Božo Goluža | Hrvatski narod u Kraljevini Jugoslaviji

Božo Goluža

HRVATSKI NAROD U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI

Bozo knjiga.indd 1

19.11.2007 18:28:24

Biblioteka Crkve na kamenu - knjiga br. 106 Nakladnik Crkva na kamenu N. Š. Zrinjskog 7 88000 Mostar Urednik Dr. Božo Goluža Lektor Prof. Ilija Drmić Grafička obrada Prof. Dragana Zovko Tisak Suton, Široki Brijeg

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna knjižnica HNŽ Mostar UDK 94(497.1=163.42)“1918/1941” 272(497.6)“1918/1941” GOLUŽA, Božo Hrvatski narod u Kraljevini Jugoslaviji / Božo Goluža . - [2. izd.] .- Mostar : Crkva na kamenu, 2008 ( Široki Brijeg : Suton). - 320 str. ; 22 cm. - (Biblioteka Crkve na kamenu ; knj. 106 ) Riassunto. - Literatura: str. 286-309. - Popis imena

Bozo knjiga.indd 2

19.11.2007 18:28:25

Božo Goluža

HRVATSKI NAROD U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI

Mostar, 2008.

Bozo knjiga.indd 3

19.11.2007 18:28:25

Bozo knjiga.indd 4

19.11.2007 18:28:25

SADRŽAJ Predgovor drugom izdanju ............................................................ 9 Kratice ............................................................................................. 10 Uvod ................................................................................................ 11 Prvi dio RELIGIOZNO-POLITIČKE PRILIKE U BOSNI I HERCEGOVINI POČETKOM 20. STOLJEĆA ..... 23 1. Crkvene prilike .......................................................................... 25 1.1. Vrijeme nadbiskupa Stadlera ........................................... 25 1.2. Bura oko nasljednika ........................................................ 28 1.3. Priznanje franjevcima ....................................................... 29 1.4. Crkva nositeljica života ..................................................... 31 2. Nastanak prve Jugoslavije ......................................................... 34 2.1. Jugoslavenski odbor .......................................................... 34 2.2. Jugoslavenska vojska ......................................................... 41 2.3. Od Krfske deklaracije do raspuštanja Hrvatskoga sabora .................................................................... 44 2.4. Ujedinjenje ......................................................................... 53 3. Odnos katolika, pravoslavaca i muslimana prema novoj državi ................................................................... 58 3.1. Katolička Crkva i nova država ......................................... 58 3.2. Jugoslavija i Srpska pravoslavna crkva ........................... 67 3.3. Jugoslavenska država i muslimani .................................. 74 Drugi dio VJERSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI ............. 85 1. Općenito o vjerskim zajednicama ........................................... 87 1.1. Katolička Crkva u Hrvata ................................................. 87 1.2. Srpska pravoslavna crkva ................................................. 96 1.3. Islamska vjerska zajednica ............................................ 107 1.4. Židovska vjerska zajednica ............................................ 114 1.5. Hrvatska starokatolička crkva ...................................... 117 5

Bozo knjiga.indd 5

19.11.2007 18:28:25

Sadržaj

2. Katoličke biskupije u Bosni i Hercegovini ..........................

2.1. Vrhbosanska nadbiskupija ............................................

2.2. Banjalučka biskupija ......................................................

2.3. Mostarsko-duvanjska i Trebinjska biskupija ...............

3. Djelovanje redovnika .............................................................

3.1. Ženske redovničke zejednica ........................................

3.1.1. Sestre milosrdnice ................................................

3.1.2. Klanjateljice Krvi Kristove ..................................

3.1.3. Kćeri Božje ljubavi ...............................................

3.1.4. Služavke Maloga Isusa .........................................

3.1.5. Školske sestre franjevke .......................................

3.2. Muške redovničke zajednice .........................................

3.2.1. Franjevci ................................................................

3.2.2. Isusovci ..................................................................

3.2.3. Trapisti ....................................................................

126 126 131 134 138 138 138 140 142 145 146 149 149 151 153

Treći dio AKTIVNOST KATOLIČKE CRKVE U BOSNI I HERCEGOVINI ....................................................

1. Odgojno-obrahzovna aktivnost ...........................................

1.1. Škole za spremanje svećenika .......................................

1.2. Građanske škole pod vodstvom Crkve .......................

2. Karitativna djelatnost .............................................................

3. Katolička akcija .......................................................................

3.1. Općenito o Katoličkoj akciji ..........................................

3.2. Orlovstvo i Križarstvo ....................................................

4. Katolički tisak .........................................................................

5. Ekumenizam između katolika i pravoslavaca .....................

6. Dijalog s muslimanima ..........................................................

155 157 157 162 172 176 176 185 190 195 212

Četvrti dio PRVA JUGOSLAVIJA I NJEZIN ODNOS PREMA SVETOJ STOLICI ........................................................ 217 1. Prvi ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca .................. 219 1.1. Ustavni nacrti .................................................................. 219 1.2. Ustavotvorna skupština ................................................. 224 1.3. Načela novoga ustava ..................................................... 226 6

Bozo knjiga.indd 6

19.11.2007 18:28:25

Sadržaj

2. Diktatura dinastije Karađorđevića ....................................... 230 2.1. Diktatura prije “Diktature” ........................................... 230 2.2. “Beogradski atentat” ...................................................... 236 2.3. “Šestojanuarska diktatura” ............................................ 241 2.4. Život poslije Aleksandra ................................................ 246 2.5. Uspostava Banovine Hrvatske ...................................... 250 3. Odnos kraljevske vlade i Svete Stolice ................................. 251 3.1. Pripreme za konkordat .................................................. 251 3.2. Od potpisivanja do opoziva konkordata ...................... 257 3.2.1. Borba oko konkordata ......................................... 260 3.2.2. Opoziv konkordata .............................................. 268 Zaključak ..................................................................................... 271 Riassunto ..................................................................................... 277 Dodatak Pregled vlada u prvoj Jugoslaviji .............................................. 283 Literatura .....................................................................................

1. Izvori ........................................................................................

1.1. Neobjavljeni izvori .........................................................

1.2. Objavljeni izvori .............................................................

2. Članci .......................................................................................

3. Knjige .......................................................................................

286 286 286 286 289 300

Popis imena ................................................................................. 311

7

Bozo knjiga.indd 7

19.11.2007 18:28:25

Bozo knjiga.indd 8

19.11.2007 18:28:25

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU Ova je knjiga u prvoj verziji s naslovom Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini 1918.-1941. objavljena 1995. god. Kako je više na tržištu nema, odlučili smo tiskati novo izdanje. S obzirom na sadržaj, učinilo nam se prikladnim promijeniti i sami naslov knjige, jer je u njoj obrađena mnogo šira problematika nego što pokriva njezin prvotni naslov. Isto tako knjiga je doživjela određene metodološke promjene. Što se tiče samoga sadržaja, pomni čitatelj uočit će na nekoliko mjesta male ali bitne izmjene, što je plod novih saznanja i pristupa povijesne znanosti nekim pitanjima iz hrvatske prošlosti.

9

Bozo knjiga.indd 9

19.11.2007 18:28:25

KRATICE AAS ArH ASV Država SHS f. (ff.)

F. HRSS HSS izd.

JMO Kraljevina SHS Narodno vijeće SHS nav. dj. pog. r.

R. SPC SS str. tj. tzv. ur. usp. v.

- Acta Apostolicae Sedis - Arhiv Hrvatske - Archivio Segreto Vaticano - Država Slovenaca, Hrvata i Srba - foglio (fogli) - list - fascicolo - svezak - Hrvatska republikanska seljačka stranka - Hrvatska seljačka stranka - izdanje - Jugoslavenska muslimanska organizacija - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca - Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba - navedeno djelo - poglavlje - recto - prednja strana - rubrika - Srpska pravoslavna crkva - Segreteria di Stato - stranica (stranice) - to jest - takozvani - urednik - usporedi - verso - stražnja strana

10

Bozo knjiga.indd 10

19.11.2007 18:28:25

UVOD U ovoj knjizi upotrebljavao sam induktivnu i deduktivnu metodu. Induktivnu, jer je nemoguće donijeti sve dokumente, govore i mišljenja koja se odnose na temu, pa je potrebno od pojedinačnih navedenih slučajeva zaključiti kakvo je bilo opće stanje. Deduktivnu, jer iz toga općega stanja možemo zaključiti kako su bili tretirani pojedini slučajevi koji eventualno ovdje nisu spomenuti.

Tema i cilj ovoga rada jest sagledavanje činjenica i povijesnih datosti koje su karakterizirale vjerski život, ponajprije u Bosni i Hercegovini između dvaju svjetskih ratova. U centar pažnje postavljena je Katolička Crkva u to vrijeme, dok su druge vjerske zajednice obrađene samo u općim crtama. Drugi, ne manje važan cilj bio mi je predstaviti društveno-političko stanje Hrvata katolika u tom teškom razdoblju, tj. unutrašnji život prve Jugoslavije i njezin odnos prema pojedinim narodima i vjerskim zajednicama.

Napominjem da je ovo čisto povijesni rad, te zbog toga ne ulazim u teološku problematiku unutar Katoličke Crkve toga vremena, niti u ekumensku teologiju i dijalog između pojedinih vjerskih zajednica, nego se zadržavam samo na povijesnim datostima koje su obilježavale život vjerskih zajednica u to vrijeme na tom prostoru.

O Bosni i Hercegovini ne može se govoriti ne obazirući se na šire područje toga prostora. To prije svega zbog toga što je ta zemlja neko vrijeme bila dio Austro-Ugarske Monarhije, znači, sastavnica jedne složene države, a u drugo vrijeme, što je i predmet ovoga našega istraživanja, Bosna i Hercegovina pripadala je Kraljevini SHS, odnosno prvoj Jugoslaviji.

Drugi važan razlog, zbog kojega je povijest Bosne i Hercegovine upućena na povijest susjednih zemalja, jest taj što većina njezina pučanstva ima svoje matične zemlje (Hrvatska i Srbija) izvan Bosne i Hercegovine.

11

Bozo knjiga.indd 11

19.11.2007 18:28:25

Uvod

Isto tako ne možemo govoriti o Katoličkoj Crkvi u Bosni i Hercegovini kao o nekakvu izdvojenu tijelu, jer, naravno, katolici Bosne i Hercegovine dio su sveopće Crkve, a u isto vrijeme u prvoj Jugoslaviji bijahu bliže povezani sa svim katolicima u toj državi.

Također i govor o drugim vjerskih zajednicama u Bosni i Hercegovini nemoguć je bez povezivanja s pripadnicima tih zajednica na cijelom tome području.

Zbog svega ovoga, nije moguće ograničiti se strogo na proučavanje Bosne i Hercegovine i Katoličke Crkve u njoj, nego se mora obuhvatiti mnogo veće područje, a pomalo izaći i iz zadana vremenskoga okvira, te također dobro promotriti političko stanje, kako bismo stekli što potpuniju sliku života Hrvata katolika, napose u Bosni i Hercegovini za vrijeme prve Jugoslavije.

Vođeni gore rečenim, prve stranice ove knjige posvećujemo uvođenju, odnosno okviru u kojem je živjela Bosna i Hercegovina i njezini katolici u njoj. Ali ne samo uvod, nego i cio rad ima zadatak zahvatiti život Hrvata katolika, koliko iznutra toliko i izvana, jer bez pregleda cijele situacije ne možemo imati potpunu sliku.

Ovaj je rad započet u vrijeme mira u Bosni i Hercegovini. U međuvremenu ovu su zemlju zadesili teški dani. Zbog toga izražavam žaljenje što je ovo djelo nastalo u ratnim okolnostima, te mi nisu bili dostupni svi arhivi bosansko-hercegovačkih biskupijskih ordinarijata, kao ni mnogi župni, odnosno samostanski arhivi na tom prostoru.

Konfesionalna karta Bosne i Hercegovine zamršena je i šarena kao malo koje zemlje na svijetu. Samo jedan pogled na nju u to će nas uvjeriti. Ona je posljedica krvave povijesti, rezultat zemljopisnoga položaja na razmeđu Istoka i Zapada, te mnogih drugih uzroka. Tri su se vjerske zajednice ispreplele na području od Save do Jadrana, od Dinare do Maglića.1 Naravno, u tom šarenilu vjera, moglo bi se živjeti jedino uz najveći stupanj tolerancije. A kako je toga na Balkanu uvijek premalo bilo, sukobi su bili neizbježni.

1

Usp. K. Draganovi, “Katolici Bosne i Hercegovine u svijetlu statistike”, u: Grad na gori. Almanah bogoslovskog zbora “Stadler” (1896-1926), Sarajevo, 1926., str. 128-129.

12

Bozo knjiga.indd 12

19.11.2007 18:28:25

Uvod

U ovom uvodu donosimo pregled događaja vezanih uz cjelovitu prvu Jugoslaviju, jer jedino u tom kontekstu moći ćemo razmotriti i shvatiti političko i vjersko stanje u Bosni i Hercegovini u to vrijeme.

U novije doba (svršetak 19. i početak 20. stoljeća) okviru bosansko-hercegovačke političko-religiozne slike veoma značajnu komponentu dala je austro-ugarska prisutnost u toj zemlji. Na zgarištu, u propasti i ispod pepela toga moćnoga carstva nalazimo biljege i temelje na kojima će se poslije graditi novi europski poredak. Ali da će Austro-Ugarsku zadesiti ona sudbina koja joj se dogodila, nitko nije mogao ni pomisliti. Oni koji su u srpnju 1914. vjerovali da će Austro-Ugarska propasti, smatrani su nerazumnima. I sve do jeseni 1918. nitko nije vjerovao da će ona nestati. No, svako vjerovanje računa s čudom. I ovdje se čudo ipak dogodilo, pa zato nitko nije bio pripravljen za taj preokret ni organizacijski, ni politički, a još manje psihološki. Protivnici Austrije mislili su da su njezinim raspadom riješeni svi njihovi problemi, a ustvari, tek je tada započela politička, nacionalna i socijalna revolucija.2 Upravo iz te revolucije rodila se i nova balkanska država.

Ne umanjujući važnost i doprinos drugih naroda koji su ušli u tu novu državu, valja reći da su Jugoslaviju ipak stvorili Hrvati i Srbi. Vođeni ovom tvrdnjom, ne možemo a da ne postavimo pitanje: Zašto su onda baš oni bili najviše nezadovoljni i formiranjem, kao i poslije životom u toj novoj državnoj zajednici? Na ovo pitanje naći odgovor poprilično je lako. Naime, Hrvati, predvođeni Stjepanom Radićem,3 nisu htjeli ući u novu državu “kao guske u maglu”, tj. nisu željeli centralističku državu u kojoj će se morati odreći svojih povijesnih stečevina. U već formiranoj novoj državnoj zajednici hrvatsko nezadovoljstvo proizlazilo je iz zapostavljenosti i torture nad hrvatskim narodom. S druge strane, u pregovorima oko formiranja nove države, svoje su neza2

Usp. J. Horvat, Hrvatski panoptikum, Zagreb, 1982., str. 215.

Stjepan Radić (1871.-1928.), osnivač i doživotni predsjednik Hrvatske seljačke stranke, te stvarni vođa hrvatskoga naroda, što znači i onoga u Bosni i Hercegovini.

3

13

Bozo knjiga.indd 13

19.11.2007 18:28:25

Uvod

dovoljstvo Srbi iskazivali zbog nemogućnosti provođenja svoga nauma, da se nova država formira samo kao proširena Srbija. A svoje nezadovoljstvo u već stvorenoj Jugoslaviji, srbijansko vodstvo, s kraljem Aleksandrom Karađorđevićem na čelu, osjećalo je zbog toga nedostatak što ipak u potpunosti nije gospodarilo situacijom i životima ljudi.4 K tomu, politički život i društveni mentalitet u Srbiji počivali su na tradicionalnoj bizantinskoj koncepciji države, vjere i socijalnih pitanja. Etička i politička shvaćanja velike većine Srbijanaca znatno su se razlikovala od hrvatskih i slovenskih, jer se nacionalni i duhovni individualitet Hrvata i Slovenaca tijekom stoljeća izgrađivao na temeljima kulture Katoličke Crkve, te u sklopu političkih i socijalnih ustanova srednje Europe. Tako su i nacionalne ideje: srpska i jugoslavenska koja je hrvatskoga porijekla, potekle iz raznih izvora i počivale na različitim temeljima. Zato nije nikako slučajno svoju južnoslavensku ideju Strossmayer5 zasnivao na bratstvu i jednakopravnosti, dok je za Pašića6 i ljude oko njega ta ista ideja predstavljala najprikladnije sredstvo za rušenje Austro-Ugarske Monarhije, te nakon toga ujedinjenje i proširenje 4

Ovdje ne želimo reći da su svi Srbi bili imperijalisti i da su svi željeli gospodariti drugima. Obični, mali čovjek, kako to obično biva, ni onda nije mnogo utjecao na politička zbivanja.

5 Josip Juraj Strossmayer, (1815.-1905.) đakovački biskup, hrvatski političar i kulturni radnik. Nakon pada Bachova apsolutizma pozvan je u Carevinsko vijeće u Beč gdje se zalagao za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i za federativno uređenje Monarhije. Godine 1861. s Franjom Račkim osniva Narodnu stranku koja se zalaže za široku autonomiju Hrvatske. Svoju jugoslavensku koncepciju zamišljao je ostvariti uz pomoć i sudjelovanje Srbije, pa je podržavao i veze sa srbijanskom vladom. Smatrao je da treba najprije postići kulturno, a onda političko ujedinjenje Južnih Slavena. Zato je i poradio na osnivanju Jugoslavenske akademije (1867.) i Sveučilišta u Zagrebu (1874.). U jugoslavenstvu on vidi sintezu istočne i zapadne kulture, a to za njega znači suradnju i povezivanje Pravoslavne crkve i Katoličke Crkve, i to uz pomoć slavenske službe Božje. (Usp. O. Salzer - H. Matkovi, Povijest - školski leksikon, Zagreb, 1965., str. 387).

6 Nikola Pašić (1845.-1926.), dugogodišnji vođa i idol srpske Radikalne stranke.

U više navrata i u Kraljevini Srbiji, kao i u Kraljevini SHS, bivao je predsjednik vlade. (Usp. O. Salzer - H. Matkovi, nav. dj., str. 309-310). Dok je bio na vlasti, slavljen je kao nedostižni politički genij, a poslije je ta njegova politika pokazala pravo lice, utopivši se u moru krvi koju proliše četnički i ustaški noževi.

14

Bozo knjiga.indd 14

19.11.2007 18:28:25

Uvod

srpstva.7 Na tom osvajačkom putu Srbija je trebala “osloboditi iz ropstva” Hrvatsku i Sloveniju, kao i ostale južnoslavenske zemlje u Austro-Ugarskoj, prije svih Bosnu i Hercegovinu, te bi tako nestale sve nacionalne, kulturne, vjerske i socijalne razlike.

Sarajevski atentat, izvršen 28. lipnja 1914. na austro-ugarskoga prijestolonasljednika Franza Ferdinanda8 i njegovu suprugu Sofiju, bio je povod Prvome svjetskom ratu. Odmah je Austro-Ugarska uputila Srbiji ultimatum, a zatim 28. srpnja 1914. i objavila rat. Istog je momenta Rusija objavila opću mobilizaciju, a Njemačka je 1. kolovoza navijestila rat Rusiji, te 3. kolovoza i Francuskoj. Belgija Nijemcima nije pustila prolaz preko svoga teritorija, pa su Nijemci 4. kolovoza prodrli u Belgiju. Istoga dana na strani Rusije i Francuske uključuje se u rat i Engleska, a s njom i njezini dominioni. Srbiji se 5. kolovoza priključila Crna Gora. Antanti9 je ubrzo prišao Japan, te se tako ovaj sukob, u svega nekoliko dana, pretvorio u svjetski rat.

U jesen 1915. na stranu Centralnih sila10 pristupila je i Bugarska. To je bio smrtonosni udarac Srbiji, pa je ona zajedno s Crnom Gorom pregažena, a srbijanska se vojska i vlada, preko albanskih planina, po oštroj zimi, uz velike gubitke, povukla na otok Krf. U proljeće 1915. Italija se tajnim Londonskim ugovorom11 vezala uz 7

Usp. A. Smith Paveli, Dr. Ante Trumbić, problemi hrvatsko-srpskih odnosa, München, 1959., str. 102.

8 Franz Ferdinand (1863.-1914.), bio je sav zaokupljen planovima oko reforme stare Austro-Ugarske Monarhije, kako bi stvorio jaku, modernu državu. Takva država bila je u suprotnosti sa srpskim planovima o proširenju Srbije, barem na Bosnu i Hercegovinu. Zato su mu spremili atentat koji je organiziralo tajno udruženje Crna ruka, koje od 9. svibnja 1911. nosi naziv Ujedinjenje ili smrt (tj. ujedinjenje svih Srba). (Usp. O. Salzer - H. Matkovi, nav. dj., str. 70, 409-410).

9 Antanta je naziv za sporazum između Velike Britanije, Francuske i Rusije, koji je dovršen 1907. godine. Nasuprot ovoj udruzi stajao je Trojni savez, zaključen u Beču 20. svibnja 1882. između Njemačke, Austro-Ugarske i Italije. (Usp. O. Salzer - H. Matkovi, nav. dj., str. 18).

10 Centralne sile naziv je koji se koristio u Prvome svjetskom ratu, a označavao je blok država koje su se borile na strani Austro-Ugarske i Njemačke. (Usp. O. Salzer - H. Matkovi, nav. dj., str. 67). Iako je Italija bila članica Trojnoga saveza iz 1882. godine, Prvi svjetski rat dočekala je kao neutralna zemlja.

11 Londonski ugovor je tajni sporazum između Velike Britanije, Francuske i Rusije, s jedne strane, i Italije s druge strane, sklopljen u Londonu 26. travnja 1915.

15

Bozo knjiga.indd 15

19.11.2007 18:28:25

Uvod

Antantu i ušla u rat. Nakon “Oktobarske revolucije” (1917.) Rusija je izišla iz rata, ali su zato te iste godine u rat ušle i Sjedinjene Američke Države. Potpisanim mirom s Rusijom u Brest Litovsku u ožujku 1918. Centralne su sile rasterećene istočnoga bojišta, ali su Saveznici, potpomognuti svježim američkim snagama, na zapadu krenuli u napad. Na Balkanu je izvršen proboj Solunskoga fronta, da bi potom kapitulirale Bugarska i Turska, a nakon njih i Austro-Ugarska 3. studenoga 1918., te Njemačka 11. studenoga iste godine.

Ovako zamršena svjetska situacija bila je odraz, a, eto, nakon Sarajevskoga atentata i samo posljedica konfuznoga stanja na Balkanu, čija je najbolja slika Bosna i Hercegovina kao zemlja različitih vjera, naroda i kultura, te područje raznih europskih, a ako hoćemo, i svjetskih interesa. S jedne strane, Slovenci kao i većina hrvatskih zemalja, zajedno s Bosnom i Hercegovinom, nalazili su se u sklopu austro-ugarske države. S druge strane, Srbija, kao samostalna država, imala je pretenzije postati vodećom balkanskom silom, tako što bi sebi pripojila južnoslavenske narode i zemlje. Protagonist ove politike bio je kroz dugo godina vodeći srbijanski političar Nikola Pašić.

Hrvati i Slovenci željeli su se osloboditi austro-ugarske potlačenosti, te nakon toga stvoriti samostalnu, jaku državu Južnih Slavena. Zbog toga zajedno s prečanskim Srbima12 osnivaju u Parizu 1. svibnja 1915. Jugoslavenski odbor, da bi se njegovo sjedište, zajedno s predsjednikom Odbora Antom Trumbićem,13 ubrzo Ovim se ugovorom Italija obvezala ući u rat na strani Antante (i objavila je 23. svibnja 1915. rat Austro-Ugarskoj), a zauzvrat daje joj se južni Tirol, Trst, Gorica, Istra, Dalmacija do Splita, te dio Kvarnerskih otoka. Po ugovoru je Italija trebala dobiti također dio Albanije, neke posjede u Turskoj, te nešto od njemačkih kolonija.

A taj isti ugovor obećavao je Srbiji Vojvodinu, Slavoniju, Bosnu, Hercegovinu i južnu Dalmaciju od Splita do Kotora. (Usp. O. Salzer - H. Matkovi, nav. dj., str.

238; M. Marjanovi, Londonski ugovor iz godine 1915. - Prilog povijesti borbe za Jadran, 1914-1917, Zagreb, 1960.; A. Mandi, Fragmenti za historiju ujedinjenja, Zagreb, 1956., str. 162-165).

12 Pod pojmom “prečanski” podrazumijevaju se oni južnoslavenski krajevi i ljudi koji su bili pod Austro-Ugarskom, tj. koji se nalaze, gledano iz Srbije, “preko” Drine, Save i Dunava.

13 Ante Trumbić (1864.-1938.), predsjednik Jugoslavenskoga odbora. Kao profinjen i duboko etičan čovjek, pokazao se potpuno nedoraslim Pašićevim

16

Bozo knjiga.indd 16

19.11.2007 18:28:26

Uvod

preselilo u London. Uz Trumbića vodeća osoba u Odboru bio je Frano Supilo.14 Cilj Odbora bio je osloboditi južnoslavenske narode ispod Austro-Ugarske, spriječiti stvaranje posebne i okljaštrene Hrvatske, te na načelima ravnopravnosti i jednakosti, kao savez država, uz pomoć Saveznika (Antante), zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom osnovati novu državu svih Južnih Slavena. Ovaj svoj program Odbor je objavio 12. svibnja 1915.

Nakon mnogo truda i punih pet tjedana pregovora, uz određene ustupke i s jedne i s druge strane, srbijanska vlada i Jugoslavenski odbor, na otoku Krfu 20. srpnja 1917. potpisali su Krfsku deklaraciju, koja je trebala poslužiti kao osnovni dokument u svezi s ujedinjenjem buduće južnoslavenske države. Deklaracija ističe da će buduća država biti ustavna i parlamentarna monarhija na čelu s dinastijom Karađorđevića, te da će u njoj biti zajamčena prava triju naroda: Srba, Hrvata i Slovenaca.

Pri kraju rata, 5.-6. listopada 1918., održan je u Zagrebu sastanak poslanika Slovenaca, Hrvata i Srba iz Slovenije, Trsta, Istre, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Ugarske zbog osnutka Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba. Drugoga dana sastanka Vijeće je formirano.15 To novoformirano Vijeće 29. listopada 1918. u Zagrebu proglašava novu državu, nastalu na teritorijima Južnih Slavena koji su bili pod Austro-Ugarskom, s nazivom Država Slovenaca, Hrvata i Srba, a njezin vanjski zastupnik pred Saveznicima trebao je biti Jugoslavenski odbor. Toga istoga dana Hrvatski sabor prenio je sve svoje ovlasti na Narodno i Aleksandrovim političkim smicalicama. Svjestan da je pri ujedinjenju bio izigran, duboko razočaran u svoje jugoslavenstvo, nakon atentata u beogradskoj Skupštini i formalno je pristupio Radićevoj stranci. (Usp. I. Meštrovi, Uspomene na političke ljude i događaje, Zagreb, 1969., str. 386). (Zbog toga što je izašlo više izdanja ove knjige, ito u dvije verzije, a obje imaju ponešto što druga knjiga nema, navodit ćemo i jednu i drugu. Onomu izdanju iz Buenos Airesa donosit ćemo uvijek puni naslov).

14 Frano Supilo (1870.-1917.), jedan od osnivača Jugoslavenskoga odbora.

Suprotstavljao se velikosrpskoj Pašićevoj koncepciji ujedinjenja, te, zbog neslaganja s ostalim članovima, Odbor je napustio 1916. godine. (Usp. I. Meštrovi, nav. dj., str. 384).

15 Usp. F. Šiši, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1914.-1919., Zagreb, 1920., str. 170.

17

Bozo knjiga.indd 17

19.11.2007 18:28:26

Uvod

vijeće, kojim je dominirala Hrvatsko-srpska koalicija na čelu sa Svetozarom Pribićevićem.16 Ova novonastala država predvođena Narodnim vijećem, 9. studenoga 1918. zaključila je Ženevski sporazum (koji je sutradan bio opozvan) sa srbijanskom vladom s obzirom na sjedinjenje svih Južnih Slavena. I konačno, Narodno vijeće pristaje na sve uvjete Srbije, te 24. studenoga 1918. donosi odluku o slanju predstavnika u Beograd, koji su 1. prosinca 1918. s regentom Aleksandrom i srbijanskom vladom potpisali i proglasili osnivanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Naravno da je bilo važno držanje katoličkoga episkopata prema tome ujedinjenju. Tako je južnoslavenski katolički episkopat, na konferenciji od 27. do 29. studenoga 1918., dao priopćenje u kojem stoji da “katolički episkopat radosno pozdravlja ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u jednu neovisnu državu; priznaje Narodno Vijeće kao vrhovnu provizornu vlast, a priznat će također onu definitivnu vlast, koju će stvoriti volja naroda po konstituanti”.17 Poslije samoga ujedinjenja svi su govorili samo o slobodi, a ponajviše državni dužnosnici. Tako je regent Aleksandar u svojoj poruci upućenoj narodu 6. siječnja 1919. u zanosu govorio da će njegova “vlada imati dužnost, da odmah primeni na celo kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca sva prava i slobode, koje do sada po ustavu kraljevine Srbije uživahu građani Srbije. Time će biti priznata i utvrđena potpuna jednakost svih građana kraljevstva pred zakonom, ukinute sve staleške povlastice i zajamčena sloboda i ravnopravnost veroispovesti”.18 Na svjetskom planu u ovom vremenu, dakako, najznačajniji događaj bila je Mirovna konferencija u Versaillesu, kojom je tre16 Svetozar Pribićević (1875.-1936.), bio je još u studentskim danima bliski suradnik Stjepana Radića, a poslije njegov najljući neprijatelj. Uz Pašića i kralja Aleksandra, najodgovorniji je za onakvo nesretno ujedinjenje. Kao Srbin iz Hrvatske, “prečanin”, došao je poslije u sukob s beogradskim režimom, te se pomirio s Radićem i zajedno s njime nastavio borbu protiv diktature. (Usp. I. Meštrovi, nav. dj., str. 278).

17 Usp. “Konferencija jugoslavenskog katoličkog episkopata”, u: Katolički list, 49, 1918., str. 561.

18 Usp. F. Šiši, Dokumenti..., str. 299.

18

Bozo knjiga.indd 18

19.11.2007 18:28:26

Uvod

bao biti okončan Prvi svjetski rat, a mirovni ugovor potpisan je 28. lipnja 1919.

Nakon što je stvorena nova država Južnih Slavena, isključujući Bugare, trebalo je usmjeriti njezin rast i život. Tako 28. lipnja 1921. proglašava se tzv. Vidovdanski ustav. Kralj Petar I. umire 16. kolovoza 1921. i kraljem postaje njegov sin Aleksandar, koji je već bio regent od 22. lipnja 1914.19 Od 1. prosinca 1918., pa do donošenja tzv. Vidovdanskoga ustava 28. lipnja 1921., zadržan je pravni položaj konfesionalnih zajednica onakav, kakav je bio u pojedinim zemljama prije njihovoga ulaska u sastav nove Kraljevine.20 Međutim, nezadovoljstvo naroda koji su prije bili pod AustroUgarskom, i proglašenim ustavom i vladama koje su se često mijenjale, postajalo je sve veće, a beogradski centralisti, zajedno s kraljem Aleksandrom, sve nervozniji. Tako su i katolički biskupi Kraljevine SHS često prosvjedovali protiv neprijateljskoga stava raznih pojedinaca i udruga prema Katoličkoj Crkvi. U jednom takvom prosvjedu, upućenom vjernicima, biskupi kažu da se umnožavaju “pojedine osobe a i čitava društva, koja kršćansku našu vjeru zabacuju i upravo mrze, dapače nasilno ustaju protiv vjernih kršćana i svakako nastoje, kako bi vašu djecu zaveli u potpuno bezboštvo”.21 Nakon izvjesnoga vremena pukla je ljubav između Beograda i Pribićevića, te je on sa Stjepanom Radićem 10. listopada 1927. stupio u Seljačko-demokratsku koaliciju. Odmah je beogradsko vodstvo počelo snovati kako se riješiti ove dvojice vođa, koji se nisu uklapali u njihove planove. Obračun je izveden 20. lipnja 1928. u beogradskoj Skupštini, gdje su dva hrvatska zastupni19

Do 1909. godine nasljednik kralja Petra bio je njegov stariji sin Đorđe. Te se godine morao odreći svojih prava, pa ga je zamijenio njegov mlađi brat Aleksandar.

Sukob između Aleksandra i njegova starijeg brata, okončan je 1925. godine tako što je Đorđe svršio u ludnici, iako nije bio umno poremećen. (Usp. S. Pribievi, Diktatura kralja Aleksandra, Beograd, 1952., str. 258-259. Naslov izvornika: S. Pribichevich, La dictature du roi Alexandre, Paris, 1933.).

20 Usp. Z. Frid, (ur.), Vjerske zajednice u Jugoslaviji, Zagreb, 1970., str. 45.

21 Usp. “Jugoslavenski katolički biskupi svojim vjernicima”, u: Vrhbosna, 9-12, 1921., str. 108.

19

Bozo knjiga.indd 19

19.11.2007 18:28:26

Uvod

ka ubijena, a Stjepan Radić podlegao je smrtonosnim ranama i umro 8. kolovoza iste godine.

Poslije Radićeve smrti na čelo hrvatskoga naroda dolazi dr.

Vlatko Maček.22 Barem jedan od onih metaka Puniše Račića23 bio je namijenjen Svetozaru Pribićeviću, ali ga nije pogodio. Zato je nakon uspostavljanja diktature 6. siječnja 1929. kralj Aleksandar ubrzo krenuo u obračun s Pribićevićem. Kralj je ukinuo tzv. Vidovdanski ustav, raspustio parlament i zaveo osobnu vladavinu, te 3. listopada 1929. dao novo ime državi pod nazivom Kraljevina Jugoslavija. Na čelo vlade doveo je generala Petra Živkovića.

Otvorena diktatura trajala je do 3. rujna 1931., kada je kralj nametnuo svoj osobni tzv. Oktroirani ustav, čime se prijašnje stanje u biti nije ništa promijenilo. Narod je vidio da od onih silnih obećanja poslije ujedinjenja i klicanja slobodi nije ostalo ništa. Protiv kralja i njegove diktature otpor je rastao i u državi i u emigraciji, zato se samo čekala prva prilika da se na njega izvrši atentat. To se i dogodilo 9. listopada 1934. u Marseilleu, u Francuskoj.

Knez Pavle Karađorđević, zbog malodobnosti kralja Petra II. (rođen 1923.), postaje prvi regent, tj. upravitelj države. Ovdje ulazimo u razdoblje kada se u svijetu već pomalo priprema Drugi svjetski rat. Mussolini je Italiji nametnuo svoj fašistički sustav još 28. listopada 1922., a Hitler u Njemačkoj preuzima vlast 30. siječnja 1933. U Jugoslaviji je knez Pavle pokušao riješiti mnoga neriješena pitanja, a prije svih nacionalno i vjersko. Konkordat sa Svetom Stolicom, koji je svojedobno obećavao Pašić, pa onda kralj Aleksandar, knez Pavle je konačno planirao ostvariti. Tako je u Vatikanu 25. srpnja 1935. potpisan konkordat između Svete Stolice i Jugoslavije, koji nikada nije bio proveden, ponajviše “zahvaljujući” besprimjernoj borbi Srpske pravoslavne crkve i oporbenih srbijanskih stranaka protiv toga konkordata.

22

Vlatko Maček (1879.-1964.), nakon Radićeve smrti postaje predsjednikom Hrvatske seljačke stranke i Seljačko-demokratske koalicije.

23 Puniša Račić (1886.-1945.), zastupnik Radikalne stranke. Atentator na zastupnike Hrvatske seljačke stranke 20. lipnja 1928. u Narodnoj skupštini u Beogradu. (Usp. Z. Kulundži, Atentat na Stjepana Radića, Zagreb, 1967., str. 317, 571).

20

Bozo knjiga.indd 20

19.11.2007 18:28:26

Uvod

Na političkom polju u tim godinama dogodile su se, također, velike stvari. Dr. Vlatko Maček potpisao je 27. travnja 1939. sporazum s Dragišom Cvetkovićem, nakon čega je oformljena vlada koja je pokušala riješiti tzv. hrvatsko pitanje. Najznačajniji plod ovoga sporazuma pokazao se 26. kolovoza iste godine, kada je uspostavljena Banovina Hrvatska.24 Time je Hrvatskoj ponovo vraćena državnost u obliku banske vlasti, a i Sabor je, nakon gotovo 21 godine, ponovno postao vrhovno zakonodavno tijelo za cijelu Hrvatsku.

Sve je to kratko trajalo, jer je Hitlerovim napadom na Poljsku 1. rujna 1939. započeo Drugi svjetski rat. Već 3. rujna Francuska i Velika Britanija objavljuju rat Njemačkoj. Jugoslavija, puna unutrašnjih problema, a uz to i kao područje različitih interesnih sfera, brzo je doživjela raspad. Jedan od događaja koji je tomu prethodio zbio se 25. ožujka 1941., kad je potpisan pristup Jugoslavije Trojnom paktu.25 Zatim, dva dana poslije, 27. ožujka, slijedi državni udar, koji je izveo jedan manji dio vojske, s generalima Dušanom Simovićem i Borom Mirkovićem na čelu. Izazvan ovim posljednjim događajem, Hitler je 6. travnja 1941. napao Jugoslaviju, da bi taj rat završio za samo 12 dana, tj. 18. travnja, totalnim slomom i raspadom prve Jugoslavije, planirajući pohod na Rusiju.

U ovom južnoslavenskom i europskom okviru možemo vidjeti i sliku Bosne i Hercegovine, koja je u svim ovim događajima igrala veoma važnu ulogu. Na njezinu području lomila su se austro-ugarska, hrvatska, srpska i druga koplja. Zato sve ono što se događalo u Europi i svijetu, a na poseban način događaji u Zagrebu i Beogradu, jer uglavnom se odatle upravljalo i utjecalo na bo24 Banovina Hrvatska nije stvorena niti po povijesnom, niti po gospodarskom, a ni po etničkom ključu, nego je odlučujući faktor bio konfesionalni. Od 50 bosanskohercegovačkih kotareva, u Banovinu Hrvatsku uključeno ih je 12. (Usp. F. Gaži, /ur./, Vladko Maček i stvaranje Banovine Hrvatske, Zagreb, 1991., str. 155).

25 Trojni pakt, naziv je za sporazum između Njemačke, Italije i Japana potpisan u Berlinu 27. rujna 1940., u kojem su se te države obvezale na međusobnu suradnju i pomoć. Paktu su poslije pristupile Mađarska (20. studenoga 1940.), Rumunjska (23. studenoga 1940.), Slovačka (24. studenoga 1940.), Bugarska (1. ožujka 1941.) i Jugoslavija (25. ožujka 1941.). (Usp. O. Salzer - H. Matkovi, nav. dj., str. 401).

21

Bozo knjiga.indd 21

19.11.2007 18:28:26

Uvod

sansko-hercegovačko pučanstvo, bili su često direktno povezani s političkim, a dakako i crkvenim životom u Bosni i Hercegovini.

S druge strane, Sarajevo je na čelu sa svojim nadbiskupima, najprije Stadlerom a onda Šarićem, bio toliko jaki katolički centar, da su mnoge ideje i događaji u Katoličkoj Crkvi u prvoj Jugoslaviji, imali svoj začetak upravo u tom gradu.

22

Bozo knjiga.indd 22

19.11.2007 18:28:26