Trgovanje emisijama staklenickih plinova

Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori TAMARA TARNIK, LILJANA DOLŠAK, LADA CRNOBORI Visoka škola za sigurnost s pravom javnosti, Zagreb tamara.tarnik@vss.hr, liljana.dolsak@vss.hr, lada.crnobori@vss.hr,

ZAŠTITA OKOLIŠA TRGOVANJE EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA Stručni rad / Professional paper Sažetak Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskim protokolom. Republika Hrvatska je stranka UNFCCC od 1996. godine i punopravna članica Kyotskog protokola od 2007. godine. Početkom 2012. godine nastupio je Post-Kyotski period u kojem Europska unija preuzima vodeću ulogu u vođenju politike klimatskih promjena zadavanjem cilja smanjenja emisije stakleničkih plinova za zemlje članice, za 20% do 2020. godine u odnosu na 1990. godinu. Jedan od mehanizama Kyotskog protokola za smanjenje emisija stakleničkih plinova je uspostava sustava trgovanje emisijama (ETS). Treće razdoblje trgovanja emisijama stakleničkih plinova započinje 1.1.2013. godine. Priključivanje Republike Hrvatske u europsku mrežu trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU-ETS) poklapa se s početkom trećeg razdoblja trgovanja, iako Hrvatska postaje dio Europske unije šest mjeseci kasnije tj. 1.7.2013. godine. U ovom radu dan je prikaz zakonskih propisa EU koji se odnose na trgovanje emisijama stakleničkih plinova, opisan je mehanizam trgovanja emisijama te je dan osvrt na tijek pripreme priključivanja Hrvatske u EU-ETS. Ključne riječi: staklenički plinovi, trgovanje emisijama, Post-Kyotski period 1. POVEĆANJE KONCENTRACIJE STAKLENIČKIH PLINOVA UTJEČE NA PORAST TEMPERATURE NA ZEMLJI Promjene kroz koje je tijekom povijesti prolazila Zemlja, rezultat su prirodnih čimbenika kao što su promjene Zemljine putanje oko Sunca, vulkanska aktivnost i kolebanja unutar atmosfere. Vodena para (H2O), ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4) i didušikov oksid (N2O) su staklenički plinovi koji nastaju uslijed prirodnih aktivnosti i izmiješani u cjelokupnom sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko Zemlje. Taj omotač sprječava gubitak toplinske energije u svemir i omogućava život na zemlji. Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bila bi oko 30ºC stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna. Međutim, čovjek korištenjem fosilnih goriva, sječom šuma, uzgajanjem stoke, utječe na povećanje koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi.

Najčešći staklenički plin koji nastaje kao posljedica ljudske aktivnosti tj. izgaranja fosilnih goriva je ugljikov dioksid (CO2). Istraživanja su pokazala da je koncentracija CO2, narasla u odnosu na razinu u predindustrijsko doba za 37% i nastavlja dalje rasti. Dodatno, čovjek sječom šuma uništava tzv. ponore ugljika, budući da drveće procesom fotosinteze veže ugljikov dioksid (CO2) iz atmosfere i koristi ga za proizvodnju hranjivi tvari. Dodatno, izgaranjem drvne biomase, u atmosferu se ponovno oslobađa CO2. Drugi staklenički plinovi koji se ispuštaju u atmosferu kao posljedica ljudske ativnosti, (metan, didušikov oksid, sumporov heksafluorid itd.), pojavljuju se u manjim količinama od CO2, ali je njihov 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g.

- 348 -

Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori staklenički potencijal puno veći od stakleničkog potencijala CO2, stoga i ove plinove treba uzimati u obzir kada se promatra utjecaj na pojačavanje učinka staklenika. Znanstvenici Međudržavne komisije za klimatske promjene (IPCCC), znanstveno tijelo kojeg su 1988. godine osnovali Svjetska meteorološka organizacija (WMO) i Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP), smatraju da čovjek ispuštanjem stakleničkih plinova u atmosferu utječe na porast globalne prosječne temperature i klimatske promjene. Istraživanja su pokazala je je globalna temperatura u posljednjih 100 godina narasla za 0,75ºC. Procjenjuje se da će do kraja ovog stoljeća globalna prosječna temperatura narasti između 1,1-6,4ºC, ukoliko se ne poduzmu aktivnost koje će ograničiti emisije stakleničkih plinova u atmosferu.

Povećanje globalne temperature za 2ºC u odnosu na predindustrijsko doba, znanastvenici smatraju prijelomnom točkom povećanja rizika od pojave opasnih i vjerojatno katastrofalih promjena u atmosferi i životu na Zemlji. Međutim i današnje povećanje prosječne temperature od 0,75ºC ima značajnog utjecaja na klimu. U prilog tome znanstvenici IPCCC navode sve češće pojavljivanje ekstremnih vremenskih prilika posljednjih godina – velike poplave, suše, topljenje ledenjaka, podizanje razina mora, te ih povezuju s povećanjem koncentracije antropogenih stakleničkih plinova. Neki, pak, znanstvenici, kao što je fizičar prof. dr.sc. Vladimir Paar, promjene klime tumače kao cikličke svemirske izmjene toplih i hladnih razdoblja, a manje utjecajem čovjeka na pojačavanje učinka staklenika tj. globalnog zatopljenja. Međutim, činjenica je da se klima mijenja i utječe na život na Zemlji.

2. EUROPSKA UNIJA IMA VODEĆU ULOGU U SVIJETU U BORBI PROTIV KLIMATSKIH PROMJENA Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskim protokolom. Vodeću ulogu u svijetu u borbi protiv klimatskih promjena imaju zemlje članice Europske unije (EU). Zemlje EU postavile su si vrlo stroge i ambiciozne ciljeve za budućnost, a također potiču i druge zemlje svijeta da se aktivnije uključe u borbu protiv klimatskih promjena. EU je otišla i korak dalje pa razvija strategiju za prilagođavanje utjecajima promjene klime koji se više ne mogu spriječiti. Mjere koje se trebaju poduzeti da bi se ograničile i smanjile emisije stakleničkih plinova su skupe, ali stav EU je da bi posljedice klimatskih promjena, ukoliko se ništa ne bude poduzimalo, mogle biti puno skuplje.

2.1 Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotski protokol Na svjetskom summitu o Zemlji (Earth summit) održanom u Rio de Janeiru 1992. godine, donesena je Okvirna konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Temeljni cilj UNFCCC je stabilizirati koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja bi spriječila opasni antropogeni utjecaj na klimu. Da bi se ispunio taj cilj, ukupni porast globalne prosječne godišnje temperature ne smije biti veći od 2°C u odnosu na temperaturu prije industrijalizacije. Međudržavna komisija za klimatske promjene, navodi da za postizanje toga cilja, globalne emisije stakleničkih plinova moraju doseći najvišu razinu do 2020. godine. To podrazumijeva povećane napore Europske unije, brzo uključivanje razvijenih zemalja i poticanje zemalja u razvoju na sudjelovanje u procesu smanjivanja emisija. Do danas je UNFCCC potpisalo 195 zemalja, a među njima je i Republika Hrvatska. Četiri godine kanije, uočeno je da odredbe UNFCCC za smanjenje emisija nisu dovoljno precizne u postizanju ciljeva, stoga je na trećoj Konferenciji stranaka UNFCCC, 1997. godine prihvaćen Kyotski protokol kojim industrijalizirane države svijeta moraju smanjiti emisije stakleničkih 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g.

- 349 -

Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori plinova ukupno za 5 %, u razdoblju od 2008. do 2012. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. Postavljeni ciljevi razlikovali su se od države do države i kretali su se u rasponu od 8% smanjenja do +10% povećanja emisija (npr. zemlje EU ukupno smanjenje od 8%).

Kyotski protokol stupio je na snagu 2005. godine, nakon što ga je ratificiralo 55 država Priloga I. UNFCCC, a čija emisija ukupno prelazi 55 % emisije stranaka Priloga I. iz 1990. godine. Kyotski protokol odnosi se na emisije šest stakleničkih plinova: ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), didušikov oksid (N2O), hidrofluorougljike (HFC), perfluorougljike (PFC) i sumporov heksafluorid (SF6).

2.2 Kyotski cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za Republiku Hrvatsku U vrijeme potpisivanja Kyotskog protokola 1999. godine, kao 78. zemlja potpisnica, RH nije raspolagala točnim podacima o emisija stakleničkih plinova u baznoj 1990. godini, stoga je pokrenula pregovore oko izmjene bazne godine, odnosno povećanja polazne emisije za 3,5Mt CO2. Međutim, nekoliko godina nakon pregovaranja o baznoj godini, Hrvatska je 2011. godine pokrenula proces povlačenja žalbe pred Tajništvom UNFCCC i Kyotskog protokola na odluku kojom se Hrvatskoj ne dopušta dodavanje emisija stakleničkih plinova u iznosu od 3,5Mt odobrenih na konferenciji država stranaka UNFCCC u prosincu 2006. godine. Tijekom konzultacija 2010. godine, Europska Komisija predložila je Hrvatskoj povlačenje žalbe, te da se pitanje emisija potrebnih za ispunjenje obveza Hrvatske prema Kyotskom protokolu riješi na bilateralnoj razini s Europskom Unijom. U tom smislu EU je spremna, ako za to bude potrebe, nakon prvog kyotskog razdoblja 2008.-2012., Hrvatskoj posuditi potrebne dodatne količine emisijskih kvota, čime bi Hrvatska bila u mogućnosti u potpunosti ispuniti svoj kyotski cilj. Emisijske jedinice posudit će se iz buduće kvote neenergetskih emisija, između ostalog u sektorima poljoprivrede, gospodarenja otpadom, kućanstva te prometa, predviđenih za razdoblje 2013.-2020. godine. Odustajanjem od žalbe, Hrvatska mora ispuniti svoje obveze preuzete potpisivanjem Kyotskog protokola o smanjenju emisija za 5% u razdoblju 2008.-2012., u odnosu na emisije iz 1990. godine. Navedeno znači da bi ispunila Kyotski cilj, Hrvatska mora smanjiti emisije stakleničkih plinova na 29,87 Mt, budući da je ukupna emisija 1990. godine iznosila 31,44 Mt. U cilju praćenja emisija stakleničkih plinova, zemlje potpisnice UNFCCC i Kyotskog protokola, obvezne su izrađivati nacionalna izvješća sukladno rokovima i smjernicama Tajništva UNFCCC i metodologiji Međuvladinog tijela o klimatskim promjenama. Za izradu i dostavu nacionalnog izvješća u RH, nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Republika Hrvatska predala je 2011. godine nacionalno izvješće o emisijama stakleničkih plinova za razdoblje od 1990.-2009. godine. Izvješće za 2010. Godinu, RH treba predati 2012. godine, a završno izvješće iz kojeg će se vidjeti da li je ostvarila kyotski cilj treba biti predano Tajništvu UNFCCC tijekom 2014. godine. Za usporedbu, ukupna godišnja emisija stakleničkih plinova svedena na ekvivalentnu tonu CO2 2008. godine iznosila je 30,96 Mt, a 2009. godine 28,87 Mt. 2.3 Ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova nakon 2012. – Post-Kyoto Na sjednici Pomoćnih tijela UNFCCC za znanstveno tehnička pitanja (SBSTA) i Radne skupine za drugo obvezujuće razdoblje za države Priloga I. u okviru Kyotskog protokola (AWG)¸ održanoj 2007. godine, glavna tema bila je razmatranje režima smanjenja emisija stakleničkih plinova nakon 2012. godine. Polazište za određivanje ciljeva smanjenja emisija za Post-Kyotsko razdoblje bili su rezultati znanstvenih istraživanja koji su pokazali sljedeće: s porastom koncentracije emisija stakleničkih plinova u atmosferi uočene su promjene globalne temperature na kopnu i u oceanima do dubine od 3000 m, te smanjenje ledenjaka i ledenog pokrova na polovima. Utvrđeno je da je čovjekov utjecaj presudan za navedene 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g.

- 350 -

Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori promjene s čak 90% vjerojatnosti. Kako globalno zagrijavanje ne bi poraslo više od 2-2,4 ˚C do 2050., nužno je da se maksimum koncentracije emisije stakleničkih plinova (445-490 ppm) dogodi između 2000. i 2015. nakon čega treba uslijediti pad, a ne do 2020. godine kako je 1996. godine u svom cilju zadala UNFCCC. Te iste, 2007. godine, čelnici država EU podržali su integrirani pristup klimatskoj i energetskoj politici koja ima za cilj borbu protiv klimatskih promjena i povećanje energetske sigurnosti EU (tzv. klimatsko-energetski paket), uz istovremeno jačanje konkurentnosti. Cilj politike 3X20 je do 2020. smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20% u odnosu na 1990. godinu, povećati udio obnovljivih izvora energije na 20 %, povećati energetsku učinkovotost za 20 %, te udio biogoriva u prometu za 10 % do 2020. godine. Provedbom politike 3x20 želi se postići da EU bude visoko energetski učinkovito gospodarstvo s niskom razinom emisija stakleničkih plinova. Zemlje EU, predložile su također smanjenje emisija od 30% do 2020. godine u odnosu na 1990. godinu, ukoliko ostale industralizirane zemlje (SAD, izuzev Kalifornije) te zemlje u razvoju (Indija, Kina), koje emitiraju velike količine stakleničkih plinova, sporazumom preuzmu odgovarajuće obveze u cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova. Ovaj sporazum trebao bi stupiti na snagu do početka 2013. godine, kada istječe prvo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola. Nedugo nakon odluke zemalja EU za preuzimanje vodeće uloge u borbi protiv klimatskih promjena 2008. godine i zadavanja visokih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova, nastupila je ekonomska kriza koja je dovela do temeljnih promjena u političkom i ekonomskom okruženju europske klimatske politike. Stoga je Europska komisija 2010. godine objavila dokumet „Analiza mogućnosti smanjenja emisija stakleničkih plinova iznad 20% i procjena rizika izmještanja ugljika (tzv. carbon leakage). Zaključak ovog dokumenta je da EU treba nastaviti s provedbom politike smanjenja emisija stakleničkih plinova uz istovremeno praćenje gospodarske situacije i stanja na tržištu s posebnim osvrtom na konkurentnost, budući da se velike tvrtke koje su konkurencija europskim tvrtkama, nalaze u zemljama koje se nisu obvezale na ograničanje i smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Također postoji opasnost da države EU prebace industriju u zemlje koje nemaju obvezu smanjenja emisija stakleničkih plinova te izmještanjem ugljika tj. prebacivanjem emisija CO2 u druge dijelove svijeta, umjesto provedbe mjera za njihovo smanjenja, naruše temeljni koncept EU politike za borbu protiv klimatskih promjena.

3. TRGOVANJE EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA JEDNA JE OD MOGUĆIH MJERA NJIHOVOG SMANJENJA 3.1 Mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova – domaće mjere i fleksibilni mehanizmi Kyotskog protokola Kyotskim protokolom omogućava se zemljama obveznicama postizanje zadanih ciljeva tzv. domaćim mjerama. Domaće mjere provode se u različitim sektorima: energetici, industriji, prometu, graditeljstvu, gospodarenju otpadom, poljoprivredi, stočarstvu i šumarstvu. Mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova su: korištenje obnovljivih izvora energije, povećanje energetske učinkovitosti, energetsko korištenje otpada, promjene tehnologija u industriji, razvrstavanje otpada, izolacija zgrada, korištenje javnog prijevoza, povećanje udjela biodizela u gorivu za pogon automobila i sredstava javnog prijevoza, korištenje automobila koji troše manje goriva, pošumljavanje, promjene korištenja zemljišta, plaćanje naknada za svaku ispuštenu tonu CO2 prema „načelu onečišćivač plaća“. Zahtjevi za smanjenje ili ograničavanje emisija stakleničkih plinova direktno utječu na gospodarstvo pojedine zemlje. Kako bi se pomoglo zemljama da ostvare svoje obveze, potaknuo privatni sektor i zemlje u razvoju na sudjelovanje u aktivnostima smanjenja emisija stakleničkih 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g.

- 351 -

Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori plinova, Kyotski protokol omogućava osim obvezne provedbe tzv. domaćih mjera, tri fleksibilna mehanizma koji se temelje na tržišnim osnovama: mehanizam zajedničke provedbe (Joint Implementation, JI), mehanizam čistog razvoja (Clean Development Mechanism, CDM) i trgovanje emisijama (Emission Trading System, ETS). CDM je mehanizam koji ima za cilj poticati smanjenje emisija stakleničkih plinova i održivi razvoj, omogućavajući industrijaliziranim zemljama više fleksibilnosti u ispunjavanju zadanih obveza. CDM omogućava industrijaliziranim zemljama Priloga I provedbu projekata smanjenja emisija stakleničkih plinova u zemljama u razvoju i zaradu ovjerenih jedinica smanjenja emisija tzv. Certified Emission Reduction (CER). Svaka CER jedinica ekvivalentna je jednoj toni ugljikovog dioksida (CO2eq) i može se koristiti za postizanje ciljeva Kyotskog protokola. JI je mehanizam koji omogućava zemljama članicama Priloga I provedbu projekata smanjenja emisija stakleničkih plinova u drugim zemljama Priloga I. Provedbom JI projekta, zemlja nositelj projekta zarađuje jedinice smanjenja emisije tzv.

Emission Reduction Unit (ERU). Svaka ERU, ekvivalentna je jednoj toni CO2eq. JI omogućava zemlji nositelju projekta postizanje ciljeva iz Kyota na troškovno učinkovit način, a zemlja u kojoj se projekt provodi ostvaruje dobrobit uslijed ulaganja stranog kapitala i transfera tehnologije. ETS je međunarodni sustav za trgovanje emisijama stakleničkih plinova koji djeluje po načelu ograničenja i trgovanja tzv. cap and trade tj. apsolutne kvote.

Cilj ETS-a je ograničiti ukupne emisije stakleničkih plinova iz postrojenja na vlastitom području na način da se svakom postrojenju izda dozvola za emitiranje točno određene količine emisije u obliku dodijele određenog iznosa prava na emisiju. Jedinica dodijeljene dozvole tzv. Assigned Amount Unit (AAU) predstavlja dozvolu za emisiju ekvivlentnu jednoj toni CO2. Potpisnice Kyotskog protokola mogu, također, kompenzirati svoje emisije povećavajući ponore emisija tj. upijanje ugljika u drvnoj masi kroz projekte uporabe i prenamjene zemljišta te projekte u šumarstvu tzv. LULUCF (Land use, land-use change and forestry), npr. pošumljavanje i upravljanje šumama, upravljanje obradivim površinama, pašnjacima i sl. Jednice povećanja ponora ugljika su tzv. RMU (Removal Unit). Početna ideja trgovanja emisijam bila je da se CER i ERU jedinice smatraju bonusima tj. predstavljaju uštede u odnosu na neku referentnu razinu emisija. Za razliku od CER i ERU, AAU je po tipu dozvola i koristi se u sustavu apsolutne kvote. Nadalje, svako postrojenje moralo je unutar razdoblja trgovanja posjedovati iznos prava na emisiju ekvivalentan stvarnoj emisiji tijekom protekle godine. Pritom se prava na emisiju raspodijeljuju na način da su pojedina postrojenja prisiljene ili smanjiti svoju godišnju emisiju stakleničkih plinova primjenom domaćih mjera na vlastitim postrojenjima ili kupiti potrebnu količinu prava na emisiju na tržištu. Za potrebe trgovanja, države su morale uspostaviti registar emisijskih dozvola u elektroničkom obliku čija je svrha pohranjivanje, prijenos, praćenje i verifikacija dodjeljenih emijskih dozvola.

Nositelj računa u registu može biti svaka pravna i fizička osoba. Registar bilježi promjenu vlasništva emisijskih dozvola, ali nije burza emisija niti prati kupoprodajne transakcije.

Tvrtke koje imaju obvezu smanjenja emisija mogu trgovati dozvolama međusobno ili putem posrednika –brokera, banke. Ukoliko na kraju promatranog razdoblja postojenje ne preda u registar onoliko emisijskih dozvola, koliko je ispustilo tona CO2, mora platiti kaznu u iznosu od 100€/t, za svaku ispuštenu, a nepokrivenu tonu. Plaćanje navedene kazne ne oslobađa operatora od obveze predaje prava na emisiju za prekomjernu količinu emisija pri predaji prava na emisiju za slijedeću godinu. JI i ETS su mehanizmi koji vrijede između država stranaka Priloga I, a CDM je mehanizam koji vrijedi između bilo koje države Priloga I, te onih koje nisu u Prilogu I UNFCCC.

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g.

- 352 -

Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori 3.2 Europska mreža trgovanja emisijskim jednicama stakleničkih plinova (EU-ETS) Danas je uspostavljeno nekoliko sustava trgovanja emisijama u svijetu, a razlikuju se prema vrsti emisija kojima se trguje, veličini te karakteristikama sustava trgovanja. Europska mreža trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU-ETS) je prvi takav uspostavljeni sustav i prema broju sudionika te količinama emisijskih jednica kojima se trguje, najveći i najintenzivniji. EU-ETS je temelj politike EU za borbu protiv klimatskih promjena i ključni alat za smanjenje emisije stakleničkih plinova na ekonomski učinkovit način. EU-ETS temelji se na Direktivi 2003/87/EC o trgovanju emisijama (ETS direktiva). U prilogu I. EU-ETS direktive navedene su djelatnosti na koje se direktiva odnosi u sektoru energetike (postrojenja za izgaranje toplinske snage na ulazu veće od 20 MW, rafinerije, koksare), sektoru proizvodnje ili obrada željeza i čelika, sektoru proizvodnje minerala (cementare, proizvodnja stakla i keramike) te ostale industrijske aktivnosti (proizvodnja papirne kaše od drva ili drugih vlaknastih materijala te papira i kartona, proizvodnog kapaciteta većeg od 20 t/dan).

Početkom 2012. godine popis djelatnosti na koje se odnosi EU-ETS direktiva proširen je na emisije stakleničkih plinova iz zrakoplovstva. U narednom periodu planira se proširenje EUETS-a na kemijsku industriju, proizvodnje dušika i proizvodnju aluminija. Također, od 1.1.2013. godine, osim emisija CO2 u sustav se uključuje i didušikov oksid (N2O). Danas EUETS obuhvaća oko 11.000 postrojenja u 30 zemalja (27 članica EU + Island, Lihtenštajn i Norveška). Navedenih 11.000 postrojenja sudjeluju s 50% udjela u ukupnim EU emisijama CO2 i s 40% udjela u ukupnoj emisiji svih stakleničkih plinova EU. EU-ETS je započela s radom 2005. godine i to je početak tzv. I. EU-ETS razdoblja (EU-ETS1) koje je trajalo do 31.12.2007. godine. Ove tri godine smatraju se probnim razdobljem, čija je svrha bila priprema za stupanje na snagu globalnog sustava trgovanja emisijama u skladu s Kyotskim protokolom, u siječnju 2008. godine. Sva postrojenja obuhvaćena ETS direktivom morala su do 1. 1. 2005. godine ishoditi dozvolu za emisiju stakleničkih plinova. Jedna dozvola pokriva jedno ili više postrojenja na istoj lokaciji kojima upravlja isti operater. Jedinice kojama se trguje u EU-ETS su tzv. European Unit Allowance (EUA), a Direktivom 2004/101/EC o povezivanju, omogućeno je da se operaterima emisijski bonusi ostvareni u CDM i JI projektima priznaju kao emisijske dozvole te da se njima trguje. U okviru EU-ETS mogu su biti upotrijebljene sve ERU i CER jedinice osim onih koje su nastale kao rezultat rada nuklearnih postrojenja te onih nastalih u sektoru korištenja zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstvu tj. RMU. Drugo razdoblje trgovanja započelo je 2008. i traje do kraja 2012. godine. Kraj II. EU-ETS razdoblja (EU-ETS-2) poklapa se krajem prvog obvezujućeg razdoblja prema Kyotskom protokolu. Za EU-ETS-1 iEU-ETS-2, svaka od država članica EU trebala je izraditi vlastiti nacionalni alokacijski plan (NAP) i navesti ukupni iznos prava na emisiju namijenjen za raspodjelu postojenjima pokrivenim ETS direktivom, te način na koji će se provesti raspodjela. NAP je trebao biti zasnovan na objektivnim i transparentnim kriterijima navedenim u Dodatku III ETS direktive. Glavni kriterij prema kojem su države određivale ukupni iznos prava na emisiju NAP-om i dodjeljivale ih postrojenjima, morao je biti u skladu s obvezama i ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova potpisanih u okviru Kyotskog protokola. Nakon izrade, NAP je dostavljan Europskoj komisiji na mišljenje i odobrenje. U EU-ETS-1 i EU-ETS-2 države EU mogle su postrojenjima raspodijeliti prava na emisiju besplatno ili ih je država nudila na dražbi (aukciji). Ponuda prava na emisiju na dražbi značila je da postrojenja moraju kupiti od države onaj iznos prava na emisiju koji procjenjuju da im je potreban. Troškovi pojedinog postrojenja sastojali su se, stoga od troškova smanjenja emisije na poželjnu razinu provedbom tzv. domaćih mjera, a drugim dijelom od troškova za kupnju prava na emisiju. Prihod od dražbe države su mogle iskoristiti za uvođenje odgovarajućih poreznih olakšica, povrat novca sudionicima dražbi prema odgovarajućim kriterijima ili za potrebe državnog proračuna. Metoda raspodjele prava na 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g.

- 353 -

Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori emisiju u prva dva perioda trgovanja emisijama bila je u najvećem postotku besplatna i to za EU-ETS-1 države članice EU bile su obvezne najmanje 95% ukupnog iznosa prava na emisiju raspodijeliti besplatno, dok su za EU-ETS-2 bile obvezne besplatno raspodijeliti najmanje 90% prava na emisiju. Postrojenja čije su emisije stakleničkih plinova bile ispod zadanih ograničenja zbog ulaganja u mjere za smanjenje emisija, mogle su višak dodjeljenih prava na emisiju prodati na tržištu i ostvariti prihod. Ona postrojenja koja nisu ulagala u mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova jer im npr. nije bilo isplativo ulagati u mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova u stara postrojenja na kraju životnog ciklusa, za prekoračenu količinu emisija iznad zadanog ograničenja morale su kupiti emisijske jedinice na tržištu. Na taj način, postrojenjima je dana mogućnost da zadane ciljeve smanjenja emisija ostvare na troškovno učinkovitiji način. Države članice same su odlučivale o raspodjeli i izdavanju prava na emisiju svojim postrojenjima, sukladno propisanim kriterijima, a morale su predvidjeti i osigurati potrebne količine prava na emisiju koje će biti raspodijeljene na nove sudionike. U cilju praćenja i izvještavanja o emisijama stakleničkih plinova operateri postrojenja bili su obvezni napraviti izvješća u skladu s odredbama navedenim u Dodatku IV. i verificirati ih u skladu s kriterijima postavljenim u Dodatku V. ETS direktive. Svaka država članica, također, je bila obvezna uspostaviti nacionalni registar emisija stakleničkih plinova s računima za bilježenje prava na emisiju. Registar stakleničkih plinova u prva dva perioda trgovanja sastojao se od nacionalne komponente u zemlji članici i centrale na razini EU koja je provjeravala da li su transferi dozvola u skladu sa zanonskim popisima EU. Zemlje sudionici EU-ETS-2 mogu koristiti besplatno dodjeljene emisijske jedinice u trećem periodu trgovanja, ukoliko im je ostao višak nakon predaje u registar nakon pokrivanja emisije CO2 iz prethodnog razdoblja.

3.3 Treći period trgovanja emisijama stakleničkih plinova značajno se razlikuje od prethodna dva perioda Nakon završetka prvog perioda trgovanja emisijama stakleničkih plinova krajem 2007. godine, uočeno je da je metodologija za izradu NAP-a suviše složena i nedovoljno transparentna te da proces provjeravanja, nadopune i odobravanja NAP-a predugo traje. Stoga je metodologija za izradu NAP-a u EU-ETS-2 pojednostavljena. Nadalje, u prvom periodu trgovanja, države EU oslonile su se na procjenu emisija stakleničkih plinova na temelju kojih su odredile nacionalnu kvote. Nakon što je neovisna verifikacija pokazala da su kvote precijenjene i da je na tržištu previše emisijskih jedinica, njihova cijena je značajno pala. Za EU-ETS-2 riješeno je pitanje praćenja, izvještavanja te pravovremene verifikacije podataka o emisijama, no pokazalo se da je neophodno provesti ujednačavanje unutar EU-ETS-a kako bi se osiguralo smanjenje emisija s minimalnim troškovima i minimalnim smanjenjem konkurentnosti postrojenja obveznika ETS direktive. Stoga se u trećem periodu trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU-ETS-3), koje započinje 1.1.2013. godine i traje do 31.12.2020. godine, odustalo se od izrade NAP-a na razini svake države, a količina prava na emisiju tj. emisijska kvota određena je na razini EU i za 2013. godinu iznosi 2,04 milijarde tona CO2(eq) i još je položna promjenama. Ova kvota smanjivat će se svake godine za 1,74% i na kraju EU-ETS-3, 2020. godine iznosit će1,75 milijardi tona CO2(eq). Smanjenje emisija stakleničkih plinova navedenom dinamikom, odgovarat će smanjenju emisija 2020. godine za 20% u odnosu na 1990., odnosno 21% u odnosu na 2005. godinu. U cilju stvaranja učinkovitijeg tržišta, EU-ETS-3 trajat će najduže do sada tj. 8 godina. Raspodjela kvota bit će većinom putem dražbi i iznosit će najmanje 50% EU kvote u odnosu na dosadašnji prevladavajući način raspodjele tj. besplatne dodjele emisijskih kvota. Države članice stavljat će na dražbu jedinice koje ne dodjeljuju besplatno i to prema sljedećim kriterijima: 88% prema udjelu država članica, 10% prema BNP po stanovniku te 2% prema dosadašnjem 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g.

- 354 -

Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori smanjenju emisija. Uredbom EU 1031/2010 uspostavlja se zakonski okvir za održavanje dražbi od 2013. godine, uključujući rane dražbe od 120 milijuna EUA u drugoj polovici 2012. godine. Rane dražbe uvedene su zbog proizvođača električne energije budući da se energija prodaje unaprijed, a unaprijed se kupuje gorivo pa i emisijske jedinice. Dražba je u EU-ETS-3 osnovno načelo raspodjele sektorima koji imaju mogućnost prenijeti trošak emisijskih jednica na potrošače. Npr. energetski sektor će od 1.1.2013. godine morati kupovati 100% emisijskih jedinica na dražbama za proizvodnju električne energije, osim ako države nisu isodile pravo na postepeno kupovanje emisijskih jednica do 2020. godine, što za RH nije slučaj. U cilju održavanja dražbi kreira se platforma na razini EU uz mogućnost stvaranja nacionalnih dražbi (Njemačka, Poljska). Za razliku od prethodna dva perioda trgovanja u EU-ETS-3 stvorit će se jedinstveni registar EU kojim će upravljati Europska komisija (EK) u svrhu otvaranja korisničkih računa za dodjelu, predaju i poništavanje emisijskih jedinica. Sektor industrije ima mogućnost postepenog kupovanja emisijskih jedinica na dražbama počevši s 30% u 2013. godini. Odlukom 2011/278/EC o dodjeli besplatnih kvota dane su smjernice i propisana metodologija za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jednica i to za 10% najučinkovitijih postrojenja u pojedinom sektoru u EU u razdoblju od 2007.-2008. godine. Nadalje, budući da je tržište u prethodna razdoblja trgovanja preživjelo različite oblike kriminala (prijevare s porezom na dodanu vrijednost, krađa identiteta), Europska komisija razrađuje strožije mehanizme nadzora registra za EU-ETS-3 u odnosu na prethodna dva perioda.

3.4 Osvrt na nedostatke dosadašnjih EU-ETS razdoblja i njihov utjecaj na cijenu emisijskih jednica Dodijeljena apsolutna kvota za EU-ETS-1 u količini od 2,298 milijardi tona CO2, bila je za 8,3% veća od stvarne i verificirane emisije za 2005. godinu. Postrojenja su zbog nastalog viška mogla povećati svoje emisije ili sačuvati emisijske jednice za sljedeće razdoblje. Želeći izbjeći ulaganja u kratkoročne mjere za smanjenje emisija CO2, postrojenja su snažno lobirala protiv niže nacionalne kvote koja bi bila učinkovitija u smanjivanju emisija i u tome uspjela.

U EU-ETS-2 (2008.-2012.) koje još uvijek traje, nacionalna kvota pojedine članice u prosjeku je za 2% niža od emisije stakleničkih plinova u 2005. godini. Unatoč tome u 17 država članica EU, uključujući Francusku, Poljsku i UK, nacionalne kvote za 2012. godinu više su od emisija stakleničkih plinova 2005. godine. Čak 21 država od 27 EU članica tražila je povećanje nacionalne kvote za 2012. godinu, a najbogatija država EU, Luxembourg tražila je povećanje od 52%. Na tržištu je trenutno toliko emisijskih dozvola da postrojenja obveznici EU-ETS direktive, legalno ne moraju poduzimati nikakve mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2016. godine. Kroz CDM projekte, članice EU pak mogu ulagati u projekte smanjenja emisija u zemljama izvan Europe. Na ovaj način izbjegavaju smanjenja emisija u vlastitim državama, a često se provedbom CDM mehanizama ne smanjuje emisija stakleničkih plinova u zemlji domaćinu tj. zemljama u razvoju. Uslijed inflacije EUA i CER na tržištu i pada njihove potražnje, jedinična cijena dozvola značajno je varirala od 2005. godine do danas. Za usporedbu, najviša jedinična cijena EUA od početka EU-ETS do danas bila je oko 30 €/ toni, a najniža 0,25 centa/ tona.

4. TRGOVANJE EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ Republika Hrvatska priključuje se europskoj mreži trgovanja emisijskim jednicama stakleničkih plinova (EU-ETS), 1.1.2013. godine tj. šest mjeseci prije pristupanja u punopravno članstvo EU. U Zakon o zaštiti zraka prenijete su odredbe zakonskih propisa EU 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g.

- 355 -

Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori koji se odnose na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Na temelju Zakona o zaštiti zraka donesen je niz podzakonskih propisa koji se odnose na praćenje emisija stakleničkih plinova, provedbu fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola, emisijske kvote i trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. Budući da se treći period trgovanja značajno razlikuje od prethodna dva, zakonski propisi EU iz ovog područja se mjenjaju i nadopunjavaju, što rezultira izmjenama i dopunama hrvatskih zakonskih propisa iz ovog područja. U tijeku je donošenje nove Uredbe o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova te Pravilnik o načinu dodjele besplatnih emisijskih jedinica. U RH je uspostavljen sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova i izrada Inventara emisija.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je središnje nacionalno tijelo nadležno za vođenje nacionalnog sustava za praćenje emisija. Za provedbu poslova izvješćivanja odgovorna je Agencija za zaštitu okoliša, dok je za izradu inventara emisija odgovoran ovlaštenik.

5.

ZAKLJUČAK

Pred Republikom Hrvatskom je razdoblje izazova iz najmanje dva razloga: Hrvatska je 2011. godine povukla žalbu pred Tajništvom UNFCCC i Kyotskog protokola na odluku kojom se Hrvatskoj ne dopušta dodavanje emisija stakleničkih plinova od 3,5Mt u baznoj 1990. godini te činjenice da se priključuje u europsku mrežu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU-ETS), čak šest mjeseci prije pristupanja u punopravno članstvo EU, tj. 1.1.2013. godine. Ukoliko to bude potrebno, EU je spremna za ispunjavanje cilja iz Kyotskog protokola posuditi Hrvatskoj količinu emisijskih kvota koja će joj eventualno nedostajati, no nije jasno pod kojim uvjetima, kada i kojoj jediničnoj cijeni će Hrvatska vraćati posuđenu kvotu.

Dvadeset i pet zemalja članica EU od njih 27 ima iskustvo u trgovanju emisijama stakleničkih plinova od početka prvog razdoblja trgovanja tj. 2005., a dvije članice EU od 2007. godine. U prethodna dva razdoblja trgovanja glavni način raspodjele emisijskih kvota bio je besplatna dodjela, dok je u trećem periodu, na početku kojeg se Hrvatska priključuje u EU-ETS, glavni način raspodjele dražba tj. kupovanje emisijskih jednica na tržištu. Zbog previsokih nacionalnih kvota koje su u prethodnim razdobljima dodjeljivane, države članice EU ne moraju ulagati u mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2016. godine. Sav višak besplatno dodijeljenih emisijskih dozvola mogu prenijeti u treće razdoblje koje počinje 2013. godine. Velike energetske kompanije u prethodna dva razdoblja, iako su im emisijske dozvole dodjeljivane besplatno, povećale su cijenu električne energije na račun emisijskih dozvola i ostvarile neopravdanu dobit. Deset zemalja EU imaju pravo postepenog kupovanja emisijskih jednica za proizvodnju električne energije od 2013. do 2020. godine jer su zadovoljile zadane uvjete EU za izuzećem, dok su postrojenja u Hrvatskoj obvezna kupiti 100% emisijskih jednica za proizvodnju električne energije počevši od 1.1.2013. godine. U drugoj polovici 2012. godine počinje rana dražba za 120 milijuna emisijskih jedinica, i prema sadašnjoj relativno niskoj jedničnoj cijeni emisijskih jednica te procjenama rasta jednične cijene nakon 2013. godine, rana dražba bila bi možda prilika da hrvatska postrojenja kupe jeftinije emisijske jednice koje će predavati u registar za pokrivanje emisija u budućem razdoblju. Pitanje je da li RH i pod kojim uvjetima može sudjelovati na ranim dražbama, budući da nije članica EU. Dodatni izazov za postrojenja u RH predstavlja činjenica da je jedinična cijena emisijskih jednica podložna promjenama i velikim oscilacijama, često puta iz razloga koji se ne mogu jednostavno predvidjeti i zahtjevaju iskustvo, znanje i alate, za koje je pitanje ima li ih Hrvatska u ovom trenutku i hoće li ih imati 1.1.2013. godine.

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g.

- 356 -

Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori LITERATURA [Sve velika slova, Times New Roman 12, podebljano; uvlaka 1,2 cm, poravnanje lijevo] [1] Europska komisija, http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/index_en.htm [2] Friends of the Earth Europe, The EU Emissions Trading System: failing to deliver, http://ec.europa.eu/clima/consultations/0005/registered/9825553393-31_friends_of_the_earth_europe_en.pdf, 2010.

[3] Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, National Inventory Report, 2011.

[4] Directive 2003/87/EC of the European Parliament and of the Council of 13 October 2003 establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community and amending Council Directive 96/61/EC [5] Directive 2004/101/EC of the European Parliament and of the Council of 27 October 2004 amending Directive 2003/87/EC establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community, in respect of the Kyoto Protocol's project mechanisms [6] Commission Decision 2006/780/EC of 13 November 2006 on avoiding double counting of greenhouse gas emission reductions under the Community emissions trading scheme for project activities under the Kyoto Protocol pursuant to Directive 2003/87/EC of the European Parliament and of the Council (notified under document number C(2006) 5362)

ENVIRONMENTAL PROTECTION GREENHOUSE GAS EMISSIONS TRADING

Summary On a global level, the problem of climate change is addressed through the United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC) and the Kyoto Protocol. The Republic of Croatia has been party to the UNFCCC since 1996 and a full member of the Kyoto Protocol since 2007. With the beginning of 2012, the Post-Kyoto period began, wherein the European Union takes the lead in the guidance of climate-change policies by setting the goal of greenhouse gas emissions reduction for its member countries at 20%, with respect to 1990, by the year 2020. One of the mechanisms of the Kyoto Protocol for the reduction of greenhouse gases is the establishment of an emissions trading system (ETS). The third period of greenhouse gas emissions trading will start on January 1, 2013. The Republic of Croatia's accession to the European network of greenhouse gas emissions trading (EU-ETS) fits in with the beginning of the third period of trading, although Croatia is to become an EU member as of July 1, 2013. This paper provides an overview of the EU legal regulations dealing with greenhouse gas emissions trading, describes the emissions trading mechanism, and provides an overview of the course of the preparations for Croatia's accession to the EU-ETS. Keywords greenhouse gases, emissions trading, Post-Kyoto period

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g.

- 357 -