Nije imao problema na aerodromu
Stigao je ujutro, let je bio noćni, nije imao problema na aerodromu. Odnosno očekivao je više problema, a kako ih nije bilo, smatrao je da ih nije bilo uopće. Viza je bila uredna, pasoš vrijedio do Metuzalemova rođendana. U avionu je bilo malo ljudi. Danas su ovdje prizemljivali samo luđaci, samoubojice, legionari, krijumčari oružja ili novinari koji su imali više želje za slavom nego sivih stanica. Svejedno, prijelaz preko granice bio je spor. Jedan putnik, ostavljajući dojam iskusne osobe, možda poslovni čovjek, promrmljao je: jebeni birokrati. Imao je pravo. Bilo je dobro poznato da je ta zemlja raskomadana, da više i nije zemlja, nego tek zona, zona smrti, područje divljeg i brutalnog lova, pa što im je onda trebalo da se drže kao da su vitezovi nekog reda? Barem je takav dojam ostavljala pogranična služba s vrlo elokventnim graničnim prijelazom, prepunim arabeski, ukrasa & dodataka, koji je vodio nikamo, praveći se da ne zna kako je to ulaz u palaču koja je izbrisana s lica zemlje. Razmislivši bolje, ta je granica bila dobra najava. Zbogom vanjski svijete. Pozdravljam pakao koji se nalazi unutra. Kad su mu u torbi pronašli poluautomatsku pušku, poslovni se čovjek uzbunio: – Zašto ne mogu ući naoružan? Ne mogu ući naoružan? Pa vi se šalite?
7