Gordana Frgačić Umjetnici
Izdavač zbirke: Svijet kulture - 2016. Grafička priprema: Filip Filipović
www.svijetkulture.com Autorica pjesama: Gordana Frgačić
Iako sam diplomirala germanistiku i polonistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zarađujem za život u korporativnom svijetu međunarodnih tvrtki kao menadžerica za ljudske resurse. Pišem od kad znam za sebe, no objavljujem tek od 2012. Autorica sam dviju knjiga iz popularne psihologije “Zašto smo manje plaćene” i “Kako dobiti posao”, napisala sam roman koji nastojim objaviti, pišem drugi roman i vlasnica sam još mnogih neobjavljenih tekstova – nekih već na papiru i još mnogih u mojoj glavi. Poezija je moja prva ljubav. Gordana Frgačić
Kao da me poznaješ Misliš Da o meni sve znaš A ono što si dodirnuo Samo je površina Ljupko tijelo Koje se daje Ovisno o prilici Misliš da znaš sve o meni A ne znaš Koje su boje moje oči Kuneš se Da su smeđe Jer ne vidiš Da je to Boja meda tamnog kestena.
Kamo sve ovo vodi? Iza sna Gledala sam te Iza poluzatvorenih očiju Ti nisi znao Sjedio si Na rubu kreveta U mraku Svjetlucala su tvoja leđa Nervozno si otpuhivao dimove I gledao kroz prozor Znala sam Da se pitaš Kamo sve ovo vodi?
Tko si? Tek dječak Zaigran Sa sjedinama s obje strane Ti ne znaš Razliku Između djevojke i žene Nesigurno dijete Laskava osmijeha Al sigurnih ruku I čvrsta koraka Ponekad zabavan Većinom nestrpljiv Dijete S usnama punim Poljubaca I psovki grubog muškarca Ponekad zabavan Ti ne znaš Razliku Između djevojke i žene.
Umjetnici
Lagana koraka Lagana koraka Prolazim Kroz tvoje snove Pazeći da Korak moj te ne probudi Lagana koraka Sklanjam se Tvojim nadama I demonima Iz cvjetnih vrtova ulazim U predvorje tvojih mora Pitam se Što to radim? I zašto Lagana koraka Prolazim Kroz tvoje snove? I onda Odjednom shvatim Ja tamo tražim sebe.
Prodavač mladosti Prodaješ mi svoju mladost Misliš Da mi treba I ne slutiš Da ja sam jedva dočekala Ove godine S kojih Na tvoje Mogu gledati Sa spokojnim smiješkom
Znaš li? Znaš li da te volim? Sa stijena Jato galebova glasno se Srušilo u more. Lepet njihovih krila Prenuo me iz sna I prva je misao mi bila Volim te, volim, Volim.
Nada Uvijek Postoji nada Kao zrela Sočna jabuka Iznad naših glava Njiše se Nudi se Mami I spašava.
PomrÄ?ina Tiho Tiho, tiho ÄŒulo se nad morem Potiho je Mjesec Sanjao svoj san I priroda I ljudi Zamrlo je sve Na trenutak samo Zadrijemao dan
Mirisi, zvukovi, boje Dolazi mi Život U valovima Osjećam ga Kao sramežljivu radost Koja mi sjedi Na usnama Lagano tek Dodirujem Tlo – Nose me mirisi Zvukovi Boje Života.
Umjetnici
Onima koji su ostali
Zamišljam te Kako sjediš Na rogu mladog mjeseca Lica blaga Kao ljubav I smiješeći se Otpuhuješ poljupce Onima koji su ostali Iza tebe.
Tvoj pogled (miriše kao svježe ubrana radost) Kamo god idem U krilu Nosim Tvoj pogled Mekani Noću ga stavljam pod jastuk. Ujutro me probudi miris svježe ubrane radosti.
Umjetnici