Umjetnici
Nada Vučičić
Izdavač zbrke: Svijet kulture - 2016. Grafička priprema: Filip Filipović www.svijetkulture.com
Autorica pjesama: Nada Vučičić
Nada Vučičić rođena je 1949 god. u Splitu. Piše poeziju i kratke priče. Član je Hrvatskog književnog društva, Rijeka, Kulture Snova, Zagreb, Udruženja balkanskih umjetnika - UBU i ULKU “Vlaho Bukovac” Split. Izdala je dvije zbirke poezije “ Poezija riječi i boje” koju je autorica i oslikala i zbirku “Dok te sanjam”. Ilustratorica je i naslovnica zbirki, kako svojih tako i još drugih pjesnika. Izdala je i dvije elektronske zbirke: “Srce je dnevnik” i “Dok te sanjam”te “Stihom ispisujem dušu” zajedničku zbirku - 20 autora. Pjesme su joj objavljene u zajedničkim zbirkama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Pokidane niti Ako ostavim sjećanja prošlom, svršenom vremenu i prepustim oblacima što su otplovili, hoću li biti mirnija u svom nemiru? Ako se prepustim jutru neba vedra, obučem novu haljinu i dopustim da me novi dan odredi, hoću li otkriti sreću? Ako odem do mora, odslušam mu pjesmu, pronađem novu priču u nježnom šapatu, hoće li moja duša biti ispunjena, nova , ne više snena ? Ako ostavim sebe , krenem u susret nadolazećeg, bez one sebe koja jesam, hoću li to još biti ja od krvi i mesa ili samo sjena, još jedna novostvorena?
Konačnost Ubila sam te crninom noći Rieu je svirao na violini Clayderman na klaviru hitac se nije čuo, ni izdah, samo plač anđela u visini kamo sam pošla za tobom Sad zemljani čitaju Kerstena „Isus je živio u Indiji“
Umjetnici
Umjetnici
Buvljak nedjeljom pa tražiš možda je tu ponuđeno davno obilježeno lažno sam si zamku postavio upao drugog optužio zaplakao isplakao još ne shvatio polako traži
Nisi pjesnik od drugog su kova umom umuju riječima vladaju pjesmom pjevaju egom ne vladaju nisi pjesnik samo nižeš požutjelo lišće sakupljeno u herbariju rastrganih godina nezaborava X X X X Toliko o neprolaznosti pustio te je kad njega je pustilo toliko o ljubavi tko li ju je izmislio dane u čežnju obukao snovima odjenuo srce mučio kad se probudiš sve vidiš prolaznost ruku osušene oskoruše lažno raspelo na buvljaku.
Ne boli
Val piše čežnju
O čemu pričaš, ne boli To su samo za bonace Brodovi potopljeni Čudno gotovo misterija!
Sakupljajući mekoću mora brzinom vjetra što mreška površinu, u plesu kad sviće zora otimam valovima svježinu,
Ne,ne raspadam se Radnja je ta već završena, Nema svjedoka nitko o tome ne priča.
osluškujem o čemu priča, nosi li nade jeku. Pozivam galeba da lice okrene nebu daleku
Srce i dalje traje i Bebek pjeva.. Zagrljene sjene još plešu U postojanju krhotina
odraz plavetnila da gledam mora priču dok slušam o dubinama tajnim slanost kapljica da kušam.
Ne,ne boli... ljeto je u gradu šušur i vreva Mnogo novih priča ova je tek umornog vala pjena Sama i zaustavljena!
U valu miris mora dok hrli u daljinu, a čežnja puna snova sakuplja plavetnila tišinu.
Pamćenje očiju za sutra prošli dani su mrtvi nepovratno isplači bol odradi vrijeme tugovanja sahrani ne zaboravi cvijeće, oprosti zadrži lijepo u očima spremi pažljivo u spomenar srce pamti pokazat će ti kad kiše zakiše olujom umirit će ti strah
Umjetnici
Označena Označio si srce moje podnebljem plodnim i blagim, ljudima toplim i dragim, biljem ljekovitim , mirisavim. Naučio si me voljeti kamen, znati koliku vrijednost ima, Čitati iz prirode svaku znamen, voljeti ono što imam. Naučio si me kod padanja ustajati, put nastavljati, radosno smijeha otiske ostavljati bez srama plakati. Naučio si me vrednovati i svoje i tuđe, razumjeti radost i tuge, opraštati i sanjati, cijeniti druge, Morem si me ljubio pjevom ptic budio životu mom dao spoznaju - tko sam. Još stojim uspravno, u vrtu Tvom ponosna, stablo već žutih listova, obranih plodova, mirišem jesenje cvijetove , skromna sam, tako mala i obična biljčica u vrtu raskošnome, Tebi zahvalna .
Umjetnici
Neka su putovanja ptice na ljuljački Noćas sam hrabro u svemir zašla kao zalutala ptica u beskraju se nebeskom našla poklon mi od sanjara Krista. Noćas sam tražila malog Princa i nove boje za slikarsko platno tišinu što ljepotom rađa i slika život onom - ružičasto zlatnom. Zemlja je bila točkica u oku dok brod je jurio u nepoznato ja tek mala kukavica obično zemaljsko klatno. A svud svjetlo oko mene ko bljesak Božjeg oka tišina Rumijeva... brod pun Mikinih stihova. Ne pjevaj draga dok si samnom Gruzijske pjesme pune tuge trgne me Puškin hrabro iz dimenzije druge...
Za kraj sna Ubila sam te crninom noći Rieu je svirao na violini Clayderman na klaviru hitac se nije čuo, ni izdah, samo plač anđela u visini kamo sam pošla za tobom Sad zemljani čitaju Kerstena „Isus je živio u Indiji“
Umjetnici
Umjetnici