Fra Berislav Gavranović | Franjevački klerici provincije Bosne Srebrene na studiju u Đakovu

Gavranović fra Berislav

Franjevački klerici provincije Bosne Srebrene na studiju u Đakovu i na mađarskim učilištima

Gavranović fra Berislav

Franjevački klerici provincije Bosne Srebrene na studiju u Đakovu i na mađarskim učilištima Mađarska nastojanja oko mađarizacije bosanskog franjevačkog pomlatka.

priredio Blažević fra Velimir

SYNOPSIS, Zagreb – Sarajevo, 2020.

Predgovor U pisanoj zaostavštini dr. fra Berislava Gavranovića u franjevačkom samostanu na Petrićevcu, Banja Luka, čuva se daktiloskript njegove studije, naslovljene: Mađarska nastojanja oko mađarizacije bosanskog franjevačkog pomlatka. Fra Berislav ju je u svoje vrijeme (80-ih godina prošloga stoljeća) ponudio za objavljivanje izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost, Zagreb. Kako rad u formalno-tehničkom pogledu nije bio na potrebnoj visini, KS ga je povratio autoru na dotjerivanje i doradu. Nakon toga je, u nepromijenjenom obliku, ponuđen Udruženju katoličkih svećenika u SR BiH „Dobri Pastir“, Sarajevo, ali zbog istih razloga nije mogao biti prihvaćen i tiskan. Budući da je fra Berislav ubrzo umro, a tada se nije našao nitko tko bi izvršio nužno tehničko, ali i metodološko i jezično dotjerivanje teksta, daktiloskript spomenute studije je povučen i pohranjen s drugim fra Berislavovim spisima u arhiv franjevačkog samostana na Petrićevcu.

Prelistavajući i letimično pregledavajući navedeni daktiloskript, učinilo mi se da ima određenu vrijednost ne samo u pogledu pitanja koje obrađuje nego i inače za jedan period povijesti provincije Bosne Srebrene, te sam se odlučio malo više njime pozabaviti.

Nakon što sam pozornije pročitao fra Berislavov rad, satkan od mnoštva navoda preuzetih iz onovremenih objavljenih i neobjavljenih izvora (najviše iz službene prepiske), nizanih kronološkim redom, koji govore o prinudnom premještanju bosanskih franjevačkih klerika iz Đakova u Mađarsku 5

na studij filozofije i teologije, zaključio sam da bi bila velika šteta da se to ne tiska, i da ne ugleda svjetlo dana. Stoga sam se prihvatio posla priređivanja daktiloskripta za objavljivanje.

Dotjerivanje samog teksta u formalnom pogledu i nije predstavljalo neku posebnu poteškoću, i to je obavljeno relativno lako. Sa sređivanjem fusnota bilo je teže, jer bibliografski podaci u njima nisu bili precizni ni potpuni. Neke nedostatke sam uspio otkloniti, ali je i dalje dosta fusnota ostalo manjkavo, jer nisam bio u mogućnosti obići arhive i potražiti dokumente koji su u tekstu i u fusnotama navedeni.

Pokazalo se također potrebnim intervenirati i u sam tekst: neke dijelove preformulirati, izbjeći ponavljanja, ali i na nekim mjestima izvršiti dopune. Vršio sam u tekstu promjene samo kad je to bilo doista nužno, ali pazeći da se ipak ne izgubi ništa od njegove izvornosti, naročito što se tiče stilske i jezične strane.

Fra Berislav je imao za cilj da prikaže kako je mađarski politički režim postupao i što je činio da bi se bosanske franjevačke studente odnarodilo i mađariziralo. Ta se nit, istina, provlači kroz cijelu studiju, ali je njezin sadržaj širi, pa mi se činilo da bi to i naslovom trebalo izraziti. Zato sam se odlučio za ovaj novi – Franjevački klerici provincije Bosne Srebrene na studiju u Đakovu i na mađarskim učilištima, a fra Berislavov naslov: Mađarska nastojanja oko mađarizacije bosanskog franjevačkog pomlatka, ostaje kao podnaslov.

Fra Velimir Blažević

6

Uvod Franjevačka provincija Bosna Srebrena proživljavala je razne teškoće u pogledu pronalaženja prikladnih mjesta za filozofsko-teološko obrazovanje svojih klerika i za njihovo uzdržavanje, osobito poslije 1841. godine.

Još 1784. godine, na molbu biskupa fra Augustina Botoš-Okića, odobrio je car Josip II. da se za odgajanje bosanskih franjevačkih klerika upotrijebi Komisarijatska zaklada koja je dotad služila za održavanje svetih mjesta u Palestini, u iznosu od 107.000 for. a. v., odnosno njene 4% godišnje kamate, koje su iznosila 4.038 for. a. v. Po carevoj namjeri klerici su se imali odgajati u generalnom seminaru u Zagrebu. Nakon darivanja te zaklade nalazimo bosanske klerike na studiju u raznim mjestima Austrije, Ugarske i Hrvatske.

Kako je biskup fra Rafo Barišić nastojao franjevce potpuno potisnuti iz duhovne pastve, tužio ih je u Rimu da se njihovi klerici u carskim zemljama uče krivovjerju i upijaju liberalni duh, na što je Propaganda svojim dekretom od 25. rujna 1841. zabranila da franjevački klerici Bosne Srebrene pohađaju carske škole i naredila da filozofiju i teologiju svršavaju jedino u Papinskoj državi. Od toga vremena Provincija ih je mogla slati samo u Italiju. No, budući da su talijanske franjevačke škole bile na dosta niskom nivou, nisu mogle zadovoljiti bosanske klerike u stjecanju znanja potrebnog za njihovo buduće dušobrižničko djelovanje u Bosni.

U 19. stoljeću proživljavala je Italija razne teškoće zbog ratova, osobito za vrijeme Napoleona, pa su nastupile eko7

nomske krize koje su se odrazile i na primanje bosanskih klerika na studij. Klerici su bili raspršeni na više od 20 mjesta, pa ih je Starješinstvo htjelo skupiti u jedan kolegij. Od 1841. do 1852. godine pokušavali su bosanski franjevci osnovati za svoje klerike kolegij u Rimu, Senju, Zagrebu, Beogradu, Carigradu i u Bosni, ali sve bez uspjeha. Mnoge molbe Beču za pomoć nisu urodile plodom.

U ljetu 1851. Mato Topalović, profesor đakovačke bogoslovije, prenio je franjevcima u Kraljevoj Sutjesci vijest da biskup Strossmayer želi da bosanski klerici dođu u njegovo sjemenište u Đakovo. Ta je vijest izvanredno obradovala franjevce. Ali je još uvijek bio na snazi onaj Propagandin dekret od 1841. godine o zabrani studija u zemljama austro-ugarskog carstva. Starješinstvo Bosne Srebrene, uz svesrdnu pomoć Strossmayera i bečkog nuncija, radilo je na tom da Propaganda opozove taj dekret, što im je i uspjelo.

Propaganda ga je opozvala 1852. godine i dozvolila, uz neke uvjete, da klerici mogu studirati u Đakovu. Kad su ti uvjeti ispunjeni, na Srossmayerov poziv od 11. prosinca 1852. došlo je 14. siječnja 1853. godine 16 klerika iz Bosne u Đakovo.

Ali kako je Strossmayer bio nepoćudna osoba Mađarima, ministar grof Julije Andrassy, koji je pripremao okupaciju Bosne i Hercegovine, i za to kušao pridobiti bosanske franjevce, energično je radio u Rimu kod Propagande na tome da se klerici presele iz Đakova u Ostrogon, s ciljem da ih se tu mađarizira i pridobije za mađarsku državnu ideju. Mađari su uskratili novčanu pomoć od careve fundacije, tvrdeći da je to njihov novac, i da oni mogu određivati mjesto za odgajanje Bosanaca. Andrassy je u svom naumu uspio, te je Propaganda 6. rujna 1875. izdala dekret da se bosanski klerici presele iz Đakova u Ostrogon. Franjevci i Strossmayer, nezadovoljni i uvrijeđeni, uspjeli su teškom mukom samo da se taj premješ­ 8

taj odgodi do srpnja 1876., kada su, ipak, morali napustiti Đakovo i poći u Ostrogon.

Nezadovoljni u Ostrogonu postupkom Mađara, vrlo oskudno hranjeni i progonjeni što nisu htjeli učiti mađarski jezik, pobjeglo je u studenom 1880. godine 16 klerika u domovinu. Dvojica su došla provincijalu u Fojnicu, a ostali su otišli u samostane svoga rodnoga kraja. U Mađarskoj su ostala samo njih četvorica i dva odgojitelja, jer, po svoj prilici, nisu imali novca za putni trošak.

Kako je uprava Provincije namjeravala ponovno svoje studente poslati na studije u Mađarsku, pisala je s tim u svezi mađarskom Primasu. O tome je zatražila i mišljenje iz pojedinih samostana, kao i uglednijih članova Provincije.

Svoje mišljenje o tome iznio je i fra Martin Nedić u pismu iz Đakova, 2. siječnja 1881. godine.

On tada piše: „da su franjevci u domovini i izvan domovine s velikim troškom odgajali mladež jedino radi toga da uzdrže katoličku vjeru u Bosni, a nikad nisu imali na pameti špekulirati promicanje u Bosni ‘magjarštine’, ‘njemštine’ ili ‘hrvaštine’. Ja da sam bio na Vašem mistu ovako a ne drugčie bio bi pisao Primasu, a radi toga nit bi se stidio prid Bogom, nit prid ljudima. A tko je mislio mimoišav brigu katolicizma pravit u Bosni propagandu magjarštine, debuisset aptiora media adhibere, non autem nostros juvenes fama, frigore aliisque iniquis modis afligere. Da skratim evo me i opet na Vaše pitanje, i kao što sam pria tako i sad velim: Hitnje nije, naši Mladići kod nas neka su, a ako ji budemo slati izvan Bosne dobro se mora uglavit: pod kojim uvjetim t. j. tko će putbinu platit, kako će se Mladići odievat, i obuvat, knjigom providjat etc. etc. pa ako se prijatne pogodbe utvrde onda nek idu, al ne u Strigon ili u Tirol; nisu naši Mladići kao trupine na trnu nego se imadu cienit kao oni na koim će vjera katolička dovle dokle u Bosni ostati. Ovako ja držim i 9

sudim, a prostora imamo u Samostanima za uzdržat Mladiće, samo još nek se ustanovi dobar red pa eto će sve bit liepo!“1

Ugarsko Ministarstvo, kušajući i nadalje proširiti svoj imperijalizam na Bosnu pomoću franjevaca, obratilo se 1883. na provincijala Ćavarovića da opet pošalje klerike u Ostrogon, obećavajući im bolje uvjete života nego prije. Provincijal i general Reda nisu u prvi mah na to pristali, ali na zauzimanje ministra Kallayja provincijal je popustio, ali je zatražio da se studenti smjeste u Pečuh, i uz pogodbu da prihodima fundacije za uzdržavanje klerika raspolaže starješinstvo Provincije, i da sâmo vodi ekonomiju, na što je Ministarstvo pristalo.

Na obećanje Mađara da će se bolje postupat s klericima nego u Ostrogonu, poslao je provincijal s dozvolom Svete Stolice 5. rujna 1883. u Pečuh 17 klerika i s njima o. fra FranjuCvjetka Nedića i dr. fra Vida Miljanovića. Ispočetka je klericima bilo prilično dobro, ali su Mađari prema njima brzo postali hladni kad su opazili da se klerici opiru mađarizaciji i da neće da uče mađarski jezik. Uzdržavanje klerika bilo je u Pečuhu dosta otežano, jer im je dohodak fundacije cara Josipa II. bio umanjen. Osim toga tamošnja je okolina destruktivno djelovala na klerike i oni su, pod utjecajem liberalističkog duha, postali nezadovoljni i svoje su nezadovoljstvo izražavali u svjetovnoj štampi, a mnogi su napustili Red. To je prisililo upravu Provincije da rješenje problema studija za svoje članove traži unutar granica Bosne Srebrene, nakon čega je tijekom 1890-ih godina filozofski i teološki studij smješten u nekoliko samostana: Gučoj Gori, Kreševu, Fojnici, Plehanu, Petrićevcu, Livnu i Kraljevoj Sutjesci, da bi 1

10

Fra Berislav u svom daktiloskriptu ne navodi gdje se nalazi pismo fra Martina Nedića, iz kojega citira jedan dio. Moralo bi ono biti u arhivu provincije Bosne Srebrene u Sarajevu, ali mi nije uspjelo tu ga pronaći (op. - V. B.).

taj studij konačno 1904. bio objedinjen najprije u Gučoj Gori, zatim u Livnu, a od 1909. u Sarajevu.

U ovom radu pokušat ćemo ukazati na velike teškoće sa kojima se kroz dugo vremena suočavalo Starješinstvo franjevačke provincije Bosne Srebrene u pogledu odgajanja svojih klerika na visokim filozofsko-teološkim učilištima.

Dr. fra Berislav Gavranović

11

FILOZOFSKO-TEOLOŠKI STUDIJ BOSANSKIH FRANJEVAČKIH KLERIKA DO SREDINE 19. STOLJEĆA Kako se može pratiti i zaključiti iz sačuvanih povijesnih izvora, sva franjevačka mladež i članovi veoma prostrane provincije Bosne Srebrene, nakon pada cijele Bosne i drugih okolnih zemalja pod otomansku vlast, filozofsku i teološku izobrazbu su stjecali na provincijskim učilištima uspostavljanim izvan Bosne, u Slavoniji i Dalmaciji, ili na učilištima u Italiji i u zemljama Austrougarske monarhije.

A. Školovanje na provincijskim učilištima u Ugarskoj, Slavoniji i Dalmaciji Postojanje i rad filozofskih i teoloških škola franjevačke provincije Bosne Srebrene na području Ugarske i kontinentalne Hrvatske, na koje se provincija Bosna Srebrena također nekoć protezala, moguće je pratiti tek od kraja 17. stoljeća. Ali zbog nedostajanja i oskudnosti onovremenih pisanih izvora, ni u kasnijem vremenu nije moguće kontinuirano pratiti gdje su postojale i koliko dugo, i kako su djelovale pojedine visokoškolske ustanove filozofije i bogoslovlja u Bosni Srebrenoj.

Zbog nemogućnosti školovanja u Bosni pod otomanskom vlašću, Provincija je, kako ćemo vidjeti niže, slala svoj pomladak na filozofsku i teološku izobrazbu izvan zemlje.

13

Kad joj to nije bilo moguće, počela je otvarati filozofska i bogoslovna učilišta u samostanima na svom teritoriju. Tako je na provincijskom kapitulu držanom u Velikoj, Slavonija, 18. lipnja 1699. zaključeno da se u samostanima u Budimu i u Šibeniku uspostave učilišta filozofije.2 Filozofskom učilištu u Budimu desetak godina kasnije pridodana je i četverogodišnja bogoslovna škola, a takva škola je otvorena 1714. i u Šibeniku. Budimsko i šibensko učilište je 1722. dobilo status i naziv franjevačkog Generalnog učilišta I. razreda.3 U vrijeme provincijala fra Marka Bulajića osnovano je 16. kolovoza 1705. i treće filozofsko učilište provincije Bosne Srebrene u Požegi, a na kraju njegova mandata, na provincijskom kapitulu u Našicama godine 1708. osnovana su učilišta moralnog bogoslovlja u Velikoj i u Našicama. Iste godine takva učilišta su osnovana i u Zaostrogu, na Visovcu i u Fojnici.4 Desetak godina nakon budimskog i šibenskog učilišta, uprava Provincije, predvođena provincijalom fra Markom Bulajićem, na sastanku u Velikoj je 9. listopada 1707. odlučila da se u Osijeku osnuje filozofsko učilište. A provincijal fra Augustin Tuzlak s defintorijem na sastanku na Visovcu 1. kolovoza 1724. je donio odluku da se u Osijeku uspostavi i četverogodišnja bogoslovna škola. Godine 1735. i te dvije osječke škole, provincijskog ranga, uzdignute su u Generalna učilišta I. razreda.5 Vidi: E. HOŠKO, Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2002., str. 198.

3 Vidi: E. HOŠKO, „Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljeća u Budimu“, Nova et vetera, 28/1978., 1-2, str. 116, bilj. 16; ISTI, Franjevačke visoke škole …, str.

20. i 210.

4 E. HOŠKO, Franjevačke visoke škole …, str. 199.

5 E. HOŠKO, Franjevačke visoke škole …, str. 20, 24, 209 i 223. Vidi: ISTI, „Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću“, Kačić, 8/1976., str.

135-191; 10/1978., str. 127-173; 11/1979., str. 317-342.

2

14

Kako se iz prethodnoga vidi, u prvim desetljećima 18. st. provincija Bosna Srebrena je osnovala u vlastitim samostanima, istina izvan Bosne, više učilišta, naročito za filozofiju, u kojima su mogli studirati gotovo svi njezini mladi članovi.

Bila su to ipak isitnjena učilišta, i što je i razumljivo, najnižeg stupnja, i samo su privremeno mogla zadovoljiti najosnovnije potrebe izobrazbe članova Bosne Srebrene.6 Da bi stjecali dublje znanje iz filozofije, i naročito iz teologije, nadareniji kandidati su slani na daljnji studij najviše u Italiju, a neki i u druge zemlje, poput Austrije, Češke, Poljske i Španjolske.

B. Studij filozofije i teologije u Italiji Bosanski franjevci tijekom 17. st. nisu u svojim samostanima mogli pružiti visoko filozofsko i teološko obrazovanje koje bi bilo na razini onoga u kršćanskim zemljama, i zato su tražili od vrhovne uprave Reda dopuštenje za školovanje svoga pomlatka u inozemstvu, napose u Italiji. Udovoljavajući jednoj takvoj molbi, general franjevačkog Reda, fra Bernardin de Senis, daje 8. lipnja 1628. vlast bosanskom provincijalu da može slati sposobne klerike na više nauke filozofije i teologije u Rim i druga mjesta.7 Ta je dozvola ponavljana 19. svibnja 1633., 12. srpnja 1639. i 25. travnja 1646. godine.8 Uprava Provincije je svoje studente slala i u druge kršćanske zemlje, a ne

E. HOŠKO, Franjevačke visoke škole …, str. 199 i 220-221.

J. JELENIĆ, Izvori za kulturnu povijest bosanskih franjevaca, Sarajevo, 1913., str. 8 8 Vidi: E. HOŠKO, Franjevačke visoke škole …, str. 196-197.

6

7

15

samo u Italiju, ali je većina ipak filozofiju i teologiju završavala u Italiji.9 Budući da zbog turske tiranije nema u samoj Bosni filozofskih i teoloških studija, general Reda dozvoljava također 1. prosinca 1758. bosanskim franjevcima da mogu svoje klerike slati u Italiju na filozofske i teološke studije.10 Bosanski franjevci mole 28. kolovoza 1792. Mletačku republiku da im dozvoli poslati u svoje zemlje nekoliko klerika na više nauke. Provincijal je tada bio (1790.-1793.) fra Franjo Gracić od Kreševa.11 Mletačka Republika 8. lipnja 1793. dopušta bosanskim franjevcima da mogu u njene zemlje slati svoje klerike na nauke, i to na šest godina; tri godine na studij filozofije i tri godine na studij bogoslovije. Ova je milost postignuta, između ostalih, i trudom fra Grge Varešanina i njegovih prijatelja. Varešanin je bio provincijal od 1793. do1796. godine.12 Starješinstvo Provincije je namjeravalo skupiti na jedno mjesto alumne raspršene u nekoliko država, najviše u Italiji i Ugarskoj. U Italiji su oni tijekom 18. i u prvoj polovici 19. st. boravili i studirali na više od 20 mjesta, među ostalima to su bili: Ancona, Assisi, Barletta, Bologna, Brescia, Fano, Ferrara, Firenza, Mantova, Milano, Padova, Parma, Perugia, Pescia, Rim, Siena, Trapani, i Venezia.13 Tolika raspršenost bila je na štetu redovničke discipline. Osim toga se opažala razlika kod Isto, str. 197.

J. JELENIĆ, Izvori …, str 31.

11 J. JELENIĆ, Izvori …, str. 62-63.

12 PROVINCIJSKI ARHIV BOSNE SREBRENE – Sarajevo, (dalje: PABSS), Protocollum provinciae Bosnae Argentinae, II, a. 1793.1835. (dalje: Protocollum, II, str. 8; Objavio: J. JELENIĆ, Izvori …, str. 63.

13 Vidi: M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914, Sarajevo, 1992., str.100.

9

10

16

Sadržaj PREDGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 UVOD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

FILOZOFSKO-TEOLOŠKI STUDIJ BOSANSKIH FRANJEVAČKIH KLERIKA DO SREDINE 19. STOLJEĆA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 A.

B. C.

Školovanje na provincijskim učilištima u Ugarskoj, Slavoniji i Dalmaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Studij filozofije i teologije u Italiji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Studij u carskim i drugim zemljama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

BOSANSKI FRANJEVAČKI KLERICI OD SREDINE 19. STOLJEĆA STUDIRAJU U ĐAKOVU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 BORAVAK BOSANSKIH FRANJEVAČKIH KLERIKA U ĐAKOVU.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 OSNIVANJE I DJELOVANJE U ĐAKOVU ZBORA REDOVNIČKE MLADEŽI BOSANSKE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 AUSTROUGARSKA VLADA ZATRAŽILA I DOBILA IZ RIMA PRISTANAK ZA PRESELJENJE BOSANSKIH KLERIKA IZ ĐAKOVA U MAĐARSKU.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 UGARSKA PODPORA BOŠNJAČKIM KLERIKOM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 JOŠ JEDNOM O BOSANSKOM SJEMENIŠTU U DJAKOVU.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 OPET O BOSANSKOM SJEMENIŠTU U DJAKOVU.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 ŽIVOT I STUDIJ BOSANSKIH KLERIKA U ĐAKOVU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

ZAUZIMANJE DA SE OSUJETI PREMJEŠTANJE BOSANSKIH KLERIKA IZ ĐAKOVA U MAĐARSKU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 BOSANSKI FRANJEVAČKI KLERICI NA STUDIJU U MAĐARSKOJ.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 BORAVAK BOSANSKIH FRANJEVAČKIH KLERIKA U OSTROGONU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166 ODLAZAK BOSANSKIH KLERIKA IZ OSTRGOGONA.. . . . . . . . . . . . . . . 176

337

O IZSELJENJU BOSANSKIH KLERIKA IZ OSTROGONA.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 BEZUSPJEŠNO NASTOJANJE DA SE BOSANSKIM KLERICIMA OPETOMOGUĆI SMJEŠTAJ I STUDIJ U ĐAKOVU, ILI NEGDJE U BOSNI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 BOSANSKI FRANJEVAČKI KLERICI U PEČUHU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

NAPUŠTANJE PEČUHA I POVRATAK BOSANSKIH KLERIKA U BOSNU.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203 PRILOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

Dok. 1.

(Beč, 31. siječnja 1852.)

ODJELNI SAVJETNIK HAMMER – BISKUPU STROSSMAYERU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

Dok. 2. (Đakovo, 20. veljače 1852.)

BISKUP STROSSMAYER - PROVINCIJALU FRA ANDRIJI KUJUNDŽIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214

Dok. 3. (Đakovo, 13. rujna 1852.)

BISKUP STROSSMAYER – PROVINCIJALU FRA ANDRIJI KUJUNDŽIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216

Dok. 4. (Đakovo, 12. listopada 1852.)

FRA MARIJAN ŠUNJIĆ – PROVINCIJALU FRA ANDRIJI KUJUNDŽIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218

Dok. 5. (Đakovo, 3. veljače 1853.)

BISKUP STROSSMAYER – MINISTARSTVU BOGOŠTOVLJA I NASTAVE U BEČU. . . . . . . . . . . . . . . 222

Dok. 6.

(Rim, 1. prosinca 1874.)

KONGREGACIJA PROPAGANDE – GENERALU FRANJEVAČKOG REDA, FRA BERNARDINU DA PORTOGRUARO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225

Dok. 7.

(Rim, 17. prosinca 1874.)

GENERAL FRANJEVAČKOG REDA, BERNARDIN DA PORTOGRUARO – SEKRETARU KONGREGACIJE PROPAGANDE, SIMEONIJU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227

338

Dok. 8. (Đakovo, 31. ožujka 1874.)

PISMO FRA MARTINA NEDIĆA – FRA GRGI MARTIĆU. . . . . . . . . . . . . 230

Dok. 9. (Đakovo, 12. ve1jače 1875.)

PISMO FRA JERKE MIHALJEVIĆA BISKUPU FRA PAŠKALU VUJIČIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232

Dok. 10.

(Rim, 21. prosinca 1874.)

FRANJEVAČKI GENERAL FRA BERNARDIN DA PORTOGRUARO PROVINCIJALU FRA MATI ČONDRIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235

Dok. 11. (Đakovo, 10. veljače 1875.) ĐAKOVAČKI GVARDIJAN FRA IVO ORŠOLIĆ PROVINCIJALU FRA MATI ČONDRIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237

Dok. 12.

(Rim, 23. siječnja 1875.)

SEKRETAR KONGREGACIJE PROPAGANDE, SIMEONI GENERALU FRANJEVAČKOG REDA, FRA BERNARDINU DA PORTO­GRUARO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238

Dok. 13.

(Rim, 30. siječnja 1875.)

GENERAL FRANJEVAČKOG REDA, FRA BERNARDIN DA PARTOGRUARO PROVINCIJALU FRA MATI ČONDRIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240

Dok. 14.

(Gorica-Livno, 6. veljače 1875.)

FRANJEVCI SAMOSTANA GORICA–LIVNO PROVINCIJALU FRA MATI ČONDRIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242

Dok. 15.

(Ljubunčić, 9. veljače 1875.)

FRA LOVRO KARAULA PROVINCIJALU FRA MATI ČONDRIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244

Dok. 16.

(Tolisa, 12. travnja 1875.)

FRA MARTIN NEDIĆ GENERALU FRANJEVAČKOG REDA, FRA BERNARDINU DA PORTOGRUARO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248

339

Dok. 17. (Đakovo, 10. lipnja 1875.)

BISKUP STROSSMAYER POKLJANJA ZA VJEČITA VREMENA BOSANSKIM FRANJEVCIMA SJEMENIŠNU ZGRADU U ĐAKOVU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253

Dok. 18.

(Kr. Sutjeska, 26. srpnja 1875.)

PROVINCIJAL FRA DOMINIK ANDRIĆ GENERALU FRANJEVAČKOG REDA, FRA BERNARDINU DA PORTOGRUARO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

Dok. 19.

(Kr. Sutjeska, 27. srpnja 1875.)

PROVINCIJAL FRA DOMINIK ANDRIĆ AUSTRO-UGARSKOM MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

Dok. 20.

(Sarajevo, mjeseca kolovoza 1875.)

AUSTROUGARSKI GENERALNI KONZUL U SARAJEVU, SVETOZAR TEODOROVIĆ, MINISTRU VANJSKIH POSLOVA, GROFU JULIJU ANDRASSYJU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261

Dok. 21.

(Kr. Sutjeska, 30. studenoga 1875.)

UGLEDNIJI FRANJEVCI GENERALU FRANJEVAČKOG REDA, FRA BERNARDINU DA PORTOGRUARO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263

Dok. 22.

(Rim, 24. studenoga 1875.)

KONGREGACIJA PROPAGANDE GENERALU FRANJEVAČKOG REDA, FRA BERNARDINU DA PORTOGRUARO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269

Dok. 23.

(Rim, 15. prosinca 1875.)

GENERAL FRANJEVAČKOG REDA, FRA BERNARDIN DA PORTOGRUARO PROVINCIJALU FRA DOMINIKU ANDRIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271

340

Dok. 24.

(Rim, 16. prosinca 1875.)

GENERAL FRANJEVAČKOG REDA, FRA BERNARDIN DA PORTOGRUARO PROVINCIJALU FRA DOMINIKU ANDRIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 276

Dok. 25.

(Kr. Sutjeska, 4. siječnja 1876.)

PROVINCIJAL FRA DOMINIK ANDRIĆ AUSTRO-UGARSKOM GENERALNOM KONZULU, SVETOZARU TEODOROVIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278

Dok. 26. (Đakovo, 18. veljače 1876.)

FRA MARTIN NEDIĆ GENERALU FRANJEVAČKOG REDA FRA BERNARDINU DA PORTOGRUARO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281

Dok. 27.

(Fojnica, 1. svibnja 1876.)

STARJEŠINSTVO BOSNE SREBRENE BISKUPU STROSSMAYERU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284

Dok. 28. (Đakovo, 13. lipnja 1876.)

BISKUP STROSSMAYER APOSTOLSKOM NUNCIJU U BEČU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286

Dok. 29.

(Rim, 24. lipnja 1876.)

FRANJEVAČKI GENERAL, FRA BERNARDIN DA PORTOGRUARO PROVINCIJALU FRA DOMINIKU ANDRIĆU.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288

Dok. 30.

(Rim, 16. listopada 1876.)

DELEGAT FRANJEVAČKOG GENERALA, FR. MAURICIJE, PROVINCIJALU FRA DOMINIKU ANDRIĆU.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290

Dok. 31. (Đakovo, 22. travnja 1880.)

BISKUP STROSSMAYER PROVINCIJALU FRA NIKOLI KRILIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291

341

Dok. 32.

(Fojnica, 22. studenoga 1880.)

PROVINCIJAL FRA NIKOLA KRILIĆ BISKUPU STROSSMAYERU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293

Dok. 33. (Đakovo, 29. studenoga 1880.)

BISKUP STROSSMAYER KARDINALU DRŽAVNOM SEKRETARU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296

Dok. 34. (Đakovo, 30. studenoga 1880.)

BISKUP STROSSMAYER PROVINCIJALU FRA NIKOLI KRILIĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308

Dok. 35. (Đakovo, 1. veljače 1881.)

BISKUP STROSSMAYER APOSTOLSKOM NUNCIJU U BEČU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313

Dok. 36.

POPIS BOSANSKIH KLERIKA NA STUDIJU U ĐAKOVU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319

Dok. 37.

POPIS BOSANSKIH FRANJEVACA NA STUDIJU U MAĐARSKIM UČILIŠTIMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327

BIBLIOGRAFIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333 IZVORI.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333 LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335

342

Nak l adnici SYNOPSIS d.o.o.

Vlade Gotovca 4, Zagreb SYNOPSIS d.o.o.

Maršala Tita 32, Sarajevo Za nakladnike Ivan Pandžić Fadila Halvadžija Ur e d n i k Ivan Lovrenović Korektura Velimir Blažević Darko Rubčić Oblikovanje i prijelom Bruno Abramović © Synopsis d.o.o.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati, ni na bilo koji način reproducirati bez pisanog dopuštenja autora i nakladnika.

ISBN 978-953-7968-93-9 (Zagreb) ISBN 978-9958-01-075-0 (Sarajevo) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001026229.

Tis ak Grafomark d.o.o., Zagreb Tisak dovršen u siječnju 2020.