Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih podrucja Dalmacije - estuarij Krke

Šibensko otoþje U šibenskom primorju nalazimo þetiri naseljena otoka površine ispod 10 km kvadratnih, a to su Zlarin, Kaprije, Prviü i Krapanj, od kojih su tri neposredno uz obalu i predstavljaju užu gravitacijsku zonu Šibenika, dok su Kaprije nešto udaljenije. Relativno dobro naseljeni u 19. st., ovi otoci danas su u teškoj demografskoj, socijalnoj i gospodarskoj krizi.

Jedan od znaþajnih malih naseljenih otoka šibenskog primorja je Zlarin, koji od važnog pomorsko-gospodarskog središta s oko 2000 stanovnika poþetkom 20. st. veü desetljeüima stagnira i polagano se gasi (1991.-359, a danas oko 180 stanovnika) (Kalogjera, 1997.). Položaj na ulazu u Šibenski kanal (prvi u nizu sjevernodalmatinskih kanala koji pruža odliþnu zaštitu nakon plovidbe otvorenim morem) davao je otoku Zlarinu posebno strateško i gospodarsko znaþenje u prošlosti i danas.

Sva politiþko-gospodarska dogaÿanja na obalnom prostoru bitno su utjecala na razvitak Zlarina, koji je osobito u doba osmanlijskih osvajanja u 17. i 18. stoljeüu služio kao zbjeg kopnenog stanovništva, što djelomiþno može objasniti njegovo demografsko pulsiranje (Kalogjera, 1997.).

Nekadašnji stanovnici Zlarina uglavnom su se bavili zemljoradnjom i ribarstvom, no ono po þemu su osobito poznati je koraljska i pomorska djelatnost. Vaÿenje i obrada koralja spominju se još u 15. stoljeüu, a Zlarinu su donijeli blistave gospodarske trenutke, sve do kraha ove grane privrede poþetkom 20. stoljeüa.

Krapanj je prvi puta naseljen tek u 15. stoljeüu, kada franjevci grade samostan. Nakon toga mnoge izbjeglice bježeüi pred Turcima nalaze utoþište u Krapnju. Nekadašnji stanovnici bavili su se zemljoradnjom i ribarstvom, ali najpoznatija djelatnost Krapnja koja se zadržala do danas je spužvarstvo.

Prviü je naseljen u ranom srednjem vijeku, a intenzivnije se naseljava najezdom Turaka u 15. st.

Nekadašnji stanovnici Prviüa bavili su se poljoprivredom i stoþarstvom, koristeüi uglavnom kopnene površine susjedne Srime i Vodica.

Stanovništvo U Prostornom planu Šibensko-kninske županije navodi se kako je, za razliku od zagorskog prostora Šibensko-kninske županije, primorski prostor dug, uzak i razveden, ali i najnaseljeniji, dok je otoþni prostor s nekoliko skupina srednjih i manjih otoka najmanji, te sa sve manje stanovnika. Najrasprostranjeniji i najnapuþeniji je Šibenik, sa više od 50.000 stanovnika i prosjeþnom gustoüom naseljenosti preko 100 stanovnika po kilometru kvadratnom. Nešto veüom gustoüom i naseljenošüu istiþu se Skradin i Vodice (PP Šibensko-kninske županije, 2002.).

Stanovništvo Grada Skradina stalno je raslo od sredine 19. stoljeüa, kada je godine 1857. bilo svega 4.997 stanovnika, pa sve do godine 1961., kada se više nego udvostruþuje i dostiže najveüi broj od 10.294 stanovnika. Nakon godine 1961. slijedi stalno smanjenje broja stanovnika, koje traje sve do današnjih dana. Tako je, prema posljednjem službenom popisu stanovništva iz godine 1991., na podruþju Grada Skradina živjelo 8.027 stanovnika (PPUG Skradin, 1999.).

Stalni porast broja stanovnika na podruþju Grada Vodica bilježi se do 1921. godine (8.570 stanovnika), od koje slijedi pad uz manje oscilacije sve do 1971. godine (7.395 stanovnika). Od tada, pa do posljednjeg popisa iz 2001. (9.136 stanovnika) godine, prisutan je stalni porast broja stanovnika. No, navedeno kretanje broja stanovnika na nivou Grada nije bilo jednako na cijelom podruþju Grada. Uoþava se znaþajna razlika u kretanju broja stanovnika izmeÿu prostorno funkcionalnih cjelina. Tako je na otocima (Prviü) do 1921. bilježen lagani porast, a nakon toga stalni pad broja stanovnika. Sliþno je bilo i sa naseljima u zaobalju, gdje je broj stanovnika svoj 23