TE M A ___
52
Hrvatskoj. Naime, u nas tržište praktički nikada nije ni bilo slobodno što rezultira i gradom kao statičnim organizmom. Budući da javne politike većine hrvatskih gradova nisu (bile) usmjerene na stvaranje zdravog tržišta, gradovi odumiru. Moć, pravo, ali i obveza javne politike je u propisivanju kriterija kojima će se regulirati urbano planiranje; dosad se, međutim pokazalo da ona propisuje “kriterije” koji pogoduju pojedincima i utoliko snosi krivnju. Osim toga, javna politika nije sklona ni dugoročnom planiranju već se eventualni planovi donose u četverogodišnjem mandatnom razdoblju što onda utječe i na kvalitetu odnosno dinamiku gradskog života. Kapitalizam kao turizam Travanj je vrijeme početka neizdrživih gužvi koje se stvaraju na dubrovačkom Stradunu zbog dolaska prvih cruisera koji Gradu nedvojbeno donose znatne prihode. Stojim na ulazu na Stradun iz smjera Ploča i doslovce ne mogu ući od silnih rijeka turista koji ovdje cirkuliraju. Znojim se, zuji mi u ušima što od raznih jezika, što od osjećaja klaustrofobije; vodim dijete sa sobom pa mi je nervoza još veća. Kad se konačno uspijevamo probiti do ulaza, počinjem se pitati je li cilj bio ući na Stradun budući da tamo zatičem jednaku situaciju. Bauljamo po gradu ne uspijevajući ući ni u jednu trgovinu ili kavanu. Naposljetku nalazimo rubni stol u nekoj pizzeriji i sjedamo. Umjesto uživanja u Mediteranu, uživamo u činjenici da smo bili brži od nekog drugog turista i uspjeli zauzeti stol, svoje mjesto pod suncem Dubrovnika. Umjesto kontemplacije, kroz
Realnost većine hrvatskih, ali i europskih gradova je (nepovratno?) nestajanje kulturnih prostora grada koji su često zamijenjeni omraženim privatnim kapitalom. glavu mi idu komentari lokalnih stanovnika i novinski napisi civilnog buntovništva Grada usmjereni protiv turizma. “Kako krivo!”, razmišljam. Nije turizam taj kojeg treba optuživati za ovakvu gužvu na dubrovačkim ulicama! Krivo je loše upravljanje turizmom! Isto kao što kapitalizam nije kriv što se zagrebački kulturni prostori zamjenjuju privatnim biznisom. Sjetim se tada situacije od prije osam godina kada se razgovaralo o razvoju turizma u Dubrovniku. Upozorenja stručnjaka išla su u smjeru usporedbe s Venecijom kojoj se pogrešno upravljanje turizmom vratilo u smislu razaranja grada. Odgovorni su odgovarali u stilu: ”Eh, gdje smo mi od Venecije! Bili bismo sretni da imamo toliko turista kao Venecija!”. Sad imamo, više no što je nosivost Grada…
voljstva pojedinim urbanim (ne) rješenjima u Zagrebu događa se post facto, kada su odluke već donesene. To nikako ne abolira gradsku vlast od pogrešnih rješenja, ali postavlja pitanje reakcije umjesto pro-aktivnog pristupa kulturnog sektora. Dosad se pokazalo da je kulturni sektor izuzetno agilan kada se radi o njegovoj vlastitoj poziciji za koju se spreman izboriti, ali ne jednako spreman kada se treba uključiti u procese planiranja. Kulturno planiranje sastavni je dio urbanog razvoja i koliko god treba kriviti politiku zbog niske razine percepcije i razumijevanja kulture, toliko ni kulturni sektor nije pokazao entuzijazam za uključivanje u aktivni razvoj grada, odnosno nije shvatio svoju ulogu u su-kreiranju politika razvoja grada. Pored toga, gradovi imaju građane koji trebaju biti njegov najveći kapital; građani stvaraju grad.
Utjeha i odgovornost Ljudskom je umu prirodno tražiti krivca za određenu situaciju (jer to donosi utjehu), no razlozi su sigurno puno dublji od jednog toliko dugo opstajućeg društvenog uređenja kao što je kapitalizam. Jedan od uzroka urušavanju grada zasigurno je već spomenuto loše planiranje i upravljanje njime. Dodatno, pak, uzroke treba tražiti i u analizi samog kulturnog sektora koji nije uvijek žrtva kakvom se voli prikazivati. Naime, ulično iskazivanje nezado-
Razvoj grada temeljen na kulturnom životu Mnogo je primjera revitalizacije gradskog života upravo na temelju kulture. Ponekad se radi o revitalizaciji čitavih gradova, gradskih četvrti ili samo pojedinih objekata kojima se daje kulturna namjena. Jedan od boljih primjera revitalizacije grada su vjerojatno Newcastle i Gateshead koji su ujedinjenim snagama revitalizirali cjelovite gradske prostore i pozicionirali se kao kulturno-turi-