Page 1

Maja Ĺ iprak Umjetnici


Izdavač zbirke: Svijet kulture - 2016. Grafička priprema: Filip Filipović

www.svijetkulture.com Autorica pjesama: Maja Šiprak Riječ autorice Pišući poeziju stvaram nešto vrlo osobno, pretačući emocije, misli, želje i htjenja u pisanu riječ. Otvaram jednu drugu dimenziju mene same, otvaram dušu, odnosno čistu emociju koju oduvijek i zauvijek živim. Oblikujem jedan svijet u kojem mogu biti sve što poželim, kreirajući ga na način ispreplitanja stvarnih događaja sa mojim najdubljim snovima i maštom. Onaj koji osluškuje tišinu, proživljava prazninu i traga za samim sobom, razumjet će poantu mojeg stiha. Ispreplitanjem svega rečenog iz mene izviru riječi u krik duše, ostajući tek stihom, misli, crticom zabilježeni, ispisujući mene .. Majino...


KAO TEMPERA ne trebam ništa tek kap plave tempere da lažni proljetni pljusak pretvorim u boje sna i milimetar smeđe boje za mudrost viđenja i kretanja narančastom oslikavam ravnotežu života između crvene i žute nijanse kako ne bi hodali po rubu nesigurnih želja zašto se ogledaš u staklu zamagljenom proljetnom kišom zaboravljaš što ti bojama želim izreći otkrivam spektar od svijetle do tamne nijanse kojim ipak ne mogu oslikati zajedničku budućnost poderi sliku sna ocijedi ljubičastu temperu i bezlični lik sa mokrog platna baci u lokvu vode na praznoj cesti jedino tamo pripada san ti ja i budućnost za koju ne postoji boja u spektru


PITANJA Da li da zadrhtim nad tvojim postojanjem ili da se upitam kojim titrajem ću prekriti prazninu nakon tvojeg odlaska? Bojim li se buduće neharmonije, kad se konačno vaga umiri u savršenoj ravnoteži? Možda jednostavno ne znam biti sretna jer nitko nije probudio nadu o sreći ničim osim svjedočanstvom vlastitog života?! Taj luksuz nitko nije podastro pred noge emotivne žene.

Umjetnici


NEBO MOJE LJUBAVI nasukan na obale mojih čežnji upitnim pogledom uznemiriš utrobu odrediš postupke mojih misli i traženje tvoje prisutnosti gladnih očiju upijaš nemir s mojeg lica svjestan mogućnosti uzimanja onog što ti je potrebno jer sam ti voljna dati sve u neimanju želje biti nešto svoje ja sam ogledalo tvojeg postojanja prostrta ispod tvojih koraka kao meka trava zelena radosna zbog uspona širim ruke kako bih ublažila tvoje padove slutim tvoje tamne odaje dok svoj nemir pogledom izlijevaš po meni u samotnim noćima punim sablasnih sjena koje ti usamljenošću prijete niti jedna koprena neće prikriti spoznaju ritma spirale strasti tankih niti trenutnog predavanja dok se moja vjera u tebe miješa sa željom a zanosom me uvijek iznova zavodi i ljubi izmiče tlo pod nogama u želji za potpunim predavanjem i pripadanjem


POČETAK I KRAJ postoji tren oduzet svima počiva sakriven u neizgovorenoj riječi kad odeš točno ću znati što trebala sam kazati a nisam u samoći ponekad je bolje zaglušiti istinu ti ćeš dobiti rat ja niti bitku


BOJE SNA I JAVE Toliko toga je ostalo nedorečenog, nikad izrečenog, negdje između naših života. Tvojeg i mojeg. Talasa kao razigrane kapi na vrhu vala između neba i dna, dok vjetar neku drugu melodiju svira i nasukava na sure hridi čežnje, želje i htjenja. Boli traganje za djelovnima zbilje, boli mač kojim si odsjekao povjerenje i lelujave nedovršene dodire kojima sam ti željela pokazati kako tvojim strepnjama nema mjesta. Proklinjem sve te neizrečene riječi, proklinjem nadu koja me ostavila praznih, ispruženih ruku na koljenima. Vrijeme donosi početak i nezaobilazan kraj svega, razbija iluziju kako si u moj crno bijeli san unio boje svojih dodira, kao podlogu za ljubav. Nisam prihvaćala činjenicu kako svitanje sasvim izvjesno donosi jutro, suton donosi noć. Danas poslagujem kompoziciju mutnih obrisa, svjesna da svijet nije prihvatljivo mjesto za igru bojama koje želim.


BITI ČOVJEK nazdravljate jedni drugima licemjerno iskrivljenih osmjeha upirući bolno prstima u nekoga drugoga dlanova raspucanih od prijetvornog tapšanja živite ljudi što vam je stanite poskidajte krinke osakaćenih nada, žučljivo gorkih susreta, ljubomornih ispada, mržnjom odigranih prljavih igara ne natapajte žuč kapima bjesnoće


svi ti osjećaji iz jala i sebičnosti proklijali dobro ne donose nikome na klimavim nogama stoje a kad se svi orkani strasti smire sve u vremenu nestane i sve poljuljano prestane talasati, ljutnja će u šutnji zlokobnoj zapeti pobjednikom nitko neće biti svatko ritam sudbine slijedi kako sudite suđeno će vam biti zato pazite da vam se život u lice ne nasmije


POMIRENA spremna sam za posljednji pad do epiloga drame zvane OZDRAVLJENJE u paukovoj mreži sumnje straha i očekivanja propadam vodopadom čežnje u provaliju sna i razbijam se o kamen želje moja vjera nedostatna je za još jedan uzlet do zvijezda a duša pomirena punoćom praznine i osamljenosti


SIVO Pretpostavljam da prihvaćaš, razumiješ i uviđaš kako je jednostavno u nekog upirati prstom, dijeliti savjete, osuđivati i podsmjehivati se dok ti život ne obuje tuđe cipele pa prepun gnjeva postavljaš pitanja zašto baš ja, zašto baš meni.? Tad razumjeti ćeš borbu s vjetrenjačama, dosljednost, istinoljubivost, čast i odanost samom sebi, odlukama svojim i stavovima.

Umjetnici


BOJE SNA I JAVE Toliko toga je ostalo nedorečenog, nikad izrečenog, negdje između naših života. Tvojeg i mojeg. Talasa kao razigrane kapi na vrhu vala između neba i dna, dok vjetar neku drugu melodiju svira i nasukava na sure hridi čežnje, želje i htjenja. Boli traganje za djelovnima zbilje, boli mač kojim si odsjekao povjerenje i lelujave nedovršene dodire kojima sam ti željela pokazati kako tvojim strepnjama nema mjesta. Proklinjem sve te neizrečene riječi, proklinjem nadu koja me ostavila praznih, ispruženih ruku na koljenima.


Vrijeme donosi početak i nezaobilazan kraj svega, razbija iluziju kako si u moj crno bijeli san unio boje svojih dodira, kao podlogu za ljubav. Nisam prihvaćala činjenicu kako svitanje sasvim izvjesno donosi jutro, suton donosi noć. Danas poslagujem kompoziciju mutnih obrisa, svjesna da svijet nije prihvatljivo mjesto za igru bojama koje želim.


POLJANE sanjala sam kako u tebi oblikujem zeleno žute poljane radosti i punim plućima živim stvarnost koja je tako nedostižna osjetilima jer ti jesi ti postojiš u meni uzimaš ono najbolje iz volje da ti se dajem ne pronalazim zaborav u procjepu ocvalih sanja već pomišljam kako je jednostavno dozvati javu korak bliže tvojoj poljani radosti s druge strane ambisa kako bi svojom željom i snovima u meni oblikovao poljane crvenih makova


Umjetnici


Umjetnici


Millions discover their favorite reads on issuu every month.

Give your content the digital home it deserves. Get it to any device in seconds.