Tradicijske sorte i pasmine Dalmacije_Maslina

Page 1


Foto: Ivo Pervan 8 6

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E


tradicijske sorte i pasmine dalmacije Specijalni dio

Donje Polje kod Zaljeva Morinje, Ĺ ibenik Donje Polje, by Morinja Bay, Ĺ ibenik T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

87



Maslina (Olea europaea)

Maslina oblica u Podbiokovlju The Oblica olive in the area underneath Biokovo Foto: Roman Ozimec


Maslina (Olea europaea)

Uvod

“Stablo je masline simbol mira, mudrosti i postojanosti, a takav je i narod ovoga kraja.” (uklesano na spomeniku maslini u Slanom kod Dubrovnika)

“Masno je, maslo nije; zeleno je, žuč nije; slatko je, med nije; grko je, pelin nije.” (anilsam)

“Loza je ka djevojka, maslina ka majka.”

90

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Maslina je voćna vrsta uz koju je usko vezana povijest Mediterana i Mediteranaca. Ova veza traje više tisuća godina, a svi mediteranski narodi imaju svoje priče i legende vezane uz maslinu. Zajednička poveznica svima je maslina kao sveto drvo, slijedom čega je ona simbol mira, mudrosti, snage, pobjede, opstojnosti, napretka, vjernosti i čistoće, ali i simbol ljekovitosti i svjetlosti. Maslina je prisutna u duhovnom, kulturnom i gospodarskom životu Mediterana od samih početaka razvoja civilizacije do današnjih dana.

Legende o maslini i povijest uzgoja Brojne su starogrčke legende vezane uz maslinu. Po njima je prva maslina nastala kad su se Atena, božica mudrosti i inteligencije te Posejdon, bog mora, prepirali oko prevlasti nad gradom Atenom. Nakon svađe postigli su dogovor da Atena pripadne onome tko državi pokloni ljepši poklon. Posejdon je udario o tlo svojim trorogom na što se pojavio konj, a božici Ateni na udarac kopljem o tlo pojavila se maslina, koja


je bila ljepši poklon za državu. Druga legenda kaže da su maslinu u Grčku donijeli Kreti i Daktili, sinovi majke Zemlje, s planine Id koja se nalazi na otoku Kreti. Po Grcima je za širenje masline u svijetu zaslužna golubica. Naime, bogati kralj Anije s otoka Dela koji je osiguravao maslinovo ulje za grčku flotu tijekom opsade Troje (1194.–1184. pr. Kr.) imao je tri kćeri, koje je posvetio bogu Dionizu. Iz zahvalnosti bog je kćerke obdario časnim moćima: prvu Spermu (sperma = sjeme) da sve što dodirne pretvori u žito, drugu Ojnu (oinos = vino) da sve što dotakne pretvori u vino, a treću Elaide (elia = maslina) da sve što dotakne pretvori u maslinovo ulje. Kralj Agamemnon zatražio je da Anijeve kćeri krenu s njim u osvajanje Troje, s čime se Anije nije složio. Agamemnon je naredio Odiseju da ih dovede, međutim tijekom plovidbe one su uspjele pobjeći pa Agamemnon prijeti Aniju ratom. Kćeri su zazvale pomoć boga Dioniza koji ih je pretvorio u golubice. Elaide je maslinu s otoka Dela kao golubica prenijela na sve grčke otoke, a od tada su golubovi na otoku Delu zaštićeni. Na glavu pobjednika olimpijskih igara, osim lovora, stavljao se i vijenac ispleten od maslinovih grančica, a kao nagrada uručivala im se amfora s maslinovim uljem. Maslinovo drvo je čvrsto i izdržljivo, čemu ide u prilog i predaja po kojoj je grčki junak Herkul nosio toljagu od maslinovog drva, a grčki heroj i moreplovac Odisej kolcem izrađenim od maslinovog drva oslijepio Kiklopa. U znak odanosti i vjernosti, Penelopin i Odisejev bračni krevet bio je izrađen od panja masline. Bog poljoprivrede Aristej mediteranske je narode podučavao uzgoju masline, a njega su Nimfe naučile cijepiti pitomu na divlju maslinu. Prema Salonovim zakonima (640.–560. pr. Krista), nazvanim po političaru, zakonodavcu i pjesniku stare Atene te

jednim od sedmorice grčkih mudraca, u Grčkoj je bilo zabranjeno rezanje stabala masline osim za svete obrede, a i tada najviše dva stabla godišnje. Osnutak Rimskog Carstva izravno je vezan uz maslinu. Romula i Rema, osnivače vječnog grada Rima koji su u kovčegu bačeni u rijeku Tiber, voda je izbacila na obalu ispod stabla masline, gdje ih je našla vučica i othranila. Minerva, rimska božica svjetla i mudrosti, svoje najhrabrije vojskovođe ukrašavala je zelenim grančicama masline. Maslina je utkana u brojne biblijske legende. Adam je na samrti molio Gospodina da mu podari obećano ulje milosti te je poslao svoga sina Šeta rođenog poslije smrti sina Abela, kada je Adam imao 130 godina, kako bi u raju pronašao obećano ulje. Šetu se u snu javio anđeo te mu podario tri sjemenke da ih stavi Adamu na usne kada umre. Adam je živio 930 godina, a nakon njegovog ukopa na gori Tabor iz groba su nikle tri biljke: maslina, cedar i čempres. Također, anđeo Gabriel došao je Blaženoj Djevici Mariji navijestiti začeće s grančicom masline u ruci. Kada je Isus ulazio u Jeruzalem, razdragano mnoštvo ljudi bacalo je grančice masline pred njega. Od tog vremena sačuvan je običaj blagoslivljanja maslinovih grančica na blagdan Cvjetnice (početak Velikog tjedna). Blagoslovljene grančice se čuvaju u kući nepunih 11 mjeseci nakon čega se spaljuju, a pepeo svećenik posipa po glavi vjernika na blagdan Čiste srijede ili Pepelnice (početak razdoblja korizme) uz riječi: Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti. Posljednje dane svog ovozemaljskog života Isus je proveo moleći se u Getsemanskom vrtu na Maslinskoj gori. Pri crkvenim se obredima maslinovo ulje koristi kod podjele svete Potvrde, kod obreda svećeničkog ređenja, prilikom

obreda posvete novih crkava te kod bolesničkog pomazanja koje se kao sveti sakrament daje umirućima. Maslina je simbol mira, što vuče korijene od biblijskog Potopa. Naime, nakon povlačenja vode golubica je Noi u Arku donijela grančicu masline. Ovo je bio znak ulaska u novu eru, eru mira. Zbog ove je simbolike grančica masline ugrađena na grb Ujedinjenih naroda, a osim na zastavi UN-a, grančica masline nalazi se i na grbu Republike Cipar. Maslina kao kultura u uzgoju je prema procjeni više od 4 000 godina. Najstariji arheološki nalazi o kulturi masline datiraju iz 4. tisućljeća (3500.–3700. godine) prije Krista, a pronađeni su na području Teleylhalt Gasshula, sjeverno od Mrtvog mora. S područja Srednjeg istoka stari su je Babilonci prenijeli u Perziju. Stari Egipćani su maslinu kultivirali pod imenom tat, te je proširili po cijeloj sjevernoj Africi odakle je prenesena na Pirinejski poluotok. O porijeklu masline postoji više teorija. Prema starijim istraživanjima koje je krajem 19. stoljeća proveo Girolamo Caruso, maslina potječe iz unutrašnjosti Azije, a semitska su je plemena prva kultivirala. Nasuprot ovome stoje istraživanja koje je proveo Francesco Francolini (Francolini, 1923) koji navodi da se maslina prvi put kultivirala u području Kanana u Palestini. Utvrđena je značajna sličnost između kultiviranih sorti masline i divljih maslina (Olea oleaster Hoffmanns and Link), zbog čega se divlje masline mogu smatrati roditeljskom grupom kultiviranih sorti. Zahvaljujući lakom načinu vegetativnog umnažanja, izvorne sorte masline sačuvane su do danas na pojedinim mjestima diljem svijeta.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

91


Gospodarski potencijal masline Maslina se uzgaja u umjereno toplom klimatskom pojasu, između 25° i 45°sjeverne zemljopisne širine, a glavnina svjetske proizvodnje (98%) nalazi se danas u području Mediteranskog bazena, pri čemu na zemlje Europske unije (EU) otpada oko 75% svjetske proizvodnje. Osim na ovom području, značajne proizvodne površine nalaze se na obalnom dijelu Crnog mora (Bugarska, Rumunjska, Rusija i Ukrajina) te području SAD-a (Kalifornija), jugoistočne Kine i dijelovima Japana. Osim na sjevernoj zemljinoj hemisferi, maslina se uzgaja i u umjereno toplom pojasu južne hemisfere, između 23° i 43° južne zemljopisne širine, na području Australije, Južnoafričke Republike, Argentine i Čilea. Maslina se danas uzgaja na površini od oko 10 milijuna hektara, a najveće površine su u Španjolskoj (2,3 milijuna hektara), Italiji (2,25 milijuna hektara) te u Tunisu (1,23 milijuna hektara). Na ovoj se površini uzgaja oko 800 milijuna stabala masline (Španjolska 200 milijuna, Italija 185 milijuna, Grčka 133 milijuna, Tunis 52 milijuna stabala). Hrvatska ima tek oko 5,5 milijuna stabala masline na površini od oko 15 500 ha. Maslina se uzgaja radi proizvodnje ulja koja se danas kreće na razini od oko 2,5 milijuna tona. Kao i kod površina i broja stabala, glavni proizvođači maslinovog ulja su: Španjolska, Italija, Grčka, Portugal, Tunis, Australija i drugi. Osim proizvodnje ulja, maslina se uzgaja i radi proizvodnje stolnih maslina, bilo kao crne ili zelene masline. Svjetska proizvodnja stolnih maslina kreće se na razini od oko milijun tona. Prema podacima IOCa (International Olive Council, Madrid), maslinovo ulje predstavlja svega oko 3% svjetske trgovine jestivim

92

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

uljima, a godišnja potrošnja maslinovog ulja kreće se na razini od oko 2,5 milijuna tona, dok je najveći svjetski potrošač ulja Europska unija s oko 1,8 milijuna tona ili oko 72% svjetske potrošnje maslinovog ulja. Prosječna potrošnja maslinovog ulja po glavi stanovnika zemalja EU-a 2011. godine bila je 1,8 kg u Francuskoj, 6,95 kg u Portugalu, 11,9 kg Italija, 13.0 kg u Španjolskoj i 20,7 kg u Grčkoj ( za usporedbu, u Hrvatskoj je tek 1,4 kg).

Maslinarstvo u Dalmaciji Porijeklo masline u našim područjima nije dovoljno razjašnjeno. Prema većem broju autora, maslinu su u Dalmaciju donijeli stari Grci. Tijekom arheoloških iskapanja koja su obavljena u području Vranjica kod Splita pronađene su koštice masline. Uz koštice su pronađeni ostaci školjaka, kosti raznih životinja, koštice drugih plodova, a što nam svjedoči o bogatoj gastronomskoj ponudi stanovnika toga područja. Određivanje starosti koštica (obavljeno u laboratoriju Sveučilišta Branch, Miami, SAD) analizom ugljika-14 pokazalo je da su koštice stare oko 2 880 godina, dakle datiraju iz 9. stoljeća prije Krista. Ova činjenica je promijenila mišljenje o porijeklu masline na našoj obali. Iako ovi nalazi dokazuju da je maslina prisutna i prije dolaska Grka, oni su zaslužni za boljitak maslinarstva kod nas. Stari Rimljani su jako cijenili maslinovo ulje iz naših krajeva. O tradiciji uzgoja masline u rimsko doba svjedoče ville rustice od kojih su neke dobro sačuvane i danas ih možemo vidjeti u Mulinama na otoku Ugljanu, Bijaćima kod Solina, Piramatovcima i Gračacu kod Skradina te u naselju Mogorjelo kod Čapljine u susjednoj Bosni i Hercegovini. U njima se obavljala prerada maslina, grožđa, pšenice i drugih poljoprivrednih kultura koje su bile neophodne za svakodnevni život.

Od dolaska Hrvata, o uzgoju masline nema materijalnih dokaza sve od trinaestog stoljeća. Hrvati su se većinom bavili ratarstvom i stočarstvom te u samom početku nisu prihvatili kulturu masline. Kroz povijest je maslina bila važan čimbenik gospodarskih, kulturnih, vjerskih, tradicijskih i demografskih kretanja. Služila je kao hrana, lijek i izvor svjetla stanovnicima Dalmacije. O važnosti maslinarstva govori i činjenica da je uzgoj maslina naveden u statutima nekih primorskih gradova kao što su: Korčulanski statut (1214.), Statut grada Splita (1335.), Poljički statut (1482.) i drugi. Statutima se propisivala i obveza sadnje određenog broja sadnica masline. Tako u Statutu grada Splita piše da svaki težak koji sadi vinograd u splitskom polju, na području splitskog distrikta ili na otoku Šolti mora posaditi i četiri sadnice maslina na svakom vritu (vrit je 853,24 m2 površine).

Zanimljivo je kako se maslina u 16. stoljeću nije uzgajala na otoku Braču već se maslinovo ulje uvozilo iz pokrajine Puglia u Italiji, o čemu svjedoči izvješće mletačkog senatora Ivana Krstitelja Giustiniania iz sredine 16. stoljeća. Na osnovi ovog je izvješća mletački dužd Jeronim Priolus 27. rujna 1565. bračkom knezu Frani Dandoli uputio dukal (duždevo pismo) u kojem mu između ostaloga nalaže da svu neobrađenu zemlju na otoku dodijeli razumnim težacima koji se obvežu posaditi masline, a divlje masline kalemiti (prenavrnuti). „Maslina je odavna. Otkada se pozna na svijetu čovjek, pozna se i ona“, piše Marko Vrsalović 1901. godine u djelu Maslinarstvo i uljarstvo za puk. Prema saznanjima struke, najstarija maslina u Hrvatskoj, procijenjena na 1 700 godina starosti, nalazi se u Kaštel Novom pored Splita, dok je maslina na Velikom Brijunu procijenjena na 1 600 godina starosti. O povijesti uzgoja masline


govore mnogi napisi: Pogodba između samostana Sv. Marije u Zadru i Vukuše žene Dragutina iz 11. stoljeća; Ugovor između kmeta i feudalca u Zadru iz 1278. godine; Statut grada Splita, 1335. i drugi dokumenti. Maslinarstvo je u Dalmaciji imalo svoje uspone i padove. Kako 1955. navodi S. Ožanić, krajem 18. i početkom 19. stoljeća u području Dalmacije uzgajalo se i do 30 milijuna stabala masline s isto tolikom godišnjom proizvodnjom litara ulja. Prema istom autoru, na otoku Braču proizvodilo se 8 milijuna kg ulja, a u području Kaštela milijun. Nagli pad brojnosti dogodio se zahvaljujući pojavi trsovog ušenca ili filoksere, Viteus vitifoliae (Fitch, 1855) koja je uništila vinograde u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. Nastala je velika potražnja za vinima iz naših krajeva koja je rezultirala sječom maslinika i sadnjom vinograda. Početkom 20. stoljeća filoksera je stigla i u naše krajeve te uništila vinograde. Tako je dalmatinski težak ostao bez vinograda i bez maslinika, što je značilo potpuno siromaštvo. Uslijedila su iseljavanja stanovništva Dalmacije u druge dijelove svijeta, a najviše u prekooceanske zemlje: Čile, Argentinu, Australiju i SAD. Od 1945. do 1990. maslinarstvo je nepravedno zapostavljano, što rezultira smanjenjem broja stabala. Uspostavom hrvatske države došli su bolji dani za naše maslinarstvo pa Dalmacija danas broji oko 3,5 milijuna stabala masline. Danas su najvažniji štetnici masline u Dalmaciji maslinina muha (Bactrocera (Daculus) oleae Gmelin) i maslinin moljac (Prays oleae Bernard, 1788) te gljivična oboljenja paunovo oko (Spilocaea oleagina (Cast.) Hughes) i rak masline (Pseudomonas savastanoi Janse). Tijekom dugog razdoblja uzgoja nastao je i veći broj sorti pa na području Dalmacije ima preko četrdeset domaćih sorti masline i isto toliko uvezenih iz drugih

zemalja. Neke od domaćih sorti kao što su oblica, lastovka, levantinka, drobnica i bjelica, vodeće su u gospodarskom smislu. Neke kao karbunčela, krvavica, paštrica, crnica, želudarica, mezanica i uljarica su pak lokalnog značenja. Uz ove dvije postoji i treća skupina sorti koje su zastupljene u veoma malom broju i na pragu izumiranja, kao što su brindićanka, jeruzalemka, kamasa, krivulja i druge.

posljednje su vrijeme vrlo cijenjene i punjene masline (pune se povrćem, sirom, mesom i dr.). Zbog visokog sadržaja vitamina E, maslinovo je ulje iznimno pogodno za zaštitu i obnovu površinskog sloja kože te se stoga ekstra djevičansko maslinovo ulje koristi u kozmetičkoj industriji kao osnova za proizvodnju raznih mirisnih sapuna i kozmetičkih pripravaka (primjerice ulja i mlijeka za zaštitu kože i krema za sunčanje).

Maslina je glavna uljarica koja se koristi u dalmatinskoj kuhinji, a poznata je stara izreka dalmatinskih ribara: Riba pliva tri puta: prvi put u moru, drugi put u maslininom ulju, a treći put u vinu. Važnost masline vidljiva je i u njenoj kompatibilnosti s turizmom, a između ostaloga ima i svoju krajobraznu vrijednost, o čemu piše naš književnik Vladimir Nazor (Vinograd moga oca ovjenčan je vijencem zlatnih maslina). Osim gospodarske, maslina u ovim prostorima ima i svoju duhovnu vrijednost. Kao i kod svih drugih mediteranskih naroda, i u hrvatskom narodu maslina predstavlja simbol mira, mudrosti i čistoće. Duhovna vrijednost masline vidljiva je u korištenju masline i maslinovog ulja u većem broju crkvenih obreda, a između ostalih najvažniji je blagoslov maslinovih grančica na blagdan Cvjetnice koje se poslije blagoslova postavljaju u polja za uspješan urod u tekućoj godini.

Kvaliteta maslinovog ulja pod djelovanjem je dva odvojena čimbenika, genetskog potencijala sorte i utjecaja okolišnih čimbenika uzgoja. Kvalitetu i kategorizaciju maslinovog ulja definiraju Zakon o hrani (NN 46/07) i Pravilnik o uljima od ploda i komine masline (NN 7/09). Prema ovom Pravilniku u Hrvatskoj postoji više kategorija maslinovog ulja: djevičansko maslinovo ulje, rafinirano maslinovo ulje, maslinovo ulje sastavljeno od rafiniranih maslinovih ulja i djevičanskih maslinovih ulja, sirovo ulje komine maslina, rafinirano ulje komine maslina i ulje komine maslina. Najznačajnija kategorija je djevičansko maslinovo ulje koje ima tri kategorije: ekstra djevičansko maslinovo ulje, djevičansko maslinovo ulje i maslinovo ulje lampante. Osim kategorizacije, Pravilnik je propisao i norme kvalitete, odnosno kemijske parametre kvalitete i senzorska svojstva maslinovog ulja. Osnovni kemijski parametri kvalitete su slobodne masne kiseline (SMK), peroksidni broj (PB) i spektrofotometrijsko određivanje u ultraljubičastom spektru (K232 i K270). Pravilnik propisuje i senzorska svojstva maslinovog ulja koja se dijele u poželjna ili pozitivna: okus, miris po plodu masline, pikantnost, gorčina, voćna aroma i druga, te nepoželjna: pljesnivost, upaljenost, octikavost, metalni okus, užeglost i slično. Suvremeni proizvođači maslinovog ulja danas u Hrvatskoj pakiraju ulja u standardnu ambalažu, tamne staklene boce

Danas se maslina uzgaja radi proizvodnje maslinovog ulja koje je veoma cijenjen proizvod u kulinarstvu, prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Prema dostupnim podacima, u 2009. godini u Hrvatskoj se proizvelo 32 592 t ploda od čega je proizvedeno 4 917 t maslinovog ulja. Suvremena mediteranska prehrana nezamisliva je bez maslinovog ulja. Drugi važan proizvod od masline je konzervirana (crna ili zelena) maslina, vrlo cijenjen prilog mnogim delicijama, a u

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

93


i samostalno izrađuju etiketu prepoznatljivu potrošačima visokokvalitetnog ulja. Naša maslinova ulja plasiraju se na tržnicama, u ugostiteljskim i agroturističkim objektima te suvenirnicama. Poseban vid trženja i promocije maslinovog ulja jesu staze maslinovog ulja koje se najčešće vežu uz agroturističke objekte. U brojnim ugostiteljskim objektima nude se različita tradicionalna jela koja se pripremaju s maslinovom uljem. Predstavljanje mediteranske prehrane kao najzdravije pridonijelo je i promidžbi maslinovog ulja. Maslinovo se ulje najčešće koristi kod pripremanja raznovrsnih jela od morske ribe, priloga s blitvom ili špinatom, zelenih salata te raznih kolača kojima je osnovni sastojak maslinovo ulje, kao što je “Diklecijanov vijenac”, nadaleko poznat proizvod Cvite Vukšić iz Solina. Svake se godine na području Dalmacije organizira veći broj natjecateljsko-stručnih manifestacija vezanih uz maslinovo ulje, a najznačajnije su Noćnjak, Maslina Split, Dani masline Zadar, Maslina Brač, Maslina koja život znači Preko, Maslinova ulja hrvatskog juga, Gradovi maslinovog ulja i mnoge druge. Ovdje je potrebno istaknuti grad Split kao Grad maslinovog ulja Mediterana. Inicijativu o mediteranskim gradovima ulja pokrenuta je od strane Međunarodnog vijeća za maslinu iz Madrida. Osim Splita, naslov Grad maslinovog ulja Mediterana nose i gradovi Moura iz Portugala, Jaen iz Španjolske, Kalamata iz Grčke, Nyons iz Francuske, Taounate iz Maroka i niz drugih gradova ulja iz Italije. Valja naglasiti i značaj razvoja ekološkog maslinarstva u Dalmaciji. Površine pod ekološkim maslinicima u svijetu neprestano rastu kao i potražnja za vrhunskim ekološkim maslinovim uljem. Zbog slabe industrijalizacije, a naročito na područjima jadranskih otoka, naše maslinarsko područje izuzetno je pogodno

94

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

za razvoj ekološke proizvodnje. Krajem 2012. godine Hrvatska je brojila oko 800 ha pod ekološkim maslinicima – što je velik skok u odnosu na početnih 2,96 ha iz 2003. – ali još uvijek preskroman doprinos lokalnom i globalnom ekološkom maslinarstvu. Specifičnost uzgoja masline na području ne samo Dalmacije nego cijele naše obale jest uzgoj u zajednici s nekim drugim biljnim i životinjskim vrstama. Zbog pomanjkanja zemljišta, poljoprivrednici su po rubovima parcela sadili stabla masline s visokom krošnjom, a u sredini neku drugu kulturu te su na taj način imali dvije žetve godišnje. Tako je najčešća konsocijacija (zajednica) ona između masline i vinove loze. Uobičajeno je bilo da se vinograd sadi na oraničnim površinama, dok se uz rubne dijelove, gomile kamenja ili zidove sadila maslina. Radi nesmetanog uzgoja vinove loze, stabla masline bila su dosta visoka, što je otežavalo provedbu agrotehničkih mjera u maslinarstvu. Druga isto tako česta zajednica jest maslina i smokva ili maslina i bajam. Ova zajednica posebno je dosta raširena u području Marinskog zaleđa. U tom je području, osim ove zajednice, poznata i zajednica masline, smokve, ječma ili pšenice i bajama. Posebno je zanimljiva zajednica nastala na području otoka Cresa, a radi se o uzgoju masline i ovce. Ova zajednica se dosta raširila i na druge otoke, a sada je najviše u eksploataciji na području otoka Brača. I u ovoj zajednici maslina ima visoko deblo, a ovca u nasadu održava zemljište bez korova i obavlja gnojidbu maslinika.

Okolišni uvjeti i regionalizacija uzgoja masline u Dalmaciji Hrvatska maslinarska regija podijeljena je u šest podregija uzgoja: Istra, Hrvatsko primorje i Kvarnerski otoci, Sjeverna Dalmacija, Srednja Dalmacija, Južna Dalmacija i Unutrašnjost Dalmacije. Podregije su izdvojene na temelju specifičnih pedoloških i klimatskih uvjeta koji su rezultirali i različitim sortnim sastavom u pojedinim podregijama. U svakoj podregiji uzgajaju se različite sorte masline. Prema Zecu (podaci iz 1951.), u sjevernoj su Dalmaciji vodeće sorte u uzgoju bile oblica (70%) i drobnica (24%); u srednjoj Dalmaciji vodeće su bile sorte oblica (85%), drobnica (4,9%), lastovka (2,0%) i piculja (0,85%); na području južne Dalmacije glavna sorta u uzgoju je bila oblica (66%), a na području unutrašnjosti Dalmacije oblica (75%) i drobnica (25%). Od tada do danas stanje se značajno promijenilo te su prema Bakariću (1992.) na području Dubrovačkog primorja glavne sorte: oblica (53%), bjelica (18%), mezanica (4%) i uljarica (12%). Miljković i suradnici godine 2011. navode kako je na području južne Dalmacije glavna domaća sorta u uzgoju oblica, zatim slijede lastovka, bjelica, drobnica, murgulja, sitnica i više manje važnih sorti. Na području srednje Dalmacije glavne sorte u uzgoju su: oblica, levantinka, drobnica, lastovka i sitnica. U sjevernoj Dalmaciji glavne sorte su oblica, karbunčela, drobnica i oštrica, dok su u unutrašnjosti Dalmacije kao i ranije najzastupljenije sorte oblica i istarska bjelica.


Popis tradicijskih sorti maslina u Dalmaciji

Napomena: Masno su otisnute detaljnije obrađene sorte.

1.

Bjelica

30.

Piculja

2.

Brindićanka

31.

Pujizica

3.

Buharica

32.

Puljka

4.

Crnica

33.

Puntoguza

5.

Česvinka

34.

Resulja

6.

Divljaka

35.

Sitnica

7.

Drobnica

36.

Sitnjaka velika

8.

Dubravka

37.

Šljivača

9.

Dužica

38.

Uljarica

10.

Grozdača

39.

Velika lastovka

11.

Jeruzalemka

40.

Zuzorka

12.

Kalamata

41.

Žabarka

13.

Kamasa

42.

Želudarica

14.

Karbunčela

15.

Kosmača

16.

Krivulja

17.

Krvavica

18.

Lastovka

19.

Levantinka

20.

Lituša

21.

Lumbardeška

22.

Mezanica šipanska

23.

Mezanica

24.

Mrčakinja

25.

Murgulja

26.

Oblica

27.

Oštrica

28.

Paićuša

29.

Paštrica

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

95


Foto: Ivo Pervan

Foto: Ivo Pervan

Foto: Frane Strikić

Foto: Frane Strikić


Foto: Roman Ozimec

Foto: Roman Ozimec

Foto: Ivo Pervan

Prikaz najva탑nijih sorti Dalmacije


T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Foto: Frane Strikić

98


Bjelica Ostali narodni nazivi česvinka, krvavica ( Janjina); paštrica (Orebić, Trpanj, Janjina, Kuna, Potomje, Trstenik, Metković, Ston); mesnica (Brsečine); vrtunščica, vrtušnica (Vela Luka i Blato na Korčuli); bijela maslina (Karlobag); žutica (Crnogorsko primorje, Mihanići, Koločep)

Sažeti opis Drvenasta trajnica, snažnog debla i bujne kuglaste krošnje. Grane (sekundarni ogranci) imaju mali kut grananja s obzirom na glavnu os izdanka, deblo. Deblo je visoko, čvrsto s jako izraženom ornamentikom kore. Naime na mjestima grananja stvaraju se udubljenja u deblu i ograncima po kojima je ovu sortu relativno lako razlikovati od drugih. List je dug i uzak, lancetast, sivomaslinaste boje lica i bjeličastog naličja. Bjelica razvija velik broj listova na ograncima. Cvat je prosječne duljine od oko 18 mm i sadrži oko 9 cvjetova. Cvjetovi su tetramerni, s razlučenom čaškom i vjenčićem, sadrže 2 prašnika prirasla uz vjenčić te tučak od dva srasla plodna lista. Plod je srednje krupna koštunica, prosječne mase 3,0 g, eliptičnog oblika, svijetlo zelene boje u početku zrenja koja postupno prelazi u žuto zelenu da bi u fazi pune zrelosti dobila ljubičastu boju kožice (egzokarp). Koštica (endokarp sa sjemenkom) je prosječne mase 0,5 g. Iako ima visok udio samooprašivanja i potom samooplodnje, bjelica sadrži i dio stranooprašenih cvjetova. Sorta je dobila ime po bjelkastoj boji naličja lista. Kada puše vjetar, lišće se njiše i stvara privid bijele boje lista. Ime mesnica dobila je radi velikog udjela sočnog dijela ploda (mezokarp) u odnosu na košticu, dok je ime žutica dobila zbog blijedo žute boje nedozrelog ploda.

Rasprostranjenost i status populacije Sorta je osjetljiva na niske temperature radi čega je uzgoj ograničen na južnu Dalmaciju. Najviše je raširena u području Dubrovačkog primorja, Konavala, poluotoka Pelješca, Elafitskih otoka, Koločepa i Korčule. Pored uzgoja u Hrvatskoj, ovo je vodeća sorta masline u Crnoj Gori. U ukupnom broju stabala masline u Dubrovačkom primorju bjelica zauzima oko 18%. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, u

Splitu i Dubrovniku. Osim u domaćim kolekcijama, sorta se čuva i u kolekcijskom nasadu Instituta National, Marrakech u Maroku. U Hrvatskoj je registrirano 12 matičnih stabala, a godišnja proizvodnja sadnog materijala je nekoliko tisuća sadnica.

Povijest uzgoja i gospodarski značaj Bjelica je autohtona sorta južne Dalmacije čije porijeklo nije razjašnjeno. Smatra se jednom od najstarijih maslina južne Dalmacije, a prvi se put spominje prilikom popisa stabala maslina 10. kolovoza 1842. godine u mjestu Slano, gdje je zauzimala oko trećinu ukupnog broja stabala. Osim bjelice u ovom se popisu spominju i druge sorte. Plod se isključivo koristi za preradu u ulje, pri čemu sadržaj ulja u plodu iznosi oko 23%. Gospodarski je vrijedna sorta zbog dobrog sadržaja ulja u plodu. Sorta je značajno otporna na napad maslinine muhe, trulež ploda i rak masline. Osjetljiva je na napad bolesti paunovo oko. Srednje je otporna na niske zimske temperature, a neotporna je na sušu. Bjelica ima veoma fino ulje koje sadrži 80,57 mg/kg oleinske kiseline kao jedne od glavnih masnih kiselina s velikim brojem C atoma. Ova se sorta, s obzirom na svoju brojnost populacije, može koristiti i za proizvodnju sortnog ulja.

Slične sorte Buharica ima sličan plod, ali značajno krupniji, s manjim udjelom ulja u plodu te se osim za ulje može koristiti i za konzerviranje zelenog i zrelog ploda.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

99


T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Foto: Frane Strikić

100


Buharica Ostali narodni nazivi buvarica, buhavica, bukarica, vrhbračka

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija srednje bujno stablo sa sekundarnim ograncima izraženog kuta grananja s obzirom na glavnu os. List je srednje dug i širok, lancetast. Cvjetovi grade srednje dugi cvat u kojem prosječno ima 16 cvjetova. Plod je krupan, prosječne težine 4,5 g, okruglastog oblika, u fazi pune zrelosti potpuno crne boje.

Uzgoj buharice ima veoma dugu tradiciju na istočnom dijelu otoka Brača, dok drugdje nije registriran. Sorta ima dobar gospodarski potencijal zbog visokog udjela ulja u plodu uz randman oko 18% i dobru kvalitetu ulja. Osim za preradu u ulje, može se dobro konzervirati bilo kao zelena ili crna maslina, što joj daje dodatnu gospodarsku vrijednost. Sorta ima dobru otpornost na bolesti (paunovo oko), a posebno je tolerantna na sušu, radi čega nije neophodna izgradnja sustava za navodnjavanje u maslinicima. Buharica je sorta dvojake namjene, za konzerviranje ploda i preradu u ulje te rađa redovito i obilno.

Rasprostranjenost i status populacije Sorta se uzgaja samo na istočnom dijelu otoka Brača. U Dubrovačkom primorju sortu murgulja nazivaju i buhurom, ali nije dokazana istovjetnost buharice s otoka Brača i buhure iz Dubrovačkog primorja. Buharica nije uvrštena na Sortnu listu Republike Hrvatske niti postoje registrirana matična stabla ove sorte. Također ne postoji ni proizvodnja sadnog materijala. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metkovića.

Slične sorte Bjelica je sorta Dubrovačkog primorja koja za razliku od buharice ima značajno sitniji plod i značajno veći sadržaj ulja u plodu te se isključivo koristi za preradu u ulje. Prema krupnoći ploda paštrica je između buharice i bjelice te za razliku od njih rađa u grozdovima.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

101


T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Foto: Frane Strikić

102


Crnica Ostali narodni nazivi crnjaka, crnka, česvinka

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Crnica razvija bujno stablo okrugle krošnje s granama koje imaju uspravan rast u odnosu na os stabla. List je srednje krupan, dug i uzak, tamnozelene boje. Cvat je srednje dug s prosječno 16 cvjetova. Plod je srednje krupan, prosječne težine 4 g, eliptičnog oblika, potpuno crne boje u fazi pune zrelosti. Sorta je sklona alternativnoj rodnosti i ima nizak stupanj samooplodnje.

Iako sorta ima dugu tradiciju uzgoja, nije zabilježen njen uzgoj izvan područja Konavala. U Istri se također uzgaja sorta pod imenom crnica, ali koja po svojim morfološkim svojstvima nije identična opisanoj sorti. Plod se koristi za preradu u ulje, a može se konzervirati bilo kao crna ili zelena maslina. Sadržaj ulja u plodu kreće se oko 15% i ulje je srednje kvalitete. U gospodarskom smislu, iako je sorta lokalnog značenja, mogla bi se dobro iskoristiti za konzerviranje kao crna ili zelena maslina. Nizak sadržaj ulja (oko 15%) i ulje srednje kvalitete je jedan od razloga njenog sporog širenja u druga uzgojna područja. Usto, sorta je osjetljiva na napad gljivice paunovo oko te za sadnju treba birati položaje na kojima je osigurana dobra zračna drenaža. Dobro svojstvo sorte je visoka otpornost na napad raka masline.

Rasprostranjenost i status populacije Najviše se uzgaja u području Konavala, gdje predstavlja vodeću sortu za proizvodnju ulja. Osim u Hrvatskoj, u značajnoj se mjeri uzgaja i u Crnoj Gori. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske, a ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Dubrovniku. Do sada nije registrirano niti jedno matično stablo ove sorte niti postoji proizvodnja sadnog materijala.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

103


T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Foto: Frane Strikić

104


Drobnica Ostali narodni nazivi drobnica (Benkovac, Biograd, Zadar, Preko, Šibenik, Murter, Rab, Krk, Senj, Crikvenica, Korčula, Dubrovnik); drobinka (Krk, Biograd); drobnjača (Zadar, Preko); sitnica (Zadar, Preko, Biograd, Benkovac, Rab, Trpanj, Crikvenica, Kaštel Lukšić); sitna (Hrvatsko primorje); jadrnjača i uljarica (Iž); mastrinka (Brač i Kaštela); perišićeva mastrinka (Kaštela); orkulica (Primošten); piculja (Krk, Senj, Rab); žutka (Tisno, Knin); naša maslina ili domaća ili modrulja (Krk); ciculja (Krk i Pag)

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija srednje bujno stablo s granama uspravnog rasta u odnosu na os stabla. List je sitan, kratak i uzak te na vrhu zašiljen, tamnozelene boje lica. Cvat je kratak, dužine oko 12 mm s prosječno 12 cvjetova u cvatu. Ova sorta ima veliku produkciju polena koji je dobre vijabilnosti radi čega se može koristiti kao dobar oprašivač. Plod je sitan, prosječne mase 2,5 g, eliptičnog oblika. Uoči zrenja je zelene boje koja postupno prelazi u ljubičastu i na kraju u crnu boju. Plod ima tanku kožicu koja se teško odvaja od mesa ploda. Drobnica ima visok postotak samooplodnih cvjetova i redovito rodi.

Uzgaja se od samih početaka gajenja masline, isključivo za preradu u ulje. Njeno gospodarsko značenje vidljivo je u izuzetno kvalitetnom ulju s dobro izraženim pikantnim okusom i finom gorčinom. Sadržaj ulja u plodu kreće se oko 23%. Nadalje, drobnica je cijenjena i zbog velike produkcije polena, radi čega služi kao veoma dobar oprašivač za veći broj drugih sorti masline. Značajna je njena dobra tolerantnost na sušu i snažne vjetrove, što je jedan od razloga velikog areala rasprostranjenosti drobnice. Potrebno je istaknuti dobru otpornost na napad paunovog oka i raka masline. Nedostatak ove sorte je sitan plod radi kojeg je otežana berba, što se danas može jednostavno riješiti primjenom suvremenih pomagala za berbu masline. Zbog velike brojnosti populacije moguća je proizvodnja sortnog maslinovog ulja iz pojedinih podregija uzgoja.

Rasprostranjenost i status populacije Uzgaja se na cijelom uzgojnom području masline u Hrvatskoj, a posebno na području Zadra, otoka Korčule i poluotoka Pelješca. Uzgoj ove sorte nije zabilježen na području Župe dubrovačke i Konavala. Osim u Hrvatskoj, drobnica se dosta uzgaja na cijelom maslinarskom području Crne Gore. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, Dubrovniku i Splitu. Registrirana su 34 matična stabla ove sorte i godišnje se proizvede do 5 000 sadnica.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

105


Foto: Frane Strikić 106

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E


Karbunčela Ostali narodni nazivi grambučela (Zadar, Preko, Biograd i Benkovac), žutica (otok Iž)

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Karbunčela razvija veoma bujna stabla s granama kosog rasta. List je krupan, dug i širok, tamnozelenog lica. Cvat je srednje dug s prosječno 18 cvjetova u cvatu. Plod je sitan, prosječne mase 2,6 g, eliptičnog oblika i potpuno crne boje u fazi pune zrelosti. Sorta je sklona alternativnoj rodnosti.

Uzgoj sorte u izvornom području poznat je odavna. Plodovi se koriste za preradu u ulje, a sadržaj ulja u plodu kreće se oko 18% i ulje je dobre kvalitete. Gospodarska vrijednost karbunčele vidljiva je iz njenog dobrog sadržaja ulja u plodu i dobre kvalitete ulja. Također, karbunčela ima dobru otpornost na napad maslinine muhe, što smanjuje troškove proizvodnje glede zaštite maslinika.

Rasprostranjenost i status populacije Uzgoj karbunčele je ograničen na širu okolicu Zadra uključivši cijele Ravne kotare i otočje zadarskog arhipelaga. Sorta nije uvrštena na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Splitu. Do sada nije registrirano niti jedno matično stablo ove sorte niti postoji proizvodnja sadnog materijala.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

107


T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Foto: Gordana Kožarić Silov

108


Krvavica Ostali narodni nazivi nisu poznati

Sažeti opis Razvija visoka stabla okruglaste krošnje, bujnog rasta s velikim brojem uspravnih dugih grana. List je eliptično-kopljast, izdužen, lagano asimetričan, čvrst, zašiljen na vrhu. Lice lista je tamnozelene boje, a naličje bljedozeleno do srebrnosivo. Listovi na mladim izbojima su okrugli i sitni. Plod je okruglast, lagano asimetričan, prosječne mase 3–3,5 g, baza ploda je zaobljena, vrh lagano zašiljen. Boja ploda u punoj zrelosti je ljubičasto crna do crna. Plod je obavijen maškom, a na površini su prisutne malene guste lanticele. Krvavica rađa redovito i obilno. Sadržaj ulja u plodu je od 9–16 % te daje ulje dobre kvalitete. Samooplodna je sorta te na području rasprostiranja najčešće dolazi u kombinaciji s oblicom.

Rasprostranjenost i status populacije Krvavica se najviše uzgaja na području Skradina, Miljevaca i rubnim područjima Zadarske županije (Ravni kotari). Sortu murgulju nazivaju krvavica na području Dubrovačkog primorja. Genetskom je identifikacijom potvrđeno kako se ne radi o istoj sorti koja se uzgaja na području Skradina. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Matična stabla ove sorte do sada nisu registrirana, niti ima registrirane proizvodnje sadnog materijala.

voćnog mirisa, izražene pikantnosti i gorčine te visoke fluidnosti. Sorta je otpornija na niske zimske temperature, radi čega je veoma pogodna za širenje, naročito u unutrašnjost Dalmacije. Krvavica je manje osjetljiva na paunovo oko te na napad maslininog moljca i masline muhe, što smanjuje troškove zaštite nasada. Prepoznavši vrijednost ove autohtone sorte masline, Grad Skradin pokrenuo je projekt Revitalizacija sorte krvavice. Kao dio ovoga projekta u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu provodi se projekt Genetska identifikacija sorte maslina krvavica koji je pokazao da krvavica sa skradinskog područja nije ista kao istoimena sorta s dubrovačkog područja, odnosno otoka Mljeta, te da to nije sorta murgulja koja se u literaturi često koristi kao sinonim za krvavicu, ali isto tako da ne pripada ni populaciji sorte oblica. Pomoću potpore Programa poticanja zelenog poduzetništva, kojeg je pokrenuo Program UN-a za razvoj u suradnji sa županijskim razvojnim agencijama, provodi se projekt oglednog integriranog maslinika autohtone sorte krvavice u Šibensko-kninskoj županiji.

Slične sorte U odnosu na oblicu, plod krvavice je značajno manji, lagano asimetričan i lagano zašiljen na vrhu.

Povijest uzgoja i gospodarski značaj Uzgoj sorte u izvornom području poznat je odavna i predstavlja glavnu sortu u uzgoju, dok izvan ovog područja nije zabilježen. Sorta rađa obilno i redovito pa je usprkos nižem randmanu zanimljiva i kao dobar oprašivač oblici. Plod je namijenjen za preradu u ulje. Ulje ove sorte je visoke kakvoće, harmoničnog svježeg

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

109


T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Foto: Frane Strikić

110


Lastovka Ostali narodni nazivi nisu poznati

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Lastovka razvija srednje bujno stablo s piramidalnom krošnjom koja je posljedica uspravnog rasta grana. U prirodnim formama kut grananja je oštar, a mladi izbojci su uspravnog i bujnog rasta te kratkih internodija zbog čega krošnja izgleda veoma gusto. List je sitan, uzak i kratak, kopljastog izgleda, tamnozelene boje lica. Cvate obilno, a u jednom cvatu ima od 20–25 cvjetova. Plod lastovke je eliptično izdužen, a neki ga autori nazivaju bačvastim. Plod je srednje krupan, prosječne mase 3,0 g, a ako je manji rod plod postiže masu i 5,5 g. Intenzivno je zelene boje, a što je bliže puna zrioba poprima bljedozelenu boju koja u konačnici prelazi u crnu. Lastovka je izrazito samooplodna sorta, radi čega rađa redovito i obilno.

Lastovka je autohtona sorta masline koja potječe s otoka Korčule. Postoji više teorija o porijeklu lastovke, a prema jednoj od njih ona je prirodni križanac između sorti oblice i drobnice, dok druga teorija kaže da je prirodni križanac između neke pitome i divlje masline, radi čega se naziva i pitomi olivaster. Ime lastovka dobila je po izgledu grančice i ploda koji podsjećaju na krila lastavice. Iako ime sorte asocira na otok Lastovo, sorta se uopće ne uzgaja na njemu. Prema autorovu istraživanju, najstarija stabla ove sorte imaju 250-300 godina. Gospodarski je veoma vrijedna sorta zbog visokog udjela i odlične kvalitete ulja. Udjel ulja u plodu kreće se oko 24% te se smatra domaćom sortom masline s najvećim udjelom ulja. Ulje je izrazito zelene boje i pikantnog okusa, izuzetne kvalitete. Lastovka je od svih sorti najotpornija na sušu, ali je osjetljiva na niske zimske temperature i napad raka masline. Kupažirano ulje sorti lastovke, oblice i drobnice jedan je od prepoznatljivih proizvoda otoka Korčule, a posebno mjesta Blata gdje se ove tri sorte uzgajaju u konsocijaciji. Ulje je prepoznatljivo po osebujnoj boji, mirisu i okusu.

Rasprostranjenost i status populacije Uzgoj lastovke ograničen je na područje južne i srednje Dalmacije. Najveća populacija sorte je na otoku Korčuli, a posebno na području mjesta Vela Luka, gdje predstavlja čak 80% ukupne populacije masline. Areal rasprostranjena sorte ograničen je južno od Trogira, a najsjevernija točka uzgoja je područje mjesta Otrić kod Vrgorca, gdje ima jedna manja populacija lastovke. Osim uzgoja u Hrvatskoj, lastovka se u značajnom broju uzgaja i na području Crne Gore. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Registrirano je 230 matičnih stabala, a ishodni se materijal čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, u Splitu i Dubrovniku te u svjetskim kolekcijama “Alameda del Obispo” Cordoba, Španjolska i Institute National Marrakech, Maroko. Godišnja proizvodnja sadnog materijala je na razini 50 000–70 000 sadnica.

Slične sorte Sorta velika lastovka u odnosu na lastovku ima duži i širi list te dulje internodije.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

111


T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Foto: Frane Strikić

112


Levantinka Ostali narodni nazivi šoltanka

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Levantinka razvija veoma bujno stablo s okruglastom krošnjom. Izbojci su veoma bujni, dugih internodija. List velik, širok i dug, po dužini blago uvijen, tamnozelene boje lica, dok je naličje bjelkaste boje. Cvat je dug u prosjeku 25 mm s prosječno 20 cvjetova u cvatu. Cvatnja je obilna, udio dvospolnih (hermafroditnih) cvjetova dosta velik te je u velikom dijelu samooplodna sorta. Plod je srednje krupan, eliptično izdužen i blago uvijen prema vrhu. Prosječna masa ploda je 4,5 g. Ova sorta rađa u grozdovima, a u jednom grozdu ima između tri i pet plodova. Pred početak zrenja plod je zelene boje koja postupno prelazi u crvenoljubičastu i na kraju je crne boje. Levantinka rađa redovito i obilno, nema pojave alternativnosti.

Porijeklo levantinke nije razjašnjeno, a smatra se domaćom sortom masline. Ime levantinka podsjeća na njeno porijeklo s Levanta, kako se nekada nazivalo područje Bliskog istoka. U uzgoju je odavna, ali do posljednjih dvadesetak godina nije se značajnije širila izvan ishodnog područja. Prema brojnosti u ukupnoj populaciji masline u našoj zemlji ova sorta je na četvrtom mjestu. Gospodarski je veoma vrijedna u prvom redu zbog redovite i obilne rodnosti te dobre otpornosti na rak masline. Za svoj uzgoj zahtijeva tla bolje bonitetne klase. Slabo je otporna na sušu, a dobro je otporna na jake vjetrove. Sadržaj ulja u plodu levantinke kreće se oko 20%, a ulje je dobre kvalitete.

Rasprostranjenost i status populacije

Slične sorte

Uzgoj levantinke ograničen je na područje južne i srednje Dalmacije. Najveća populacija sorte je na području otoka Šolte. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, u Splitu i Dubrovniku. Osim u domaćim kolekcijama, čuva se u kolekciji “Alameda del Obispo ” Cordoba, Španjolska i Institute National, Marrakech, Maroko. U Hrvatskoj je registrirano 176 matičnih stabala ove sorte, a godišnja proizvodnja sadnog materijala je na razini od nekoliko tisuća sadnica.

Sorta kalamon koja je inače porijeklom iz Grčke. Najznačajnija razlika je u tome što je sorta kalamon odlična za crno konzerviranje za koje levantinka nije pogodna zbog mekanog mesa ploda.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

113


T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Foto: Frane Strikić

114


Lumbardeška Ostali narodni nazivi solarica

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Lumbardeška razvija srednje bujna stabla s kuglastom krošnjom. List je sitan, dug i širok, eliptičnog oblika tamnozelene boje lica. Cvat je srednje dug s prosječno 14 cvjetova. Lumbardeška razvija krupan plod, prosječne mase 4,6 g, blago eliptičan, potpuno crne boje u fazi pune zrelosti. Sadržaj ulja u plodu se kreće oko 16% i ulje je dobre kvalitete. Ovo je stranooplodna sorta s niskim indeksom alternativnosti.

Porijeklo lumbardeške nije poznato, a u uzgoju je odavna, te nije zabilježen njen uzgoj izvan ishodnog područja. Ime sorte nije povezano s istoimenim naseljem Lumbarda koje je smješteno na istočnoj obali otoka Korčule; na području Korčule ova se sorta uopće ne uzgaja. Prikladna je za crno konzerviranje, a može se prerađivati u ulje te bi se mogla gospodarski bolje iskoristiti, naročito na terenima gdje postoji mogućnost navodnjavanja. Usto posjeduje dobru otpornost na napad paunovog oka i raka masline.

Rasprostranjenost i status populacije Najviše se uzgaja u području južne Dalmacije i to posebno u području Konavala, a najviše u okolici mjesta Vitaljina, najjužnijeg naselja u Hrvatskoj. Osim u Konavlima sorta se uzgaja u području Boke kotorske u Crnoj Gori, gdje je veoma cijenjena. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metkovića. Matična stabla ove sorte nisu registrirana, a ne postoji ni proizvodnja sadnog materijala.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

115


T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Foto: Frane Strikić

116


Oblica Ostali narodni nazivi balunjača (Cavtat i Mihanići); bračka (Postire, otok Brač); velika (otok Brač, područje Benkovca); debela maslina (Istra); debeljuša ili lušinjka (otok Krk); krupnica (Makarska, Igrane, Podgora, Pučišće na Braču); krupnica trka (okolica Bara u Crnoj Gori); lumbardeška ili grumača (Boka kotorska); maslina ili maslina obična ili maslina domaća (Brač, Kaštela, Brusje na Hvaru, Trogir, Klis, Split i Šibenik); makura ili mekura (Ston); naša (Šibenik, Split, Postire na Braču, Hvar i Makarska); našinka (Igrane, Podgora, Makarska, Pučišće na Braču); sladunica (Skradin); orgula ili orbula (polutok Pelješac i otok Korčula); orbulača (Kuna na Pelješcu); orkula (Šibenik, Murter, Preko, Biograd, Zadar, Iž, Pag, Rab, Skradin, Makarska, Benkovac, Knin i Imotski); trgonja ili trgulja (otok Mljet, Ston i Slano); torkuljica, torkula debela ili debela (otok Krk i Crikvenica); srkulača ( Janjina na Pelješcu); sorbulača (Brijest); puljka ili puljiška (Budva u Crnoj Gori).

Sažeti opis

Rasprostranjenost i status populacije

Oblica razvija srednje bujno stablo, prirodno stvara krošnju okruglog oblika, tipa kišobrana. Sekundarni ogranci rastu pod malim kutom u odnosu na stablo, a mladi izbojci su uspravnog rasta te dugih internodija. List je srednje krupan, dug i širok, eliptičnog oblika s valovitom površinom, sivomaslinaste boje lica. U doba suše list je spiralno uvijen radi smanjivanja gubitka vode uslijed transpiracije. Prosječna dužina osi cvata je oko 3,5 cm i na njoj se može naći od 10 do 35 cvjetova. Plod oblice je krupan i okrugao. Masa ploda varira od 2,5 do 14,5 grama, uz prosječnu masu oko 5 grama. Zbog krupnoće, sorta se koristi za zeleno i crno konzerviranje te prerađuje u ulje. Oblica neujednačeno dozrijeva pa na stablu nalazimo plodove različite obojenosti od zelene, žute, zlatnožute, ljubičaste do potpuno crne boje. Djelomično je samooplodna sorta, sklona alternativnoj rodnosti.

Uzgaja se na cijelom uzgojnom području masline u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni se materijal čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, u Splitu i Dubrovniku. Osim u ovim kolekcijama, sorta se čuva u svjetskoj kolekciji sorta “Alamedo del Obispo ” Cordoba, u Španjolskoj te u svjetskoj kolekciji maslina u Institute National, Marrakechu u Maroku. Registrirano je 645 matičnih stabala ove sorte na cijelom uzgojnom području u Hrvatskoj. Proizvodnja sadnog materijala ove sorte je na razini od 150–200 000 sadnica godišnje.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

117


Povijest uzgoja i gospodarski značaj Oblica se u našem uzgojnom području uzgaja više od 2 000 godina i predstavlja našu najbrojniju i gospodarski najvrjedniju sortu masline. Prema procjeni struke, u Hrvatskoj se danas uzgaja oko 3 milijuna stabala oblice. Sadržaj ulja u plodu varira od 18–21%, ovisno o uzgojnom području i uvjetima uzgoja. Osim krupnog ploda, sorta ima visoku toleranciju na sušu, dobro uspijeva na siromašnim i škrtim tlima te podnosi jače udare vjetra – što su sve razlozi njenog uspješnog uzgoja u našem području. Oblica ima vrlo dobru otpornost na napad raka masline, ali je osjetljiva na napad paunovog oka i maslinine muhe. Oblica je djelomično samooplodna sorta i sklona je alternativnoj rodnosti, što smanjuje njenu gospodarsku vrijednost. Dobri oprašivači ove sorte su drobnica, lastovka i levantinka te više uvezenih sorta. Veoma je adaptabilna sorta i može se uzgajati na različitim položajima, nagibima i nadmorskim visinama. S obzirom na njenu brojnost, oblica je gospodarski najvažnija sorta masline koja zavrjeđuje proizvodnju sortnog maslinovog ulja te ulja koje može dobiti jednu od oznaka zaštite proizvoda: izvornost, zemljopisno porijeklo ili tradicionalni ugled. Potencijal oblice posebno se vidi na škrtim terenima, gdje nije moguć uzgoj drugih sorta masline, ali daje izuzetne rezultate i uz natapanje. Poseban potencijal sorte krije se u dobroj otpornosti na niske zimske temperature što omogućuje njen uzgoj u unutrašnjosti Dalmacije ili nekim hladnijim položajima obalnog dijela.

Slične sorte Plod krvavice značajno je manji te ima malo ispupčenje pri vrhu, po čemu se razlikuje od ploda oblice, a koristi se isključivo za preradu u ulje. Sorta toffahi, porijeklom iz Egipta, po svojim je svojstvima gotovo identična oblici. Sorta kadesh porijeklom je iz Izraela i uz preradu u ulje koristi se za zeleno konzerviranje. Sorta gerboui porijeklom iz Tunisa, nešto sitnijih plodova od oblice.

118

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E


119

Foto: Roman Ozimec

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E


Dužica Ostali narodni nazivi velika lastovka, orgula, samorest, krivaja, krivulja, mašjun, barkinja, puljiška, barakokula, španjolka, talijanka, duška, krfkinja, lastovka, španjolica, kaprijeska, ladrunka, murgača, grossa di spagna, mudara

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija srednje bujno stablo s granama obješenog rasta. List je sitan, dug i uzak, svjetlozelene boje lica. Plod je vrlo velik, prosječne mase 8,5 g, eliptičan i zakrivljen prema vrhu, tamnoljubičaste boje u fazi pune zrelosti. Dužica rađa redovito i obilno, djelomično je samooplodna, a dobri oprašivači su drobnica, levantinka i uljarica.

Sorta je zasigurno uvezena u naše uzgojno područje iz Italije (prema nekim autorima tijekom Dubrovačke Republike iz talijanske regije Puglia), a potječe iz Španjolske gdje se naziva grossa di spagna. Razvija ujednačen plod po dužini i veličini, što je čini sortom posebno prikladnom za industrijsku preradu. Međutim sorta se slabije širi jer se za konzerviranje tradicionalno više upotrebljava sorta oblica, koja uz visok sadržaj ulja ima i relativno krupniji plod. Plod dužice upotrebljava se za zeleno i crno konzerviranje. Dužica je slabo otporna na niske temperature te se ne preporuča za uzgoj u hladnijim područjima. Stranooplodna je sorta, a dobri oprašivači su joj drobnica, levantinka, uljarica i piculja. Ima dobru otpornost na napad maslininog moljca i muhe, ali je osjetljiva na napad paunovog oka i raka masline.

Rasprostranjenost i status populacije Uzgaja se na cijelom uzgojnom području masline u Dalmaciji, ali uglavnom kao pojedinačno stablo jer nema većih nasada ove sorte. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni se materijal čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, u Dubrovniku i Splitu. Registrirano je i jedno matično stablo ove sorte od kojeg se godišnje proizvede nekoliko desetaka sadnica. Foto: Frane Strikić

120

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Slične sorte Oliva di cerignola i grossa di spagna.


Grozdača Ostali narodni nazivi grozdulja, grozdenjača, paštrica, mezanica

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija srednje bujno stablo s bočnim granama malog kuta grananja u odnosu na os stabla. List je sitan, kratak i uzak, svijetlo zelenog lica. Plod je srednje krupan, prosječne mase 3,5 g, eliptičnog oblika, crne boje u fazi pune zrelosti. Rađa u grozdovima, a djelomično je samooplodna.

Procjenjuje se da je oko 200 godina u uzgoju na našim prostorima, iako joj porijeklo nije poznato. Plod se koristi za preradu u ulje, a sadržaj ulja kreće se oko 20% i ulje je dobre kvalitete. U godinama manjeg roda i na tlima dubljeg profila plodovi se mogu konzervirati jer ova sorta ima veoma čvrsto meso. Sorta je otporna na napad paunovog oka i raka masline, a osjetljiva na napad maslinine muhe.

Rasprostranjenost i status populacije Uzgaja se na području Dubrovačkog primorja i poluotoka Pelješca, a najviše u okolici mjesta Slanog. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni se materijal čuva u kolekcijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metkovića. Matična stabla i proizvodnja sadnog materijala nisu registrirani.

Foto: Frane Strikić

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

121


Jeruzalemka Ostali narodni nazivi nisu poznati

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija srednje bujno stablo s granama kosog rasta i okruglastom krošnjom. List je sitan, kratak i uzak, svjetlozelene boje lica. Plod je sitan, prosječne mase oko 3 g, eliptičnog oblika, crne boje kožice u fazi pune zrelosti. Ovo je djelomično samooplodna sorta.

Jeruzalemka je odavna poznata sorta u izvornom području. Prema imenu dalo bi se zaključiti da je donesena iz Izraela ( Jeruzalem). Plodovi se koriste isključivo za preradu u ulje, a sadržaj ulja u plodu kreće se oko 18%. Ipak, sorta nema veći gospodarski značaj zbog sitnog ploda, što ujedno dosta otežava berbu. Jeruzalemka je otporna na napad paunovog oka, raka masline i maslininog moljca.

Rasprostranjenost i status populacije

Foto: Frane Strikić

122

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Uzgaja se samo u području Dubrovačkog primorja, a posebno u okolici mjesta Zaton Veliki. Nije upisana na Sortnu listu Republike Hrvatske, niti postoje registrirana matična stabla ove sorte, kao ni proizvodnja sadnog materijala. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Dubrovniku.


Kosmača Ostali narodni nazivi kosmura, šljivarica, šljivača

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija veoma bujno stablo, obješenih grana i piramidalne krošnje. List je velik, dug i širok, svjetlozelene boje lica. Plod je sitan, blago izdužen, prosječne mase oko 2.8 g. Kosmača je djelomično samooplodna sorta.

U uzgoju je odavna, ali se nije proširila izvan izvornog područja. Koristi se isključivo za preradu u ulje, uz sadržaj ulja u plodu oko 18%. Uz sitan plod, stablo je veoma bujno, što značajno otežava berbu te može biti razlog slabog širenja sorte. S obzirom na formu rasta, kosmača se može koristiti za podizanje najintenzivnijih maslinika. Ima dobru otpornost na napad raka masline i maslininog moljca, dok je osjetljiva na napad paunovog oka.

Rasprostranjenost i status populacije Najviše se uzgaja u području Dubrovačkog primorja i to posebno u okolici mjesta Slano. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Dubrovniku. Nije registrirano niti jedno matično stablo ove sorte niti postoji proizvodnja sadnog materijala.

Slične sorte Za razliku od talijanske sorte pendolino, kosmača ima blago ispupčenje na vrhu ploda. Foto: Frane Strikić

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

123


Murgulja Ostali narodni nazivi buhura, krvavica, balunjača, orbula, limbulica, bokunjača, puljiška

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija srednje bujno stablo, s rijetkim granama uspravnog rasta. List je sitan, dug i uzak, tamnozelene boje lica. Plod je krupan, prosječne mase 5,5 g, okruglog oblika, crne boje u punoj zrelosti.

Ovo je jedna od mlađih sorti masline u uzgoju na području Dubrovačkog primorja. Plod se koristi za preradu u ulje ili za konzerviranje. Sadržaj ulja u plodu kreće se oko 18% i ulje je srednje kvalitete. Plodovi ove sorte dosta se koriste za crno konzerviranje jer imaju prilično čvrsto meso. Kada bi se sadila u dublja tla, uz navodnjavanje bila bi veoma perspektivna sorta masline. Murgulja ima dobu otpornost na niske zimske temperature te na napad maslinine muhe, paunovog oka i raka masline, dok je srednje otporna na napad maslininog moljca.

Rasprostranjenost i status populacije Uzgaja se na cijelom području Dubrovačkog primorja te na otoku Mljetu i Elafitskim otocima. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Dubrovniku. Matična stabla i proizvodnja sadnog materijala nisu registrirani.

Foto: Frane Strikić

124

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E


Paštrica Ostali narodni nazivi pastrica, grozdanka, grozdenjača, grozdača, bjelica, česvinka

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija srednje bujno stablo s granama obješenog rasta. List je sitan, dug i uzak, svjetlozelene boje lica. Plod je srednje krupan, prosječne mase 3 g, okruglog oblika, crne boje u fazi pune zrelosti. Ova sorta rađa u grozdovima.

Uzgaja se odavna, a njen gospodarski značaj je u velikoj produkciji polena te se kroz povijest koristila kao dobar oprašivač za sortu oblicu. Plod se koristi za preradu u ulje, a sadržaj ulja u plodu kreće se oko 19% i ulje je dobre kvalitete. Zbog blago trpkog okusa, ulje se koristilo u vlastitom domaćinstvu, dok se prodavalo ulje drugih sorti. Zasigurno je najstarija sorta masline koja se uzgaja na poluotoku Pelješcu. Paštrica ima dobru otpornost na napad raka masline, dok je srednje otporna na napad maslinine muhe, paunovog oka i maslininog moljca.

Rasprostranjenost i status populacije Uzgaja se gotovo isključivo na sjevernoj strani poluotoka Pelješca. Najveće populacije ove sorte su u okolici naselja Brijest, Ston, Janjina, Trpanj, Oskorušno, Trpanjska Duba te nešto manje u okolici mjesta Žuljana i Trstenik na južnoj strani poluotoka. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Dubrovniku. Nema registriranih matičnih stabala niti proizvodnje sadnog materijala.

Foto: Frane Strikić

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

125


Piculja Ostali narodni nazivi šipanjka, lastovka, mrčakinja

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija srednje bujno stablo, s granama obješenog rasta. List je sitan, kratak i uzak, svjetlozelenog lica. Plod je sitan, prosječne mase 1,25 g, blago eliptičnog oblika, crne boje u fazi pune zrelosti. Piculja je sklona alternativnoj rodnosti, a rod je obilan.

Smatra se da je sorta nastala u davnoj prošlosti na otoku Šipanu. Plod se isključivo koristi za preradu u ulje koje je dobre kvalitete, a sadržaj ulja kreće se oko 19%. Njena velika važnost je u tome što se smatra dobrim oprašivačem za druge uzgajane sorte. Piculja ima bujno stablo, sitan plod koji je čvrsto vezan za peteljku. Iz tog razloga plodovi nisu brani nego su se držali na stablu jako dugo, čak do travnja sljedeće godine, kada bi ipak otpali te se sakupljali. Zbog toga je uzgoj ove sorte oličenje ekstenzivnog maslinarstva. Piculja ima dobru otpornost na napad raka masline, maslininog moljca i paunovog oka, dok je srednje otporna na napad maslinine muhe.

Rasprostranjenost i status populacije Uzgaja se samo u južnoj Dalmaciji, a najbrojnije populacije nalaze se u Dubrovačkom primorju te na otoku Šipanu i Lastovu. Upisana je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni se materijal čuva u kolekcijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metkovića, a matična stabla i proizvodnja sadnog materijala nisu registrirani.

Foto: Frane Strikić

126

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Slične sorte Slične su mrčakinja i pizzuta, iako mrčakinja ima značajno manji plod (cca 1,0 g) od piculje.


Sitnica Ostali narodni nazivi sitnjaka

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija srednje bujno stablo rastresite krošnje. List je srednje veličine, kratak i širok, svjetlozelene boje lica. Plod je sitan, prosječne mase 1,7 g, eliptičnog oblika, crne boje kožice u fazi pune zrelosti. Sitnica je redovita u rodu.

Prema nekim autorima ova sorta je nastala prije nekih 350 godina na području poluotoka Pelješca. Ima velik postotak nerazvijenih cvjetova, a plodovi kasno i neujednačeno zriju. Plod se koristi isključivo za preradu u ulje, a sadržaj ulja kreće se oko 17%. Sorta je srednje otporna na napad maslinine muhe i moljca.

Rasprostranjenost i status populacije Najviše se uzgaja u okolici Stona na poluotoku Pelješcu, a na preostalom dijelu poluotoka mogu se pronaći pojedinačna stabla. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metkovića. Matična stabla i proizvodnja sadnog materijala nisu registrirani.

Foto: Frane Strikić

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

127


Uljarica Ostali narodni nazivi brsečka, zuzorka, puljizica, sitnica, uljanica, dračevica, modrulja, pačica

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija veoma bujna stabla s granama kosog rasta i guste krošnje. List je sitan, kratak i širok, tamnozelene boje lica. Plod je sitan, prosječne mase 2,7 g, okruglog oblika, svjetloljubičaste boje u fazi pune zrelosti. Uljarica ima visok stupanj samooplodnje radi čega rađa redovito i obilno.

Prema procjeni struke ova sorta je nastala u području mjesta Brsečine otprilike prije 400 godina. Plod čiji je sadržaj ulja oko 25% koristi se za preradu u vrlo kvalitetno ulje – po čemu se uljarica ističe kao sorta s najkvalitetnijim uljem na području Dubrovnika te zaslužuje posebnu pažnju u novim maslinicima. Sorta ima dobru otpornost na napad paunovog oka i raka masline, dok je srednje otporna na napad maslininog moljca i maslinine muhe.

Rasprostranjenost i status populacije

Foto: Frane Strikić

128

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

Uzgaja se u južnoj Dalmaciji, najviše u Dubrovačkom primorju posebno u okolici mjesta Brsečine, gdje je glavna sorta u uzgoju. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni se materijal čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Dubrovniku, a registrirano je sedam matičnih stabala ove sorte. Godišnja proizvodnja sadnog materijala je na razini od nekoliko stotina sadnica.


Velika lastovka Ostali narodni nazivi nisu poznati

Sažeti opis

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Razvija veoma bujno stablo, kosih grana, guste okrugle krošnje. List je velik, dug i širok, svjetlozelene boje lica. Plod je srednje krupan, prosječne mase 3,1 g, eliptičnog oblika, tamnoplave boje u fazi pune zrelosti. Rađa redovito, a rodnost nije velika.

Sorta je zasigurno nastala na području otoka Korčule i odatle se proširila u Dubrovačko primorje. Plod se koristi za preradu u ulje, a visok sadržaj ulja (oko 21%) daje joj veliku gospodarsku vrijednost. Sorta je veoma osjetljiva na napad paunovog oka i maslinine muhe, dok je srednje otporna na napad raka masline i maslininog moljca.

Rasprostranjenost i status populacije Uzgaja se u Dubrovačkom primorju, a najviše na području mjesta Banići, Slano, Brsečine i Orašac te na istočnoj strani otoka Korčule. Upisana je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni se materijal čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Dubrovniku. Nema registriranih matičnih stabala niti proizvodnje sadnog materijala.

Foto: Frane Strikić

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

129


Brindićanka

Divljaka

Ostali narodni nazivi

Ostali narodni nazivi

nisu poznati

mrčakinja, mastrinka

Sažeti opis

Sažeti opis

Brindićanka razvija veoma bujno stablo s granama uspravnog rasta. List je krupan, širok i dug, tamnozelene boje lica. Plod je srednje krupan, prosječne mase 3,5 g, eliptičnog oblika. U fazi pune zrelosti tamnoplave boje kožice. Redovito i obilno rađa.

Razvija srednje bujna stabla sa sekundarnim granama manjeg kuta granjanja u odnosu na stablo. List je sitan, kratak i širok, tamnozelene boje lica. Plod je vrlo sitan, prosječne mase 0,70 g, okruglog oblika, tamnoljubičaste boje u fazi pune zrelosti. Divljaka je djelomično samooplodna sorta, redovite i obilne rodnosti.

Rasprostranjenost i status populacije Uzgaja se samo na području Dubrovačkog primorja, a danas u uzgoju postoji samo nekoliko stabala ove sorte. Nije upisana na Sortnu listu Republike Hrvatske, nema registriranih matičnih stabala niti postoji proizvodnja sadnog materijala ove sorte.

Povijest uzgoja i gospodarski značaj Iako je uzgoj ove sorte poznat odavna, nikada nije imala neko značajnije mjesto u uzgoju niti je predstavljala gospodarski vrijednu sortu. Plod se koristi za preradu u ulje ili za konzerviranje.

Rasprostranjenost i status populacije Proširena je na cijelom uzgojnom području masline u Dalmaciji. Nije upisana na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metkovića. Nema registriranih matičnih stabala kao ni proizvodnje sadnog materijala ove sorte.

Povijest uzgoja i gospodarski značaj Uzgoj sorte poznat je odavna, a kroz povijest se koristila uglavnom kao podloga prilikom cijepljenja kulturnih sorti. Plod se koristi isključivo za preradu u ulje, a sadržaj ulja se kreće oko 12,5% te daje ulje osrednje kvalitete. Divljaka služi i kao veoma dobar oprašivač za većinu drugih sorti masline. Sorta je veoma otporna na napad raznih bolesti masline te na sušu, dok je veoma osjetljiva na niske zimske temperature.

Slične sorte Slična mrčakinja ima sitnije plodove i listove, a piculja nešto krupnije plodove.

130

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E


Literatura

International Olive Council, http://www.internationaloliveoil.org, posjet 23. listopada 2012.

Trujillo I., Barranco D., 1999, Genetic identification in Olive, Genetic Resources, IOOC, Florence.

Kovačević I., Perica S., 1994, Suvremeno maslinarstvo, Avium, Split.

Vlašić A., 1958, Praktična vrijednost nekih bioloških saznanja o maslini, Maslinarstvo 3:9-18, Split.

Miljković, I. i sur. 2011, Maslina i maslinovo ulje Božji dar u Hrvata, Mavi d.o.o. Zagreb.

Vlašić A., 1964, Proučavanje gospodarskih vrijednosti sorata i ekotipova masline-Izvještaj za 1963. godinu-rukopis, Institut za jadranske kulture, Split.

Modun E., 1956, Stanje maslinarstva i uljarstva na području FNRJ, Maslinarstvo 1:5-10. Bakarić, P., 2002, Sorte maslina Dubrovačkog primorja, Alfa 2, Dubrovnik.

Modun E., 1957, Maslinarstvo u starim zapisima, Maslinarstvo 6: 13-14.

Bakarić, P., 2005, Autohtone sorte masline poluotoka Pelješca, Alfa 2, Dubrovnik.

Ožanić, S., 1955, Poljoprivreda Dalmacije u prošlosti. Društvo agronoma NRH-Podružnica Split, Split.

Bulić, S., 1921, Građa za Dalmatinsku elajografiju, Odl. Tisk. Lit. Zavod E. Vitaliani, Šibenik.

Perica S., Strikić F., Rošin J., 2003, Istraživanje genetskih resursa masline u Hrvatskoj, Zbornik Priopćenja 38. znanstveni skup Hrvatskih agronoma, Opatija.

Caruso G., 1883, Monografia dell`Olivo, Unione Tipografico-Editorice, Torino. Elezović D., 1981, Praktično maslinarstvo, Slobodna Dalmacija, Split. Francolini F., 1923, Olivecultura per il. Tipografia Sociale Torinese, Torino. Gugić, J., Tratnik, M., Strikić, F., Gugić, M., Kursan, P., 2010, Pregled stanja i perspektive razvoja hrvatrskog maslinarstva, Pomologia Croatica 16 (3-4): 121-146.

Vrsalović, M., 1901, Maslinarstvo i uljarstvo za puk, Nagragjena tiskarnica Vitalijani, Zadar. Zec, J., 1951, Sortiment maslina u Dalmaciji, Biljna proizvodnja 1: 1-20. Zohary D., Hoff M. Y., 1988, Domestication of plants in the old world, Oxford. Zohary D., Spiegel-Roy P., 1975, Beginnings of fruit growing in the old word, Science 187: 319-327.

Perica S., Strikić F., Rošin J., 2003, Agronomski programi i trenutačna situacija maslinarstva u Hrvatskoj, Izlaganje na međunarodnom seminaru “Poboljšanje kvalitete maslinovog ulja ”, Split. Slaus-Kantshieder G., 1914, Olivecultura e Produzione d`olio d`oliva Nelle Provincie Meridionali Austriache, Tipografia Sociale Spalatina, Spalato. Strikić, F., Klepo, T., Rošin, J., Radunić, M., 2010, Udomaćene sorte maslina u Republici Hrvatskoj, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split.

T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E

131



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.