gornje Plavnice bio je početak Drugog svjetskog rata 1941. Društvo prestaje s radom i čekaju se bolja vremena. Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća počinje se aktivno razmišljati o ponovnom radu. Počinje se razmišljati o gradnji doma na zemljištu koje već dugi niz godina posjeduje Društvo. Dolaze


110 dužnost obavlja u najviše mandata, pet puta biva izabran za prvog vatrogasca Gornjih Plavnica. No vratimo se na kraj šezdesetih. Agregat Savica koji je nabavljen sredinom pedesetih trebalo je zamijeniti nečim novijim i modernijim i jačim. Počelo se razmišljati o vatrogasnoj cisterni. Poslije 1972. godine izgrađena su dva vatrogasna spremišta

pa sve do današnjih dana rad Društva uglavnom se karakterizira kao aktivan. Poslije Martinovića na mjestu prvog među jednakima smjenjuju se Pavle Valjevac, Antun Fridl, Željko Horvat, koji tu

i kupljena je kamion cisterna. Cisterna je nabavljena, ali je korištena samo za dobavu vode. Ozbiljna priprema i razmišljanje o vatrogasnoj cisterni te toplotnom spremištu, garaži ukopanoj u zemlju, tako je tada bilo pravilo. Vatrogasci Gornjih Plavnica među prvima su taj problem rješavali. I


111 danas imaju jedini toplotno spremište za cisternu. Slavko Precehtjel, poklanja zemljište za izgradnju spremišta. Godina je 1985. Počinje dobrovoljnim radom vlastitim sredstvima i donacijama Croatia osiguranja gradnja spremišta i nad spremištem garažom prostorije za sastanke koja i danas postoji. Tada je predsjednik Antun Fridl. Mladi nalaze svoje mjesto u aktivnostima. Mihajlo Martinović, prima se ozbiljnog rada s mladima. Okupljaju se i natječu, na vatrogasnim natjecanjima za mlade. U vježbi s brentačama 1999. godine na županijskoj razini osvajaju medalje. Te su godine i muška i

Težili su više od tone mišića i malo tko im se mogao suprotstaviti

ženska djeca prvaci županije. Odlaze na ljetovanje u Fažanu. U Susretima prijateljstva gornjoplavnički vatrogasci ostavili su upečatljiv trag. Bili su na nekoliko susreta najbolji. Sjetimo se susreta u Rovišću. Na trećem susretu koji je održan 30. lipnja i 1. srpnja 1979. godine u Rovišću sudjelovalo je 18 ekipa. Prvo mjesto osvaja DVD Gornje Plavnice. Posebno stariji pamte plavničku ekipu u potezanju konopa, najatraktivnijoj disciplini Susreta prijateljstava. Bili su nekoliko godina nepobjedivi. Strijelci su bili jako


112 dobri, a i trkači u štafeti. U Sevrinu na Susretima u sve tri discipline vatrogasci Gornjih Plavnica bili su među najboljima. Za vrijeme žetve odrađivala su se aktivna i pasivna dežurstva. Požari nisu mimoilazili i ovaj kraj. Sjetimo se požara kod obitelji Topolko, Bezak, Jaček, Božićević, Čizmeković. Sve su to bili požari s velikom materijalnom štetom. Na sreću bez ljudskih žrtava. Veliki požar u šumi Razbojička također nije prošao bez intervencije vatrogasaca ovog Društva. Od aktivnosti naglasimo im izgradnju akumulacije, danas je to ribnjak na kojem uživaju ribiči. Osnivanjem požarnih sektora širi se suradnja Društava. Vatrogasci Gudovca, Novih Plavnica i Križevačke ceste te Gornjih Plavnica nalaze zajednički interes na razini sektora. Obavljaju se predavanja po školama na području sektora i održavaju susreti i zajedničke

vježbe. Tadašnji zapovjednik Zdenko Štrok angažira se upravo na tim zadaćama. Moramo ovom prigodom se sjetiti i Slavka Martinovića našeg legendarnog zapovjednika. Kada spominjemo druženja sjetimo se i roštiljade u Gornjim Plavnicama, događaja koji je pokazao da se vatrogasci znadu i lijepo zabavljati. Te sunčane nedjelje okupilo se stotinjak članova vatrogasnih društava iz sektora na roštiljanju, vatrogasnim igrama, prezentaciji opreme za vatrogastvo. Tiskana je i prigodna Spomen diploma.


113 Društvo broji 55 članova. Mihajlo Martinović predsjednik Siniša Mrzlečki zam. predsjednika, Željko Horvat tajnik, Dubravko Dejanović, zapovjednik, Nikola Vlahović zam. zapovjednika, Nenad Mrzlečki blagajnik, Josip Medved spremištar, Antonijo Butorac spremištar

(gore) Pobjednička ekipa djece iz Gornjih Plavnica, sada su to već odrasli ljudi

Marina Baukovac, Željka Baukovac, Antonijo Butorac, Darko Butorac, Ivan Butorac, Vesna Butorac, Vlado Butorac, Zlatko Butorac, Željka Butorac, Siniša Cajner, Dubravko Dejanović, Senka Dejanović, Martina Deučbauer, Franjo Dočkal, Goran Gadanac, Darko Habdija, Igor Habdija, Franjo Herceg, Anđelka Horvat, Darko Horvat, Jela Horvat, Srećko Horvat, Željko Horvat, Henrik Hrženjak, Stjepan Husar, Josip Jaček, Josip Kralj, Alen Kuhta, Danijel Lalić, Josip Mandić, Tihomir Mandić, Đurđica Martinović, Hrvoje Martinović, Mario Martinović, Mihajlo Martinović, Ozren Martinović, Željka Martinović, Josip Medved, Branislav Mirjanić, Damir Mirosavljević, Ines Mišura, Tihomir Mostovac, Franjo Mrzlečki, Nenad Mrzlečki, Siniša Mrzlečki, Ivan Pogledić, Nevenka Pogledić, Đurđica Pranjić, Pavao Pranjić, Vlado Pranjić, Matija Puškarić, Stjepan Radić, Tomislav Radić, Damir Rajn, Marinko Tolić, Zdenka Tuškan, Bojan Valanović, Darko Valanović, Karolina Valanović, Zoran Valanović, Marko Vitković, Željko Vitković, Nikola Vlahović, Isaura Zeiner, Božidar Zozoli


114

Na vježbama se mnogo toga pokazalo i naučilo

U akcijama čišćenja okoliša vatrogasci i lovci iz Gornjih Plavnica, godinama su najbolji


115

Nekad se s puno pehara iťlo kući


116

DVD Ždralovi 16. veljače 1935.

D

ruštvo je osnovano 16. veljače 1935. Godine. Osnivači su tada bili Andrija Bačak, Alojz Kolar, Nikola Vlašić, Pero Vranar, Mile Rebić, Mile Popović, Đuro Selak, Petar Uzelac, Nikola Hrvojčec, Đuro Žegerc, Stanko Sveceni. Kao svako pravo društvo, izabrali su i predsjednika. Čast da bude prvi predsjednik DVD-a Ždralovi pripala je Mili Rebiću, tajnik je bio Nikola Hrvojčec. Petar Uzelac je bio najdugovječniji predsjednik, dvadeset godina vodio je Društvo. Andrija Bačak je izabran za doživotnog predsjednika. Stanko Sveceni, to su rekle cure, je bio najljepši vatrogasac, odora mu je posebno lijepo pristajala. Već nakon dvije godine svog postojanja

1937. godine kupuju prvu vatrogasnu špricu na konjskoj zaprezi. Pomogao im je obilato svojim novčanim prilogom bjelovarski mesar Svoboda. Svoboda je bio i kum šprici. Nekada je spremište bilo u podrumu kod Steve Nekokse i tu je spremištar bio Sveceni. UO je dogovorio vježbu, te su na polju zapalili okovinu, a Sveceni je s konjima dolazio po špricu i odlazio na požarište. Mato Križan je bio trubač. Nakon „gašenja“ vatre „gasili su grla“. U ono vrijeme početaka bilo je veselo u vatrogasnom društvu. Žene su uvijek išle za svojim muževima vatrogascima, sviralo se i pjevalo. Zabave su se održavale u dvorištima Steve Selaka i Milana Kopljara. Održavale su se Skupštine, i poslije zabava. Za dan žena je bio ples do jutra, a neki su ostali i cijelo prijepodne. Imali su i dvije ekipe sviraca Vrabci i Popovići, pa Selak. Natjecanja nije bilo, požara također. Od požara spomenimo požar u Prespi gdje su vatro-


117

gasci iz Ždralova sa svojom špricom bili najjača snaga i spasili su imanje da ne izgori do kraja. Uniforme su vatrogasci šivali po mjeri 1957. godine, čak 16 komada, čuvali ih godinama. Na šivanje je uniforme nosio Darko Šprihal. Nekad je spominje Milorad Rebić, sin prvog predsjednika, bilo u ovom kraju na Ivanje veselo. Išlo se na misu u dom, danas je tamo školska dvorana. Okupilo se više od četiristo ljudi na misi i, znademo po stolcima, jer smo toliko pripremili, svi su bili Posvećenje zastave: zauzeti, a još je ljudi stajalo. Uzeli su U Zagreb po zastavu koju je donirao Vjesnik d.o.o išli nam taj dan, Ivanjska je proglasila to

su Petar i Stevo Uzelac kao zastavničar.

Dodjela cisterne 1987. godine

Žene su bile uvijek uz svoje vatrogasce, pripremale jelo, ali i pazile da se neki ne otrgnu kontroli. Igrale su se na igralištu i mnoge utakmice: mladi i stari, debeli i mršavi oženjeni i neoženjeni. Uvijek se našlo razloga za veselje i druženje.


118 danom Općine, župnik nije htio više dolaziti. Sada će imati, novu crkvu i zvat će se sveti Ivan Krstitelj, tako da će biti opet razlog za masovna okupljanja. Cisterna je došla sredinom osamdesetih godina. Danas u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu iz Ždralova rade uglavnom sve što i slična društva. Održavaju Skupštine, obilježavaju Svetog Florijana, školuju mlade, nekad se pojave i na natjecanjima. Odazivaju se na tehnički zbor, provode preventivne mjere i promiču vatrogastvo u svom kraju. Hodočašća do Marije Bistrice također su u planu rada.

Otvorenje novouređenog spremišta


119


120

Upravni odbor: Zdenko Lerenc (predsjednik), Josip Demaj (zamjenik predsjednika). Vjeran Pribil (zapovjednik), Nebojša Rudan (zamjenik zapovjednika), Igor Rousek tajnik, Nikoa Akšan spremištar, Damir Žegerc blagajnik, članovi Josip Pribil i Antun Kalabek. Nadzorni odbor: Jovica Stjepanović predsjednik, Ivica Demović, Franjo Rousek članovi.


121 Članovi DVD-a Ždralovi Nikola Akšan, Mario Barišić, Stjepan Bedeković, Marko Begić, Goran Bućan, Radovan Bukva, Slobodan Bukva, Zoran Bukva, Goran Cindrić, Marijan Cvetković, Andrija David, Alen Dedić, Josip Demaj, Tomislav Demaj, Valentina Demaj, Ana Demović, Dino Demović, Ivana Demović, Ivica Demović, Lucija Demović, Luka Demović, Marin Demović, Sanja Horvat, Rudolf Hruškar, Dalibor Jakupčević, Ivana Jakupčević, Milan Jakupčević, Stevo Jakupčević ml, Stevo Jakupčević st, Antun Kalabek, Dejan Katić, Vladimir Katić, Igor Krejči, Boris Kudrnovski, Miroslav Kudrnovski, Robert Kudrnovski, Zdenko Lerenc, Dejan Lujanac, Božidar Ljubičić, Mato Markov, Tihomir Markov, Marijana Matić, Marinko Matić, Zoran Matić, Damir Matinović, Zdenko Mecner, Mario Mihaljinec, Alen Moćan, Ivana Novinić, Nikola Obradović, Marko Obranović, Matej Obranović, Zoran Obrljan, Mihael Pahel, Vlatko Pahel, Martina Palić, Božo Paun, Ivan Paun, Mario Paun, Marko Paun, Tihomir, Pavlić, Tomislav Pavlić, Goran Pavlović, Ivica Perković, Željko Premužić, Josip Pribil, Vjeran Pribil, Ilija Pros, Daliborka Protulipac-Vukobradić, Zoran Rakijaš, Milorad Rebić, Nikola Rebić, Zoran Rebić, Alen Rousek, Danijel Rousek, Franjo Rousek, Igor Rousek, Nebojša Rudan, Ivan Rukavina, Ivana Rukavina, Franjo Sabolović, Ana-Marija Stjepanović, Jovica Stjepanović, Milan Sveceni, Tomislav Ščrbašić, Zvonko Šimunović, Dalibor Šolaja, Darko Šprihal, Martin Štefanec, Mario Švegović, Berislav Treščec, Domagoj Treščec, Karlo Treščec, Biljana Uzelac, Branko Uzelac, Milenko Uzelac, Stevan Uzelac, Danijel Vrabac, Ivana Vrabac, Ma-

rijan Vrabac, Mirko Vrabac, Stjepan Vrabac, Vlatko Vrabac, Vedran Vukobradić, Veronika Vukobradić, Damir Žegerc, Dora Žegerc, Mirko Žegerc, Vana Žegerc.


122

1950. DVD Galovac Osnivači iz 1950. godine –

slijeva na desno: čuče: Nedeljko Komlenac, Nikola Devetak, Stanko Kopić, Mato Lazarin, Franjo Štrgl. srednji red: Ivan Kovačević, Dragutin Mihaci, Đuro Bokan, (nepoznati), Slavko Hunjet, Josip Ivković, Stjepan Gal, Josip Zrinić, gornji red: Mile Pavičić, Dimitrije Kesić, Boško Kosanović, Ivan Tomac, Đuro Mihaci, Luka Vuković, Franjo Mihaci, Antun Kiš,


O

snovano je 1950. godine. Nekih posebnih tragova, kažu nam u Društvu nemaju. Zapisnici, dokumenti jednostavno su nestali, nema ničega. U izmjenama rukovodstva pa i društvenim svađama, jednostavno trpjela je povijest. Osnivači su bili seljani, njih dvadesetak. Bili su to: Slavko Hunjet, Ivan Kovačević, Mato Lazarin, Đuro Mihaci, Antun Kiš, Ivan Tomac, Đuro Bokan, Ivan Šerepac, Franjo Mihaci, Dragutin Mihaci, Mile Pavičić, Josip Ivković, Stjepan Gal, Josip Zrinić, Boško Kosanović, Dimitrije

123 Kesić, Luka Vuković, Nedeljko Komlenac, Nikola Devetak, Stanko Kopić, Franjo Štegl. Danas je jedini živ Mato Lazarin. Mato se baš i ne sjeća detalja. Jedino kaže da su išli Društvo osnovati, radi obrane svojih kuća i zgrada, te ljetine, a i u okolnim selima već se razvijalo vatrogastvo. Požara nije bilo puno, ali zlu ne trebalo, trebali smo se organizirati. Sjeća se Mato jednog požara, bilo je više onih koji su gledali nas par koji smo gasili, dok ja nisam pol-

S ispita za strojara u Zagrebu


124

Vatrogasna proslava u Galovcu udio i sve rastjerao rekavši im da se primaju kanti i vode. Nakon osnivanja godinu kasnije već je dio vatrogasaca išao na tečaj za vatrogastvo. Išlo se i u Zagreb polagati za strojara. Prvi predsjednik je bio Slavko Hunjet, a komandir Mato Lazarin. Oprema u početku nije postojala, šprica je kasnije došla, nabavlja ju predsjednik Hunjet. Danas nakon šezdeset i kusur godina galovački vatrogasci su neka druga priča. Imaju dom, spremište, kamion cisternu. Broj članova je došao do brojke 82. Redovito se školuju,

tako da je prošle godine petoro članova ovog vatrogasnog društva završilo obuku i steklo zvanje vatrogasac, zatim trojica zvanje strojara, te trojica za rad s dišnim spravama. Od važnijih postignuća smatraju kupovinu vatrogasne cisterne, uz pomoć Ministarstva financija, te nešto od donatora. Nabavljena su i radna te svečana odijela za nekolicinu članova. Razvija se suradnja s okolnim vatrogasnim društvima, tako postoje kontakti s vatrogascima iz Velike Trnovitice, Stare Ploščice, susjednog Brezovca. Suradnja s najmlađima je također razvijena, tako da su osnovci udruženi u Udrugu mladih Galovac


125 česti i rado viđeni gosti kod vatrogasaca, a i vatrogasci u njihovoj školi.

Mato Lazarin, Slavko Hunjet , Boško Kosanović, Đuro Mihaci


126

(desno) Kod novonabavljene traktorske cisterne: Mato Lazarin, Silvestar Vresk, Vlado Padović, Željko Ferenčić, Josip Friščić. Kamionska cisterna, ponos vatrogasaca iz Galovca

Upravni odbor: Marijan Kovačević (predsjednik), Zlatko Birt (zamjenik predsjednika), Ivan Markesina ( zapovjednik), Marin Pašalić (zamjenik zapovjednika), Nevena Kovačević (tajnica), Goran Kašić (voditelj mladeži), te Slobodan Budimir, Željko Hunjet, Zlatko Ivković kao članovi.


Članovi Zapovjedništva: Danko Jarić, Mateo Papoči, Kristijan Školnik, Tomislav Vuković, Marko Farkaš.

127

Nadzorni odbor: Vid Bilić, Željko Lazarin, Dubravko Obradović. Popis članova DVD Galovac, 2012. godine Predrag Abdulaj, Vid Belinić, Zlatko Birt, Vesna Budimir, Đuro Bartolčić, Slobodan Budimir, Mario Bokan, Milan Cuvaj, Slavko Čižic, Mile Devetak, Ivan Dragan, Ankica Dvoržak-Friščić, Marko Farkaš, Petra Farkaš, Kristijan Friščić, Stjepan Gal, Ana-Marija Gračanac, Željko Hunjet, Siniša Hećimović, Zlatko Ivković, Ruža Ivković, Ivan Ivanuš, Branimir Juretić, Danko Jarić, Mile Katalinić, Nikola Katalinić, Stjepan Kovač, Ivan Kovač, Marijan Kovačević, Barica kovačević, Nevena Kovačević, Maro Kranjec, Ivica Kuček, Nenad Kuček, Đuro Kudumija, Ivan Krsnik, Goran Kašić, Dejan Kovačić, Andrea Kovačević, Josip Kovarik, Željko Lazarin, Marko Lakota, Ivan Markesina,

Prvi predsjednik Slavko Hunjet (u bijeloj odori)

I u nogometnoj ekipi je bilo vatrogasaca

Miroslav Mihac, Dušan Ognjanac, Marijan Papoči, Domagoj Papoči, Leonardo Papoči, Mateo Papoči, Marin Pašalić, Marijan Padović, Miroslav Senić, Željko Supi, Ivica Stanjek, Slavko Šarić, Nena Šarić, Stjepan Školnik, Kristijan Školnik, Valentina Školnik, Dragutin Švenda, Siniša Štegl, Silvestar Vresk, Marija Vresk, Mirko Vresk, Goran Vresk, Valentino Vinković, Tomislav Vuković, Darko Zrinić, Vedran Kranjčec, Željko Ferenčić, Boško Kosanović ml., Dubravko Obradović, Radomir Zdunajić, Boško Kosanović st., Kristina Školnik, Jasna Kosanović, Bruno Stanjek, Milan Budimir, Milan Perković, Luka Perković, Tomislav Bešvir, Tomica Kranjec.


128

M

DVD Stančići 4. studenoga1950.

alo selo Stančići, u svojoj je povijesti najviše imalo oko 200 stanovnika, a bili su veliko Društvo. Nekad je skoro svaka kuća imala vatrogasca. Danas selo broji nešto puno manje od sto duša, pa se to odražava i na rad vatrogasaca. Društvo malo stagnira u radu, ali pamte i blistave trenutke. Pođimo redom. Dobrovoljno vatrogasno društvo u Stančićima osnovano je 4. studenoga 1950. godine. Osnivači su bili Jakić Branko, Budanec Stevo, Mudri Mirko, Miletić Slavko, Đurasek Josip, Maurović Tomo, Borovac, Josip, Šešić Tomo, Bobovac Đuro, Borovec Rok, Crnjaković Ivan, Grković Jovo,


Miletić Anton, Pernar Stevo, Petric Mato, Budanec Franjo, Crnjaković Mijo. Sada jedini preživjeli od ove nabrojane gospode Stevo Budanec rođen 1927. godine, prisjeća se: Bilo je to neko drugo vrijeme, bili smo tada s puno više volje nego ovi mladi danas, nismo imali ništa osim kanti, nešto vode i puno volje. Jedan od glavnih organizatora društva bio je

129 Martin Vukota. Komandir nam je bio Jurković iz Prgomelja. Polagao sam za vatrogasca 1956. Prvi požar na kojem smo sudjelovali bio je upravo kod spomenutog Martina Vukote u Šiptarima, zapalio se štagalj. Od tih godina glavna su snaga u selu

Branko Borovac, .......Vlajnić, Pero Todorović, Ferdo Lovrić, Stevo Budanec, Tomo Matak


130 Kasnije vatrogasci iz Stančića, kupuju špricu, koju radi bravar Kralj iz Bjelovara, montirao je pumpu na motor DKW. Rade s tim strojem desetak godina i onda dolazi „Savica“ za ono vrijeme stroj za pet. Obilazili su u ta vremena sve seljane za vrijeme žetve, išli su u pratnji dreša (tako su zvali stroj za vršenje žita). Znalo se dogoditi dosta nepravilnosti, na koje su upozoravali. Može se reći da je i tada preventiva bila glavna u borbi protiv vatre. Kasnije dolazi od željeznice stroj Rosenbauer, sredili su to, kaže Stevo Stjepan Dijanović i Ivo Rep. Radi se spremište i kad je došlo vrijeme nabavljena je i cisterna. Dobivena je kao nagrada za četrdeset godina postojanja. Novce nismo dobivali kao ovi danas, radili smo zabave i tako zarađivali, čak i prodavali vino i kad nije bilo zabava, sjeća se Budaneci. Nismo imali žensko odjeljenje ali žene su bile aktivne. To su nebrojeno puta dokazale da su i dobre domaćice i još bolje kuharice, a i lijepo plešu. Bez žena ni jedna akcija ne bi bila uspješna. Nekad se radilo i pjevalo, danas se znadu vatrogasci i posvađati. Jedna od uspjelijih akcija je izgradnja vatrogasnog spremišta-garaže. Od ideje do realizacije prošlo je pola godine, i vatrogasci su dobili prekrasno spremište za svoju traktorsku cisternu i ostalu opremu. Godina je 2006. , svečanom otvorenju nazočili su predstavnici Vatrogasne zajednice Grada Bjelovara, članovi susjednih Dobrovoljnih vatrogasnih društava Prgomelje, Rajić i Breza, te predstavnici sponzora tvrtke Vema promet, vlasništvo obitelji Njegovac. Vatrogasna zajednica Grada

Bjelovara investirala je u taj objekt 65000 kuna, čija se vrijednost na kraju procjenjuje na više od 100 000 kuna. Velečasni Lovro Hadrović i Krunoslav Detić posvetili su ovo zdanje, a svečanim rezanjem vrpce svečano ga je otvorio najstariji vatrogasac, najstariji član Stevo Budanec. Stevo je bio to treba reći i zapovjednik Društva više od dvadeset godina, od 1975. do 1997. Danas u Društvu ima dosta mladih, još neiskusnih, ali dečki su to koji vole vatrogastvo i zadržat će vatrogasnu tradiciju u ovom selu. Problema ima, kažu gdje ih nema. Zato i jesmo tu da ih rješavamo.


131 Upravni odbor Stančići Božo Lovrić, Marko Lovrić, Milutin Vlajnić, Stevo Matak, Drago Matak.Dražen Borovac Članovi: Stevo Matak, Dražen Matak, Alen Majerić, Božo Lovrić, Hrvoje Lovrić, Marko Lovrić, Siniša Matak, Mario Matak, Mario Doktorić, Milutin Vlajnić, Nikola Vlajnić, Antonio Đurasek, Dražen Borovec, Mirko Jurković, Mihael Veg, Drago Matak, Dragutin Majerić, Nikola Budanjec, Mirko Matak, Stjepan Doktorić, Božo Vlajnić, Antun Đurasek, Jovo Popović, Zoran Popović, Ivica Vlajnić, Slobodan Popović Veterani: Tomo Matak, Branko Borovec Počasni članovi: Ferdo Lovrić, Stevo Budanec, Stjepan Njegovac, Vlatko Njegovac.


132

DVD Nove Plavnice i Križevačka cesta 2. veljače 1951.


O

133

snovani na Svijećnicu, tada je to bio datum 7. veljače 1951. godine. Te davne 1951. godine točnije 2. veljače nekolicina žitelja okupila se s namjerom da se dogovore i osnuju vatrogasno društvo. U pozivu na osnivačku skupštinu koja je sazvana za 7. veljače rečeno je da bi bio dobro osnovati jedan operativni vod, vatrogasni i sanitetski odjel koji bi izravno potpao pod rukovodstvo DVD-a Bjelovar kao sastavni dio društva. Sljedeći list u knjizi zapisnika nosi naslov: Zapisnik s osnivačkog sastanka DVD Hrgovljani, Križevačka cesta i Nove Plavnice Za komandira odjeljenja Hrgovljani imenovan je sastavljen 7. veljače u prostorijama Češkog doma. Emil Milivojević, zamjenik mu je Franjo Vlahović. Na tom je sastanku za komandira voda izabran Jakob Mišir, a za njegovog zamjenika Antun Drkula. Komandir za Križevačku cestu i Nove Plavnice je Vjekoslav Kašić, zamjenik Vlado Fridl. Sanitetski odjel vodi Marija Fridl. Nije bilo puno pitanja na tom osnivačkom sastanku, jedino je Emil Milivojević odmah zapitao, kad će se nabaviti sirena za uzbunjivanja, zatim zaštitna odjeća i oprema i gdje će se osigurati voda za gašenje ako dođe do požara i intervencije. Na sljedećem sastanku dogovoreno je da se odredi Stjepan Vukašinović, Mirko Vukašinović, darko Bili, Mihael Čukljaš, Ivica Mezborno mjesto u sarek, Jovo Labinjan, (... ..), Krešo Bili, Vladimir Pleskalt, Stjepan Lovreković. slučaju požara,


134 zatim su pozvani svi koji se žele upisati pohađati kurs za vatrogasca da se jave. Posebno je gledajući kasnije debelim podcrtavana točka dnevnog reda – Organizacija zabave. Jedno vrijeme Društvo je radilo i disalo punim plućima. Onda kao i u mnogim drugim situacijama dolazi do zatišja, to traje i traje, godine prolaze. Znalo se dogoditi da nije bilo dovoljno članova za tijela Skupštine, da je gostiju bilo više nego domaćina. Danas je to neka druga priča. Radi se i pjeva, ne na zabavama nego na povratku kući s medaljama i peharima. Danas ovo Društvo ima više pehara nego članova. Skupštine su jedne od najbrojnijih, puno domaćina, ali i gostiju o iz mnogobrojnih društava. Društvo u Novim Plavnicama i Križevačkoj cesti broji više od sto članova, ali i u vitrinama ima dosta više od sto pehara. Jedno je od najaktivnijih kada je riječ o radu s djecom i mladeži. Natjecateljske ekipe došle su do vrha i na državnim prvenstvima. Sjetimo se Makarske, Šibenika. U tom radu i prevelikoj želji došlo je i do neželjenih situacija, čitaj diskvalifikacija, ali sve je to dio želje za što boljim rezultatima. Sve u svemu DVD Nove Plavnice i Križevačka cesta ogledni

su primjerak dobrog rad s mladima, oni za svoju budućnost ne moraju brinuti, mada recimo i to, veći dio djece kad odraste odlazi i nalazi neki drugi interes. Mihael Čukljaš – jedan od najstarijih se prisjeća da su počeli s agregatom „Jadran“. Kasnije dolazi cisterna, spremište je bio u domu Seljačke sloge . U tom se domu odigravao sav život. Imali su i grupu žena. Radilo se tada dobro, vatrogasci Novih Plavnica bili su u sklopu DVD-a Bjelovar. Sreća je požara nije bilo puno. Pripremali su se na vježbama, a veselili na brojnim zabavama. Od stare garde treba spomenuti


135 još Lovrekovića, Fridla, Vukašinovića, Maletića. Ivan Ravenščak – predsjednik je bio u četiri mandata, sada je počasni predsjednik, priča – Primio sam Društvo kojega gotova da i nije bilo. Bilo nas je slovom i brojkom šesnaest članova, jedan stariji od drugog. Korak po korak sve se mijenjalo, uspjeli smo animirati veći broj mještana da se priključe Društvu. Posebno su pristizali mladi. Mladost je donijela živost i život. Treba iz tog mog vremena spomenuti posebno, na žalost nedavno preminulog Vladu Kalamizu, koji je ponio lavovski dio posla u radu s najmlađima. Dragica Tuković, predsjednica drugi mandat, zadovoljna je radom svojih članova. Ponosna je što je prva žena predsjednica jednog DVD-a u ovom kraju. I to ne kakvog, jednog od najjačih i najaktivnijih. Sve se radi timski, pa su i rezultati vidljivi. Događa se jedna lijepa priča, sada smo svi kao jedna velika obitelj. Neka tako i ostane, mi koji smo odgovorni za rad Društva, trebamo stvarati uvjete a na mladima je ostalo. Izgrađen je, mada ne još sto posto

dovršen, vatrogasni dom, oprema je kompletirana i nema problema ni kada dođe do intervencija bilo koje vrste. Sve to ne bi bilo moguće bez Tomislava, Ranka, Štefa, Dragice. Nekad su počeli kao obični vatrogasci danas su dočasnici, časnici.


136

UPRAVNI ODBOR: Dragica Tuković-predsjednica Ranko Puača-zamjenik predsjednice Tomislav Sušilović-zapovjednik Bojan Puača-zamjenik zapovjednika Dragica Mišić-tajnica Antonio Mišić-član Ivan Palata-član NADZORNI ODBOR: Stevo Sedlar-predsjednik, Ivan Ravenščakčlan, Igor Hrpalo-član ZAPOVJEDNIŠTVO: Tomislav Sušilović-zapovjednik Bojan Puača-zamjenik zapovjednika Ivan Mišić-član


137 PODMLADAK Božičković Emanuel Valjak Mihael Plaskalt Mateo Šilarić Matea Kozić Klara Zlojić Marija Cvjetojević Ines Ćwik Antonia Brčin Dominik Kozić Petra Marušić Lucija Bilić Enriko

MLADEŽ: Brčin Patricia Radmanić Ellwis Pleskalt Karlo Sukreški Matija Vinković Martina Bilić Laura Serdarušić Krešimir Marušić Luka Čepo Klara Šarić Filip Tuković Matej Burek Mario Pušić Mate Sever Mišo Pavo Josip Kukić Marela Čepo Antonija Pikivača Anamarija Zloić Katarina Pleskalt Marin

Burek Mateo Božičković Mihael Habek Maja Šarić Jakov Pavo Marko POMAŽUĆI: Božičković Branislav Božičković Sanela Sukreški Željko Kudernovski Dalila Sedlar Vesna Habek Goran Kostelac Vera Purgarić Ivan Turković Alen Matijak Željka Sušilović Miro Šostar Franjo Sušilović Vesna Tuković Damir Despot Darko POČASNI: Fištrović Dalibor Šarić Jozo IZVRŠNI: Benić Matija Tuković Dragoca Kostelac Kristina Sedlar Stevo Gavenda Zdenko Ravenščak Ivan

Čepo Anamarija Pikivača Stevo OPERATIVNI: Mišić Dragica Mišić Tea Mišić Ivan Paun Josip Hrpalo Igor Mišić Antonio Palata Ivan Puača Ranko Puača Bojan Sušilović Tomislav PRIČUVNI: Pikivača Patrik Tuković Tajana

Cikač Danijela Cikač Goran Rukavina Petar Patrik Sedlar Monika Sabljić Petar Leko Franjo Tuković Ivan Kostelac Antun Jetelina Ivan Pavić Petra Matijak Antonio Kasalo Marko Ravenščak Ljudevit VETERANI: Rep Ivan Čukljaš Milan


138 S većine kupova i ostalih natjecanja iťlo se kući s peharima i medaljama


139


140

DVD Prespa 1952.

O

snivači Društva vatrogasaca iz Prespe bili su davne 1952. godine: Jandro Barbir, Pavle Nađ, Đuran Josip, Smešnjak Miško ,Glavak Đuro, Dukić Antun, Marseo Ivan, Glogovac Janko, Lalić Nikola, Mrak Josip, Kočiš Stevo, Hodić Stevo, Hršak August, Stanek Franjo i Ratkovac Marko. Prvu vatrogasnu ručnu špricu, koju su vukli konji, vatrogasci su kupili od Šingerberger Đure iz Bjelovara. Do novaca za špricu je trebalo nekako doći, obzirom da tadašnja vlast nije davala nikakvu pomoć. Odlučili su posaditi i prodati cikoriju. Zemlju im je poklonila Erža Zakuća. Okopavanje i berbu su obavljali svi vatrogasci i njihove obitelji. Skupljeno je dovoljno sredstava i šprica se našla u Prespi. Bilo je požara ali se djelovalo i preventivno najviše pri vršidbi žita. Svaki dan u vrijeme vršidbe zadužen je bio jedan član da obiđe vršalice u susjednim selima koja nisu imala vatrogasno društvo, te je o tome morao napisati zapisnik. Uz svaku vršalicu morala je

biti spremna bačva vode i barem dvije brentače. Bilo je to i lijepo iskustvo za svakog člana jer se kod vršenja žita uvijek našlo lijepih djevojaka koje su nosile pljevu. Neki se nisu dali kući, a nekad se čekalo na red od velikog interesa. Prvo usavršavanje za vatrogasce su članovi društva obavili u školi u Cigleni. Tko je htio ići za tadašnjeg vatrogasnog podoficira, morao je ići u grad gdje se u prostorima današnje Adrije odvijala obuka vrlo slična onoj vojnoj. Trajala je mjesec dana i sve te dane su polaznici tamo čak i spavali, nisu išli kućama. Posebni događaji su bili izlasci na javne vježbe gdje se išlo s konjima i to je bio ponos svakog vatrogasca. Javne vježbe su se odvijale u okolnim mjestima kao što su Ciglena, Međurača, Dautan, Severin, itd. Sastanci i skupovi DVD-a Prespa u to vrijeme su se odvijali u starom (koji je tada naravno bio novi) seoskom domu koji je sagrađen 1948, godine. Prvi zapovjednik društva bio je Josip Mrak, a predsjednik je bio Jandro Barbir dok je ulogu tajnika prihvaOsnivači društva iz 1952. Janko Glogovac – lijevo (s brkovima) i Josip Mrak (desno) – Josip Mrak je bio prvi zapovjednik društva (on je otac današnjeg predsjednika Stjepan Mraka).


141 tio Pavle Nađ. Pošto tada društva nisu bila povezana u Zajednicu kao danas nije ni bilo nikakvog financiranja, pa su vatrogasci redovito organizirali vatrogasne zabave koje su bile izuzetno dobro posjećene, pa se na taj način nešto i zaradilo. Prihod od tih zabava je bio dosta dobar pa su čak vatrogasci pomagali Mjesnom odboru i ponekim sumještanima kojima bi se dogodila neka velika nesreća. Ali, bilo je restrikcija - tadašnja vlast dozvolila je vatrogascima samo četiri zabave godišnje. Tradicionalna je bila zabava na fašnik koja se

održavala svake godine. Ona je bila specifična po tome jer se na njoj čitao tzv. „Kerempuv“. To je bila zbirka smiješnih događaja u selu koji su se zbili u prethodnoj godini. Da bi stvar bila bolja, cijeli tekst je bio u rimi, a osmišljavali su ga sami vatrogasci, na šaljiv način opisujući svoje sumještane. Mnogo godina tekstove je pisao Đuro Ožegović u suradnji sa ostalim članovima društva, a uvjet je bio da su znali sve tračeve sela. Nikome nije bilo ugodno naći se u toj zbirci događaja. Čak je zbog jednog

1958 godina Sjede slijeva : Jandro Barbir, ………………….., Joža Hajić, Mirko Jakob, Stevo Lalić, Miško Smešnjak - Stoje: Josip Popović, Đuro Glavak, Vlajko Glavak, Nikola Zrnić, August Hršak, Đuro Ožegović, Josip Đuran, Stevo Kočiš, ……………….


142

Prva vatrogasna šprica kupljena 1952. god. teksta Đuro završio i na sudu jer se u „Kerempuvu“ našalio na račun jedne mještanke koja je prethodne godine na tomboli, očekujući kolač ili neku drugu vrijednu nagradu, dobila fino istokareni drveni kotur u obliku torte. Tek kad je došla doma shvatila je da je elegantno nasamarena od vatrogasaca, pa je to naravno bio odličan povod da se nađe u probranoj zbirci seoskih tračeva. Nisu se zabave održavale samo u seoskom domu, nego i u tzv. „Šumi kod spomenika“ (to je područje na putu od Maglenče prema Šandrovcu). Svake godine je jedan od tri DVD-a iz vatrogasnog sektora imao pravo tamo održati zabavu, pa je tako Prespa održavala jedne godine, Ciglena iduće godine pa Tomaš i tako redom. Kako su godine prolazile rukovodstvo se mijenjalo da bi 80-ih godina vodstvo društva preuzeli: Jakob Mirko kao zapovjednik, Đuro Ožegović predsjednik

i Mrak Stjepan tajnik. Tijekom 90-ih godina društvo nije imalo značajnih aktivnosti. Zbog lošeg stanja seoskog doma koji je prijetio urušavanjem, sastanci su se odvijali u današnjem prostoru gostionice DAX koji je nekada bio u vlasništvu poduzeća 5. Maj iz Bjelovara. Krajem 90-ih srušen je stari seoski dom i tada se već rodila ideja o izgradnji novog Vatrogasnog doma i spremišta, što se na svu sreću kasnije i obistinilo. 2001. godine DVD je bio domaćin Izborne skupštine VZG Bjelovara. Kako tada nisu u Prespi imali vatrogasni dom, prostor je ustupio DVD Velika Ciglena. To je na žalost bila zadnja aktivnost tadašnjeg zapovjednika gosp. Mirka Jakoba koji je te godine i preminuo. Oni koji su ga poznavali znali su da je bio iskreni zaljubljenik u vatrogastvo. Nakon njegove smrti sljedeće dvije godine su bile vrlo teške za društvo. Nije bilo nikakvih značajnih aktivnosti u društvu i prijetilo mu je gašenje. Na inicijativu najaktivnih članova, te u suradnji sa VZG Bjelovara 2002. godine vatrogasciu Prespe se „bude“ i postaju operativno sposobni, tj. dobili su polovnu traktorsku vatrogasnu cisternu od VZG Bjelovara i potrebnu zaštitnu opremu (kacige, opasače i kombinezone): Nije dugo trebalo čekati da ta oprema, zatreba već te iste godine imaju intervenciju u selu. Nemajući spremište za cisternu


143 cisterna je bila parkirana u dvorištu kod tadašnjeg zapovjednika Tomislava Lalića, a preko zime je bila u garaži kod obitelji Basta. Dolaskom cisterne i angažmanom preostale aktivne jezgre te uz pomoć VZG Bjelovara situacija je postajala sve bolja te 2003. obavljaju neophodne zakonske zahtjeve, a to je otvaranje žiro računa te upis potrebnih podataka u registar udruga Republike Hrvatske. Krenulo se u oštro lobiranje za izgradnjom vatrogasnog doma gdje je veliki doprinos dao ondašnji predsjednik Mjesnog odbora Đuro Ožegović. Na izvanrednoj izbornoj skupštini 2003. za zapovjednika je izabran Tomislav Lalić, predsjednik je postao Stjepan Mrak, a za tajnika je imenovan Marijan Mužar. U ljeto iste godine gosp. Đuro Ožegović je darovao dio svojeg dvorišta DVD-u Prespa kako bi se tamo izgradilo vatrogasno spremište. 2004. godine je ideja o izgradnji doma konačno dobila zeleno svjetlo od gradskih vlasti, te su pred-

sjednik Mrak i dopredsjednik Ožegović, uz pomoć prijatelja iz VZG Bjelovara krenuli u prikupljanje potrebne dokumentacije. Konačno je 2005. godine krenula izgradnja ovoga vatrogasnog doma koja je financirana od strane grada Bjelovara i VZG Bjelovara. Te godine su bile i dvije vatrogasne intervencije. Krajem 2005. godine je dom izgrađen te u veljači 2006. godine održava se redovna Skupština DVD-a Presa u novom domu. Početkom 2006. Godine, a sukladno zakonskim propisima da svako Društvo mora imati desetinu operativno sposobnih i liječnički pregledanih vatrogasaca šalju na osposobljavanje za zvanje vatrogasac osam članova, koje su isti i uspješno položili Krajem 2006. godine u Društvu je obavljen inspekcijski nadzor od strane inspektora za vatrogastvo područnog ureda za zaštitu i spašavanje Bjelovar pri čemu nisu pronađene nepravilnosti. 2007. godine počinje aktivan rad sa djecom. Voditelj tog programa je postao tadašnji dozapovjednik Goran Krpan „Čađo“. On je u svibnju te godine vodio jedno natjecateljsko odjeljenje djece na susret prijateljstva vatrogasne djece naše županije koje se održalo u Siraču. To je bio važan događaj jer su se djeca prvi put pojavila na nekom natjecanju i odmah su to zavoljela. Iste godine su na natjecanju VZG Bjelovara djeca muška osvojila su drugo mjesto te su predstavljali VZG na županijskom natjecanju u Kukavici. Rad sa djecom je povezao i ostale članove društva te se može reći da je od te


144

uplatnica ZAMP iz 1960. god. – dokaz da su se davne 1960. organizirale zabave i da se i onda morao plaćati ZAMP.

godine društvo počelo znatno napredovati, a što je najvažnije, djeca su iskazivali sve veći interes za pristupanje k natjecateljskim ekipama. Rezultat toga je da danas ima tri odjeljenja djece i jedno odjeljenje mladeži koji se aktivno pripremaju za predstojeće natjecanje VZG Bjelovara. 2007. godine su četiri člana uspješno položila klasu

i postali su vatrogasci I klase, a tri člana su uspješno završili obuku te su postali vatrogasci. U travnju 2008. godine počinju radovi na izgradnji spremišta. Dvojica članova su uspješno položili ispit za zvanje vatrogasca. Iste smo godine domaćini tehničkog zbora vatrogasne zajednice, bili su vatrogasci iz ovog mjesta.. Može se reći da je i 2008. bila značajna za društvo jer u jesen, uz financijsku pomoć VZG Bjelovara, završavaju grube građevinske radove na spremištu, te ugrađuju vrata koja je donirala također VZG Bjelovara, pa je spremište odmah postalo spremno da se u njega parkira cisterna. 2009. godine održana je Izborna skupštinu pri čemu je došlo do nekih kadrovskih promjena. Naime, zbog zdravstvenih problema tadašnji zapovjednik Tomislav Lalić i dozapovjednik Krpan Goran nisu mogli nastaviti obavljati te dužnosti pa je zapovjednik postao Boško Horvat, a dozapovjednik Dalibor Kos.. Predsjednik je i dalje ostao Stjepan Mra, dopredsjednik Đuro Ožegović, a tajnik Marijan Mužar. Za strojara je odabran Stevo Lalić, a za blagajnika Ivan Lebinac. Valja istaknuti da je te 2009. godine na natjecanju VZG Bjelovara Prespa sudjelovala s tri ekipe, i to s muškom i ženskom ekipom djece i jednom ek-


ipom odraslih na vježbi s vatrogasnom cisternom. Djeca su bila vrlo uspješna (djevojčice su bile 2. a dječaci 7.) dok se odrasli nisu baš iskazali te zauzeli 19. mjesto. Djevojčice su iste godine bile na natjecanju u Čazmi gdje su ostvarile odlično 5. mjesto u konkurenciji od oko 40-ak ekipa iz 5 županija. To je bio odličan uvod za predstojeće županijsko natjecanje koje se u listopadu održalo u Bjelovaru gdje su djevojčice ostvarile 3. mjesto. 2009. godinu je završena na najljepši mogući način, a to je da je u potpunosti završena izgradnja spremišta. 2010. godina počinje s prvom intervencijom uopće na području VZG Bjelovara – požar je izbio 2. siječnja 2010. na kući u kojoj živi Ivan Barić. Nakon požara mu je društvo pomoglo na način da su prikupljali pomoć kroz selo i na taj način mu olakšali saniranje štete. Iste godine nastavlja se na osposobljavanju članova za vatrogasca pa tako četiri člana

145

uspješno završavaju obuku i postaju vatrogasci. U veljači organizirana je vatrogasna maškarada kao nastavak lijepe tradicije starih vatrogasaca koji su održavali svoje zabave na fašenjak.. 2010. godine djevojčice, kao rezultat intenzivnog dvogodišnjeg rada „našeg Čađe“, osvajaju prvo mjesto na natjecanju VZG Bjelovara, a dječaci su bili odlični treći. Iste godine djevojčice osvajaju četvrto mjesto na jakom natjecanju u Koprivnici, drugo mjesto na susretu vatrogasne djece naše županije održanom u Velikom Grđevcu, te četvrto mjesto na vrlo jakom natjecanju u Čazmi. Te godine imaju vatrogasci Prespe veliku intervenciju prilikom požara sjenika obitelji Pešić, naime intervencija je trajala skoro 24 sata. Jedan član te godine uspješno završava obuku za gašenje šumskih požara. U Tomašu sudjeluju odrasli članovi na njihovoj Tomašijadi. 2011. godine, dva člana završavaju


146 osposobljavanje za zvanje vatrogasnog dočasnika. Održava se već tradicionalna maškarada. Ta je godina bila jako „bogata“ požarima. Odrađeno je pet čak intervencija, od čega su tri bile požari otvorenog prostora. Na žalost 2011. godinu su obilježile smrti dva istaknuta člana. Nakon teške bolesti umro je najstariji do tada živući član Đuro Glavak koji je ujedno bio i jedan od osnivača društva, te je tragično preminuo operativac Igor Meheš. Te godine ženska djeca osvajaju prvo mjesto na natjecanju VZG Bjelovara, dječaci su bili odlični drugi. Na to natjecanje Prespa izlazi prvi put s ekipom mladeži (uzrast 12-16 god.) i osvajaju treće mjesto. Nakon toga slijedi natjecanje u Ivanskoj gdje su djevojčice bile druge, a dječaci deseti. U toku ljeta slijede još tri natjecanja, i to u Popovači, Velikoj Trnovitici i Čazmi.

Upravni odbor: Stjepan Mrak (predsjednik), Goran Krpan (zamjenik predsjednika), Marin Fusić (zapovjednik), Dalibor Kos (zamjenik zapovjednika), Marijan Mužar (tajnik), Stjepan Hršak (blagajnik), Boško Horvat (član) Zapovjedništvo: Marin Fusić (zapovjednik), Dalibor Kos (zamjenik), Stevo Lalić (spremištar). Nadzorni odbor: Josip Jandroković (predsjednik), Đuro Ožegović, Tomislav Lalić (članovi). Dane Babić, Ivan Barić, Goran Basta, Milić Basta, Predrag Belinić, Dalibor Burkovac. Mirko Debeljak, Marin Fusić, Slavko Gašparuš, Ivica Gašparuš, Andrija Glavak, Branko Gračanac, Željko Grbačić, Đuro Grbaš, Željko Grbaš, Andrija Hodić, Boško Horvat, Stjepan Hršak, Stevo Ivanovi, Josip Jandroković, Dalibor Kos, Stevo Kovač, Marin Kranjčec, Damir Kraljić, Danijela Kraljić, Goran Krpan, Robi Krpan, Ivan Lalić, Josip Lalić, Marin Lalić, Stevo Lalić, Stjepan Lalić, Tomislav Lalić,


147 Željko Martinović, Mijo Marušić, Dražen Mihota, Goran Mondak, Josip Mondak, Stjepan Mrak, Marijan Mužar, Željko Nikić, Goran Ormanec, Đuro Ožegović, Krešimir Palej, Ivo Pešić, Mario Pešić, Ivan Piragić, Josip Posavec, Denis Ratkovac, Josip Ratkovac, Matija Ratkovac, Božidar Rehak, Ivan Smešnjak, Zoran Smešnjak, Josip Stanković, Ivan Stanković, Vlado Sukser, Stjepan Šepak, Alen Šestek, Antun Šestek, Tihomir Utješinović Mladež i djeca Alen Horvat, Antonio Fijačko, Dalija Kos, Ema Mužar, Iva Kovačić, Ivan Grbaš, Ivan Dukić, Ivan Mihael Gašparuš, Ivan Kraljić, Ivana Žanić, Ivana Marušić, Ivona Palej, Josip Rehak, Josip Jurešić, Josip Stjepanović, Josipa Ratkovac, Katarina Marušić, Kristijan Ratkovac, Kristijan Odorčić, Lana Kos, Lorena Lalić, Lucija Španić, Marija Marušić, Mario Rogić, Mario Lalić, Marko Lalić,

Matea Krpan, Mihaela Kraljić, Mirna Mužar, Monika Palej, Petar Piragić, Tanja Samardžija, Tihana Utješinović.


148

DVD Velika Ciglena 26. lipnja 1952.

G

odina je 1952., nekoliko požara i strah za vlastitu imovinu potaknulo je nekoliko mladih entuzijasta u Velikoj Cigleni na osnutak vatrogasnog društva. Dana 29. Lipnja osnovan je DVD Velika Ciglena. Prvi su bili, tada mladi, tri Ivana, Kovačev koji postaje i prvi predsjednik, Šušnjarec, prvi tajnik i prvi komandir Jandroković također Ivan. Početak kao i svaki drugi, težak, pun nepoznanica. Bez oprema i sredstava, tražio se način kao najbrže to savladati, jedino je postojalo puno volje. Sastanci su se održavali u seoskoj patrolani i kućama članova. Dogovaralo se o održavanju raznih javnih skupova, čitaj zabava, gdje se zarađivao novac za vatrogasne aktivnosti. Za vrijeme vršidbe žita, sakupljalo se žito koje je također prodavano. Nakon par godina takvog rada Desno: Miško Mrak i Stjepan Malvić(dugogodišnji komandir) - godine su šezdesete


149 prikupljeno je sredstava pa je kupljena oprema. Bilo je to nešto cijevi i prvi motorni agregat „Savica“. Članstvo se povećalo, te je i rad imao veći značaj. Priređivana su natjecanja i javne vježbe. Tu aktivnost zamjećuje i tadašnji Vatrogasni savez i pripomaže u kupnji novog agregata „Rosenbauer“, te nešto opreme, bila je 1970. godina. Školuju se i mladi kadrovi, za zvanje vatrogasac. Te godine osniva se i odjeljenje pionira. Na prvom susretu pionirskih vatrogasnih odjeljenja održanom u Bjelovaru, 1986. godine, ekipa starijih pionira osvaja treće mjesto u disciplini gašenja požara „S“ aparatom. Najsvjetlije trenutke rezultata i rada DVD Velika Ciglena bilježi, 1986. 1972. godina: slijeva Stjepan Pećar, Ivan Frelih, -------------, Miro Malvić, Ivan Jandroković, Stjepan Janković, Ivan Janković. 1982. godina proslava 30. godišnjice


150 godine. Te godine na nakon ocjenjivanja društvo osvaja četvrto mjesto od ukupno ocijenjenih 73 dobrovoljna vatrogasna društva, s područja Vatrogasnog saveza općine Bjelovar, dok kao Odred koji čine Prespa, Tomaš i Ciglena zauzimaju treće mjesto, od 23 Odreda. Na susretu prijateljstva iste godine vatrogasci iz Ciglene osvajaju u gađanju zračnom puškom drugo mjesto. Početkom devedesetih godina i Domovinskog rata rad Društva u Cigleni stagnira. Po završetku Domovinskog rata opet rad društva postaje aktivniji i očituje se u tome što dovršavaju izgradnju vatrogasnog spremišta te nekih radova na društvenom domu. Aktivira se rad s mladeži i djecom, provode se preventivne mjera zaštite od požara.

Prema naputcima Vatrogasne zajednice Grada Bjelovara održavaju se i odrađuju sve aktivnosti iz program Zajednice. Danas Društvo broji više od sedamdeset članova, ima tu operativnih vatrogasaca te članova

društva, počasnih, djece i mladeži, ima i žena koje se sve više interesiraju za rad u ovakvoj organizaciji.


151

Proslava 30.godišnjice Pokazna vježba s novom opremom 60. godišnjca svečano je obilježena


152


153 Rukovodstvo 2013. godine Upravni odbor Davor Sabolović – predsjednik Nikola Jug – zamjenik predsjednika Ivan Rašan – zapovjednik Vinko Mrak – zamjenik zapovjednika Ivanka Sabolović – tajnica Nikola Topolovčan – blagajnik Ivica Tomašić – spremištar Nadzorni odbor Damir Sabolović - predsjednik Nenad Pintarić – član Đuro Šimunović - član ČLANOVI Mato Janković, Antonio Janković, Stjepan Janković, Zdravko Janković, Nikola Topolovčan, Marina Topolovčan, Damir Sabolović, Davor Sabolović, Ivanka Sabolović, Sanel Grabus, Ivan Rašan, Mato Petrković, Mirko Rašan, Stevo Janković, Antun Tomašić, Ivica Tomašić, Branka Tomašić, Mirko Malvić, Dražen Mehkek, Đuro Šimunović, Tomislav Ištvanić, Darko Kraljić, Mario Kraljić, Stjepan Mrak, Ivan Mrak, Stevo Korenić, Dominik Kraljić, Zdenko Kraljić, Vinko Mrak, Ivica Haić, Marko Šikutrić, Ivan Frelih, Kristijan Žalac, Mirko Filipec, Nikola Jug, Ivan Mrak, Marijan

Smešnjak, Nenad Pintarić, Nikolina Pintarić, Stevo Jandroković, Marko Jandroković, Zdenko Lalić, Ivan Jandroković, Mario Jandroković, Zvonko Ivkovčić, Stevo Šimunović, Mario Šimunović, Željko Petreković, Zlatko Predavec, Danijel Margetić, Valentina Pećar, Dijana Hebratović, Saša Danić, Marijan Dukuć, Josip Lončarević, Josip Česi, Matija Česi, Josip Mrak, Mato Lalić, Marija Jug. Počasni članovi Mirko Mrak, Silvestar Jug, Josip Pintarić Mladež Dario Pečar, Iva Kovačić, Maja Šimunović, Valentina Šimunović, Nikolina Ištvanić, Karla Sabolović, Ante Haić, Tomislav Haić, Valentino Žalac, Alen Horvat Djeca Mateo Sabolović, Petar Topolovčan, Viktorija Pintarić, Patricija Pintarić, Ivan Sabolović,Josip Topolovčan, Božidar Horvat, Nenad Potić, Stiven Potić.


154

DVD Novoseljani

neselje bila je osnovna škola, dva razreda . kasnije škola seli i prostor ostaje Mjesnom odboru i vatrogascima. Uvijek je bilo problema u Novoseljanima. Nekad je blizina grada koristila, a nekada i ne. Naime kada se kupovala oprema, radio stanice, pa cisterne rečeno je najprije onima koji su dalje, a kasnije vama kojima nije daleko. Naše kasnije nije došlo nikada, pričaju nam današnji vatrogasci. Zato i vatrogastvo u Novoseljanima nije nikada brzo napredovalo, čekalo je često u redu. Kupljema je nekad stara šprica koja i danas je na životu, mada neispravna.

1954.

U

Novoseljanima je 1954. osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo, a osnivači su bili: Milan Bećeheli, Branko Štrbac, Franjo Horaček, Adolf Kralik, Matija Pisarek, Antun Belak, Mirko Pažameta. Prvi predsjednik društva bio je Adolf Kralik, a zapovjednik Antun Belak. Kao i kod svih drugih trebalo je proći nekolko godina da se ozbiljnije krene. Ali požari nisu čekali. U Novoseljanima je gorjelo kod obitelji Čavarušić, pa zatim u obitelji Momčilović. Rađeno je spremište. U Sali koju sada koristi

Operativci sedamdesetih godina prošlog stoljeća


155 U svim tim nazovimo nedaćama Novoseljani su se znali zabavljati, zabave su bile dva i više puta mjesečno. Nadaleko su bile poznate zabave za svetog Iliju. Ako su išta voljeli, to su bile zabave. Dogovor je brzo napravljen, sve zapisano i za par dana eto zabave. Zapisano je u zapisniku: Sastanak je održan 9. kolovoza 1979. godine – u prisustvu 15 čalnova. Dnevni red je Javna vježba i zabavi. Svirci su Veseli Moslavci pogođeni za 250 000 dinara, dogovorio Željko Banić. Dolaze u 19 sati, data kapara od 20 000. Janjce siječe i prodaje Mato Pisarek. Peče Mirko Pažameta, a drva daju svi. Piće - Vino Plješivica 70 litara, voda mineralna 70 litara, pivo 400 boca, sokovi 200 boca, žestoko 5+2, kruh 10 kilograma, cigarete Opatija 20 kom, kobasice pet kilograma. Sol, senf, prašak za stoljnjake, ulje, pak papir pet araka. Ulaznine Boško Kralik, Branko Štrbac. Konobari Tomica Begić, Zdravko Jandroković, Veseljko Kurta. Za šank Darko Pisarek, za javni red i mir Boško Kralik, Branko Štrbac, Franjo Jura. Jedan od problema je što se novodoseljeni stanovnici u Novoseljanima nisu baš htjeli uključivati u nikakav rad na terenu, pa tako ni u vatrogasni. Članova nije bilo više nego danas, ali su bili aktivniji, svi su radili, danas manji dio šlepa većinu. Mladež je počela 1977. godine, bili su to Šanda, Ivanušec, Štrbac, Pisarek, Šporčić. Polagali smo za vatrogasce. Nekada su sastanci održavani po vatrogasnim kućama, najčešće kod Kralika. Vježbe su bile česte, nekad je netko znao zapaliti kup okovine i vatrogasci svi pod uzbunom na požar. Danas Društvo radi u boljimu vjetima, ali ima manje volje kod jednog većeg dijela vatrogasaca. Upitno je dali bi se ovako zabava mogla

1974. proslava 20 godišnjice

čuče: Mirko Pažameta. Matija Pisarek.Slobodan Štrbac, Ivan Kralik, Ivo Jura, stoje: Franjo Jura, Mile Begić, Mladen Ivanušec, Boško Kralik, Josip Šanda, Mile Šanda. organizirati. Ispunjavaju se obveze koje pred vatrogasce postavlja VZG Bjelovara. Odrađuju se Skupštine, inventure, obilježava Sveti Flori-


156


157 jan. Održava se manje od desetak sastanaka godišnje, nekad ih je bilo više samo radi zabava. Intervencija je nekoliko na godinu,

uglavnom su to požari na otvorenom prostoru. Društvo ima operativnu desetinu. Vatrogasna postrojba sastavljena od vatrogasaca iz nekoliko Društava sudjelovala je na Vatrogasnom izazovu Lipovljani – Novska 2012. Tamo su išli Vladimir Ježek ( DVD Novoseljani), Slavica Kranjec (DVD Nove Plavnice i Križevačka cesta), Ivan Kilić (DVD Bjelovar), Zdenko Lerenc (DVD Ždralovi), Mirko Rašan (DVD Velika Ciglena).

Društvom danas rukovode mlade snage: Ivica Jurković (predsjednik), Stjepan Žeđa (zamjenk predsjednika) Dušan Štrbac (zapovjednik), Tomislav Jurković (zamjenik zapovjednika), Vladimir Ježek (tajnik), Deni Strugarević (blagajnik) Broje 53 člana, od čega 24 s pravom glasa.


158


159 Članovi od 2009 godine do danas 2013 godine su Mile Katić, Stjepan Žeđa, Dragan Jura, Vladimir Ježek, Ivica Jurković, Dražen Markovinović, Antun Pašalić, Ivan Pašalić, Katarina Pašalić, Zoran Štrbac, Zorana Štrbac, Dušan Štrbac, Antonio Hanžek, Branimir Hanžek, Martina Hanžek, Nikola Cindrić, Filip Tirić, Ivan Tirić, Antonela Lovreković, Dratibi Dean Edward, Dratibi Denis John, Damir Margetić, Krunoslav Margetić, Matko Margetić, Ana Perković, Marinko Đorđević, Antun Đorđević, Franjo Đorđević, Luka Šaravanja, Deni Strugarević, Tomislav Juković, Drago Jurčević, Ivan Pospišil, Igor Bušek,Stjepan Đivić, Marija Ježek, Dominik Jurković 2009 godine stara ekipa: Ivan Ivanković, Stiven Malenovski, Marko Begić, Matija Pisarek, Mario Bosanac, Marijan Gibas, Jelena Bugarin, Marko Perković, Sabina Sapač, Dino Sapač, Mateo Burić, Matej Burić, Dino Magdić, Renata Nino Đurđević, Marko Jura, Monika Jura, Nella Trojak, Lucija Kurta, Iva Orlović, Antonio Gibas, Ivan Bogović, Marijan Lihvarček, Damir Tadić, Maja Martinović, Dalibor Katić, Dino Precehtjel,Vedran Pisarek, Luka Perković, Denis Šporčić, Filip Krešimir Šanda, Karlo Katić, Marinela Trešćec, Milorad Guralj, Goran Krajačić, Ana Vitez, Martina Markovinović, Krešimir Šanda, Dubravko Ježek, Zoran Peričić, Vedran Peričić, Mihael Peričić, Lana Vitez, Ana Ivanušec, Maja Šporčić, Članovi od 1998 godine do 2009 godine: Vedran Berak, Domagoj Beljan,Vedran Antolić, Marko Turkalj, Ivan Turkalj, Nikola Turkalj, Mario Švegović, Ivan Golubović, Stjepan Golubović, Stipan Tirić, Goran Bušek, Alen Jelinek, Dario Horaček, Ema Horaček, Krešimir Kovačević, Mari-

jan Beljan, Mile Sučić, Hrvoje Legradi, Ivan Kovač, Marko Kapostić, Renato Kapostić, Lana Vitez, Ana Ivanušec, Maja Šporčić, Đurđica Đurkija, Ivana Mraz, Marta Ljubičić, Jozo Čurić, Željka Ljubičić, Emina Tadić, Jasna Svetec, Sanja Grdinić, Ivana Sabljak, Zlatko Barišić, Vladimir Barišić, Nenad Repić, Mateo Gojak, Miroslav Bogović, Tomislav Cindrić Od osnutka do 1998 : Bećeheli Milan, Štrbac Branko, Horaček Franjo, Kralik Adolf, Pisarek Matija, Belak Antun, Pažameta Mirko, Marko Beljan, Željko Banić, Marijan Drmić,Tomica Begić,Pero Crnković, Milan Guralj, Milorad Guralj, Josip Horaček,Dražen Ivanušec, Mladen Ivanušec, Branko Kovač, Veseljko Kurta, Boško Kralik, Toni Kiternaš, Josip Kolenc, Stipe Renić, Franjo Jura, Slobodan Štrbac, Josip Šanda , Stjepan Šanda, Miroslav Šporčić, Pave Ljubičić, Darko Topolovac, Vjekoslav Topolovac, Ivan Valenteković, Slavko Peričić, Ivica Jura, Mišo Šola, Mirko Horaček, Jasenko Horaček, Jasenko Horaček, Darko Pisarek, Zdravko Zglavnik, Zdravko Jandroković, Darko Jandroković, Stipe Ljubičić, Jozo Crnković, Jozo Renić, Josip Miklić ,Miroslav Miklić, Branko Podaravec, Jozo Čavarušić, Branko Šola, Boško Kralik, Dušan Guralj, Antun Kiternaš, Vlado Šanda, Goran Posavec, Ivan Radoš, Dejan Kovačević, Đorđe Radaković, Branko Bosanac, Mladen Rožek, Ivan Ježek, Mirko Ježek,


160

D

DVD Breza 11. studenoga 1957.

obrovoljno vatrogasno društvo Breza osnovano je 11. studenoga 1957. godine. Osnivači društva bili su Slavko Jakovac i Pero Kuštrić. Društvu je tada pristupilo devet članova. Mnoge su godine od tada prošle i šestero ih je umrlo. Jedan od osnivača društva, Slavko Jakovac, je dugo godina bio zapovjednik društva i još i danas se voli prisjetiti toga vremena. U ono vrijeme nije bilo nadzora iz vatrogasnih zajednica kao ni financijske pomoći. Kako nisu imali financijska sredstva tako nisu imali ni puno opreme. Dobrovoljno vatrogasno društvo Rovišće darovalo im je malu ruču špricu s

opremom (usisne i tlačne cijevi). Šprica nije mogla baš uvijek povući vodu. Funkcioniralo je to ako je bunar bio pun vode, u protivnom je bilo problema sa dobavom vode. Sa ovom špricom uspješno su pogasili dva požara. Kasnije su dobili motornu prijenosnu pumpu koja je dugi niz godina bila u kvaru. Sada je u ispravnom stanju i dio je opreme DVD-a. Uz ovu pumpu društvo danas posjeduje i vatrogasnu cisternu s kojom izlaze na intervencije, redovito izvode pokaznu vježbu na tehničkom

S lijeva na desno, stoje: Stevo Šarko, Vlado Valenčić, Ivo Dardić, Josip Molnar, Mato Janješić, Marko Špoljarić, Pavao Malkoč, Slavko Jakovac. Čuče: Vlaso Jelić, Pero Kuštrić, Pavao Rošić


161 zboru Krajem 70-tih godina srušena je kasarna Filipović u Bjelovaru. Grad Bjelovar je tada odobrio selu Breza odvoz građevnog materijala koji bi im mogao poslužiti za izgradnju Društvenog doma. Tada su napravljeni temelji za dom na zemljištu koje je pripadalo DVD-u Breza. U društvu 80-tih godina dolazi do promjene rukovodstva. Stari, osnivači su se povukli sa dužnosti, ali uvijek su bili u pripomoći. Došla je nova generacija mladih ljudi Milan Špoljarić, Lovro Pršir, Slavko Jakokoji su nastavili gdje su prethodnici stali. Tada je vac, Janko Cvetko počela izgradnja doma. Društveni dom izgradili su VZG Bjelovara. Svake godine održavaju redovitu svi mještani zajedno, ali imali su i sponzore izvan sjednicu Skupštine na kojoj prezentiraju što su sela. Gradnja doma trajala je do 1985. godine. Od osamdesetih godina do danas izmijenilo se nekoliko tijekom godine radili. Ima tu svega, od malih radnih akcija do izlazaka na intervencije. Intervencije predsjednika društva, ali samo dva zapovjednika. su najčešće požari otvorenih prostora koje su do Zapovjednici su bili članovi sa najvišim zvanjima sada uspješno gasili. Sudjelovali su i u akciji Zelena u vatrogastvu (dočasnici I klase) Milivoj Esapović i Vlado Jakovac. Nakon izgradnje doma trebalo je iz- čistka pa malo uredili okoliš. Svake godine prisustraditi stolove i klupe. Ponovno su se skupili članovi vuju obilježavanju Dana vatrogastva. Na natjecanju sa vatrogasnom cisternom moglo ih se vidjeti, ali društva i ostali mještani te su zajedničkim radom na natjecanju djece i mladeži nikada do ove godine. 90-tih godina i to izradili. Ujedno su napravljeni i temelji za spremište. Tijekom devedesetih nastavilo U društvu su se pojavila nova, mlada lica koja žele i znaju raditi s djecom. Stariji su im to omogućili se sa osposobljavanjem i usavršavanjem kadrova te su počele pripreme za završetak spremišta i uređenje doma. Spremište je završeno 2000-te godine, a na dom je tada postavljena plastična stolarija. Financijsku pomoć za to dobili smo od VZG Bjelovara kada su dužnosnici bili Ivan Imbrišić, Milan Fučkor i Darko Despot. wDruštvo je imalo u to vrijeme uspona i padova no zajedničkim snagama pobijedili su padove. Uz VZG, pomoć je pristigla i od samog grada Bjelovara koji je asfaltirao prostor ispred doma, sanirao sanitarni čvor, napravi vodovod te uređuje prostor predviđen za vježbalište. Društvo ispunjava sve obveze prema Skupštine danas, u domu ima malo mjesta


162 pa je tako gradsko natjecanje dobilo ekipu više. Ne propuštaju ni susrete prijateljstva. Oprema i prostor za vježbu nisu idealni, ali nakon teškog i napornog treninga u takvim uvjetima, na stazi gdje je sve idealno redovito iznenađuju svoje voditelje. Kada je društvo osnovano brojilo je devet članova. Danas broji ukupno 56 članova od kojih 45 ima pravo glasa. U društvu ima i 25 djece te nakon 56 godina postojanja društvo prvi puta ima natjecateljske ekipe djece i mladeži. Ove godine dogodile su se male promjene u društvu te su dosadašnji dužnosnici dali priliku mladim ljudima da nešto postignu i prepustili im rukovođenje, no oni su stalno u blizini kako bi svojim savjetima pomogli tim mladim ljudima koji imaju volju za radom. Željka Špoljarić, predsjednica, Milivoj Esapović, zamjenik predsjednice, Ivan Ivanović zapovjednik Božidar Esapović, zamjenik zapovjednika Mateja Špoljarić, tajnica Zapovjedništvo: Ivan Ivanović, zapovjednik Božidar Esapović, zamjenik zapovjednika, Dejan Janječić, spremištar Nadzorni odbor: Dražen Slavujević, predsjednik Stevo Jakovac, član, Denis Ivanović, član

POPIS ČLANOVA DVD-a BREZA

Cvjetković Davor, Cvjetković Saša, Dardić Ivo, Esapović Božidar, Esapović Jasminka, Esapović Milivoj, Fadljević Branko, Fadljević Zdravko, Grabar Milan, Grubješić Darija, Husnjak Ivanka, Ivanović Denis, Ivanović Ivan, Ivanović Robert, Ivanović

Vesna, Jakovac Gojko, Jakovac Kristijan, Jakovac Marija, Jakovac Marijana, Jakovac Miroslav, Jakovac Marina, Jakovac Mirjana, Jakovac Slavko, Jakovac Stevo, Jakovac Stevo, Jakovac Štefica, Jakovac Vlado, Janječić Dejan, Janječić Jadranka, Janječić Vlado, Jelić Žarko, Lovrinović Mario, Lovrinović Slađana, Majetić Marin, Majetić Vlado, Marković Siniša, Marković Zoran, Mitrović Hrvoje, Radanac Željko, Rajić Đuro, Rožić Danijel, Rožić Dalibor, Rožić Vlado, Slavujević Dražen, Špoljarić Darko, Špoljarić Goran, Špoljarić Mateja, Špoljarić Mile, Špoljarić Slavko, Špoljarić Vesna, Špoljarić Željka, Špoljarić Željko, Vrečić Goran, Zeljković Marko, Zeljković Mirjana, Zeljković Zoran

Mladež i djeca

Borovec Kornelia, Bugarinović Andreas, Cvjetković Ivan, Cvjetković Luka, Cvjetković Matija, Delić Danijel, Delić Marko, Horvat Stjepan, Jakovac Manuela, Janječić Vlatka, Janječić Antonela, Krajnović Matija, Kuzma Ivana, Kuzma Marko, Lovrinović Danijela, Lukaček Vlatka, Majetić Antonijo, Marković Saša, Paunović Maja, Poljanac Nikola, Pušić Antonia, Radanac Žarko, Slavujević Martina, Šeb Miljenko, Šimatović Ivan


163

Sve zapa탑eniji i brojniji na natjecanjima VZG Bjelovara


164

Vatrogastvo profesionalno i dobrovoljno u gospodarstvu Česma 14. listopada 1960.

.

O

vo vatrogasno društvo osnovano je 14. listopada 1960. godine pod nazivom IDVD Tvornice šperploča Bjelovar. Tadašnju Upravu sačinjavali su: Emil Mrgan, predsjednik upravnog odbora, Drago Pavlić i Ivan Novak kao članovi. Nadzorni odbor sačinjavali su Zvonko Hren (predsjednik), Nikola Prpić, Josip Mikulek članovi. Na osnivačkoj skupštini izabran je za predsjednika Jovo Predragović, komandira Dušan Biketa, tajnika Nikola Gredelj, za zamjenika komandira Milan Švigir, blagajnika Branko Rakijaš te spremištara Franjo Trogrlić. Prilikom osnivanja


165

provođenje požarno preventivnih mjera, gašenje eventualnih požara, vježbanje i natjecanje. Postupno je nabavljana potrebita oprema. Članovi Društva učestvovali su puno puta u gašenju požara. Podsjetimo na veliki požar dorade Pilane u 1974. godini, požar sušare u Iverici 1981. godine, te požara u podrumu preše 1985. Još treba

Članovi Upravnog i Nadzornog odbora iz 1964. godine Društvo je imalo 46 članova od kojih je odmah polovica upućena u vatrogasnu školu. Osnovna zadaća tadašnjih vatrogasaca je bila

Javna vježba, godina je 1965.


166 spomenuti veliki požar filtera bruševine u Iverici 1989. kao i požar filtera na silosu suhog iverja 2006. godine. Kroz ovo društvo u njegovoj povijesti je prošlo 527 članova. Danas ih je četrdesetak više. Ne samo brojkom više, nego je i školovanje ostavilo traga u ovom društvu. Danas u Društvu djeluje jedan viši vatrogasni časnik, časnik I klase, 14 vatrogasnih časnika, šest dočasnika I klase, sedam dočasnika, 23 vatrogasca I klase, 18 vatrogasaca i 24 člana bez vatrogasnog zvanja. Bogata je povijest, ovog društva za primjer, posebice u

Gore: Upravni i Nadzorni odbor iz 1966. godine

Natjecateljska desetina DVD-a iz 1986. godine na III sletu vatrogasaca Drvne industrije Hrvatske


167 Ženska natjecateljska desetina iz 1977. godine gospodarstvu ne samo Bjelovara. Društvo je ispunjavalo svoju zadaću u ne malom broju intervencija u svom radnom okruženju svake godine. Znano je da je u branši drvne industrije naročito izražena opasnost od izbijanja požara. Tu je puno piljevine i to suhe,

temperature su visoke od brojnih sušara i strojeva te elektromotora. U takvom okruženju samo letimičan pogled na dobro vođene statistike, od ruke neumornog Željka Kljajića, odmah je vidljivo da je požar u Česmi čest i to prečest. Nema mjeseca da nema bar nekog incidenta. Tu se ipak pokazuju vatrogasci u pravom svom poslu i doslovce su ti koji gase vatru. Upravo ta činjenica zahtjeva da vatrogasci u


168 Javna vježba Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Civilne zaštite, godine 1974. ovom poduzeću, sada su i dva poduzeća,www budu uvijek u tijeku, pa je škola i vježba jedan od načina kvalitetne borbe s vatrom. Potrebna im je stvarno svakodnevna kondicija. Jedan od vidova stjecanja dobre fizičke spreme su i natjecanja. Tu su pak profesionalci Česme priča za sebe. Dogurali su do vatrogasne Olimpijade. Na 13 Olimpijadi održanoj u Varaždinu za dlaku im je izmakla zlatna medalja. Bjelovarsku su ekipu tada sačinjavali Dejan Vlajinić (zapovjednik), Goran Mihoci, Željko Kunić, Tihomir Centa, Mario Jalušić, Zvjezdan Burek, Tomislav Priula, Aleksandar Obradović, Saša Mikša. Željko Kljajić voditelj ekipe. Na toj je olimpijadi nastupilo 315 ekipa s preko 3000 natjecatelja. Sudjelovali su vatrogasci Česme i na sletovima Drvnih industrija, gdje su uvijek osvajali dobra mjesta. Na osam natjecanja vatrogasaca Hrvatske Česmaši su jednom bili prvaci (2004. godine u Osijeku), pet puta drugi (Slavonski Brod, Novska, Sisak, Rijeka, Varaždin) te jednom treći (ženska ekipa u Rijeci 1996.). Na gradskim natjecanjima bez konkurencije

Ženska natjecateljska desetina iz 1981. godine su dugi niz godina najbolji. Zavidna kolekcija medalja i pehara govori tome u prilog. Danas su članovi ovog društva među najosposobljenijim na županijsko razini, mnogi su i aktivni


169 članovi društava na terenu gdje žive i imaju kuće. Profesionalna vatrogasna postrojba Česma osnovana je 1. rujna 1960. godine. Prvi zapovjednik bio je Dušan Biketa, naredni Milenko Jasika, potom Milan Šerepec, Ivan Trnski i drugi. Postrojba je popunjavana iz članova DVD-a, tako da su u njoj radili: Milan Nasakanda, Branko Rakijaš, Lazo Miljević, Milutin Vidović, Dušan Radivojša, Dušan Radotović, Antun Sitek, Josip Đurinović, Josip Mostovac, Branko Kočić, Đuro Vukasović, Đuro Zeman, Stevo Biketa, Ivan Đopar, Savo Verić, Ivan Raić, Zdenko Horvat, Franjo Kovačević, Željko Moćnik, Ivan Fogec, Franjo Kajba, Stevo Bet, Miroslav Vatrov, Nediljko Čulo, Jandro Bjelobrk, Veljko Verić, Ivan Ježek, Mirko Dronjak, Milenko Prespljanin, Miodrag Sljepac, Tomislav Priula, Zlatko Glavaš, Mladen Đurinović, Krunoslav Kovač, Tihomir Šerepec, Smiljan Grgić, Dalibor Tomanek, Stivens Smiljanec, Željko Škrinjar, Bono Sabljić, Danijel Majcenović, Đorđe Radmilović i drugi. Postrojba je djelovala do 30. studenoga 2005. kada dolazi dodjele na dvije postrojbe, Česma-Furnir d.d. i Iverica d.o.o. koje danas djeluju pod nazivom Česma SP i Kronospan CRO. Postrojbe su na istoj adresi i u istom krugu tako da obavljajući svoju zadaću imaju

Osnivači s desna na lijevo: Milan Delić, Josip Mikulek i dugogodišni Zapovjednik Ivan Trnski vrlo intenzivnu suradnju. Članovi Postrojbe ne da su imali velike uspjehe u svom radu nego su i na vatrogasnim natjecanjima postizali izuzetne rezultate.


170 Popis članova DVDG Česma

Jandro Belobrk, Zvjezdan Burek, Nenad Blažeković, Ivanka Blagaj, Ante Beljan, Tihomir Blum, Radovan Banjeglav, Mirko Cindrić, Tihomir Centa, Kristijan Čižić, Nediljko Čulo, Bojan Delić, Milan Delić, Josip Domić, Ivan Đopar, Mladen Đurinović, Stjepan Đivić, Ivan Fogec, Milan Fuk, Ankica Fijok, Zlatko Glavaš, Željko Gelo, Siniša Galović, Ranko Gračanac, Dražen Galović, Igor Gavran, Tomislav Glogar, Dražen Hudorović, Tihomir Habdija, Adela Hribljan, Mario Hranić, Milan Jurić, Dubravko Ježek, Mario Jalušić, Vladimir Ježek, Milan Jukić, Ivica Jurković, Goran Jasika, Dražen Janković, Željko Kljaić, Stjepan Pripadnici profesionalnih vatrogasnih Kovačević, Davor Kudumija, Silvija Kokoruš, Kristipostrojbi u gospodarstvu “Česma-Furnir” i jan Katić, Krunoslav Klobučar, Željko Močnik, “Iverica” oformili su ekipu koja je Mario Mustač, Saša Mikša, Mihael Mijić, Josip osvojila četvrto mjesto i srebrnu medalju na Mikulek, Nedeljko Mirjanić, Jasmin Morosavljević, Dragica Mišić, Lidija Mišić, Željko Matković, Međunarodnom vatrogasnom natjecanju Milka Matković, Mara Mamić, Silvija Mihaljević, CTIF-a u Varaždinu 2005. godine Zoran Marković, Darinka Novak, Igor Nađ, Danijel Novak, Gordana Lacković, Dušan Ognjanac, Vjekoslav Prekupec, Ivan Petrović, Tomislav Priula, Dosadašnji predsjednici u IDVD-u Alen Pucarin, Ilija Prka, Ivan Pavić, Kaja Paun, Jovo Predragović, Ivan Hren, Pero Šolaja, Ratko Ivana Rajn, Zoran Rolić, Đorđe Radmilović, Dario Đurašević, Zdravko Horvat, Ivan Pernička, Ivan Sabljak, Stivens Smiljanac, Cecilija Sučić, Antun Koh, Ivan Šafarik, Filip Mamić, Željko Turković, Sitek, Josip Sinković, Ivan Šimek, Marija Šimek, Željko Ščrbačić, Ivan Šimek, Ivica Gadža, Vjekoslav Božo Šimić, Igor Škudar, Željko Škrinjar, Đurđica Prekupec, Milan Jukić. Šafar, Željko Ščrbačić, Tihomir Šerepec, Dalibor Zapovjednici: Dušan Biketa, Milan Ljubović, Ivan Tomanek, Dražen Težak, Ivan Trnski, Milenko Trnski, Ivan Fogec, Tihomir Šerepec. Uzelac, Dejan Vlainić, Goran Vinković, Miroslav Tajnici: Nikola Gredelj, Josip Mikulek, Mira Veček, Davor Vučinić, Stjepan Vuk, Vesna Vuković, Panjković, Željko Kljaić, Milan Fuk, Zvono Talić, Tomislav Vuković, Valentina Vlainić, Goran Zdelar, Mario Hranić. Boro Zubojević, Željko Zorić.


171 Srebrni s Olimpijade2005. godine Pehari, zar treba viťe reći o sportskim rezultatima


172

S

elo staro, a Dobrovoljno vatrogasno društvo mlado. Ako je crkva u Tomašu sagrađena prije šesto godina onda je selo starije. Vatrogasci su počeli djelovati nekih 550 godina kasnije, osnovali su svoju družinu 1965. godine. Osnivači ili bolje rečeno inicijatori za osnivanjem DVD-a su bili Franjo Pogledić, Mato Perec, Ivan Pavlović. Sva sela okolo su već imala svoja Društva pa je i Tomaš trebao nešto slično. Kad može Prespa, Ciglena može i Tomaš. Razlog je bio i velika opasnost od izbijanja požara. Jedan od pionira vatrogastva u Tomašu je i Josip Dukić, koji je vatrogasac od prvih dana u Tomašu. Prvo su napravili popis svih zainteresiranih i odredili članarinu. Na prvim popisima bilo je dvadesetak članova, svi iz Tomaša. Žena nije bilo, njih to tada nije zanimalo, bio je to muški posao. Josip se sjeća i prvog požara, gdje je interveniralo Društvo. Gorjelo je kod Đure Hodića, zapalio se štagalj. Od opreme nije bilo bog zna što, samo kante i dobra volja. Poslije tog požara su uvidjeli da tako

DVD Tomaš 1965. godina ne može, odmah su po selu za vrijeme vršidbe išli i prikupljali žito. Prodajom žita nešto se sakupilo novaca i kupljen je agregat Sora, prvi u tom kraju. Svi su to gledali kao čudo. Kasnije su još bili veći požari kod Nikole Šljubure i Stjepana Mikšeca. Pokazala se i potreba za znanjem, išli su na polaganje ispita za vatrogasce. U prvoj generacije vatrogasac bilo je velik dio članova. Predavači Dejanović, Posavac, Ljubović, Tušek su dolazili iz Bjelovara. Nakon par godina opet se našla grupa od dvadesetak budućih vatrogasaca za ispite. Tako su u desetak godina skoro svi članovi DVD-a Tomaš imali ispite za vatrogasce. Oni koji su željeli nešto


173 više išli su i dalje u školovanja. Neki su kasnije išli i za podoficire. Vatrogasci su bili u svim aktivnostima u selu, od rođenja do smrti. Bez vatrogasaca nije moglo ništa proći, događalo se da su išli mu u druga susjedna sela na sahrane. Zabavu su nekad radili da bi imali novaca za vijenac, jedno je sigurno nikad nisu puštali politiku u svoje redove. Pripadali su pod mjesnu zajednicu u Prespi. Tada su u Tomašu pjevali Ivica Šerfezi, Ljupka Dimitrovska, mnogima okolo je bilo čudno kako to Tomaš može organizirati. Postojao je veliki seoski dom od 1948. godine, a vatrogasno spremište je izgrađeno

početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Žene su se priključivale kada su bile javne vježbe ili zabave, pomagale su oko kuhanja i serviranja, jer u ovom kraju se uvijek dobro jelo i pilo i bilo je veselo. Danas postoji udruga žena „Komedija“ s kojom vatrogasci jako dobro surađuju. Od aktivnosti treba spomenuti Tomašijadu, koja se organizira na blagdan Bartolova. Nekad je to išlo lakše, kupilo se piće, naručila muzika, skuhalo jelo i udri. Danas to ne ide tako. Jednostavno kaže zamjenik predsjednika Mladen Šabić ne možemo


174

se pokriti s troškovima jer jednostavno ako nekoga pozovete u goste na druženje, morate ga i počastiti, za to novca nema, pa će izgleda kao i mnoge druge stvari i ovaj lijepi običaj otići u sjećanje, ne zaborav. Društvo ima ribnjak koji služi kao akumulacija za potrebe u slučaju požara. Na tom ribnjaku nalaze se i druže uz roštilj i razgovor ugodni. Danas je u Tomašu oko 150 domaćinstava, a nekad ih je bilo i 350. Vratimo se starosti ovog naselja. Crkva je pod zaštitom, kao spomenik sakralne kulture, jedna od najstarijih i najljepših u ovom kraju ali i šire. Sjećaju se Dukić i Šabić, bilo je nevrijeme i srušilo križ. U križu je nađeno nešto dokumenata, to su

mjerodavni uzeli, vjerojatno je negdje u muzejima pohranjeno. Sjećaju se i kad je kopano oko crkve, na prostoru oko današnjeg doma da su nalažene ljudske kosti, tu je bilo groblje. Našli su seljani i srebrenjak na kojem je pisalo da je iz 1637. godine. Od današnjih aktivnosti treba spomenuti intervencije koje su bile na male. Veliki požar skladišta u Maloj Prespi, vlasništvo poduzeća Prima gasili su i vatrogasci Tomaša, uz sektorske kolege iz Prespe i Velike Ciglene. Zajedno su pomagali Javnoj vatrogasnoj postrojbi. Nadalje bilo je još nekoliko manjih intervencija, uglavnom požari otvorenog prostora. Danas Društvo vodi kombinacija mladosti i iskustva.


175 Predsjednik je Ivan Perjević, zapovjednik Alen Predavac, zamjenik predsjednika Mladen Šabić, tajnik Darko Dukić, blagajnik Stjepan Antolović i kao zamjenik zapovjednika i spremištar Stjepan Predavac. Društvo broji 62 člana, s pravom glasa 24. AKTIVNI ČLANOVI JAKOPOVIĆ JOSIP PREDAVAC STEVO IVANOVI STJEPAN STJEPANOVIĆ ŽELJKO ŠPANIĆ MLADEN ANTOLOVIĆ STEVO PREDAVEC ALEN PIRAGIĆ TOMISLAV ŠABIĆ MLADEN MILIĆ MILENKO PERIJEVIĆ IVAN VUKOJIĆ MIRKO NOVAKOVIĆ MILAN

NOVAKOVIĆ GORAN JAKOPOVIĆ NIKOLA PREDAVEC STEVO DUKIĆ DARKO RAJIĆ STJEPAN HORVAT JOSIP ŠABIĆ JOSIP IVANOVI ZDRAVKO ILEKOVIĆ IVAN BARDHECI MARIJAN BARDHECI ANTONIO VATROGASNA MLADEŽ PIRAGIĆ IVAN PIRAGIĆ ANA

PERIJEVIĆ MARIN PERIJEVIĆ MARTINA HORVAT DRAŽEN BARDHECI ALBERT BARDHECI KRISTIJAN KRANŽELIĆ KARLO ŠPANIĆ NIKOLA ANTOLOVIĆ STJEPAN JAKOPOVIĆ IVAN JAKOPOVIĆ VALENTINA PODUPIRAJUĆI PEREC MATO MILIĆ STEVAN STJEPANOVIĆ SLAVKO DUKIĆ JOSIP

ŠPANIĆ JOSIP HAJTIĆ MILKO ANTOLOVIĆ JOSIP MIKŠEC STEVO KAŠAJ MATO HAIĆ NIKOLA POGLEDIĆ IVO KLOBUČAR MIRKO MEGEC JOSIP BARDHECI ZEF NOVAKOVIĆ JOSIP OBRLJAN JOSIP PIRAGIĆ STEVO PEREC IVAN HRŠAK MARIJAN BOGOVIĆ ŽELJKO RAFANELLI ZORAN DUKIĆ IVO


176

Tomašijada praznik zabave


177

Na ribnjaku se događa puno lijepih stvari


178

D

DVD u gospodarstvu “Sirela” 5. listopada1968.

obrovoljno vatrogasno društvo u gospodarstvu Sirela osnovano je 1968. godine. Povod osnivanju vatrogasnog društva je bila tehnološka nesreća na kompresorskoj stanici godinu dana ranije. Tada je došlo do pucanja glave na jednom kompresoru

i kada je ozlijeđeno nekoliko radnika. Tadašnje rukovodstvo poduzeća osniva inicijativni odbor za osnivanje društva. Članovi tog odbora su bili Petar Belošević, Ivan Štefekov, Stjepan Dijanović.

Samo upornim vježbanjem i radom moglo se postići ono što je ženski dio vatrogasnog društva postigao, osvojiti zlatnu olimpijsku vatrogasnu medalju.


179

Osnivačka skupština sazvana je za 5. listopada 1968. godine, na koju se odazvalo 119 radnika koje i danas smatramo osnivačima. Prvi je predsjednik Petar Belošević, a tajnik Ivan Štefekov. Stjepanu Dijanoviću povjereno je Zapovjedništvo. Na osnivačkoj skupštini usvojena su Pravila, danas to zovemo Statut. Toga je dana učlanjeno u Društvo 97 muškaraca i 22 žene, te su osnovane muška i

ženska jedinica. Sljedeći korak bio je osposobljavanje svih članova za osnovna vatrogasna zvanja. Svi su uspješno položili nimalo zahtjevne ispite. Godina 1969. Pamtit će se u DVD-u Sirela po tome što je nabavljena potrebita oprema. Pokrovitelj prve obljetnice je poduzeće Rudar iz Zagreba koje daruje agregat Rossenbauer, dok predsjednik Skupštine općine Bjelovar daruje zastavu.


180 Godine koje su dolazile bile su uglavnom kada se najviše učilo, sve se više „sirelaša“ osposobljava u vatrogasnim znanjima i vještinama. Završavaju vatrogasne škole i tečajeve, ali idu i na natjecanja diljem Hrvatske i dalje. Pamti se nastup ženske jedinice na republičkim natjecanjima u Ludbregu 1969. na kome se stiče pravo nastupa na državnom natjecanju, koje se održavalo u Kraljevu. Sljedeći natjecateljski ciklus opet donosi ekipi Sirele republičku titulu i natjecanje na državnom prvenstvu u Trogiru. Godina je 1974. Opet kreće novi krug ali sad se ide ne malo dalje dolazi se do prava nastupa na Olimpijadi. To znači da su žene Sirele bile republičke i državne prvakinje. Državno je tada bilo u Makarskoj. Olimpijada je

održana 1977 u Italiji u Trentu. Iz lijepog Trenta vraćaju se natjecateljke Sirele sa srebrnom medaljom. Muška ekipa na žalost nije tako dobra, nije tih godina mogla dalje od republičkog i državnog prvenstva. Svoj uspješan niz dobrih rezultata ženska ekipa nastavlja i 1979., gdje na republičkom natjecanju ponovo osvaja prvo mjesto te dobiva i drugi


181

Tomo i Petar, Tišljarić i Belošević nekad zaštitni znaci vatrogasaca iz Sirele agregat Rossenbauer u trajno vlasništvo. Muška je jedinica tada četvrta. Muškarci ne idu sa tim rezultatom na državno na Tjentište, ali žene zato tamo osvajaju drugo mjesto, što je bio znak da se počnu pripremati za Olimpijadu u Njemačkoj. U Boblingen se išlo s puno optimizma, ne bez razloga. Na ovoj olimpijadi

ženska jedinica osvaja najsjajniju medalju, postaju zlatne olimpijke. I tu je priča gotova, prošlo je slavlje i euforija i više nikada do danas nešto slično se s natjecateljkama iz Sirele nije dogodilo, ni blizu. Nastupi su bili na republičkim natjecanjima, ali rezultati ni sjena onih od prije. Muška je ekipa prolazila još gore. Uz natjecanja su se događale i druge stvari, one zbog kojih su vatrogasci uostalom i osnivali svoje postrojbe. Riječ je o požarima. Društvo je sudjelovalo na gašenjima svih velikih požara u Bjelovaru i okolici. Tako su sirelini vatrogasci gasili požar na robnoj kući Nama u Bjelovaru, požar mlina poduzeća 5. Maj u Bjelovaru, požar u šumi Galovac, veliki požar sjenika na farmi Koopexport u Gudovcu, požar lakirnice tvornice traktora u Bjelovaru, nekoliko požara u DI Česma, požar motornog vlaka na željezničkoj postaji. Bilo je požara i u vlastitom dvorištu, tako je gorjela zriona sirova,


182 toranj sušare mlijeka u nekoliko navrata. Za svoj rad dobivalo je Društvo i nagrade i priznanja najviša vatrogasna i civilna. Među najznačajnije valja ubrojiti Vatrogasnu zvijezdu I i II reda Vatrogasnog saveza Jugoslavije, Veliku plaketu tadašnje armije, Veliku plaketu civilne zaštite Jugoslavije. Osim ovih priznanja kolektivu ženska je jedinica dio obila plaketu Kata Pejnović, Plakete Konferencije za društvenu aktivnost žena te niz općinskih priznanja i Paketu grada Bjelovara. U vrijeme svoje najveće aktivnosti, to je period 1980 – do 1990 u svojim je redovima imalo blizu 250 članova. Domovinski rat je pozvao, a članovi društva iz Sirele se odazvali, tako da se je 70 članova našlo na bojištima od Slavonije pa sve do Dubrovnika, braneći Hrvatsku. U periodu rasta Sirele, raslo je i društvo jer je u rukovodstvo podržavalo rad vatrogasaca i vatrogastvo. Tijekom svog postojanja radilo se i na susretima prijateljstva vatrogasaca poljoprivredne, prehrambene i vodoprivredne industrije Hrvatske. Bila je to tada najstarija asocijacija gospodarstva. Održavajući dobre prijateljske

odnose s kolegama iz ove grane industrije u dva su navrata održani susreti ove grupacije. Posljednji susret održan je 2001. godine u Bjelovaru. Što se pak suradnje tiče, granice nisu bile prepreka, tako su se održavali susreti s vatrogascima iz susjedne Mađarske, točnije vatrogascima tvornice konca iz Kaposvara. To je trajalo punih dvadeset godina, trajalo bi i dalje, ali je tvornica konca doživjela svoj konac, zatvorena je i više ne radi. Razvijani su bratski odnosi i sa vatrogascima iz DVD Zvečevo iz Požege, DVD Gračenica, DVD PIK Đakovo, DVD Mladost iz Kaštel Sućurca, DVD Donja Kaštela. Godine nakon Domovinskog rata donose stagnaciju u zapošljavanju pa tako i u brojnosti vatrogasaca. Uvođenjem novih proizvodnih linija i smanjenjem broja zaposlenika, nema mladih snaga, a starih je sve manje. Broj članova od početnih 250, pao je na devedesetak. Prosječna starosna dob vatrogasaca je blizu pedeset godina. Olimpijada u Trentu: desetinu sačinjavaju – Marija Spišić (zapovjednica), Ana Banjedvorac, Anka Feletar, Marija Zerdin, Marija Šćuric,


Marija Poslon, Vera Gajić, Marija Češnjaj, Marija Karan, Štefanija Jurčević. Zlatne iz Boblingena, medalja osvojena na VII Međunarodnom natjecanju CTIF 1981. godine: Smiljka Šercer (zapovjednica), Vlasta Ištvanović, Marija Cuvaj, Katica Franjić, Nevenka Boščić, Đurđa Tepeš, Slavica Miloš, Sanja Boguš, Justa Karan. Tehnički vođa, trener i sve ostalo bio je Tomo Tišljarić

183 Operativno članstvo Krunoslav Burulic, Mladen Markesina, Damir Turniški, Zdenko Krsnik, Josip Đurin, Ivo Iger, Davor Iger, Zoran Grdić, Darko Budrovčan, Josip Futač, Zdenko Debeljak, Darko

Kranjec, Mario Tišljarić. Upravni i Nadzorni odbor: Vlado Batinović, Marija Šćuric, Mirjana Cupan, Ivan Juretić, Đuro Hehet, Tomo Tišljarić

Veterani: Josip Balaško, Nada Bedeković, Petar Belošević, Ivan Chluda, Josip Mužina, Mazto Pavić, Ivan Štefekov Članovi: Stjepan Belošević, Nevenka Božović, Josip Češnjaj, Barica Dolanjski, Anka Feletar, Katica Franjić, Ivan Grudenić, Mara Hršak, Branko Hrženjak, Luka Jurić, Branko Koruc, Slavko Kirin, Marija Karan, Petar Kozić, Justa Karan, Slavica Đelekovčan, Antun Neralić, Anđelko Orehovac, Josip Palfi, Zlatko Rešanec, Zlatko Seleš, Marijan Šestani, Ružica Tadijančević, Marija Zerdin, Vladimir Zerdin, Mato Žorat, Ana Banjedvorac, Ivka Osman, Drago Loborec, Branko Vrabec, Davor Panić, Miroslav Krivačić, Alenka Demaj, Irena Đurin, Ljiljana Gavranović, Nada Valentić, Kata Ptiček, Dubravka Kudumija, Vlatka Radičić, Marijanka Pleskalt, Marija Čosić, Zdravka Jambreković, Mirjana Korade, Mirjana Hlebec, Ivica Gašpar, Miroslav Belošević, Miljenko Kuštelega, Marijan Naranđa, Vlasta Naranđa, Ivan Cipriš, Davor Drageljević, Dražen Hrestak, Krunoslav Markač, Mato Zrinski, Đurica Maljak, Božidarka Posavec, Zlata Vondra.


184

S

INA Bjelovar 6. listopada 1970.

va dobrovoljna vatrogasna društva u gospodarstvu imaju svoje nemjerljivo značenje, ali i korijene. Jedno od takvih je i Dobrovoljno vatrogasno društvo INA Trgovina i Naftaplin. Ovo je jedno od rijetkih u koncernu INA, aktivno radi već četrdeset i kusur godina. DVD INA Trgovina i Naftaplin osnovano je na inicijativu Dušana Rakića i Josipa Kovačića. Osnivačka skupština Društva održana je 6. listopada 1970. godine. Tada su za članove upravnog odbora izabrani Dušan Rakić (predsjednik), Đorđe Cvjetičanin (zamjenik), Alojz Špoljar (tajnik), Nelo Paliska (blagajnik), Josip Hajić (zapovjednik), Andrija Kalađija (zamjenik zapovjednika), Zvonko Kramarić (spremištar) te Đuro Halgaš i Andrija Kudeljnjak kao članovi. Nadzorni su odbor sačinjavali: Josip Matak, Mato Rakitničan, Josip Pleskalt


Značaj koji Društvo je tada imalo, a i danas rečeno je prvenstveno je preventiva te obrazovanje članova za gašenje početnih požara na naftnim objektima i postrojenjima, benzinskim postajama i skladištima. To je prepoznato od poslodavaca. Tu je bitna suradnja s Javnom vatrogasnom postrojbom, stavljena je u prvi plan, iako do dolaska JVP na mjesto požara glavnu ulogu u prvoj fazi intervencije imaju članovi, dobrovoljni vatrogasci. Kategorizacijom objekata Pogona Šandrovac, postoji stalnog dežurstva na objektima.

Jedni i jedini, natjecateljska ekipa

185


186

Predsjednik - Berislav Halgaš, dopredsjednik- Antun Modrić, tajnik- Marijan Jurić, blagajnik- Mira Radujković, Članovi Upravnog odbora: Željko Kožarić, Zdravko Legac, Ivan Imbrišić, Mira Radujković Zapovjedništvo: Senko Periša- zapovjednik DVD-a, Đuro Danček - zamjenik zapovjednika, Siniša Domitrović- spremištar Nadzorni odbor: Ksenija Mohr, Zdenko Bartonj, Robert Budimić Operativni: Igor Čačija, Zdravko Čavlović, Ante Ćurković, Rudolf Didović, Mladen Diktić, Siniša Domitrović, Berislav Halgaš, Boris Hohoš, Josip Korade, Vladimir Kovačić-Gregov, Zdravko Legac, Vladimir Matić, Josip Mikulčić, Slavica Mitrović, Ivica Mustapić, Senko Periša,Milorad Selak, Izvršni članovi: Khalid Aurindam Choudhury, Gordana Azinović, Štefica Balenović, Zdenko Bartonj, Stjepan Bevandić, Predrag Bogadi, Robert Budinić, Hrvoje Crnić, Ivan Crnković, Matija Crnković, Dubravko Čorković, Denis Čubrić, Dubravka Damjanović, Đuro Danček, Marijan Didović, Ljiljana Divić, Marina Dokmanović, Tomislav Fučkor, Alen Gašljević, Milan Glavinić, Tomislav Gregurić, Dragan Gujić, Mirko Horvat, Igor Jagnjić, Alberto Jukić, Dinko Jukić, Marijan Jurić, Josip Košutić, Željko Košutić, Željko Kožarić, Tadija Krivić, Ivan Križanec, Goran Krmpotić, Marin Legac, Darko Lusavec, Zdravko Marušić, Katarina Mihaljev, Draško Mikšec, Antun Modrić, Ksenija Mohr, Jožef Mumel, Branko Mustač, Željko Nikić, Dubravko Novosel, Mladen Petak, Zdravko Popović,Željka Posavac, Igor Posavec, Željko Prstec, Mira Radujković, Stevo Remenarić, Božo Rubić, Miroslav Sinek, Viktor Strepački, Tihomir Sušilović, Snježana Toman, Ljubo Tomaš, Ivana Tomašević, Marina Trstenjak, Ankica Vrabec, Željko Vrbanić, Mirjana Vrbanić, Nenad Vukalović, Ljiljana Vukalović, Stipo Zeba, Pričuvni: Tomo Ban, Vlado Blaha, Franjo Bozok, Josip Čuljat, Franjo Đuranec, Ivan Feješ, Ivan Horvat,


Zdravko Ivanček, Miroslav Kapša, Stevo Kovačić, Vlado Kozarić, Zvonimir Martan, Stjepan Mikelj, Željko Nejašmić, Đuro Romek, Ivan Šporčić, Ivan Turkalj, Drago Žunac. Veterani: Zlatko Bakran, Želimir Čirjak, Franjo Dravec, Ivan Fabijančić, Đuro Franković, Ivan Gašljević, Ivan Grobotek, Zdravko Harabajsa, Ivan Imbrišić, Vladimir Jakić, Nenad Komlen, Marijan Kovač, Josip Margetić, Juraj Matić, Josip Modrić, Marijan Mustafa, Marijan Oškera, Nikola Petrik, Mirko Plejić, Tomislav Renić, Gojko Roksandić, Ivan Samarđija, Milan Smrček, Darko Šprihal, Mladen Turković, Stevo Vukelić, Milutin Vuksan, Počasni: Davor Božić, Đorđe Cvjetičanin, Bolto Čorba, Đuro Halgaš, Štefa Jura, Zvonko Kramarić, Mladen Vranešić.

187

Josip Kovačić, Teodor Fricki, Ivan Imbrišić, Berislav Halgaš.


188

Ivan Rep, počasni predsjednik VZG Bjelovara

Predsjednik za sva vremena

S

pomenete li u ovom bjelovarskom kraju ime Ivo Rep, većini je to asocijacija na vatrogastvo. Ivo je čovjek koji je svoj cijeli, ili bar onaj jako veliki dio života posvetio vatrogastvu. On je vatrogastvu puno dao, a i ono njemu. Davno kao mladi radnik na bjelovarskoj željeznici, 1956. godine, Ivo pristupa vatrogastvu. Bila je to ljubav na prvi pogled. Vidio je, kako i sam kaže, u vatrogastvu jedan od najhumanijih poziva i sretan je što se baš vatrogastvo njemu dogodilo. Čast ostalim humanitarcima, ali vatrogasac uz svoj rad, pomažući drugima izlaže svoje zdravlje i život, do pogibelji. Zavolio je vatrogastvo jer uz sav posao zaštite od požara, gašenja, aktivan je u vatrogastvu i društveni život koji je lijep i uzbudljiv. Tko ne pamti prekrasne zabave koje su nekad u pravilu imali najčešće upravo vatrogasci. Mladi su nalazili ljubavi svog života, svi se dobro zabavili, a Društva su i nešto zaradila. Na Križevačku cestu i u Hrgovljane tada je išlo pola grada i sva okolna mjesta. Zabave su bile nezaboravne, pogotovo one oko Svete Ane. Na jednoj su vatrogasci zaradili i kupili 17 svečanih odora za svoje članove. Nakon toga zvali su drugovi Ivu na „razgovor“. Rekao je tada, - Imali smo javnu vježbu, a poslije da ne iznevjerimo tradiciju i zabavu. To što se poklopilo na crkveni blagdan nismo krivi. Uostalom, nastavio je, kupite nam vi

odore pa nećemo zarađivati na taj način. Bio je Ivo vatrogasac i na poslu i kod kuće, na poslu je radio za Željezničar, a kod kuće za DVD Nove Plavnice i Križevačka cesta. Nekad je bio i u DVD Hrgovljani, ali se ta družina raspala. Sjeća je velikih požara u 5. Maju, gorjelo je i nebo i zemlja. Zatim požar u Koopexportu u Gudovcu, tada se nije išlo kući dva dana. Od opreme, sirotinja, da na 5.Maj nisu došle ljestve iz Zagreba sve bi izgorjelo. Rad u teritorijalnom Društvu, bio je poseban, tu su stvarno svi bili dobrovoljci, u poduzećima su neki i morali biti u vatrogasnom društvu. U Željezničaru Rep je proglašen doživotnim počasnim predsjednikom. Od funkcija valja reći da je Rep dosta godina bio predsjednik Vatrogasne zajednice u Bjelovaru, sada je počasni doživotni predsjednik. Bio je predsjednik županijske vatrogasne zajednice, sada je počasni, zatim član predsjedništva Hrvatske vatrogasne zajednice. Vatrogastvo mu je omogućilo da upozna mnogo ljudi i krajeva. Poznanstva je bilo ima ih i sada po cijeloj Hrvatskoj, ali i bivšoj državi. Za rad slijede i odlikovanja? - Ima ih puno. Svi su sistemi prolazili kroz naše ulice, priča Ivan, ali je vatrogastvo ostajalo. Tako da su me odlikovali i oni prije i ovi danas. Spomenimo samo najvažnije. Tu je Red Hrvatskog pletera, koji sam primio od prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Slijedi Vatrogasno odlikovanje za posebne zasluge, Vatrogasna srebrna zvijezda VSH, srebrna i zlatna medalja za požrtvovnost, brončana, srebrna i zlatna plamenica za hrabrost i požrtvovnost od VSH, zatim srebrna vatrogasna medalja bjelovarske, koprivničko – križevačke, virovitičko podravske županije te plamenice isto od tih županijskih


189 saveza. Moramo spomenuti i Zvijezdu prvog reda vatrogasnog saveza bivše države. Tu su i spomenice za godine provedene u vatrogastvu kao i odlikovanje Hrvatske vatrogasne mladeži. I na kraju Spomenica Domovinskog rata. Diploma je more, kao i raznoraznih priznanja društava i organizacija u vatrogastvu i izvan njega. Kad bi stavio sva, ne zamjenice, jednostavno ne bi stala na odoru, a još bi ih teže nosio. Želio bi ovim putem nešto poručiti mladina, mada za mene su skoro svi mladi. Okupljajte se oko vatrogastva, to je organizacija koja će nadživjeti sve stranke i pokrete. Vatra ne poznaje granice ni sisteme. Kad nema požara imate kud otići i s kim se družiti. Kada vam i zatreba pomoć imate u članovima svog DVD-a sigurnu luku i iskrene prijatelje. Moje vrijeme lagano i sigurno prolazi, nije mi žao svih ovih godina provedenih u vatrogastvu. Da mogu krenuti opet iz nekog početka, ovaj dio oko vatrogastva ne bi sigurno mijenjao.


190

Ivan Imbrišić, počasni predsjednik VZG Bjelovara

Pod njegovom je dirgentskom palicom puno toga krenulo nabolje Ivan Imbrišić, počasni predsjednik VZG Bjelovara počasni viši vatrogasni časnik Rođen 13. 12. 1951. godine u Pavlin Kloštru. Osnovnu i srednju školu završio u Bjelovaru. 1970. godine zaposlio se u INA-Trgovini Bjelovar. Osnivanjem DVD-a INA Trgovina i Naftaplin 1970. godine postaje član istog. Do umirovljenja 2012. bio je član DVD-a INA-Trgovina i Naftaplin. Obnašao je niz dužnosti, član UO DVD-a, blagajnik, tajnik i predsjednik, dopredsjednik DVD-a, zatim član Skupštine VZG Bjelovara, predsjednik NO VZG, Član NO VZBBŽ, predsjednik VZG Bjelovara. Po zvanju je Počasni viši vatrogasni časnik. Za svoj rad primio je niz vatrogasnih odlikovanja, brončanu Plamenicu, brončana, srebrna i zlatna Medalja te niz pismenih Priznanja i Pohvala.


191 U dva mandata kao predsjednik VZG Bjelovara napravio je mnogo. Ivan uvijek naglašava da je uspio postići kao predsjednik, da se sve dogovara da jednostavno bude prvi među jednakima. Osnovna zadaća za vrijeme predsjednikovanja Ivana Imbrišića od 2005. pa do 2013. Radilo se kao tim, ja kao predsjednik, Milan Fučkor kao zapovjednik i Darko Despot kao tajnik, naravno uz tadašnje Predsjedništvo i Zapovjedništvo. Napravljen je program za cijeli mandat. Sagledali smo situaciju, i usmjerili rad Zajednice u pravcu razvoja, što znači, obnova vatrogasnih objekata, edukacija i školovanje članstva, rad s mladima. U prvom mandatnom razdoblju uspjeli smo izgraditi nekolko vatro spremišta, većinu adaptirati. Neka su Društva svojim radom i svojim udjelom sredstava te sredstvima Zajednice uspjela izgraditi objekte što se kaže od nule. To su DVD-i Gudovac, Prgomelje, Stančići, kasnije Nove Plavnice i Križevačka cesta te Rajić. Svake godine organizirani su tečajevi za zvanje vatrogasaca, zatim za dočasnike, sada i časnike, tu je još i specijalizacija za dišne sprave te strojar. Veseli što je rastao interes i za školu, ali i za učlanjenje u vatrogasna Društva na terenu. Uglavnom broj članova varira, ali se kreće oko 1400 članova. Što se pak natjecanja tiče, nekada je bilo više zainteresiranosti nego danas, Danas valjda nisu nagrade toliko privlačne pa i zanimanje jenjava. Uspjeha je bilo. Ekipe iz Bjelovara bile su prvaci države, sudionici vatrogasne olimpijade u Varaždinu (Česma), pobjednici mnogih kupova, i natjecanja nižeg ranga. Mladež kontinuirano nastupa na državnim natjecanjima, DVD Gudovac, nekad a danas Nove Plavnice i Križevačka cesta. Oprema je jedan od prioriteta, na tom planu čini se mnogo. Sva su društva dobila po tri kompleta zaštitne oprema, imaju sredstva za gašenje požara (cisterne, kamione,

cijevi, ostalu opremu). Sva društva imaju dovoljan broj opreme, tako da sada to u budućnosti treba održavati i čuvati jer su to skupe stvari. Vatrogasne traktorske cisterne su starijeg datuma, tu će trebati u budućnosti nešto napraviti. Na pitanje na što je ponosan u ova dva mandata Ivan odgovara: Ponosan sam što sam bio na čelu Vatrogasne zajednice koja je odradila ogroman posao i što je naš rad krasilo zajedništvo što su sviod mene pa preko Zapovjednika, tajnika, ostalih članova Predsjedništva i Zapovjedništva disali kao jedan. Sve smo odluke donosili jednoglasno, samo iz razloga što su bile dobre i što je sve bilo transparentno i jasno obrazloženo. Radilo se bez trzavica, sve zacrtano je i ostvareno. Ponosan sam što smo pomogli Javnoj vatrogasnoj postrojbi u nabavci novih vozila, taao da je to sad jedna od najopremljenijih Javnih postrojbi u Hrvatskoj. Uloženo je u ta vozila preko dva milijuna kuna sredstava Zajednice. Ponosan sam što sam upoznao mnogo vatrogasacam, koji su mi danas prijatelji, posjećujemo se i viđamo, čujemo telefonom. Obišao sam mnogo mjesta, koje vjerojetno ne bih vidio da nije bilo vatrogastva. Tu još treba spomenuti, jedino glasilo u Hrvatskoj na razini Zajednice grada 93, likovnu koloniju, sportsku ekipu lađare, trkače. Sve u svemu bilo je to vrijeme za pamćenje I hvala svima koji su pomogli meni osobno da sve to ispadne upravo tako kao je ispalo. Sada kao počasni Vatrogasni predsjednik Zajednice Grada Bjelovara, drugi uz legendu Ivana Repa pomoći ću onoliko koliko od mene zatraže nasljednici, nisam se nikada gurao naprijed pa neću ni sada, ali pomoći ću, mislim da imam velikog iskustva, snage i zdravlja, još me služe i noge i ruke i glava.


192 Kraljevu bile prve kao i 1978. na Tjentištu.

Vatrogasne olimpijade..... ..na razini Republike......

U

Parizu, gdje ima i danas sjedište osnovan je 12. kolovoza 1900. godine „Međunarodni tehnički komitet za preventivnu zaštitu i gašenje požara“ CTIF. Stekao je u svom radu veliki ugled u svijetu, naročito organizacijom međunarodnih natjecanja u vatrogasnim disciplinama, pod zajedničkim nazivom „Vatrogasna olimpijada“. Prvo takvo natjecanje održano je u Bad Godesbergu nedaleko Bonna 1961. Godine. Hrvatska tu ima 150 natjecatelja. Prvi pobjednici olimpijade su Karlovčani, koji i za dvije godine 1963. također osvajaju zlatnu medalju. Bjelovarske ekipe su „mirovale“ do Italije i Trenta, kada žene Sirele te 1977. godine na šestoj olimpijadi na kojoj nastupa 12 ekipe i 148 natjecatelja osvajaju drugo mjesto. Sljedeća olimpijada održana 1981. donosi najbolji uspjeh bjelovarskih natjecateljskih vatrogasnih ekipa. Žene Sirele vraćaju se iz Njemačkog Boblingena sa zlatnom medaljom oko vrata, postale su olimpijske pobjednice. Onda dolazi, što se bjelovarskih ekipa tiče mala suša rezultata. Bila je godina 2006. kada muška ekipa Česme iz Bjelovara na 13 olimpijadi u Varaždinu osvaja četvrto mjesto, za dlaku do zlata. Konkurencija je zaista bila jaka sudjelovalo je ekipa iz 31 europske zemlje, sve najbolje što je tada Europa imala. Kao posebni gosti bili su i vatrogasci iz Koreje.

....savezna, ................... Nekada su bila poznata Savezna natjecanja bivše države. Na ovim natjecanjima koja su bila ulaznica na Olimpijade: Žene IDVD Sirela su 1968. godine u

Ona traju od 1950. godine i najbolji su stjecali pravo nastupa na Saveznom natjecanju. Bjelovarski vatrogasci pamte nastup IDVD Željezničar 1965. kada osvajaju drugo mjesto, ali s najboljim rezultatom (više o tome na stranicama koje su posvećene ovom vatrogasnom društvu). Split je bio domaćin republičkog natjecanja 1983. godine. Na tom natjecanju po prvi puta od kada postoji nastupa i ekipa bjelovarskih profesionalnih vatrogasaca. Nastupa profesionalna Vatrogasna jedinica bjelovarskog općinskog centra i osvaja prvo mjesto u kategoriji profesionalaca. U devet je natjecateljskih disciplina nastupilo na tom natjecanju 216 društava, od čega 12 profesionalnih. Ovaj su uspjeh postigli: Stjepan Kovač, Milan Sveceni, Milan Fučkor, Slavko Margetić, Franjo Šoštarić, Jozo Čavarušić, Josip Keres, Slavko Dolenčić, Milan Savić, Antun Tvarog i trenar Stevo Dijanović.

...i regionalna natjecanja Zanimljiv je podatak, tražeći po starijoj literaturi koliko je primjerice na području Bjelovara bilo Industrijskih dobrovoljnih vatrogasnih društava. Početkom osamdesetih godina bilježimo rad Društava Sirela, Koestlin, Česma, Tomo Vinković, Željezničar, INA –trgovina, Fenor, 5 Maj, Hidroregulacija, Koopexport. Danas su opstali samo vatrogasci Sirele, Česme, INE, upitan je Željezničar. Održan je sijaset regionalnih, a još više općinskih natjecanja. Bjelovaske ekipe bilježe dobre rezultate. Tu su kod žena najjače žene Koestina i Sirele. Kod muških Česme, Željezničara, DVD Bjelovar.


Djeca i oni malo stariji

193

O

mladinke i pioniri, danas to zovemo mladež i djeca, članovi Dobrovoljnih vatrogasnih društava u ovom kraju, spominju se od 1975. godine, nakon donošenja pravilnika o vrednovanju rada društava. Prvi je Predavac, pa slijede Bjelovar, Rovišće, Nova Rača, Severin i drugi. Danas nema DVD-a koji nema ili nije u bližoj povijesti imao odjeljenje djece ili mladeži. U svim društvima danas na području VZG Bjelovara djeluje stotinjak djece i dvostruko više mladeži. Najveći su i brojem i uspjesima mladež i djeca iz DVD-a Nove Plavnice i Križevačka cesta, zatim su tu Prespa, Rajić, …………………… Da bi se učešće djece u vatrogastvu povećao osamdesetih godina prošlog stoljeća pokrenuta je Prosvjetno-pedagoška akcija pod nazivom „Vatrogasna jedinica u svakoj školi“. Zamišljeno je da svaka osnovna škola oformi malu vatrogasnu jedinicu, rezultati i nisu, kasnije se pokazalo, bili u očekivanim okvirima, tako da danas to bilježimo kao pokušaj, koji nije uspio. Danas su djeca i mladež drugačije organizirana, kroz “Savjet vatrogasne mladeži”. Imaju dosta natjecannja, susreta, kupova. No boljka je što dio

društava nemaju organiziran podmladak, pa je brojnost samim time i konkurencija slabija


194

P

Natjecanja

rvi puta od postojanja profesionalne vatrogasne jedinice, početkom 1980-ih formirana je ekipa za natjecanja. Osim osvajanja lokalnih vatrogasnih natjecanja, ubrzo dolazi veliki uspjeh. 1. i 2. listopada 1983. g. u Splitu, bjelovarski vatrogasci prvi puta nastupaju na republičkom prvenstvu. Od dvanaest ekipa osvajaju 1. mjesto i postaju prvaci Hrvatske u kategoriji profesionalnih vatrogasnih jedinica. Nastupili su: Jozo Čavarušić, Slavko Dolenčić, Milan Fučkor, Josip Keres, Stjepan Kovač, Milan Kuterovac, Slavko Margetić, Milan Sveceni, Franjo Šoštarić, predvođeni trenerom Stjepanom Dijanovićem. Iduće godine, 6. i 7. listopada 1984., u Kraljevu se održava državno Vatrogasno prvenstvo Jugoslavije. U konkurenciji 16 profesionalnih ekipa, bjelovarski vatrogasci osvajaju 3. mjesto. Nastupili su: Ivan Cindrić, Slavko Dolenčić, Josip Keres, Stjepan Kovač, Milan Kuterovac, Slavko Margetić, Milenko Mihajlović, Milan Sveceni, Antun Tvarog, sa trenerima Stjepanom Grulom i Tomom Tišljarićem. 1985. g. republičko prvenstvo se održava u Slavonskom Brodu na kojem bjelovarski profesionalci nastavljaju dominaciju, osvajaju prvo mjesto i potvrđuju naslov prvaka Hrvatske. Nastupili su: Ivan Cindrić, Slavko

Dolenčić, Milan Fučkor, Josip Keres, Stjepan Kovač, Milan Kuterovac, Slavko Margetić, Milan Sveceni, Antun Tvarog, s trenerom Stjepanom Grulom. Vjerojatno zahvaljujući ovim uspjesima, iduće prvenstvo republike održava se u Bjelovaru, 17. listopada 1987. g. Kao pravi domaćini, bjelovarčani osvajaju prvenstvo, i po treći puta za redom naslov prvaka Hrvatske. Nastupili su: Dražen Butina, Ivica Demović, Slavko Dolenčić, Milan Fučkor, Josip Keres, Slavko Margetić, Zoran Peričić, Zdenko Štrok, Igor Varjačić, predvođeni trenerom Stjepanom Grulom. Nakon što i treći put postaju prvacima Hrvatske, veliki prijelazni pehar predan im je u trajno vlasništvo. Na sjajnom peharu ugravirana su imena svih bjelovarskih natjecatelja, sa mjestom i godinom osvajanja prvenstava, te natpisom “Prelazni pehar

Prvaci države iz 1985. godine


195 pobjedniku natjecanja vatrogasnih jedinica SRH. Kategorija - Profesionalne vatrogasne jedinice”. Pehar se i danas brižno čuva, te se može razgledati u spomen sobi.

Gradski stadion u Bjelovaru, bio je poprište državnog prvenstva 1987. Prvaci iz 1987. godine

Kako su se republička natjecanja održavala svake dvije godine, tako su bjelovarski profesionalni vatrogasci ukupno šest godina nosili naslov prvaka Hrvatske. U godinama što su slijedile, bjelovarski profesionalci se više nisu uključivali u natjecanja, nego su to prepustili dobrovoljnim vatrogascima.


196

Natjecanja VZG Bjelovara

N

atjecanje koje organizira Vatrogasna zajednica Bjelovara ima dugu tradiciju traje 18 godina. Samo natjecanje okuplja, djecu, mladež i odrasle. Djeca imaju brentače, mladež prepreke i štafetu, dok se odrasli ogledaju u vježbi s VMŠ i kao najatraktivnije u muškoj i ženskoj konkurenciji s traktorskim cisternama, jedno od prvih takve vrste u Hrvatskoj. Najveći zamah to natjecanje dobiva od 2006.godine kada se uključuju cisterne. U muškoj konkurenciji bez premca su vatrogasci Gornjih Plavnica, Nastupaju s dvije ekipe i osvajaju prvo i drugo mjesto. Žene su druge, od njih su bile taj puta bolje dobrovoljke iz Ždralova. Kod djece ženske su najbolji Nove Plavnice, (samo su one nastupale). Ždralovi imaju najbolju djecu u muškoj konkurenciji. Mladež najbolju imaju Novoseljani, ženskih ekipa nije bilo. 10. Gradsko natjecanje održano je 2007. godine. Važno je napomenuti da se po prvi puta to natjecanje održava na prostoru oko vatrogasnog centra. Na natjecanju nastupa 60 djece , 40 mladeži, 85 odraslih razvrstanih u 26 ekipa. Naviše pokazuju vatrogasci iz Rajića koji odnose najviše nagrada, ali su s pet ekipa i najbrojniji. Natjecanje koje je održano 2008. godine imalo je čudan tijek. Naime kiša i nevrijeme ometali su i dovodili pod znak pitanja samo održavanje natjecanja. Od jutra je toga dan kišilo kao i nekoliko dana prije. Mnogi zovu, hoće li, neće li. Ipak vatrogasci su navikli na sve, bit će natjecanja, I Bog im se smilovao, oko 13 sati kao neki drugi planet, kiša prestaje i zasjalo je sunce. Za čas se okupljaju ni više ni manje nego 43 ekipe, najmasovnije od kada postoji natje-

canje ove vrste. U 15 sati počinje, i završava na najbolji mogući način, bez obzira što su još prijepodne otkazali svi suci izvana, otkazala i glazba, i prehrana. U tim uvjetima najspretniji su bili djeca muška i ženska iz Rajića, mladež muška i ženska iz Novih Plavnica i Križevačke ceste, VMŠ najbolje izvodi Česma. U najatraktivnijoj disciplini traktorske cisterne Rajić kod muških i Nove Plavnice i Križevačka cesta kod žena su najbolji. U vježbi s vatrogasnim vozilom najviše su pokazali, najbrže izveli vježbu, vatrogasci Bjelovara kod muških te Novih Plavnica kod žena. Rekordan broj sudionika pojavio se na 12 natjecanju VZG Bjelovara. Našlo se toga dana na prostorima oko vatrogasnog centra blizu 600 natjecatelja svih dobnih skupina raspoređenih u više od sedamdeset ekipa. U tom do tada neviđenom šušuru najbolje su se snašli u kategoriji djeca ženska DVD Rajić i Prespa, kod muških opet Rajić te Nove Plavnice i Križevačka cesta. U vježbi s preprekama kategorija žene najbolje su Nove Plavnice, slijedi Rajić. Muške ekipe Novih Plavnica i Križevačke ceste uzimaju dva prva mjesta. Vježba s vatrogasnim vozilom ima najbolje u Novim Plavnicama, te Javnoj Postrojbi u svojoj kategoriji. Traktorske cisterne najatraktivniji dio natjecanja okupile su tridesetak ekipa. Najbolji su vatrogasci iz Rajića, dok je kod žena najbolja ekipa


197 Ždralova. Vježba s vatrogasnom motornom štrcaljkom VMŠ daje najbolje u ekipama iz Brezovca u tri kategorije kod žena A, muških A i muških B, dok je u kategoriji PVP već po tradiciji najbolja ekipa Česme. Veoma rano, kalendarski, početkom svibnja, zbog državnom natjecanja u Šibeniku održano je 13 natjecanje VZG Bjelovara. Prijavljeno je 27 ekipa, nastupilo 23, iz deset dobrovoljnih društava i jedne profesionalne postrojbe u gospodarstvu. Opet dominiraju Prespa i Rajić u kategoriji djece, te Nove Plavnice i Križevačka cesta u kategorijama mladeži. Brezovac je pak najbolji u VMŠ, a Česma u kategoriji vatrogasaca u gospodarstvu. Natjecanje koje je održano 2011. godine, počelo je s biti ili ne biti, naime do zadnjeg trena vremenske su neprilike stavljanje u znak pitanja samo održavanje. Kiša, hladno, ali vatrogasci moraju raditi svoj posao ne obazirući se na vremenske uvjete, pa je tako i ovaj puta odlučeno, idemo pa što bude. Obilježje ovog natjecanja je bilo, mali broj ekipa, ali i jako dobra uvježbanost onih koji su se o prijavili. Odazvalo se samo sedam dobrovoljnih društava i jedno u gospodarstvu. Tu definitivno primat i kod djece preuzimaju DVD Nove Plavnice i Križevačka cesta, slijede ih Rajić i Prespa. U ostalim kategorijama opet dominiraju Nove Plavnice, tu i tamo

bljesnu Brezovac, Rajić, Bjelovar. Česma je opet jedina i najbolja u svojoj kategoriji. Pokazalo se da samo treningom i upornim radom može se postići dobri rezultati.- Najviše treniraju upravo najbolji, (DVD Nove Plavnice i Križevačka cesta), to će pokazati i godine koje slijede. Malom broju prijavljenih ekipa u prilog i činjenica da je nagradni fond u vrijeme opće recesije drastično smanjen pa mnogi ne nalaze ni motiv ni interes za trening i natjecanje. Godina je 2012. Naslov članka koji obrađuje natjecanje VZG Bjelovara je „Iz godine u godinu, sve nas manje ima tu“. To dovoljno govori, pojavilo se pet društava Nove Plavnice i Križevačka cesta, Veliko Korenovo, Prespa, Gornje Plavnice, PVP Česma. Tadašnji predsjednik VZG Bjelovara Ivan Imbrišić naglasio je da se treba ozbiljno razmisliti o budućnosti samog natjecanja, jer za ovako mali broj ekipa nije uputno trošiti vrijeme i novac u organizaciji. I na kraju posljednje natjecanje, ne zadnje, ipak daje nade, Pojavio se nešto veći broj ekipa, mada ima i danas puno, čak i previše, društava koje nemaju i pod razno u nijednoj kategoriji neku ekipu. Na gradskom stadionu u Bjelovaru okupilo se 19 ekipa djece, mladeži i starijih u nadmetanju tko je najbolji za 2013. godinu. Uz standardne Nove Plavnice, nešto više pokazuju vatrogasci iz Brezovca, bude se, što je dobro i za njih, ali i za vatrogastvo. Tu je Prespa, i nešto malo ekipa iz ostalih vatrogasnih sredina, Breza, Novoseljani, Ždralovi, Rajić, Veliko Korenovo.


198


199


200

S

Igrice za najmanje

avjet vatrogasne mladeži VZG Bjelovara organizirao je 2009. godine igrice za najmlađe primjerene tom uzrastu. Na prvim igrama pojavilo se 16 ekipa djece i sedam mladeži. Dvjestotinjak djece i mladeži, voditelja, roditelja lijepo su se zabavili na terenima oko vatrogasnog centra u Bjelovaru. Na kraju kada se sve zbrojilo najviše su uspjeha imala djeca iz Velikog Korenova, zatim Brezovca i Bjelovara. Najbolju mladež su imala društva iz Rajića i Novih Plavnica i Križevačke ceste. Društva koja su sudjelovala Bjelovar, Veliko Korenovo, Prespa, Rajić, Nove Plavnice i Križevačka cesta, Novoseljani, Gornje Plavnice, Ždralovi.


P

Dame i vatrogastvo

rve organizirane žene vatrogasce imao je bjelovarski Koestlin. IDVD Koestlin je 1954. godine imao odjeljenje koje sačinjavaju: Mandica Pavešić, Josipa Vibiral, Ankica Fran, Slavica Čičin, Josipa Kresović, Štefa Hanžek, Olga Šušnjar. Nakon „Koestlina“ žene vatrogasce imaju dobrovoljna vatrogasna društva u Bulincu, Velikoj Pisanici, Rovišću, Hrgovljanima, Zrinskom Topolovcu i IDVD Sirela. Od svih najveće uspjehe bilježe žene Sirele. Na brojnim natjecanjima osvajaju medalje. Sudjelovale su bjelovarske „mljekarice“ na mnogim natjecanjima od općinskih do međunarodnih. Na međunarodnom natjecanju u Italiji u Trentu 1977. godine osvajaju drugo mjesto. Taj su uspjeh postigle: Marija Špišić, Ana Ćutić, Marija Poslon, Marija Dakić, Marija Dujić, Ankica Španić, Vera Mladenović, Marija Karan, Marija Cuvaj, Štefica Kotaran. Najveći uspjeh ženskog natjecateljskog dijela vatrogastva je onaj iz Njemačke. Bila je godina 1981. mjesto Boblingen. Održavalo se sedmo međunarodno natjecanje žena Europe. Žene IDVD Sirela zauzele su prvo mjesto, postale prvakinje Europe. To su bile: Smiljka Šercer, Katica Franjić, Vlasta Ištvanović, Slavica Miloš, Marija Cuvaj, Đurđa Tepeš, Nevenka Boščić, Justa Karan, Sanja Boguš.

Bile su najljepše i najbolje u Šibeniku, ali diskvalifikacija je bila zbog nešto “viška dana “

201


202

Pamti ih cila Neretva

Bila je to borba s čudljivom Neretvom, Maraton nas je vratio u povijest u vrijem kneza Domagoja čiju slavu Neretvani promiču ovim natjecanjem Pucanj dubrovačkih trombunjera i kuburaša iz Huma na Sutli označio je 11. po redu start Maratona lađa na Neretvi od Metkovića do Ploča. U hladnoj Neretvi, ali toploj i dragoj u srcu svih pedeset tisuća posjetitelja Maratona i preko 400 lađara, našlo se ekipa, njih 33, iz skoro svih mjesta uz Neretvu te unutrašnjosti Hrvatske iz Zagreba, Siska

Maraton lađa 2008.

i Bjelovara, te inozemstva iz BiH i Italije. Bjelovarski vatrogasci ozbiljno su se pripremali za svoj drugi nastup na Maratonu, prošle su godine bili 23. Pripreme su obuhvaćale teretanu zatim treninge na zagrebačkom Jarunu i nekoliko dana prije utrke na Neretvi. Ovo nam je ozbiljan zadatak tim više što ovu trku posvećujemo našim stradalim kolegama na Kornatima rekao nam je Davor Kapustić vođa ekipe vatrogasaca, jedine sportske vatrogasne ekipe u državi. Vozili su bjelovarski lađari i za svoje navijače kojih je četrdesetak došlo posebnim autobusom u Metković. Sve je krenulo uz zvukove i stihove himne


203 lađara: “Ako i ne dođeš prvi nemoj da ti bude ža jer sa tobom se ponosi cila Neretva”. Sama utrka nešto je veličanstveno. Na uzburkanoj Neretvi 33 lađe, zatim mnoštvo gledatelja uz obalu, posebni vlak i autobusi koji su pratili utrku, bezbroj automobila i na kraju dvadesetak brodova punih gledatelja pružali su predivnu sliku. Među pratećim brodovima bio je i leut i viška falkuša simboli povijesti hrvatskog brodarstva. Navijanja sa svih strana, vatromet u svakom naseljenom mjestu uz Neretvu. Doček u Pločama priča je za sebe, doslovce ni igla nije mogla pasti na tlo od velike gužve, mnoštva ljudi brodica i brodova. Kad su sve svi rezultati zbrojili prvi su lađari Staševice, slijedi Baćina pa Rogotin. Bjelovarčani su u ovoj jakoj konkurenciji stigli 17. Moramo im odati priznanje jer su on i jedini koji nemaju svoju vodu, a bili su bolji od svih ekipa izvan Neretve pa i nekih koji su na Neretvi koji imaju sve uvjete za pravi trening. U ovoj oštroj konkurenciji pobijedila je ljubav prema staroj lađi izvađenoj iz mulja, lađi u kojoj se umiralo i rađalo, išlo na rad i ženilo, vozilo liječniku, na kraju ratovalo protiv Mletaka, braneći Neretvu mačem, lukom i strijelom. Bila je to lađa Domagojevih gusara. Ova je lađa ovog ljeta plovila i Atlantikom na festivalu mora i mornara u francuskom Brestu. Želja je organizatora imati i utrku svjetskog značaja, pozvati i ekipe iz udaljenih dijelova svijeta, jer Maraton nije samo utrka, to je

Bjelovarski lađari: Branimir Bakić, Silvije Galić, Dražen Henc, Ivan Kaleb, Tomislav Krstičević, Davor Kapustić, Mario Pavlović, Mihael Rođak, Vladimir Smiljanić, Tomislav Smrček, Petar Šabić, Mladen Tabaček, Mario Varga, Ivan Zloić. neretvanski brand. Želja je ispuniti riječi neretvanskog pjesnika “Plovit će lađa ploviti mnogo lita, čut će se za nju na kraju svita” Maraton lađa amatersko je sportsko natjecanje. Dok profesionalni veslači imaju utrku na dva kilometra ovi neretvanski voze preko 22 kilometra. Za to im je potrebno preko dva sata i oko 10 000 zaveslaja. To je jedno od najgledanijih natjecanja u državi a odvija se pod visokim pokroviteljstvom predsjednika RH.


204

P

Likovna kolonija kod vatrogasaca

očetkom mjeseca svibnja 2006. godine, točnije 6. i 7. održana je likovna kolonija u Vatrogasnoj zajednici Grada Bjelovara. Odaziv bjelovarskih slikara i ne samo bjelovarskih bio je više od očekivanoga. Slovom i brojkom odazvalo se 35 slikara, koji su u dva dana Kolonije izradili 65 radova. Zlatko Sabolović jedan od bjelovarskih slikara rekao je da slikari vole humanitarno raditi i da su poznati humanitarci. Došli su iz Kutine, Daruvara, Đurđevca, Molvi, Varaždina. Koloniju su zamislili Zoran Peričić, tada član Zapovjedništva VZG Bjelovara i Ivica Matanić. Dio radova VZG Bjelovara prodati će na aukciji, a ostatak izložiti na vidnome mjestu. Novac od prodaje bit će uložen u obnavljanje opreme i doniran u humanitarne svrhe. Bjelovarska zajednica vatrogasaca prva je u Hrvatskoj koja je organizirala takav vid aktivnosti. Aukcija je održana u dvorani Društvenog doma u Bjelovaru. Kao popratni dio bila je predstava Bjelovarskog kazališta koje je izvelo djelo Karela Čapeka „Kukci“. Ovim su činom bjelovarski kazalištarci

zahvalili vatrogascima za dugogodišnju suradnju. Te su se večeri brojni vatrogasci s članovima svojih obitelji našli u kazalištu i pljeskom nagradili uspješnu predstavu. Poslije predstave organizirana je aukcija slika Prve likovne kolonije Sveti Florijan. Ponuđeno je 25 radova , a prodano je 14. Tako je prikupljeno 17 000 kuna. Dio novca usmjerit će se za nabavku opreme a dio će biti doniran bjelovarskoj Petoj osnovnoj školi.


205


206

Spomen soba, muzej vatrogastva u malom

K

ako najupečatljivije ispričati priču dugu 140 godina? Sakupivši sve elemente priče i izložiti ih u jednoj prostoriji. 1998. g. DVD Bjelovar otvorio je spomen sobu koja odiše poviješću bjelovarskog dobrovoljnog i profesionalnog vatrogastva. Kao da nadgledaju svoje nasljeđe, sa središnjeg zida promatraju prvi zapovjednik DVDa Bjelovar Dragutin Vuković (1873. g.), i tadašnji gradonačelnik Bjelovara Đuro Cuvaj. Prvih deset godina rada DVD-a (1883. g.) obilježeno je i fotografijama osamdesetak članova. Fotografije su danas požutjele, što im daje još veću vrijednost, ali se još uvijek razaznaje ponos na licima i stavu. Prvi članovi nose tadašnje uniforme, neki su sa lentama, a na glavi im stari vatrogasni šljemovi ili kape. Ispod svakog člana stoji njegovo prezime, a rukovodiocima je dodana pripadajuća funkcija. Iznad svih, poput poziva stoji - “Stieg vam sloge budi! Na rad vas pobudi!”. Na dnu velikog okvira upisano je “prigodom proslave prve desetgodišnjice obstanka društva - 1883”. Članovi su fotografirani i narednih velikih obljetnica. U spomen sobi mogu se razgledati veliki okviri sa fotografijama članova prigo-

dom 40.-e (1913. g.), 50-e (1923. g.) i 80-e (1953. g.) godišnjice društva. Kako je zanimljivo razgledavati i u rukama držati oruđe s kojim su se vatrogasci služili prije stotinjak godina. Stare sjekirice i pohabani opasači, vatrogasne trube s kojima se pozivalo na uzbunu, te mali lampaši za noćne intervencije. A mlaznice, koliko su drugačije i jednostavnije od današnjih. No zato su i zanimljive. Imaju neku čar, i potiču maštu - tko se s njima služio, i koliko su mogli biti uspješni u bitci sa vatrom? Atraktivni izlošci su i popularna motorna pumpa “Savica”, s početka 1960-ih, te ručna vatrogasna sirena s kojom su se uzbunjivali vatrogasci. Kolekcionari širom svijeta skupljaju stare vatrogasne šljemove i kape. Što bi dali za kolekciju koju pomno čuva spomen soba bjelovarskog DVDa? Šljemovi potječu iz različitih razdoblja, a svojim sjajem i starim dizajnom privlače pažnju posjetitelja. Svako društvo mora imati utvrđena pravila, kako bi pravovremeno i odgovorno funkcioniralo, na korist svih građana. 1897. g. tiskana su “Pravila


207 dobrovoljnoga vatrogasnoga družtva u Bjelovaru”. Tada je bilo dovoljno samo petnaestak stranica male knjižice da bi se utvrdile sve aktivnosti. Sveu1923. g. objavljen je “Poziv na proslavu 50 godišnjice dobrovoljnog vatrogasnog društva u Bjelovaru.” Na prvom od dva lista tiskano je: “Godine 1873. osnovan je u Bjelovaru dobrovoljni vatrogasni zbor, koji ove godine navršuje pedesetu godinu svoga dobrotvornoga rada. Ovu 50 godišnjicu, koja je ujedno i jubilej najstarijeg gradjanskog društva u Bjelovaru, proslavit će ovo društvo dana 4. i 5. kolovoza 1923. Ujedno će se 4. kolovoza održati glavna skupština ‘Hrvatsko slavonske vatrogasne zajednice’. Svečanosni odbor, poglavarstvo slob. i kr. grada Bjelovara, kao i rodoljubno bjelovarsko gradjanstvo poduzeli su sve, da se ova proslava obavi što dostojnije, na zadovoljstvo gostiju, a na ponos vatrogastva, te grada Bjelovara. Čast nam je s toga ovime pozvati sva bratska društva diljem naše domovine, kao i prijatelje te dobrotvore vatrogastva, da ovoj našoj proslavi što brojnije prisustvovati izvole i time ovu svečanost uveličaju, a naša će briga biti, da ih dostojno i bratski dočekamo te brižljivo nastanimo i podvorimo. Prijave učestvovanja molimo priposlati nam na priležećem arku najkasnije do 15. srpnja o.g., da se nastanbe opskrba, kao i ostale potrebe pravodobno pripremiti uzmognu. POMOZ BOG! U Bjelovaru mjeseca lipnja 1923.”

kupno dvadeset i tri poglavlja, kao što su svrha i ustroj društva, dužnosti i prava članova, djelokrug, skupštine, odjelo vatrogasaca, gasila, pohvale i kazne, i dr. Društvo se razvija, aktivnosti se proširuju, te se dvadeset i pet godina kasnije, 1922. g. tiskaju nova pravila. Više stranica, dvadeset i sedam poglavlja, od kojih su neka izmijenjena, a uvedena su i nova, poput blagajne, svrhe bolesničke blagajne, i dr. “U spomen tridesetgodišnjice”, 1903. godine tiskano je “Izvješće dobrovoljnog vatrogasnog društva u Bjelovaru, o radu tečajem tridesetgodišnjega opstanka vatrogasnoga društva, od 6. srpnja g. 1873. do 6. srpnja g. 1903.” Na pedeset i šest stranica, detaljno se prikazuju aktivnosti društva. Svako desetgodišnje razdoblje opisano je intervencijama, popisima članova i rukovodioca, skupštinama te drugim aktivnostima. Uredno su vođeni zapisi o stanju blagajne, kao i “našastar (popis) pokućtva, odiela, sprava i orudja” uz njihove vrijednosti. U malo većem formatu, na trideset i sedam stranica, 1953. g. tiskana je “Spomenica prigodom proslave 80-godišnjice opstanka Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Bjelovaru”. Donosi općenite informacije o vatrogastvu, osnutak DVD-a Bjelovar, pregled događanja u društvu po godinama, te popis svih intervencija. Na kraju su i popisi vatrogasne opreme, popis članova i rukovodioca, te raspored svečanosti obilježavanja 80 godina društva. Stoljećima su pisani dokumenti, ali ipak je izum fotografije, približio uvid u povijest. Crnobijele fotografije danas nam pričaju o životu bjelovarskih vatrogasaca prije stotinu godina. Možemo


208

Drugi list predstavlja “Raspored svečanosti proslave 50 godišnjice dobrovoljnog vatrogasnog društva u Bjelovaru. 4. kolovoza. 7 sati 06 časa, 7 sati 29 časa, 8 sati 47 časa, 10 sati 53 časa, 14 sati 33 časa, 18 sati 22 časa - doček gostiju na kolodvoru. 18 sati 30 časa glavna skupština ‘Hrvatsko slavonske vatrogasne zajednice’ u dvorani Hrvatskog Sokola. 20 sati 45 časa svečani obhod gradom, bakljada te podoknica pokrovitelju svečanosti. Iza toga komers u bašći ‘Hrvatskog Sokola’. 23 sata 33 časa doček gostiju na kolodvoru. 5. kolovoza. 3 sata 58 časa doček gostiju na kolodvoru. 5 satu u jutro budnica gradom. Od 6 sati 30 časa pregled vatrogasnog spremišta i skladišta. 8 sati sastanak sviju vatrogasnih i domaćih društava pred vatrogasnim spremištem. 8 sati 30 časa svečana misa na Jugoslavenskom šetalištu. Poslije mise prigodno slovo na licu mjesta. Zatim kreće povorka k vatrogasnom spremištu. Izmedju 10 sati 30 časa i 13 sati javna vježba vatrogasnog zbora na bivšoj ‘Staroj svilani’u Rusanovoj ulici (sada gostiona Jäger). Poslije javne vježba ‘Revue’ zbora sa svim strojevima i spravama pred zgradom kr. županijske oblasti. U 13 sati svečani banke u svim prostorijama Hrv. Sokola kao i zajednički objedi po ostalim gostionama. U 16 sati pučka svečanost u vrtu Hrv. Sokola. U 9 sati na večer vatromet. Dana 5 kolovoza otvorenje izložbe ‘Hrv. Radiše’ u prostorijama kr. velike gimnazije.”

ih vidjeti u akciji gašenja sa starim vatrogasnim kolima koja su vukli konji. U impozantnim uniformama i šljemovima izvode pokazne vježbe, ili samo jednostavno poziraju. Da bi ih se mi, nakon jednog stoljeća, mogli barem nakratko prisjetiti. Zastava je oduvijek bila simbol prepoznatljivosti vatrogasnog društva. Prvu zastavu društvo je dobilo 1881. g. Te zastave danas nažalost nema, ali se brižno čuva nešto mlađa. 50 godina od prve zastave, 1931. g. društvo je dobilo novu zastavu. Na prekrasnoj crvenoj svili s prednje strane bogato je izvezen stari grb grada Bjelovara. U kutevima su zlatnim slovima ušiveni datumi prve zastave, 5. lipnja 1881. g., i tada nove zastave, 7. lipnja 1931. g. Sa stražnje strane zastavu krasi stari grb društva, od vječitih elemenata vatrogasnog šljema, sjekirica i ljestvi, zaokruženih sa klasjem žita. Sve natkriva vatrogasni pozdrav “Pomoz Bog!” Zastava je obrubljena bijelim i plavim bojama, čineći je izražajnijom, te jednom od najljepših zastava DVD-a u Hrvatskoj. Još za vrijeme primopredaje zapisano je “Ovaj barjak bio je od svih vatrogasnih zborova najvećim oduševljenjem i ushićenjem pozdravljen radi svoga izvanredno ukusnog oblika, te narodnog i gradskog značaja...” Na bijeloj svili zastavnih vrpci, zlatnim slovima uvezena je posveta kume Matilde Štekar, supruge predsjednika DVD-a Bjelovar 1931. g.: “Stieg vam sloge budi na rad vas pobudi! Uspom-

ena na 7. lipnja 1931.”, te na drugoj vrpci “Dobrovoljnom vatrogasnom društvu u Bjelovaru. Matilda Štekar” Pola stoljeća kasnije, društvo je dobilo novu zastavu, 1993. g. prigodom obilježavanja 120 godina postojanja. Prednju stranu krasi lik sv. Florijana, uz


209 pozdrave “Pomoz Bog!” i “Vatru gasi, brata spasi”. Vatrogasni šljem sa dvjema sjekiricama izvezen je na stražnjoj strani zastave, uz natpis “Dobrovoljno vatrogasno društvo Bjelovar” te godinama “1873. i 1993.”. Zastava crvene svile obrubljena je zlatnim resama, a na crveno-bijelo-plavoj zastavnoj vrpci stoji

pisač. No, kako god se aktivnosti društva zapisivala, najbitnije je da se brižno čuvaju, kao izvor informacija budućim naraštajima. Zanimljiva je i bilježnica otvorena 1953. g., povodom obilježavanja 80 godina društva: “Sa proslave 80 godišnjice DVD grada Bjelovara za dugo sjećanje od učesnika delegata DVD i predstavnika Narodne vlasti te organizacija grada Bjelovara bilježimo se našima potpisima. U Bjelovaru 2. kolovoza 1953.” Nakon uvodnih riječi slijede deseci potpisa uzvanika. “Gradsko poglavarstvo Bjelovar”. Na slijedećim stranicama krasopisom je Listanje starih bilježnica uvijek donosi zapisivana sva novonabavljena oprema. Svaki dio različite emocije. Čitatelj se zapita - tko su bili pažljivo je upisan na novu stranicu, uz detaljan opis ljudi koji su ih ispisivali? Kako su živjeli u to vriopreme, iz kojih sredstava je nabavljena, ukupna jeme? I kako su se suočavali sa radnim zadacima? vrijednost, te datum i potpisi rukovodioca. Takva pitanja češće se postavljaju, ako je čitatelj Tako je od 1953. do 1957. g. nabavljeno i upisano na neki način povezan sa tim ljudima. Na primjer, nekoliko novih vatrogasnih vozila, motornih zajedničkom profesijom, vatrogastvom. štrcaljki, vatrogasno spremište i vatrogasna zastava. Najstarije bilježnice su “Sjednički zapisnik DVD-a I za 100 godišnjicu društva, 1973. g., postavBjelovar” od 16. 2. 1941. na dalje, te “Zapisnik sjed- ljena je nova knjiga gostiju, sa desecima upisa i nica i skupština” od 1947. do 1957. g. Stotine rukom potpisa uzvanika: “U povodu 100-te obljetnice pisanih stranica, donose detaljan uvid u rad društva DVD Bjelovar želim mnogo sreće, veselja i uspjeha iz tog razdoblja. na polju vatrogastva, na humanom i plemenitom No, nemjerljivo veća vrijednost bilježnica je zadatku; da nastavite sa istim elanom i žarom u što su cijele ispisane krasopisom. Tom umjetnošću narednom stoljeću. Bjelovar, 22. 9. 1973.” lijepog pisanja, koja je danas gotovo izumrla. U drugoj polovici 20. stoljeća, kao znak U desetljećima što su slijedila, aktivnosti društva su uspjeha ili zahvalnosti počele su se dodjeljivati i dalje zapisivana u bilježnice, ali je krasopis nestao. diplome, priznanja, spomenice i zahvalnice. Kroz Prošlo je još desetljeća, kada su nestale i bilježnice, desetljeća rada, natjecanja i suradnjama sa drugim a zamijenilo ih je jednostavno ispunjavanje fordruštvima, bjelovarski vatrogasci dobili su veliki mulara. Svjedoci smo, kako danas nestaje rukopis, broj diploma i zahvalnica koje se brižljivo čuvaju. nauštrb pisanja na kompjuteru te ispisivanja na Najstarije su diploma iz 1954. g., dodjeljena


210 DVD-u Bjelovar za osvojeno 1. mjesto na podsaveznom natjecanju u Zagrebu, te priznanje Automoto društva Bjelovar dodijeljeno DVD-u Bjelovar, 1956. g. 1970-ih godina, o suradnji sa mađarskim vatrogascima grada Kaposvara, svjedoče priznanja na mađarskom jeziku: Priznanje vatrogascima iz Bjelovara koji su sudjelovali na natjecanju u Kaposvaru, 6. rujna 1970. g. Spomenica dodijeljena vatrogasnom društvu tvornice mlijeka iz Bjelovara koji su sudjelovali na natjecanju u Kaposvaru, 24. travnja 1976. g. I diploma koja se dodijeljuje prigodom desetgodišnjice postojanja vatrogasnog društva tvornice mlijeka iz Bjelovara, dodijeljena u Kaposvaru, 23. lipnja 1978. g. Najveći broj priznanja dobiven je prigodom obilježavanja velikih obljetnica DVD-a Bjelovar svakih pet godina, u razdoblju od 100. do 135. godišnjice društva. Priznanja su dodijeljena od državnih i lokalnih vatrogasnih saveza, vatrogasnih društava te drugih uzvanika. Društvo čuva i brojne spomenice dobivene na obilježavanju velikih obljetnica drugih vatrogasnih društava. Od 1980-ih na obljetnicama su se počele dodjeljivati i upečatljive pozlaćene plakete, sa vatrogasnim motivima i posvetom. Nekoliko desetaka malih kutija sa plaketama dodijeljenih bjelovarskim pro-

fesionalnim i dobrovoljnim vatrogascima u raznim prigodama. Također se brižno čuvaju i razni drugi pokloni, poput slika, keramičkih tanjura, vaza, i dr. Kada se uđe u spomen sobu, najupečatljiviji je pogled na vitrinu sa nekoliko desetaka sjajnih pehara. Svi su osvojeni na natjecanjima, ali je najstariji dobiven povodom 100 godina DVD-a Bjelovar, od Vatrogasnog saveza Jugoslavije, 1973. g. 1980-e bile su najplodnije godine bjelovarskog vatrogastva na natjecanjima. Uz brojna osvojena općinska natjecanja, profesionalni vatrogasci bili su tri puta prvaci Republike Hrvatske: 1983. g. u Splitu, 1985. g. u Slavonskom Brodu, te 1987. g. u Bjelovaru. Kako se natjecanje održavalo svake dvije godine, bjelovarski profesionalci bili su prvaci Hrvatske ukupno šest godina za redom. Dok su na državnom natjecanju Jugoslavije, 1983. g. osvojili treće mjesto. Svi pehari se brižno čuvaju kao uspomena na najveće natjecateljske uspjehe. Ali najvrijedn-


211 iji pehar došao je 1987. g. Nakon što su treći put postali prvacima Hrvatske, prijelazni pehar im je pripao u trajno vlasništvo. Na njemu su ugravirana imena svih bjelovarskih natjecatelja, godine i mjesta osvajanja republičkih prvenstava, a iznad svega “Prelazni pehar pobjedniku natjecanja vatrogasnih jedinica SRH. Kategorija - Profesionalne vatrogasne jedinice”. I narednih dvadeset i pet godina bjelovarski vatrogasci sudjelovali su na natjecanjima. Najveći uspjeh profesionalci su postigli 1996. g. na državnom prvenstvu u Rijeci, osvojivši 3. mjesto. DVD Bjelovar ima brojne pehare sa osvajanja jednog od prva tri mjesta na gradskim i županijskim natjecanjima. Zanimljiva je vizualna usporedba prvih i zadnjih osvojenih pehara. Koliko su prvi jednostavniji po obliku i dizajnu, od današnjih pehara. Useljenje u novi objekat jedan je od najznačajnijih dana svakog društva. 7. lipnja 1980. g. otvoren je novosagrađeni Općinski centar za zaštitu od požara, u koji su se preselili bjelovarski profesionalni i dobrovoljni vatrogasci. Prigodom svečanosti otvaranja, postavljena je knjiga gostiju:“Bjelovar, 7. 06. 1980. godine Ova Spomen knjiga osnovana je dana 7. lipnja 1980. godine na dan otvaranja objekta Općinskog centra za zaštitu od požara općine Bjelovar i predaje istog na upotrebu sljedećim korisnicima: 1. Općinskom centru za zaštitu od požara općine Bjelovar 2. Vatrogasnom savezu općine Bjelovar 3. Samoupravnoj interesnoj zajednici zaštite od požara općine Bjelovar i 4. Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Bjelovar Upisi želja upućenih korisnicima objekta od strane pozvanih predstavnika i njihovi potpisi.”

Osim čestitki u knjizi gostiju, uspomenu na ovaj svečani događaj bilježe i brojne fotografije. Također postoje i godinu dana starije fotografije, nastaleprilikom polaganja kamena temeljca i izgradnje samog objekta. Unazad četrdesetak godina snimljeno je nekoliko stotina fotografija o radu bjelovarskog vatrogastva. Najstarije, crno-bijele prikazuju vatrogasce ispred starog vatrogasnog spremišta, obilježavanje godišnjice društva, natjecanja i dr. Na poleđini jedne od najzanimljivijih fotografija piše: “S posebnim zadovoljstvom režiser ‘Vlaka u snijegu’ Mate Relja. Bjelovar. 1. 2. 1976.” Fotografija (str 46-47)prikazuje poznatog redatelja s bjelovarskim vatrogascima i rukovodiocima ispred starog vatrogasnog spremišta. Najveći dio poznatog filma za djecu “Vlak u snijegu” snimljen je u okolici Bjelovara, a pri snimanju su pomagali i bjelovarski vatrogasci. Puno više je fotografija u boji koje prikazuju detalje sa natjecanja i osvajanja republičkih prvenstava, dogradnju garaža 1985.g., obilježavanje obljetnica društva, novija vatrogasna natjecanja, i brojne druge aktivnosti. Lokalne novine često pišu o bjelovarskim vatrogascima. Jedno vrijeme, tijekom 1980-ih, članci su brižljivo sakupljani u bilježnicu. Tako se danas mogu pročitati deseci članaka iz onog vremena: “Značajni uspjesi i duga tradicija”, “Upornim radom do prvog mjesta”, “Učinjeno sve što je planirano”, “U vrhu profesionalnog vatrogastva”, i dr. Mnogi su zanimljivi i informativni, poput ovoga: “S vatrogasnog prvenstva Jugoslavije: ‘Brončani’ a najbolji?!


212 Ekipa Profesionalne vatrogasne jedinice iz Bjelovara postigla je velik uspjeh na Vatrogasnom prvenstvu Jugoslavije koje je održano 6. i 7. listopada 1984. u Kraljevu. Bjelovarčani su osvojili treće mjesto u konkurenciji 16 ekipa profesionalnih vatrogasaca. Kako nam rekoše ‘brončani’ vatrogasci, rezultat je bio daleko najbolji i ukazivao je na osvajanje prvog mjesta, no jedan sudac je ukazao na možda i nepostojeću grešku tako da su Bjelovarčani dobili negativne bodove i osvojili (tek) treće mjesto. Unatoč tome to je velik uspjeh.” Izreci “Jednom vatrogasac, uvijek vatrogasac”, može se dodati i “svugdje vatrogasac”. Vatrogastvo ne poznaje granice. Gdje god se nalazili u svijetu, kolege vatrogasci će vas srdačno dočekati. Bjelovarsko vatrogastvo bilježi suradnju i sa kolegama iz drugih država. Prigodom obilježavanja 125 godina DVD-a Bjelovar, potpisana je Povelja prijateljstva sa profesionalnom vatrogasnom postrojbom Nagyatad iz Mađarske. 2003. g. tijekom posjeta izaslanstva poljskog grada i županije Zary u Bjelovaru, predstavnici profesionalnih vatrogasnih postrojbi ova dva grada, potpisali su Povelju prijateljstva. Iste godine, prigodom obilježavanja 130 godina DVD-a Bjelovar, kao posebni gosti prisustvovala su dva vatrogasca iz daleke Južne Koreje. Jedan od njih, zapovjednik, poklonio je svoju svečanu vatrogasnu uniformu, koja je uz njihovu plaketu i fotografije dio jedinstvenih novijih izložaka spomen sobe. U Varaždinu je 2005. g. održana Vatrogasna olimpijada sa više od 3000 sudionika iz cijele Europe, ali i po prvi puta ekipom iz Azije. Kao vodič

i prevoditelj ekipi Južne Koreje, na olimpijadi je sudjelovao i član DVD-a Bjelovar, o čemu svjedoči diploma i zahvala. Nakon olimpijade, u Bjelovar je doveo četrnaest članova južnokorejske ekipe. Tijekom trodnevnog druženja s bjelovarskim vatrogascima, u znak sjećanja poklonili su tradicionalne korejske instrumente s kojima su se predstavili na olimpijadi. Idućih godina uslijedili su uzvratni posjeti u Poljsku i Južnu Koreju, odakle su predstavnici bjelovarskih vatrogasaca donijeli zanimljive poklone. Uz plakete, tu su brošure korejskih vatrogasaca, vatrogasni časopis “119”, te korejske novine sa malim člancima i fotografijama o posjeti. U Južnoj Koreji potpisane su i Povelje prijateljstva dobrovoljnih i profesionalnih vatrogasnih postrojbi gradova Bjelovara i Tae-baek. U želji da pruži više obavijesti sa svog područja djelovanja, 2006. g. Vatrogasna zajednica Grada Bjelovara odlučuje tiskati glasilo, što je bila novost u Hrvatskoj. Prikladnog naziva “93”, na trideset i dvije stranice, donosi aktualne vijesti pripadajućih dobrovoljnih i profesionalnih postrojbi, ali i druge korisne informacije o vatrogastvu. Glasilo izlazi nekoliko puta godišnje, a svi dosadašnji brojevi mogu se prelistati i u spomen sobi. Važnost protupožarne preventive mora se učiti od malih nogu. Stoga se svake godine organiziraju “Dani otvorenih vrata” kada djeca iz vrtića i nižih razreda osnovnih škola posjećuju postrojbu. Profesionalni vatrogasci im pokazuju vozila i opremu, te ih uče kako spriječiti nastanak požara, i što napraviti ako dođe do požara. Djeca iz vrtića im zauzvrat nakon nekoliko dana pošalju svoje likovne radove na temu vatrogastva. I zanimljive dječje izjave tko su vatrogasci, što rade, s


213 kakvom se opremom služe, i sl. Nekoliko stotina izložaka u spomen sobi samo je jedan dio povijesti bjelovarskog vatrogastva. Drugi dio je u nikad ispričanim detaljima vezanih uz svaki predmet.

Ostaje za vidjeti koliko će biti novih izložaka i neispričanih priča u budućnosti bjelovarskog dobrovoljnog i profesionalnog vatrogastva.

Zid profesionalnog vatrogastva Kako je Javna vatrogasna postrojba Grada Bjelovara nastala od Dobrovoljnog vatrogasnog društva Bjelovar, jedan zid spomen sobe posvećen je bjelovarskom profesionalnom vatrogastvu. Središnje mjesto zauzima veliki okvir sa fotografijama svih djelatnika JVP, snimljenih 2004. g. povodom 40 godina profesionalnog vatrogastva. Okružuju ga fotografije svih dosadašnjih zapovjednika: Martin Posavac, zapovjednik profesionalne vatrogasne jedinice Bjelovar (1964. - 1979.), inž. Stjepan Dijanović, načelnik općinskog centra za zaštitu od požara Bjelovar (1979. - 1983.), prof. Stjepan Grula, načelnik općinskog centra za zaštitu od požara Bjelovar (1984. - 1991.), inž. Darko Lovrić, načelnik općinskog centra za zaštitu od požara Bjelovar (1991. - 1996.), inž. Milan Fučkor, zapovjednik vatrogasne postaje PU Bjelovarsko-bilogorske (1996. - 2000.) i zapovjednik javne vatrogasne postrojbe grada Bjelovara (2000. - ) Nadalje, zid ukrašavaju druge fotografije: svi djelatnici općinskog centra 1981. g., bjelovarski vatrogasci prvaci Hrvatske iz 1983. g., osvajači brončane medalje na Jugoslavenskom natjecanju 1984. g., detalj sa republičkog natjecanja u Bjelovaru 1987. g., te na tom natjecanju prvaci Hrvatske po treći put na fotografiji sa prijelaznim peharom u trajnom vlasništvu. I nešto novije fotografije sa kolegama iz Južne Koreje 2003. g., te upravno vijeće JVP 2004. g. Na polici stoje zahvalnica iz 2003. g. dodijeljena JVP Bjelovar od DVD-a Bjelovar povodom 130 godina društva. 2004. g. Grad Bjelovar dodijelio je zlatnu plaketu “Grb grada Bjelovara” Javnoj vatrogasnoj postrojbi Bjelovar kao javno priznanje za izuzetne uspjehe na području tehničke kulture. Povelja prijateljstva potpisana 2008. g. sa profesionalnom vatrogasnom postrojbom grada Tae-baek iz Južne Koreje. Najupečatljiviji izložak je sjajni prijelazni pehar dodijeljen 1987. g. u trajno vlasništvo povodom tri puta osvajanja prvenstva Hrvatske.


214

List vatrogasaca Vatrogasne zajednice Grada Bjelovara „93“ počeo je izlaziti u ožujku 2006. godine. Jedino je to glasilo gradske vatro zajednice u Hrvatskoj. Ima nekoliko listova, ali županijskih zajednica i naravno na razini države Vatrogasni vjesnik. Na stranicama glasila 93 može se naći sva tematika vezana uz vatrogastvo. Tu je rad Javne postrojbe, intervencije po mjesecima i vrstama. Zatim ima stručnih članaka, koje uglavnom pišu profesionalni vatrogasci. Tu su i „razgovori s povodom“, gdje sudjeluju zanimljivi vatrogasci, političari, privrednici, a sve vezano uz vatrogasnu struku. Obrađivala se i povijest vatrogastva. Zabilježene su sve aktivnosti od razine gradske Zajednice pa sve do DVD-a na terenu. Predstavljena su u brojevima koji su iza nas i mnoga vatrogasna društva. Redakcija u


Pehar je u Bjelovaru

215

Ekipa i navijači iz 2009, koja je trajno osvojila prelazni pehar i donijela u Bjelovar

F

užine i trka vatrogasaca u sjećanjima bjelovarskih trkača imat će uvijek lijepo i bitno mjesto. Počelo je stidljivo, skoro prije desetak s nekoliko trkača entuzijasta iz Novih Plavnica i Križevačke ceste. Razvilo se do razmjera da je u Fužine išao pun autobus i trkača i navijača. Došlo jer do toga da je u i prelazni pehar za tri najbolja za redom ekipna plasmana završio u vitrinama vatrogasnog centra. Na utrci vatrogasaca dugoj 6800 metara okupi se više od sto trkača iz svih krajeva Hrvatske, od Aljmaša do Metkovića. Spomenimo neke od najaktivnijih, one koji su bili ne jednom na fužinskom maratonu i utrci vatrogasaca. Dražen Henc, Siniša

Atlija, Ivaca Škopac, Mladen Tabaček, Ranko i Bojan Puača, Stjepan Kasumović, Tomislav Ćurić, Zvjezdan i Mateo Burek, Mihael Rođak, Vladimir Halauk, Dragica i Antonio Mišić, Deni Hajdarević, Ana Marija Pikivača, Dubravka Smiljanić, Vladimir Smiljanić, Marijan Mikac, Gordana Mirosavljević, Andrej Nikles, Ivan Palata, Matija Benić, Anita Hosi, Petar Patrik Rukavina, Patrik Pikivača, Ivana Vučko, Petra Pavić, Anamarija Čapo, Josip Kapustić. Od društava tu su svakako Nove Plavnice i Križevačka cesta (od njih je sve i počelo), zatim Bjelovar, Česma, svi su nastupali u dresovima VZG Bjelovara koja je i financirala troškove.

sastavu Ivan Imbrišić, Željko Horvat, Milan Fučkor, Darko Despot, Miro Vlašić nastojala je voditi brigu da sve bitno za vatrogastvo se nađe na jednoj od trideset i dvije stranice lista, (sada u zadnjih nekoliko brojeva na 28). Recimo da se je prvi broj tiskao u 1500 primjeraka i bio je besplatan, distribuiran je po svakom dobrovoljnom društvu na terenu Zajednice. Spomenimo i Krunoslava Fučkora koji je bio jedan od stalnijih suradnika u listu, te Željka Horvata bez kojega ovoga svega skupa ne bi bilo, pisao je tekstove, uređivao stranice, obavljao grafičko – tehnički posao i naposljetku prijelom stranica lista.


216

Intervencije

U

pedeset godina postojanja, bjelovarski profesionalni vatrogasci intervenirali su nekoliko tisuća puta. Najčešće su to požari i tehničke intervencije. No zanimljivo je spomenuti i druge intervencije poput: spašavanja osoba iz zaglavljenog lifta, spašavanja zatrpanih osoba iz kanala, podzemni požar ugljena, požar lokomotive na željezničkom kolodvoru, spašavanje unesrećenog od stršljenova, spašavanje životinja sa visina i iz dubina, otvaranje stana po nalogu policije i dr. U prošlosti se veliki dio intervencija odnosio na požare stambenih objekata. Razlozi su nepažnja, dječja igra, čak i namjerno podmetnuti požari. Danas je sve manje takvih požara, prvenstveno zahvaljujući kvalitetnijoj izgradnji objekata te primjeni novih mjera pri izvođenju elektroinstalacija. No s druge strane, zbog velikog porasta osobnih automobila, posljednje desetljeće bilježi veliki broj tehničkih intervencija, tj. prometnih nesreća. Pregled većih intervencija u povijesti bjelovarskog profesionalnog vatrogastva: - 1962. – požar svinjogojske farme u Velikim Sredicama - 1964. – požar pekare kruha u „5. Maju“ - 1973. – požar upravne zgrade u bolnici - 1973. – požar na odjelu elektromaterijala u „Nami“ - 1973. – požar skladišta u „5. Maju“

- 1975. – požar u „Tomi Vinkoviću“, smrtno stradala jedna osoba - 1982. – požar farme „Koopexport“ u Gudovcu - 1985. – požar drvne industrije „Česma“ - 1990. – požar lakirnice „Tehnika“ u Velikim Sredicama - 1991. – ukupno dojavljeno dvadesetak požara tijekom napada jugovojske na grad Bjelovar - 1992. – požar u „Sireli“, skladište zrione, solione i repromaterijala - 1994. – požar upravne zgrade „Bjelovarskog vrta“ - 1997. – akcidentna intervencija, prevrnuće cisterne sa gorivom - 1998. – požar knjižnice u zgradi Gimnazije - 2002. – požar robne kuće „Pevec“ - 2005. – požar 200 bala slame na prostoru „Bjelovarskog sajma“ - 2011. – požar skladišta namještaja „Prima“ u Prespi - 2011. – nakon udara groma, požar privatnog doma za starije osobe, pri čemu je smrtno stradalo pet štićenika Gledajući i prateći broj intervencija od 2001. do 2011. godine vidi se da je u tom periodu Javna postrojba imala 1766 intervencija, od čega 1164 požara te 548 intervencija tehničke prirode. Lažnih dojava i izvida je bilo 54. Najviše je intervencija bilo 2011. godine 228, a najmanje 2004. samo 102. Najviše požara je bilo na otvorenom prostoru 368, zatim požara na stambenim objektima 204, te gospodarskih objekata 155. Zanimljiv je podatak da je 2001. godine bilo šest požara stogova sijena i slame, a u sljedećim godinama do 2011. samo pet.


217 Bjelovar je imao sreće, nije u svojoj povijesti imao velikih katastrofalnih požara. Bilo je onih nazovimo ih većih i manjih. Prvi zabilježeni požar koji su gasili vatrogasci dogodio se 1873. godine i to 18. rujna na obiteljskoj kući Mije Vlahovića. Iste godine gori i u Velikim Sredicama kod Gojka Vlahovića. Do 1900. godine dogodila su se 54 požara (toliko je evidentirano mada se pouzdano zna da ih je bilo i više, ali nema vjerodostojnih podataka). Valja napomenuti požar u Župnom dvoru u Bjelovaru 27. studenoga 1874. godine. Godinu kasnije 3. kolovoza gori gostionica „Zvijezda“. Ostali požari u tim vremenima bili su uglavnom na kućama ili privatnim gospodarskim zgradama. Spomenimo godinu 1883. kada gori glavna bjelovarska vojarna. U prvoj polovici 20. Stoljeća bilježi se nekoliko većih požara. Prvi je 2. veljače 1911. na položaju vojne bolnice. Iste godine, ali u rujnu, gori Gradsko ubožište, pa Puretića mlin i 19. prosinca bjelovarski paromlin. Filipović vojarna gorjela je 1919. godine. U vrijeme rata 1943. godine 27. travnja izgorio je dobar dio Preradović vojarne. Gostionica Kruna, nekad okupljalište brojnih Bjelovarčana, gorjela je 14. studenoga 1945. Vojarna u Bjelovaru gorjela je 1952. dva puta, 11. srpnja i 27. listopada. Iste godine 5. studenoga gori bjelovarska pošta. Ako promatramo pojavu požara u prvih osamdeset godina djelovanja DVD-a Bjelovar najviše je bilo požara 1952. godine,

više nego cijelo vrijeme Drugog svjetskog rata. Te nesretne 1952. godine bilo je 15 požara na području grada Bjelovara. Počelo je s kućom obitelji Šešić, zatim šuma u Žabjaku, pa šuma Branjevina, šuma Česma, zadruga u Gornjim Plavnicama, spomenuta vojarna, šuma Klokočevac. Gorjele su obiteljske zgrade Rosipal, Samarđija, Babić, Baukovac, Zjajnik, Franjević.

Bjelovarska vojarna, “meta” požara u par navrata


a m u b l oto a

218

Iz f

Trgovina PEVEC


219

Tragedija u Domu starih i nemoćnih

Skladište puno namještaja gorjelo je i dan i noć

Obiteljska kuća u VelikomTrojstvu


220

Internet stranice bjelovarskih vatrogasaca

N

a posljednjoj godini studija Informatičkog dizajna (na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu), član DVD-a Bjelovar Krunoslav Fučkor, dobiva zadatak izrade internet stranica. Kako ne želi da stranice ostanu samo studentski projekt, nego neka i kasnije imaju stvarnu svrhu, odlučuje napraviti internet stranice Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara. Trebalo je nekoliko tjedana da se iz starih knjiga i raznih dokumenata prikupe relevantni podaci o postrojbi, izdvoje stare fotografije te fotografiraju nova vozila. Nakon što je sve povezano u cjelinu, u lipnju 2001. g. stranice bjelovarskih profesionalnih vatrogasaca osvanule su na internetu. U to vrijeme bilo je vrlo malo stranica hrvatskih vatrogasnih postrojbi, možda sveukupno pet profesionalnih i dvadesetak dobrovoljnih društava. Dok je za usporedbu, već tada skoro svaka vatrogasna postrojba iz zapadne Europe, a naročito iz SAD-a, bila predstavljena na internetu. Stranice bjelovarskih vatrogasaca imaginarno su bile podijeljene na dvije cjeline. Prva je namijenjena domaćim posjetiteljima iz Hrvatske, koje se želi upoznati sa plemenitim zanimanjem kao što je vatrogastvo. Osim detaljnih opisa zadataka vatrogasaca, tekstom i fotografijama predstavljena su sva vatrogasna vozila, povijest bjelovarskog vatrogastva od DVD-a Bjelovar do danas, te prikazan rad postrojbe kroz brojne fotografije (intervencije, povijest,

stara i nova vozila, i dr.) No najkorisniji dio ove cjeline, namijenjene domaćim posjetiteljima, su protupožarni savjeti. Što napraviti ako dođe do požara, kako pravilno koristiti protupožarni aparat. Te mnoštvo preventivnih savjeta, kako spriječiti nastanak požara u kućanstvu i na drugim mjestima. Druga cjelina stranica prilagođena je kolegama vatrogascima širom svijeta. Kako bi se lakše upoznali sa radom hrvatskog, a posebno bjelovarskog vatrogastva, od prvoga dana stranice su prevedene na engleski i njemački jezik. U to vrijeme, upravo su ove stranice pružale najviše informacija o hrvatskom vatrogastvu na drugim jezicima. Na kraju, postavljena je i knjiga gostiju u koju su posjetitelji upisivali svoje dojmove.


221 Kako to najčešće bude u bespućima interneta, nove stranice teško nalaze put do posjetitelja. Koliko god dobre bile, ako se dodatno ne reklamiraju, malo tko će ih naći. Tako nedugo nakon izrade stranica, Krunoslav izrađuje marketinški plan, kojim će se privući Dva vatrogasca iz Južne posjetitelji. Na prvom mjestu je Koreje u posjeti Bjeloprijava stranica na varu poznate tražilice, a slijedi upisivanje u imenike vatrogasnih stranica iz cijelog svijeta (često su bile jedine upisane vatrogasne stranice iz Hrvatske). Ali ni to nije dovoljno. Tako je počeo posjećivati stranice profesionalnih vatrogasnih postrojbi iz drugih država. Najprije iz nama susjednih, nakon čega su uslijedile postrojbe iz drugih europskih država, te sjeverne i južne Amerike, Australije te Azije i Afrike. Svakoj vatrogasnoj postrojbi poslao je e-mail, u kojem je uz pohvale njihovih stranica, pozvao da posjete internet stranice bjelovarskih vatrogasaca i upoznaju se sa radom kolega iz Hr-

vatske. U to vrijeme kada nisu postojale društvene mreže, ovo je bio najučinkovitiji način da se direktno stupi u kontakt sa željenim posjetiteljima. No višemjesečni trud se isplatio. Ubrzo su na stranice bjelovarskih vatrogasaca počele pristizati posjete kolega iz cijeloga svijeta. Uz pohvale o sadržaju i izgledu stranica, redovito su se zahvaljivali što se sada mogu upoznati i sa radom vatrogasaca iz njima nepoznate Hrvatske. Knjiga gostiju se iz dana u dan povećavala. Danas se u njoj može pročitati oko tisuću upisa od vatrogasaca iz cijelog svijeta. Osim e-mailova sa zahvalama, počeli su se javljati i brojni kolekcionari. Naime, mnogo osoba širom svijeta skuplja oznake vatrogasnih postrojbi, koje se nose na rukavima uniformi. Tako su u svojoj kolekciji željeli imati i oznaku Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara, kao prvu vatrogasnu oznaku iz Hrvatske. Koliko je bilo moguće, autor stranica je o svom trošku slao bjelovarske oznake u razne krajeve svijeta. Ali zato danas, zid bjelovarske vatrogasne postrojbe krasi stotinjak vatrogasnih oznaka, koje su pristigle u zamjenu iz cijelog svijeta. Uz e-mailove, ubrzo su uslijedili i osobni kontakti. Jednom prilikom, vatrogasac iz Poljske Slawomir


222

bjelovarskim gradskim i županijskim čelnicima, dok je na kraju potpisana povelja prijateljstva između profesionalnih vatrogasnih postrojbi graWojtowicz, u e-mailu je spomenuo da dolazi s obitelji u Hrvatsku na ljetovanje. Tako ga je Kruno- dova Zary i Bjelovara. Usporedo sa poljskim vatrogascem, osslav pozvao da usput posjet i bjelovarsku vatrogasnu tvareni su kontakti i sa vatrogascem iz daleke postrojbu. Jedan dan u ljeto 2002. godine, bio je s Južne Koreje. Zjo Hion-kook tada je bio djelatnik obitelji gost bjelovarskih vatrogasaca. No kontakti su nastavljeni, i ubrzo je dogovorena veća suradnja. profesionalne vatrogasne postrojbe grada Taebaek. U jesen te iste godine, 2003. obilježavala se U proljeće 2003. Bjelovar su posjetili predstavnici velika obljetnica 130 godina DVD-a Bjelovar. Na grada, županije i gospodarstvenika poljskog grada svečanost se odazvao južnokorejski vatrogasac Zary, predvođena već sada starim znancem SlaHion-kook, koji je u Hrvatsku došao zajedno sa womirom, koji je zamjenik zapovjednika njihove zapovjednikom Joo Hang-Jung. Nisu dovoljne riječi profesionalne vatrogasne postrojbe. da se opiše pažnja medija i drugih posjetitelja, koju U tjedan dana održan je niz sastanaka sa

Vatrogasna olimpijada CTIF Varaždin 2005.


223 su izazvala ova dva vatrogasaca s druge strane svijeta. I narednih godina nastavljeni su kontakti sa poljskim i južnokorejskim vatrogascima. Treba spomenuti da se tijekom godina mogao organizirati posjet vatrogasaca i iz drugih država, ali, sve to košta novaca. Tako je većina kontakata sa drugim vatrogascima ostala preko e-maila. Nekoliko godina kasnije, u srpnju 2005., Varaždin je bio domaćin poznate Vatrogasne olimpijade. Te godine u Hrvatskoj bila je to sportska manifestacija s najviše sudionika, više od tri tisuće iz cijele Europe, i po prvi puta u povijesti natje-

canja, sudjelovala je jedna ekipa iz Azije. Zjo Hionkook, naš već stari znanac, dogovorio je natjecanje ekipe iz Južne Koreje. No prije početka olimpijade, hrvatski organizatori, tražili su honorarne suradnike za vodiče/ prevoditelje. Između ostalih, prijavio se i Krunoslav, i zamolio da bude vodič ekipi Južne Koreje, jer već godinama ima s njima kontakte. Nakon sedmodnevnog natjecanja u Varaždinu, dovodi ih u Bjelovar. Četrnaest članova ekipe Južne Koreje, na čelu sa Byeon Sang-Ho, glavnim


224 vatrogasnim zapovjednikom regije Gangwon-do, tri dana bili su gosti bjelovarske javne vatrogasne postrojbe. Upoznali su rad profesionalnog i dobrovoljnog vatrogastva u Bjelovaru, a prije povratka u daleku Koreju, primili su ih i gradski čelnici. 2006. godine, bjelovarski vatrogasci uzvraćaju posjet kolegama iz Poljske. Predstavnici bjelovarske vatrogasne postrojbe bili su gosti profesionalne vatrogasne postrojbe grada Zary, a održan je i niz sastanaka sa tamošnjim gradskim i županijskim čelnicima. Dvije godine kasnije, 2008., predstavnici JVP i DVD-a Bjelovar, sedam dana boravili su u u Južnoj Koreji, u uzvratnom posjetu. Domaćini su napravili vrlo gust i zanimljiv raspored, koji je bio naporan, ali i izrazito poučan. Goste iz Bjelovara upoznali su ne samo sa radom koreanskih vatrogasaca i njihovom tehnologijom, nego i sa ljepotama Južne Koreje. Teško je u par rečenica opisati što su sve bjelovarski vatrogasci vidjeli i doživjeli, zato slijede samo najvažnije pojedinosti. Na početku, u gradu Chun-cheon, glavnom gradu regije Gangwon-do, posjetili su njihovu vatrogasnu postrojbu, gdje je nakon razgledavanja održan sastanak sa zapovjednikom postrojbe. U istom gradu, organiziran je posjet u glavno vatrogasno zapovjedništvo regije, sastanak sa glavnim zapovjednikom, te upoznavanje sa radom regionalnog dojavnog centra. Put se nastavlja u grad Tae-baek. Kada su počeli prvi kontakti sa koreanskim vatrogascem Zjo Hion-kook-om, on je radio u vatrogasnoj postrojbi u ovom gradu. Nakon sastanka sa gradonačelnikom Tae-baeka, bjelovarski vatrogasci upoznati su i sa radom njihove profesionalne vatrogasne postrojbe.

Istog dana potpisane su povelje prijateljstva između profesionalnih vatrogasnih postrojbi te dobrovoljnih vatrogasnih društava gradova Tae-baek i Bjelovara. Uslijedio je dug put u grad Busan, drugi po veličini grad u Južnoj Koreji. Naime, nekadašnji glavni vatrogasni zapovjednik regije Gangwondo, Byeon Sang-Ho, koji je za vrijeme Vatrogasne olimpijade boravio u Hrvatskoj i posjetio Bjelovar, sada je postao glavni vatrogasni zapovjednik grada Busan. Tako je pozvao bjelovarske vatrogasce da ga posjete u njegovom novom regionalnom vatrogasnom zapovjedništvu, upoznaju se sa modernom tehnologijom dojavnog centra i profesionalne vatrogasne postrojbe tog velegrada. Pri kraju boravka, vatrogasci iz Bjelovara, u Seulu su upoznati sa radom njihovog dojavnog centra. No još zanimljiviji bio je posjet specijalnoj jedinici za spašavanje u slučaju elementarnih nepogoda, koja po potrebi djeluje u cijelome svijetu. Kao što je već spomenuto, ovo su samo najvažnije pojedinosti iz puta bjelovarskih vatrogasaca u Južnoj Koreji. Zanimljivo je još za dodati i ponovni susret sa natjecateljima koji su 2005. g. sudjelovali na Vatrogasnoj olimpijadi u Hrvatskoj i posjetili Bjelovar, te upoznavanje širokog raspona prirodnih i kulturnih bogatstava ove predivne zemlje na dalekom istoku. Sve je krenulo od internet stranica, 2001. godine. No usporedo sa gore opisanim događanjima, i


225 same stranice su mijenjane. Tijekom godina nadopunjene su novim informacijama, fotografijama novih vozila i sa raznih događanja, a i cijele stranice su nekoliko puta redizajnirane. Jedna od najznačajnijih promjena dogodila se 2008. godine. Tada je Krunoslav uspio kupiti dugo željenu domenu vatrogasci.com . Godinama je bila zauzeta, i kada je postojala naznaka da će domena konačno postati slobodna na tržištu, angažirao je nekoliko internet tvrtki da je pokušaju kupiti prije ostalih. I uspjelo je. Trebalo je nešto više novaca, ali ova domena, najjednostavnijeg imena što se vatrogastva tiče, konačno prikazuje internet stranice bjelovarskih vatrogasaca. I hrvatsko vatrogastvo na internetu je značajno napredovalo. Dok su te 2001. godine stranice bjelovarskih vatrogasaca bile tek jedne od

rijetkih stranica o hrvatskom vatrogastvu, danas su kap u moru. Kao što su tada prevladavale stranice europskih i američkih vatrogasnih postrojbi, tako se danas veliki broj hrvatskih profesionalnih i dobrovoljnih postrojbi, te vatrogasnih zajednica predstavlja svijetu putem svojih internet stranica. I na kraju, treba spomenuti jednu zanimljivost. 2000. godine profesionalne vatrogasne postrojbe izlaze iz sustava MUP-a i prelaze pod nadzor lokalne samouprave. Svaku postrojbu grad osniva za sebe, te one prestaju postojati pod zajedničkim nazivnikom. Tako Krunoslav samoinicijativno predlaže dizajn novog grba bjelovarske vatrogasne postrojbe. Po uzoru na brojne grbove američkih, ali i drugih vatrogasnih postrojbi u svijetu, za oblik grba postavlja malteški križ, dok u sredinu stilizira grbove grada Bjelovara i hrvatskog vatrogastva. Sve okružuje naziv Javna vatrogasna postrojba Grada Bjelovara. Četverokraki križ sa osam vrhova, poznatiji pod nazivom malteški križ, duboko je utkan u povijest. Stoljećima je bio simbol junaštva u pomaganju drugima, i dijelio se za posebne zasluge. U to sjećanje, danas brojne vatrogasne postrojbe širom svijeta imaju grb u obliku malteškog križa, tako i bjelovarska vatrogasna postrojba, kao vjerojatno prva u Hrvatskoj.


226

F

Sveti Florijan...

lorijan je rođen u Austriji oko 250. godine poslije Krista, u antičkom rimskom gradu Cetium (današnji St. Polten, Donja Austrija). Kao mladić pridružuje se rimskoj vojsci u kojoj zahvaljujući teškom radu i odlučnosti napreduje do mjesta časnika. Postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog carstva (danas dio Austrije). Tadašnji vladari, rimski carevi Dioklecijan i Maximian voljeli su Florijana zbog njegovih sposobnosti rješavanja problema i rada sa ljudima. Vidjeli su Florijana kao čovjeka koji se lako suočava sa teškim problemima.No u to vrijeme, Florijan je mnogo trpio zbog svoje vjere. Iako je bio časnik u vojsci, nije se držao politike “ne pitaj, ne govori”, nego je otvoreno priznavao svoje kršćanstvo u to izrazito nekršćansko vrijeme. Stoga rimski car šalje pomoćnika Aquilisa da pobije sve kršćane u području koje kontrolira Florijan, ali i da dozna zašto se Florijan ne pridržava zapovijedi. Kada se napokon Aquilius susreće sa njim... pita ga zašto odbija progoniti kršćane, na što mu Florijan odgovara “poručite caru da sam i ja kršćanin, i da sam spreman doživjeti sudbinu namijenjenu drugim kršćanima”. Aquilius mu tada nudi napredovanje u službi i povišicu ako promijeni

mišljenje, ali ga Florijan odbija. Aquilius je bio uvrijeđen te naređuje svojim vojnicima da ga bičuju dok ne promijeni mišljenje. No Florijan mu odgovara da je pretrpio mnogo ozljeda zbog cara - zašto ne bi i nekoliko ogrebotina zbog svojih uvjerenja? Njegova hrabrost zaprepastila je Aquiliusa koji se bojao da bi Florijan mogao druge povesti na pobunu. Kada je car čuo što se događa, odlučio je kazniti sve kršćane u tom području. Naredio je da se zapale kršćanske crkve i knjige, kršćane je protjerao iz domova i slao u zatvor te ih naposljetku prisiljavao da se klanjaju i prinose žrtve rimskim bogovima. Pošto Florijan nije poslušao naređenja cara da progoni kršćane, bio je osuđen na smrt spaljivanjem. Aquilinusovim vojnicima predaje se kod Lorcha. Stojeći na lomači, Florijan navodno potiče rimske vojnike da zapale vatru, govoreći im “ako je zapalite, na plamenim jezicima ću vam pobjeći u nebo”. Uplašen njegovim riječima, umjesto da ga spali, Aquilinus naređuje da se Florijanu stavi kamen oko vrata i baca ga u rijeku Enns. Florijanovo tijelo kasnije je pronašla pobožna žena, te je on naposljetku


227 dostojno pokopan. 600 godina kasnije, negdje između 900. i 955. godine, nedaleko Florijanovog groba sagrađen je samostan Sv. Florijan, a ubrzo oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto. Njegovo tijelo premješta se na groblje u to mjesto Sveti Florijan, koje i danas postoji nedaleko Linza (Gornja Austrija). Nakon što 1138. godine Papa Lucius III, odobrava zahtjev poljskog kralja Casimira i biskupa Krakowa, da se relikvije svetog Florijana pošalju u tu zemlju, Sveti Florijan postaje zaštitnik Poljske, a njegove se relikvije i danas čuvaju u crkvi u poljskom gradu Krakowu. Također Sveti Florijan se štuje i kao zaštitnik grada Linza, Gornje Austrije te vatrogasaca. Dan sv. Florijana, ujedno i dan hrvatskih vatrogasaca, obilježava se 4. svibnja.

(nekadašnji Radićev trg) te s desne strane užurbanu tržnicu, gradsku žilu kucavicu. Što više, pored kapelice prolazi jedna od najprometnijih ulica, kojom se prije izgradnje sjeverne obilaznice odvijala i većina prometa između Zagreba i Slavonije. Tako je sv. Florijan osim vatrogasaca čuvao i putnike koji su prolazili pored njegove kapelice. 1856. g. iz pobožnosti i o svom trošku gđa Ana Kocijan daje sagraditi kapelicu. 1908. g. kapelica se obnavlja i u nju postavlja oltarić s likom sv. Florijana koji se do tada nalazio u kapeli sv. Križa. Istovremeno se nabavljaju i nove plastike sv. Florijana, sv. Vida i sv. Antuna, a ukupni trošak iznosi 2300 kruna. 1924. g. osim obnove kapelica dobiva i malo zvono. I nakon II. svjetskog rata obnavlja se u nekoliko navrata, a posljednji put prije dvadesetak godina. Povodom 120 godina DVD-a Bjelovar, 1993. g., ispred zgrade vatrogasne postrojbe postavljen je kip sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Ispred kipa je napravljen i mali bazen u koji teče voda s kojom sv. Florijan gasi kuću. Svake godine, 4. svibnja, na Dan sv. Florijana, predstavnici bjelovarskih vatro Najznačajniji objekt gasaca ispred kipa polažu cvijeće i pale svijeće. u gradu Bjelovaru koji Pet godina kasnije, 1998. g., povodom 125 nosi ime zaštitnika godina DVD-a Bjelovar otkrivena je velika slika sv. vatrogasaca smješten je Florijana. Rad slikara Josipa Fadljevića iz mjesta na strateškom mjestu. Gudovac pored Bjelovara. Slika je postavljena na Na sjevernom uglu središnje mjesto zgrade postrojbe, gdje se i danas pravokutnog centra može razgledati. grada, podignuta je ka- DVD Gornje Plavnice krasi prekrasna slika pelica sv. Florijana. S li- sv. Florijana, ulje na lesonitu. Po narudžbi ju je jeve strane spaja zeleni naslikao poznati bjelovarski karikaturist Branko opuštajući ugođaj Trga Medak. hrvatskih branitelja

... u bjelovarskom kraju


228

T

Pjesma centra

(1983. godina)

o Završim pjesmom

ražeći kod kuće neke stare spise u prašnjavoj hrpi starih papira pronašao sam jedan koji me je podsjetio na dane kada sam kao klinac, član DVD-a Bjelovar, satima i danima „visio“ u Vatrogasnom centru i promatrao svoje starije kolege profesionalce kako znojavi i prašnjavi, ali s puno žara, volje i ljubavi, neumorno treniraju i tako se pripremaju za natjecanja. A to što sam pronašao jest tekst i notni zapis PJESME CENTRA, pjesme koja je bila svojevrsna himna profesionalnih vatrogasaca Bjelovara, vatrogasaca Općinskog centra za zaštitu od požara Bjelovar, kako se u to vrijeme zvala današnja Javna vatrogasna postrojba Grada Bjelovara. Nižući pobjede jednu za drugom od općinskih do tadašnjih državnih natjecanja, natjecateljska ekipa Centra našla se i na 7. natjecanju vatrogasnih jedinica SRH u Splitu. Osvojivši prvo mjesto u svojoj kategoriji u dobrom raspoloženju, a u povratku kući spjevali su ovu pjesmu. Muziku je obradio i napisao Ivan Crnjak tadašnji tajnik DVD-a Bjelovar U tekstu 4. strofe s vremenom doživjela je promjenu. Prvotni tekst je glasio „...Stevini junaci.“ umjesto kasniji „...marljivi junaci.“, a misleći pri tom na prvog načelnika Centra i njihovog trenera sada pokojnog Stevu Dijanovića. Ova pjesma bila je tada jedinstven slučaj među vatrogascima. To je dokaz da su vatrogasci Bjelovara i nekada bili prvi u nekim možda ne baš tipičnim vatrogasnim aktivnostima. Predstavljam Vam PJESMU CENTRA.

(Darko Despot)


140 godina bjelovarskog vatrogastva  

Povijest i sadašnjost vatrogastva u gradu Bjelovaru

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you