Božo Goluža (prir.) | Svjedoci vjere i rodoljublja. Zbornik radova

SVJEDOCI VJERE I RODOLJUBLJA Zbornik radova o stradalim biskupijskim svećenicima u Hercegovini Priredio Božo Goluža

Svecenici zbornik.indd 1

28.7.2005 7:49:15

Biblioteka Crkve na kamenu - knjiga br. 89 Nakladnik Crkva na kamenu Lektor Prof. Ilija Drmić Tisak Suton, Široki Brijeg Naklada 2000 primjeraka

CIP- Katalogizacija u publikaciji Gradska knjižnica Mostar UDK 272.9(497.6)”18/19” 929:271-393(497.6) Svjedoci vjere i rodoljublja : zbornik radova o stadalim biskupijskim svećenicima u Hercegovini / priredio Božo Goluža. - Mostar : Crkva na kamenu, 2005 (Široki Brijeg : Suton). - 607 str. : ilustr. ; 23 cm. - (Biblioteka Crkve na kamenu ; knj. 89) Proslov / Ratko Perić : str. 7-11. - Bibliografske i druge bilješke uz tekst

Svecenici zbornik.indd 2

28.7.2005 7:49:15

SVJEDOCI VJERE I RODOLJUBLJA Zbornik radova o stradalim biskupijskim svećenicima u Hercegovini Priredio Božo Goluža

Mostar, 2005.

Svecenici zbornik.indd 3

28.7.2005 7:49:18

Svecenici zbornik.indd 4

28.7.2005 7:49:18

Sadržaj Proslov .................................................................................................................... 7 Don Ivan Kovač, Don Ante Bakula ................................................................... 13 Don Ljubo Planinić, Don Nikola Bošnjak ......................................................... 51 Dr. don Ante Pavlović, Don Ante Krešimir Buconjić ........................................ 83 Dr. don Tomo Vukšić, Don Stanko Čotić ........................................................ 121 Don Ivan Štironja, Don Lovro Konjevod ......................................................... 185 Mr. don Milenko Krešić, Don Martin Krešić .................................................. 203 Don Srećko Majić, Don Andrija Majić, mlađi ................................................ 229 Don Tomislav Majić, Don Jerko Nuić .............................................................. 263 Dr. don Ivica Puljić, Don Mitar Papac ............................................................ 287 Dr. don Božo Goluža, Don Vide Putica .......................................................... 359 Dr. don Ante Komadina, Don Ivan Raguž ..................................................... 389 Mr. don Željko Majić, Don Ilija Tomas ........................................................... 429 Mr. don Ante Luburić, Don Marijan Vujnović .............................................. 469 Dr. don Dražen Kutleša, Don Ante Zrno ........................................................ 529 Kazalo imena ...................................................................................................... 591

Svecenici zbornik.indd 5

28.7.2005 7:49:18

Svecenici zbornik.indd 6

28.7.2005 7:49:18

PROSLOV U vihoru Drugoga svjetskog rata, a i samom poraću, kad su stradali deseci milijuna ljudi, Katolička Crkva u Hercegovini proživjela je na poseban način progonstvo i mučeništvo. Hrvatski katolički puk u to je vrijeme na ovom prostoru ostao bez ičega, a rijetko je koja obitelj ostala pošteđena gubitka nekoga od svojih najbližih. U tom općem kaosu, koji je predvodila komunistička bezbožna zvijezda, posebno su na udaru bili biskupi i svećenici kao predvoditelji Božjega naroda. Tako je u Hercegovini životom stradalo 57 franjevačkih svećenika (36 % od sve subraće) i 14 dijecezanskih svećenika (37 % od svih biskupijskih svećenika). O poginuloj braći franjevcima pisali su i pišu franjevački proučavatelji bliže prošlosti, a u ovom se zborniku govori o dijecezanskim svećenicima koji su mučenički poginuli, a neki jednostavno nestali, u službi Crkve i vlastite domovine, i to 1942. trojica: don Ante Bakula iz Posušja, župnik u Gornjem Hrasnu; don Ilija Tomas iz Drinovaca, župnik u Klepcima i don Vide Putica iz Prapratnice, umirovljeni župnik u Prenju; 1943. jedan: don Stanko Čotić iz Lisica kod Ljubuškoga, župnik u Donjem Hrasnu, preminuo od tifusa; 1944. jedan: don Marijan Vujnović s Pušišta, župnik i dekan u Trebinju; 1945. osmorica: don Ante Krešimir Buconjić iz Drinovaca, župnik u Prenju; don Nikola Bošnjak iz Ljutoga Doca, vojni kapelan; don Lovro Konjevod iz Hutova, župnik u Rotimlji; don Martin Krešić iz Hrasna, župnik u Gabeli; don Andrija Majić, mlađi iz Drinovaca, župnik u Vinici; don Jerko Nuić iz Drinovaca, župnik u Hrasnu; don Ivan Raguž iz Stoca, umirovljeni župnik i don Ante Zrno iz Duvna, župnik u Viru; 1951. jedan: don Mitar Papac s Pušišta, župnik u Gracu, poginuo dok je bio u zatvoru.

7

Svecenici zbornik.indd 7

28.7.2005 7:49:18

Proslov

Zašto je do takve katastrofe došlo? Koji je motiv ubojice navodio da ubijaju? Ubojice same to tumače: 25. siječnja 1945. u izvješću OZN-e stoji: “Razlog likvidacijama bilo je stanovište, koje je u Slavoniji uzela ne samo O.Z.N.a III, nego i druge ustanove, a koje se svodi na ovo: Bez mnogo skrupula treba likvidirati sve one za koje znamo da su nam neprijatelji i koji će sutra biti protiv nas.”1 Znači, likvidirani su i oni za koje se pretpostavljalo da će “sutra biti protiv” njih.

Oni proročki znaju tko će biti sutra njihov protivnik, zato ga predusreću današnjim ubijanjem. Tko se može izmaknuti takvu bezakonju? Jesi li ikada čuo za takav zločin u povijesti? I to “bez mnogo skrupula”!

Odgovorni proučavatelj nedavne prošlosti u jednom intervjuu na novinarevo pitanje: Je li Josip Broz Tito zločinac? - odgovara ovim riječima: “Tito je prema nizu pokazatelja jedan od najnegativnijih totalitaraca 20. stoljeća. Bio je čelna osoba izvršne vlasti totalitarnog režima. Bio je simbolička kult osoba totalitarne partije i države do apsolutnih razmjera te se uobičajilo u Jugoslaviji i svijetu koristiti nazive od ‘Titova komunistička partija’, ‘Titova Jugoslavija’, ‘Titova armija’ do ‘Titovi radnici’, ‘Titovi pioniri’ itd.

Tito i njegova partija preuzeli su vlast primjenom najokrutnijeg revolucionarnog nasilja, a sukladno tezama o ‘diktaturi proletarijata’ ili ‘revoluciji koja teče’ koristili su sve oblike fizičke i socijalno-psihološke represije radi opstanka režima. Pritom su počinjeni masovni zločini, poput Bleiburga i Križnih putova te Golog otoka, u Hrvatskoj je provedeno tridesetak tisuća političkih procesa, diljem svijeta je likvidirano sedamdesetak najistaknutijih političkih predstavnika iseljenih Hrvata itd. Za sve to Tito je najodgovorniji.”2 Najveći broj naše Četrnaestorice izgubio je svoje svećeničke živote u vrijeme pobjede najnegativnijega totalitarca 20. stoljeća, za represivne vlasti totalitarnoga režima, pod barjakom totalitarne partije, u sklopu masovnih zločina, bez ikakvih sudova i procesa.

U ovih 125 godina od ponovne uspostave crkvene hijerarhije, hercegovačke su biskupije doživjele najteži udarac i najveći svećenički gubitak: od svih pokojnih biskupijskih svećenika - šezdeset i tri na broju - preminulih nakon 1881. godine do danas, Četrnaestorica su nasilno i izravno ubijena ili od ratnih posljedica nastradala.

Iako desetljećima nismo smjeli o tome ništa govoriti, niti se raspitivati o načinu i datumu njihove smrti, kad je došlo vrijeme, nismo mogli šutjeti i ne odati sve ljudsko i kršćansko poštovanje njihovoj vrijednoj uspomeni.

1

Z. Dizdar i dr., Partizanska i komunistička represija i zločini 1944.-1946., Dokumenti, Slavonski Brod, 2005., str. 19.

2

Intervju A. Tunjića s J. Jurčevićem, Vjesnik - Panorama, 5. veljače 2005., str. 5.

8

Svecenici zbornik.indd 8

28.7.2005 7:49:18

Proslov

Tako se među svećenstvom pojavila ideja, sretna i hvalevrijedna, da se priredi zbornik opširnijih životopisa naših svećenika mučenika iz Drugoga svjetskog rata. Djelo smjelo, Bogu ugodno i u čast našoj starijoj subraći koja su mučenički završila svoj ovozemni misnički i pastoralni život: neki od 3 godine, a neki od 61 godine. Tako se, osim komemorativnih svetih misa, možemo javno odužiti tim našim duhovnim herojima. Svaki bi od tih svećenika zaslužio i simpozij i zbornik, ali nije nam to moguće ostvariti. Budući da se ove 2005. godine navršava 60 godina od pogibije ili nestanka većine naših svećeničkih svjedoka, predloženo je da se o svakom svećeniku napiše barem kraća studija o životu i djelovanju.

Možemo im zahvaliti prema njihovu djelovanju: Sva Četrnaestorica djelovala su u trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, a njih petorica (Bakula, Buconjić, Krešić, Majić i Zrno) neko vrijeme i u mostarsko-duvanjskoj.

Osim pastoralnoga rada, svi su se redom okušali u vođenju gradnje crkvenih objekata, a sedmorica iz temelja podigoše crkve: Bošnjak na Trebinji, Buconjić u Vinici, Čotić u Donjem Hrasnu, Krešić na Rotimlji, Tomas u Klepcima, Putica u Stocu, Zrno u Podzavelimu. Četvorica njih obavljala su službu vojnih kapelana za Nezavisne Države Hrvatske: Bošnjak, Buconjić, Konjevod i Nuić.

Barem petorica njih ostavila su nam objavljenih članaka i djela: Bošnjak, Konjevod, Papac, Tomas, Vujnović.

Dok se biskupijski kler borio na crkvenom planu da stane sigurnom nogom na hercegovačko tlo i u tome ga Sveta Stolica zdušno pomagala, a brojne obitelji nesebično davale svoje sinove u sjemeništa i bogoslovije, doživjeli smo da se ova Crkva morala neočekivano zaliti i svjedočkom krvlju svojih svećenika, redovnika i običnih vjernika.

U hercegovačkom kleru ima, Bogu hvala, više svećenika istražitelja, povjesničara, pisaca koji su se do sada pokazali vještima u obradbi sličnih tema.

Njima smo priključili i neke nove istraživače. Svi ovdje zaduženi nastojali su raditi i znanstveno pošteno i s ljubavlju prema svojoj starijoj poginuloj subraći.

Na Ordinarijatu je već davno zacrtan plan da se prikažu dijecezanski biskupi i svećenici bilo zasebnim bilo zajedničkim monografijama. Tako smo do sada imali najprije znanstvene simpozije, a potom izdali predavanja u obliku zbornika o biskupima: Petru Čuli - Za Kraljevstvo Božje, 1991., Pavlu Žaniću - Istina oslobađa, 1992. i Marku Periću - Veličina evanđeoske malenosti, 1997., te o svećenicima: Stjepanu Batinoviću - Narod svome Dumi, 1986., 9

Svecenici zbornik.indd 9

28.7.2005 7:49:18

Proslov

Andriji Majiću, starijem - Sluga dobri i vjerni, 1998., Petru Vuletiću Šjoru - Radosni navjestitelj evanđelja, 2002.

Mati Nuiću - Izvedi narod moj, o Gospode!, 2003., Anti Romiću - Ponosan i neustrašiv, 2004., Zahvalan sam ekipi svećenika, njih četrnaest, koji su prihvatili poziv i zdušno se dali na proučavanje života svojih starijih kolega, Četrnaestorice svećenika mučenika. One dvije-tri stranice, koje sam nastojao za Jubilarnu 2000. godinu izdati u monografiji Da im spomen očuvamo, ovim su opširnim i solidnim radovima uvelike nadmašene i po opsežnom sadržaju i po dopunskim i ponekad korigiranim podacima s obzirom na pojedine događaje svećeničkoga života: datume rođenja, ređenja, Mlade mise, pojedinih dekreta i premještaja, pogibija. Na tome im iskreno zahvaljujem.

Ni ovo djelo nije savršeno. Nedostatak mu je najveći u tome što se nitko od nas nije mogao domoći arhivske građe Biskupskog ordinarijata od 1940. do 1948. godine, koju su komunisti, u vrijeme uhićenja biskupa Petra Čule, u travnju 1948., pokupili, odnijeli i još nije vraćena vlasniku. Kad se do toga dođe, moći će se sadašnji radovi dopuniti novim spoznajama i istinama.

Ovdje smo gledali prikazati životopise Četrnaestorice svećenika najviše prema dostupnoj pisanoj građi koja se čuva u arhivu Biskupskog ordinarijata u Mostaru. Tek ponešto iz osobnih svjedočanstava. A i crkveni arhivi ne odaju uvijek pravu i potpunu sliku svećenika. Nerijetko se iznose samo određeni problemi, tužbe, žalbe, prigovori koje je trebalo razborito provjeravati, pravedno istraživati i počesto ustanoviti da nije uopće posrijedi prava istina. Nisu vrednovani svi pastoralni svećenički pothvati: kateheze po staležima, dijeljenje sakramenata, pučke misije, njegovanje zdravih pobožnosti, sva muka oko gradnje crkvenih objekata, česti pohodi bolesnicima, kilometarska pješačenja po kiši i snijegu, po žezi i mrzlini, gladni i žedni, bolesni i nemoćni, što je zapisano samo u arhivu vječnoga života.

Pa ipak, ovo je bila prigoda da se odabrana skupina naših svećenika dublje upozna s određenim razdobljem naše nedavne prošlosti i s navedenim svećeničkim likovima te da znanstveno predoči tolike nepoznate svećeničke činjenice, vrline i herojstva koja smo ovim djelom oteli nezahvalnu zaboravu.

O nekima nismo znali gotovo ništa, jer se o njima nije smjelo ni pisati. Kad su se otvorila vrata demokracije, mnogi su svjedoci već bili pomrli, nismo se bili ni osvijestili od Druge svjetske klaonice, a izbio je ljuti Obrambeni rat na ovim prostorima, potom nužna poratna obnova i rekonstrukcija. Gotovo da je ovo bio posljednji trenutak da se čuju i pokupe izvorna svjedočanstva od nekih očevidaca.

Zahvaljujem don Boži Goluži, profesoru povijesti na Sveučilištu u Mostaru, koji je spremno prihvatio zamolbu da preuzme odgovornost i priredi ovaj 10

Svecenici zbornik.indd 10

28.7.2005 7:49:19

Proslov

zbornik za tisak. Neću reći da je ovo nešto najbolje, ali sigurno do sada i u ovom trenutku nemamo ništa bolje o ovim našim mučenicima.

U konačnoj redakciji uzeti su oni bitni elementi koji osvjetljavaju školovanje, osnovno, gimnazijsko i teološko, zatim, ređenje, svećeničko djelovanje i završnu muku naših svjedoka. Brojni spisi koji su više formalne naravi, kao što su traženje raznih oprosta i sličnih izvještaja, ovdje su ispuštani.

Nastojali smo ujednačiti metodologiju svih radova, a gdje smo ocijenili da treba ostati vlastita samomu autoru, ostavili smo je takvom.

Nadamo se da će biti onih mladih bogoslova ili svećenika koji će zaželjeti raditi na pojedinim svećeničkim likovima za svoje diplomske ili magistarske radove. Ova im građa može biti ne samo odlična podloga nego i vrijedan putokaz.

Svjesni smo da učenik nije iznad Učitelja. Ako su Isusa progonili, i njegove će učenike progoniti. Zato ovu svećeničku svjedočku tragediju i Kalvariju tumačimo kao trijumf milosti Božje, a neprijateljsko mučilište kao kršćansko mučeništvo onih koji su nađeni da su toga dostojni. Neka svima, u mučenicima i mučiteljima, Gospodin Isus, Spasitelj svijeta, bude blagi i milosrdni Sudac.

Dok u vjeri molimo zagovor ovdje prikazanih svećeničkih svjedoka za ovu našu mjesnu Crkvu u kojoj su djelovali prije više od 60 godina, iskreno zahvaljujemo svima što su na bilo koji način pripomogli da ovaj zbornik možemo predati javnosti na čitanje i prosudbu.

Na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2005.

Ratko Perić, biskup

11

Svecenici zbornik.indd 11

28.7.2005 7:49:19

Svecenici zbornik.indd 12

28.7.2005 7:49:19

Don Ivan Kovač

DON ANTE BAKULA (1884.-1942.)

Uvod Don Ante Bakula rođen je u Posušju 9. srpnja 1884.1 od oca Ante i majke Matije rođ. Širić rodom iz Broćanca. Kršten je 1

Postoje nedoumice oko datuma don Antina rođenja. Arhiv Biskupskog ordinarijata Mostar (ABOM), 601/1917., sadrži dopis don Ante Bakule što ga je poslao 4. lipnja 1917., gdje navodi da je “rogjen 10. (6) lipnja 1884. Za svećenika je regjen 29. (6) lipnja 1909”. Taj datum donose kasnije: K. Draganović, Šematizam 1939., str. 177; A. Romić, “Riječ o poginuloj braći”, u: Vrhbosna, 11-12/ 1942., str. 243; S. Batinović, Hrasno sa okolinom kroz vjekove, D. Hrasno, 1964., str. 104; J. Zovko, Uspomene i sjećanja na osobe - mjesta - događaje, I., Lujan, 1970.-1973., str. 226; Crkva na kamenu, 6/1994., str. 13; P. Sudar - F. Topić - T. Vukšić (ur.), Vrhbosanska katolička bogoslovija, Sarajevo - Bol, 1993., str. 486. navodi 9. prosinca 1984. kao datum don Antina rođenja.

Međutim, prema podacima Matice krštenih župe Posušje, V., str. 245, br.

335 stoji zapisano: “Jukića Mahala die 10 Julii 1884. natus heri Ego Fr. Ladislaus Biško Bap. Antonium l. f. Antonii Bakula et Mathiae Širić a Broćanac P. F. Petrus Šušnjar a Čitluk”; R.

13

Svecenici zbornik.indd 13

28.7.2005 7:49:20

Don Ivan Kovač, Don Ante Bakula

istoga dana u župnoj crkvi u Posušju. Krstio ga je fra Ladislav Biško, a kum mu je bio Petar Šušnjar. Pučku je školu pohađao u rodnom Posušju, gdje mu je učitelj bio Andrija Čekada,2 čija su trojica sinova Čedomil, Smiljan i Milivoj kasnije postali svećenici. On je mnoge svoje učenike potaknuo da pođu u sjemenište. Moguće da je upravo on bio taj koji je don Antu oduševio za svećenički poziv, kao i Marka Alaupovića, kasnijega vrhbosanskog nadbiskupa.3 Međutim, nakon pučke škole don Ante nije odmah pošao u sjemenište, nego je prva tri razreda niže gimnazije, od 1898. do 1901. god., pohađao u Mostaru, a četvrti razred s višom gimnazijom i maturom završio je u travničkom sjemeništu u razdoblju od 1901. do 1906. god. Četverogodišnji teološki studij završio je na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu od 1906. do 1910. god. Kao student trećega tečaja zaređen je za svećenika mostarsko-duvanjske biskupije 29. lipnja 1909. u Sarajevu.4 Nakon završenoga studija djelovao je kratko vrijeme u župi Blagaj,5 a 1910. god. imenovan je župnikom u Viru.6

1. Župa sv. Jure u Viru Župa Vir osnovana je 1871. god. odcjepljenjem od zapadnoga dijela stare matične župe Posušje. Obuhvaćala je teritorij današnjih župa: Vir, Zagorje i Vinjani. Župa je bila ne samo teritorijalno prostrana nego je imala i velik broj stanovnika. God. 1892. župa Vir broji 1914 vjernika.7 Taj se broj povećao 1918. god. na oko 2800,8 da bi u 1934. god. imala 3480 vjernika.9 Broj je vjernika u navedenom razdoblju konstantno rastao, usprkos stradanjima za Perić, Da im spomen očuvamo, Mostar, 2000., str. 234. Isto tako, don Ante se na dopisima upućenim Biskupskom ordinarijatu najčešće potpisuje kao don Antun Bakula.

2 Usp. A. Romić, nav. čl., str. 243; O Andriji Čekadi, koji je kao učitelj službovao tijekom pet godina u Posušju, vidi: B. Odobašić, “Obitelj učitelja Andrije Čekade”, u: P. Sudar - F. Topić - T. Vukšić (ur.), nav. dj., str. 75-80.

3 R. Perić, “De viris illustribus”, u: P. Sudar - F. Topić - T. Vukšić (ur.), nav. dj., str. 313.

4 ABOM, 601/1917.; R. Perić, nav. dj., str. 234; A. Romić, nav. čl., str. 243; J. Zovko, Uspomene, I., str. 226; P. Sudar - F. Topić - T. Vukšić (ur.), nav. dj., str. 486 donosi netočan datum don Antina ređenja, 20. lipnja 1909.

5 R. Perić, nav. dj., str. 234. U ABOM nismo uspjeli pronaći ni jedan dokument koji bi spominjao don Antin kratki boravak u župi Blagaj, od ređenja 1909. do dekreta za Vir 1910. god.

6 U ABOM čuva se samo broj protokola 328/1910., pod kojim je odaslan dekret kojim se don Ante Bakula imenuje župnim upraviteljem u Viru, ali ne i prijepis samoga dekreta kao ni datum kada je poslan i kada je don Ante stupio na novu dužnost.

7 Schematismus Dioec. Mostariensis et Dumnensis, Mostar, 1892., str. 48.

8 ABOM, 3/1919.

9 ABOM, 1723/1934.

14

Svecenici zbornik.indd 14

28.7.2005 7:49:20