Ivan Anđelić | Župe Konjic i Glavatičevo

Ivan AnĀeliý

Konjic, 2014

Javorki, koja me razumije i podr탑ava.

SADRŽAJ PROSLOV ......................................................................................................................................................................9 PORUKA ŽUPNIKA ...............................................................................................................................................11 UMJESTO PREDGOVORA ...................................................................................................................................13 I.

KRATKA POVIJEST KRŠüANSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI ............................................19

II.

POVIJEST KONJICA OD PRAPOVIJESTI DO SUVREMENOG DOBA ..................................39

III.

RANOKRŠüANSKO RAZDOBLJE ŽUPA KONJIC I GLAVATIþEVO .....................................93

IV.

RAZDOBLJE SREDNJEG VIJEKA - DO PADA POD TURSKU UPRAVU ŽUPA KONIC I GLAVATIþEVO ..........................................................................................................97

V.

CRKVA BOSANSKA U KONJICU ....................................................................................................107

VI.

ŽUPE KONJIC I GLAVATIþEVO U OSMANSKOM RAZDOBLJU .........................................113

VII.

ŽUPE KONJIC I GLAVATIþEVO U DOBA AUSTRO-UGARSKE UPRAVE (1878.–1918.) ...........119

VIII.

ŽUPE KONJIC I GLAVATIþEVO IZMEđU DVA SVJETSKA RATA ......................................129

IX.

ŽUPE KONJIC I GLAVATIþEVO U SOCIJALISTIþKOJ JUGOSLAVIJI (1945.–1992.) .............165

X.

ŽUPE KONJIC I GLAVATIþEVO U SUVREMENOJ BOSNI I HERCEGOVINI - NAKON OSAMOSTALJENJA ..........................................................................................................181

XI.

SVEüENICI ŽUPA KONJIC I GLAVATIþEVO ..............................................................................201

XII.

DJELOVANJE DRUŽBE ŠKOLSKIH SESTARA FRANJEVKI KRISTA KRALJA U ŽUPAMA KONJIC I GLAVATIþEVO ...........................................................................................239

XIII.

BISKUPI VEZANI ZA OPüINU KONJIC I ŽUPE KONJIC I GLAVATIþEVO ....................245

XIV.

ŽUPA GLAVATIþEVO SV. JURE MUþENIKA ...............................................................................251

XV.

GRADITELJSTVO SAKRALNIH I DRUGIH OBJEKATA ŽUPA KONJIC I GLAVATIþEVO .............269

XVI.

SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI ŽUPA KONJIC I GLAVATIþEVO .....................................349

XVII. STEüCI U ŽUPAMA KONJIC I GLAVATIþEVO ...........................................................................355 XVIII.

GRAD KONJIC, NASELJENA MJESTA I RODOSLOVLJA ŽUPA KONJIC I GLAVATIþEVO ................367

XIX.

PRIRODNE LJEPOTE ŽUPA KONJIC I GLAVATIþEVO ..........................................................437

XX.

KONJIþKA üUPRIJA I OSTALA KULTURNA OBILJEŽJA ŽUPE KONJIC .........................451

XXI.

RAZVOJ PISMENOSTI I ŠKOLSTVA U ŽUPAMA KONJIC I GLAVATIþEVO ...................459

XXII. ZDRAVSTVO ŽUPA KONJIC I GLAVATIþEVO ...........................................................................475 XXIII. DUHOVNI, GOSPODARSKI I OBIþAJNI ŽIVOT HRVATSKO-KATOLIþKOG PUKA ŽUPA KONJIC I GLAVATIþEVO .........................................................................................481 XXIV. NARODNA I OSTALA NOŠNJA..........................................................................................................521 XXV.

SPORT, ŠAH I LOV .................................................................................................................................527

XXVI. ŽUPNE MATIþNE KNJIGE ................................................................................................................547 XXVII. ZNAþAJNE OSOBE ŽUPA KONJIC I GLAVATIþEVO ..............................................................551

XXVIII. POPIS POJMOVA ZA BOLJE RAZUMIJEVANJE MONOGRAFIJE ........................................571 IZVORI I LITERATURA ......................................................................................................................................579 KAZALO IMENA ...................................................................................................................................................583

8

PROSLOV

(Pomoýni biskup vrhbosanski dr. Pero Sudar)

R

aduje i hrabri ÿinjenica da je u ovome teškom poraýu tiskan lijep broj kvalitetnih monograÀja i spomen knjiga o našim župama i krajevima. Imam dojam da ljudi osjeýaju neku vrstu duga prema krajevima iz kojih su oni ili njihovi srodnici morali otiýi.

Time se, vjerojatno, i nesvjesno oÿituje ÿežnja za onim što se moralo ili mora ostaviti, a nije moglo i ne može se preboljeti. To potvrĀuje koliko smo i mi ljudi, barem jednim svojim dijelom, identiÿni prirodi od koje smo stvoreni i na koju smo navezani. Ako je biljka, pa makar i mlada, silom išÿupana iz mjesta gdje je nikla teško ýe se primiti tamo gdje smo je kanili presaditi. Naime, u takvim sluÿajevima stablo je išÿupano, ali korijen ostane u zemlji. Tko je ikad imalo dušom osluškivao bilo naših prognanika svih vrsta, morao se osvjedoÿiti koliko im nedostaje korijen. Pa i u sluÿajevima kada oni nekom isforsiranom „mržnjom“ prema kraju i uvjetima iz kojih su prognani nastoje ublažiti svoju bol i nanesenu nepravdu. Na drugoj strani, oni koji su prognali svoje susjede brane svoja nedjela optužbama i mržnjom prema svojim žrtvama. I zato sva vrijednost ovih publikacija se ukaže u svjetlu spoznaje da su nastale iz ljubavi i s ljubavlju koja se othrvala toj tako sveprisutnoj i za sve pogubnoj dvostrukoj mržnji. Još više u svjetlu ÿinjenice da se veýina medija, pa i publikacija prometnula u sredstvo promocije i veliÿanja politika bez morala i veliÿina bez pokriýa.

MonograÀja Župe Konjic i Glavatiÿevo ide u red onih djela koja veý u svojoj nakani sadrže svoju poruku i temeljnu vrijednost. Ona je, i prema priznanju njezina aura, nastala iz želje da se zaboravu otmu istina i ljepota u kojima je ostala duša. A duša je korijen i bit ÿovjeka! Na prostorima bivše Jugoslavije se devedesetih godina prošloga stoljeýa dogodio sumrak ljudskosti. Kolika nas je tama zahvatila pokazuje ÿinjenica da ni nakon dva desetljeýa nema jasnih naznaka svanuýa. I veliko je pitanje kada ýemo ih ugledati sigurni da nam se ne priÿinja. Vjerovati da, ipak, hoýe mogu samo hrabri koji svoju dalekovidnost hrane ljubavlju i povjerenjem u pobjedu dobra. Oni, naprotiv, što su svitanje olako najavljivali i nastavljaju najavljivati su sliÿni gromoglasnim govornicima po mitinzima, ali i vjerskim skupovima. Što manje vjeruju u ono što govore, tim jaÿe viÿu. Naime, oni ne govore sebi, nego drugima i za druge. To je tako uoÿljivo kada takvi govore u nazoÿnosti medija. Iz naÿina i sadržaje je oÿito da ne govore onima koji su pred njima, nego tamo nekima drugima. U sveopýemu ozraÿju praznih rijeÿi i neutemeljenih obeýanja zlata su vrijedni pojedinci ÿiji tihi rad i djela potvrĀuju njihovu neuništivu nadu da ýe zora ÿovještva, ipak, svanuti napaýenim ljudima i narodima što im je palo u udio živjeti na ovome lijepome dijelu jugoistoÿne Europe.

Ova MonograÀja koja ima pored želje oteti zaboravu mjesto i ulogu Hrvata katolika u Konjicu i Glavatiÿevu, zraÿi i nadom da ona nije njihovo nadgrobno slovo. Posežuýi do samih korijena naše nazoÿnosti u tome, za ljudsko življenje, Bogom danome podneblju, te naznaÿujuýi neka povijesna stradanja od kojih smo se oporavljali, autor ukazuje na pretpostavke utemeljene nade. On, istina, ne prešuýuje istine ni o zadnjoj tragediji Hrvata katolika konjiÿkoga kraja. Ondje smo, po matrici etniÿki ÿistih teritorija, ubojstvima, 9

logorima i brutalnim progonom svedeni na ostatke ostataka. Kako je teško danas u Bosni i Hercegovini govoriti istinu bez produbljivanja zala i prizivanja zloÿina protiv kojih ta istina mora svjedoÿiti! þini mi se da je autor ove monograÀje u tome uspio. To mogu samo ljudi koji i preko vlastite boli, istinom žele služiti dobru svakoga ÿovjeka i vlastite domovine.

Stoga se smijemo nadati da ýe ova MonograÀja postati izvorom spoznaje, ali i nade i nadahnuýa, najprije nama, Hrvatima katolicima Konjica i njegove šire okolice. Naime, autor svojom znanstvenom znatiželjom zahvaýa daleko dublje i šire od samoga Konjica i Glavatiÿeva. On ne piše samo o vjerniÿkome životu i crkvenoj organizaciji u dvije spomenute župe, nego dotiÿe sve segmente i prilike života mnogih naraštaja ovog kraja. Ovakve knjige se redovito pišu po želji i narudžbi institucija o kojima se piše. Do sada su ih, isto tako, u naÿelu, pisali sveýenici. Vrijednost, a ne nedostatak, ove MonograÀje je i u ÿinjenici da je zbog vlastite intelektualne potrebe i na vlastitu pobudu piše dokazani intelektualac i društveni djelatnik. Unatoÿ i usprkos svim protuslovljima i prijeporima u kojima se nalazimo i u kojima, nerijetko, kao u živi pijesak tonemo, autor priznaje „sve je moje u Konjicu i od Konjica“ i tim priznanjem daje odgovor zašto se prihvatio, zasigurno, muÿnoga rada na ovome, nema sumnje, vrijednom djelu. Zato zaslužuje zahvalu i priznanje u ime svih kojima ýe ova MonograÀja pomoýi da ne izgube vezu sa svojom prošlošýu. Naime, ÿovjek kao i narod koji zaboravi svoje preĀe, svoju prošlost i odrekne se mjesta svoga podrijetla prispodobiv je stablu kojemu je prekinuta veza s vlastitom korijenom. Nadati se i zaželjeti je da se ova knjiga, poput obiteljskoga duhovnog blaga, naĀe u domu svih Hrvata konjiÿkoga kraja.

10

PORUKA ŽUPNIKA (Fra Petar Drmiý)

K

ad sam u svojim razgovorima s gospodinom Ivanom AnĀeliýem ÿuo da on želi pisati monograÀju o našim župama Konjic i Glavatiÿevo, osjetio sam veliku radost koju je u meni pobudila ta njegova, iznad svega, plemenita i dobronamjerna ideja.

Razlog mojoj radosti, a vjerujem i svih dobronamjernih ÿitatelja koji budu ÿitali ovo djelo, jest u tome što je ova monograÀja prva ikad napisana o župama Konjic i Glavatiÿevo.

Ovo ýe djelo biti pisani spomenik i svjedok o prošlosti ovih dviju župa u ovo naše vrijeme, a i u buduýnosti. U njemu je takoĀer na jednom mjestu sabrano sve ono što se na raznim mjestima do sada o ovim župama napisalo i zabilježilo. Ovo djelo zavrjeĀuje pažnju jer je u njemu zapisana i saÿuvana bogata povijest župa Konjic i Glavatiÿevo.

Ova monograÀja donosi i popise imena velikih i znamenitih ljudi koji su potekli iz ovih župa i konjiÿkog kraja, a koji su dali svoj neizbrisiv doprinos znanosti, kulturi, sportu, teologiji i svim drugim podruÿjima ljudskog djelovanja. Od zaborava su otrgnuti i svi duhovni pastiri ovih župa, Konjica od 1837. i Glavatiÿeva od 1882., gvardijani, župnici i duhovni pomoýnici (kapelani). O nekima od njih koji su dali poseban doprinos na podruÿju svog djelovanja napisan je i kratki životopis.

Knjiga govori i o usponima i padovima, odlascima i povratcima u ove župe i svima nama daje nadu i pravo vjerovati i u ovim teškim vremenima da ýemo na ovim prostorima ostati i opstati kao Hrvati i katolici dijeleýi ravnopravno sudbinu zajedniÿkog i složnog suživota sa svim narodima i vjerama ove naše zemlje, Bosne i Hercegovine.

Kao i svako ljudsko djelo i ova ýe monograÀja vjerojatno naiýi na mnoge kritike, osobito kod ljudi od struke, naýi ýe se vjerojatno i pogrešaka u njoj, ali ono što se ne može osporiti autoru ovog djela jest njegova odluÿnost i želja da se napravi ovakav opsežan uradak koji na jednom mjestu u obliku monograÀje donosi svestranu povijest župa Konjic i Glavatiÿevo. Popis literature koju je autor koristio govori o njegovom ozbiljnom pristupu ovom radu s namjerom da svom djelu dadne ozbiljan i znanstveni karakter.

Knjiga ýe biti dobro polazište onima koji se budu bavili poviješýu ovih župa i ovog kraja da nastave i dalje svoj istraživaÿki i znanstveni rad o ovom kraju i ovim župama u Konjicu i u Glavatiÿevu.

Zato kao župnik konjiÿke župe i župni upravitelj glavatiÿevske župe izražavam svoje duboko poštovanje i zahvalnost autoru ove monograÀje, gospodinu Ivanu AnĀeliýu, roĀenom Konjiÿaninu, što nam je podario ovo monumentalno djelo i što si je dao truda da i ovim našim dvjema župama, Konjicu i Glavatiÿevu, podari knjigu koja ýe trajno ÿuvati uspomenu na ovaj prelijepi kraj i na sve njegove žitelje, kroz povijest do današnjih dana.

11

Dao Bog da ova knjiga uĀe u svaki konjiÿki katoliÿki dom, a i u domove svih Konjiÿana katolika ma gdje oni bili i ma gdje živjeli na ovom našem planetu i neka im bude trajni poticaj da ÿuvaju i saÿuvaju svoja rodna pradjedovska ognjišta, da se vraýaju svom rodnom kraju i da zauvijek u ovim župama ostanu i opstanu.

12

UMJESTO PREDGOVORA

N

a poÿetku ove knjige osjeýam potrebu ÿitatelju objasniti temeljne razloge pisanja ove MonograÀje. Pored moga zaviÿajnog odnosa prema rodnom mjestu, odrastanja na temeljima hrvatsko-katoliÿke baštine u dodiru i interakciji s ostalim kulturama, stoljeýima povijesno slaganim i preslaganim na teritoriju koji se zove Župa Konjic i Župa Glavatiÿevo, želja mi je bila ne samo prikazati kratka historiografska kretanja, nego kroz župe kao temeljne oblike organiziranja katoliÿkog puka pokazati etnogenezu Hrvata. Osnovna postavka polazi da je djelovanje Crkve na pismenost, kulturni habitus, graditeljstvo, obiÿaje i uopýe na ÀlozoÀju života bila presudna da se formira prepoznatljiva komponenta života u Konjicu. Ta prepoznatljivost se postupno gubi nakon kataklizme naglog preseljenja više od 80% Hrvata katolika u druge krajeve Bosne i Hercegovine, ponajviše u opýine Hercegovine, potom u Republiku Hrvatsku i u europske zemlje, pa ÿak i u SAD i Kanadu. Svakako, glavni uzrok je bio posljednji rat kojim se ne bavi ova knjiga, ali samo ovlaš pokazuje sadašnja boravišta Konjiÿana. O ovoj temi preseljenja i svim njezinim uzrocima i posljedicama bavit ýe se znanstvenici u iduýim desetljeýima.

Kako bismo saÿuvali dio podataka o svim povijesnim mijenama i otrgli od zaborava individualna, vjerska i nacionalna dostignuýa, želio sam napisati kratku sintezu svega što se dogaĀalo na ovim prostorima hrvatskom i katoliÿkom puku, a kroz slojevitu povijest na temelju vrela sadržanih u monografskim knjigama posveýenim Konjicu, povijesnim i znanstvenim radovima i arhivima. Radeýi na knjizi pokušao sam odreĀene praznine popunjavati sjeýanjima ljudi u posljednjih 100 godina, prema ÿinjenicama kojima su svjedoÿili ili ÿuli od svojih najbližih predaka, i sa zaprepaštenjem sam se uvjerio da su neprecizna, maglovita, pa ÿak i proizvoljna jer sam neka sjeýanja mogao usporeĀivati s arhivskim ili knjiškim vrelima. Stoga se nametnula neizmjerna obveza o hitnom pisanju monograÀje, kao pokušaja dokumentiranog zaleĀivanja ÿinjenica od potpunog zaborava vrlo važnog dijela ukupnog života u povijesti Konjica.

Moguýe je da ýe ova monograÀja imati odreĀeni broj materijalnih pogrešaka, možda i krivih podataka koji ýe se moýi dopunjavati u drugim radovima ili pak u ponovljenom izdanju ako ona bude interesantna i naklada se rasparÿa. Naravno, htio sam Konjiÿanima, a i ostalim ÿitateljima, saÿuvati pogled na naš zaviÿaj, optimistiÿno istiÿuýi pozitivne strane, a ovlaš suhoparno podacima prikazati teške povijesne traume kroz koje su prolazili kao ljudi i kolektivi. U tom smislu su tražene i unesene fotograÀje s posebnim osvrtom na izuzetne prirodne ljepote kojih Konjic ima više nego druge opýine zajedno. Potpuno sam siguran da Konjic sa svim svojim prirodnim i ljudskim resursima i vrlo malim brojem stanovništva, geografskim položajem u slivu Neretve, željezniÿkom prugom i uskoro autocestom, ima izuzetnu priliku za razvoj i da ýe u njemu moýi živjeti znatno veýi broj Hrvata katolika.

I to potpuno ravnopravno s drugima, sukladno svojim individualnim sposobnostima i kolektivnim pravima. Ti Hrvati katolici ýe biti potomci onih koji su nekad u strahotama i opasnostima rata otišli i drugi koji nikada tu nisu živjeli, ali ýe ih privuýi atraktivni razvojni 13

gospodarski programi koji ýe se realizirati s ulaskom BiH u EU, kao što se dogodilo za vrijeme turskog razdoblja, austrougarske uprave i obiju Jugoslavija. Konjic je uvijek bio mjesto useljavanja, a ne raseljavanja. Da u ovu tezu nisam siguran, ne bih imao volje i snage da se više godina muÿim prikupljajuýi graĀu, podatke i usmeno razgovarajuýi s desetcima Konjiÿana. Konaÿno, Konjic je uvijek bio središte i razdjelnica regija Bosne i Hercegovine, mjesto dodira i interakcije triju velikih civilizacijskih krugova, životne i posebice vjerske kulture te je kroz pozitivnu utakmicu bilježio iznimne rezultate. To nam govori gotovo najveýi broj steýaka u jednoj opýini, koje su mogli postaviti jedino bogati ljudi, nalazišta lisiÿiýke kulture, postojanje prvog katoliÿkog samostana, više kuýa – hiža Crkve bosanske, mnoštvo islamskih bogomolja i uÿilišta, razvoj industrije i željezniÿkog prometa za vrijeme vladavine Austro-Ugarske Monarhije te izniman tehnološki razvoj u doba socijalistiÿke Jugoslavije. Nema nikakvog razloga da se u iduýem razdoblju ne ponovi razvoj utemeljen na drugim osnovama, prije svega u turizmu, preradi metala i drveta. U pozitivnoj utakmici ideja, a naroÿito uz uporabu suvremenih informacijskih sustava, vidim Konjic u drugom ekonomskom okružju.

Zahvaljujem svima koji su mi pomogli oko nastajanja ove knjige, a posebno istinskim franjevcima - fra Petru Drmiýu i fra Antonyju Burnsideu, aktualnom župniku i gvardijanu konjiÿkog samostana. TakoĀer zahvaljujem fra Anti Tomasu, arhivaru Provincije hercegovaÿkih franjevaca, te dr. fra Robertu Joliýu na pruženim sugestijama i ustupljenoj arhivskoj i pisanoj graĀi. Osjeýam dug iskazati zahvalnost Marici Šagolj, mojoj suradnici u Hrvatskom leksikografskom institutu BiH, koja mi je pomogla u obradi i unosu tekstova te brizi oko ureĀenja ukupnog djela. Posebice zahvaljujem Darki Šimunoviýu koji je ilustrativno pratio ovo djelo i dr. sc. Zdrinku Brekalu koji je osim priloženih ilustracija kao strastveni umjetniÿki fotograf konjiÿkih krajolika pomagao u oblikovanju poglavlja o lovu.

Knjiga se objavljuje u nakladi Hrvatskog kulturnog društva Napredak, podružnica Konjic i nakladniÿke kuýe SYNOPSIS - Sarajevo - Zagreb, a u duhu misli kako je jednom kazao veliki Ivo Andriý: „Sve moje je od Bosne”, tako i ja istiÿem: „Sve moje je u Konjicu i od Konjica.”

14