Ivica Musić | Hercegovački franjevci i filozofija

Ivica Musić

Hercegovački franjevci i filozofija

Mome bratu fra Frani

Ivica Musić

Hercegovački franjevci i filozofija

SYNOPSIS, Zagreb – Sarajevo, 2020.

Predgovor Knjiga Hercegovački franjevci i filozofija pred javnost iznosi još nedovoljno poznato duhovno nasljeđe hercegovačkih franjevaca, prvi put izloženo sustavnoj analizi i kritičkoj valorizaciji.

U prvome dijelu knjige naslovljenu „Posebnosti franjevačke filozofske misli“ autor predstavlja začetnike franjevačke filozofske tradicije, trojicu velikih mislitelja čija su djela ne samo postavila temelje onoga što bi se opravdano moglo nazvati „franjevačkom filozofskom školom“ nego su ostvarila golem utjecaj na zapadnjačku filozofsku misao u cjelini. Upravo se iz posebnosti jedne filozofsko-teološke škole u okrilju širega obzorja filozofske tradicije nastoji osvijetliti jedan posve jedinstven, ali nikako zaseban i izoliran svijet hercegovačke franjevačke duhovnosti, neodvojiv, a opet poseban, od svoga povijesnog okrilja kakav je stoljećima imao u Bosni Srebrenoj.

Sažeto i jezgrovito dani prikaz nauka Aleksandra Haleškoga, Bonaventure i Ivana Dunsa Škota čitatelju pruža uvid u izvorišta franjevačkoga teološkoga i filozofskog nazora, u određeni metafizički interpretativni okvir koji iznutra povezuje i drži na okupu višestoljetnu duhovnu kulturu franjevaca, pa tako i hercegovačkih franjevaca, da bi se ta kultura u njezinu povijesnom razvitku i mijenama mogla promotriti kao svojevrsna recepcija zasada jedne filozofske škole. Autor pokazuje kako je takvo vezivanje za izvore podrazumijevalo određen stupanj kanonizacije pri izobrazbi mladih franjevaca, jasne i čvrste regule franjevačkoga visokoškolskog zakonodavstva o 5

Hercegovački franjevci i filozofija

tome što i kako, koliko i kada predavati. Čitatelj je u (pri)povijesnome izlaganju upućen u škotizam filozofske izobrazbe koji je postao obvezujući nakon Tridentskoga koncila, a komplementaran teologiji platonsko-augustinskoga usmjerenja, u provedbu odluke generalnoga kapitula održanoga u Toledu 1633. godine o unifikaciji školskoga programa, u obvezu svake provincije iz toga doba da ima tri škole, među njima i filozofsku, u obrazovanje lektora na generalnim učilištima, u kolegije koje su lektori trebali predavati na filozofskim učiliš­ tima, kakve je propisao generalni kapitul franjevačkoga reda u Rimu 1694. godine, u potrebe obnove čvršćega skolastičkog okvira pred izazovima filozofskih gibanja u 18. stoljeću itd.

Jedino se tako tijekom duge povijesti mogao i na samome polju filozofske duhovnosti očuvati identitet jednoga crkvenog reda, ono što čini franjevce franjevcima u svijetu mudroslovlja. No ono što je to usvajanje i preuzimanje ideja začetnika učinilo stvaralačkim i plodnim, u brojnih lektora filozofije, od jednoga naraštaja klerika do drugoga, upravo je, kako nam autor upečatljivo pokazuje, i dalje širok prostor interpretativne slobode i načelne nedovršenosti misliteljskoga puta za svakoga franjevca koji se odvaži posvetiti svoj život filozofiji. Ne iznenađuje onda to što, iako je ova knjiga posvećena jednomu zasebnom polju ljudske duhovnosti kakvo je filozofija, pa uz to još skolastički utemeljena franjevačka filozofija, umjesto upoznavanja s nekim drevnim sustavom znanja, kojemu mijene vremena ne mogu nauditi, nalazimo spekulativno znanje nerazlučivo upleteno u burne tijekove sudbonosnih događaja na vjetrometini povijesti.

U ovoj se knjizi filozofsko naučavanje i izobrazba pojavljuju duboko utjelovljeni u konkretnu povijest hercegovačke kustodije i provincije, kao životni dah institucija koje im nude mogućnost trajanja, ali su još više i još nerazlučivije srasli sa životopisima svojih nositelja. Ovakvo plastično i živopisno vezivanje čiste duhovne spoznaje i konkretnoga života, u poretku 6

Predgovor

uzvišenoga znanja spletena s kronologijom jednoga ogranka crkvenoga reda i s romanesknim sudbinama iznimnih pojedinaca, što je zasigurno jedna od najvećih vrijednosti ovoga djela, moglo je poći za rukom autoru koji je svoju akademsku kompetenciju stekao upravo izučavajući filozofiju koja se tijes­ no vezuje za egzistencije ili pak za neoskolastiku koja otkriva svoju srodnost s filozofijom egzistencije, naime za autore poput Karla Jaspersa i Stjepana Zimmermanna.

U drugome poglavlju naslovljenu „Studij filozofije u Bos­ ni Srebrenoj“ pratit ćemo povijesni razvitak visokoga školstva bosanskohercegovačkih franjevaca od njegovih pisanih tragova iz 14. stoljeća, preko višestoljetne osmanske i potom austrougarske vlasti, pa sve do suvremenosti. Prva je velika prekretnica Karlovački mir iz 1689. godine kada je napokon postalo moguće školovanje fratara ne više u Italiji i dalekim zemljama, nego u samostanima u Požegi, Budimu i Šibeniku, a nakon 1709. godine i u Slavonskome Brodu, Osijeku i Makarskoj. Autor će nas uputiti u to kako je na ovim učilištima bio organiziran studij filozofije, koliko je trajao i koji su predmeti bili obvezni.

Važne su godine u kronologiji visokoga školstva 1735. i 1757., kada Bosna Srebrena biva svedena na granice Bosne i Hercegovine pa stoga ostaje bez svojih učilišta, 1745., kada uprava Provincije poduzima mjere osuvremenjivanja školstva, također 1851., kada se osnivaju teološka sveučilišta u Fojnici i Kreševu, te 1905., kada je u Livnu otvoren teološki studij, četiri godine kasnije preseljen u samostan sv. Ante u Sarajevu.

U poglavlju naslovljenu „Početci i razvoj filozofsko-teoloških studija u Hercegovini“, u kojemu se kronologija najvažnijih datuma napokon upisuje u tematski lokus knjige, bilježe se sljedeće prekretnice: 1844., kada franjevci dolaze na Široki Brijeg; 1852., kada hercegovačka franjevačka zajednica dobiva status kustodije; 1860., koja se, kako tvrdi autor usvajajući argumente Pavla Knezovića, može smatrati početkom visokoga 7

Hercegovački franjevci i filozofija

obrazovanja u Hercegovini; 1895., kada je otvorena Bogoslovija u Mostaru u kojoj je „najprije bio pokrenut teološki, a nešto poslije i filozofski studij“; 1944. – 1945., kada Bogoslovija pres­ taje djelovati, a zbog „partizanskih pustošenja“ nikada više nije obnovljena. Od tada pa sve do danas, kako primjećuje autor, Hercegovačka franjevačka provincija ostala je bez svojih odgojnih zavoda pa bogoslovi studiraju u Sarajevu, a kasnije u Hrvatskoj i inozemstvu. Važna godina koju također treba upisati u kalendar jest 1995. kada je izgrađen samostan u Zagrebu te od tada novi naraštaji „redovito studiraju na tamošnjemu Katoličkomu bogoslovnom fakultetu“.

Poučavanje filozofije u domaćemu visokoškolskom institucionalnom krilu, što je već počelo školske 1905./1906. godine, pružilo je povlaštene mogućnosti arhiviranja, pa otuda i znatno više spoznaja za nas suvremenike o detaljima izobrazbe studenata toga doba. Autor će pronaći pravu riznicu podataka o studiju filozofije iz zapisnika koje je naknadno o nekoliko desetljeća rada Bogoslovije načinio njezin tajnik fra Rufin Šilić. Autor je sve najvažnije o predavačima, tečajevima, predmetima filozofskoga poučavanja, čak i studentima i načinu njihova ocjenjivanja, iz Šilićevih spisa protumačio i prenio u svoju knjigu te tako javnosti pružio na uvid vrlo dragocjeno arhivsko gradivo. U svome tumačenju on se oslanjao i na druge izvore poput Provincijskih spisa i istraživanja koje je proveo i u svome članku „Stoljeće visokog školstva u Hercegovini“ sažeo fra Andrija Nikić.

Dakako, sljedeća su poglavlja u ovoj knjizi među najvažnijima jer ih autor posvećuje predavačima filozofije na visokim franjevačkim učilištima. Tu on sustavno analizira programske sadržaje njihovih tečajeva, ali i spise iz njihove ostavštine, uglavnom pisane kao priručnike za predavanja. No autor te spise prebire s velikom „arheološkom“ pozornosti i posvećenosti tragajući za originalnim autorskim prinosima hercegovačkih 8

Predgovor

franjevaca kako bi nam ponudio mozaičnu rekonstrukciju promišljanja o ontološkim, kozmološkim, etičkim, antropološkim i drugim pitanjima čitave jedne plejade mislitelja. U kronološkome redoslijedu izlaganja najprije su predstavljeni oni koji su predavali i naučavali diljem Bosne Srebrene, a rodom su iz Hercegovine: fra Grgur Arbić, fra Petar Karapandžić, fra Anto Bandić, fra Lovro Šitović, fra Ante Marković i fra Franjo Marušić. Autor se odlučio njima pridodati i fra Ivana Ančića Dumljanina, za kojega će pripomenuti da, iako „nije bio lektor filozofije niti je, koliko je dosad poznato, napisao ni jedno djelo s izričito filozofskom tematikom“, bez sumnje zaslužuje da njegov prinos filozofskoj baštini franjevaca bude razmatran.

Novo poglavlje knjige („Od uspostave Kustodije do Franjevačke bogoslovije u Mostaru“) novo je poglavlje povijesti koje počinje s fra Petrom Bakulom, prvim lektorom filozofije u Hercegovačkoj franjevačkoj kustodiji. Predstavljeni će biti prinosi fra Jerka Ljubića i fra Martina Mikulića, a potom spomenuti profesori filozofije u Franjevačkoj gimnaziji na Širokome Brijegu te profesori koji su, prema izvješću fra Rufina Šilića, od 1905. do 1932. godine držali filozofske kolegije na Mostarskoj bogosloviji.

Nakon toga krunsko mjesto u knjizi dobivaju predavači filozofije koji su iza sebe ostavili djela u rukopisima ili su pak u novije doba njihova djela objavljena. Autor će u svom nadahnutu tumačenju nastojati ukazati na originalnost i iznimnu vrijednost tih djela iza kojih stoje potpisi fra Lea Petrovića, fra Krune Pandžića, fra Vendelina Vasilja, fra Kvirina Vasilja i fra Serafina Hrkaća. Čak je i novija povijest koja se ulijeva u aktualnu suvremenost bila obilježena najtežim iskušenjima i stradanjima koja gotovo nimalo prostora ne ostavljaju filozofskoj meditaciji. Tim će više biti važan autorov zaključak, u kojemu se poziva na trojicu upravo spomenutih fratara s briljantnim akademskim karijerama, kako su „unatoč silnim 9

Hercegovački franjevci i filozofija

progonima i svakovrsnim zabranama hercegovački franjevci i u vrijeme komunističkoga jednoumlja njegovali i promicali filozofski način mišljenja koji u svome iskonskom obliku ne trpi duhovnu uskoću i intelektualnu isključivost“.

Ovo djelo zasigurno nije mogao napisati ni samo filozof ni samo teolog, a pogotovo ne tek povjesničar, iako je naracija i akribičnost kakve dolikuju vrsnomu povjesničaru ono što ga krasi. Pred nama je žanrovski kompleksno djelo: djelo koje treba smjestiti negdje između samostanskoga ljetopisa, brižljivoga prepisa arhivskih dokumenata, kronike Franjevačke bogoslovije kao „prvoga mjesta promicanja filozofije“, zbirke životopisa najistaknutijih hercegovačkih franjevaca, kratke povijesti franjevačkoga reda, povijesnoga romana epskih dimenzija jer se dotiče sudbine čitavoga jednog naroda, ogleda iz hermeneutike skolastičke i neoskolastičke filozofije te naposljetku filozofskoga traktata koji nije tek jedan segment među drugima, nego sve druge uključuje u sebe. Na početku i na kraju knjige filozofsko razmatranje proprement dit jest ono što daje glavni ton. Genealoško tumačenje uvijek se upravlja prema određenomu telosu koji je već na djelu u samim početcima.

Nerazlučivost kršćanske teologije od filozofije kroz generacije posvećenosti hercegovačkih franjevaca mudroslovlju pokazuje se na posve sudbonosan način i kao trajno vezivanje čitava jednog naroda za europsku duhovnu povijest i zapadnjački civilizacijski krug. Kada autor primjećuje da o kvaliteti studija na Franjevačkoj bogosloviji rječito govori činjenica da su „mostarski studenti bez problema svoje studije nastavljali na inozemnim sveučilištima u Austriji, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj itd.“, onda to posredno ukazuje na duhovno srodstvo koje se proteže do najvećih europskih kulturnih središta, ali, što je još kudikamo važnije, i na zasigurno snažan povratni, posebno motiviran i izobražen, pastoralni utjecaj mladih svećenika među svojim narodom.

10

Predgovor

Musićeva knjiga pripada onim djelima koja su prije ili kasnije morala biti napisana, kao neumitan odgovor na nalog povijesti da se dragocjena kulturna baština mora očuvati. Stoga je to vrijedan prilog kolektivnomu pamćenju hrvatskoga i napose hercegovačkoga naroda, svjedočanstvo o zavidno dugoj povijesti visoke duhovne kulture kakvu predstavlja filozofija. prof. dr. sc. Ugo Vlaisavljević

11

1. Posebnosti franjevačke filozofske misli Već u stoljeću svoga nastanka franjevački je red okupio mnoštvo istaknutih mislitelja, filozofa i teologa. Njihova je misaona baština ucijepljena u skolastičku tradiciju, ali je prepoznatljiva i po vlastitostima čiji je rezultat nastanak posebne, franjevačke škole na čijemu početku stoji ime Aleksandra Haleškoga (1185. – 1245.),1 zvanoga doctor irrefragabilis2, prvoga naučitelja franjevačkoga reda.

1

Nadimak mu dolazi od mjesta u kojemu je rođen – Hales Owen u engleskoj grofoviji Shorpshire. Temeljnu naobrazbu stekao je u domovini nakon čega je poslan u Pariz gdje je između 1201. i 1207. studirao na Filozofskome fakultetu. Tri je godine poslije počeo predavati na tome učilištu. Od godine 1220. na Teološkom je fakultetu postao glavni profesor ili magister. Kada je godine 1229. došlo do sukoba između Sveučilišta s jedne te francuske kraljice Blanke i papina pos­ lanika s druge strane, s većinom profesora i studenata Aleksandar Haleški povlači se u Angers. Od 1230. do 1231. godine u Rimskoj kuriji zastupa interese Sveučilišta. Odatle odlazi u Englesku dok se napetost u Parizu nije smanjila. Ondje ponovno preuzima svoju katedru, a ujedno postaje i poklisar engleskoga kralja Henrika III. kod francuskoga kralja Ljudevita IX. Ubrzo nakon toga ulazi u franjevački red. Kao jedan od najuglednijih ondašnjih intelektualaca utemeljuje Franjevačku školu iz koje su potekli mnogi učeni redovnici kao prim­ jerice Bonaventura iz Bagnoregija, kasniji slavni naučitelj i svetac.

Bio je aktivan sve do svoje smrti. Sudjelovao je i na Saboru u Lyonu godine 1244. Usp. „Blaženi Aleksandar Haleški, svećenik, franjevački naučitelj“ <http://sveci.net/index.php/2-uncategorised/107-blazenialeksandar-haleski> (10. V. 2018.).

2 Lat. neopovrgljivi naučitelj, naučitelj koji se ne može pobiti. Još se susreću neki pridjevci koji se odnose na njega: fons vitae, doctor doc­ torum, theologarum monarcha, theologus scholasticus famigeratissimus et fere nulli secundus, gloria doctorum, decus et flos philosophorum, fons veri, lux aliorum.

13

Hercegovački franjevci i filozofija

1.1. Aleksandar Haleški Kao vodeći profesor na Pariškome sveučilištu, čuven po svojoj učenosti, razboritosti i ugledu, ulazi u franjevački red 1231. godine te udara temelje Franjevačke škole u Parizu (Schola fratrum minorum) iz koje će proizići mnogi odlični učitelji. Ovaj je umnik dobro poznavao Aristotelovu filozofiju i njegove arapske komentare te se prvi njima služio. U svoja je djela ucijepio mnoge elemente Aristotelove filozofije, a osobito je cijenio njegovu dijalektičku metodu. Ipak, više je slijedio platonsku i augustinsku tradiciju. Osim dijalektikom bavio se i metafizikom, logikom, psihologijom i etikom. U metafizici je prihvatio Anselmov ontološki dokaz i smatrao da se razumom može dokazati Božja egzistencija. Svoju je filozofiju utemeljio na vrlo primjenjivoj tročlanoj shemi koja se sastojala od izlaganja argumenata za i protiv (sic et non) te od sustavnoga rješavanja problema.3 Od Aleksandrovih pisanih djela svakako najvažnije mjesto zauzima Summa fratris Alexandri, koju je on zapravo samo zamislio i započeo, a doradili su je njegovi učenici. To je rijetko srednjovjekovno djelo koje je nadživjelo stoljeća i koje je neprestano proučavano, citirano i prepisivano. O njemu se pohvalno izrazio i papa Aleksandar IV. Riječ je o opširnoj i izvrsnoj sintezi tadanjih filozofskih i teoloških struja i mišljenja.

Napisao je i djela Glossa in quatuor libros sententiarum te Quaestiones disputatae. Glosa je prvi javni komentar Knjige sentencija Petra Lombardijskoga4 koju je upravo Aleksandar Usp. „Aleksandar Haleški (Alexander Halensis)“, Filozofski leksikon, gl. ur. Stipe Kutleša, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2012., str. 18.

4 „Rodom iz Navare u Lombardiji studirao je u Bologni i po Francuskoj i postao profesorom u katedralnoj školi u Parizu te na kraju i pariški nadbiskup. Između 1155. i 1157. on je sastavio svoje glasovito djelo 3

14

Sadržaj PREDGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1. POSEBNOSTI FRANJEVAČKE FILOZOFSKE MISLI.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1.1. ALEKSANDAR HALEŠKI.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1.2. BONAVENTURA.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1.3. IVAN DUNS ŠKOT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1.4. FRANJEVAČKA ŠKOLA NAKON IVANA DUNSA ŠKOTA.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

13 14 16 18 20

2. STUDIJ FILOZOFIJE U BOSNI SREBRENOJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 3. POČETCI I RAZVOJ FILOZOFSKO-TEOLOŠKIH STUDIJA U HERCEGOVINI.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 4. LEKTORI FILOZOFIJE PODRIJETLOM IZ HERCEGOVINE U JEDINSTVENOJ BOSNI SREBRENOJ .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4.1. FRA GRGUR ARBIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4.2. FRA PETAR KARAPANDŽIĆ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4.3. FRA ANTE BANDIĆ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4.4. FRA LOVRO ŠITOVIĆ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4.5. FRA ANTE MARKOVIĆ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4.6. FRA FRANJO MARUŠIĆ.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4.7. FRA IVAN ANČIĆ DUMLJANIN.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

41 41 42 45 46 47 47 49

5. OD USPOSTAVE KUSTODIJE DO FRANJEVAČKE BOGOSLOVIJE U MOSTARU.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 5.1. PRVI LEKTOR FILOZOFIJE U HERCEGOVAČKOJ FRANJEVAČKOJ KUSTODIJI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 5.1.1. Filozofska djela Petra Bakule. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56

189

5.1.2. Bakulina ontologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 5.1.3. Bakulina filozofija o Bogu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 5.1.4. Zaključno o Bakuli kao filozofskome piscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

5.2. FRA JERKO LJUBIĆ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 5.3. FRA MARTIN MIKULIĆ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

6. STUDIJ FILOZOFIJE NA FRANJEVAČKOJ BOGOSLOVIJI U MOSTARU. . . . . . . . . . . . . . . . . .

6.1. PREDAVANJA IZ ETIKE FRA LEA PETROVIĆA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

6.2. OSTALI PREDAVAČI FILOZOFIJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

6.3. FRA KRUNO PANDŽIĆ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

67 74 76 79

7. RAZDOBLJE NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 7.1. FRA VENDELIN VASILJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 7.2. FRA KVIRIN VASILJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 7.2.1. Vasiljeva teorija spoznaje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 7.2.2. Vasiljeva antropologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 7.2.3. Vasiljeva metafizika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 7.2.3.1. Vasiljeva kritika apriornih dokaza

za Božje postojanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 7.2.3.2. Vasiljeva kritika aposteriornih dokaza

za Božju egzistenciju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 7.2.3.2.1. Vasilj o quinque viae Tome Akvinskoga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 7.2.3.2.2. Kritika kozmoloških dokaza

Johna Lockea i Gottfrieda Leibniza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 7.2.3.3. Vasiljeva kritika antropoloških dokaza.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 7.2.3.4. Vasiljev dokaz za Božje postojanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 7.2.3.5. Kratak osvrt na Vasiljevo promišljanje

o dokazima za Božje postojanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 7.2.3.6. Zaključno o filozofiji Kvirina Vasilja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126

7.3. FRA SERAFIN HRKAĆ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 7.4. FRA DRAŽENKO TOMIĆ I FRA IVAN ŠEVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133

LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 a) Knjige i članci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 b) Mrežni izvori. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 c) Arhiva Hercegovačke franjevačke provincije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140

190

PRILOG 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 BIBLIOGRAFIJA KVIRINA VASILJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 a) Knjige i članci Kvirina Vasilja (kronološki). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 b) Knjiga i članci o Kvirinu Vasilju (abecedno).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 PRILOG 2. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 BIBLIOGRAFIJA SERAFINA HRKAĆA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 KAZALO IMENA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

191

Nak l adnici SYNOPSIS d.o.o.

Vlade Gotovca 4, Zagreb SYNOPSIS d.o.o.

Maršala Tita 32, Sarajevo Za nakladnike Ivan Pandžić Fadila Halvadžija Ur e d n i k Ivan Lovrenović Recenzenti dr. sc. Ugo Vlaisavljević, red. prof. dr. sc. Željko Pavić, zsv.

Lektura i korektura Danijela Musić, prof.

Oblikovanje i prijelom Bruno Abramović © Synopsis d.o.o.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati, ni na bilo koji način reproducirati bez pisanog dopuštenja autora i nakladnika.

ISBN 978-953-7968-96-0 (Zagreb) ISBN 978-9958-01-092-7 (Sarajevo) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001056488.

Tis ak Grafomark d.o.o., Zagreb Tisak dovršen u siječnju 2020.