Suza Dolinska - Broj 36

GODIŠNJAK ŽUPE UZNESENJA BL. DJEVICE MARIJE DOLINA GODIŠTE XXII

SIJEČANJ/PROSINAC 2020.

BROJ 36.

KAZALO KALENDAR DOGAÐANJA U ŽUPAMA DOLINA I BOS. GRADiška u 2021. ..............4 RIJEČ UREDNIKA, Milorad Oršulić – Mican ........................................................................ 6 IZ STAROG KRAJA, p. Tomislav Topić ..................................................................................10 PRIPREME ZA OBILJEŽAVANJE 100-TE OBLJETNICE ŽUPE . ..................................13 S NASLOVNICE: STOTI ROÐENDAN ŽUPE DOLINA: ..................................................17

Proslava blagdana Velike Gospe u Dolini

Propovijed Banjolučkog biskupa msgr. dr. Franje Komarice u Dolini ..........27 O GROBLJU „GRADINA“ U DONJOJ DOLINA . .............................................................36 PROSLAVA SV. ANE U NOVOM SELU ................................................................................46 SJEĆANJA NA BATAR I BUKVIK, SELA KOJIH VIŠE NEMA, NE BLIJEDE ............49 OBILJEŽAVANJE BLAGDANA SVIH SVETIH I DUŠNOG DANA . .............................52 PROSLAVA BLAGDANA SV. ROKA U BOSANSKOJ GRADIŠCI ..................................55 OBILJEŽENA 16. OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. K. VIŠATICKI ..........58 DESETO JUBILARNO DANONOĆNO ČITANJE BIBLIJE U OKUČANIMA .............61 DRUGI O NAMA: Obitelj dr. Maria i Ksenije Bokulić . .......................................................64 PISALI SU NAM .........................................................................................................................69 HODOČAŠĆA: MARIJANSKI ZAVJET ZA DOMOVINU 2019 . ....................................75 GDJE SU, KAKO ŽIVE, ŠTO RADE: p. Damir Šokić OP .................................................147 BOG KAO LJUBAV, p . Ivan Marija Tomić ...........................................................................154 MARIJANSKA SVETIŠTA: SVETA MATI SLOBODE ...................................................161 POGLEDI U KRAJEVE SRCA: TOMO OSLOBOÐEN - Rajko Bundalo…...................167 PUT K BLAŽENSTVU: - S. Jula Ivanišević; - Pleternička mučenica, s. Josipa Nevistić . 170 DOLINSKO NARODNO BLAGO: p. Damir Šokić ............................................................175 NARODNO RIBARSTVO U BiH – U DOLINI NA SAVI, hvatanje ribe rukama .........179 PLODOVI UMA I SRCA: - Ča Rudini bećarci, Valentinini radovi, Božićna priča . ..........182 PREDSTAVLJAMO VAM: „Žrtvoslov Bos.-gradiškog dekanata“ msgr. dr. A. Orlovac....186 SJETIMO SE NAŠIH STARIH: Iz obiteljskog albuma obitelji ..........................................191 IZ RJEČNIKA UČE STIPE . ..................................................................................................192 ZA ONE KOJI SEBI ŽELE POMOĆI: PARADAJZ, RAJČICA, POMIDORA .............193 ZABAVNA STRANICA . .........................................................................................................198 ROÐENI, VJENČANI, UMRLI ............................................................................................199 IN MEMORIAM - Zdenko Vonić ..............................................................................................202 U SPOMEN .............................................................................................................................210 NAŠI POKOJNICI ....................................................................................................................206 OBAVIJESTI .............................................................................................................................210 NAŠI DAROVATELJI . ...........................................................................................................214

“Suza Dolinska” - Godišnjak župe uznesenja Bl. Dj. Marije - Dolina bosanska kraj Bosanske Gradiške u izgnanstvu.

Uređuje: Uredničko vijeće: p. Damir Šokić OP, p. Tomislav Topić, p. Ivan Marija Tomić, Milorad Oršulić-Mican, Zvonko Oršulić-Feni, Stipo Oršulić i Mato Knežević-Maća, Glavni i odgovorni urednik: Milorad Oršulić-MICAN. Webmaster: Kristijan Vonić - Kika; e-mail: kvonic@inet.hr - Izlazi o Božiću.

Tiskano u 300 primjeraka.

Priloge slati na adresu: Milorad Mican Oršulić, 35 430 OKUČANI, Ulica Bljesak 15, Tel.: (035) 371-332, 098 982 6737 WEB stranica: www.Suza-Dolinska.com; e-mail: suza@suza-dolinska.com

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

KALENDAR DOGAÐANJA U ŽUPAMA DOLINA I BOSANSKA GRADIŠKA U TIJEKU 2021. GODINE

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

I ovoga puta, zbog nedostatka prostora nismo u mogućnosti u 36. broju „Suze dolinske“ donijeti Katolički kalendar za 2021. godinu, ali umjesto njega nalazi se Kalendar događanja tj. raspored svetih Misa u tijeku 2021. godine u župama Dolina i Bosanska Gradiška.

*Svake nedjelje sv. Mise se služe u župnoj crkvi Dolina u 9,00 sati, a u Bos. Gradiški u 10,30 sati. *25. travnja sv. Misa na groblju „Gradina u Donjoj Dolini u 13,00 sati u povodu sv. Marka i blagoslov polja; *23. svibnja /blagdan Duhova/ sv. Misa u povodu Duhova u kapelici u Mačkovcu u 13,00 sati - Patron (zaštitnik mjesta); *30. svibnja, blagdan Presvetog Trojstva, sv. Misa u 10,30 sati i blagoslov polja u Brestovčini; *13. svibnja blagdan Spasovo, sv. Misa u 11,00 sati i blagoslov polja u Čatrnji; 25. srpnja /nedjelja/ sv. Misa u kapelici u Novom Selu u povodu sv. Ane u 13,00 sati - Patron (zaštitnik mjesta); *26. srpnja /blagdan sv. Ane/ sv. Misa u 10,30 sati na groblju u Brestovčini - Patron (zaštitnik mjesta); *16. srpnja /petak/ blagdan Gospe Karmelske, sv. u 13,00 sati sv.

Misa u Cerovljanima - Patron (zaštitnik mjesta); *15. kolovoza - blagdan Velike Gospe, (Nedjelja) sv. Misa u Dolini u 11,00 sati - Patron (zaštitnik župe); *16. kolovoza /blagdan sv. Roka/ sv. Misa u Bosanskoj Gradišci u 10,30 sati - Patron (zaštitnik župe); *29. kolovoza /nedjelja/, blagdan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja.

Sv. Misa na groblju „Gradina u Donjoj Dolini u 13,00 sati u povodu sv.

Ive - Patron (zaštitnik mjesta); *8. rujna, /srijeda/ blagdan Male Gospe, sv. Misa u 11,00 sati u Čatrnji - Patron (zaštitnik mjesta); 4

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

*2. listopada /subota/ sv. Misa u 11,00 sati na groblju Batar/ Bukvik u povodu sv. Male Terezije od Djeteta Isusa - Patron (zaštitnik mjesta); *31. listopada /nedjelja/ sv. Misa na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini u 13,00 sati u povodu Svih Svetih i Dušnog dana i blagoslov grobova; *1. studenog /ponedjeljak/, blagdan Svih Svetih. Sv. Misa na groblju u Brestovčini u 10,30 sati i blagoslov grobova; *2. studenog /utorak/, spomendan Dušnog dana. Sv. Misa u 11,00 sati na groblju u Čatrnji i blagoslov grobova; *17. studenog /srijeda/, obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višaticki. Sv. Misa u Bosanskoj Gradišci u 17,00 sati; *25. prosinca /subota/ Božić u Dolini, sv. Misa u 9,00 sati; *25. prosinca Božić u Bosanskoj Gradišci, sv. Misa u 10,30 sati; sati.

*31. prosinca /petak/ u Bos. Gradišci sv. Misa zahvalnica u 17,00

5

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

RIJEČ UREDNIKA

Dragi Dolinci, poštovani čitatelji!

Iza nas je jedna godina koja će se dugo pamtiti, naročito po obilježavanju stote obljetnice župe Dolina. Bilo je skromno zbog Covida-19, ali svečano.

Skromno su obilježeni i zaštitnici sela dolinske župe: sv. Ana u Novom Selu i sv. Ivo (Mučeništvo Ivana Krstitelja) u Donjoj Dolini.

Mučni događaji su se zbivali na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini u svezi neki nepromišljenih radova, ali u konačnici – sve je dobro kada se dobro završi!

U ovom broju „Suze“ donosimo i druga zbivanja na području župe Dolina i Bosanska Gradiška kao i stalne rubrike, a izdvojit ću predstavljanje knjige „Žrtvoslov Bosanskogradiškog dekanata“ koju bi svaka dolinska kuća morala imati.

Početkom svibnja sam napisao nekoliko rečenica koje su postavljene na našu službenu internetsku stranicu www.suza-dolinska.com, u povodu stote obljetnice Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Dolina, pa kako ovi dokumenti, a ni misli nisu obuhvaćeni u napisanim tekstovima, cijenim za potrebu da to i ostane u ovoj rubrici.

Evo toga teksta u cijelosti: „Javljam Vam se u neobičnim okolnostima (zbog smrtonosne bolesti koronavirusa koja već mjesecima hara svijetom), u neobično vrijeme (jer se obično javljam o Božiću i Uskrsu) i zbog neobične, ali nesvakidašnje i drage vijesti, a to je STOTI ROÐENDAN NAŠE ŽUPE DOLINA. Na dan 3. svibnja 1920. godine Dekretom Biskupskog ordinarijata u Banja Banja Luka osnovana je župa Dolina.

Uz ovih nekoliko mojih riječi, kao urednika „Suze dolinske“, donosimo 6

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

i članak „UZ STOTI ROÐENDAN ŽUPE DOLINA“ koju je napisao msgr. dr. Anto Orlovac, banjolučki svećenik, autor brojnih povijesnih knjiga iz života Banjolučke biskupije i nekoliko slika, iako je to sve već objavljeno u zadnjem broju „Suze dolinske“. Na kraju svog članka msgr. dr. Orovac piše: „Tako župa Dolina proslavlja svoj stogodišnji jubilej u sumornom ozračju, ali kršćani se ne prepuštaju pesimizmu, nego žele živjeti i nositi Radosnu vijest u sebi i donositi je drugima.“ Vratimo se stotinu godina unazad.

Nakon mnogih molbi koje su Dolinci upućivale u Biskupski ordinarijat u Banja Luku, ova iz 1919. godine je konačno urodila plodom. Ona glasi:

„Presvijetlom gospodinu fra Jozi Gariću, biskupu!

Mi katolici Gornje i Donje Doline ponizno molimo iza tolikih molba da nam se dade dekret za osnutak nove župe za ova dva sela. Mi smo od crkve u Bosanskoj Gradišci udaljeni 17 klm. i to blatnjavim putevima i močvarama (te) danas ni stoti (vjernik) ne može svetkovati k misi. U nas je prošle godine množina svijeta umrla bez ispovijedi, množina ljudi nije mogla radi poplava obaviti niti godišnju ispovijed, a tako isto poteškoće s krštenjem. Župnik ne može u školi katehezirati, jer vladina nagrada nedostaje ni za deset puta da dođe, a kamoli svake nedjelje. Koliko stoji truda i muke jednog od nas, da svaki puta u godini s kolima odveze župski bir ili radi bolesnika. Prije se nije moglo našoj molbi udovoljiti jer se crkva gradila /a i od naše strane za istu po mogućnosti doprinijeli a sada molimo da se obzir prenese i na nas/. Danas to prestaje. Mi imamo 40 dunuma zemlje za župnika, imamo mjesto za crkvu. Načinit ćemo župni stan i ostalo samo neka se dekret izda da imamo nešto u šakama, da može crkveni odbor raditi za 200 kuća i 1000 duša. /Opetujemo ponizno potpisani, Vašu poniznu molbu u ime cijelog naroda, apelujemo našu molbu/.

Donja Dolina, dne 8. oktobra 1919. god.

U ime seljana:

Mato Petrović

Anto Knežević

Anto Kovačević

Mato Knežević, knez, Donja Dolina

Bogdan Kočić, knez, Gornja Dolina.“ 7

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Niti godinu dana od ovog povijesnog zapisa nije prošlo, dolinska sela će se odvojiti od svoje matične župe Bosanska Gradiška. Evo prijepisa tog dokumenta:

„NA VJEČNI SPOMEN POTOMCIMA“: „Dekretom preč. Biskupskog Ordinarijata u Banjaluki od 03. V. 1920. godine, broj 558 odcjepljuje se Gornja i Donja Dolina od svoje matice župe Bosanska Gradiška osniva se nova župa DOLINA kojoj se utjelovljuju spomenuta dva sela.

(Novo Selo je u to vrijeme još uvijek pripadalo Gornjoj Dolini.) Prvim župnikom Doline imenuje se Ivan Martinović, bivši župnik Bosanskog Grahova. Župnik Ivan Martinović dolazi i preuzmelje upravu spomenute župe 30. maja 1920. I toga dneva (nedjelja) odsluži prvu župnu misu na groblju Gradina. Pošto pako u novoosnovanoj župi ne nađe kuće ni crkve, to se rečeni župnik Ivan Martinović nastani kod trgovca Josipa Džajića u Donjoj Dolini, a župne mise služi na groblju Gradina u kapelici. Tu kod trgovca Džajića stanovaše novi župnik: jun, jul, august, septembar i do 12.oktobra 1920.; a hranio se u drugoj kući seoskoj u Donjoj Dolini – kroz te vrijeme. Početkom oktobra župnik Martinović sa crkvenim odborom kupiše u trgovca Dragutina Brkovića kuću u Gornjoj Dolini za 120.000 /stotinudvadeset hiljda kruna/. (Bila je to gostiona).

U tu kuću uprtlja novi župnik 12. oktobra 1920., a soba koja zapremaše svu istočnu kuću namjesti za kapelicu gdje /po dozvoli Ordinarijata poče misiti svakodnevono i obavljati službu Božju nediljama i drugim svečanim danima uz sudjelovanje pučanstva nove župe. Isplatu kuće tek 15. maja 1921. privede kraju uz silne muke patnje i prosjačenja po Slavoniji.

Tako se privede kraju teško djelo novoosnovane župe pod patronatom sv.

Antuna Padovanskog komu čast, hvala i slava uvieke! Amen.

Dolina, dne 30. oktobra 1921. godine Martinović Ivan, novi župnik.“ Kao što smo već navijestili, o Velikoj Gospi će se obilježiti ova velika obljetnica. Banjolučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica je najavio svoj dolazak. Pripreme za dostojno obilježavanje stotog rođendana su odavno krenule. Postavljena je ograda oko crkve, uklonjeni su ostaci stare crkve, postavljena korska ograda i podne pločice na koru, postavljena je spomen ploča dolinskim svećenicima-mučenicima, nabavljen Križni put – isti onakav kakav je bio i prije rata u dolinskoj crkvi, uređena sakristija, napravljena nova vrata na njoj i regal za misno ruho, nabavljen kip Čudotvorne Gospe, ali zbog već spomenute epidemije poslovi su zaustavljene.

8

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Pater Damir priprema monografiju o župi Dolina, obnavlja harmonij i još neki crkveni namještaj, pater Tomislav, bosanskogradiški župnik zauzeo se je da se crkva oliči – okreći, a zajedničkim snagama se je trebala postaviti kapija na groblju „Gradina“ i obnoviti kapelica u Novom Selu …

Nadam se kako ćemo započete poslove dovršiti ako ne ove, a onda iduće godine.

U nedjelju nakon sv. Marka se je na groblju „Gradina“ trebala služiti sv.

Misa i obaviti uobičajeni blagoslov polja, ali to nije moglo biti obavljeno jer su međumjesne ali i državne granice zatvorene. No, zauzimanjem p. Tomislava, trava na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini je pokošena što će uveliko olakšati naredna košenja.

Dragi Banjolučki biskupe Franjo i pomoćni biskupe Marko, dragi upravitelju župe Dolina i bosanskogradiški župniče p. Tomislave i dragi Dolinci ČESTITAM VAM STOTU OBLJETNICU ŽUPE DOLINA!“ Mir i svako dobro, čestit i veseo Božića a blagoslovljenu i sretnu Novu 2021. godinu, želi Vam

9

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

IZ STAROG KRAJA

Dragi Dolinci, prijatelji župe Dolina i čitatelji Suze dolinske!

Koronavirus - zarazna bolest, koja još uvijek harala svijetom je poremetila kako vjerski životi u župama tako i onaj ljudski. Uvedena su mjere s kojima su se ograničavali odlasci u mnoge ustanove pa i u crkve. U takvom ozračju prošlo je korizmeno kao i uskrsno vrijeme, ali sv. Mise , u župi Bosanska Gradiška nisu se dokidale, kako blagdanima tako i radnim danima.

Kada su mjere popustile, vratili smo se normalnom životu pa se je počelo sa služenjem sv. Misa i blagoslovu polja u Mačkovcu, Čatrnji, Brestovčini, Cerovljanima, Novom Selu, a u Dolini su se nedjeljom počele služiti redovite sv. Mise.

Najveći događaj u tijeku ove godine je proslava 100 godina osnutka župe Uznesenja Bl. Dj. Marije u Dolini, koja je osnovana 3. svibnja 1920. godine za vrijeme biskupa Joze Garića. U povodu tog jubileja, pristupilo se renoviranju župne crkve počevši od saniranja krova, elektroinstalacijskih do molerskih radova, koji su trajali mjesec dana i dovršeni u planiranom roku.

Ovdje bih posebno istakao Luku Petrovića i zahvalio mu se, u ime svoje i ime svih župljana Doline, jer je donirao sav molerski materijal, o čemu ima u ovom broju „Suze“ zapis.

Uoči same svetkovine Velike Gospe imali smo uočnicu koja se je sastojala od molenja krunice, sv. Mise i pobožnosti Presvetom Oltarskom Sakramentu. Uočnicu je predmolio banjolučki biskup Franjo. Bilo je 15 vjernika iz župe, a nekoliko ih je došlo i iz Hrvatske.

Na samu svetkovinu je biskup također predmolio misno slavlje i propovijedao u koncelebraciji 6 svećenika. Ispred Pravoslovne crkve je bio o.

Mirko Milisavić s bogoslovom iz Bos. Gradiške, a bili su i predstavnici grada Gradiška te predstavnik konzulata Republike Hrvatske u Banja Luci. Na žalost, proslavi nije nazočilo ni približno Dolina kako zna biti.

Tim povodom je tiskan promidžbeni listić pod nazivom „Sto godina župe Dolina“, koji je priredio msgr. dr. Anto Orlovac, kome se zahvaljujemo. Milorad Oršulić – Mican je priredio izložbu i dodijeljene su zahvalnice 10

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

ZA NESEBIČAN TRUD I VELIKI DOPRINOS U DUHOVNOM ŽIVOTU OVE ŽUPE (biskupu Franji i njegovim suradnicima, bivšim župnicima i upraviteljima župe Dolina, svećenicima rodom iz župe Dolina, ZA TRUD I DOPRINOS U ŽIVOTU ŽUPE u vrijeme prije rata u BiH i poslije njega i ZA MATERIJALNI DOPRINOS U OBNOVI ŽUPNE CRKVE osobama koje su novčano pomogle uređenju crkve. Popis svih dobitnika se nalazi u ovom broju „Suze“.

Na kraju sv. Mise, svi nazočni su se okupili ispod šatora gdje je župnik s vjernicima priredio ručak.

Sutradan je svečano obilježen patron župe u Bos. Gradišci - Sv. Rok. Pripremali smo se trodnevnicom, a na sam blagdan je sv. Misu služio i propovijedao biskup Franjo. Svi koji su bili prisutni su pozvani na ručak njih oko stotinjak, zbog već spomenute pandemije.

Na groblju su asfaltirane nove staze i ograda postavljena, a pristupilo se pravljenju parkirališta. Zahvaljujem se svim darovateljima ovih akcija a posebno pokretaču Iliji Gogić i Adamu Kneževiću za darovanu ulaznu kapiju.

I ove godine 3. listopada proslavili smo sv. Malu Tereziju na groblju u Bukviku i Batru, gdje se je okupilo 40-tak tak vjernika, štovatelja sv. Male Terezije.

U povodu blagdana Svih Sveti i Dušnog dana na svim grobljima u župama su služene sv. Mise i izmoljena opijela za sve vjerne mrtve na grobljima i pojedinim grobovima.

Na dan 17. studenog je obilježena 16. obljetnica mučeničke smrti msgr.

Kazimira Višaticki, a sv. Misu zadušnicu je predmolio banjolučki biskup Franjo.

U tri Osnovne škole održava se katolički vjeronauk s 15 vjeroučenika, a redovito se održava i crkveni vjeronauk pripreme za sakramente Prvu pričest i Krizmu.

Tijekom cijele godine je aktivna patronažna služba koja posjećuje stare i nemoćne u obje župe, a sačinjavaju je jedna doktorica i medicinska sestra.

Ove godine u Dolini je blagoslovljeno 12 obitelji sa 21 osoba, krštenja i vjenčanja na žalost nije bilo, a na Dolinskom groblju su pokopane 2 osobe.

U župi Bosanska Gradiška je blagoslovljeno 112 obitelji sa 289 osoba, a od toga je 190 katolika. Obavljeno je 1 krštenje, 9 sahrana, a vjenčanja nije bilo.

I dalje ostaje plaćanje obveze od 20 KM ili više, za održavanje groblja i crkvenog dvorišta u Dolini, a svoje priloge možete uplatiti na bankovni račun župe, osobno predati župniku ili Micanu.

11

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Župa Bos. Gradiška ima svoj fecefook, E-adresu svrokgradiska@gmail. com. Župnikov broj mobitela je 0038765629400 a telefona 0038751815884.

Pišite i zovite.

Na kraju smo crkvene godine. Ulazimo u vrijeme Došašća. Neka nam svima bude blagoslovljeno i plodonosno. Čestitam Vam Božić a sretnu i blagoslovljenu Novu 2021. godinu želi

Vaš župnik p. Tomislav Topić

12

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

ZAVRŠNE PRIPREME ZA OBILJEŽAVANJE STOTE OBLJETNICE ŽUPA DOLINA Kako se bliži STOTI RO\ENDAN župe Dolina to su i građevinski radovi na uređenju interijera crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini kod Bosanske Gradiške intenzivniji.

Sama je crkva u tijeku rata devastirana, ali su je vjernici svojim dragovoljnim prilogom obnovili kao što je: izrada trojih ulazni vrata u crkvu, koja su skinuta i odnesena (ukradena) kao i dvoja na ulazu u sakristiju, priključena je električna energija koja je u tijeku rata isključena, a zvono koje je elektrificirano također je ukradeno. S prozora su skinuti obrlihti koje je trebalo nove napraviti. Postavljena je drvena ograda na koru, izrađena u stilu dolskih ornamenata na kućama i postavljene nove pločice. Nabavljene su slike Križnog puta i zahvaljujući p. Damiru Šokiću napravljeni okviri kakvi su bili prije rata. Njemu dugujemo zahvalu i za nabavljene kipove Gospe žalosne i sv. Ante, namještaja u sakristiji i drugoga. Postavljena je oko crkve, sa dvije strane ograda i uklonjeni ostatci stare crkve sa zvonikom…

Sada se je pristupilo njenom unutarnjem uređenju.

Prije svega je provjerena elektroinstalacija i obnovljena na onim mjestima gdje je bila tijekom rata oštećena, a potom postavljena rasvjetna tijela kako u crkvi, tako i ispred crkve.

Sad su na red došli molerski radovi. Luka Petrović, koji živi u Ravensburgu ispunio je svoje obećanje zadano prije više od tri godine i donirao sav molerski materijal koji je potrebit za uređenje crkve ( glet masu, lajsne s mrežicama, koncentrat za podlogu boje, razne trake, šmirg-papir i filceve, lazurit za bojanje, osvježenje, drvenog stropa, plavu, žutu i bijelu boju… i sve ostalo što je nužno za uspješno obavljanje tih poslova). Žuta i bijela boja je Vatikana – papina, a plava je marijanska boja, jer je crkva posvećena Majci Mariji.

13

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Nabavljen je i Tabernakul (željezno kućište u kome se čuva Presveto), jer je onaj prijeratni devastiran i odnesen, misleći valjda da je od zlata.

Zbog radova u crkvi neće se do završetka radova, a to znači do Velike Gospe, služiti sv. Mise.

Bosanskogradiški župnik, p. Tomislav Topić i upravitelj župe Dolina je nešto novaca, za ovaj posao, pribavio, ali kako se radi o projektima čiji predračuni iznose oko 7.500 eura, primoran je obratiti se dobrim ljudima, uspješnim tvrtkama i pojedinim državnim institucijama za novčanu pomoć.

Zamolbe za donaciju su odaslane poštom i putom društvenih mreža poput facebook-a i drugih.

I ovo je prilika da se čitatelji „Suze dolinske“ i prijatelji Doline zamole da svoj dragovoljni prilog, u okviru mogućnosti uplatite na broj računa: Župa sv. Roka, ulica Miloša Obilića 18, (Bosanska) Gradiška, Raiffeisen banka, IBAN CODE: BA391610450053040025, na čemu Vam se najiskrenije unaprijed zahvaljujemo.

Vjerojatno će se neki pitati: Zašto ulagati u nešto kada u našoj Dolini nema većeg broja katoličkih vjernika?

Istina je da nema vjernika, ali to je naš jedan jedini rodni kraj i drugoga nemamo, pa kada bar jednom u godini dana tamo odemo, prilika je da obnovimo uspomene na lijepe dane provedene tu i da odamo dužnu počast našim dragim i milim na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini. Minuli rat je poharao mnoge katoličke krajeve diljem Bosne i Hercegovine, ali su u dosta njih obnovljene crkve i kapelice iako nema povratnika, čak što više uopće nitko ne živi.

No, naša župa Dolina živi osim kroz malobrojne vjernike koji su tamo ostali, kroz upravitelje župe Dolina – duhovnim pastirima, na kojima smo im neopisivo zahvalni ali i kroz godišnjak župe Dolina „Suzu dolinsku“ jedinstvenu publikaciju koja u izgnanstvu neprestano izlazi već 24 godine, i na taj način okuplja Dolince.

14

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Dragi Dolinci i poštovani čitatelji Suze dolinske, ovim putom Vas pozivamo da nazočite proslavi stote obljetnice župe koja će se održati na Veliku Gospu, 15. kolovoza 2020. godine. Tada će biti pročitana imena donatora za obnovu crkve i zaslužnima osobama uručene ZAHVALNICE. Tog dana će svečanu sv. Misu predslaviti msgr. dr. Franjo Komarica – banjolučki biskup u koncelebraciji sa svećenicima rodom iz ove župe i brojnim svećenicima banjolučke biskupije s početkom u 11 sati.

Svi ste pozvani!

Tekst i slike: Milorad Oršulić - Mican

15

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

BANJOLUČKA BISKUPIJA Ž U P A UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE DOLINA U POVODU OBILJEŽAVANJA STOTE OBLJETNICE POSTOJANJA ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE DOLINA S OSOBNIM ZADOVOLJSTOM VAS

P O Z I V A NA SVEČANOST OBILJEŽAVANJA STOTE OBLJETNICE POSTOJANJA ŽUPE DOLINA SVEČANOST ĆE SE ODRŽATI U GORNJOJ DOLINI NA BLAGDAN UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE VELIKU GOSPU, 15. KOLOVOZA 2020. GODINE SVETOM MISOM KOJU ĆE PREDVODITI MSGR. DR. FRANJO KOMARICA, BANJOLUČKI BISKUP, S POČETKOM U 11,00 SATI U KONCELEBRACIJI SA SVEĆENICIMA RODOM IZ ŽUPE DOLINA I BANJALUČKE BISKUPIJE. NAKON MISNOG SLAVLJA OČEKUJEMO VAS KAO DRAGE GOSTE ZA BLAGDANSKIM STOLOM. SVI STE POZVANI! UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA

p. Tomislav Topić, OCSO 16

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

ŽUPA DOLINA POKRAJ BOS. GRADIŠKE PROSLAVILA STOTU OBLJETNICU POSTOJANJA Koncelebrirano Misno slavlje uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije – Veliku Gospu, kao i na samu svetkovinu predvodio je biskup Franjo Komarica u koncelebraciji s brojnim svećenicima. Župa Dolina kod Bos. Gradiške proslavila je svoju 100. obljetnicu postojanja i svoj patron Uznesenje Blažene Djevice Marije – Veliku Gospu, liturgijskim slavljima uoči i na samu svetkovinu 15. kolovoza 2020. godine.

Podsjetimo se kako je Dekretom Biskupskog ordinarijata u Banja Banja Luka na dan 3. svibnja 1920. godine osnovana je župa Dolina, ali je odlučeno da se obljetnica obilježi na blagdan Velike Gospe koja j zaštitnica te župe.

UOČNICA PROSLAVE VELIKE GOSPE U ŽUPI DOLINA Svečanost obilježavanja stote obljetnice postojanja župe Dolina počela je u petak, uoči svetkovine, molitvom Slavnog otajstva sv. krunice koju je predmolio biskup Franjo.

Svečanost je nastavljena koncelebriranim Misnim slavljem,koje je predslavio biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, a suslavitelji su bili upravitelj župe Doline i bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić. Na Misi je sudjelovalo 20 – tak župljana iz te i bosanskogradiške župe i oni koji su došli iz Hrvatske.

Misa je nastavljena prigodnom pobožnošću Presvetom Oltarskom sakramentu, koju je također predvodio biskup Komarica. I njegova homilija i tekstovi kod klanjanja pred

BROJ GODINA JE PISAO I ISPRED OLTARA

… I NA ULAZU U CRKVU

17

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Presvetim Oltarskim sakramentom bili su prožeti mislima o odgovornom i plodnom životu onih koje Bog pozove na posebne zadaće u ljudskom rodu i Crkvi. Biskup Komarica je uzeo Gospin život kao uzorak svakog uspjelog života svećenika u Kristovoj Crkvi, posebno se osvrnuvši za djelovanje i žrtve župnika, župnih upravitelja i drugih svećenika koji su se brinuli za župljane tijekom proteklih stotinu godina. Molilo se za sve pokojne župnike, župljane i dobročinitelje.

Večeras se nakon punih 25 godina Isus vratio „u svoju kuću“. Naime sve do ovogodišnje obnove župne crkve, nisu bili stvoreni uvjeti da u Svetohranilištu, koje je u tijeku rata devastirano, a neki njegovi dijelovi ukradeni, bude Presveto. Mnogim vjernicima su u tome trenutku suze orosile oči.

Uočnica je završila blagoslovom s Presvetim.

PROSLAVA VELIKE GOSPE, PATRONA ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE – VELIKE GOSPE. Svečano Misno slavlje na samu svetkovinu predslavio je također biskup Komarica. Zajedno s njime u koncelebraciji su bili: p. Tomislav Topić, upravitelj župe, i župnik u Gradišci, p. Ivan Marija Tomić, domaći sin, župnik župe Kraljice svete Krunice u Zagrebu, preč. Žarko Vladislav Ošap, župnik i dekan banjolučki, poratni upravitelj župe Dolina vlč. Marko Stojčić, župnik u Šimićima, upravitelj župe Mahovljani i ravantelj KŠC u Banjoj Luci, također bivši upravitelj župe Dolina, vlč.

Anđelo Bartulica, župnik u Novoj Topoli i vlč. Predrag Ivandić, biskupov tajnik.

SV. MISU UOČNICU JE PREDMOLIO BISKUP FRANJO U KONCELEBRACIJI S P. TOMISLAVOM I VLČ. PREDRAGOM

CRKVA JE SPREMNA ZA PROSLAVU 100-TOG ROĐENDANA

Na Misnom slavlju je bio umirovljeni gradiški pravoslavni paroh i arhijerejski namjesnik o. Mirko Milisavić, jedan pravoslavni bogoslov i predstavnici općine Bosanska Gradiška: Davor Glišić – načelnik odjeljenja za društvene djelatnosti, Danijela Malinović – 18

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

referent u odjeljenju za društvene djelatnosti, i Slavko Mekinjić – referent za vjerska pitanja u odjeljenju za društvene djelatnosti te predsjednica i njena zamjenica Hrvatskog pjevačkog društva „Posavac“ Bos. Gradiška Ljiljana Došen i Petra Miklavčić.

PO ZAVRŠETKU MISNOG SLAVLJA IZLOŽENO JE PRESVETO

KLANJAM TI SE SMJERNO . . .

Uz domaće župljane, na Svetu misu u svoj rodni kraj, došli su župljani koji žive izvan župe i Bosne i Hercegovine – u Hrvatskoj i Austriji. Bilo je župljana i iz susjednih župa Bosanske Gradiške te Nove Topole, odakle su došle i dvije redovnice Družbe klanjateljica Krvi Kristove.

Aktualna pandemija koronavirusa spriječila je mnoge koji su kanili doći, te je bilo sveukupno oko stotinu nazočnih.

Upravitelj župe o. Topić je na početku Misnog slavlja izrazio dobrodošlicu svima. Ukratko je naveo i povod ovogodišnje duple svečanosti.

PRIJE POČETKA SVEČANE SVETE MISE, BISKUP FRANJO JE RAZGOVARAO S VJERNICIMA

ZBOG KORONA VIRUSA, IZOSTAO JE VELIK BROJ DOLINCA

Biskup Komarica se na početku Mise nadovezao na riječi upravitelja župe i pozvao sve na pobožno, zahvalno slavljenje ovog „jedinstvenog događaja“ u njihovoj župi.

19

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Svi su nazočni složno pjevali i molili.

U prigodnoj propovijedi, biskup Komarica se najprije osvrnuo na dugu i burnu povijest Katoličke Crkve u tom kraju. Zatim je govorio o nastanku

PRAVOSLAVNI SVEĆENIK O. MIRKO I BOGOSLOV, MOLILI SU ZAJEDNO S VJERNICIMA

KAO NEKAD U DOBRA STARA VREMENA

župe o broju župljana tijekom zadnjeg stoljeća, o duhovnim pastirima koji su djelovali u župi, te o njezinoj najnovijoj izuzetno dramatičnoj sudbini tijekom zadnjeg rata i poraća, kad je župna zajednica od nekadašnje skoro dvije tisuće vjernika svedena na manje od dvadeset stalno nazočnih u župi.

Između ostalog je kazao: „… Svečano obilježavanje stote obljetnice Vaše župe, vašeg župnog zajedništva – jeste jedan vidljivi znak vaše žive vjere, vaše vitalnosti, vaše nade s obzirom na budućnost – ne samo vas osobno i vaših obitelji – tamo gdje se sada momentalno nalazi većina od vas ovdašnjih prognanih župljana – nego i za budućnost ovdašnjih župljana, sadašnjih i budućih. U ovoj osobitoj, povijesnoj situaciji, u kojoj se nalazite vi, i mnogi drugi, koji imaju na području ove župe svoje duboke korijene, - gdje su rođeni vaši roditelji i vaši preci, svi ste vi pozvani kao Kristovi vjernici i suradnici da budete vjerodostojni, istiniti, pozitivni, konstruktivni! …“ Podsjetio je i na samo Bogu znane brojna slavlja Misâ, sakramenatâ, pobožnosti te molitve i žrtve župljana i njihovih svećenika tijekom proteklog stoljeća. Sve je to izuzetno bogata i dragocjena baština koju i sadašnja generacija župljana, gdje god oni bili ne bi smjela zaboraviti a još manje prezreti.

Podsjetio je sve župljane na njihovu obavezu da ne zaborave svoju prošlost, svoje korijene, svoju očevinu i baštinu kao i svoju obavezu glede budućnosti Crkve u njihovoj župi.

U drugom djelu svoje propovijedi biskup Komarica je protumačio jedinstvenu ulogu Presvete Djevice Bogorodice Marije u povijesti spasenja ljudskog roda, te njezin slavni svršetak u Nebu.

Naglasio je kako je važno da se mi kao Kristovi učenici preporučimo u Marijin zagovor, budući da ju Crkva od davnina štuje kao svoju Odvjetnicu, 20

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Zagovornicu, Tješiteljicu i Pomoćnicu, te da joj se utječemo u svim neprilikama života.

Svoju propovijed biskup Komarica je završio posebnom molitvom Mariji na Nebo uznesenoj te pjesmom u čast Gospi koju su svi otpjevali.

Na koncu Misnog slavlja, upravitelj župe p. Tomislav zahvalio je biskupu Komarici, svećenicima i svim ostalim vjernicima na dolasku i sudjelovanju u jubilarnom slavlju župe. Ukratko je izvijestio o uspješno izvedenim radovima na obnovi krova i cijelog interijera crkve. Naveo je imena dobročinitelja – uglavnom župljana te župe te imena izvođača radova.

Na kraju Mise svi su otpjevali pjesmu zahvalnicu Tebe Boga hvalimo.

Nakon Mise uslijedio je zajednički objed – agape u dvorištu crkve koju je pripremio upravitelj župe Dolina i župnik župe Bos. Gradiška p. Tomislav, nakon kojeg se i zapjevalo.

UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA P. TOMISLAV NA POČETKU MISNOG SLAVLJA, POZDRAVIO JE SVE NAZOČNE.

POGLED NA OBNOVLJENU CRKVU

Tom prigodom župnik Tomislav je podijelio zahvalnice svim župnicima koji su djelovali u toj župi, župljanima koji su doprinosili razvitku župe, materijalno i duhovno, te još nekim dobročiniteljima. /Popis dobitnika Zahvalnica je sastavni dio ovoga članka/.

U prigodi obilježavanja stogodišnjice Jubileja župe Dolina izdan je i prigodni letak, kojega je priredio mons. dr. Anto Orlovac te prigodna izložba fotografija o župnim crkvama, svećenicima – dušobrižnicima župe, duhovnim zvanjima iz župe te dio naslovnicama knjigâ koje govore o župi ili se u njima spominje Dolina i njena sela. Sve te knjige su predstavljene u publikaciji – godišnjaku „Suza dolinska“. Izložbu je priredio župljanin dolinske župe u izgnanstvu Milorad – Mican Oršulić.

Za Laudato TV biskup Franjo, upravitelj župe p. Tomislav, župljanka ove župe Davorka Uzelac i Milorad Oršulić – Mican su dali izjave. Evo što je rekao Mican: 21

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

"Jedan sam od 1.400 vjernika župe Dolina koji je među prvima, 1992. godine, u jeku rata u BiH, morao napustiti svoj rodni dom, preplivavši rijeku Savu, kao i mnogi drugi, da bismo sačuvali gole živote. Župa Dolina je doživjela Treću uru Velikog petka na Malu Gospu 1995. godine, kada je preč.

Kazimir Višaticki, dolinski župnik, sa „ostatkom ostataka“ vjernika župe, pod prijetnjom smrti, mora napustiti Dolinu. On će 2004. godine biti ubijen u župnom uredu Bosanska Gradiška.

Osim njega, za vrijeme rata u BiH, ubijena su još dva bivša dolinska župnika: vlč. Ratko Grgić za koga se ni dan-danas ne zna gdje se nalazi njegovo mrtvo tijelo i vlč. Marko Šalić, koji podlegao batinama u dobojskom logoru. Ako toj brojci dodamo još dvojicu bivših dolinskih župnika koji su ubijeni u II. sv. ratu fra Ignacije Ognjen Idžotić i msgr. dr. Nikola Bilogrivić, onda je župa Dolina, u svojoj CRKVOM SE ORILA PJESMA ZAHVALE – TEBE BOGA HVALIMO .. . stogodišnjici, okrunjena s vijencem pet mučenika Kristove vjere.

Danas u Dolini živi deset obitelji sa 14 vjernika, a kao što sam rekao, bilo ih je 1.400. Riječ je o starijim i nemoćnim osobama, koje su ostale da svoj ostatak života, uza sve poteškoće, provedu u rodnoj Dolini. Glede povratka, o njemu se ne može više govoriti. Vjekovna ognjišta su prije više od 25 godina ugašena, a kada su bile kakve-takve mogućnosti, međunarodni i državni čimbenici su zatajili.

BLAGOSLOV I ZAHVALA PRIJE POČETKA BLAGOVANJA

NAKON MISNOG SLAVLJA UPRILIČEN JE DOMIJENAK ZA SVE NAZOČNE

Dolinci svoju rodnu grudu nisu zaboravili. Oni u svoju Dolinu, najčešće dolaze na groblje „Gradina“ u Donju Dolinu tijekom godine i za blagdan Svih Svetih, o sv. Marku i Mučeništvu sv. Ivana Krstitelja kada se slave sv.

22

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Mise na groblju, u Novo Selo o sv. Ani i svakako o Velikoj Gospi u župnu crkvu Dolina, kada iz svih europskih zemalja dolaze njezini sinovi i kćeri.

Nas Dolince posebno povezuje, i okuplja u zajedništvu, specifična publikacija, glasilo, koje je poslije preraslo u godišnjak župe Dolina a zove se „Suza dolinska“. Do sada je iz tiska izašlo 35 brojeva, a u pripremi je i 36. broj. Ja sam urednik te publikacije i autor monografije „Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti“ koja je iz tiska izišla u povodu osamdesete obljetnice župe Dolina, dakle jubilarne 2000. godine. Dolino majko, sretan ti stoti rođendan!“

DOBITNICI ZAHVALNICA POVODOM OBILJEŽAVANJA 100.

OBLJETNICE OSNUTKA ŽUPE DOLINA ZA NESEBIČAN TRUD I VELIKI DOPRINOS U DUHOVNOM ŽIVOTU OVE ŽUPE Msgr. dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup Msgr. dr. Anto Orlovac Msgr. dr. Karlo Višaticki Msgr. Drago Balvanović, misionar u Peruu

Bivši župnici i upravitelji župe Dolina Msgr. Kazimir Višaticki, posmrtno

ŽUPNIK JE ZASLUŽNIMA DODIJELIO ZAHVALNICE

BISKUP FRANJO SE ZAHVALIO U IME SVIH DOBITNIKA

23

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Vlč. Pero Čolić, posmrtno Vlč. Vladislav Žarko Ošap Vlč. Josip Jerković Vlč. Boris Ljevak Vlč. Marko Stojčić Svećenicima rodom iz župe Dolina Vlč. Milivoj Knežević, posmrtno P. Damir Šokić P. Ivan Marija Tomić

ZA TRUD I DOPRINOS U ŽIVOTU ŽUPE Mijo Ćorković – Mića, kum crkve, Nova Gradiška Josip Ćorković, Bos. Gradiška Borica Kalić r. Šokić, Slavonska Dolina Franjo Samardžić, novinar i publicist, Nova Gradiška Luka Čegrlj, Bos. Gradiška Ilija Jurišić, Dubovac Davorka Uzelac, Gornja Dolina Zdenka Budić, Gornja Dolina Blaženka Kapetanović, Donja Dolina Dragoljub Kerezović, Novo Selo Milorad Oršulić – Mican, Okučani Pavle Budić, Šumetlica Pavle Musić, Nova Gradiška Mato Knežević – Maća, Gorice Kristijan Vonić, Kutina 24

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Alojzije Cindrić – ByLoyzo, Rešetari Petra Miklavčić, Bos. Gradiška Miroslav Sušilo, Kutina Željko Marković , Bos. Gradiška OPĆINA GRADIŠKA HPD „POSAVAC“ Bos. Gradiška Ilija Gogić, Nova Gradiška Jozo Kalizan, Novska

U ZNAK SJEĆANJA NA JUBILEJ U DOLINSKOJ ĆE CRKVI OSTATI POSTAVLJENA IZLOŽBA

BISKUP FRANJO KOMARICA JE S VELIKOM POZORNOŠČU POGLEDAO IZLOŽBU

ZA MATERIJALNI DOPRINOS U OBNOVI ŽUPNE CRKVE Luka Petrović, Ravensburg Republičkom sekretarijatu za raseljena lica i migracije BiH d.i.a. Zdenko Dragičević Pava Ćustić r. Vonić, SAD Tvrtko Oršulić, Belgija Ivo /Florijana/ Oršulić, Nova Gorica Ivo Kovačević – Ćiro, Zagreb Anto Oršulić, Zenica 25

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Anđelko i Angelina Budić, Austrija Zdenko i Zdenka Vonić, Slav. Kobaš Davor i Mara Matković, Brodski Stupnik Restoran „Složna braća“ Novi Varoš Ilija i Manda Vidić Slavko Vidić, Gornja Dolina Nevenka Ilić - Ema Milenko Ćorković, Nova Gradiška Angelina Gubić, Visoka Greda Sanja Ćorković, Austrija Tanja Ćorković, Austrija Pavle i Slavica Ćorković, Okučani Mirko i Ankica Kalizan, Novska Berislav i Nedjeljka Vonić, Zagreb Adam Knežević, Šumetlica

NA TORTI JE PISALO 100. . . .

. . .A I NA BOCI

26

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

PROPOVIJED BISKUPA KOMARICE U ŽUPI DOLINA NA STOTU OBLJETNICU POSTOJANJA ŽUPE Svečano Euharistijsko slavlje u župi Dolina pokraj Bosanske Gradiške na svetkovinu nebeske zaštitnice Velike Gospe i stotu obljetnicu postojanja župe u subotu, 15. kolovoza 2020. predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica uz koncelebraciju upravitelja župe p. Tomislava Topića i drugih svećenika. Propovijed biskupa Komarice izrečenu tom prigodom prenosimo u cijelosti:

Stota obljetnica župe Dolina – Svetkovina Zaštitnika župe – Uznesenja BDM na Nebo 15. 8. 2020.

Dragi župniče, draga braćo svećenici, drage sestre redovnice, dragi župljani ove župe – Jubilarke cijenjeni prijatelji Boga i čovjeka, 1. Od svjetski poznatog umjetnika – kipara Ivana Meštrovića, potječu ove riječi – prikladne za naše današnje promišljanje o sadržaju ovog jedinstvenog dvostrukog slavlja: – velikog stogodišnjeg jubileja ove župe i najveće svetkovine najdičnijeg člana ljudskog roda – Presvete Djevice i Bogorodice Marije – svetkovine Njezina uznesenja na Nebo.

Evo tih riječi: „Naša zemlja sačuvala je uspomene naše, a Gospa naša lozu našu! Njima zahvaljujmo“!

S vama zajedno želim sada glasno razmišljati: – najprije o vama; – o ovom vašem rodnom kraju, o vašoj prošlosti, o vašim uspomenama i povijesti vaših korijena; o povijesti Kristove Crkve na području vaše župe i cijelog ovog pitomog i od Boga blagoslovljenog – a od Sotone često ugroženog kraja; – a zatim o jedinstvenoj veličini i ulozi posebne izabranice i suradnice Boga Stvoritelja i Ljubitelja cijelog ljudskog roda – Presvete i Bezgrešne Djevice i Bogorodice Marije, naše dragocjene i moćne nebeske Majke i Zagovornice!

2. Svečano obilježavanje STOTE obljetnice Vaše župe, vašeg župnog zajedništva – jeste jedan vidljivi znak vaše žive vjere, vaše vitalnosti, vaše 27

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

nade s obzirom na budućnost – ne samo vas osobno i vaših obitelji – tamo gdje se sada momentalno nalazi većina od vas, ovdašnjih prognanih župljana – nego i za budućnost ovdašnjih župljana, sadašnjih i budućih.

U ovoj osobitoj, povijesnoj situaciji, u kojoj se nalazite vi, i mnogi drugi, koji imaju na području ove župe svoje duboke korijene , – gdje su rođeni vaši roditelji i vaši preci, svi ste vi pozvani kao Kristovi vjernici i suradnici da budete vjerodostojni, istiniti, pozitivni, konstruktivni!

To podrazumijeva potrebu vašeg dodatnog angažmana, zalaganja – najprije: – oko vašeg pomirenja s vama samima, s vašim identitetom, s vašom prošlošću, s vašim uspomenama; s vašom očevinom i djedovinom ; s grobovima vaših predaka znanim – na drevnom groblju Gradina ili neznanim – na nekim drugim mjestima; – oko pomirenja našeg međuljudskog – kao župljana, rodbine i rođaka; pomirenja sa drugim susjedima u selima vaše župe i u cijelom ovom kraju.

Na to Vas poziva Vaš božanski Učitelj i Spasitelj Isus Krist i Njegovo sveto Evanđelje, koje su vam Kristovi svećenici, vaši duhovni pastiri naviještali, tijekom prošlih desetljeća, i moraju uvijek naviještati.

Taj Kristov poziv je poziv na istinsko izmirenje i život u iskrenom, pravom miru. Taj mir ne nudi nikakav mirovni sporazum, napravljen prema prohtjevu i raspoloženju nekih utjecajnih ljudi – ne rijetko iz nekih njihovih svakodnevnih i kratkotrajnih interesa; nego ga daje sam Krist, Spasitelj naš, Spasitelj svih ljudi, svih naroda i cijelog svijeta!

Zar nije On sam rekao: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se (stoga) ne uznemiruje i ne plaši vaše srce“! (Iv 14, 27).

3. Ovaj vaš veliki jubilej, ova vaša „okrugla“ godišnjica od jednog stoljeća vašeg župnog zajedništva, i sve ovo, što ste – osobito u zadnje vrijeme – lijepo i korisno poduzeli za vaše duhovno dobro i za ojačanje vaše kršćanske vjere i nade, – trebalo bi biti početak jednog novog životnog poleta i obnove vaših ovdašnjih zapuštenih domova, vaših ovdašnjih imanja, vaše očevine, vaše baštine.

Na to se treba gledati s optimizmom, sa razboritošću, sa smirenošću i s radošću.

I sama riječ „ Jubilej“ – govori o radosti; – o unutarnjoj, duševnoj i duhovnoj radosti, ali i o radosti koja se i na vanjski način očituje. Ta radost je opravdana. – I mi se danas radujemo i trebamo se radovati, jer znademo da smo – kao kršćani – osobiti Božji miljenici; što smo Kristovom žrtvom na križu spašeni ne od neke vremenite, kratkotrajne nesreće i tjelesne nevolje, nego od vječne propasti!

28

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Kao takvi, mi se radujemo i jedni drugima; radujemo se što smo međusobno povezani zagarantiranom nam, trajnom Božjom utješnom nazočnošću. A Bog je Gospodar i naših života i našeg zajedništva, i naših jubileja – osobnih i zajedničkih – i povijesti našeg naroda; povijesti svih naroda na zemlji, dakako i povijesti Kristove Crkve.

4. Svaki jubilej u povijesti Crkve, u povijesti jedne crkvene zajednice – biskupije, župe, redovničke zajednice , crkve – održaje se zahvaljujući svetoj Božjoj providnosti. To vrijedi i za ovaj naš Jubilej!

S tim osvjedočenjem mi sebi danas posvješćujemo, dozivamo u pamet, da smo dužni zahvaljivati Božjoj dobroti i milosrđu što smo doživjeli ovu radost.

Dužni smo također, na temelju znanja i mogućih novih saznanja o događajima iz prošlosti Crkve – one davnošnje i ove bliže tijekom prošlog stoljeća – razmisliti o svojoj odgovornosti za budućnost te iste Crkve na području ove župe idućih godina, desetljeća, odn. – idućeg stoljeća njezinog postojanja.

U dvadeset stoljeća dugoj povijesti Crkve – staro i novo, prošlo i buduće – vrlo često su međusobno bili povezani.

Ne treba to nikoga čuditi! Jer Isus Krist, kao jedinstveni, univerzalni Spasitelj svih ljudi, svih naroda i generacija, „isti je i jučer i danas i zauvijek“.

(Hebr 13,8). I njegove riječi, njegova Radosna Vijest – Evanđelje- namijenjeni su svim vremenima, svim ljudima, svim generacijama. Tako će ostati dok je svijeta i vijeka! Sam je Isus to ustvrdio, kad je rekao: „Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje doista neće proći“! (Mk 13,13).

Crkva Kristova ima posvuda neizostavnu zadaću propovijedati te Isusove riječi spasenja čovjeka, narodâ i cijelog ljudskog roda, bilo joj za to zgodno, pogodno ili nezgodno, nepogodno vrijeme (usp. 2Tim 4,2).

Imala ju je ona i tijekom svoje duge povijesti i u ovom kraju! Ima tu zadaću Crkva i danas!

Prisjetimo se – barem ukratko – Kristove otkupiteljske nazočnosti po njegovoj Crkvi i u ovom kraju – i na području ove današnje vaše župe – Jubilarke!

5. Svima vama, koji svoje korijene vučete iz ovog kraja, poznato je, da je Dolina bila – kao nijedno drugo mjesto i bližoj i daljoj okolini – naseljena još u prapovijesti – nekoliko tisuća godina prije Kista!

Tragove kršćanstva u ovim krajevima, tj. u današnjem Lijevča polju – nalazimo već iz ranih kršćanskih stoljeća, iz 5. i 6.-og st., još prije dolaska Hrvata u ove krajeve u 6. i 7. st.

29

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Osnivanjem zagrebačke biskupije koncem 11.-og stoljeća – 1093. god.

– i ovi krajevi – tadašnje Gornje Panonije, ulaze u njezin sastav i pod njezinu jurizdikciju i ostaju tijekom daljnih skoro 600 godina. Tijekom Srednjeg vijeka ovdje su zabilježene brojne crkve i župe te veći broj samostana raznih redova.

Osvajanjem ovih krajeva od strane Osmanlija, tijekom 16.stoljeća, dramatično se smanjuje broj katolika. Nestaju brojne ovdašnje župe i svi samostani. Ipak, ostaju katolici u ovom kraju. Oni crkveno pripadaju u 17.st.

(1675.) tadašnjoj župi Orubice. Osim Orubice tada su bile župe još i u Gradišci, Lišnji kod Prnjavora i u Livaču. Župa Orubica nestaje poslije tzv. Bečkih ratova ( 1683 – 99) kao i veliki broj drugih – u bližoj i daljoj okolini: od Dubice na zapadu do Bijeljine na istoku.

Došlo je tada do krupnih promjena u sastavu ovdašnjeg stanovništva.

Ostalo je samo mali broj dotadašnjeg inače brojnog – etnički hrvatskog, a vjerski katoličkog – stanovništva. Turci su bili primorani na ovdašnje opustjele posjede i imanja naseliti novo stanovništvo. Povijesni izvori i građa govore o naseljavanju najprije pravoslavnih kolonista iz tadašnjeg Smederevskog sandžaka, a kasnije su stizali doseljenici iz drugih krajeva tadašnjeg prostranog turskog carstva.

Domaćeg, preostalog katoličkog stanovništva je bilo ovdje u Dolini, zatim u Mačkovcu, Kočićevu, Jurjevici i Livaču.

Crkveno su svi oni tada pripadali prostranoj župi Ivanjska.

Pod kraj turske vladavine, u drugoj polovini 19. st. imamo podatke o broju katoličkih obitelji i u broju članova u tim obiteljima – u Gornjoj i Donjoj Dolini te u Mačkovcu. Ta su sela tada pripadala župi Gradiška, koja je kao mjesna kapelanija odvojena od župe Ivanjska 1838., a od 1872. je samostalna župa.

Skoro pedeset godina kasnije 1920. – kako nam je poznato – odvajanjem od župe B. Gradiška, tadašnji banjolučki biskup Jozo Garić osniva župu Dolinu. Njoj pripadaju sela – redoslijedom po tamošnjem broju župljana; Donja i Gornja Dolina, Novo Selo, Orubica, Bardača i Proševica. Imala je tada 1500 župljana.

Godine 1935. je na području župe bilo 1712 župljana katolika a 1939. – 1993 katolika. Dvadeset godina kasnije – godine 1960. je bilo 1481! – To je i zbog gorke i dramatične činjenice da je blizu 300 župljana tijekom Drugog svjetskog rata i poraća izgubilo živote!

Ova je župa – kao svoju prvu župnu crkvu i župni stan imala preuređenu bivšu – gostionu.

30

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Imala je drveni zvonik. Tijekom kasnijih desetljeća, ona je dva put nadograđivana. Izgrađen je i zidani zvonik početkom 60 – tih godina prošlog stoljeća za vrijeme župnika vlč. Tvrtka Tadića.

Sadašnju crkvu sagradio je vaš župnik mons. Kazimir Višaticki, koji je svoj život mučenički završio kao župnik i dekan gradiški.

Osim ove dvojice spomenutih župnika još su dvanaestorica župnika do prije 25. god. upravljala ovom župom. I od tada, uslijed dramatičnog nasilnog iseljavanja župljana pastoralnu i svu drugu potrebnu brigu vode župnici iz susjedne župe Gradiška.

Ovo su bili nabrojani samo neki glavni povijesni podaci o dramatičnoj, burnoj ali za cijelo plodnoj nazočnosti Katoličke Crkve na prostoru ove vaše župe i ovog kraja!

6. Samo kod Boga, u knjizi vječnosti, upisani su oni bezbrojni duhovni plodovi koje su članovi Crkve – vaši preci i brojni drugi Kristovi vjernici, ubirali s ovdašnje blagoslovljene njive Gospodnje – surađujući svakodnevno s Kristom Spasiteljem – bilo u slavlju svetih misa, u slavlju drugih svetih sakramenata; u obavljanju brojnih pobožnosti, u izgovaranju tolikih molitava, u brojnim postovima i u podnošenju žrtava raznih vrsta.

Iz generacije u generaciju roditelji su ovdje svoju djecu koju im je podario Bog Stvoritelj odgajali da budu pravi ljudi i pravi kršćani. U tome su vam tijekom ovih stotinu godina pomagali i vaši župnici iz ove župe i iz prekosavske župe Mačkovac, a tijekom ovog poratnog vremena župnici iz susjedne župe u Gradišci. Vama je svima poznato da su čak četvorica od župnika ove župe tijekom zadnjeg rata i u poraću smrtno stradala. A svi su župnici i upravitelji župe dijelili s vama ovdašnjim župljanima dobro i zlo. Zajedno s vama su se oslanjali na Isusa Krista, najvećeg patnika i najvećeg mirotvorca i najuspješnijeg Pomoćnika u nevolji.

Vjera u Krista, kao neuništivog Dobrog Pastira njegove Crkve jačala je i krijepila vašu nadu, da i iza najcrnjih oblaka na obzorju vašeg života , sija blago i toplo Sunce Božjeg milosrđa i ljubavi; da i najveći vodostaj mutne vode povijesnih zbivanja i uništavanja splasne i život se ponovno može početi obnavljati. Život je jači od smrti, nada je sigurna pobjednica nad beznađem, Bog je jači od Sotone! On je Gospodar i vremena i vječnosti! Tako utemeljeno tvrdi i Kristova Crkva kroz sva dosadašnja burna, dramatična stoljeća svoje povijesti – u drugim krajevima naše zemlje i svijeta pa tako i u ovom kraju!

Tu činjenicu trebamo sebi dobro posvijestiti svi mi koji danas vjernički, kršćanski obilježavamo stogodišnji jubilej organiziranog crkvenog djelovanja ove župe.

31

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

7. Na to nas određeno potiče i radosno slavljenje današnje svetkovine Uznesenje Blažene Djevice Marije na Nebo!

Podsjetimo se sada na sadržaj ove – svima nama – tako drage Gospine svetkovine!

Kristova Crkva ne posjeduje ni u knjigama Svetog Pisma niti u svojoj dugostoljetnoj predaji – jedno izvješće o smrti Marijinoj. O tome ona ne zna nikakve pojedinosti. Ali, ona zna u svojoj vjeri da je Marija, kao Majka Spasitelja svijeta Isusa Krista, najsavršeniji plod njegova otkupiteljskog djela.

Zato Crkva također zna i tvrdi da zna kako je Marija morala postići dovršenje, potpuno ispunjenje svoga života kod samog Presvetog Trojstva – Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga!

Crkva je sebi mogla uzeti vremena i sva tolika duga stoljeća svoje povijesti, da bi razmatrala o završetku Gospinog zemaljskog života i njenom prelasku u vječnost, odnosno njenom uznesenju tijelom i dušom u Nebo, kako bi tek u prošlom stoljeću svoju vjeru u tu istinu o Marijinom uznesenju na Nebo i konačno svečano proglasila kao obaveznu za vjerovanje svakom svome članu. To je uradio nasljednik apostolskog prvaka sv. Petra, – sluga Božji papa Pio XI. 1. studenog 1950. godine proglasivši osvjedočenje – vjeru katolika tj. kao obavezujuću istinu katoličke vjere ovim riječima: „ Mi obznanjujemo, proglašujemo i određujemo kao od Boga objavljenu dogmu (istinu što se mora vjerovati) da Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života bila je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću“.

Katekizam Katoličke Crkve tvrdi: „ Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u uskrsnuću njezina Sina i anticipacija (tj. predosjećaj) uskrsnuća drugih kršćana: ( citirajući – zatim i riječi iz Bizantske (pravoslavne) liturgije na svetkovinu Usnuća Bogorodičina – Veliku Gospu): „U porodu si Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet.

Preselila si se k životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše“. (br. 966).

Drugi Vatikanski koncil je jasno istakao trajnu majčinsku i zagovorničku ulogu Majke Isusove ovim riječima: „Materinskom ljubavlju (Marija) se brine za braću svoga Sina (tj. nas) koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu (tj. u Nebo)“. Zato se Blažena Djevica Marija u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica“. (LG 62).

32

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Sažeto rečeno: Današnja svetkovina Marijina uznesenja na Nebo je drugi kraj jednog velikog spasonosnog Božjeg luka koji započinje s Bezgrješnim začećem Marijinim. Bog Stvoritelj je posebno – direktno zahvatio u njezin život – i prije njenog rođenja i nakon njene smrti, odnosno njezinog završetka života na zemlji.

8. Danas mi, zajedno sa svim drugim članovima Katoličke Crkve radosno slavimo svetkovinu Marijinog određenja za puninu vječnog blaženstva, za proslavljanje njene bezgrješne duše i njezinog djevičanskog tijela, njene savršene sličnosti s njenim uskrslim Gospodinom. Ova svetkovina stavlja pred oči Crkve i cijelog čovječanstva jednu sliku i jedan dokumenat, koji nas na vrlo utješni način poučavaju, da će i naša posljednja i najdublja čežnja biti ispunjena. Jer, buduća proslava i blaženstvo je sretna sudbina svih onih koje je Krist – po sakramentu svetog krštenja sjedinio sa sobom i učinio ih svojom braćom i sestrama.

Dakle, ono što se na Mariji ostvarilo – tj. da je ona ušla u puninu blaženog vječnog života, to isto i mi smijemo očekivati ako se tijekom našeg ovozemaljskog životnog putovanja – od naše kolijevke do našeg groba – budemo dokazali kao Isusova braća i sestre.

9. Dragi Kristovi vjernici, Božji miljenici i djeco Marijina, dragi štovatelji Isusove Majke i Majke Crkve, osobito dragi župljani ove župe, bilo da ste u njoj ili izvan nje.

Imajući pred svojim očima i u mome razmišljanju sve vas, u dosadašnjoj aktualnoj situaciji, a koji ste se danas rado okupili upravo na ovom mjestu, u središtu ove – ljudskom krivicom i teškim pred Bogom grijehom – opustošene župe, koja se više od polovine svoje povijesti nalazi pod posebnom zaštitom Blažene Djevice Marije na Nebo uznesene, tj. Velike Gospe, – a to je zaštita sta i neupitna i na ovoj i onoj drugoj strani rijeke Save uzbuđen sam kao i mnogi od vas zbog ovogodišnjeg Jubileja, kojeg obilježavate – nažalost kao i brojni drugi članovi naše biskupijske zajednice i ove napaćene zemlje, prognani fizički iz svoga rodnog mjesta: – što da Vam još rečem?

10. Često ste u mojim molitvama – i danas, kao što ste bili i svih proteklih 30 i više godina, od kako sam vaš biskup, zadužen pred Bogom i Crkvom iza ovu vašu župnu zajednicu – od onih godina kada smo s puno radosti i elana gradili ovu vašu krasnu župnu crkvu.

Vaše životno hodočašće tijekom protekla tri desetljeća – a i ranije – ne rijetko je praćeno suzama, raznim oblicima fizičke ili duševne boli, odricanja i tjeskobom.

Vjerujem da ste – poučavani od svojih roditelja i starijih te od svojih duhovnih učitelja i pastira, – često podizali svoj pogledi usmjeravali svoje srce 33

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

i svoje misli i riječi prema dragoj Gospi, kao svojoj nebeskoj majci, koje je i sama – prije vas hodila ovom zemaljskom suznom dolinom sličnim životnim putem siromaštva, neprijaznosti, protjerivanja i boli; čije je srce pod križem njezinog i Božjeg Sina bilo probodeno mačem boli; a koja je , sada vječnog sunca ogrnuta sjajem, kako joj mi, njena zahvalna i odana djeca pjevamo u dragoj nam pjesmi „Zdravo Djevo, svih milosti puna“.

Kroz tolika stoljeća naše povijesti, Marija se u životu naših predaka toliko puta pokazala kao dragocjena pomoćnica, tješiteljica i kao dragocjeno sidro nade, kada je prijetila opasnost da ta nada potone.

Podsjećam vas na riječi koje sam prije 25 godina u osobito dramatičnim danima naše novije povijesti, napisao i svima vama – današnjim župljanima ove župe – kao i svih drugih župa: „Pred nama je dragi blagdan Velike Gospe – Uznesenja Marijina. Presveta Djevica Marija je i našem narodu najvjernija Odvjetnica i najustrajnija zaštitnica. Njoj su se i naši preci utjecali u svim pogibeljima kroz dugu i burnu povijest. Nije se dogodilo da se naša dobra nebeska Majka i naša Odvjetnica – zagovornica ogluši na vapaje svoga puka i sigurno neće ni danas, kad vapijemo iz ove ratne nesreće njoj, Kraljici mira, – da nam taj mir isprosi kod svojega Sina, Spasitelja, našega Isusa Krista“. ( 4.8.1995.)

Ne želim se ni danas umoriti podsjećati vas sve kako ništa ne treba nadmašiti činjenicu ni svijest da smo svi mi djeca jedne te iste Majke, Marije koja je u Nebu; koja je kao vez jedinstva za članove Crkve, tog Kristovog Mističnog tijela – nova Eva, tj. nova „majka živih“, koja želi približiti sve ljude i sve narode istini i milosti njenog božanskog Sina.

11. Zato u ovom svečanom času, u najsvetijem činu, kojega – kao ljudi – smijemo obavljati, upućujem smjernu i usrdnu molitvu: – Marijo, Djevice bez grijeha začeta, majko Boga i ljudi: – Mi vjerujemo svim žarom naših srdaca, da si Ti s tijelom i dušom slavno uznesena na Nebo, gdje Ti korovi anđela i mnoštvo blaženih iskazuju počast kao svojoj kraljici; – Mi se ujedinjujemo s njima u veličanju Gospodina, koji je Tebe uzvisio nad sva stvorenja i slavimo Te s njima s ljubavlju i dubokim poštovanjem; – Mi znamo, da se Tvoj pogled, koji je nekoć s nježnom majčinskom ljubavi počivao na smjernom zemaljskom patničkom ljudskom obličju Tvoga sina Isusa, sada u Nebu raduje proslavljenom čovještvu Njega, koji je nestvorena Božja Mudrost, i da se u gledanju neizrecive krasote Presvetog Trojstva Tvoje srce ispunja blaženim ushićenjem; 34

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

– Mi bijedni – grješnici, čija tijela priječe uzlet našim dušama, vapimo Tebi: oplemeni naše osjećaje kako bismo naučili već ovdje na zemlji, u ovoj grješnoj suznoj dolini, usred zavođenja stvorenja, ljubiti Boga iznad svega!

– Mi se pouzdajemo, da Ti kao Majka puna milosrđa, gledaš na nas i vidiš naše potrebe, naše patnje, naše strahove našu poljuljanu nadu, naše borbe i naše slabosti; da se Ti veseliš zajedno s nama našim radostima i našim pobjedama; da Ti čuješ glas svoga Isusa, koji ti veli o svakome od nas, kao nekoć viseći na križu, o ljubljenom svome učeniku Ivanu: Evo, Tvoga djeteta, pobrini se za njega; – A mi, koji te zazivamo kao našu „milu majku nebesku“ hoćemo Te imati, kao nekoć apostol Ivan, za svoju voditeljicu i svoju potporu, kao Tješiteljicu, kao majku dobrog savjeta na našem zemaljskom putovanju prema sretnoj vječnosti u Nebu!

– Mi vjerujemo, da su tvoje milostive oči, koje su plakale nad zemljom nakvašenom krvlju Tvoga ljubljenog Sina Isusa, i danas uprte na ovaj naš grješni i nevoljni svijet, koji je pun laži, sebičnosti, nepravde, ratova, progona i ugnjetavanja pravednih i slabih; opasno bolestan uslijed djelovanja smrtonosnih „virusa“ nevjere i odbacivanja Kristovog Evanđelja i pogubnog građenja novovjeke „ babilonske kule“; – Mi se nadamo u nametnutoj nam magluštini i tami ove suzne zemaljske doline ( pa i ove župe Doline!) Tvome nebeskome svjetlu i Tvome blagom majčinskom milosrđu u raznovrsnim potrebama naših nemirnih srdaca, naših ugroženih obitelji, i poljuljanih brakova, u raznim iskušenjima naše mjesne i domovinske Crkve, naših narodâ i naših zemalja.

– O divna Djevice, nebeska kraljice, koja znadeš sve naše nevolje, mi vjerujemo da si ti u vječnoj krasoti obasjana suncem i ogrnuta plaštem punim zvijezda – za sve anđele i svece radost i milina – odmah nakon Krista, Tvoga proslavljenog Sina; – Mi, ovozemaljski hodočasnici, gledamo u čvrstoj vjeri prema Tebi, kao Majci Crkve i kao našem budućem cilju! Ti, koja si naša slast, naš život i ufanje naše, privuci nas k sebi sve, kao „Majka svih naroda“ te nam poslije svih naših zemaljskih progona i izbjeglištva, svih stradanja, razočaranja i patnji, pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje!

– O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!

– Čuj nas Majko, nado naša, Tebi vapimo mi svi…….

Primi mila majko…….! AMEN.

35

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

O GROBLJU „GRADINA“ U DONJOJ DOLINI

Dok su se na jednoj strani, u Gornjoj Dolini obavljale pripreme za obnovu crkve, malo dalje, u Donjoj Dolini započeli su opsežni radovi na uređenju groblju „Gradina“.

Vjernici, koji su u to vrijeme posjećivali grobove svojih pokojnika zamijetili su da su na groblju otpočeli neki neobični radovi o kojima im nitko nije mogao dati odgovarajuću informaciju o tome što se tu događa.

Panika je nastala tek kada se je doznalo da ni župnik ne zna što se događa na groblju.

Ubrzo je otkriveno, da je Karlo Vonić, rodom iz Gornje Dolini, koji je dosta vremena proveo na radu u Njemačkoj, samovoljno,dakle, bez župnikovog znanja započeo neke neobjašnjive radove na groblju.

Prvo je, početkom ove godine angažirao ljude, doseljenike u Dolinu koji su skidali humus, od prilike deset do petnaest cm, potom su na tu ogoljelu zemljanu površinu stavljali neku vrstu folije – najlona a po njemu sitni riječni šljunak. Krenuli su od one strane gdje je nekoć bila trgovina, sa zapadne strane. Govorio je kako je garancija pet godina da trava neće tu rasti.

To je tada izgledalo lijepo, dok trava nije počela rasti pored spomenika i tamo gdje je sastavljena folija. Sad se postavlja pitanje, kako sada i u buduće taj dio groblja održavati?

Kao što je rečeno, o svemu ovome župnika nitko ništa nije pitao. Kada su pritužbe pojedinih vjernika došle do Biskupskog ordinarijata u Banja Luku, došao je izaslanik i tada je zapovjeđeno je da se obustave svi radovi, ali se je izvođač oglušio pa su oni i dalje nastavljeni.

POGLED NA GROBLJE

NEKAD . . .

36

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Slijedeći nerazumni Karlov potez bijaše, početkom ožujka ove godine, sječa i čupanje čempresa uz stazu do kapelice pa onda dalje prema Savi i one ispred groblja. Tom prilikom su počupani i stupovi koji su držali, do sada, kakvu takvu kapiju s kojom se zatvarao ulaz u groblje.

No, to ne bijaše sve. Išao je, ne jedan korak, nego više koraka dalje, pa je „podigao“ - uklonio sve asfaltne staze po groblju, koje je teškom mukom 1990. godine, skupljajući novac od kuće do kuće, asfaltirao, tadašnji dolinski župnik vlč. Kazimir Višaticki. Ta velika količina asfaltne mase, koja je podignuta sredinom lipnja, je odvezena do rijeke Save, a jedan dio stoji na ulazu u groblje.

PRESJECANJE ČEMPRESA KOJIH VIŠE NEMA

KADA SU NEKAD BILI ČEMPRESI NA GROBLJU . . .

Ovo zadnje je obrazloženo riječima kako će za petnaest dana biti staze po groblju betonirane, a na ulazu u groblje, do Velike Gospe, postavljena nova kapija.

URADCI KARLA VONIĆA

. . .I SAD

Baš ni jedna od ovih „akcija“ nema opravdanja. Ako je već htio novčano pomoći, svom kraju, kako to objašnjava , mogao je na mnogo drugih načina učiniti, u dogovoru sa župnikom, nešto korisno i biti upamćen po dobrom.

Ovako? Nitko u Hrvatskoj, s kim sam se susreo ne odobrava ovo što je na groblju učinjeno. Čak što više, mnogi prijete tužbom zbog devastacije groblja.

37

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Uza sve to, po Hrvatskoj i nekim zemljama Europske unije kruže glasine, kako se ogromne novčana sredstva daju Micanu za održavanje groblja, a trava se ne kosi…

Ta „ogromna sredstava“ koja su, ove godine darovana, do danas iznose 675 kn, a njih su dali Petar – Pero Jurišić 50 eu, Mijo Ćorković i Mišo Barišić iz Nove Gradiške te Miroslav Ćorković iz Vrbja po 100 kn. U ostalom, svaki novčani iznos, pa i onaj najmanji se javno objavljuje na službenoj internetskoj stranici „Suze dolinske“, a potom i u tiskanom obliku.

-oOoUza sve to, život teče dalje.

UZ KOŠNJU TRAVE, TREBALO JE POKUPITI I IZGORJELE LAMPIONE

SUDIONICI NEDAVNE AKCIJE KOŠNJE TRAVE NA GROBLJU

Samo tjedan - dva, prije bahatog čupanja čempresa na groblju, 15. veljače su iz Ratkovice kod Pleternice došli Josip i Matej Oršulić i Mican iz Okučana koji su „obradili“ čemprese na groblju, a to znači da su ih presjekli na određenu visinu i potkresali, a na onima ispred groblja su odstranjene suhe grane…

SADA JE GROBLJE BEZ ASFALTNIH STAZA

ASFALT SE NALAZI NA ULAZU U GROBLJE

38

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Pred blagdan sv. Marka, upravitelj župe Dolina p. Tomislav Topić je angažirao osobu koja je pokosila travu na groblju, jer zbog pandemije nitko iz Hrvatske nije mogao doći, a zbog toga nije tu ni služena sv. Misa, niti je obavljen blagoslov polja.

U utorak, 14. srpnja su Mato Knežević – Maća i Mican otišli u Donju Dolinu i uz pomoć župnika p. Tomislava, pokosili travu na onom dijelu groblja koje nije obuhvaćeno samoinicijativnim aktivnostima.

Po završetku toga posla otišlo se u Novo Selo gdje se je oko kapelice pokosila trava, kako bi se u subotu 25. srpnja proslavio blagdan sv. Ane. Svakako da će se do Velike Gospe obaviti još jedno košenje trave kako bi se dostojno pripremilo za posjet groblju, onih Dolinaca koji će doći kao hodočasnici svojoj GOSPI DOLINSKOJ i sudjelovati na svečanom obilježavanju stote obljetnice župe Dolina.

DAROVATELJI ZA GROBLJE „GRADI“ U DONJOJ DOLINI U 2020. GODINI Svoj novčani prilog, za održavanje groblja, predali su Micanu, što se podrazumijeva pod košene trave i sitnih popravaka na grobljanskoj kapelici, u tijeku 2020. godine su dali: Petar Pero Jurišić 50 Eu, Mijo Ćorković 100 kn, Mišo Barišić 100 kn, Miroslav Ćorković 100 kn, Katica (Stipe) Musić, Nova Gradiška 200 kn, Milenko Ćorković, Nova Gradiška 100 kn, Ljuboslav Knežević, Nova Gradiška 120kn, Zvonko Oršulić, Ljupina 200 kn, Ljuban Matković, Kovačevac 100 kn, Zlatko i Janja Vonić, Nova Gradiška 200 kn, Anto Oršulić, Zenica 200 kn, Mara Kovačević, Kozinci 20 KM, Ilija Dakić, Šumetlica 200 kn i Angelina Gubić, Visoka Greda100 kn.

Imena nekih Dolinaca su već spomenuta u članku „O groblju Gradina u Donjoj Dolini“, ali ne smeta: bolje i dva puta, nego da se nečije ime ispusti.

Osim Micanu, novčane priloge su dali p. Tomislavu Topiću – upravitelju župe Dolina, koja se uglavnom koriste za održavanje crkvenog dvorišta u Gornjoj Dolini, a to su: Renata Matijašević 40KM, Josip Ćorković 50 KM, Angelina Stazić 50 eu, Ljiljana Borjanović i Kata Kesić 20 KM, Anto Šokić 20 KM, Zlatko Matković 20 KM, Janja Ćorković 200 Kn, Zvonko i Dobrila Kovačević 200 kn, Josip i Marija Kovačević 200 kn, Slavko Vidić 20 KM i Berislav Vonić 50 kn.

Svima od srca hvala, uz poruku: i u buduće se „nemojte umoriti od davanja“.

Tekst i fotografije: Milorad Oršulić –Mican

39

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

O PONOVNO ASFALTIRANJU GROBLJA, IZGRADNJA ULAZNE KAPIJA, ADAPTACIJA OGRADE DO PUTA I RADOVIMA NA PARKINGU ISPRED GROBLJA Pater Damir Šokić, kada je dobio slike na kojima je prikazano ponovo asfaltirano groblja „Gradina“ u Donjoj Dolini uskliknuo je: „Predobro!

Mislio sam da ovo nikada neću vidjeti. Bogu dragom hvala.“ Nije on sam bio takvog mišljenja, jer nakon onog samovoljnog skidanja asfalta sa staza po groblju, silnih obećanja da će biti uskoro betonirane, pokušaja betoniranja a potom razbijanje i uklanjanje tog dijela betona u duljini od desetak metara, teško je tko mogao povjerovati da će, uopće staze biti ponovo asfaltirane, a još manje u tako kratkom roku.

STAZA NAKON SKIDANJA ASFALTA, DIO BETONIRANE STAZE I NJENO RAZBIJANJE

Zahvaljujući Iliji Gogiću koji živi i radi u Innsbrucku i brojim donatorima našim Dolincima, Mačkovljanima i Novoselcima, koji žive diljem Austrije, Italije i joj nekih zemalja Europske unije, taj posao je u rekordnom roku priveden kraju.

Prisjetimo se kako je Karlo Vonić, sasjekao čemprese na groblju i započeo još neke radnje, potom odlučio bez znanja župnika ukloniti asfalt sa staza po cijelom groblju.

Obećao je kako će uskoro biti sve to betonirano, ali je vjernike, koji su došli naa groblje uoči Svih Svetih, dočekalo na ulaznoj stazi, prema kapelici, desetak metara „ni sebi ni svome“ razliven beton.

Mnogi nisu mogli tu lakrdiju gledati, na čelu s Ilijom, pa su ubrzali prikupljanje novčanih sredstava i sklapanje ugovora s firmom „Stojako40

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

vić“, vlasništvo Branislava Stojakovića iz Bos. Gradiške koja se uz asfaltiranje bavi i betonskom galanterijom, uređenjem dvorištima i rolo travom kao i raznim iskopima i prijevozom. Pripreme i asfaltiranje staza u površini od 217 m2 je koštalo 6076 KM. (217 m2 x 28 KM = 6076 KM ili 3.200 Eu).

PRIPREME ZA ASFALTIRANJE I EKIPA KOJA ĆE TAJ POSAO OBAVITI

No, prije pristupanju pripremama za asfaltiranje, valjalo je razbiti, nedavno izliveni beton i ukloniti ga, što je koštalo dodatnih 250 eura.

Djelatnici navedene firme su savjesno obavili posao, što je utvrđeno prilikom obilaska terena, a to su učinili p. Tomislav Topić – upravitelj župe Dolina i bosanskogradiški župnik i Mican.

Radnici su uklonili travu koja je u međuvremenu izrasla po stazama gdje je bio asfalt, i odvezli prljavi površinski kamen, a navezli drugi, mljevenim koji je potom povaljan.

P. TOMISLAV I BRANISLAV OBILAZE STAZE KOJE SE PRIPREMAJU ZA AFALTIRANJE

Svoj veliki doprinos ovoj aktivnosti su dali: Matković Drago i Renata 250 eu, Matijašević Renata, Ivona i Ronald 200 eu, Vonderschmidt Vela i Werner 50 eu, Servaty Klaudia i Jorg 50 eu, Matijašević Dejan i Barbara 100 eu, Valentić Tonka i Rade 100 eu, Lončar Dubravka 50 eu, Rasti41

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

gotac Kata 100 eu, Vučimilović Višnja 50 eu, Adžaka Magdalena 50 eu, Jurešić Ivanka i Stipo 50 eu, Ćorković Sanja 100 eu, Ćorković Tanja 100 eu, Klačar Svjetlana 150 eu, Tomić Anto i Rada 100 eu, Barišić Matija i Biljana 50 eu, Dobraj Beni i Suzana 50 eu, Tutić Silvano 100 eu, Gogić Ilija 100 eu, Šokić Željko i Marina 100 eu, Matijašević Fabijan i Ivanka 100 eu, Musić Željko 50 eu, Musić Ivo 50 eu, Ilić Mihaela 50 eu, Kockler Ruža 100 eu, Tutić Anto 50 eu, Jurišić Ivo i Ljubica Anka 50 eu, Treiber (Jurišić) Karolina 50 eu, Ćorković Ivo i Zlata 50 eu, Jurišić Stipo 50 eu, Matijašević Anđelko i Snježana 100 eu, Matijašević Tamara 100 eu, Matijašević Miroslav i Sanja 50 eu, Matijašević Veselko i Andrijana 50 eu, Budić Anđelko i Angelina 150 eu, Budić Zvonko i Ivanka 50 eu, Barišić Dario i Monika 100 eu, Barišić Rozina 100 eu, Mačić (Barišić) Vesna 100 eu, Barišić Mirko i Željka 100 eu, Marković (Budić) Ljubica 100 eu, Matković Marina – Zlata 100 eu, Knežević Zvonko i Marica 100 eu, Kovačević Lovro i Zlata 100 eu, Kovačević Milan i

STAZE SU PONOVO ASFALTIRANJE I TAKO JE JEDAN POSAO PRIVEDEN KRAJU

42

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Julka 50 eu, Bumbić (Kovačević) Susanne 50 eu, Kalizan Mirko i Ankica 50 eu, Ćorković Alen 100 eu, Ćorković Rade i Sonja 50 eu, Ćorković Ivo i Silvana 50 eu, Vonić Goran i Dobrila 30 eu, Vonić Dobrica i Ivanka 50 eu, Vonić Vinko i Ljubica 100 eu, Budić Josip i Nada 50 eu, Jurešić Petar 100 eu, Vrabl (Matković) Vedrina 100 eu, Oršulić Dane i Kristina 50 eu, Grginac (Šokić) Ana 100 eu, Vonić Janko i Zdenka 100 eu, Barudžija Vlastimir i Nena 50 eu.

Uplaćeno je sveukupno 4880 eu na dan 01. studenog 2020. godine.

Svim donatorima od srca hvala, a posebne zahvala ide pokretaču ove akcije Iliji Gogić.

I tako, sve je dobro kada se dobro završi, a da nije došlo do pokretanja ove akcije, na stazama po groblju bi i dalje rasla trava, koju bi zbog šljunka bilo teško kositi. Eto, što jedan čovjek učini (pokvari), njih šezdeset i više moraju popravljati.

KAPIJA NA ULAZU U GROBLJE O ulaznoj kapiji se već dulji niz godina razmišljalo. U jednoj prigodi Adam Knežević, koji ima svoju bravarsku radionicu u Šumetlici „BRAVARIJA KNEŽEVIĆ“, je kazao kako je voljan kapiju napraviti i darovati je.

Prošle godine, nakon sv. Mise u povodu Svih Svetih, na groblju u Donjoj Dolini, utvrđeno je kako će Adam napraviti kapiju i uzeo je mjere, Zlatko Vonić iz Nove Gradiške će dovesti iz Šumetlice u Donju Dolinu, a Mican i Maća su uzeli na sebe obvezu uraditi sve poslove vezano za betonira-

ADAM KNEŽEVIĆ S PRIPREMLJENIM STUPOVIMA U SVOJOJ RADIONICI I EKIPA KOJA IH JE UGRADILA U BETON NA ULAZU U GROBLJE

43

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

nje stupova koji će držati veliku i malu kapiju. Ta kapija je, prema dogovoru trebala biti gotova do Uskrsa.

Međutim, u sve to se upetljao Karlo, koji je na „sva zvona“ oglasio kako je on kod jednog bravara u Kozincima naručio kapiju. Poslije se ustanovilo da ta kapija nije se ni počela praviti, iako je uoči Svih Svetih, (31. listopada o. g.), nakon sv. Mise, pred trideset vjernika rečeno da je kapija gotova i samo je treba dovesti i postaviti. Po drugoj verziji, kapija je gotova i dano je pola novaca - kapare, a da bi se preuzela treba isplatiti ostatak.

Ovo je vrlo važno istaći da se netko drugi ne bi okitio tuđim perjem.

Dakle, prava istina je da od „Karlove kapije“ nema ništa, nego ju je napravio sin ovoga mjesta Adam Knežević i s ljubavlju darovao.

Radovi na njoj su počeli kada je Adam ponovo otišao u nedjelju, 15. studenog. S njim je išao i Mican kome je on pokazao kako treba i na koja mjesta, postaviti stupove.

Ta akcija, betoniranja držača stupova je obavljena u četvrtak. Mican ih je dovezao iz bravarske radionice iz Šumetlice u Donju Dolinu, a s njim je išao i Maća. Njima, u kopanju kanala ispred ulazne kapije se pridružio i Slave – Slavko Vidić, a onda će doći Josip Ćorković i jedan njegov djelatnik Hamo i dovesti cement, željezo, vodu, mješalicu, a šljunak je dovezao nekoliko dana ranije.

Tako su, u taj beton u količini od oko 2 m3, ugradili stupove.

Adam je nastavio sa izradom male i velike kapije.

ADAPTACIJA OGRADE NA GROBLJU Prema nekim pouzdanim informacijama, mogla bi se uskoro i ograda na prednjoj strani groblja adaptirati. Kao što je poznato,onaj dio od ulazne kapije pa prema zapadu, dakle prema mjestu gdje je nekoć bila trgovina, u tijeku rata je skinuto, odsječeno od stupova, tj. ukradeno 8 „leta“ ograde, u duljini od 21 dužni metar. Kao privremeno rješenje je postavljena „gater žica“ koja i dan danas stoji.

Postavljanje te ograde, a zatim skidanje hrđe i bojanje ostatka od oko 80 dužnih metara, prema predračunu to bi koštalo oko 1000 eura.

Ilija Gogić je na čelu ove akcije pa mu poželimo mnogo sreće i uspjeha u njoj, a darovateljima iz Verone koji su se organizirali i prikupili 1.200 eura za ovu namjenu velika hvala. Njihova imena su: Kovačević Smiljan i Željka, Knežević Dragan i Ljubica, Petrović Marko i Ljubica, Petrović 44

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Svemir i Brana, Budić Damir i Dijana, Budić Tihomir i Jadranka, Brkić Anto i Jadranka, Oršulić Goran i Slađana, Ćorković Milenko i Gordana, Budić Filip i Zdenka, Knežević Marinko i Vesna, Oršulić Ferdo i Anđa, Oršulić Zdravko i Nela, Vidić Milan i Julkica, Vonić Denis i Ivana, Dakić Rudolf i Jasmina, Dakić Budimir, Knežević Kuzman, Knežević Mile i Suzana, Knežević Daren i Mario, Vidić Zdravko i Dobrila, Terzić Filip i Ivka, Matković Stipo i Nada i Dakić Franjo i Daliborka.

UREĐENJE PARKINGA ISPRED GROBLJA I prostor ispred groblja je malen da bi primi brojne automobile, kada se dolazi na sv. Mise u povodu blagdana sv. Marka, sv. Ive, Svih Svetih i sprovoda, pa ih je većina znala biti parkirana po nasipu/kanalu i ispred bivše trgovine. I o tome se razmišljalo, ali … Propuštena je velika prilika, ovoga ljeta, kada se je renovirao obrambeni nasip od poplava, da se poravna prostor ispred groblja i isti naspe šljunkom, kojeg je bilo čitavo „brdo“, samo nekoliko desetaka metara od groblja.

Doduše, pred blagdan Svih Svetih, ove godine, Karlo je pokušao nešto uraditi pa je angažirao kombinirku koja je razgrnula hrpe šljunka (koje su ostavljali nesavjesni izvođači radova na groblju) i asfalta (koji je njegovom zaslugom tu dospio) i dovezao nekoliko kamiona šljunka. Taj šljunak je samo razgrnut i na tome je ostalo. Do tada, i ovako, do sada urađeno, dobro će poslužiti.

No, sa izvođenjem radova na ovom prostoru, treba biti oprezan, jer sve zemljište od ograde groblja do nasipa, uključujući i njega, vlasništvo je VP „Save“.

Mican

45

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

PROSLAVA SV. ANE U NOVOM SELU

Lijepi običaj, proslava nebeskih zaštitnika u pojedinim selima župe Dolina i Bosanska Gradiška, zahvaljujući p. Tomislavu Topiću župniku župe sv. Rok u Bosanskoj Gradišci i upravitelju župe Dolina, se uspješno nastavlja.

U Donjoj Dolini je proslavljen blagdan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, u Bukviku i Batru (sela kojih više nema) sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa, u Mačkovcu blagdan Duhova (prvi puta nakon rata u BiH), a u Novom Selu blagdan sv. Ane. Prigradska mjesta Bosanske Gradiške ne spominjem, jer u Brestovčini se je nakon rata slavila sv. Ana, a u Čatrnji blagdan rođenja Bl. Djevice Marije – Mala Gospa.

Proslava blagdana sv. Joakima i Ane u Novom Selu protekla je u znaku korone virusa, pa se je okupilo uz svećenika samo šestoro vjernika. Troje je došlo iz Hrvatske, dvoje iz Gornje Doline i jedan sa župnikom iz Kozinaca.

MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO P. TOMISLAV TOPIĆ

U kapelici izgrađenoj 1972. godine, koja je preživjela rat u BiH a sada vapi za obnovom, p. Tomislav je služio svečanu sv. Misu za vrijeme koje je nadahnuto propovijedao.

Nakon misnog slavlja družilo se uz kavu i hladno piće, a misarima se pridružio i susjed kapelice Dragan Kerezović koji se brine za održavanje njenog okoliša.

Razgovaralo se o mogućoj obnovi kapelice i predstojećoj proslavi stote obljetnice župe Dolina koja će se održati na blagdan Velike Gospe Iz Novog Sela otišlo se u Gornju Dolinu do crkve gdje se radovi na njenom uređenju privode kraju. Zidovi su gletovani kao i betonske grede a drveni strop osvježen.

46

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

No, pojavile su druge poteškoće. Zamijećeno je kako krov crkve prokišnjava pa će se i na njemu morati poduzeti potrebiti građevinski zahvati. To je još od posljedica rata, ali i zuba vremena.

MISNA ČITANJA JE ČITAO BOJAN BRKIĆ

VJERNICI NA SOCIJALNOJ DISTANCI

DRUŽENJE NAKON SV. MISE

RADOVI U CRKVI SU PRI KRAJU

ŽUTA I BIJELA SU BOJE VATIKANA, A PLAVA GOSPINA

SLIKA ZA USPOMENU IZ DOLINSKE CRKVE

47

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Važno je istaći i aktivnost članova HPD (Hrvatsko pjevačko društvo) „Posavac“ iz Bosanske Gradiške, koje je svoj rad obnovilo prije godinu dana.

Oni su očistili župnu kuću od „krova do ulaznih vrata“. S toga objekta su, u tijeku rata, skinuta sva vrata i prozori, a odnesen je iz nje i parket. Sada se pokušavaju iznaći novčana sredstva kako bi se postavila nova stolarija i objekt stavio u funkciju.

POGLED NA KROV KOJI JE PROKIŠNJAVAO

Tekst i fotografije: Milorad Oršulić –Mican

48

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

SJEĆANJA NA BATAR I BUKVIK, SELA KOJIH VIŠE NEMA, NE BLIJEDE Kada se je u banjolučkom Biskupskom svetištu sv. Male Terezije u Presnačama, u subotu 3. listopada proslavljala svetkovina zaštitnice svetišta, a tom prigodom je i otkriven spomenik presnačkim mučenicima vlč. Filipu Lukendi i s. Ceciliji Grgić, u povodu 25. obljetnice njihove mučeničke smrti, u bosanskogradiškoj župi, na groblju sela Batar i Bukvik, kojih više nema, po treći puta (nakon završetka rata u BiH) su se okupili vjernici tih sela kako bi proslavili blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa.

BIVŠA KAPELICA POSVEĆENA SV. MALOJ TEREZIJI OD DJETETA ISUSA

SV. MALA TEREZIJA OD DJETETA ISUSA

Svetu Misu, pored mjesta gdje je bila kapelica, koja je u potpunosti srušena u rujnu 1992. godine, služio je bosanskogradiški župnik p.

Tomislav Topić. U svojoj nadahnutoj propovijedi p. Tomislav biranim je riječima probudio uspomene na rodni kraj i nazočne podsjetio na kratak ali bogat život svetice, zaštitnice ovih mjesta, čiji se spomendan u katoličkoj crkvi obilježava svake godine 1. listopada.

Nakon završetka sv. Mise izmoljene su molitve opijelo i odrješenje za sve pokopane na ovom groblju.

Hodočasnici su došli iz Hrvatske i to iz Nove Gradiške, Zagreba, Dugog Sela, Poljane kod Lipika i Kutine te iz Njemačke i same župe sv.

Roka Bosanske Gradiške.

49

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Sv. Misi je uz četrdesetak hodočasnika nazočila i gospođa Marija Buganik Pranjić, predsjednica udruženja Poljaka iz tog kraja, članovi Predsjedništva HPD „Posavac“ i predstavnici općine Bosanska Gradiška. Svakako da bi taj broj hodočasnika bio i veći da svijetom ne hara pandemija koronavirus.

Prilika je to bila da nakon godinu dana sretnu se rođaci i prijatelji u rodnom kraju, zapale svijeće i pomoli na grobovima najmilijih.

Današnji susret, posjeta grobnim mjestima najmilijih i paljenje svijeća svakako da sve to nije moglo proći bez suza i uzdisaja.

Po završetku sv. Mise i molitvi za mrtve, upriličen je domjenak, za vrijeme kojeg su se evocirale uspomene na dane provedene u rodnom kraju.

MISU JE PREDVODIO P. TOMISLAV TOPIĆ ŽUPNIK U BOSANSKOJ GRADIŠKI

HODOČASNICI ZA VRIJEME SV. MISE

Povijesne crtice Zadnji stanovnici Batra i Bukvika 1970. godine iz Lijevče polja nedaleko od Bosanske Gradiške su iselili iz ova dva sela i napustili zauvijek rodna ognjišta. Početak iseljavanja iz ovih pitomih sela počelo je odmah iza Drugog svjetskog rata iz političkih, ali i gospodarskih razloga. Mlađi su bježali, preko granice u prekooceanske i zemlje Europe, odlazili su u Srijem, Hrvatsku, Sloveniju tražeći bolje uvijete života.

50

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Najveće iseljavanje je zabilježeno početkom pedesetih i šezdesetih godina. Konačno, krajem šezdesetih godina „Poljoprivredno dobro“ iz Nove Topole je nastavilo s masovnijim otkupljivanjem zemljišta od preostalih mještana koji ostatak života nastavljaju u novim sredinama na području gradova Petrinje, Nove Gradiške te u selima Antunovac kod Lipika, Našičkoj Breznici i Kozincim kod Bosanske Gradiške.

ZAJEDNIČKA FOTOGRAFIJA ZA USPOMENU IZ BATRA I BUKVIKA

DRUŽENJE NAKON SV. MISE

Bilo je to potiho sustavno uništavanje svega što je hrvatsko, odnosno katoličko, koji su na tim prostorima egzistirali od 1891. godine. Kao točka na sve to je bilo rušenje grobljanske kapelice 1992. i devastiranje spomenika.

Sve ovo je slikom i tekstom zabilježio, Miroslav Sušilo, koji je 2016. godine napisao knjigu „BATAR I BUKVIK SELA KOJIH VIŠE NEMA“ a 2019. godine je ta knjiga doživjela i svoje drugo prošireno izdanje.

POGLED NA MJESTO GDJE JE NEKOĆ BILA KAPELICA

Pokrenuta je akcija da se na mjestu srušene kapelice izgradi nova, tako da bi se na proljeće iduće godine blagoslovio temelj, a u tijeku godine nastavilo s radovima.

Sjećanja na Batar i Bukvik, sela kojih više nema, ne blijede.

Tekst: Mican Fotografije: Miroslav Sušilo

51

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

OBILJEŽAVANJE SVIH SVETIH I DUŠNOG DANA NA GROBLJU „GRADINA“ U DONJOJ DOLINI

Blagdan Svih Svetih i spomendan Dana Mrtvih – Dušnog dana su dani kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika i pohode grobovi i groblja u znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima i kite ih cvijećem, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede „tamo gdje s oka svaka suza nestaje“.

SVETU MISU JE SLUŽIO P. TOMISLAV TOPIĆ BOSANSKOGRADIŠKI ŽUPNIK I UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA

GROBLJE GRADINA NA KOJEM POČIVAJU MILI I DRAGI ŽUPE DOLINA

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.« Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo

ZA VRIJEME SV. MISE POŠTIVALE SU SE SVE MJERE

52

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.

Na sam blagdan Svih Sveti, slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.

I ove godine, svoju ljubav i sjećanje na mile i drage su vjernice župe Dolina iskazali dolaskom na groblje „Gradina“ u Donjoj Dolini u subotu 31. listopada. Nakon što su zapalili svijeće i grobove okitili cvijećem, svi su se okupili oko oltara ispred kapelice.

Svetu Misu je služio p. Tomislav Topić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina.

SVI KOJI SU IZRAZILI ŽELJU P. TOMISLAV JE MOLIO MOLITVU ODRJEŠENJA I BLAGOSLOVIO GROBOVE

Okupilo se tridesetak vjernika koji su ostali živjeti u Dolini i u Bosanskoj Gradišci, a većina ih je došla iz okolice Nove Gradiške i Zagreba. Svi su se oni pridržavali epidemioloških mjera Župnik se zahvalio nazočnima što su pohodili groblje u prkos pandemiji – coronavirusu, koja hara svijetom. To je znak da ljubav, pa i prema pokojnima nema granica.

53

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Zbog tog Covida, nije se služila sv. Misa i blagoslov polja o blagdanu sv.

Marka, ali je za to služena na sam blagdan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, koji je i zaštitnik Donje Doline. Za sve te prigode, trava na groblju je bila pokošena.

Na kraju sv. Mise, p. Tomislav je izmolio opijela za sve pokojne čija tijela, počivaju na ovom svetom mjestu, i čekaju uskrsnuće a potom je pojedinačno blagoslovio sve one grobove i molio molitvu odrješenja, za koje je rodbina izrazila želju da ih pohodi.

Sutra, na blagdan Svih Svetih i prekosutra, Dolinci i Novoselci će pohoditi groblja u Novoj Gradišci, Gornjim Bogićevcima, Zagrebu i mnogim drugim mjestima koja polako postaju „Druga Gradina“.

Bilo je i riječi o opsežnim radovima na ovom groblju koje treba izvesti, ali ne u Karla Vonića aranžmanu.

DAROVATELJI ZA GROBLJE „GRADINA“ U DONJOJ DOLINI U 2020. GODINI Svoj novčani prilog, za održavanje groblja, predali su Micanu, što se podrazumijeva pod košene trave i sitnih popravaka na grobljanskoj kapelici, u tijeku 2020. godine su dali: Petar Pero Jurišić 50 Eu, Mijo Ćorković 100 kn, Mišo Barišić 100 kn, Miroslav Ćorković 100 kn, Katica (Stipe) Musić, Nova Gradiška 200 kn, Milenko Ćorković, Nova Gradiška 100 kn, Ljuboslav Knežević, Nova Gradiška 120kn, Zvonko Oršulić, Ljupina 200 kn, Ljuban Matković, Kovačevac 100 kn, Zlatko i Janja Vonić, Nova Gradiška 200 kn, Anto Oršulić, Zenica 200 kn, Mara Kovačević, Kozinci 20 KM, Ilija Dakić, Šumetlica 200 kn i Angelina Gubić, Visoka Greda100 kn.

Imena nekih Dolinaca su već spomenuta u članku „O groblju Gradina u Donjoj Dolini“, ali ne smeta: bolje i dva puta, nego da se nečije ime ispusti.

Osim Micanu, novčane priloge su dali p. Tomislavu Topiću – upravitelju župe Dolina, koja se uglavnom koriste za održavanje crkvenog dvorišta u Gornjoj Dolini, a to su: Renata Matijašević 40KM, Josip Ćorković 50 KM, Angelina Stazić 50 eu, Ljiljana Borjanović i Kata Kesić 20 KM, Anto Šokić 20 KM, Zlatko Matković 20 KM, Janja Ćorković 200 Kn, Zvonko i Dobrila Kovačević 200 kn, Josip i Marija Kovačević 200 kn, Slavko Vidić 20 KM i Berislav Vonić 50 kn.

Svima od srca hvala, uz poruku: i u buduće se „nemojte umoriti od davanja“.

Mican

54

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

SVEČANO POSLAVLJEM BLAGDAN SV. ROKA, ZAŠTITNIKA BOSANSKE GRADIŠKE

Župa sv. Roka u Bos. Gradišci svečano je u nedjelju, 16. kolovoza 2020. proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika. Svečano koncelebrirano misno slavlje je predvodio biskup msgr. dr. Franjo Komarica. S njim su suslavili domaći župnik o. Tomislav Topić i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić.

Tako je biskup Franjo tri dana proveo na ovim prostorima. U petak, na uočnicu Velike Gospe i subotu na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini, a danas u Bos. Gradišci.

NA POĆETKU MISNOG SLAVLJA NAZOČNE JE POZDRAVIO P. TOMISLAV

POZORNO SU SE SLUŠALA MISNA ČITANJA

Župna zajednica sv. Roka se je za proslavu svog nebeskog zaštitnika pripremala trodnevnicom.

MISNICI OKO OLTARA. DA NIJE NEDJELJA, BILO BI IH PUNO VIŠE.

BISKUP FRANJO JE NADAHNUTO PROPOVIJEDAO

Prije početka misnog slavlja bosanskogradiški župnik je pozdravio nazočne i zahvalio im se na dolasku bez obzira na poteškoće pandemije koronavirusom koja je zahvatila cijeli svijet.

55

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Izostao je tradicionalni dolazak vjernika iz Hrvatske, koji se nisu usudili doći.

ZBOG PANDENIJE JE CRKVA BILA POLUPUNA

ZA BLAGDANSKIM STOLOM

Na samom početku sv. Mise, biskup Franjo je kazao kako je msgr. Drago Balvanović, sin ove župe, misionar u dalekom Peruu bolestan i nalazi se na bolničkom liječenju i preporučio ga je u molitve.

BISKUP FRANJO UVIJEK IMA NEŠTO PORUČITI

U svojoj homiliji biskup je govorio o sv. Roku kao istinskom Kristovom vjerniku i ukratko je protumačio značenje svetaca za život članova Kristove putujuće Crkve. Ustvrdio je da su sveci nama uzori i zagovornici , te da je potrebno njegovati duhovno i molitveno zajedništvo sa svecima. Pojasnio je u čemu je veličina sv. Roka, koji je činio brojna djela milosrđa, a koji nije bio pošteđen ni od opake zarazne suvremene bolesti, pa ni zatvora 'po povratku u svoj rodni kraj.

Po završetku misnoga slavlja župnik je pozvao sve nazočne na zakusku koja je priređena u prostorijama Župno-pastoralnog centra.

RAZGOVARALO SE O OBNOVI TRGA, POVRATKA ZGRADE U PRVOTNO VLASNIŠTVO . .

Po završetku objeda, nakon kojeg se i zapjevalo, biskup je u pratnji predsjednice Ljiljane Došen i članova HPD „Posavac“ iz Bos. Gradiške, obišao trg i devastirani spomenik Hrvatskim velikanima ispred crkve te se zadržao ispred zgrade koja je u vlasništvu Žu56

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

pnog ureda Bos. Gradiška i Hrvatskog pjevačkog društva „Posavac“, ali je općinske vlasti i dalje svojataju.

Razgovaralo se o mogućoj obnovi trga i vraćanju zgrade u prvotno vlasništvo.

ISPRED ZGRADE KOJA JE U VLASNIŠTVU HPD POSAVAC I ŽUPNOG UREDA

57

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

U BOSANSKOJ GRADIŠCI OBILJEŽENA 16.

OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA VIŠATICKOG Svetom Misom zadušnicom u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci je, 17. studenog 2020. godine je obilježena 16. obljetnica mučeničke smrti župnika i dekana mons. Kazimira Višatickog.

NA POČETKU MISNOG SLAVLJA ŽUPNIK P. TOMISLAV JE POZDRAVIO NAZOČNE, A MISNO SLAVLJE JE PREDMOLIO MSGR. DR. FRANJO KOMARICA, BANJOLUČKI BISKUP

Koncelebrirano misno slavlje je predvodio banjolučki biskup msgr, dr.

Franjo Komarica. Osim domaćeg župnika Tomislava Topića, s biskupom su koncelebrirala i rođena braća ubijenog župnika Kazimira: preč. Adolf Višaticki, upravitelj župe Sasina i prof. dr. Kralo Višaticki, duhovnik u bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, zatim župnik susjedne župe Nova Topola Anđelo Bartulica, preč. Žarko Vladislav Ošap, župnik i dekan banjolučki, vlč. Mato Rukavina župe Stara Gradiška, p. Zvonko Topić, fra Dujo Ljevar, fra Domagoj Šimić, gvardijan samostana na Petrićevcu i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić.

BISKUP FRANJO JE PROPOVJEDAO, A ZA VRIJEME PRETVORBE UZ BISKUPA I KAZIMIROVU BRAĆU, OKO OLTARA, OKUPILI SU SE I OSTALI SVEĆENICI

58

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Na misi je, uz poštivanje svih pandemijskih propisa, sudjelovalo pedesetak vjernika iz te i susjednih župa Nova Topola i Dolina, gdje je pokojni svećenik Kazimir također župnikovao, vjernici iz Hrvatske te redovnice iz samostanā Nova Topola, Novi Nazaret i Sasina. Nazočan je bio i generalni konzul RH u Banjoj Luci, Zoran Piličić te predsjednica obnovljenog HPD „Posavac“ iz Bos. Gradiške Ljiljana Došen.

Na početku mise je sve nazočne pozdravio upravitelj župe o.Topić i zahvalio svima na dolasku i pijetetu, koji iz godine u godinu iskazuju nezaboravnom svećeničkom liku ubijenog župnika Kazimira.

ZBOG EPIDEMILOŠKIH MJERA SV. MISI JE NAZOČIO ZNATNO MANJI BROJ VJERNIKA

Uvodeći u misno slavlje biskup Franjo je podsjetio nazočne na moralnu obvezu biskupijske i župnih zajednica – sjećati se u molitvama svojih ubijenih župnika i drugih nevino stradalih župljana. U bosansko-gradiškom dekanatu su ubijena dvojica župnika: vlč. Ratko Grgić, župnik u Novoj Topoli tijekom rata u lipnju 1992. godine kao prvi u nizu od osmorice ubijenih, čiji posmrtni ostatci još uvijek nisu pronađeni i vjernički sahranjeni, a mons.

Kazimir Višaticki, – kao posljednji u poraću, u studenom 2004. godine, vjerojatno kao prvi u ubijeni svećenik u Europi u ovom stoljeću i tisućljeću.

MOLITVA KOD SPOMEN PLOČE POSTAVLJENE U ZNAK POŠTOVANJA MUČENIKU KAZIMIRU NA ŽUPNOJ KUĆI U KOJOJ JE MUČKI UBIJEN

59

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Pozvao je sve okupljene da se osim za župnika Kazimira pomole i za sve druge ubijene i nestale iz tri njihove župe.

U svojoj homiliji je biskup, najprije podsjetio na drevnu praksu Crkve – s obzirom na duhovnu korist vjernika, – u štovanju svih svetaca Crkve i u molitvi za duše pokojnika, odn. duše u čistilištu, što se čini, osobito tijekom mjeseca studenog, tj. pri kraju crkvene godine.

Podsjetio je nazočne također i na svoje riječi iz pogrebne propovijedi koje je tada uputio pokojnom župniku, te svim svećenicima, redovnicama i

GENERALNI KONZUL RH U BANJOJ LUCI ZORAN PILIČIĆ, BISKUP FRANJO KOMARICA, MSGR. KARLO I PREČ. ADOLF VIŠATICKI, ZA VRIJEME MOLITVE PRIJE OKRIJEPE

župljanima: „Dragi brate Kazimire, hvala ti za tvoj divni svećenički lik, za divni uzor apostolskog djelovanja i za tvoju spremnost da ostaneš u službi Božje istine, pravde, milosrđa, opraštanja i ljubavi i po cijenu prolijevanja vlastite krvi. Vjerujemo da tvoja krvava žrtva neće biti uzaludna, kao što neće biti uzaludne ni mučeničke smrti druge naše vjerne braće svećenika i naše sestre redovnice koji su dali svoje živote proteklih godina nesretnog rata“.

Po svršetku misnog slavlja biskup je, zajedno sa svećenicima i svim vjernicima došao do spomen ploče na ulazu u župnu kuću, u kojoj je msgr.

Kazimir mučki ubijen, izmolio opijelo za pokojnog župnika i molitve za sve pokojne župnike i župljane. Bila je mogućnost obilaska spomen sobe pok.

Kazimiru koja je otvorena prošle godine.

Nakon molitvenog slavlja, župnik je u ime Kazimirove braće sve nazočne pozvao u dvoranu župno-pastoralnog vijeća na okrjepu.

Mican

60

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

DESETO – JUBILARNO DANONOĆNO ČITANJE BIBLIJE U OKUČANIMA

/Ovaj članak o Jubilarnom čitanju Biblije, donosimo u ovom broju „Suze“ iz razloga što je obitelj Oršulić, koja živi u Okučanima, sve ovo vrijeme čitala Sv. Pismo odnosno Bibliju, a Mican je jedan od pokretača te divne i hvale vrijedne akcije./ Pod geslom: „Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život; ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv 6,63c;68c), Biblija - Sveto pismo započelo je čitanje, u okučanskoj crkvi sv. Vida Mučenika po deseti puta „od korica do korica“ – od „Postanka“ do „Otkrivenja“, na Pepelnicu, nakon sv. Mise i obreda pepeljanja. Čitanje je započeo župnik fra Mario Radman, a nakon njega, svakih pola sata, izmjenjivali su se čitači prema unaprijed napravljenom rasporedu. Čitanje je trajalo više od četiri dana i četiri noći.

Za to vrijeme Biblija - Sveto Pismo je u cijelosti pročitano, a u čitanju je sudjelovalo preko 150 čitača, s tim što su neki čitali dva ili više puta.

NATPIS NA ULAZU U CRKVU OBAVJEŠTAVA PROLAZNIKE O ČITANJU BIBLIJE

ZA VRIJEME JEDNOG DEŽURSTVA DR. MARIO I MICAN

Jedna od vrlo važnih službi za vrijeme čitanja Biblije je dežurstvo.

Dežurali su dragovoljci po četiri sata koji su se brinuli kako bi smjena čitača bila na vrijeme, da se ne bi preskočila koja stranica te svete knjige i vodili računa da se ne ugasi uljanica koja cijelo vrijeme gori ispred ambona.

Ispred oltara, na kojem je sv. Ivan Pavao II. prvi služio sv. Misu (prigodom beatifikacije bl. Ivana Merca blaženim u Banja Luci 22. lipnja 61

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

2003. godine.), a koji se nalazi u okučanskoj crkvi, bile su izložene Biblije, nova i vrlo stara izdanja, na različitim jezicima.

MARIJANA I VALENTINA SU S RADOŠĆU ČITALE RIJEČ BOŽJU

Okučanskim čitačima su se pridruživali i članovi Biblijske zajednice iz Nove Gradiška te vjernici iz susjednih župa Gornjih Bogićevaca i Stare Gradiške. Čitalo se iz Zlatne Biblije koju su, zahvaljujući dr. Mariu Bokuliću kupili vjernici, župni ured i samostan časnih sestara kako bi olakšali čitanje slabovidnijim osobama.

Završna svečanost Biblijskog bdijenja započela je sv. Misom zahvalnicom, nakon što se dovrši čitanje Biblije, a potom je, za uspomenu na ovaj događaj, napravljen pano sa imenima čitača i dežurnih osoba.

VERONIKA I MICAN SU STALNI ČITAČI BIBLIJE U SVOJOJ ŽUPI

Znakovito je, kako se ovo jubilarno čitanje Biblije u Okučanima događa u godini koju je papa Franjo (30. rujna 2019. god.) ustanovio GODINU BOŽJE RIJEČI, koja traje od 26. siječnja do kraja liturgijske 62

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

godine, dakle do svetkovine Krista Kralja, 22. studenog 2020. U skladu s time, Požeški biskup Antun Škvorčević uputio je Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji kojim potiče na čitanje i razmišljanje Svetog pisma, pa su se prethodnih dana u svim Ahriđakonatima održali susreti lektora – čitača misnih čitanja.

ŽUPNIK FRA MARIO RADMAN PREDAJE BIJELI ŠAL SLIJEDEĆEM ČITAČU I ČEKANJE NA RED ZA ČITANJE

Papa Franjo je ustanovio Nedjelju Božje riječi, odnosno proglasio GODINU BOŽJE RIJEČI, a manje je poznato da je prijedlog za to došao iz Hrvatske. Naime, 2008. godine Dražen Bušić je napravio dokumentarni film „Biblijsko bdijenje“, u kojemu su pokretači ove pobožnosti – čašćenja Božje riječi u Župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici, to glasno izrekli i prijedlog uputili Vatikanu. Film govorio o danonoćnom čitanju Biblije u toj župi. Na biskupskoj sinodi održanoj iste godine na temu: Riječ Božja u životu i poslanju Crkve, svi biskupi su dobili primjerak filma na različitim jezicima. I eto, 11 godina nakon toga, događa se povijesni iskorak, čije razmjere u ovome trenutku možemo samo nagađati. Papa Franjo se nada da će ovaj blagdan doprinijeti čašćenju Božje riječi te ekumenizmu i približavanju kršćana i Židova.

63

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

DRUGI O NAMA

OBITELJ MARIJA I KSENIJE BOKULIĆ IZ OKUČANA U ovom broju godišnjaka „Suza dolinska“ naši sugovornici su dr. Mario i njegova supruga Ksenija Bokulić iz Okučana.

Oni nemaju izravne veze sa župom Dolina ali u nju rado dolaze naročito o blagdanu Velike Gospe i novčano pomažu njeno izlaženje iz tiska - štampe. Oboje su rođeni 15 – 16 km od naše Doline, on u Kovačevcu, a ona u Baćin Dolu.

Međutim, Mario (55) je doktor veterinarske medicine i voditelj veterinarske službe u Okučanima pa kao takav, upoznao je brojne Dolince i Novoselce koji žive u Okučanima, Lađevcu, Bodegraju, Vrbovljanima, Dubovcu, Gornjim Bogićevcima, Smrtiću, Ratkovcu, Trnavi …

Mario je, uz sve svoje poslovne i društvene obveze, godinama sudjelovao u scenskom prikazu „Muka i smrti Isusa Krista“ glumeći Petra i bio stručni suradnik, čiji je scenarist i redatelj Milorad Oršulić Mican. Kako je ovaj scenski prikaz, u ovom obliku, krenuo DR. MARIO ZA VRIJEME ČITANJA iz Doline pa preko Nove Gradiške doBIBLIJE šao u Okučane, bila je to prilika da bolje upozna osobe iz župe Dolina, kao što su: Matu Kneževića Maću, koji je glumio Isusa, Pavla Gubića koji je glumio Pilata, pok. Luku Tomića koji je glumio Velikog svećenika …

Kao dugogodišnji predsjednik Općinske organizacije HSS (Hrvatske seljačke stranke) Mario nastoji biti koristan ljudima i mjestu u kojem žive, pa kroz veterinarski posao koji obavlja, obnašao je i dužnost zamjenik načelnika općine Okučani.

Njegova supruga je Ksenija (51), inženjer prehrambene tehnologije.

Svoju inžinjersku karijeru je započela 64

KSENIJA JE TAKOĐER ČITAČ BIBLIJE

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

kao tehnolog u Mljekari “Slavija” u Starom Petrovom Selu. Od 1999. godine radi u prosvjeti predajući učenicima Osnovne škole kemiju i biologiju pa je tako, radeći u školi Dragalić i Okučani upoznala brojnu djecu čiji su roditelji porijeklom iz župe Dolina i roditelje te djece.

Tako su oboje, indirektno povezani s Dolinom.

Ksenija i Mario upoznali su se kao studenti u Zagrebu, a u braku su već 26 godina.

Nakon vjenčanja, tri i pol godine živjeli su u Bilom Brigu župa Vrbova.

Mario je radio u veterinarskoj ambulanti Nova Kapela, dok je Ksenija u, već spomenutoj Mljekari „Slavija“. Tu su im se rodila i djeca.

Godine 1998. Mariju je ponuđeno da u Okučanima, nakon Vojno-redarPREDAVANJE BIJELOG ŠALA stvene operacije „Bljesak“ pokrene ZA VRIJEME ČITANJA BIBLIJE rad veterinarske službe, pa tako obitelj dolazi tu živjeti. Poslije dvije godine, dakle 2000. kupuju kuću u Okučanima.

Praktični su vjernici, što znači da su svake nedjelje na sv. Misi i cijela obitelj je uključena u aktivni život župe sv. Vida: kao čitači u crkvi, a Ksenija je voditeljica Molitvene zajednice Predragocjene Krvi Kristove. Dugi niz godina surađuje s časnim sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove u Okučanima, na mnogim projektima, a jedna je od urednica vjerske radio- emisije „Za stolom Riječi“ na lokalnom radiju „Bljesak“, organizatorica je klečanja/klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom za Domovinu ...

Mario je jedan od pokretača danonoćnog čitanja Sv. Pisma - Biblije u okučanskoj crkvi, koja se već deset godina pročitala, a zahvaljujući njegovoj zauzetosti župa sv. Vida Okučana posjeduje Zlatnu Bibliju.

Oni svoju vjeru jednostavno, svakodnevnim životom i radom žive i svjedoče.

65

DR. MARIO KAO POLITIČAR

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Za njih je obitelj je svetinja, mala, kućna crkva. Smatraju kako u njoj trebaju vladati ljubav, sklad i mir, pa, kad se i u djecu od njihovih prvih koraka, ugrađuju prave vrijednosti, nema straha za tu obitelj a potom za zajednicu u kojoj se živi, za Domovinu.

Nije to sve što je o toj obitelji rečeno, pa smo ostavili da i oni sami nešto kažu o sebi.

Prvo smo ih pitali za duhovni život u obitelji Bokulić.

Sve što radimo, nastojimo raditi s Bogom. Svaki naš dan započinje zajedničkom molitvom, u kojoj Bogu sve predajemo: naše planove, poslove, putove, našu djecu i sva naša duhovna i materijalna dobra. Često cijela obitelj zajedno moli krunicu, pa i u automobilu, kad zajedno putujemo.

DR. MARIO NA CVJETNICU KAO "PETAR" PRILIKOM "ISUSOVOG ULASKA U JERUZALEM"

Bog Vam je podario dva sina. Recite nam nešto o njima i općenito, o tome, kako je u današnje vrijeme odgajati djecu:

Naša sinovi, Juraj (24) i Jakov(23) završili su Opću gimnaziju u Novoj Gradiški, a trenutno su obadva studenti na Geodetskom fakultetu u Zagrebu.

Dečki se polako odvajaju i odlaze svojim putem, a mi se nadamo da smo im zdravo sjeme vjere usadili u srce - to najveće naslijeđe, jer sve ono materijalno, sav trud i rad ne vrijede ništa ako nisu od Boga blagoslovljeni.

Cijela obitelj rado hodočasti, naročito u Marijanska svetišta. Što nam o tome možete reći.

66

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Kao veliki Gospini štovatelji, svake godine idemo i na naša biskupijska hodočašća kao što su Gospi od Suza u Pleternicu, Gospi Voćinskoj – od utočišta u Voćin, zatim u nacionalno marijansko svetište Mariju Bistricu i u Međugorje. Bili Brig i Gospino polje nam je godinama bilo obiteljsko hodočašće, gdje smo išli s djecom...

Iako smo na neki način već postavili slično pitanje, sada ih pitamo: kakav status, po njima, danas imaju brak i obitelj?

Obitelj je najsvetija zajednica, ali nažalost, brak i obitelj u današnjem su društvu često obescijenjeni, važnost braka i obitelji su minorizirani, riječ ljubav devalvirana.

Kad dvoje ljudi stupe u brak, važno je odlučiti se za opraštanje, odlučiti se za ljubav i s Bogom ustrajati u toj odluci, bez obzira na sve poteškoće.

Koja bi bila Vaša poruka Dolincima, ne samo onima koje poznajete nego svima razbacanim diljem svijeta?

DR. MARIO BOKULIĆ U ULOZI PETRA U SCENSKOM PRIKAZU MUKE

Dolinci stari, mladi, sadašnji i budući, veliki hrvatski pjesnik A. B. Šimić spjevao je stih za Vas koji kaže: • • • • • • • • • • • •

Čovječe pazi da ne ideš malen Ispod zvijezda!

Pusti Da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezde!

Da ni za čim ne žališ Kad se budeš zadnjim pogledima Rastajao od zvijezda Na svom koncu Mjesto u prah Prijeđi sav u zvijezde!

DR. MARIO I KSENIJA U DOLINSKOJ CRKVI

Neka Vas prati mir i svako dobro, ma gdje bili.

Zahvali smo se našim sugovornicima, sa željom da i dalje dolaze u Dolinu, u našu crkvu ali da s nama obiđu i groblje „Gradina“, a mi ih nastoj67

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

mo ugodno iznenaditi, poduzetim akcijama na uljepšavanju crkve, kapelica i groblja.

OBITELJ BOKULIĆ I ORŠULIĆ SU ČESTO U DRUŠTVU

OBITELJ BOKULIĆ

BOKULIĆI U DOLINSKOJ CRKVI

68

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

PISALI SU NAM

Proslava stogodišnjice Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Dolina

Rođen sam u Bukviku koji je pripadao Župi sv. Roka Bosanska Gradiška. Postojala su dva sela Batar i Bukvik kojih više nema, potpuno su iseljena krajem 70. godina otkupom zemlje za stvaranje i okrupnjavanje poljoprivrednih parcela za Poljoprivredno dobro iz Nove Topole. Često posjećujem ove krajeve pa sam tako i u Dolinu dolazio. Družim se sa ljudima koji su nekada ovdje živjeli ali su otišli tražeći bolje uvijete života ili su u ovom zadnjem ratu nasilno istjerani sa svojih ognjišta. Rado sam se odazvao na poziv mojih prijatelja i župnika na proslavu 100. godina župe Dolina. Dolina je bila i rodbinski povezana sa Batrom i Bukvikom. Rado se prisjećam ove kitice iz pjesme: „Oj Dolino, moje selo milo oduvijek si ti hrvatsko bilo“ Ove godine Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini proslavila je stogodišnjicu postojanja. Obilježavanje obljetnice na Veliku Gospu počelo je svečanom sv. Misom koju je predvodio biskup msgr. dr. Franjo Komarica u koncelebraciji sa svećenicima a poslije se nastavilo družiti uz pripremljeni i organizirani zajednički objed.

P. TOMISLAV TOPIĆ URUČUJE ZAHVALNICU MIROSLAVU SUŠILU

Ne postoji zaborav niti vrijeme što odmiče, ne može umanjiti sjećanja na izgubljeni zavičaj. Ne zaboraviti zavičaj znači biti i živjeti. Uz domaće župljane u svoj rodni kraj došli su i oni koji žive u drugim župama u BiH, Hrvatskoj, zemljama Europe i prijatelji. Bilo bi ih daleko više da nije pandemije korona virus.

69

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

U prigodi obilježavanja stogodišnjice poslije Mise župnik p. Tomislav Topić podijelio je Zahvalnice svim župnicima koji su djelovali u župi Dolina i osobama koje su doprinosili razvitku svojim trudom i radom u životu župe.

Za svoj skromni doprinos dobio sam Zahvalnicu na koju sam ponosan.

Miroslav Sušilo, Kutina

Poštovani Micane, Hvala za godišnjak „Suza Dolinska“. Još jednom si nas zadivio snagom, upornošću i svestranosti, u očuvanju vjere i tradicije našeg zavičaja, kao i okupljanju našeg raseljenog naroda. Želimo ti dobro zdravlje, i da Duh Sveti bdije nad tobom i tvojim djelima.

Prošlog ljeta, Višnja i ja imali smo poseban susret u Torontu. Na Veliku Gospu, tradicionalnom okupljanju Hrvata u Hrvatskom parku u Torontu, sreli smo naše svećenike braću Višaticki, Franju, Adolfa i Karla. Koncelebrirali su svetu misu. Predivno. Suze su nam navirale na oči. Šaljem i tri slike da ih imaš u svojoj bazi podataka, odnosno za portal „Suza Dolinska“.

Nadam se da si primio naš skromni prilog. Usput ti prilažem i adresu našeg kuma i susjeda ovdje na Jarunu, za buduće godišnjake: Nikola Gabelić, iz ZAGREBA. Znam da ga poznaješ, bio je čelnik HDZ-a u Banja Luci za sve vrijeme rata.

Pozdrav Tebi i Tvojoj obitelji, sa željom da ustraješ u svom radu za dobrobit svojih župa Dolina i Bosanska Gradiška, ali cijele Banjolučke biskupije.

Višnja i Josip Matošević iz Zagreba

JOSIP MATOŠEVIĆ I BRAĆA VIŠATICKI FRANJO, ADOLF I KARLO

70

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

SJEĆANJE NA DOLINU Župa Dolina je ove, 2020. godine proslavila svoj rođendan, na žalost bez svojih Dolinaca, jer ne žive u njoj. Osjetio sam potrebu da se obratim uredništvu „Suze dolinske“, kako bih na taj način izrazio svoje poštovanje i čestitke za taj jubilej.

Moj prvi susret s Dolinom i uopće s malenom enklavom od nekoliko sela i zaselaka u kojoj je živjelo hrvatsko katoličko stanovništvo, dogodio se jednog vrućeg ljeta sredinom 70-ih godina prošloga stoljeća, na poziv prijatelja Milorada Oršulića – Micana. Što mi je tada najprije „zapalo za oko“ bila je srdačnost tamošnjih ljudi, njihova sinergija, zajedništvo, pobožnost i nadasve skromnost. Tada sam od svojeg domaćina saznao da je na tom području, uz obalu Save još početkom 20. stoljeća pronađen prethistorijski čamac i još neki drugi predmeti od arheološkog značaja.

Od tada pa na dalje moj je interes za tu sredinu još dodatno porastao.

Za Dolinu veže me i sasvim privatni događaj iz moje mladosti. Naime u Matičnom uredu u Donjoj Dolini, zimi, sada već daleke 1985. godine sklopljen je brak između mene i moje supruge. Evo ga, traje još danas.

Od krupnijih događaja kojih se često prisjetim, a vezani su za Dolinu, bila je gradnja seoske crkve. Tom prigodom imao sam čast upoznati i tadašnjeg dolinskog dušebrižnika monsinjora Kazimira Višatickog, koji je kasnije smrtno stradao od lokalnog silnika. Baš se je u to vrijeme gradila nova crkva u Gornjoj Dolini. I Domovinski rat u meni budi tužne uspomene na to razdoblje kada sam se brinuo za meni drage osobe za koje se nije znalo jesu li žive ili nisu. Srećom, neke od njih su zahvaljujući svojoj intuiciji i uz Božju pomoć preživjele. Posjet prijateljima i poznanicima u meni je uvijek budio raspoloženje koje se ne da opisati. Ukratko: Dragi ljudi uvijek pozitivno utječu na psihu drugih osoba. Tako je to bilo svaki put kada sam dolazio u Dolinu i Novo selo i kada sam iz njih odlazio.

Toliko za uvod.

Da se samo nakratko osvrnem na neka moja razmišljanja o dalekoj prošlosti dolinskog kraja, kraja koji me oduvijek snažno podsjećao na moju Slavoniju, doduše onu uz rijeku Dravu.

Dolina, kao i sva ostala naseljena mjesta uz Savu po nečemu je podsjećala na Veneciju. Baš kao i u Veneciji, starosjedilački narod je gradio kuće na stupovima gotovo na samoj obali Save. Čovjek je ovdje svoj način življenja u cijelosti prilagodio vodenom okruženju. Svaka kuća je bila ribarska i svaka je imala nekoliko plovila. Plovila su se gradila od drveta, hrastovog ili borovog. Sudeći po broju plovila koja su iskopana u 71

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

arheološkim iskopavanjima (raznih dimenzija), a najduži čamac kojega su izvadili iz savskog mulja bio je dugačak nešto preko 12 metara. Sačuvala se i jedna fotografija na kojoj se vidi kuća Mije Vidića iz Gornje Doline, a takve su bile i sve ostale s obadvije obale rijeke Save. Ako se malo pomnije pogleda fotografija, može se vidjeti da su i gospodarski objekti bili građeni na stupovima, ne samo kuće. To, kao i pronalasci nekoliko čamaca („čunova“ – manjih čamaca) nam jasno govori o ribarskozemljoradničkoj orijentaciji tadašnjeg domaćeg stanovništva.

Donja Dolina, osim što je bila trajno naselje na obali Save, ona je na tom položaju imala i znatnu komunikacijsku ulogu. Dosad poznati nalazi iz Doline ukazuju na izuzetan prometni položaj toga nalazišta u posavskom koridoru na kraju kasnoga bronačnog doba gdje se susreću utjecaji s jugoistočnoalpskoga, donjopodunavskog i balkanskog prostora.

Zajednica koja je živjela u Dolini na kraju kasnoga brončanog doba nalazila se na važnom komunikacijskom pravcu, vjerojatno i križanju puteva vidljivih u distribuciji različitih predmeta iz njihova svakodnevnog života. Savskom dolinom prolazi važna komunikacija između donjega Podunavlja i jugozapadnopanonskog te jugoistočnoalpskog prostora.

Današnje selo Donja Dolina nalazi se na povoljnom riječnom prijelazu prema Dolini na sjevernoj obali Save, što je potvrđeno već nalazima iz željeznoga doba. U tom vremenu vrlo su vjerojatno komunikacije prema sjeveru i jugu prolazile preko Doline na lijevoj obali, koja je, sudeći prema dosadašnjim spoznajama, izgubila značenje koje je imala u mlađoj fazi kasnoga brončanog doba.

Zbog ograničenosti prostora ovdje bih završio, a svim ljudima koji su podrijetlom iz toga kraja želim da proučavaju povijest i običaje svojega kraja, da vole svoju Dolinu (sva sela dolinskog okruženja) i da je nikada ne zaborave.

Zdravko Vampovac

P.S. Razgovor sa Zdravkom je objavljen u 27. broju „Suze dolinske“ (Godište XV, siječanj/prosinac 2010.) u rubrici „Drugi o nama“.

72

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

73

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

74

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Zavjetno hodočašće MARIJANSKI ZAVJET ZA DOMOVINU /Od Trsta preko Trsata do Međugorja/

U prošlom broju „Suze dolinske“ donesen je zavjetni hodočasnički put od Osijeka do Trsata/Rijeka, dakle, dio 5. MARIJANSKOG ZAVJETA ZA DOMOVINU. Nastavak toga puta je od Trsata/Rijeke do Međugorja, pa dalje do Dubrovnika.

Kako ovo Zavjetno hodočašće, osim glavne rute od Osijeka do Dubrovnika ima svoje i dodatne rute kao što su: Gunja – Vukovar, Pula – Hum, Pakrac – Udbina, Molve - Reka (Koprivnica), te međunarodna koja vodi od Monte Grisa iznad Trsta u Italiji do Trsata/Rijeke, u ovom putopisnom zapisu ćemo obuhvatiti ovu dodatnu rutu, a potom nastaviti prema Međugorju.

Bio je petak, 5. srpnja 2019. godine kada sam vlakom došao u Zagreb, a u poslijepodnevnim satima ćemo se kombijem iz dvorišta isusovačkog samostana gdje se i nalazi Bazilika Srca Isusova, a u njoj grob bl. Ivana Merza, Palmotićeva 31, nas četvoro ćemo krenuti put Italije: Tin Šunjić, njegov zaručnica AnaMarija Bebić koju ćemo od milja zvati Kolinda, Mile Čulo i ja, Milorad Oršulić Mican.

Na naplatnim kućicama u Vrbovskom u kombi ćemo uzeti tajnicu Marijanskog zavjeta za domovinu Marinu Garić, koja je danas, pješice sa ostalim hodočasnicima glavne rute, došla do Generalskog Stola.

U marijansko svetište Monte Grisa dolazimo oko 22 sata. Dočekuje nas ravnatelj svetišta p. Luigi Moro sa subraćom. Oni su redovnici – službenici Prečistog Srca Marijina. Tu je i časni brat – laik Fiore koji dobro zna hrvatski jezik pa će nam biti tumač, iako Marina poznaje talijanski, a i mi pomalo „natucamo“.

Ispod nas je Trst i njegova velika luka, osvijetljen kao božićno drvce, a mi u ovoj noći iznad svega toga, kod Gospe.

Riječ je o Gospinom svetištu Monte Grisa, koje dominira gradom Trstom i njegovim zaljevom. Svetište je izgrađeno kao ispunjenje zavjeta nadbiskupa Santija, što je potvrdio i papa Ivan XXIII., koji je godine 1959. tom svetištu dao naziv Maria Madre Regina (Marija Majka i Kraljica), posebno 75

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

preporučivši svetište kao mjesto spajanja u molitvi Istoka i Zapada. Smješten na nadmorskoj visini od 300 metara na rubu krške visoravni.

Naime, tršćanski nadbiskup msgr. Santini se je zavjetovao godine 1945. za spas ovoga grada, kojemu je prijetilo uništenje uslijed ratnih zbivanja izgraditi marijansko svetište. Uz pomoć svih talijanskih dieceza (biskupija) izgrađen hram posvećen Majci Božjoj.

Svetište je blagoslovljeno 22. svibnja 1965., a od tada brojni hodočasnici dolaze pronaći utjehu i mir, moleći se Mariji. To je mjesto duhovne obnove, kojem je hodočastio i sveti papa Ivan Pavao II. godine 1992.

U svetištu se nalazi kip Gospe Fatimske, koji je izradio isti kipar kao i onaj u Fatimi.

Monte Grisa je ipak, prije svega oaza molitve,milosrđa i oprosta za one koji se ovdje popnu tragajući za duhovnom obnovom i iscjeliteljskim mirom.

Dočekao nas je bogat stol s hranom i pićem. Nakon večere ostali smo u zanimljivom razgovoru, a i dulje bi da nas sutra ne čeka put dug 16 km po vrelom srpanjskom suncu. Otišli smo na počinak u hodočasničku sobu.

Međunarodna ruta: Monte Grisa iznad Trsta (Italija) – Predloka (Slovenija) – Buzet – Lanište - Poklon (Veprinac) – Trsat/Rijeka Prvi hodočasnički dan, 6. srpnja 2019. god., od Monte Grisa/Trst – Predloka (16,3 km).

NAKON VEČERE S LJUBAZNIM DOMAĆINIMA SLIKA ZA USPOMENU PRIJE POLASKA

76

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Nakon doručka služena je sv. Misa na talijanskom jeziku, iako je jutros došao naš duhovnik za naredne dane don Jeronim Jokić, Župni upravitelj župe sv. Jurja mučenika Boljun u Istri.

Ovo je druga godina, kako iz ovoga svetišta kreće međunarodna priključna ruta Marijanskog zavjeta za domovinu.

Danas će, također iz Pakraca krenuti dodatna ruta zavjetnog hodočašća.

Hodočasnici te rute će prijeći 220 km za 13 dana do Udbine, gdje će se susresti s našom glavnom rutom 19. srpnja.

Nakon popunjavanja hodočasničkih iskaznica, javljanja izravno u Hrvatski katolički radio, za što je zadužena tajnica Marina i slikanja, brojni talijanski hodočasnici kreću s nama.

Idemo uhodanom rekreacijskom stazom koja služi brojnim šetačima,

TALIJANSKI I HRVATSKI HODOČASNICI U CRKVI SV. JOSIPA TE VLČ. JERONIM (PROVIRUJE), TIN, ANAMARIJA, MARINA I MICAN

77

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

trkačima pa i biciklistima, a pogled nam, puca na Jadransko, doduše talijansko more.

Vrijeme nas je prošlo u molenju krunice na slovenskom i talijanskom jeziku, litanija, dok su se iznad nas vijorile talijanske i hrvatske zastave.

Talijanski hodočasnici će s nama ići do mjesta San Giuseppe della Chiusa (Sveti Josip) udaljeno 12 km od Monte Grisa, negdje na granici između Italije i Slovenije. Naš dolazak su najavila zvona sa zvonika crkve sv. Josipa.

Domaćini su nam bili članovi Bratstva Trojedine Ljubavi. To je kleričko bratstvo koje živi i promovira PUT SVETOSTI I OZDRAVLJENJA. U svom krilu obuhvaća i privatno udruženje vjernika Trajni Klanjatelji Presvetog Trojstva po Biblijsko molitvenim zajednicama Bog je Ljubav te Vijenca Trojedine Ljubavi. Ka prvenstveno poslanje ima širenje pobožnosti Prečistih Ruku Mariji preko kojih se ostvaruje i najavljeni trijumf Bezgrešna Srca Marijina.

Tu ćemo se u crkvi prvo pomoliti, zatim ručati i odmoriti, te prikupiti snagu za daljnje putovanje kroz Sloveniju.

Predloka je naseljeno mjesto u sastavu gradske općine Koper, udaljeno petnaestak kilometara od općinskog središta. Mjesto je malo sa jedva 80 stanovnika koje krasi crkva sv. Janeza Krsnika. Dočekao nas je župnik vlč.

Milan Stepan sa svojim suradnicima i svoj župni dvor, nakon večere, ustupio nama, hodočasnicima.

SLOVENSKI I HRVATSKI HODOČASNICI.

78

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Noć je bila olujna s jakom grmljavinom i kišom koja će se poslije pretvoriti u prolom. Nakon kave i čaja koju nam je sam župnik skuhao, malo iza 6 sati, otići ćemo do crkve gdje ćemo se kratko pomoliti i primiti hodočasnički blagoslov. Župnik Milan ima sv. Misu 8,30 sati u mjestu Rakitovec, kroz koje prolazi naš hodočasnički put pa ćemo joj tu nazočiti.

Nama će se poslije sv. Mise pridružiti nekoliko slovenskih hodočasnika sinošnji naši domaćini uz župnika Željko i Ludmila te dr. Ana koja radi u bolnici u Izoli, a ujedno je i vjeroučiteljica. U slovenskim školama nema vjeronauka u školi pa se jedino njihovi satovi održavaju u crkvama ili crkvenim ustanovama.

Oni su nosili slovensku zastavu, a mi Marijanskog zavjeta i hrvatsku, molili smo krunicu jedno otajstvo na slovenskom, drugo na hrvatskom, pjevali duhovne šansone…

U 13,30 sati ulazimo u Hrvatsku, a oko 16 sati dolazimo u Buzet. Negdje smo na pola puta između Trsta i Trsata.

NA JUTARNJOJ KAVI SA ŽUPNIKOM DON DALIBOROM

PANORAMA GRADA BUZETA

Buzet je grad u Hrvatskoj, u Istarskoj županiji, smješten u dolini rijeke Mirne, na području koje se po njemu naziva Buzeština. Područje Grada graniči s Gradskom općinom Kopar u Sloveniji. Buzet je poznat kao Grad tartufa i kao prijestolnica hrvatskog automobilizma. Po popisu iz 2015. godine imao je 6.055 stanovnika. Župna crkva Blažene Djevice Marije dovršena je 1784. god. Sadrži vrijedan inventar i riznicu dragocjenih predmeta sitne plastike. Orgulje su Gaetana Callida iz 1787. god., a zvonik je sagrađen 1897. god., zvono ima na glagoljici urezanu 1541. god.

No, mi se nećemo penjati do starog grada, nego ćemo zanoćiti u kapelici, u novom dijelu Buzeta, iznad koje je župni ured za taj „kvart“. Spavat ćemo u blizini Svetohranilišta. Kako je bilo spavati pored živoga Isusa? Trebali smo se osjećati kao apostoli kada su spavali u Njegovoj blizini.

79

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Tu će don Jeronim, sutra prije polaska služiti sv. Misu. Nakon kave na koju nas je pozvao u obližnji kafić don Dalibor Pilekić župnik, nastavili smo svoj hodočasnički put.

ALEJA GLAGOLJAŠA

Put nas je vodio kroz Aleju glagoljaša. Osebujan je to spomenički kompleks od jedanaest spomen-obilježja uz cestu između Roča i Huma u dužini od 7 kilometara. Spomen je na veličanstveno djelo Ćirila i Metoda, njihovih učenika te posveta kulturnim djelatnicima i prosvjetiteljima, hrvatskim popovima glagoljašima koji su gradili našu uljudbu sela i grada. Podignuta je kao poseban projekt Čakavskoga sabora u razdoblju od 1977. do 1985.

Idejni joj je autor Josip Bratulić, a autor skulptura Želimir Janeš. Sastoji se od 11 pojedinačnih spomen-obilježja, od kojih je deset od kamena, a samo su Gradska vrata izrađena od bakra.

Glagoljica je najstarije hrvatsko pismo. Naime, Hrvati su svoj materinski jezik prvo počeli pisati glagoljicom u 10. i 11. stoljeću, potom ćirilicom u 12. stoljeću i latinicom tek u 14. stoljeću.

U 11,30 sati se zaustavljamo kod spomenika kojeg je podigla Makedonska akademija znanosti i umjetnosti 1978. godine. Na mramornoj ploči piše: „Sijelo Klimenta Ohridskog – katedra kao središte prvog slavenskog sveučilišta“.

Dolazimo u Hum, koji ima status najmanjeg grada na svijetu.

Hum se nalazi u centralnoj Istri. U razgovoru s jednim mještaninom saznajemo da je Hum prije 30 godina imao 13 stanovnika, a danas ima 28 stanovnika uglavnom vezani rodbinskom vezom. Ovaj sakriveni dio Istre izrazito je druželjubiv prema nenamjernim izletnicima. U Humu uvijek možete naći mjesto za parkiranje čak i u vrhu ljetne sezone jer su gužve rijetkost.

Trgovine nema, nego samo jedan manji ugostiteljski objekt.

Kriterij da se neko mjesto klasificira kao grad se razlikuje od zemlje do zemlje. Mislimo da ovaj video to dobro objašnjava te pokazuje što možete vidjeti u Humu, uključujući gradske bedeme, dvije male ulice i tri reda kuća.

80

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Usput, mnogi smatraju da je Vatikan najmanji grad na svijetu. U stvari Vatikan je suverena država. Hum je danas spomen-grad, jedan od rijetkih sačuvanih primjera urbanog razvoja isključivo unutar gradskih zidina.

HUM, NAJMANJI GRAD NA SVIJETU

U Humu se nalazi crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje smo se u hladovini njezinih zidova pomolili i duhovno i tjelesno osvježili.

U isto vrijeme, kada smo mi krenuli u subotu iz Monte Grisa, iz Pule je krenula također priključna ruta Marijanskog zavjeta za domovinu. Trebali smo se sastati ovdje u Humu, ali iz tehničkih razloga to smo učinili oko 2 km niže u mjestu Ročko Polje. Predvodio ih je duhovnik p. Tomislav Rukavina, isusovac iz Zagreba.Tu susrećem poznanike sa prethodnih hodočašća, a među njima i prijatelja Marijana Almaša – stopostotnog ratnog invalida iz Vinkovaca.

Zajedno nastavljamo put do našeg današnjeg odredišta, a to je Lanišće, mjesto koje je poznato po mučeničkoj smrti našeg blaženika Miroslava Bulešića.

SUSRET MEĐUNARODNE RUTE IZ ITALIJE I DODATNE /HRVATSKE/ IZ PULE KOD HUMA

Lanišće je općinsko središte bivše Općine Buzet. Prostire se u brdskoplaninskom području Ćićarije koja se nalazi na sjeveroistoku Istarskog poluotoka. Granice Ćićarije nisu točno određene, na sjeverozapadu prelaze u 81

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

područje Krasa (Slovenija), a na jugoistoku je povezana sa planinom Učkom.

ZAJEDNIČKI ULAZAK U MJESTO LANIŠĆE POZNATO PO MUČENIŠTVU BL. MIROSLVA BULEŠIĆA

U župnom uredu Župa sv. Kancija, 23. kolovoza 1947. godine ubijen je mučeničkom smrću u 27. godini života, blaženi Miroslav Bulešić, hrvatski katolički svećenik i do sada najmlađi hrvatski blaženik.

Blaženik je rođen od oca Mihe i majke Lucije rođ. Butković 13. svibnja 1920. godine, u selu Čabrunići kraj Svetvinčenta u Istri. Osnovno obrazovanje stekao je u Juršićima, a srednjoškolsko u sjemeništima u Gorici i Kopru.

Studirao je filozofiju i teologiju u Rimu na sveučilištu “Gregoriana”. Za njegovo školovanje zauzeo se bl. Alojzije Stepinac.

Za vrijeme II. svjetskog rata, 1943. postao je svećenik. Bio je župnik u Baderni do 1945. To su bila strašna ratna vremena kada su u Istri bile tri vojske - partizanska, njemačka i talijanska. Osobitu pozornost posvetio je odgoju djece i mladih, pomagao je svima koji su bili u potrebi. Izjavio je: “ Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže – i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.” Primao je prijetnje s raznih strana pa je u svom dnevniku zapisao: “Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado… Želim umrijeti za slavu Božju i spasenje duše svoje i duša svojih vjernika.”

CRVKA U KOJOJ JE ZADNJU SV. MISU SLUŽIO BL. M. BULEŠIĆ I ŽUPNI URED U KOJEM JE MUČKI UBIJEN

82

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Predavao je vjeronauk u školi, okupljao mladež, obnovio crkveno pjevanje, uveo pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu, organizirao pučke misije i karitativnu djelatnost.

Protivnici vjere su ga napadali, ali nije htio pobjeći u Italiju: ”Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru.”

U jesen 1946. postao je nastavnik i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu. Posvetio se odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Imenovan je tajnikom “Svećeničkog zbora sv. Pavla”, zalagao se za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve. U proljeće 1947. komunističke vlasti predstavile su “petogodišnji plan”, kojim su tražili radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama te udaljavanje Crkve iz javnog života. Miroslav Bulešić se tome odlučno usprostavio.

U kolovozu 1947. pratio je u Buzetu, delegata Sv. Stolice dr. Jakoba Ukmara, koji je dijelio sv. krizmu. Komunisti su ih htjeli spriječiti, ali nisu uspjeli. Dan nakon toga, 24. kolovoza, bila je sv. krizma u Lanišću. Tamo su komunisti napali Miroslava u župnoj kući i izboli ga nožem. Preminuo je od rana. Nije dopušteno da bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, nego je pokopan u Lanišću. Tek će 1958. njegovo tijelo biti prenesno u crkvu u Svetvinčentu.

Tadašnji je papinski nuncij Joseph Harley rekao: ”Vi ste više dobili smrću toga mladog svećenika, nego li ste izgubili, jer ste dobili sveca i mučenika.”

Biskup Dragutin Nežić započeo je 1956. službeni postupak za proglašenje blaženim, ali su komunističke vlasti to zabranile. Postupak je 1957. otvoren u Rimu, a 28. ožujka 2000. porečko – pulski biskup Ivan Milovan prebacio je postupak u Hrvatsku. Biskupijski postupak je zaključen 2004. godine, te je sva dokumentacija u vezi kauze poslana Kongregaciji za proglašenje svetih u Rimu. Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 28. rujna 2013. godine na veličanstvenoj sv. Misi u pulskoj areni.

Po dolasku u Lanišće otišli smo u crkvu sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile. Ona je sagrađena sa zvonikom 1609. godine. Crkva je srušena 1926. godine radi izgradnje nove, ali je zvonik ostao. Dana 21. kolovoza 1927. godine je župnik Josip Aničić blagoslovio novu crkvu.

Pomolili smo se pred Presvetim i moćima bl. Miroslava Bulešića. No, sa relikvijama našeg blaženika ćemo se susresti i u Župnom urede, u prostoriji u kojoj je počinjeno mučko ubojstvo. Upravo se radovi, na uređenju Spomen sobe mučenika, privode kraju. Dio zida, poškropljen mučeničkom krvlju, ostao je sačuvan. Župnik don Josip Mašina ne živi u ovom župnom uredu pa nam ga je, kao i školu (na žalost koju više ne pohađaju učenici) ustupio za spavanje.

83

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

I četvrti hodočasnički dan ćemo započeti sv. Misom u 7,00 sati. Služili su je don Jeronim i p. Tomislav. Sam osjećaj da se nalazimo u crkvi u kojoj je tog 24. kolovoza 1947. godine, sam blaženik služio zadnju sv. Misu, podsjeća nas na Krašić i crkvu u kojoj je bl. kardinal Alojzije Stepinac, također služio svoju zadnju sv. Misu, tjera suze na oči, a prožeti smo nekom neopisivom milošću.

Pri polasku, od dr. Vladimira Žmak ću dobiti na dar knjigu „Krvava krizma – Lanišće 1947.“ Koju je napisao sada već pokojni Mate Žmak – Matešić. Ona će mi uz sv. Pismo činiti ugodnije vrijeme odmora.

S DON JERONIMOM U JAMI „BRŠLJANOVICA“

P. TOMISLAV RUKAVINA NA ČELU KOLONE

Put nas vodi kršovitim i šumovitim predjelima Istre. Nakon vjetrovite i kišovite noći, dan je idealan za hodočašćenje. Don Jeronim će nas odvesti do velike jame koju zovu „Bršljanovica“ koja je od kapitulacije Italije, služila kao sabirni logor hrvatskih domoljuba, pa još dugo nakon završetka II. svjetskog rat, odakle su odvođeni nekoliko metara dalje, gdje su likvidirani i bacani u provalije poznatije kao „fojbe“. Riječ je od oko 350 ubijenih. Don Jeronim svakoga zadnjeg vikenda u kolovozu dolazi ovamo s vjernicima i služi sv. Misu za pokoj njihovih duša. Prolazeći ovom ljepotom, na usne mi naviru stihovi velikog hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora koji ju je u PJESMI O ISTRI oslika na najbolji način.

Sliku mile Istre naše ja u srcu nosim svom … leži ravna i vrletna na tom moru Jadranskom.

Glava joj je Učka gora, buk valova njen je glas, kitne šume i pašnjaci oko struka zelen pas.

Sela su joj biser sitni na haljini zelenoj; gradovi joj toke sjajne na dolami šarenoj.

84

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Raša, Mirna i Dragonja teku žilam njezinim … gle otoke, djecu lijepu na skutima majčinim!

Istro naša, majko naša, u srcu te nosim svom; najljepša si za me zemlja na tom moru Jadranskom.

Mi, marijanski hodočasnici smo to vidjeli i doživjeli i svaka riječ bi bila suvišna da se doda, jer je baš sve rečeno.

U mjestu Brest dočekat će nas župljani don Jeronima iz župe Lupoglav sa hranom i hladnim napitcima. Nakon što smo se okrijepili i odmorili uz molitvu nastavljamo put.

Ispred nas je planina Učka s najvišim vrhom Vojak 1401 n/v. Mi nećemo ni preko njenog vrha niti tunelom kroz nju, nego cestom koja vodi nadmorskom visinom od 1333 m. Ne zna se jeli teže ići uz planinu od 15% uspona i niz nju.

Glavna je izletnička točka na Učki prijevoj Poklon do kojega vode putovi iz svih priobalnih mjesta : Opatije, Ičića, Ike, Lovrana, Medveje, Mošćeničke Drage. Za uspon s istarske obale do Poklona treba iz svih mjesta 2-3 sata hoda.

KOD KRIŽA NA POKLONU IZNAD OPATIJE I RIJEKE

Poklon je mjesto odakle se prvi put vidi more i Rijeka te je zbog toga od davnih dana bio popularno odmorište putnika. Kada bi s toga mjesta hodočasnici iz Istre prvi put ugledali Trsat, redovito bi se poklonili Majci Božjoj Trsatskoj. Uspomena na taj običaj ostala je zabilježena u nazivu Poklon.

Jubilarne godine je podignut novi veliki kameni križ ispod kojeg piše: „Na spomen blaženog Alojzija Stepinca i pape Ivana Pavla II. i istarskih hodočasnika. Jubilarne godine 2000.“ 85

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Tu ćemo se pred križem pokloniti i pomoliti a potom popiti kavu na prohladnom vremenu, pa nakon dva sata spuštanja niz Učku, uz kraću stanku dolazimo do našeg današnjeg cilja – župni ured Veprinac. Dočekao nas je župnik don Anto Aračić s „kotlom“ skuhanog graha, „brdom“ kobasica, sladoledom, lubenicama, dakle slatkim povrćem i inim voćem.

Nakon ručka, pozdravit ćemo se s don Jeronimom, naših duhovnim pratiteljem, a s p. Tomislavom smo to jutros učinili.

PANORAMA VEPRINCA I ULAZ U STARI GRAD

Veprinac, mjesto s najljepšim pogledom na Kvarner ima izuzetno bogatu kulturno-povijesnu baštinu s 500 m/v. U stari grad ulazi se kroz gradska vrata s tri otvora u sklopu nekadašnje zgrade veprinačkog komuna. S desne strane ispred vrata nalazi se gradska loža, a lijevo je crkva Sv. Ane s natpisom iz 1442. godine, u kojoj su nedavno prilikom radova otkriveni ostaci zanimljivih fresaka koje tek treba detaljno istražiti. U prostoriji desno od gradskih vrata uređena je etno-zbirka koja posjetiteljima predstavlja predmete, alate i dokumente kojima se ilustrira nekadašnji život ljudi na ovim prostorima.

Odmor u obliku spavanja u prostorijama župnog ureda i osnovne škole, dobro nam je došao, jer nam se sutra ujutro do 7 sati valjalo uspeti kamenim stubama do ulaza u dvorište župne crkve Sv. Marka odakle se pruža jedinstven pogled na Kvarner i Opatiju. Župna crkva Sv. Marka je srednjovjekovna građevina (na ulaznim vratima uklesana je 1572. god.) s odvojenim zvonikom, 1680. godine je obnovljena i potpuno barokizirana. Smještena je na malom, spram grada najuzvišenijem, akropolski obzidanom platou. Crkva i zvonik, te malo groblje, okruženi su zidom i ostacima fortifikacija.

Nakon sv. Mise i doručka napuštamo, nas dvadesetak hodočasnika, gradić za koji je lokalnog pjesnika Josip Stanić zapisao: Veprinac je "samo dva prsta do neba"!

86

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Pred nama je dakle peti hodočasnički dan, u kojem trebamo preći samo 18 km. Preko Matulja doći ćemo u Zamet, u crkvu Presvetog Srca Isusova gdje je sada župnik p. Mate Samardžić, isusovac, koji je s nama hodočastio od Zagreba do Rijeke/Trsata i tako kroz to vrijeme bio naš duhovnik prošle godine.

Nakon molitve u crkvi p. Mate nam je priredio i tjelesnu okrepu u hladnoj vjeronaučnoj dvorani. Zna on kako je biti hodočasnik. Hvala mu!

I SRCA ISUSOVA U ZAMETU S P. M. SAMARDŽIĆ

U CRKVI SV. MARKA U VEPRINCU

Nakratko ćemo se zaustaviti u riječkom parku „Mlaka“ koji sada nazivaju „Park znanosti“, a neki i „Park partizana“. Naime, u njemu su za vrijeme II. sv. rata Talijani počeli graditi crkvu, u čemu ih je kapitulacija omela. Ono što je napravljeno partizani su srušili.

Nismo mogli ne svratiti u kapucinski crkvu Gospe Lurdske na riječkoj Žabici, a nedaleko odatle, na jednom trgu ispred crkve sv. Jeronima susrest ćemo se Glavnom hodočasničkom rutom Marijanskog zavjeta koja je krenula 8. lipnja iz Osijeka. (Danas je, radi informacije, 10. srpnja).

Ponovo srdačan susret sa starim znancima – hodočasnicima: p. Ivanom Dominikom Iličić, dominikancem koji je na službi ovdje u Rijeci, Zoranom Mihalj – Ćirom iz Soljana, gosparima Zoranom Jović i Stijepom iz Dubrovnika, Daliborom Tunguz i Ernestom Bašić iz Zagreba …

SUSRET NOSITELJA BARJAKA GLAVNE I MEĐUNARODNE RUTE

P. IVAN DOMINIK ILIČIĆ - SNIMATELJ

87

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Odatle odlazimo do Mosta hrvatskih branitelja, iz Domovinskog rata, oko kojeg se izvode određeni dodatni radovi gdje ćemo zapaliti lampione i pomoliti se za sve poginule i umrle branitelje.

Već uobičajeno, od Mosta hrvatskih branitelja na Trsat ćemo doći stubama Petra Kružića Riječkim škalama moleći krunicu Božjeg milosrđa, a s pjesmom radosna srca i duše ulazimo u svetište dok nas sa zvonika pozdravljaju zvona, a jedan fratar nas blagoslivlja svetom vodom.

Također pjevajući obilazimo zavjetnu sliku a zatim na koljenima zahvaljujemo se Majčici za svako dobro koje nam je podareno.

Tako sam ja Majci Božjoj Trsatskoj do sada dva puta, iz različitih pravaca pješice došao. Prošle godine je to bilo preko Like, a ove kroz Istru. /O ovom svetištu smo pisali u Godišnjaku „Suza dolinska“ , godište XIX, br. 32 za 2015. godinu/.

Iako smo jutros nazočili sv. Misi i večeras nam je pružena ta mogućnost. To tada smo istuširali i ručali. Za ručak, kavu i hladne napitke se je pobrinula Marija Mioč, kao i prošle godine.

U SVETIŠTU I U KRUGU SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKE

V. tjedan - glavna ruta: … Trsat/Rijeka – Drivenik - Novi Vinodolski (6. – 12. srpnja, ukupno 160,1 km) Osvanuo je, za „moju grupu“ i mene šesti hodočasnički dan, za druge tridesetdrugi, a nekolicina hodočasnika nam se jutros priključila. Većina njih priključnih ruta od Pule i Monte Grisa, ali i glavne rute zbog svojih obveza će nas napustiti. No, to je tako u ovom hodočašću. Jedni dolaze, drugi odlaze. Kao u vlaku.

Put će nas voditi do Drivenika udaljenog oko 20 km. Polazak je zakazan u 9 sati. Do tada smo bili na sv. Misi, doručkovali, a ja ću obići s fotoapara88

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

tom i postaje Križnoga puta koji se nalazi u velikom perivoju franjevačkog samostana.

Jutro je vrelo. Imamo pratnju policajca na motoru. U jeku je turistička sezona pa je gužva i na cestama i na nogostupima. Policija nam omogućuje siguran i nesmetan hod.

POSLIJE MOLITVE U CRKVI SV. JOSIPA

MOLITVA PRIJE SLASNOG RUČKA

Nakon kraće stanke u mjestu Kuzam, u podne se zaustavljamo u crkvi Gospe od Karmela u Krasnici. Tu ćemo se duhovno i tjelesno okrijepiti, slijedeću stanku ćemo upriličiti u Praputnjaku.

Naše današnje odredište je Drivenik. Do njega nas vodi strmi put. Dočekao nas je gosp. Petar Milošević, predsjednik Zdruga katoličkih skauta, koji imaju svoje sjedište i prostorije, koje će nama noćas ustupiti, baš u ovom dvorcu. On i njegova obitelj su jedini stanovnici ove utvrde.

Naziv kaštela Drivenik, jednoga od devet gradova što ih spominje Vinodolski zakon, svjedoči da je prvotno bio drven. Tek je u razdoblju od 13. od 15. stoljeća izgrađen u kamenu. Njime su Frankopani branili i nadzirali promet kroz Vinodol, a dobili su ga u posjed darovnicom hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV. za svoje ratne zasluge. Ispod utvrde je crkva Svetoga Stjepana iz 15. stoljeća, a župna crkva Svetoga Dujma je barokna, preuređena 1821. godine. Koliko mi je poznato, osim katedrale u Splitu nema više crka-

PANORAMA KASTELA DRIVENIKA

MOLITVI KRUNICE ISPRED KULE

89

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

va posvećenih starokršćanskom mučeniku sv. Dujmu iz 3. stoljeća, biskupu antičke Salone.

Nakon propasti Zrinsko-frankopanske urote, Kaštel Drivenik je u posjedu bečke komore. Od tada gubi na važnosti. Polovicom 18. stoljeća gradi se cesta Bakar−Novi Vinodolski te se i stanovnici s brijega spuštaju u dolinu gdje se formira današnje naselje Drivenik.

Večeru od roštilja su nam pripremili članovi Zdruga katolički skauta Riječke nadbiskupije. Nakon što smo zajedno blagovali, otišli smo do zidina gdje ćemo dio prekrasne večeri provesti u molitvi krunice za domovinu. Četvrtak je, a svakoga četvrtka s početkom u 20 sati u brojnim gradovima Hrvatske se moli krunica za domovinu. Njoj se i hodočasnici Marijanskog zavjeta za

S DOMAĆINIMA - SKAUTIMA ISPRED CRKVE SV. DUJMA I U TRENUTCIMA ODMORA U ŠKRTOJ HLADOVINI

Sedmi hodočasnički dan ćemo započeti sv. Misom u 7 sati u već spomenutoj crkvi sv. Dujma. Služit će je na zamolbu p. Ivana Dominika Iličića don Sanjin Francetić, župnik Uznesenja Marijina u Rijeci za nas 10 hodočasnika. I danas je pred nama do Novog Vinodolskog oko 20 km hoda.

Prvo mjesto gdje ćemo se zaustaviti je Tribalj, kod crkve /Marija – Gospa od pohođenja/ Crkva pohođenja Blažene Djevice Marije. Crkvu nam je otvorila sestra Valentina iz Slav. Broda - kandidatica novog reda zajednice sestara „Euharistijska zajednica Srca Isusova i Marijina“ koju je osnovao don Josip Radić i duhovna majka zajednice Jozefina Glasnović.

90

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

U mjestu Gričani ćemo zapaliti lampion ispred spomenika hrvatskim braniteljima i pomoliti se. Tu ćemo se zadržati izvjesno vrijeme kako bismo se odmorili što u kafiću „Frankopan“ što u sjeni zidina crkve sv. Martina gdje ćemo s don Tomislavom Ćurićem izmoliti jedno otajstvo žalosne krunice, a potom otići s njim na sladoled. Ovo će mi mjesto ostati u sjećanju, jer tu putokaz pokazuje prema jednom mjestu koje se zove DOLINCI. Nakratko ćemo se zaustaviti u mjestu Bribir, koji je nekoć bio sjedište krčkih knezova – Frankopana. Sagrađen je na brijegu gdje je služio kao utvrda na nadmorskoj visini od 175 m.

Naše današnje odredište je Novi Vinodolski u koji dolazimo u 16,30 sati.

U župnoj crkvi ćemo se pomoliti i malo predahnuti od dnevne vrućine.

Večera je zakazana u restoranu „Azur“ s kojom su nas častili dobri ljudi. Naime, na ovo hodočašće osoba može poći s „rukama u džepovima“. Ne treba se brinuti ni za jelo, ni za piće. Sve imaju na raspolaganju.

VI. tjedan - glavna ruta: Novi Vinodolski - Krivi Put - Sveti Juraj - Krasno Polje - Gornji Kosinj – Gospić – Podlapača - Udbina (13. - 19. srpnja, ukupno 172,8 km) Novi Vinodolski se razvio iz stare frankopanske utvrde zvane Novigrad, razvio se i proširio uz morsku obalu turistički grad Novi Vinodolski. Ovo povijesno političko i kulturno središte Vinodolske knežije ("Vinodol" "Vallis vinearia"), kolijevka plejade književnika iz porodice Mažuranić, s ponosom čuva uspomenu na Vinodolski zakon iz 1288. godine, najstariji hrvatski zakonski spomenik pisan brzopisnom (kurzivnom) glagoljicom. Zahvaljujući zimzelenoj vegetaciji i blagoj mediteranskoj klimi, čistom moru i zraku, Novi Vinodolski postao je 1878. godine, nedugo nakon Opatije, jedno od prvih turističkih mjesta primorskog kraja.

Dušu grada Novog Vinodolskog predstavlja bogato kulturno nasljeđe:

PANORAMA NOVOG VINODOLSKOG

U CRKVI SV. FILIPA I JAKOVA

91

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

zidine rimske utvrde "Lopsica", ostaci samostana fratara Pavlina, frankopanski kaštel s kulom, Stolna crkva, Crkvica sv. Trojstva i sv. Marina na istoimenom otočiću, kuća braće Mažuranić, Čitaonica i knjižnica iz 1845., Narodni muzej, Gradska galerija "Turnac", staklena kapelica, jezgra starog dijela grada, kao i sačuvani autentični folklor ovog kraja.

Prespavali smo u športskoj dvorani. Prije počinka, jedni su otišli na kupanje, drugi u obilazak grada, a ja sam ostao oprati rublje i pisati dnevnik.

Danas je 13. (trinaesti), a kako sam ja jedan od članova Zagovorne molitve za domovinu i narod, čija je glavna nakana zagovorne molitve: produbljivanje vjere i obnova krsne milosti u hrvatskom narodu, valjalo mi je početi ispunjavati određene obveze za taj dan a to su: izmoliti krunicu za domovinu, nazočiti sv. Misi i postiti taj dan o kruhu i vodi.

U Zagovornoj molitvi za domovinu i narod molimo za novi izljev Duha Svetog tj.“Krštenje u Duhu Svetom” svakog kršćanina - posebno mladih.

Sv. Misu u 7 sati će služiti pop Anto Luketić koji je doći iz svoje župe Oštarije, udaljene preko 80 km, jer ovdašnji župnik nije u Novom Vinodolskom. Popa Antu sam i u prošlom broju „Suze“ spominjao, ali i na ovom hodočašću ćemo se još susresti.

Crkva sv. Filipa i Jakova, u kojoj smo nazočili sv. Misi je izgrađena već u 14. stoljeću. Na vanjskoj strani zapadnog zida crkve uklesana je godina 1520. Ipak, pretpostavljamo da je to godina obnove ili dogradnje postojeće crkve, jer se pouzdano zna da je u Novom za vrijeme donošenja Vinodolskog zakona već postojala crkva. Stolna crkva izgrađena je u stilu bazilike s tri broda, da bi s promjenom statusa crkva bila nadograđena. Produženo je poligonalno svetište u stilu kasne gotike, a u 18. stoljeću je pregrađena i dograđena s pokrajnim lađama, u baroknom stilu. U podu svetišta nalazi se nadgrobna ploča s likom zadnjeg modruškog biskupa Krištofera iz 1499. godine, koji je tu sahranjen a na prvom bočnom oltaru drvena gotička madona iz 15. stoljeća.

GROBLJANSKA KAPELICA SA SPOMEN PLOČOM

DA LI JE OVO PRAVI PUT ZA KRIVI PUT?

92

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Na izlasku iz crkve dočekala nas je kiša. Naše je današnje odredište Krivi Put. Od kiše smo se skrivali u kućice za čekanje autobusa, pod nadstrešnicu boćarskog kluba Zagon, u crkvi Gospe Karmelske u Ledenicama …

Osim molitve i pjesama, dio našeg hodočasničkog dana prođe u obveznoj šutnji.

Pred 17 sati dolazimo do groblja u Krivom Putu. Na zidu grobljanske kapelice stoji spomen ploča na kojoj pište: „Stjepan Radić (1871.-1928.) na ovom mjestu održao je govor hrvatskom narodu. Krivi Put 1927. HSS 1993.“ Krivi Put je raštrkano bunjevačko naselje u senjskom zaleđu smješteno u šumovitom predjelu krivoputskog platoa u Ličko-senjskoj županiji. Krivi Put je jedno od najpoznatijih naselja kojega su Bunjevci, u potrazi za boljom ispašom svoje stoke, osnovali u ranom 17. stoljeću, i to nakon što su 1605. godine došli u tvrdi grad Senj. Uz Krivi Put osnovali su i obližnja naselja Veljun, Alan i Krmpote. Stanovništvo, kojega je inače danas mnogo raseljenog, još uvijek se poglavito bavi stočarstvom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 822 m sa 33 stanovnika.

NA GROBU HRVATSKOG VITEZA DAMIRA TOMLJANOVIĆA GAVRANA I ULAZ U ŠPORTSKI CENTAR

Na ovom groblju je pokopan, junak domovinskog rata - hrvatski vitez Damir Tomljanović - Gavran, hrvatski redarstvenik, hrvatski branitelj tijekom Domovinskog rata i zapovjednik 1. Sektora IZM Zadar ZP Split 1. gardijske brigade Oružanih snaga Republike Hrvatske. Rođen je 18. travnja 1968. godine u Veljunu Primorski koji se nalazi oko 8 km od Krivog Puta 1994. god. Poginuo je tijekom obilaska jednog od velebitskih položaja na Tulovim Gredama /Jasenice/ 17. veljače 1994. godine. Njegovo ime danas nose ulice u najvećim hrvatskim gradovima, trgovi, vojne škole, sportski tereni, memorijali, hodočašća, a posebna uspomena na njega čuva se u njegovu rodnom mjestu Krivom Putu.

To je glavni razlog našeg dolaska u ovom mjesto. Zapalili smo lampion na njegovom grobu, pomolili se i za uspomenu se slikali.

93

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Tu ćemo i zanoćiti, u Športskom centru koji nosi ime „Gavran“. Domaćini su nas dočekali s pečenim mesom na roštilju, a svlačionice će nam biti spavališta. Mi muški ćemo se smjestiti u domaćinskim prostorijama, a cure u one koje koriste gosti.

SPOMEN PLOČE HEROJU DOMOVINSKOG RATA GAVRANU U KRIVOM PUTU I NA TULOVIM GREDAMA

Nedjelja je, 14. srpnja, deveti hodočasnički dan. Do Senja, koji je od Krivoga Puta udaljen 12 km valjalo je doći do 10 sati, kako bismo nazočili sv. Misi. Nas 14 je krenulo malo iza 7 sati.

Prolazimo predivnim krajobrazom. Doista se može kazati da je Hrvatska rijetka zemlja na svijetu s prirodnim ljepotama. Sam pogled na more, a potom lijevo i desno niz njegovu obalu, čovječje srce napunja radošću, ali i žalošću, jer ispred nas puca pogled na Goli otok, ozloglašeno mjestu gdje su mnogo, najčešće nedužni ljudi robijali pa i svoj život tu okončali.

Goli otok, koncentracijski logor i zatvor na otoku Goli površine 4,54 km2, je otvoren 1949. god. nakon rezolucije Informbiroa, u vrijeme obračuna s pristašama staljinizma unutar KPJ. Kasnije su se ondje zatvarali i drugi politički neistomišljenici (uglavnom na temelju administrativnih odluka, a manje na osnovi sudskih presuda). Poznat je po surovim kažnjeničkim uvjetima, torturama i teškome prisilnom radu. Izabran je zbog nenaseljenosti i mogućeg bijega. Procjenjuje se da je kroz logor prošlo 17 000 do 32 000.

Prema zvaničnim podacima u njemu je 413 osoba izgubilo život. Zatvor je postao 1956. godine, a naknadno je pretvoren u kazneno–popravni dom za maloljetnike.

Hvala Bogu da je zatvoren 1988. godine taj politički logor kao i onaj u Staroj Gradišci.

94

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Toga prijepodneva smo osjetili i jačinu, poznate, senjske bure. Na drveću iznad Senja sa sjeverne strane uopće nema granja. Sve je nekako navijeno prema moru. Nije se tome ni čuditi, jer mu od rane mladosti neda da se normalno razvija.

PANORAMA GRADA SENJA I UNUTRAŠNJOST KATEDRALE UZNESENJA BL. DJ. MARIJE

Vjernici koji idu na sv. Misu, kao i mi, radosno nas pozdravljaju. Jedna starija osoba to čini skidajući kapu s glave. Ulazimo u senjsku katedralu, jednu od najznačajnijih kulturnih spomenika u Gospićko – senjskoj biskupiji.

Do slobodnih mjesta u klecalima prolazimo pored kipa Gospe od mora. On će se nositi u procesiji na Gospu Karmelsku.

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije ima veliku vrijednost kao arhitektonski spomenik prošlosti te se s pravom doživljava kao najznamenitiji spomenik vjere i kulture u gradu Senju. Sagrađena je 1169. g. kao jednobrodna romanička bazilika na temeljima poganskog svetišta Magnae mater, a zatim paleokrščanskog objekta iz IV. – V. stoljeća. Nalazi tih objekata utvrđeni su iza svetišta oko 1,5 m pod zemljom. Pročelje i južna strana katedrale bili su do sredine XVIII st. ukrašeni lijepim romaničkim lukovima i nišama izgrađenim od fine opeke, što je utjecaj sjevernotalijanskog graditeljstva u Primorju.

Nakon nedjeljne sv. Mise, na rivi ćemo popiti kavu, a onda obići kulu li tvrđavu Nehaj, simbol grada Senja. Mi hodočasnici nećemo morati plaćati ulaznicu za njezin obilazak.

Tvrđava Nehaj, sagrađena je 1558. godine pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića. Sazidana je od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća prvotno smještenih izvan gradskih zidina. Ima kockasti oblik, a orijentirana je prema stranama svijeta. Visoka je 18, a široka 23 m. U nju se ulazilo stepenicama preko drvenog mosta kroz uska dvostruka vrata. Zidovi su debeli 2-3,30 m, prema vrhu se sužuju, a završavaju s kruništem na kojemu je pet malih ugaonih kula. U zidinama se nalazi oko stotinu puškarnica i jedanaest velikih otvora.

U unutrašnjosti se nalazi cisterna-zdenac iznad kojega su tri grba: lijevo grb kapetana Ivana Lenkovića sa godinom izgradnje Tvrđave, u sredini grb 95

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

austrijskog nadvojvode Ferdinanda I – tadašnjeg gospodara Senja, te desno grb senjskog kapetana Herbarta VIII Auersperga Turjaškog. U prizemlju s desne strane nalazilo se ognjište, a uokolo prostorije za momčad i oružje.

Ovdje se vide temelji male ranoromaničke Crkve Sv Jurja iz 11.st. Na prvom katu su bile prostorije za časnike i zapovjednika tvrđave. Na drugom katu je bila smještena topovska baterija od 11 teških topova, a danas se ovdje održavaju renomirane kulturne i glazbene priredbe, znanstveni skupovi i druga kulturna događanja. Vrh tvrđave služi kao vidikovac. Odatle su budne straže osmatrale prilaze Senju s kopna i mora, te primale dimne i svjetlosne signale od svojih suradnika s otoka i obale. S vrha Tvrđave pruža se lijepi pogled na Hrvatsko primorje i otoke Rab, Goli, Prvić, Cres, Krk, te na planine Gorskog kotara, Učku i Velebit.

U tvrđavi Nehaj je postavljena zbirka Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija, te izložbe Senjske crkve kroz povijest i Gradski plemićki grbovi Senja.

NA ULAZU U MJESTO SV. JURAJ I ZA STOLOM PUNOM VELIKIH PIZZA

Do sv. Juraja, našeg današnjeg odredišta ima oko 9 km. Došli smo iza 15 sati. Ispred crkve, po kojoj je mjesto dobilo i ime sv. Juraj nas je dočekao župnik don Silvio Milin. I ovdje smo vidjeli vijence koji vise po stropu crkve kao i danas u Senju. Župnik će nam kazati kako su ovi vjenci ovdje ostali od Jurjeva, a oni u katedrali su postavljeni pred skorašnji blagdan Gospe Karmelske. To je takav običaj! Nakon molitve u crkvi, povest će nas u obližnju pizzeriu.

Ostatak nedjeljnog, ljetnog poslijepodneva provest ćemo na plaži ili u nekim drugim aktivnostima.

Sutradan će nas u pravcu Krasnog Polja, nakon sv. Mise u 7 sati, krenuti 6 hodočasnika.

Putom dugim 24 km smjenjivat će se asfalt i makadam. Očekivao sam da ćemo ovim kršnim Velebitom većim djelo hoditi „kozjim stazama“, ali, bar do sada nije bilo tako. Danas s nama nema Marine – tajnice Marijanskog 96

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

zavjeta. Morala je žurno u Zagreb. Vođa puta je i dalje budući vjeroučitelj Dalibor Tunguz, koji je prošle godine vodio hodočasnike od Zagreba do Trsata.

NAKON SV. MISE U CRKVI SV. JURJA HODOČASNICI SU KRENULI PREMA KRASNOM

Jutros smo od sv. Jurja krenuli s „nulte točke nadmorske visine“, a u 16 sati smo u svetištu Gospe od Krasna 940 n/v.

Idemo preko mjesta Lopci, a na terasi Planinarskog doma u mjestu Oltari ćemo pozdraviti Gospu Anđeoskim pozdravom i malo predahnuti.

U svetištu nas je dočekao župnik župe sv. Antuna Krasno Polje preč.

Stjepan Zeba, rodom iz Bijelog Polja kod Dervente, koji opslužuje i svetište Gospe od Krasna. Poveo nas je u svetište gdje ćemo se pokloniti našoj Majčici.

Mjesto Krasno se spominje 1275. godine kada je prvi puta izgrađena crkva svete Marije. Svetište godišnje posjeti i do 100.000 hodočasnika. Nekada je ovo svetište na Velebitu bilo najjače marijansko svetište u Hrvatskoj, posjećenije od Marije Bistrice i Trsata. U njega su vjernici pješice dolazili s Krka, iz Bosne i Dalmacije. Najveću umjetničku vrijednost u crkvi predstavlja drveni kasetirani strop, oslikane scene iz života Isusa, Marije i svetaca, s

SVETIŠTE MAJKE BROŽJE OD KRASNA

97

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

latinskim citatima, iz 1740. god. Ovdje se narod od davnina okuplja 15. kolovoza na svetkovinu Velike Gospe.

U svetištu nas je zatekla otvorena Biblija u kojoj, na pojedinim stranicama imaju potpisi. Naime u ovoj crkvi je, zauzimanjem gosp. Marijana Bušića, nekoliko puta pročitana Biblija „od korica do korica“ a ovo su imena i prezimena vjernika koji su dali svoj doprinos čašćenju Božje riječi.

Kao što je rečeno, mjesto Krasno pripada mjestu Krasno Polje koje ima 476 stanovnika. Iz ovog mjesta je msgr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolit.

O ovom svetištu su pjevali najpoznatiji hrvatski pjesnici kao što su Antun Branko Šimić, Milan Pavelić , Vjenceslav Novak te Silvije Strahimir Krančević čije stihove pjesme „Naš čovo“ donosim:

„… – POŠAO BIH MAJCI BOŽJOJ NA PROŠTENJE A NA KRASNO, PRE NEG UMREM, DA SE SKRUŠIM, DA NE BUDE POSLIJE KASNO…“

Danas je blagdan Gospe Karmelske a 11-ti je hodočasnički dan. Započet ćemo ga kao i mnoge druge hodočasničke, sv. Misom koju će služiti pop Ante iz Oštarija u koncelebraciji s vlč. Pavlom Mesarić koji je župnik u međumurskom Vratišincu, a ovdje je na godišnjem odmoru.

Tko zna kada sam zadnji puta, ali sigurno ima više od 50 – 60 godina kako nisam nazočio sv. Misi kada je svećenik okrenut oltaru, dakle leđima vjernicima, izuzev kada je Služba Riječi. Poslije ću saznati, kako je to dozvoljeno kada prostor ispred oltara ne dozvoljava drugačije.

98

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Nakon doručka ispratit će nas pop Anto riječima: „Ako posustanete, nemojte odustati preko ovoga Velebita dugačkog 130 km“. Na tom Velebitu je registrirano 2700 biljnih vrsta od kojih čak 78 endemskih i brojne vrste divljih životinja, od kojih su mnoge vrste ugrožene.

NEOBIČAN STROP SVETIŠTA GOSPE OD KRASNOGA

POLAZAK IZ SVETIŠTA NAKON SV. MISE

Petnaest nas je hodočasnika. Pridružuju nam se Hrvoje i Mihaela Dragosavić iz Baške s otoka Krka (koga sam upoznao u Okučanima kada je ispred Udruge hrvatskih branitelja „Ajkule“ doveo , Ante Radoš iz Sesveta, a pred Kosinjem će nas sustići don Jeronim Jokić.

Idemo šumovitim i sjenovitim predjelima Like. Pred nama se prostire prelijep pogled kosinjske polje - dolinu. Ta „kosinjska dolina“ – mjesto slavne prošlosti i neizvjesne budućnosti, jer se već godinama spominje njeno potapanje zbog izgradnje hidroelektrane, je krška dolina nastala djelovanjem erozivnim djelovanjem rijeke Like. Po rubu kosinjske doline raspoređeno je šest sela. Više nam je poznat po tome kada se izlije rijeka Lika nego po svom prirodnom bogatstvu i po ljepoti.

Prelazimo preko kosinjskog mosta. To je poznati kameni, sedamdeset metara dugi most preko rijeke Like, spaja Gornji i Donji Kosinj. Projektirao ga je u 19. stoljeću projektant Milivoj Frković, i izgrađen je po uzoru na starohrvatsku mostogradnju, tehnikom "uklinjenjem kamena".

NA ULAZU U GORNJI KOSINJ I ZNAMENITI MOST PREKO RIJEKE LIKE

99

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Naziv Kosinj se prvi puta spominje 1461. godine.

Za hrvatsku kulturu i povijest Kosinj je najznačajniji kao mjesto tiskanja prve hrvatske knjige. Ubrzo nakon otkrića tiskarskog stroja Frankopani su u Kosinju osnovali prvu hrvatsku tiskaru koja je ujedno bila prva tiskara u ovom dijelu Europe. Pretpostavlja se da je u Kosinju 1483. godine tiskana prva knjiga na hrvatskom jeziku glagoljici KOSINJSKI MISAL, a važan dio glagoljaške baštine Kosinja su natpis iz crkve sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu. Spomen ploča na hrvatski Prvotisak iz 1483. postavljena je na zidu crkve sv. Antuna Padovanskom. Župnik će nam ustupiti župni dvor pa ćemo se rasporediti u četiri prostorije na počinak.

Dvanaesti je hodočasnički dan. Pred nama je put dug oko 19 km – do Gospića. Započet ćemo ga sv. Misom u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog koja je sagrađena 1692. godine u baroknom stilu. Misno slavlje je predmolio naš duhovni vođa don Jeronim u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Perom Jurčevićem.

ISPRED CRKVE SV. ANTUNA S VLČ. PEROM, VLČ. MILANOM I DON JERONIMOM, ONDA POGLED NA KRASNO POLJE: ĆIRO, MILJENKO, ERNEST, DALIBOR, IVICA, DR. NATAŠA, MICAN I DRUGI IVICA

Za vrijeme doručka, koji je upriličen nakon sv. Mise, pridružit će nam se i vlč. Milan Klobučar koji obnaša dužnost župnika u Čaglinu, a ovdje je na godišnjem odmoru kod svojih. Vlč. Milana sam upoznao na 1. Marijanskom zavjetu za domovinu 2015. godine, kada sam hodočastio s još nekoliko hodočasnika od Djedina Rijeke preko Pleternice do Požege. On nas je došao pozdraviti i blagosloviti. Kako župi Čaglin pripadaju filijale Milanlug i Duboka, spomenuli smo se nekih mojih suseljana iz Doline koji su tamo zamijenili imanja.

100

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Ovom bogatom doručku, kao i jučerašnjem ručku imamo zahvaliti supružnicima Draganu i Katici Klobučar.

Sa svima smo se rastali uz poljubac i krenuli preko željeznog mosta, obojanog crvenom bojom, preko rijeke Like i rosnih livada. Neke su tek pokošene, a neke nešto prije. Pogled na te livade i miris sjena me vraća u ranu mladost. Pred očima su nam osim ove ljepote i dramatične slike koje su se događale, prethodnih godina, za vrijeme poplava na ovim prostorima.

POGLED NA CRKVU UZNESENJA SV. KRIŽA U PERUŠIĆU I PANORAMA GRADA GOSPIĆA

Kroz šumoviti dio Velebita, nakon šesnaestak kilometara stižemo u Perušić. Župnik vlč. Mile Šajfar se je pobrinuo da se fizički osvježimo, a bogoslov Karlo Špoljarić, student druge godine na teološkom fakultetu da upoznamo perušićku crkvu. Kazao je kako je prvotna crkva izgrađena 1100. godine, a po dolasku Turaka na ove prostore pretvorena je u džamiju i proširena sa strane po još jedan „brod“ s „galerijom“ za žene.

Po izgonu Turaka pod zapovjedništvom popa Mesića, dograđen je toranj na kome se nalazi pozlaćeni križ sa zagrebačke katedrale, a iznad ulaznih vrata, na zidu je uklesan tekst na latinskom jeziku: „In hoc signo vinces“, što bi u prijevodu značilo: „u ovom znaku ćeš pobijediti“.

Ostavljamo crkvu sv. Križa i preko Ličkog Osika i mjesta Budak, prije mosta preko rijeke Like, dočekat će nas veterani domovinskog rata „Vuko-

KATEDRALA NAVJEŠTENJA BL. DJ. MARIJE I HODOČASNICI U NJOJ NAKON SV. MISE

101

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

vi“ iz Gospića. Oni će, sa svojom ratnom zastavom, s nama ući u grad Gospić i otići do spomenika poginulim braniteljima u Domovinskom ratu, gdje su nas dočekali brojni građani tog ponosnog ličkog grada.

Domaćini će nam biti djelatnici gospićkog Caritasa, a u njihovim prostorijama ćemo i prenoćiti.

Na zapadnom rubu jednog od najvećih kraških polja u Hrvatskoj, Ličkog polja, podno najveće i najljepše hrvatske planine Velebita, na raskrižju putova od sjevera prema jugu i na obalama triju rijeka, Like, Novčice i Bogdanice smješten je grad Gospić, gospodarsko, administrativno, vjersko i kulturno središte Ličko senjske županije. Nalazi se na nadmorskoj visini od 656 metara, a prema popisu iz 2011. godine ima 12.745 stanovnika. Sjedište je Ličko-senjske županije, kao i Gospićko-senjske biskupije. Područje Gospića i njegove okolice naseljeno je od pretpovijesti.

NA ULAZU U GOSPIĆ SU NAS DOČEKALI VETERANI I USTANOVA KOJU SU POHAĐALE ZNAMENITE OSOBE

Ime Gospić je prvi put zapisano u povijesnim izvorima 1604. godine.

U to je vrijeme to bilo malo naselje koje se 1574. godine spominje kao selo „Gospojina“. Značajniji razvoj Gospića započinje u drugoj polovici 18. stoljeća kada se Gospić gradi kao vojno-upravno središte Ličke pukovnije, ali osim vojnog Gospić dobiva i gospodarski značaj kao povlašteno središte obrtničke i trgovačke djelatnosti. Proces dinamike razvoja grada u 19. i 20. stoljeću biva često ograničen posljedicama svjetskih povijesnih zbivanja koja usporavaju razvoj Gospića kao značajnijeg gradskog središta. Prisjetimo se kako su iz okolice Gospića iznikle znamenite osobe iz političkog, znanstvenog i kulturnog života Hrvatske kao što su: Ante Starčević – otac domovine (Veliki Žitnik 1823. – Zagreb 1896.), Nikola Tesla – znanstvenik i izumitelj (Smiljan 1856. New York 1943.), Miroslav Kraljević – slikar i kipar (Gospić 1885. – Zagreb 1913.), a u Gospiću je školu pohađao i Vjenceslav Novak.

Misno slavlje je predviđeno u gospićkoj katedrali koja je posvećena Navještenju Blažene Djevice Marije, a na taj stupanj je podignuta 25. svibnja 2000. godine.

102

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Naime, Gospićko-Senjska Biskupija je crkvena dieceza u sklopu Riječke metropolije osnovana 2000. godine. Obuhvaća gospićki, ogulinski, otočki, senjski, slunjski i udbinski dekanat s 69.411 vjernika. Biskup je Zdenko Križić koji je drugoimenovani biskup ove biskupije. To je u novijoj povijesti prvi hrvatski karmelićanin koji je postao biskupom. Rođen je 1953. god. u Johovcu, župa Foča kod Doboja. Prvi Gospićko-Senjski biskup je msgr. Mile Bogović, sada biskup u miru.

Prvotno, kao župna crkva, katedrala je izgrađena između 1781. i 1783. godine u baroknom klasicizmu, a renovirana je 1999. Godine Tijekom Domovinskog rata je bila meta napada, a 15. rujna 1991. godine je zapaljena.

Tom prilikom je izgorio krov i kapa zvonika.

KRAĆI ODMOR NA PUTU U PODLAPAČU

I NA ULAZU U TO LIČKO MJESTO

Sv. Misu je služio, još uvijek naš duhovni vođa don Jeronim koji nas prati od Monte Grisa, s kraćim prekidima zbog svećeničkih i župničkih obveza. Nakon sv. Mise on će sve nas hodočasnike povesti na kavu. Nakon kave, valjalo je „put pod noge“ pa krenuti put Podlapače koja je odavde udaljena 32 km.

SPOMEN OBILJEŽJE PUGINULIM U SVIM RATOVIMA I LOVAČKI DOM, NAŠE PRENOĆIŠTE U PODLAPAČI

Svrha duhovnika na ovim hodočašćima je, ne samo da za hodočasnike služi sv. Mise , nego da, osim predmolenja molitvi i u duhovnim razgovorima, potiču hodočasnike na dublje razmišljanje o životnim poteškoćama, da im objašnjavaju određene teološke istine i pruža priliku za ispovijed.

103

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Ovo zadnje će mnogi hodočasnici koristiti, kao i ja sam. Duhovnici ispovijedaju u hodu, u kombiju, a danas i uz jedan zid, lovačkog doma „Gradina“ gdje ćemo biti smješteni, koji je štitio od hladnog velebitskog vjetra i kiše. nu.

Četvrtak je, pa prije bogate večere, ćemo izmoliti i krunicu za domovi-

Jučer smo nas dvanaest hodočasnika zapalili lampion i pomoli se ispred spomenika poginulim u svim ratovima iz ovoga kraja, a toliko će nas i jutros krenuti. Ćiro i ja imamo još pojačanja iz Slavonije. Pridružile su nam se hodočasnice Ana Abramović iz Nove Kapele, Sonja Lulić iz Nove Gradiške i “bać“ Mata Latić iz Donjih Andrijevaca.

RIJEDAK JE SLUČAJ DA SE NA JEDNOM MJESTU NAĐE TOLIKO HODOČASNIKA KOJI SU PROŠLI PUT SV. JAKOVA - CAMINO DE COMPOSTELA (U ŠPANJOLSK0J). TO SE JE POSREĆILO MILJENKU ŠEPERIĆ /JASKA -JASTREBARSKO/, MILJANI MAMIĆ / ZAGREB/,MICANU /OKUČANI/ ANI ABRAMOVIĆ /NOVA KAPELA/, A USKORO ĆE IM SE PRIDRUŽITI I ANĐELKU ĐEREK /ZAGREB/

Danas je za mene 14-ti hodočasnički dan, a 39-ti za hodočasnike glavne rute. Današnji naš cilj je Udbina do koje ima samo 18 km pa sa polaskom nismo ni žurili.

Nakon sinošnje kiše i vjetra, osvanulo je svježe ljetno jutro – od Boga dano za hodočasnike. Iskoristili smo to lijepo vrijeme u molitvi i pjesni.

Nakon što smo prošli selo Donji Mekinjar u kojem ćemo malo predahnuti, pogled nam puca na Krbavsko polje.

U nešto širem smislu ime Krbava obuhvaćalo je prostor Krbavskoga polja koje se protegnulo od Bunića do Udbine u dužini oko 25 km i širini 3 do 7 km. U još širem povijesnom značenju Krbava je bila jedna od starohrvatskih župa koja je obuhvaćala, uz Krbavsko polje, i još neka susjedna manja polja: Bjelopolje, Koreničko, Homoljačko, Turanjsko, Trnovačko i druga manja polja oko Srednje Gore, Kurjaka i Komića. Ta su polja bila dobro 104

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

napučena brojnim zaselcima i naseljima od kojih su mnoga imala svoje župne crkve, a i svoja lokalna utvrđenja, građena radi zaštite i veće sigurnosti.

To je ona starohrvatska župa koju u 10. stoljeću, zajedno s Likom i Gackom, spominje u svojoj povjesnici bizantski car Porfirogenet.

KRBAVSKO POLJE SU DANAS GAZILI MARIJANSKI HODOČASNICI I SUSRET VODITELJA DVIJU RUTA

Krbavsko polje je poznato po „Krbavskoj bitki“ dogodila se je na Krbavskom polju u Lici, 9. rujna 1493. godine, u kojoj je bosanski sandžak-beg Hadum Jakub-paša porazio hrvatsku feudalnu vojsku pod zapovjedništvom bana Emerika Derenčina. Po mnogim autorima se ova bitka smatra početkom Stogodišnjeg rata Hrvatskog Kraljevstva i Osmanskog Carstva.

Eto, mi danas kročimo tim povijesnim poljem. Jedva čekamo da se susretnemo sa priključnom rutom koja je krenula iz Pakraca .

SLIKE ZA USPOMENU: STJEGONOŠE MARIJANSKIH STJEGOVA I ZAJEDNIČKA SLIKA NAKON SUSRETA

Ispod udbinskog brda u Podbrdu, susrećemo se s trojicom članova priključne rute koju predvodi Anđelko \erek, jedan od utemeljitelja Marijanskog zavjeta za domovinu. Dočekali smo ih raširenih ruku i izljubili se, što je kod nas hodočasnika uobičajeno. Zajednički odmor ćemo napraviti u restoranu „Robert“. Vlasnik toga restorana nam je sinoć poslao bogatu večeru i gajbu piva u Podlapaču. Ime mu je Tomo Alar.

105

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Do Crkve hrvatskih mučenika doći ćemo Križnim putom koji vodi od Groba sv. Marka i temelja starokršćanske bazilike, bivše biskupije Modruš, gdje je stolovao biskup Kristofor, na čijem smo grobu bili u crkvi Novi Vinodolski.

PRVA POSTAJA KRIŽNOG PUTA U BLIZINI GROBA SV. MARKA I ČETRNAESTA KOD CRKVE HRV. MUČENIKA

Crkva hrvatskih mučenika je najveća crkva na Udbini i hrvatsko nacionalno svetište. Zamišljena je kao skupno mjesto svih hrvatskih stradanja i muke hrvatskog naroda do ostvarenja svoje države i slobode. Idejni začetnik projekta bio je biskup mons. dr. Mile Bogović 2005. godine, a dovršena je 2010. godine, a arhitekt je Marina Balin-Fadejev. Crkva j svečano otvorena i blagoslovljena 11. rujna 2010. godine, a misno slavlje predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Tim povodom sam ja iz Okučana pješice za sedam dana, preko Bosne, došao na Udbinu kako bih nazočio toj svečanosti.

Uz Crkvu se nalazi Memorijalni park s replikom Vukovarskog križa i spomen pločama. U Spomen parku oko Crkve hrvatskih mučenika predviđen je veliki memorijalni zid na kome se postavljaju Spomen-kamenja /ploča/ svih hrvatskih stratište, mjesta pogibije i masovnih grobnica. Neki ga na-

PORED SPOMEN PLOČE MSGR. KAZIMIRU

HODOČASNICI PROLAZE ISPRED CRKVE HR. MUČENIKA

106

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

zivaju Zid memorije, Zid sjećanja, Spomen na sve žrtve koje su pale za Krst časni i slobodu zlatnu, za svoju vjeru, narod i domovinu. Do sada ih ima preko 250, a među njima i ona koja podsjećana msgr. Kazimira na kojoj piše: „Mučenička smrt msgr. Kazimir Višaticki 1939. - 2004.“ Želja mi je da jednoga dana donesem i onu na kojoj će pisati broj „dolinskih mučenika „.

SA SV. IVANOM PAVLOM II.

PORED REPLIKE VUKOVARSKOG KRIŽA

ZAJEDNIČKA SLIKA HODOČASNIKA I DOMAĆINA NAKON SV. MISE U SPOMEN CRKVI HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI

107

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Kako jutros nismo imali uvjete da budemo na sv. misi, nakon ručka od dobrog gulaša i odmora, u 18 sati će u Crkvi hrvatskih mučenika služiti don Jeronim. Petero hodočasnika nas se je danas sastalo koji smo prošli put sv.

Jakova – Camino Santiago de Compsotela.

VII. tjedan glavna ruta: Udbina - Sveti Rok - Tulove Grede – Maslenica – Poličnik – Nin –Zadar - Škabrnja (20. - 26. srpnja 2019. godine, ukupno 145,4 km) Nakon sv. Mise u 7 sati, koju je služio don Jeronim, a on će još dana s nama hodočastiti do sv. Roka, započet ćemo naš petnaesti, odnosno četrdeseti hodočasnički dan, dug 26 km.

VELEBITE VILOVITO STJENJE, LJUBIM TVOJE SMILJE, LJUBIM TVOGA …

Već četiri dana idemo hrvatskim predjelima koja su bila okupirana u tijeku Domovinskog rata, a proći ćemo još i više. Posljedice ratnih strahota su vidljive, na obnovljenim obiteljskim kućama, ali i onima u koje se nikada nitko neće vratiti.

Jučer nas je na Udbinu stiglo 15 hodočasnika. U tijeku večeri i noći su pristigli „novi“ iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske, pa će nas jutros krenuti 50-etak.

SJEĆANJE NA STRAHOTE RATA

NA KOLJENIMA U CRKVI SV. MIHOVILA

108

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Blagdan je sv. Ilije Gromovnika pa je i razumljivo da nas je sunce pržilo svom svojom jačinom, a pomagao mu je i vreli lički kamen.

Odmor ćemo upriličiti u općinskom središtu Lovinac kome pripada i naselje sv. Rok i pomoliti se u crkvi sv. Mihovila.

U CRKVU SV. ROKA, U ISTOIMENOM SELO, ULAZIMO OKO 17 SATI S PJESMOM. TU ĆEMO SE U HLADOVINI KAMENIH ZIDOVA POMOLITI I TJELESNO ODMORITI.

Sveti Rok je naselje u općini Lovincu Ličko-senjske županije, smješten u jugoistočnom dijelu Ličkoga polja, 4 km jugozapadno od Lovinca. Ime je dobio po svom patronu sv. Roku. U Domovinskom ratu okupiran i razrušen, oslobođen 6. kolovoza 1995. godine.

U tom mjestu je rođen 30. kolovoza 1889. god. Mile Budak hrvatski političar, odvjetnik, ministar bogoštovlja i nastave, a potom ministar vanjskih poslova u vladi NDH, prozaik, romanopisac i novelist. Poslije pada vlade NDH 1945. jugoslavenske komunističke vlasti osudile su ga na smrt i okrutno pogubile 7. lipnja 1945. god. U Hrvatskoj postoje brojni pokušaji njegove rehabilitacije, što je često predmet polemika i kontraverzi. U rodnom mjestu nema nikakvih spomen obilježja tom domoljubu, ali u Slav.

Brodu i još nekim gradovima Hrvatske njegovo ime nose pojedine ulice.

SMJESTILI SMO SE U HOSTEL „SV. ROK“. ZORANU – ĆIRU, IVICU, IVANU I MENI ĆE BITI DODIJELJENA SOBA NA ČIJIM VRATIMA ĆE PISATI „MEDIN BRLOG“. NAKON RUČKA JEDNI SU PROŠETALI DO IZVORA VODE SV. ROK, A JA DO „VRILA MUDROSTI“.

109

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Večeras ćemo se rastati s našim duhovnikom don Jeronimom Jokić, koji se vraća u svoj Lupoglav, a zamijenit će ga također mladi svećenik, isusovac p. Stjepan Horvat.

On će i sutradan u crkvi sv. Roka s početkom u 7 sati služiti za nas sv.

Misu. Duhovno okrjepljeni slikat ćemo se kraj skulpture u dvorištu crkve koja nosi naziv Anera, a lik je iz Mile Budaka književnog djela. Župna crkva sv. Roka izgrađena je 1763. god. na mjestu nekadašnje srednjovjekovne crkve u istoimenoj župi koja je osnovana 1790. godine. Do tada je selo posluživao kapelan iz Gračaca. U XIX. st. crkva je produžena i proširena, a iz tog vremena je i zvonik. Na početku Domovinskog rata, krajem rujna 1991. god., i tu su crkvu i uz nju župnu kuću pobunjeni Srbi zapalili. Ostali su samo goli zidovi.

U župi ima 125 katoličkih obitelji s oko 300 vjernika, uglavnom starije dob.

Nas 52 hodočasnika, koliko nas je upisalo jutros u hodočasničku knjigu, napuštamo mjesto sv. Rok nakon što smo očima, fotoaparatom, mobitelima ali i rukama pomilovali bročani lik VILE VELEBITA u središtu sv. Roka.

Neko vrijeme ćemo ići asfaltom, a onda put nastaviti širokim makadamom, poznatim kao Majstorska cesta. Bila je to tada prva suvremena cestovna spojnica južne i sjeverne Hrvatske. Doista je majstorskom rukom napravljena. Čovjek može preći preko Velebita da ne mora napraviti stanku za odmor. Mi smo ih napravili nekoliko. Osim kod spomen obilježja, zaustavit ćemo se na jednoj visoravni odakle imamo pogled iz „ptičje perspektive“ na autocestu koja ulazi u tunel „Sv. Rok“. Dugačak je 5679 km, a otvoren je za promet 2009. god. Drugu stranu tunela ćemo vidjeti kada prođemo Tulove grede.

Majstorska cesta, transvelebitska je prometnica koja povezuje mjesto Sv. Rok u Lici preko Malog Alana s Obrovcem u Dalmaciji. Svečano je otvo-

ANERA - LIK BUDAKOVIH KNJIŽEVNOG DJELA

„ OJ TI VILO, VILO VELEBITA . . . „

110

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

rena 4. listopada 1832. godine. Danas je ta 41 kilometara duga prometnica na nadmorskoj visini od 1045 metara, pod zaštitom Ministarstva kulture kao povijesna cesta i kulturno dobro, privlači avanturiste i zaljubljenike u prirodu i sport svaki dan u svako doba godine i nas, marijanske hodočasnike.

MOLITVA PRIJE DORUČKA KOD „VRILA MUDROSTI“, A ONDA PUT POD NOGE.

MAJSTORSKOM CESTOM PREKO VELEBITA I NJEGOVIH VILOVITIH STJENA

Jedan, njezin dio, kod Tulovih greda, slobodno je možemo nazvati i alejom poginulih branitelja. Zaustavit ćemo se oko 10 sati kod kompleksa spomenika podignutog devetorici hrvatskih branitelja i i preko 40 civila. Do tada smo prošli pored dva spomen obilježja. U 14,30 sat, nakon što smo

111

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

prošli kroz „Velebitska vrata“,dolazimo do mjesta pogibije hrvatskog viteza Damira Tomljenovića Gavrana, kojem je pored mjesta pogibije podignuta i kapelica. Nedavno smo bili na njegovom grobu u Krivom putu. Prema mojoj evidenciji, ovo je 18-to spomen obilježje od mjesta sv. Rok, od kojeg smo jutros krenuli.

Tulove grede su čudnovati krški fenomen na Velebitu. Nalaze se u Parku prirode Velebit. Tulove grede, stjenoviti su greben izrazito strmih kukova izgrađen od vapnenačkih stijena, dužine oko 1 km, te s najvišim vrhom 1120 m n/v. Ovu kršku formaciju čine tornjevi, stupovi i pukotine.

S koje god strane da krenete, morske ili planinske, ljeti će teško proći više od nekoliko minuta a da ne sretnete nekog biciklista, planinara, trkača, automobil ili čak filmofila. Pored nas je u jednom trenutku prošlo desetak terenskih vozila na kojima je pisalo „fotosafari“.

Na ovim prostorima se nalazi „Winnetouov grob“, koji se sjedinio s planinom. Okolno planinsko područje poslužilo je kao kulisa za kultni njemački film o indijanskom poglavici, pa se često mogu pronaći fanovi koji upijaju misticizam tog mjesta. Ova prekrasna područja oko Starigrad-Paklenice u filmovima o Winetouu “glumila” su američki Divlji zapad. Zahvaljujući iznimnoj ljepoti netaknute prirode, između mnogih potencijalnih lokacija širom svijeta upravo su hrvatska područja (NP Paklenica, NP Plitvička jezera, NP Krka, Modrič-Rovanjska, Jasenice, kanjon rijeke Zrmanje, Tulove grede, 112

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

prijelaz Prezid, Raštević, Vransko jezero, Omiš – rijeka Cetina, Grobničko polje, Platak i dr.) odabrana za snimanje legendarnih filmova o Winnetouu nastalih prema romanima njemačkog pisca Karla Maya. Zajedničkom produkcijom Rialto filma iz Berlina i Jadran filma iz Zagreba u razdoblju od 1962. do 1968. godine tu je snimljeno 11 filmova o Winnetouu „čiji duh još uvijek živi na tom području“.

Na ovim prostorima je snimljen 1984. godine hrvatski dugometražni film „Mala pljačka vlaka“.

Naš današnji hodočasnički dan će završiti podno Tulovih Greda, u Podpragu (općina Jasenice) kod crkve sv. Franje. Tu cestu, kojom smo došli i crkvu, kao znak zahvale za dovršen uspješno posao, svom imenjaku dao je izgraditi car Franjo, a 1840. godine je posvećena. Građena je tradicijskom arhitekturom na Velebitu. Većina velebitskih crkava i kapelica su građene poput pastirskih nastambi. Mještani su nam u cisterni dovezli vodu kako bi se oprali od prašine i osvježili i počastili nas vrućom janjetinom. Dio večeri ćemo provesti uz „logosku vatru“ u ruševine zgrade koja je nekoć bila carinarnica. Na jedan se ulaz ulazilo, a na drugi izlazilo. Tu smo, do kasno u noć, molili krunicu i pjevali duhovne i domoljubne pjesme.

113

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Nas tridesetak, izbora za spavanje nismo imali puno: Ispred ili iza crkve, pod vedrim nebom ili u nekim kamenim kućama bez prozora i vrata, na kojoj su betonske ploče. Mi hodočasnici nismo izbirljivi. Spremni smo na sve što nam se ponudi.

Između crkve sv. Franje i zgrade gdje će nas nekoliko spavati nalazi se spomen ploča na kojoj piše:

„Ovdje je rođen hrvatski književnik BORIS MARUNA 15. IV 1940. – 14. VI.2007.

O 70-god. rođenja ploču postavi Matica hrvatska Zaprešić I općina Jasenice 25. IX 2010.

U počast Velebitu Neka mi nitko ne spominje Velebita Neka se nitko ne spominje na nj.

VELEBIT NIJE NEDOVRŠEN SAN NEKOGA BOGA NIJE JA I NIJE TI“.

Boris Maruna, pjesnik, esejist i prevoditelj rodio se 13. travnja 1940. u Podpragu (Jasenice) Velebita. Godine 1949. obitelj se seli u Zaprešić, odakle 1960. s dvojicom braće odlazi u izbjeglištvo. Nakon boravka u talijanskom izbjegličkom logoru odlazi u Argentinu, gdje se pridružuje Vinku Nikoliću i njegovoj »Hrvatskoj reviji«. U tom je časopisu i objavio prve pjesme, a u istoimenoj knjižnici izišla mu je 1964. i prva knjiga pjesama. Na poziv hrvatske vlade Maruna se vratio u Hrvatsku 1990. te je najprije kratko vrijeme radio u Ministarstvu za iseljeništvo. Umro je 2007. god. u Zagrebu.

Jedan je od glavnih organizatora otmice aviona sa Zvonkom Bušić.

114

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Nakon doručka, krećemo oko 8 sati. Jutro je nakon vjetrovite noći svježe. Ovdje se rastajemo s „Majstorskom cestom“ jer od sada ćemo ići tzv. „magarećim putom“, ali i sa Ličko-Senjskom županijom, jer nam svoje gostoprimstvo pruža Zadarska županija. Zbog toga ćemo imati i posebne vodiče, sinove ovog kraja Peru i Milu Nekić iz Maslenice.

MAJSTORSKOM CESTOM PREKO VELEBITA DUGOM 41 KM KOJA JE OTVORENA 4. LISTOPADA 1832.

Spuštamo se prema Novigradskom moru. Ispred nas je rijeka Zrmanja sa svojim kanjonom, Obrovac, Novigrad, Starigrad i brojna druga mjesta koja su bila pod okupacijom sve do VRA „Gusar“ poznatija kao VRO „Maslenica“. Ova vojna operacija je bila ključna za obranu i daljnja vojna djelovanja Hrvatske vojske. Ona je planirana i izvedena u razdoblju od 6. do 27. siječnja 1993. god., dok su borbe na terenu počele 22. siječnja 1993. god.

Tijekom akcije hrvatski vojnici i policajci oslobodili su zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i zrakoplovnu luku Zemunik, a naknadno je oslobođena i brana Peruća, koju su pobunjeni Srbi neuspješno digli u zrak.

MAGAREĆOM STAZOM S POGLEDOM NA IZLAZ IZ TUNELA SV. ROK

Za vrijeme napadnih djelovanja tijekom operacije, poginulo je 13 hrvatskih branitelja, sljedeća dva dana (26. i 27. siječnja) u obrani dostignutih crta poginulo je još 6, a 70 pripadnika HV-a je ranjeno. U snažnim topničkoraketnim i tenkovskim, a povremeno i pješačko-diverzantskim, napadima 115

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

neprijateljima koji su uslijedili odmah nakon “Maslenice”, do 31. ožujka 1993. broj poginulih hrvatskih vitezova popeo se na 127, a ranjenih na 158.

Ovim „Magarećim putom“ skratili smo dionicu sa 25 km na 18 km. Išli smo putom koji me je najviše podsjećao na stazu koja vodi na međugorski Križevac, s tom razlikom što ovdje nije voda onoliko isprala kamenje.

I NA MASLENICI JE ISPISANA NOVIJA HRVATSKA POVIJEST

Svaki dan nastojimo poslušati naše tajnice Marine Garić izvješće u 9,30 sati koje šalje izravno Hrvatskom katoličkom radiju o tome gdje smo, kako smo, od kuda smo krenuli i koji je naš današnji cilj. Tako je i danas bilo. I njoj koje je izvješće slala putom mobitela, i meni koji sam nosio Marijanski barjak problem je stvarala bura. Kada smo prolazili ispod autoceste, koja se zove Magareća draga, a velikim dijelom je zasuta materijalom koji je iskopan iz tunela Ledenik i sv. Roka (jer se nalazi negdje na sredini), jedan hodočasnik me je morao pridržati kako vjetar ne bi oborio i mene i barjak.

PRIJE POLASKA NA PUT I NA PUTU PREKO MASLENIČKOG MOSTA

Današnju sv. Misu će služiti p. Stjepan, naš sadašnji duhovnik u 12 sati u crkvi sv. Jeronima u Jasenicama.

Put nastavljamo do Maslenice do koje ćemo stići nakon četrdesetak minuta hoda. Poslije ručka u školskom dvorištu, u hladovini mladih javorova, koji su zasađeni poslije oslobođenja ovih krajeva . . .

116

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Mnogi su ostatak lijepog ljetnog dana, kao i ja sam, proveli na plaži.

Poslije ću s fotoaparatom prošetati do starog Masleničkog mosta. Na turističkoj obavijesti nedaleko od mosta čitam: „Novi stari Maslenički most.

Stari crveni Maslenički je spajao dvije strane novskog ždrila punih 30 godina, od 1961. – 1991., kada je tijekom Domovinskog rata srušen, kako bi se spriječio prodor neprijateljskih snaga i zaštitio i onako već ugrožen Zadar.

Novi stari most je u promet pušten 17. lipnja 2005. godine. Dug je 315 m i 55 m iznad mora.“

U OBITELJSKOJ KUĆI I ISPRED KUĆE OBITELJI NEKIĆ

Pred nama je novi hodočasnički dan. Trebamo prijeći put dug samo 18 km do Poličnika. Prije nego što ćemo preći preko Masleničkog mosta, zaustavili smo se pred velikim križem, koji je ujedno i spomenik poginulim braniteljima. Zapalili smo lampion i pomolili se.

Iako smo prije polaska dobro doručkovali, prije podne ćemo svratiti u Podgradinu, u dom jednoga od hodočasnika Josipa Nekića, koji nam je ujedno i vodič do našeg odredišta.

Nakon poduljeg odmora nastavljamo svoj put, prvo kroz nepokošenu livadu do izvora potočića Mirača i ulazimo u Islam Latinski, baš gdje završava Islam Grčki. (Kod Okučana imaju dva sela. U starijim zemljovidnim kartama piše Šagovina Katolička i Šagovina Pravoslavna. Sada se nazivaju te šagovine prema obližnjim mjestima Cernička Šagovina i Mašićka Šagovina).

Iz Islama Latinskog je nogometaš Danijel Subašić.

U 15 sati dolazimo do Zelenog hrasta. Neki ga zovu i Vučji. Zeleni hrast, spomenik prirode u Islamu Latinskom uz Jadransku magistralu je već dugo poznato i specifično stablo hrasta nepoznatoga podrijetla. Procjenjuje se da je star preko 250 godina. Svoje ime zahvaljuje činjenici što njegovo debelo kožasto zeleno lišće ostaje na stablu duboko u zimu.

117

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Zbog svoje gorostasne veličine i zelene krošnje privlači pozornost biologa, šumara i brojnih turista. Tu je i spomen obilježje 4. gbr "Poklonimo se domovini" kod kojeg rodbina i suborci poginulih branitelja, prolaznici i dobronamjernici često mole i pale svijeće, kao što smo i mi učinili.

U zadnjih nekoliko godina od Zelenog hrasta do Pridrage održava se mimohod sudionika akcije i braniteljskih udruga u povodu obljetnice VRO „Maslenica“.

SPOMEN OBILJEŽJE KOD ZELENOG HRASTA

Dolazimo na naše odredište u Poličnik. Bilo je 16,30 sati. Sv. Misa je predviđena u 19 sati pa su hodočasnici to vrijeme iskoristili za različite aktivnosti. Neki su otišli kombijem na kupanje, a drugi su potražili hladovinu u športskoj dvorani gdje ćemo prespavati.

U ovoj crkvi sv. Nikole biskupa, koja je podignuta 1878. god u romaničkom stilu, gaji se pobožnost Srcu Isusovu i Predragocjenoj Krvi Isusovoj.

Naš duhovnik ovih dana p. Stjepan je baš Misionar Krvi Kristove. Neki hodočasnici su nazočili toj pobožnosti. Sv. Misu je služio domaći župnik don Ivan Damir Juričin u koncelebraciji s p. Stjepanom.

NAKON SV. MISE U CRKVI SV. NIKOLE, OTIĆI ĆEMO NA VEČERU KOD OBITELJI MIJOLOVIĆ

118

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Nakon sv. Mise otići ćemo na večeru kod obitelji Mijolović. Domaćica Lara je tetka našeg hodočasnika Ivice Bunčić – mladog hrvatskog policajca iz Smiljana. On i njegova zaručnica Nataša, inače liječnica po zanimanju s nama hodočaste od mjesta Sv. Juraj. Dr. Nataša je hodočasnicima bila u svakom trenutku na raspolaganju po pitanju medicinske pomoći. Najčešće su to bili hodočasnički neprijatelji koji se zovu žuljevi.

Bogata večera se je sastojala od pečene janjetine i piletine, prženih krumpira i različitih salata i na kraju – kolači. Po završetku večere zapjevat će se uz pratnju gitare koju je svirao don Ivan.

I jutrošnji hodočasnički dan ćemo početi sv. Misom u 7 sati. Nakon doručka za koji se pobrinuo sam župnik, nas tridesetak krećemo put Nina koji je odavde udaljen 21 km.

BROJNI SPOMENICI UZ PUT SU PRILIKA DA SE SJETIMO NAŠIH BRANITELJA

Prvo ćemo se zaustaviti kod spomen obilježja poginulim braniteljima u Visočanima, a dulji odmor upriličiti pored crkve sv. Mihovila u Vrsima. Tu nas zatiče tužna vijest kako je u krvavom napadu u Kabulu poginuo pripadnik HV u mirovnoj misiji skupnik Josip Briški u 27. godini života iz Sesveta.

Zapalili smo ispred crkve svijeću i pomolili se za pokoj njegove duše.

Do Vrsa smo došli magistralnom cestom hodeći jedno iza drugoga. Na čelu je vođa puta Krešo Čeko, a na zatiljku Zoran Mihalj – Ćiro obojica u reflektirajućim prslucima, bez obzira što imamo pratnju policajca na motoru. Ja sam s Marijanskim barjakom iza vođe puta.

Kažu da do Nina ima 5,5 km. U njemu su nas dočekali veliki građevinski radovi, kojima se saniraju štete nastale poplavom, biblijskih razmjera, koja je ovaj starohrvatski grad i prvu prijestolnicu Hrvata, zadesila 11. rujna 2017. god. Uništeni su mostovi. Dokovi, vodovodna i vodoodvodna mreža …

Nin je bio naseljen već u X. stoljeću prije Krista. Doseljavanjem Slavena i Hrvata na ove prostore krajem 6. i početkom 7. stoljeća, Nin postaje njihovo prvo političko, kulturno i vjersko sjedište. 7. lipnja 879. godine knez 119

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Branimir od pape Ivana VIII. prima pismo koje je u ono doba bilo priznanje države Hrvatske.

SANIRANJE ŠTETE IZAZVANE VELIKOM POPLAVOM U NINU

Kralj Petar Krešimir IV. u Ninu prvi naziva Jadransko more našim morem.

U procesiji, s pjesmo ulazimo u crkvu sv. Anselma. (Prema teološkoj predaji u Nin je dolazio sv. Anselmo, jedan od Kristovih učenika i prvi biskup rimskoga Nina). Za vrijeme hrvatskih narodnih vladara i kasnije bila je ninsku katedralu. Sagrađena je u 7. stoljeću, a obnovljena je za kralja Zvonimira 1070. god. Današnji izgled joj je od 1795. godine.

NA PUTU KA NINSKOJ KATEDRALI, A POTOM ZAJEDNIČKA SLIKA U NJOJ

Na strani zvonika naslanja se na crkvu pobočna kapela sv. Marcela, zvana Gospe od Zečeva.

Tu smo se pomolili i predahnuli, a ispred crkve su nas čekali naši domaćini, kod kojih ćemo spavati. Trebali su udomiti deset cura i dvanaest momaka.

Nas trojicu Zoran Mihalj - Ćiro, Ernest Bašić i mene će ugostiti obitelj Anđelka i Ankice Glavan u prigradskom naselju Ninski Stanovi. Njima je 1991. godine poginuo sin Alen Glavan na petrinjskom ratištu, a ulica u kojoj 120

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

žive nosi njegovo ime. Po nas je u Nin došla njihova kćerka Anita Žugaj koja sa suprugom Marijanom i troje djece žive i rade u Petrinji.

Osvanuo je za mene, koji sam jedini ostao od međunarodne rute , dvadeseti hodočasnički dan. Sv. Misa će početi sa zakašnjenjem o pola sata, jer se svi nismo sastali prije 7 sati. Služit će je p. Stjepan u crkvi sv. Anselma, gdje smo jučer ostavili naš hodočasnički barjak. Nadnevak je 25. srpnja i blagdan sv. Jakova apostola kome je sv. Ivan evanđelist rođeni brat a obojica su Isusovi bratići. Umro je mučeničkom smrću 44. godine u Jeruzalemu.

Tijelo mu je poslije odneseno u Španjolsku, iznad kojeg je izgrađena današnja katedrala u Santiagu de Compostela, koja je uz Jeruzalem i Rim najveće hodočasničko mjesto na svijetu. Bogu hvala i ja sam pješice bio na njegovom grobu, tako što sam iz Okučana došao pješice.

TRI OD BROJNIH NINSKIH ZNAMENITOSTI: KNEZ BRANIMIR, CRKVA SV. KRIŽA I BISKUP GRGUR NINSKI

Prije polaska, imali smo toliko vremena da obiđemo bar neke znamenitosti, naročito one koji su vezani za povijest Hrvata, čime je ovaj grad bogat.

Jedna od tih je starohrvatska crkvica Svetog Križa, jedinstvenog arhitektonskog stila iz 9. stoljeća, koja je spomenik crkvenog graditeljstva. Smatra se najmanjom katedralom na svijetu. Oblikom podsjeća na grčki jednokratni križ. Za vrijeme hrvatskih vladara služila je kao dvorska kapela kneževa dvora koji se nalazio u neposrednoj blizini. Bila je uklopljena u čitavu konstrukciju kneževog (kraljevskog) dvora. Crkva je građena asimetrično, a služila je kao sunčani sat i kalendar.

Između crkvice sv. križa i crkve sv. Anselma nalazi se brončani spomenik, djelo Ivana Meštrovića, biskupa Grgura Ninskog koji je bio kancelar hrvatskog kraljevskog dvora. U Ninu je stolovao oko 900. – 929. godine i poznat je kao zagovornik staroslavenskog jezika i glagoljaškog bogoslužja.

121

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Kada se 925. godine Tomislav proglasio kraljem Grgur Ninski je imao vodeću crkvenu vlast u državi Hrvatskoj.

S NAŠIM DOMAĆINIMA U DVORIŠTU OBITELJSKE KUĆE I ISPRED KATEDRALE

Na Crkvenom saboru iste 925. godine u Splitu, borio se za bogoslužje na tada, hrvatskom jeziku, glagoljice kao uporabnog pisma.

Biti u Ninu, a ne spomenuti se krstionice kneza Višeslava, bio bi grijeh.

Ona je služila za pokrštavanje do tada poganih Hrvata i najznačajniji je spomenik hrvatskog kršćanstva. To je šesterostrana kamena posuda u koju su se prigodom pokrštavanja uranjali vjernici. Ukrašena je razvijenom simbolikom oblika i dekoracije. Uz njezin rub nalazi se latinski natpis: „Ovaj izvor prima slabe, da ih učini posvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, i to u čast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegove štićenike“. Original se čuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Jedna kopija se nalazi i u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini.

Pozdravljamo se s našim domaćinima i krećemo prema Zadru udaljenog samo 16 km. Prelazimo pored spomenika kneza Branimira koji se nalazi

CRKVA SV. NIKOLE NA POLJU PRAHULJE I U CRKVI GOSPE OD RUŽARIJA S O. FRANJOM KOVAL

122

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

kod Donjeg gradskog mosta, djelo akad. kipara Josipa Poljana visokog 4 m.

Branimir je bio knez Primorske Hrvatske od 879. do 892. i posljednji vladar iz dinastije Domagojevića.

Nadaleko poznat simbol Nina je romanička crkvica sv. Nikole (11./12. st.). Nalazi se usred polja Prahulje, udaljena oko 500 m od urbanog dijela, uz cestu koja povezuje Nin sa Zadrom. Sagrađena je na brežuljku, prapovjesnom zemljanom humku. „Prema narodnoj predaji, krunilo se u Ninu sedam kraljeva pa bi prigodom krunidbe okrunjeni vladar u sjajnoj pratnji dojahao do crkve sv. Nikole, gdje bi se narodu predstavio i u znak, svoje kraljevske vlasti, mačem bi s tog humka zasjekao na sve četiri strane svijeta.“

S GOSPOM OD RUŽARIJA, U CRKVI BDM U PUNTAMIKI, ŠKRINJA SV. ŠIMUNA STARCA

Dulji odmor ćemo napraviti mjestu Diklo. Ispred crkve Gospe od Ružarija dočekao nas je župnik o. Franjo Kowal u albi sa sv. vodom i crkvenim zborom koji će nam otpjevati psalam dobodošlice. O. Franjo je rođen u Poljskoj, redovnik je Družbe Božje riječi –Verbiti, koji je koji je deset godina bio misionar u Gani.

Nakon molitve i slikanja, bit ćemo župnikovi gosti i hladovini vjeronaučne dvorane.

No, nama valja nastaviti put. Sada smo išli sjenovitom stazom uz more i sve tako do ckve Bezgrješnog začeća BDM u prigradskom naselju Puntamika /Rt prijateljstva/ ili Borik, kako ga neki nazivaju. Dočekala nas je s.

Marija – Kćerka Božje ljubavi sa uključenim svim zvonima na zvoniku.

Nakon molitve, sestra će nam pokazati prostorije gdje ćemo se smjestiti.

Doduše nemamo uvjete za tuširanje pa ćemo to iskoristiti na plaži nakon kupanja u moru.

123

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Danas je četvrtak, dan kada se u Hrvatskoj moli u 20 sati krunica za Domovinu. Do tada smo obišli crkvu sv. Šimuna i katedralu sv. Anastazije Stošije. U centar će nas dovesti vjernici župe čiji smo gosti, u pet automobila.

CRKVA SV. ŠIMUNA STARCA – BOGOPRIMCA: POGLED IZ VANA I NJEZIN INTERIJER

Crkva sv. Šimuna – starca Bogoprimaoca, je mjesto gdje se čuva škrinja svetca kako ga ovdje zove sv. Šime je najvrjednije djelo srednjovjekovne zanatske umjetnosti u Hrvatskoj u kojoj se čuva neraspadnuto tijelo sv. Šimuna iz Jeruzalema, čovjeka koji je gledao i uzeo iz Marijinih ruku Dijete Isusa i prikazao ga u hramu Bogu. Iz Palestine je tijelo preneseno u Carigrad.

Godine 1203. je tijelo trebalo biti prevezeno u Veneciju. Zbog olujnog nevremena se je brod zaustavio u Zadru. Kako je taj križar, koji je bio zadužen za tijelo umro, tijelo je tu ostalo. Imali smo milost vidjeti otvorenu raku, sarkofag dodirnuti i poljubiti, moliti se ispred njega …

Iz ove crkve idemo u katedralu posvećenu sv. Anastaziji – Stošiji. To je trobrodna romanička građevina, ujedno i najveća crkva u Dalmaciji. Građena je u dva navrata u 12. i 13. stoljeću, koja se uzdigla na mjesto starokršćasnke bazilike. Ovu su baziliku pohodili dvojica papi: Aleksandar III. 1177. i sv. Ivan Pavao II. 9. lipnja 2003. god.

ISPRED CRKVE GOSPE OD ZDRAVLJA SUSREĆEM PRIJATELJA PROF. BRANKA ŠIMONJI IZ OKUČANA

124

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Ispred crkve Gospe od Zdravlja ćemo moliti krunicu za Domovinu.

Osim nas marijanskih hodočasnika, molitvi će nazočiti i vjernici ovoga grada, neki turisti, a među njima i moj prijatelj, hrvatski branitelj i hodočasnik, inače rođen ovdje, prof. Banko Šimonji, koji sada živi u Okučanima.

Večeras će nas napustiti sestre hodočasnice iz Nove Kapele Ana i Magdalena Abramović. Nedavno nas je ostavila dr. Nataša i njezin Ivica, ali Bog se je pobrinuo da već večeras dođe dr. Ivančica, nama hodočasnicima poznata i od prošle godine.

S RELIKVIJAMA BL. MIROSLAVA BULEŠIĆA I S BL. KARD. A. STPINCEM BRANKO ČULO I MICAN

Sutradan nakon jutarnje sv. Mise, čašćenja relikvija bl. Miroslava Bulešića i doručka krećemo put Škabrnje. Blagdan je sv. Ane. Došao nas je pozdraviti i ispratiti prekaljeni hodočasnik Branko Čulo, koji ovih dana ljetuje na ovim prostorima. Branko je nekoliko puta od Osijeka, gdje živi, hodočastio na Bleiburg, prekrstario dosta Hrvatsku, a hodočastio je i u Den Haag kada su bili zatočeni naši generali.

Od danas je naš duhovnik p. Vinko Maslača, isusovac iz Zagreba.

KOD SPOMENIKANA ZADARSKOM GROBLJU

U CRKVI UZNESENJA BL. DJEVICE MARIJE

125

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Put nas vodi pored morske obale. Osjećamo njegovu jutarnju svježinu, pa kroz centar prema gradskom groblju gdje ćemo kod središnjeg križa zapaliti lampion i pomoliti se za oko tristotine branitelja sa ovih prostora, čija su imena uklesana u kamen iza križa.

Uz vođu puta Krešu ide i gosp. Josip Lenkić iz Dračevca Zadarskog, gdje ćemo doći pred podne. Kod spomen obilježja, gdje su od jedne granate poginula četiri branitelja i jedan ranjen, dočekat će nas i župnik fra Žarko Relota. Tu ćemo se pomoliti za poginule branitelja, a nekoliko stotina dalje u crkvi Uznesenja Bl. Djevice Marije i ostale. Ta crkva je izgrađena nakon Domovinskog rata, preko puta stare crkve koja je do temelja srušena u tijeku rata a datira iz 1517. godine. Sada se obnavlja novčanim sredstvima Ministarstva kulture.

Nakon odmora, s mještanima koji su nas dočekali i župnikom odlazimo do mjesta gdje se nalazi tenk koji je tu pogođen i ostao do današnjih dana, svakako podignut na podij i konzerviran.

Stanovnici nam pričaju dramu koja se dogodila 5. listopada 1991. godine, kada je prema Zadru krenula kolona od 6 tenkova potpomognuta brojnim pješaštvom. Tu je zaustavljena i crta razdvajanja nije se tijekom cijeloga rata micala.

Prolazimo pored zračne luke Zemunika, kroz Ravne kotare … Na žalost, podsjeća me na Slavoniju i njenu neobrađenu zemlju.

VIII. tjedan - glavna ruta: Škabrnja – Benkovac – Rodaljice – Kistanje – Knin – Drniš - Mirlović Zagora - Šibenik (27. srpnja - 2. kolovoza 2019. godine, ukupno 142,2 kilometra) Prije ulaska u Škabrnju, zaustavljamo se ispred Mjesnog groblja sv.

Luke i spomen obilježja podignutom poginulim braniteljima: vojnicima i policajcima kao i brojnim civilima, gdje ćemo zapaliti lampione i pomoliti se.

OD 1991. OVAJ TENK SE NIJE DALJE POMAKAO

HODČASNIC NA ULAZU U ŠKABRNJU

126

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Nakon što smo obavili molitvu i u crkvi i obišli u sakristiji, svojevrsnu Spomen sobu, otišli smo na mjesto masovne grobnice.

Na dan 18. studenog 1991. godine u Škabrnji je ubijeno 43 mještana. Taj pokolj su počinile paravojne četničke postrojbe potpomognute pripadnicima JNA s ratnim zločincem Ratkom Mladićem. Tijekom cijelog Domovinskog rata živote je izgubilo 86 ljudi. Škabrnja se nije predala. Nakon rata u selo se vratilo više mještana nego ih je prije rata tamo živjelo. Škola i vrtić puni su djece, a Škabrnja je po natalitetu rekorder u Zadarskoj županiji. Škabrnja je bila i ostala najbogatije mjesto u Ravnim kotarima. Unatoč svim tužnim pričama iz Domovinskog rata, kada je bila mjesto pokolja civila, Škabrnja je danas moderno selo s 1780 stanovnika, među kojima je mnogo mladih.

Zanoćili smo u svlačionicama na nogometnog igralištu. One koji su noć htjeli provesti na travnatom terenu, kiša će natjerati da nam se pridruže.

U tijeku noći će pristići novih hodočasnici iz Zagreba. Neki će hodočastiti samo ovoga vikenda, drugi će nastaviti s nama put. Tako ću ponovo susresti Marina, Tina i njegovu zaručnicu Ana-Mariju koji su krenuli iz Trsta, Anđelko Đerek ...

Nakon sv. Mise koju je služio naš duhovnik p. Vinko put nastavljamo prema Benkovcu udaljenim 16 km. Zaustavit ćemo se u Nadinu, kod neobičnog, ali nadahunuto urađenom spomeniku poginulim braniteljima. I ovo ravnokotarsko selo priča svoju tužnu priču. Nalazi se podno starog grada Nadin i ima oko 400 stanovnika. Nakon Škabrnje, u ovom su selu, sutradan 19. studenog 1991. godine je ubijeno 14 hrvatskih civila, a preživjeli su potjerani.

Vrijeme hodočasniku brzo prođe, naročito kao danas kada su kratke relacije. Molimo, pjevamo duhovne i domoljubne pjesme i provodimo određeno vrijeme u zadanoj šutnji.

Zaustavili smo se u benkovačkoj vojarni, koja se nalazi na ulazu u grad.

Tu ćemo nakon ručati, istuširati se, a onda u procesiji uputiti u grad gdje

PUNO JE SPOMENIKA POGINULIM BRANITELJIMA DO BENKOVCA I U BENKOVCU

127

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

nas je dočekao gradonačelnik gosp. Tomislav Bulić sa članovima Udruge hrvatskih branitelja. Zapalit ćemo svijeće, pomoliti se i odati dužno poštovanje svima poginulim u Domovinskom ratu.

Domaćini će nam pokazati mjesto gdje je 18. ožujka 1990. godine Boško Čubrilović pokušao izvršiti atentat na dr. Franju Tuđmana prilikom osnivanja HDZ-a u tom gradu. Sada se nasuprot tome mjestu nalazi spomenik prvom hrvatskom predsjedniku.

Benkovac je grad u sjevernoj Dalmaciji sa 2863 stanovnika (2011). Zaštitnik mu je sv. Antun Padovanski. Leži između južne Bukovice i Ravnih kotara. Godine 1991., tijekom srpske agresije, grad i okolno područje zaposjednuti su, a hrvatsko stanovništvo uglavnom prognano. Oslobođen u vojno-redarstvenoj akciji »Oluja« 1995. godine.

Povratak u vojarnu je morao biti do 22 sata, no to je urađeno prije tako da smo mogli i večerati. Moraju se poštivati Pravila službe, a i u vojarni i u njenom krugu morali smo se vojnički ponašati. To nam nije teško palo, jer tijekom cijeloga hodočašća disciplinirano se ponašamo u skladu s Propisima Marijanskog zavjeta za domovinu. U tome duhu smo, hodeći iz Rijeke uz pomoć p. Ivana Dominika Iličića usvojili našu himnu, prepjevavši domoljubnu pjesmu pa je nastala: Mi smo garda Marijanska, srca su nam junačka.

Nikog se ne bojimo krunicu dok molimo“. Spot te naše „himne“ je p. Ivan odmah postavio na YouTube.

KOLONA HODOČANIKA U KABANICAMA I POD KIŠOBRANIMA PROLAZE PORED SLOŽENOG KAMENA

Dvadesettreći hodočasnički da je osvanu oblačan. Blagavaonica za doručak je otvorena od 6 sati.

Kombijima ćemo se prebaciti do župne crkve u crkvi Rođenja Bl. Djevice Marije gdje će od 7 sati sv. Misu služiti naš prateći duhovnik p. Vinko.

Pater Vinko je obnašao dužnost u Beogradu, pa nas zna nasmijati dosjetkama iz susjedne nam države.

128

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Kada je u 8 sati otkucavalo sa zvonika, uputili smo se put Rodaljica, sva sreća tek 16 km udaljenih.

Nakon svega 45 minuta hoda, prinudno smo se morali zaustaviti u jednoj seoskoj trgovini, jer je počela padati kiša. Padala je sve jača i jača. Kada se je vidjelo da ne namjerava stati navukli smo kišne kabanice na sebe i nastavili put. Kroz kišnu zavjesu, nazirali su se otkriveni „rudnici“ benkovačkog kamena, ali ni jednu fotografiju nisam mogao načiniti. To je površinski kamen koji se kupcima isporučuje kao: antico lomljeni kamen, ciklop, ben za oblaganje, bunja, klesane ciglice …

POSLJEDICE OBILATE KIŠE UZ POMOĆ MJEŠTANA RODALJICA I SUNCA SU SANIRANE

Bez obzira na kabanice i kišobrane, svi smo bili mokri od glave do pete.

Ta, prohladna kiša nas je tjerala da idemo „vojničkim“ korakom tako da smo u prostorije, koja je nekoć bila škola došli baš kada je zvonio Anđeo Gospodnji. Još onako u kabanicama ćemo pozdraviti Gospu, a onda nastaviti „borbu“ s vjetrom i kišom, jer zbog jakog vjetra smo morali zaključavati vanjska vrata. No, u predvorju je već bilo dosta vode.

Nedugo iza toga će kiša prestati, a ljetno sunce obasjati nas i našu mokru odjeću koju smo raširili da se suši. U tome su nam pomagali mještani

PORED KRIŽA PODIGNUTOG HRVATSKIM MUČENICIMA HODOČASNICI SU MOLILI KRUNICU

129

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

koji su, čini mi se donijeli svu špagu koju su imali u selu, a korištena je za baliranje sjena i slame.

Dobrodošlicu nam je poželio župnik don Ivica Bašić, koji ne živi ovdje zbog trošnosti župnog stana nego u Benkovcu, a mještani su nam servirali ručak – vrućeg pečenog odojka na ražnju.

Rodaljice su selo u Zadarskoj županiji u sastavu grada Benkovca. Kao i okolna mjesta i ono je stradalo u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Srpski odmetnici uz pomoć JNA su počinili masovni zločin11. lipnja 1992. godine.

Po popisu iz 2011. godine imalo je 67 stanovnika.

Nakon ručali i odmora, većina hodočasnika je otišla do Spomen križa gdje ćemo, sjedeći oko njega na kamenju, izmoliti slavna otajstva krunicu i razmatrali ulogu žene u kršćanskom životu: žene majke, žene sestre, žene redovnice …i druge molitve za sve stradale u Domovinskom ratu.

Ljubazni mještani će se pobrinuti i za večeru pa će nam donijeti prepune ovale narezane šunke, panceta, kuhanih jaja, vrućih fritula …

Naši domaćini će nam iz 6 sati donijeti kavu i doručak, a u 7 sati će p.

Vinko u crkvi Gospinog uznesenja služiti sv. Misu. Pred nama je put dug oko 20 km do Kistanja.

Prolazimo kroz sela koja su uglavnom pusta. Može se zamijetiti poneki povratnik.

STARA I NOVA CRKVA PRIKAZANJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U KISTANJU

130

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

U Kistanju će nas 17 hodočasnika, raširenih ruku i zvonima sa zvonika crkve sv. Nikole biskupa dočekati župnik don Ivan Jerković, prvi župnik koji nije Janjevac. Nakon pozdravne riječi kazat će kako u župi živi 1300 Janjevaca od kojih je 600 mlađih od 18 godina, a crkvu pohađa 70% vjernika. Nije moga a da ne kaže kako je prije rata na ovom „potezu“ od Benkovca do Knina bila većina srpskog pučanstva, ali i dalje.

UČENIČKI URADCI U KISTANJSKOJ OSNOVNOJ ŠKOLI I ZA STOLOM S GOSTOLJUBIVIM ŽUPNIKOM

Općina Kistanje pripada Šibensko-kninskoj županiji, površina joj je 244,11 km2 i ima 3.481 stanovnika. Dakle, većina je srpskog pa je stoga i načelnik srpske nacionalnosti.

Novoizgrađena, velika crkva je posvećena sv. Nikoli, a ispred nje se nalazi mala crkva posvećena Gospi od Anđela, koja, za divno čudo nije srušena zahvaljujući jednoj starici.

SLIKA NAKON SV. MISE PRIJE POLASKA I RELIKVIJE SVETACA: SV. M. GORETTI, SV. NIKOLE I BL. SERAFINA

Nakon kraće molitve u crkvi, jer će biti prilika nazočiti sv. Misi i u 19,30 sati, župnik će nas pozvati u obližnji kafić na kavu. Tu ćemo obilježiti i rođendan naše hodočasnice Mirne koja hodočasti iz Pule.

131

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Nakon večernje mise, u župnom uredu je upriličena bogata večera, a onda na počinak u prostorije Osnovne škole.

Odmorni, novi hodočasnički dan ćemo započeti sv. Misom s početkom u 7 sati. Služio ju je naš duhovnik p. Vinko, a nakon nje župnik, don Ivica će nam pružiti mogućnost da poljupcem počastimo relikvije/moći sv. Nikole biskupa (270. - 343.), koji je zaštitnik ove župe, sv. Marije Goretti djevice i mučenice (1890. - 1902.) i bl. fra Serafina Glasnovića Kodića mučenika koji je rođen 1893. godine u Janjevu1947. god. u Lješu, Albaniji.

Uz doručak će nam don Ivica pričati o manastiru Krka, koji se nalazi nedaleko odavde, u kojem je u svibnju ove godine proplakao lik – ikona (izrađeni kao reljef) sv. Mihovila Arhanđela. Na video snimcima su se vidjele kapljice koje su se slijevale niz ikonu. Taj događaj nikoga nije ostavio ravnodušan. Na kraju je don Ivica dodao kao ima tih suza natopljenih u vati.

Nas je čekao put do Knina dug 27 km. Prvo zaustavljanje bit će kod naplate kućice za ulazak u Anfiteatar, skriven u njedrima dalmatinske zagore, u kamenu i kršu obraslo surovom makijom. To je biser antičke povijesti, rimski vojni logor Burnum. On je sagrađen na prijelazu iz starog u novo stoljeće, na položaju s kojeg je Rimsko Carstvo kontroliralo prijelaz preko rijeke Krke.

Oni koji su htjeli obići anfiteatar, nisu morali proći pored kućice i platiti ulaznicu 100 kn, nego su na „zaobilazan“ način kroz makiju došli do njega.

On je obnovljen, ali smo zatekli arheološku ekipu koja i dalje radi oko njega.

RESTAURIRANI OSTACI RIMSKOG ANFITEATRA

Temperatura je 31 stupanj celziusa. Podnošljivo je, iako bismo mi voljeli da je puno niža. No sve nedaće su prestale kada smo ugledali naše današnje odredište Knin nad kojim dominira tvrđa, a u gradu crkva Gospe Velikog Krsnog zavjeta.

Knin je 71 km sjeveroistočno od Šibenika. Po popisu stanovništva 2011. god. Knin je imao 10 493 stanovnika. Leži na desnoj obali rijeke Krke, na 132

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

220 m apsolutne visine. Čvorište je ličke, unske i zadarske željezničke pruge te cestâ koje iz unutrašnjosti Hrvatske vode k obali Jadranskoga mora.

KRAĆI ODMOR VIŠE NA SUNCU NEGO U HLADU DO KRAJNJEG CILJA JOŠ SAMO 320 KM

Srednjovjekovna utvrda podno brda Sv. Spas bila je kraljevski castrum i povremena prijestolnica hrvatskih vladarâ u X. i XI. st. (Trpimira, Muncimira, Svetoslava, Stjepana Držislava, Krešimira I.). Od polovice XI. st.

Knin je postao prometno sjecište na putu iz dalmatinskih komuna prema Slavoniji i Bosni. Između 1040. i 1050. bila je osnovana Kninska biskupija, koje su biskupi nosili naslov »hrvatskoga biskupa« (episcopus Chroatensis) te su imali jurisdikciju do rijeke Drave. Za kralja Dmitra Zvonimira Knin je bio prijestolnica Hrvatskoga Kraljevstva, potom prijestolnica posljednjega hrvatskoga kralja Petra, a nakon njegove smrti ušao je u sastav HrvatskoUgarskoga Kraljevstva (1102).

Polovicom 1990. Knin je bio žarište srpske pobune u Hrvatskoj. U kolovozu 1990. lokalne su vlasti poticale odcjepljenje od Hrvatske i uz pomoć Jugoslavenske narodne armije organizirale nadzor nad kninskim područjem.

Hrvatsko stanovništvo bilo je prognano. Nakon samoproglašenja »Republike Srpske Krajine« (19. prosinca 1991. godine), Knin je bio njezin glavni grad. Oslobođen je 5. kolovoza 1995. u Vojno redarstvenoj operaciji „Oluja“. Srpske su se snage povukle, a zajedno s njima izbjegla je većina srpskog stanovništva.

Pjevajući došli smo do crkve Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta.

Kako je bila zatvorena, našu hodočasničku molitvu ćemo izmoliti ispred ulaznih vrata. Odatle ćemo se kombijem odvesti u hotel „Ivan“ u Vedro Polje čiji je vlasnik Ivan Gutić.

Tu smo se smjestili u trokrevetne sobe, istuširali se, malo odmorili pa se vratili u grad na večeru koju ćemo obaviti u restoranu „Kralj Zvonimir“.

Nakon večere obići ćemo znamenitosti hrvatskog kraljevskog grada, spomenik kralju Zvonimiru, a najviše ćemo se zadržati kod kompleksa spomenika Hrvatske pobjede Oluja 95.

133

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Nakon toga nas je p. Vinko sve poveo na sladoled u povodu sutrašnjeg blagdana sv. Ignacija Loyola, španjolskog sveca i utemeljitelja Družbe Isusove, ali i u zna k rastanka jer nas sutra napušta zbog drugih obveza u Dubrovniku.

I ostatak večeri ćemo provesti s p. Vinkom na terasi hotela gdje ćemo iznositi pojedinačno svoje dojmove i svjedočiti o uzvišenosti žrtve za Domovinu Hrvatsku, a ovo hodočašće je jedna vrsta te žrtve.

CRKVA SV. ANTE SE NALAZI ISPOD KNINSKE TVRĐE

Osvanuo je za mene 26-ti, a za hodočasnike glavne rute 53-ći hodočasnički dan. Kombijem ćemo se „prebaciti u grad, do crkve sv. Antuna Padovanskoga iz 1863. godine (koja je u tijeku rata bila srušena), gdje ćemo nazočiti sv. Misi koju je služio fra Mario Lemo, a nakon nje će nas fra Mario povesti do Crkve Gospe velikog krsnog zavjeta u kojoj se nalazi najstariji pralik Gospe na ovim prostorima iz 11 stoljeća, gdje ćemo se pomoliti, a on će nam je u kratkim crtama oslikati.

POGLED NA CRKVU GOSPE VELIKOG HRVATSKOG KRSNOG ZAVJETA I U CRKVI

Ova crkva je jedna od najvećih hrvatskih sakralnih objekata, čija je glavna crkvena dvorana površine oko 780 metara četvornih te prima oko tisuću ljudi. Crkvu posvetio 4. kolovoza 2015. godine, u povodu 20-ete obljetnice VRO „Oluja“, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih 134

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

branitelja, msgr. Ante Ivas, a sutradan je u njoj misu predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

U veliki projekt gradnje crkve Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja u suradnji sa Šibenskom biskupijom i Gradom Kninom krenula je 25. rujna 2011. godine, a naslov „Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta“ crkva nosi po praliku “Gospe Velikog Zavjeta”, najstarijem poznatom liku Gospe u hrvatskom narodu, pronađenom u Biskupiji kod Knina.

Arhitektonsko rješenje crkve osmislio je Jerko Rošin, a interijer Ante Vrban. Izvođač radova bila je tvrtka Graditelj svratišta. Sagrađena je sredstvima hrvatske Vlade, Hrvatske biskupske konferencije, Franjevačke provincije presvetog otkupitelja, Grada Knina i brojnih donatora.

Inače, kninska župa obuhvaća četiri važna mjesta u starijoj i novijoj hrvatskoj povijesti: Biskupija, Kapitul, Kosovo i Knin, a vanjski izgled crkve spaja povijest tih četiriju značajnih lokaliteta, koji su zalog identiteta budućih generaci ja.

PRED MONUMENTALNIM SPOMENIKOM HRVATSKE POBJEDE „OLUJA 95“

Prije izlaska iz Knina, zaustavit ćemo se na Trgu Ante Starčevića kod monumentalnog spomenika hrvatske pobjede 'Oluja 95', zapaliti lampione i pomoliti se.

Spomenik sa slavolukom, koji u jednom dijelu sadrži kapelicu sa stiliziranim križem i svijećama, rad je akademskog kipara Petra Dolića, a arhitektonsko rješenje je dao arhitekt Tonko Zaninović. Sam spomenik je u obliku slova V čime se simbolizira pobjeda (Victory) u Domovinskom ratu i Oluji.

Spomenička skulptura izrađena je od posebne aluminijske legure silumina od koje je izrađen i stilizirani križ, a slavoluk je od posebno obrađenog betona. Na posebnim staklenim i kamenim pločama ugravirani su tekstovi o svim ratnim postrojbama koje su sudjelovale u »Oluji« tijekom koje je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara prostora dotad pod srpskom okupacijom. Osim o »Oluji«, posjetitelj se može informirati i o svim drugim akcijama poput Bljeska, Zime, Maslinice... U postolju spomenika ugravirana su 135

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

imena svih poginulih u »Oluji«. Obići ovaj kompleks, čovjek ima uvidu u cijeli Domovinski rat u Republici Hrvatskoj.

NAKON ŠTO SMO NAPUSTILI KNIN PROĆI ĆEMO PORED MJESTA KOSOVO I CRKVE SV. ANE

Put, dug 27 km nas je danas vodio prema Drnišu. Prolazimo pored kninskog mjesta Kosovo. Sa glavne ceste vidi se crkva sv. Ane, a pored ceste, kojom smo prolazili, je i kapelica iste svetice.

Kronika župe sv. Ante u Kninu i spisi arhiva biskupskog ordinarijata Banja Luke kao i mnoga druga svjedočanstva svjedoče da je na blagdan sv.

Ane (26. srpnja) 1941. godine, župnik župe Drvar vlč. Waldemar Maximilian Nestor došao sa svojim župljanima na hodočašće, ovdje svetoj Ani na njezin blagdan, kako je to i prije bio običaj. Došli su moliti za svoje obitelji za svoju djecu za svoj narod, dakao oboružani jedino svojim krunicama kao svojim oružjem. Sutradan je bila nedjelja, pa da župljani koji su ostali u Drvaru ne bi bili bez mise, župnik je s hodočasnicima sjeo u „Šipadov" vlak uskog kolosijeka i krenuo natrag. Na tromeđi Bosne, Dalmacije i Like, oko Trubara, vlak su zaustavili pobunjeni Srbi, četnici. Pobunjenici su napali vlak, župnika, izvukli iz vlaka i s njime skupinu hodočasnika, okrutno ih poubijali a tijela im bacili u jamu Golubinjaču. Dakako, bez milosti, bez suda i ukopa, bez križa i spomena.

Istoga dana su u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srpski ustanici (četnici i „gerilski" komunisti) poubijali Hrvate. Župnika vlč. Jurja Gospodnetića su četnici zarobili i 10. kolovoza, nakon okrutnog mučenja nabili na ražanj i pred njegovom majkom ga živoga ispekli. Slična sudbina zadesila je i vlč. Krešimira Barišića u Krnjeuši. Taj dan, 27. srpnja su tadašnje Republike Hrvatska i Bosna i Hercegovina slavile kao Dan ustanka naroda i narodnosti!

Danas u tom selu, kaže hodočasnica koja nam se tu pridružila živi deset osoba hrvatske i dvije srpske nacionalnosti.

136

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Negdje na pol puta u mjestu Tepljuh nailazimo na nedavno razbijenu spomen ploču koju su postavili hrvatski branitelji i zatočenici logora u Kninu. Pored nas prolaze mnogobrojni automobili različitih srbijanskih registarskih pločica, najviše beogradski. Neki nas pozdravljaju dižući tri prsta.

Uz pjesmu i molitvu stigli smo u Drniš gdje nas je dočekao župnik fra Damir Čikara, Anita Močić i ostali župljani koji su sudjelovali u organizaciji dočeka.

RAZBIJENU SPOMEN PLOČU KOJU SU POSTAVILI HRVATSKI BRANITELJI I ZATOČENICI LOGORA U KNINU

Nakon stola punog poznatog drniškog pršuta, domaćeg sira, lubenice i ostalog voća za osvježenje, domaćini su nas prevezli na Visovac. Na tom otočiću, na rijeci Krki nalazi se crkva Majke od Milosti. Tu se posebno slavi Gospe od Anđela (2. kolovoza), zbog toga što je iza glavnog oltara otkrivena freska GOSPE OD ANĐELA. Mi smo došli baš u vrije m trodnevnice u čast te svetkovine.

BRODICOM SMO SE DOVEZLI NA OTOČIĆ, A NAKON SV. MISE SLIKALI SMO SE ZA USPOMENU

Na otočiću Visovcu usred Visovačkoga jezera nalazi se Franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospe Visovačke. Prekrasna priroda otočića i Visovačkog jezera, čini Visovac mjestom mira i molitve.

137

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Visovac se prvi put spominje 1345. u ispravi kojom je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac darovao otok i utvrdu Rog Budislavu Ugriniću.

U XIV. nst. na otočiću (Lapis Alba – Bijela stijena) su eremiti sv. Augustina sagradili mali samostan i gotičku crkvicu sv. Pavla (sačuvani su stupići njihova klaustra s bunarom iz XIV. st. i kapela). Zbog bojazni od osmanskih provala augustinci su oko 1440. napustili otočić, na koji su se oko 1445. naselili bosanski franjevci iz Kreševa.

CRKVA MAJKE OD MILOSTI NA VISOVCU I SLIKA GOSPE OD ANĐELA U ISTOJ CRKVI

Prije sv. Mise smo molili Gospinu krunicu sudjelujući u procesiji na otoku. Misno slavlje je predmolio fra Ivan Lukač, župnik iz župe Kljaci. Slijedio je obilazak oltara sa zavjetnom slikom na koljenima i slikanje. S ukusnom večerom su nas fratri ugostili u samostanu.

Brodićem su nas fratri vratili na kopno, a oni su na tim istim brodićem dovezli i na otočić, uz pjesmu, koja se razlijegala mirnom površinom rijeke

CRKVA SV. ANTE U DRNIŠU I SLIKA U HODOČASNIKA SA ŽUPNIKOM U ISTOJ CRKVI

138

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Krke i njenom prodolinom, zahvaljivali smo Bogu i Gospi na svim milostima koje su nam udijelili.

Vratili smo se u Drniš grad koji je nastao je kao utvrda za vrijeme prodora Turaka. Obiluje povijesnim spomenicima kao što su Gradina i Meštrovićevo Vrelo života.

U gradu Drnišu danas se nalaze četiri katoličke (Sveti Ante, Sveti Roko, Gospa od Ružarija i Sveti Ivan Krstitelj) i dvije pravoslavne crkve (Uspenija Bogorodice i Aranđel Mihailo).

KIP SV. ANTE DJELO I. MEŠROVIĆA I UNUTRAŠNJOST CRKVE GDJE SE NALAZE TRAGOVI KAD JE BILA DŽAMIJA

Sadašnja crkva Svetoga Ante Padovanskog u Drnišu, sagrađena sredinom XVI. stoljeća izvorno je bila džamija Halil hodže, a visovački franjevci su je pretvorili u crkvu koncem XVII. stoljeća, zadržavši njezin izvorni oblik.

Ima kupolu na trompama. I danas, oko 150 m od crkve nalazi se prizemni dio minareta, najstarijeg u ovom dijelu Europe. Jugozapadno od crkve sagrađen je zvonik (1790. – 1792.). Prvotno su je posvetili Gospi od Rožarija, a nešto kasnije Svetom Anti. Od godine 1693. godine u njoj su se počeli održavati župni obredi. Ispred crkve nalazi se brončani kip sv. Ante, djelo velikog Ivana Meštrovića.

U toj crkvi će župnik fra Damir služiti sv. Misu s uobičajenim početkom u 7 sati. Nakon doručka i kave u župnom uredu, u 8,35 sati kreće nas 17 hodočasnika, uključujući i župnika koji će nam danas biti duhovnik.

Prelazimo preko rijeke Čikole koja nas podsjeća na Thompsonovu „Bojnu Čavoglava“.

Hodeći, dio vremena provodimo u šutnji, pojedinačnoj molitvi kao i zajedničkoj kada molimo krunicu i časoslov. Saznajemo kako je papa Franjo imenovao Božu Radoša varaždinskim biskupom, nakon što je sadašnji msgr.

Josip Mrzljak po „sili zakona“ treba u mirovinu.

Oko 15 sati dolazimo u Mirlović Zagoru, naše današnje odredište. Čekao nas je ručak u holu Osnovne škole, gdje ćemo i spavati, za koji su se 139

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

pobrinuli ljubazni domaćini, na čelu sa Stankom Sudarom. Osvježenje i skidanje prašine sa umornog tijela će nam omogućiti vatrogasna cisterna puna vode koju su dovezli mjesni vatrogasci.

CRKVA SV. JAKOVA U MIRLOVIĆ ZAGORI I U CRKVI

Nakon odmora, bila je mogućnost nazočiti večernjoj sv. Misi u župnoj crkvi sv. Jakova.

Današnje selo Mirlović, prema fra P. Bačiću, dobilo je ime po muslimanskom begu Miriloviću. Crkva je prvotno bila posvećena Uznesenja Marijina. Sagrađena je u XVII st. Spominje je šibenski biskup I. D. Caligari 1712. godine. Kasnije je proširena. Najprije joj je iza svetišta dograđena sakristija, a 1911. sa strana dvije kapele tako da je dobila tlocrt u obliku latinskog križa. Uz glavno pročelje s južne strane sagrađen je četvrtast i toranj.

Crkva je obnovljena 1768. godine a g. 1911. proširena s dvije kapele sa strane velikog oltara. Na pročelju uz vrata su dva prozorčića i iznad njih veliki kameni prozor i jedan manji pri vrhu. Uz crkvu je zvonik s tri zvona. Veliki oltar je od mramora (1916.) a u lađi su dva mramorna oltara sv. Jakova apostola i sve. Ante Padovanskoga. God. 1999. crkva je obnovljena: postavljen je novi krov sa izolacijom, zidovi su povezani betonskim cerklažem, otkopani su temelji i izliven trotoar.

NAKON SUSRETA S DRAGIM OSOBAMA: KĆERKOM KRISTINOM, ZETOM ŽELJKOM, UNUKAMA LORENOM KOJA ĆE SE PRIKLJUČITI HODOČASNICIMA I MALA LEONA, MOLILI SMO KRUNICU ZA DOMOVINU

140

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Dio predvečerja ćemo provesti u školskom dvorištu, nas 25, jer su nam se pridružili novi hodočasnici i mještani, sjedeći na školskim stolicama poredane u krug, gdje ćemo moliti časoslov i krunicu za domovinu, jer je četvrtak. Dirljiva je to molitva. E, kad bi se cijela Hrvatska u nju uključila …

Meni će ovaj dan posebno ostati u sjećanju jer će mi se na hodočašću pridružiti unuka Lorena koju od milja zovemo Lola. Dovezli su je roditelji i mlađa sestrica Leona iz Vodica gdje žive. Sutra očekujem i unuka, koji zbog sportskih obveza neće moći sutra hodočastiti.

Nakon večere koja se sastojala od pečenog odojka, kolača, lubenica, sladoleda … mogli smo na počinak ili neke druge aktivnosti (čitanje, pisanje, a neki i na nogomet).

IX. tjedan – glavna ruta: Šibenik – Vrpolje - Primorski Dolac - Kaštel Stari (Radun) – Split – Dugopolje – Sinj – Trilj (3. - 9. kolovoza 2019. god., ukupno: 123,1 km) Bez obzira koliko nam bilo ovdje lijepo, u petak, 2. kolovoza, na blagdan Gospe od Anđela, nastavljamo put prema Šibeniku gradu, koji je dug 23 km.

Kako ćemo večeras nazočiti sv. Misi u šibenskoj katedrali, krenuli smo u 7 sati.

NA PUTU PREMA ŠIBENIKU PO ASFALTU I MAKADAMOM

Kako danas nemamo sa sobom duhovnika, zbog kirvaja na Visovcu, sami smo organizirali uz put molitvu, vrijeme povučenosti, šutnje …

S nama je doktorica Ivančica Škarić, koja je i prethodnih godina hodočastila, koja će u tijeku dana morati i intervenirati, jer je najmlađa hodočasnica dobila vrućicu i određene bolove, pa je Ivančica na svoju doktorsku karticu u prvoj ljekarni podigla odgovarajuće lijekove i tako „na licu mjesta“ pomogla pacijentici.

To je samo dokaz, kako se Gospa brine za svoje hodočasnike.

141

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

U starodrevnom hrvatskom gradu će nas dočekati Veterani domovinskog rata u svojim prostorijama uz kavu i hladne osvježavajuće napitke. Nakon odmora zajedno ćemo otići do spomenika poginulim hrvatskim braniteljima gdje ćemo se pomoliti i zapaliti lampione.

ISPRED SPOMENIKA POGINULIM HRVATSKIM BRANITELJIMA U ŠIBENIKU

U procesiji s marijanskim i hrvatskim barjacima ćemo doći do zgrade Biskupijskog caritasa gdje ćemo se smjestiti i ručati u pučkoj kuhinji. Šibenik je jedan od najstarijih hrvatskih samorodnih gradova na Jadranu (dakle grad koji ne „živi“ na ruševinama grada kojeg su neki drugi narodi izgradili, nego su ga Hrvati izgradili na kamenu), glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije. Prvi put se spominje na Božić 1066. u darovnici Petra Krešimira IV., pa se naziva i Krešimirovim gradom. Do epidemije kuge polovicom 17. stoljeća bio je najveći grad na cijeloj istočnoj obali Jadrana.

Među hrvatskim gradovima ističe se jedinstvenim položajem na središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, u slikovitu i prostranu zaljevu na potoplje-

ISPRED KATEDRALE I U KATEDRALI SV. JAKOVA U ŠIBENIKU

142

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

nom ušću rijeke Krke. Prekrasni grad jedinstvenog urbanog izričaja, povezan je živopisnim uskim, krivudavim Kanalom sv. Ante s otvorenim morem.

Ulaz u kanal čuva renesansna tvrđava sv. Nikole, koja je s još tri gradske tvrđave – sv. Mihovil, sv. Ivan i Barone, simbol stoljetne nepokorenosti Šibenika, ali i jedna od svega tri takve utvrde na Mediteranu. Šibenik je jedini grad u Hrvatskoj te jedan od rijetkih gradova u svijetu sa dva spomenika upisana na UNESCO-v popis zaštićene kulturne baštine. Šibenik je grad s 24 crkve, 6 samostana, 4 tvrđave, atraktivna „Četiri bunara“ nedaleko od Katedrale.

Sv. Misi ćemo nazočiti u 20 sati. Prije ulaska u katedralu, slikat ćemo se ispred nje, a poslije sv. Mise i u njoj. Šibenska katedrala sv. Jakova iz 15. i 16. stoljeća je najznačajniji šibenski spomenik poznat u europskom graditeljstvu i uvršten u svjetsku baštinu UNESCO-a. Pet je generacija na toj građevni radilo više od stotinu godina, kreirajući savršene proporcije i dojam kao da je izlivena iz jednog komada. Šibenska katedrala jedina je u Europi izgrađena isključivo od kamena, bez uporabe vezivne žbuke i drvenih konstruktivnih elemenata. Ideja o gradnji katedralnog hrama datira iz 1298. god. kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju. Gradnja je započela 1431. god. i trajala uz prekide do 1536. godine. Za graditelja se uzima Juraj Dalmatinac.

Nakon sv. Mise, u jednom od mnogobrojnih restorana na rivi obilježit ćemo kćerke Kristine rođendan, koja je sa suprugom Željkom dovezla još jednog hodočasnika Claudia koga ćemo svi zvati Kajo.

Kako će nas do mjesta, gdje ćemo spavati dobro oprala kiša pa nam tako neće trebati tuširanje.

Nakon jutarnje kave koja je bila već u 6 sati servirana u pučkoj kuhinji, na čemu smo djelatnicima neizmjerno zahvalni, uputit ćemo se na sv. misu u

NAKON SV. MISE U CRKVI GOSPE VANKA GRADA I S UNUCIMA CLAUDIOM I LORENOM ZA VRIJEME ODMORA

143

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

crkvu Gospe van Grada. To je franjevačka crkva koja je posvećena 1740. godine. U toj crkvi se od davnina časti slika Majke Božje. Gospinu sliku su vjerojatno donijeli franjevci s Visovca. Ova je slika tijekom vremena obdarena mnogobrojnim zavjetnim darovima, kao znak zahvale za primljene darove.

Nakon sv. Mise, ispred crkve susrećemo drage osobe koje su u tijeku noći došle iz Zagreba pa će s nama ovoga vikenda hodočastit. Među njima je i Anđelko Đerek. No, i neki će nas napustiti. Tako je to, kao u životnom vlaku: jedni dolaze, drugi odlaze…

Krenut ćemo u pravcu Vrpolja nas tridesetak. Tu su i dvije obitelji s brojnom djecom. Do odredišta ima samo 12 km pa nismo s polaskom žurili, a i naši odmori će biti dulji. Duhovni vođa nam je danas fra Ivan Penava.

Stanka za doručak će biti upriličena u župnom uredu župe sv. Josipa Radnika Ražine. Dočekao nas je župnik don Ivica Boko i zaželjeti nam dobrodošlicu i i dobar tek. Predjelo se sastojalo od sira i pršuta, a onda je donesena vruća prasetina. Ja ovako bogato jelo ne spominjem, kako bih se pohvalio da smo na hodočašću dobro jeli, nego da istaknem dobrotu pojedinih župnika, njihovih suradnika, ali i vjernika koji su samoinicijativno nas dočekali s bogatim trpezama. Svima njima velika hvala i neka im Dobri Bog uzvrati dobrotom!

Nakon doručka što će nam ujedno biti i ručak, pomolit ćemo se u novoizgrađenoj crkvi pa nastaviti put.

Bar nakratko, zaklon od ljetne žege ćemo potražiti pod krošnjom velikog drveta, a žeđ utažiti lubenicama.

Dok smo odmarali, sustići će nas šibenski biskup msgr. Tomislav Rogić.

Došao je da nas pozdravi i podrži u našem poduhvatu. Jučer, kada smo došli u Šibenik nije bio u mogućnosti da nas pozdravi pa je to danas nadoknadio.

Donio nam je tri kartona sladoleda. Sjedio je s nama na sjedaljkama pore-

RADOSTAN SUSRET S ŠIBENSKIM BISKUPOM MSGR. TOMISLAVOM ROGIĆ

144

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

danih po zemlji jer je trava izgorjela od sunca, razgovarao s nama, slikao se sa svima onima koji su željeli imati uspomenu na slici s njim …

Sjećam se kako je prije oko mjesec i pol (16. lipnja) je u Vodicama između inih krizmanika krizmao i Claudia, moga unuka. Kada je Claudio kazao poluglasno: Dida, on je mene krizmao, biskup se blago osmjehnuo.

Pri rastanku nas je blagoslovio i zaželio sretno i uspješno hodočašće bez žuljeva.

U svetište Gospe Vrpoljačke smo došli prije 14 sati. S ovim svetištem nas je upoznao fra Ivan, naš današnji duhovni vođa između ostalog rekavši kako Gospina slika datira iz 1385. godine pa se smatra najstarijom slikom Gospinom u Hrvata.

U ovom, prastarom marijanskom svetištu Gospe Vrpoljačke, kojom se ponose žitelji Vrpolja i okolice, u srcu Šibenske biskupije, svake se godine, uoči Velike Gospe služi se svečana sv. Misa s početkom u 23 sata, tako da bi hodočanici tu i dočekao veliki blagdan Marijnog uznesenja na nebo.

Za nju se veže legenda kako je zabilježio don Krsto Stošić riječi iz narodne predaje, o hajduku Radojici. Njega su Turci zatočili u blizini Knina – kako navodi legenda, od vješala spasila upravo „Gospa od Vrhpoljca“, a on joj je zauzvrat obećao „krunu skovati“. Kad je obećanja izvršio, zarekao se da više neće ni „hajdukovati“ nego samo čuvati svoje dvore i majku staru. „Okove je (Bukagije) crkvi darovao da svjedoče do sudnjega dana kako Gospa od Vrpolja grada oslobađa od svakoga jada“. Mogli bismo slobodno kazati kako po narodnoj predaji Gospa oslobađa od svih okova. Ponovimo:

GOSPE OD VRPOLJA GRADA, OSLOBODI NAS OD SVAKOGA JADA!

Na drugom kraju mjesta, prenoćište će nam biti osigurano u školskoj športskoj dvorani.

Slobodno poslijepodne, svatko od nas hodočasnika je koristio na najbolji način, neki na kupanju na moru, neki u spavanju, a u večernjim satima 145

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

većina nas će pratiti malonogometni turnir u povodu DANA VELIKE GOSPE VRPOLJE. Jedan od članova sudačkog „stožera“ je i bogoslov Šibenske biskupije Ante Vrcić , koji je tumačio - glumio lik blaženog kardinala Alojzija Stepinca u dokumentarno-igranom filmu „ Alojzije Viktor Stepinac“ koji je prikazan na HTV1 na Stepinčevo 2019. godine.

S BOGOSLOVOM ANTOM VRCIĆ, GLUMCEM KOJI JE TUMAČIO LIK KARDINALA STEPINCA I JEDANIM OD ORGANIZATORA MALONOGOMETNOG TURNIRA

Nastavak u idućem broju: Vrpolje - Primorski Dolac - Kaštel Stari

(Radun) – Split – Dugopolje – Sinj - Trilj /Čačvina /– Aržano – Imotski – Posušje - Široki Brijeg – Mostar -Međugorje

ZAVJETNO HODOČAŠĆE – MARIJANSKI ZAVJET ZA DOMOVINU IDE DALJE

Tekst i slike: Mican

146

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

GDJE SU, KAKO ŽIVE I ŠTO RADE

DVADESET GODINA MISNIŠTVA Iako svi mi, Dolinci i Novoselci znamo gdje se nalazi pater Damir Šokić i što radi, a u svakom broju „Suze dolinske“ ima svoju rubriku gdje se bavi s dolinskim narodnim blagom, ovoga puta, u povodu dvadesete obljetnice njegove Mlade mise smo s njim razgovarali. Evo toga zapisa.

SUZA DOLINSKA: Ove godine navršilo se 20 godina od Vašeg svećeničkog ređenja u Dubrovniku i proslave mlade mise u Gornjim Bogićevcima. Time je započelo i Vaše svećeničko djelovanje u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji.

U kojim ste samostanima do sada djelovali i koje službe obnašali?

P. DAMIR ŠOKIĆ: U dubrovačkoj katedrali, 16. srpnja 2000. nas četvoricu dominikanaca je za svećenike Hrvatske dominikanske provincije je zaredio tadašnji dubrovački biskup msgr. Želimir Puljić (današnji zadarski nadbiskup). U Gornjim Bogićevcima sam 30. srpnja 2000. slavio Mladu misu, a secudicie (drugo mladomisničko slavlje) u Gornjoj Dolini na Veliku Gospu, 15. kolovoza 2000. Nakon toga svoje svećeničko djelovanje sam započeo u splitskom samostanu Sv. Katarine Aleksandrijske, kojeg svi zovu samostanom Sv. Dominika. Uz manje samostanske službe, poput lektora, kroničara i sl., primarno sam vršio službu župnog vikara ili kapelana, s kojom sam stjecao svoja prva pastoralna iskustva. U Splitu sam bio od 2000. do 2003. kada sam premješten u zagrebački samostan Kraljice Sv. Krunice Maksimir, ali kao kapelan novoosnovane župe Bl. Augustina Kažotića - Pešćenica čiji su crkva i samostan bili još u izgradnji. Nakon preseljenja u novi samostan na Peščenici, u njemu sam obnašao službu ekonoma, a potom i samostanskog starješine. U Zagrebu sam bio od 2003. do 2008. kada sam

147

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

premješten u samostan Gospe od Milosti u Bol na otoku Braču. U tom samostanu sam kroz određeno vrijeme obavljao službu župnika, ekonoma i samostanskog starješine. Ove, 2020. godine dobio sam novu službu. Imenovan sam učiteljem novaka, pa sam zbog te službe premješten u samostan Sv. Jeronima, u Rijeku.

SUZA DOLINSKA: Uz sve navedeno, stigle su i zdravstvene poteškoće. O čemu se radilo?

P. DAMIR ŠOKIĆ: Što se zdravlja tiče, u mom slučaju se banalna stvar pretvorila u pravu katastrofu. Pojavu kurjeg oka na tabanu ispod malog prsta, odlučio sam riješiti u kirurškoj ambulanti jedne zagrebačke bolnice. Bilo je to početkom prosinca, 2007. Problemi su započeli kad mi je utvrđena hospitalna infekcija rane. U rani je pronađen stafilococus aureus, vrlo otporna bolnička bakterija. Dugotrajno liječenje je završilo u lipnju, 2009. amputacijom malog prsta u splitskoj bolnici jer je bakterija ušla u kosti prsta a to se nije moglo liječiti. Nakon toga svi su nalazi bili uredni i život je nastavio dalje… Međutim, u ljeto, 2018. počeli su bolovi u kostima lijevog stopala te je nakon pustih pretraga utvrđeno da se moj prijatelj stafilocokus aureus bio učahurio i gotovo 10 godina mirovao. Ponovno se aktivirao, sada u kostima stopala. Uslijedilo je mučno liječenje mnogobrojnim antibioticima, tjedni ležanja po raznim bolnicama, pretrage u nekim privatnim zdravstvenim ustanovama… Bilo je uzaludno! U tim pokušajima liječenja i beskonačnim pretragama utvrđeno je više opasnih bakterija koje su razarale sve pred sobom. Konačno, početkom rujna kontrolni nalazi su pokazali neuspjeh liječenja i pogoršanu situaciju. Nakon izjave doktora, da će se stopalo najkasnije za godinu dana morati amputirati, zamolio sam ga da to učini odmah. Bio je pomalo iznenađen mojom odlukom, ali ja više nisam mogao trpjeti ni bolove ni to neprestano potezanje po bolnicama. Pa, što mora biti – neka bude!

Tako je 23. rujna 2019. izvršena amputacija lijevog stopala sa dijelom potkoljenične kosti, na traumatologiji u Draškovićevoj (Zagreb). Kako do sada nisam rezao noge, nisam imao pojma što me čeka i strah od budućnosti bio

148

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

je razumljiv. Ipak, ubrzo je uslijedila rehabilitacija i proteza te sam konačno odahnuo od bolova i pošteno se naspavao. Realno gledajući, preživio sam ozbiljnu zdravstvenu krizu, a s druge strane vidim da moj strah od budućnosti uvelike bio ne opravdan. Moja škljocavica, kako od milja zovem svoju protezu, savršeno funkcionira i ako se to može tako reći, vratila me u prilično normalan život.

SUZA DOLINSKA: Od jeseni, 2020. živite i djelujete u samostanu Sv. Jeronima u Rijeci kao učitelj novaka. Što to točno znači?

P. DAMIR ŠOKIĆ: Učitelj novaka je odgojna služba u procesu formacije mladića, koji žele jednog dana postati redovnici i svećenici Dominikanskog reda. U tom odgojnom procesu razlikuju se tri stupnja ili etape u formacije mlade braće: postulatura, novicijat i studentat. Isto vrijedi i za sve druge Redove - bilo muške, bilo ženske.

Postulatura je razdoblje od jedne godine u kojoj redovnički kandidat živi u točno određenom samostanu, sudjelujući u životnom ritmu zajednice pod vodstvom učitelja postulanata. Tijekom te godine kandidat može pohađati i redoviti studij teologije. Novicijat je druga faza u formaciji. U koliko je za vrijeme postulature redovnički kandidat prepoznat kao mogući redovnik, prekida se redoviti studij i u točno određenom samostanu, pod vodstvom učitelja novaka, započinje novicijat u trajanju od jedne godine.

Ulazeći u novicijat, braća novaci dobivaju (oblače) redovničko odijelo (habit), a nakon uspješno završene godine novicijata, braća novaci polažu prve redovničke zavjete na tri godine. Tijekom novicijata, učitelj novaka je dužan braću novake poučiti o Konstitucijama Reda (Zakonima i pravilima po kojima se Red ravna), povijesti Reda i svemu važnomu što je iz Reda proizašlo na korist Crkvi i društvu, specifičnoj duhovnosti reda, samostanskom opsluživanju i sl. U tom procesu, učitelj novaka može pozvati i stručne predavače za pojedine tematske cjeline, ukoliko mu se to učini korisnim ili potrebitim.

149

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Novicijat završava polaganjem prvih redovničkih zavjeta, nakon čega dotadašnji novaci postaju braća studenti te sele u točno određeni samostan studentata iz kojeg pohađaju redoviti studij teologije pod vodstvom učitelja studenata. U tom samostanu studentata braća studenti ostaju do polaganja doživotnih (svečanih) zavjeta, svršetka studija i svećeničkog ređenja.

Za samostan novicijata Hrvatske dominikanske provincije je određen samostan Sv. Jeronima u Rijeci, pa je to značilo i moj premještaj iz Bola u Rijeku kako bi preuzeo svoju novu službu.

SUZA DOLINSKA: Rodna župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini ove je godine proslavila 100 godina od svog utemeljenja. Jako ste se zauzimali oko priprema za ovaj događaj a ipak niste bili nazočni na proslavi te obljetnice na Veliku Gospu, 15. kolovoza o. g.. Što Vas je spriječilo?

P. DAMIR ŠOKIĆ: Uvjeren sam da rodni kraj ili zavičaj, odnosno njegov mentalitet, u kojem čovjek odrasta ima velikog udjela u formiranju osobnosti i životnih stavova koji se onda očituju u nekoj zrelijoj dobi svakog pojedinca. U Dolini nije bilo jednostavno živjeti, ali je bilo lijepo. Ako se već u ranoj mladosti, u lijepom zavičaju naučiš nositi sa različitim životnim poteškoćama, možeš biti siguran da si spreman krenuti u život i suočiti se sa svim životnim izazovima. Sretan sam i Bogu zahvalan što sam imao upravo takav zavičaj! Tim više mi njegov nestanak i gubitak teže pada. Teško mi se pomiriti s činjenicom da mi se zavičaj pretvorio u zapuštenu pustaru, u kojoj se jedva imaš kome svratiti. Rana je to koja ne zarasta, koju ću valjda i u grob ponijeti. Ipak, ne vrijedi plakati nad tom tužnom sudbinom. Potrebno je vidjeti što se može učiniti u tako nezahvalnoj situaciji, kako bi se očuvala barem mrvica dostojanstva naše rodne grude. To je bio razlog zašto sam se zauzimao za ono što nam je preostalo, što nam je svima zajedničko u Dolini: crkva, groblje i naša „Suza“. Računao sam na 100-godišnjicu župe i pokretao razne inicijative oko uređenja župne crkve, poticao održavanje groblja, surađivao i podržavao izlaženje našeg godišnjaka „Suza dolinska“…

U tim nastojanjima me je gotovo onemogućilo moje narušeno zdravstveno stanje, a kao šećer na kraju došla je i ova epidemija Covida-19, koja je uvelike blokirala normalan život ljudi, a o nekim projektima i pothvatima da se i ne govori. Unatoč svemu tome, planirao sam ove godine doći na proslavu Velike Gospe u rodnu župu, kojom se ujedno slavila i 100-godišnjica njenog postojanja. No, kako je krajem lipnja 2020. u bolskom samostanu zasjedala Izborna provincijska skupština, na kojoj je birana uprava Hrvatske dominikanske provincije i stvaran plan djelovanja za iduće 4-godišnje razdoblje, bilo je za očekivati i neke personalne promjene u našim samostanima. To se i dogodilo, a dijelom tih promjena bila je i moja nova služba zbog koje sam morao preseliti u samostan u Rijeci. Kako sam bio starješina bolskog samostana, valjalo je samostan pripraviti za primopredaju, spakirati se i preseliti 150

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

u Rijeku… No, kako sam zbog liječenja dugo vremena izbivao iz bolskog samostana, imao sam i puno zaostalog posla kojeg sam kao samostanski starješina trebao odraditi. S obzirom na neodgodive obaveze zbog seobe, moj oslabljeni imunitet i aktualnu epidemiju te duljinu i napor putovanja, nisam mogao stići u Dolinu na Veliku Gospu. Ipak mi je drago da se proslava Velike Gospe i obilježavanje 100. obljetnice župe u Dolini dogodilo. Istina, skromnije i s manje okupljenih vjernika nego što je planirano, zbog nastale situacije i ograničenja kretanja uzrokovanog spomenutom epidemijom, ali Bogu hvala i na tome!

SUZA DOLINSKA: Pripremali ste knjižicu o povijesti župe Dolina, koja se trebala tiskati za njezin 100. rođendan. Što Vas je spriječilo u tom pothvatu?

P. DAMIR ŠOKIĆ: Na temelju pisane građe o župi u Dolini iz različitih izvora, uspio sam dobrim dijelom sve objediniti u jednu smislenu cjelinu, koja je trebala biti tiskana kao knjižica uz 100. obljetnicu dolinske župe.

Međutim, isti razlozi koje sam prije spomenuo usporili su i omeli planove oko toga. Bogu hvala, moje zdravstveno stanje je sada zadovoljavajuće, nova služba mi omogućava i malo više vremena za pisanje i proučavanje naše povijesti a za očekivati je da će se i ova epidemija smiriti, što bi sve skupa trebalo doprinijeti završetku i tiskanju knjižice o župi Dolina. Velika mi je želja to učiniti.

SUZA DOLINSKA: Koji bi bio Vaš osobni osvrt u razmišljanjima na rodni kraj: o njegovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti?

P. DAMIR ŠOKIĆ: Dok sam prije rata živio u Dolini, nisam ništa posebno znao o svom zavičaju, osim famozne „Gradine“ na kojoj je groblje i gdje su se često vršila neka arheološka iskapanja. Nekih kulturno-povijesnih objekata nismo imali. Škola u D. Dolini, koja je sagrađena na samom početku 20. st., nije sličila na neku staru zgradu jer je svojevremeno bila renovirana, pri čemu je izgubila svoja prvotna obilježja starinske građevine. Stara crkva koju smo imali u G. Dolini bila je spoj neuspješnih građevinskih im151

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

provizacija pri njenom proširivanju i dogradnji, tako da je u konačnici izgledala prilično jadno, sklepana k'o ni sebi ni svome, a ni njezin inventar nije bio ništa bolji. U takvom ozračju čovjek lako zaključi da se u Dolini nije imalo niti što vidjeti, niti o čemu nešto posebno reći. Međutim, kako kaže narodna mudrost: Dok nismo izgubili – nismo ni znali što smo imali! O prapovijesti i tradicijskoj baštini dolinskog kraja uvelike se pisalo i objavljivalo prije 100 i više godina, što samo po sebi govori da se u Dolini moglo nešto vidjeti i o tome reći, dapače zapisati kako bi se ta baština sačuvala kao naslijeđe za buduće generacije. No, povijesna zbivanja su krenula u nekom drugom pravcu. Danas je teško objasniti činjenicu da su Hrvati prije Domovinskog rata (1991. – 1995.) u bosanskogradiškoj općini činili svega 6% od ukupnog stanovništva i da su bili tolika ugroza za druge narode u toj općini, te su na onako okrutan način rastjerani i deportirani sa svojih ognjišta, s ciljem da se tamo nikad ne vrate. Kako stvari stoje, u tome se u potpunosti i uspjelo. Kome je to trebalo i zašto se to dogodilo, zašto je Dolina ostala pusta i prazna?! Promatrajući sada stvari s duljim vremenskim odmakom, čini se kako je i Dolina postala dijelom višestoljetnog procesa brisanja svega što je hrvatsko i katoličko u Bosni i Hercegovini. U minulim stoljećima to se dogodilo mnogim mjestima, a sada smo očito i mi došli na red… Promatrajući aktualna domaća i svjetska zbivanja, uistinu je teško bilo što predvidjeti.

P. DAMIR ŠOKIĆ, P. IVAN MARIJA TOMIĆ I VLČ. MARKO STOJČIĆ – TADAŠNJI UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA POČETKOM 2018. GODINE U DOLINSKOJ CRKVI

152

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Možda nas životne situacije natjeraju da, kao što smo prisilno otišli iz Doline, isto tako u njoj prisilno opet potražimo pradjedovska ognjišta… Nikad ne reci – nikad!

A život ide dalje. Stari odlaze, dolaze nove generacije kojima Dolina jedva da i nešto znači, to je činjenica. Daleko od očiju – daleko od srca! Ipak, mi koji još nosimo u sebi duh svoga sela i ćutimo mirise rodnog kraja, koji u njega mislima često svraćamo i spominjemo ljude kojih već odavno nema, mi – mi smo Dolina prava, istinska, živa... Jednom, kad nas ne bude, ostat će barem ove stranice kao živo svjedočanstvo života jednog kraja i njegovih ljudi.

A, budući da nas još ima, da smo još tu, ma gdje sada živjeli možemo i moramo biti ponosni na svoj zavičaj. Nismo mi samo djeca s blatnih putova i savskih bara, mi u sebi nosimo širinu našeg neba, bogatstvo naših polja, snagu naših hrastova, svježinu rosnih svitanja i ljepotu naših sutona. To smo mi i nema razloga da takvi do kraja s ponosom i ne ostanemo.

Pa, u tom duhu dragi moji - gdje god da sada jeste - svi vi živi, zdravi i veseli bili i neka vam je svima čestit Božić i sveto Isusovo porođenje, a u novoj 2021. godini neka vas Gospodin prati svojom pomoću i svakim blagoslovom!

p. Damir Šokić

153

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

BOG KAO LJUBAV

„Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt,5,9) p. Ivan Marija Tomić OP

Draga braćo i sestre – „Mir vama!“ Što je to mir? Što se doista pod tim pojmom podrazumijeva? Kakav to mi mir želimo? Želimo li ga uopće?

Jedan drevni kršćanski pisac – Pseudo-Dionizije, tvrdi kako je kretanje svih stvari, bez iznimke, prema miru. Onomu koji mu je predbacivao činjenicu da se mnogi protive miru i da se raduju svađama, srdžbama, promjenama i pobunama, on je odgovorio da i njih nose tamne slike jedne želje za mirom, samo što ih nastoje ostvariti na pogrješan način.

Možemo reći da čovjek iz najveće dubine svoga bića čezne za mirom. Ali često mu nije poznata narav toga dobra koje zaziva svim svojim željama, a putovi kojima ga nastoji doseći nisu uvijek i Božji putovi. Danas se mir razumije ponajprije kao međuljudski odnos koji prihvaća drugoga i priznaje mu vrijednost i to isto od njega očekuje. Kao nekakav dobroćudni humanizam i toleranciju. To vrijedi kako za privatno tako i za javno područje, za usko susjedstvo kao i za mir među narodima. Temelj mira ne gleda se više u njegovu božanskom izvoru nego u dobroj volji i u inicijativi svih sudionika. On je rezultat nekakvog usklađivanja svih opravdanih interesa.

Zato istinsko poimanje mira kao i dolazak i borba (!) za taj mir treba proizlaziti iz onoga što je sam Bog objavio, odnosno iz samog Boga kao takvog.

Počet ćemo stoga od svetopisamskog pojma „mir“ – „šalom“. Biblijska uporaba riječi mir daleko nadilazi današnje uobičajene značenjske nijan154

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

se. Heb. riječ šalom znači izvorno „biti čitav, nepovrijeđen, zdrav, uređen, sretan“ i proistječe iz čežnje čovjeka za novom cjelinom. Šalom označava i čovjekov psiho-fizički sklad, njegovo zdravlje. U to spada među inim i mirno posjedovanje zemlje. Željeti nekom čovjeku mir, u tom kontekstu, znači imati mir s Bogom, stajati pod njegovom blagoslovnom snagom. S tog religioznog stajališta mira razumljivo je da rat ne mora bezuvjetno značiti suprotnost miru, možda se čak mora i dogoditi poradi mira. U početku izabranog naroda, pobjeda u ratu često se shvaćala kao izraz mira s Bogom. Ali, u doba proroka dolazi do dublje čežnje za onim konačnim mirom – mirom kao nagradom za vjernost vjere, konačnim darom što se očekuje za budućnost i poima kao – promjena srca.

U Novom zavjetu dotadašnje poimanje i dalje jako djeluje, ali u Kristu dobiva vrhunac svoga produbljenja i shvaćanja jer u sebi obuhvaća Isusovo djelo spasenja. Najobuhvatnije je Kristovo djelo prikazano kao mirotvorstvo u Ef 2,14-16 - „Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu.“ Naime, Krist je naš mir jer je razrušio zid svjetske sile, zakon i njegovo neprijateljstvo. On je naš mir, jer je time što je razvlastio zakon – čovječanstvo, Židove i pogane preoblikovao u sebi novog čovjeka i sve u svom tijelu izmirio s Bogom. Gdje se to dogodilo? Na križu i u njegovu razapetom tijelu.

Naime, u poslanici Efežanima, gdje govori o pomirenju između Židova i pogana kroz Krista, Pavao dalje i kaže – „…u sebi uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novoga čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom na križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe da navijesti mir vama daleko i onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.“(Ef 2,15-18) Ukoliko tako promatramo mir vidimo kako on nužno obuhvaća više razina.

Sveti Toma Akvinski, tumačeći riječi Kristove: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“, kaže: „U čovjeku postoje tri tipa reda: red čovjeka sa samim sobom, red čovjeka s Bogom, i red svakog čovjeka s bližnjim. Tako da za čovjeka postoje tri vrste mira: nutarnji mir, po kojemu je čovjek u miru sa samim sobom, bez smetnji vlastitih sposobnosti; mir po kojemu je čovjek u miru s Bogom, potpuno se pokoravajući njegovim odredbama, i mir koji se odnosi na bližnjega, po kojemu živi u miru sa svima.“ No, ukoliko promatramo mir počinjući od samog Boga, odnosno božanskih osoba, možemo reći kako sve tri vrste mira, koje navodi sveti Toma, proistječu iz nutarnjeg – božanskog mira koji je u samom Bogu.

155

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Stoga ćemo prije svega promislimo taj odnos.

Odnosi u Bogu - Bog je mir Sveto pismo nam govori o „miru Božjem“ (Fil 4,7) i o „Bogu mira“ (Rim 15,33). Mir ne označuje ovdje samo ono što Bog daje, nego također ono što Bog jest. Mir je zapravo ono što u Bogu vlada. U jednom svom himnu Crkva naziva Presveto Trojstvo „oceanom mira“, i to nije samo pjesnički izričaj.

Za Pseudodionizija mir je jedno od „imena Božjih“: „Gore, dakle, hvalimo mir Božji, počelo jedinstva, mironosnim himnima. On naime sve sjedinjuje i rađa, i stvara slogu i sklad među svim stvarima. Stoga sve stvari čeznu za njim koji preobražava u posvemašnje jedinstvo njihovo djeljivo mnoštvo i sjedinjuje u jednoličnu koegzistenciju unutarnji rat čitavog svemira (…).

Bog je autor mira u sebi.“ Pri tom, treba reći da ovaj Božji mir ne podrazumijeva samo smirenost, već i činjenje. Sve je u biti potaknuto željom za njim. I sam mir ostvaren od Krista na križu, označava obnovu božanskog mira u svemiru.

Ukoliko Boga promatramo kao sveto Trojstvo – kao odnose Oca i Sina i Duha Svetoga, možemo reći kako je mir koji tu vlada „smirenost reda“ u odnosima više osoba. I stoga možemo povezati to najviše s Duhom Svetim kao plodom ljubavi Oca i Sina, kao onim koji jest ljubav Oca i Sina, a samim tim i Onaj koji jest mir koji vlada u njihovu odnosu.

Stoga upravo i možemo reći kako svi kasniji stupnjevi mira koje smo naveli bivaju plodom Duha Svetoga, koji zahvaća naša srca pojedinačno, ali i međusobno, dok nas prije svega uvodi u sam božanski odnos u Trojstvu, u sam mir i ljubav koji vladaju u Trojstvu to jest u Bogu. On biva vezom mira u Bogu i između Boga i ljudi, te između svih koji su s Bogom međusobno.

Red čovjeka sa samim sobom i red čovjeka s Bogom Ova dva reda u biti su nerazdvojivi kao što su nerazdvojivi mir u čovjeku i mir s Bogom koji iz njih proizlaze.

Unutarnji mir, ne može nam biti dan neovisno o našem stavu prema Bogu. Čovjek koji se protivi Bogu, koji više ili manje svjesno bježi od njega, njegovih poziva i njegovih zahtjeva, ne može biti u miru. Čovjek koji je daleko od Boga i čija volja nije potpuno usmjerena prema Bogu, ne može imati dubok i trajan mir:“Ti si nas stvorio za sebe, Gospodine, i naše je srce 156

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

nespokojno dok se ne smiri u tebi.“, kaže sveti Augustin. A Dante će reći u svojoj Božanskoj komediji – „U Njegovoj volji je mir naš.“.

Ukoliko je nemir u čovjeka ušao kroz njegovo nepokoravanje Božjoj volji, dakle, kroz grijeh, čime je unesen nesklad u odnos između Boga i čovjeka, a samim tim i nesklad u samog čovjeka ( - strah je vrlo dobar pokazatelj toga – „Pobojah se jer sam gol…“), a posljedično i nekad između ljudi, kao i na koncu između ljudi i svega stvorenog ( - iz raja istjerani, zemlja mu korovom rađa…); onda je nužno da proces prema miru ide u suprotnom smjeru – da ide iz neposluha prema posluhu, iz nevršenja volje Božje u vršenje – iz grješnog načina života u svet.

To je naravno moguće tek nakon Kristova spasiteljskog djela u kojem je Bogočovjek učinio ono što niti jedan čovjek nije mogao. No, sad, u Kristu može. I stoga, taj nutarnji red u čovjeku, kao i između čovjeka i Boga, proizlazi iz stava čovjeka koji je odlučio ljubiti Boga iznad svega, koji u svakom trenutku iskreno želi dati prednost Božjoj volji nad svojom, koji ne želi svjesno Bogu išta odbiti.

Naravno, to ponašanje u svakodnevnom životu možda ne će biti u savršenom skladu s tom željom, ali će to žaliti, molit će Gospodina za oproštenje, pokušavat će se popraviti. To dakle, nije savršenstvo, niti stanje svetosti, ali jest put prema tome. To je stav srca, dobra volja, odluka da se u malim i velikim stvarima Bogu uvijek kaže da, to je, dakle, uvjet bez kojega nema unutarnjega mira.

Mi ne možemo biti stvarno u miru sve dok naše srce na taj način nije našlo svoje jedinstvo; dok nije na takav način uspostavljen red u nama i red prema Bogu. Srce je ujedinjeno tek kad su sve njegove želje podređene želji da ljubi Boga, da mu se svidi i da čini njegovu volju. Mir u nama i mir u našem odnosu prema Bogu – možemo reći dva su lica iste medalje.

Pri tom, može se učiniti kako isticanje prije svega tog nutarnjeg mira, na uštrb onoga vanjskoga, dok u svijetu bjesne ratovi, trpljenja i bijeda, jest nešto sebično. No, to je upravo suprotno. Naime, unutarnji mir, budući da, kao što vidimo, proizlazi iz našeg obnovljenog odnosa s Bogom, a zatim i sa samima sobom, nužno nema nikakve veze s neosjetljivošću, utrnućem osjećaja ili hladnom ravnodušnošću koje možemo npr. raspoznati u budizmu ili slično. Naime, jedino mir srca oslobađa nas od nas samih, povećava našu osjetljivost za druge i čini nas raspoloživima za njih.

Jedino čovjek koji živi u unutarnjem miru može djelatno pomoći svojemu bližnjemu. Kako prenijeti mir na druge, ako sami nismo u miru s Bogom i sa sobom? Kako će mir vladati u obiteljima, u društvu, među ljudima, ako najprije na zavlada u srcima?

157

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Ukoliko se sjetimo da je tema ovog izlaganja zasnovana na Isusovoj rečenici „Blago mirotvorcima..“, dakle – blago onima koji čina ili tvore mir, onda nam se nužno sad nameće dvovrsnost tog truda i „borbe“ za mir, a to je kako nastojanje oko unutarnjeg mira, tako i nastojanje oko vanjskog. Možemo reći kako je vanjska borba za mir to uspješnija ili neuspješnija koliko je uspješnije ili neuspješnije naše nastojanje oko unutarnjeg mira.

Naime, i nutarnji mir i vanjski plod su žrtve i borbe. Duhovni život nije poput mirnog toka nekog monotonog života u kojem se ništa ne događa, već mjesto stalne, katkad i bolne borbe, koja će završiti tek našom smrću. To je borba protiv zla, protiv napasti, protiv grijeha koji je u nama. Ona je neizbježna i treba ju shvatiti kao izuzetno pozitivnu stvarnost, jer, osvrćući se na tu borbu, kaže sveta Katarina Sijenska – „bez rata nema mira“, bez borbe nema pobjede. Kroz tu borbu mi se pročišćavamo, duhovno rastemo, učimo poznavati same sebe i naše slabosti kao i Boga i njegovo beskrajno milosrđe.

Pri tom, kršćanin se za mir bori mirna srca. Što mu je srce mirnije, to je učinkovitija borba, jer mu taj nutarnji mir, koji je, kao što smo rekli, plod mira s Bogom, i dar Duha Svetoga, omogućuje da se bori Božjom snagom, a ne svojom. I tako, boreći se Božjom snagom za nutarnji mir, mi se s istom počinjemo boriti i borimo za mir među ljudima.

Red čovjeka s bližnjim – mir među ljudima „Odakle ratovi, odale borbe među vama? – pita se sv. Jakov. – Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim?“ (Jak 4,1). Umirujući dakle, pohotu u nama, mi unosimo mir u svijet.

Mir se tvori upravo malo po malo, započinjući odmah, tamo gdje se nalazimo. Kao što dostaju dva ljudska stvorenja, muž i žena, da rode život, a nisu dostatne bezbrojne knjige i osobe koje o njemu raspravljaju oko stola, tako su dovoljne dvije osobe da rode jedan mir. Mir se, naime, ne tvori kao što se tvori rat. Za započeti rat potrebne su strategije, duge pripreme i oblikovanje vojski. Mir, se pak, tvori upravo protivno od toga. On se ne ograničava na to da se oko jednog programa ili jedne metode mira sabere veliko mnoštvo pristalica, da bi se poslije toga krenulo u njegovo ostvarenje.

Jer – u međuvremenu bi nastali deseci različitih stajališta i razilaženja i na kraju bi prije došlo do rata nego do mira.

Kako se onda postaje mirotvorcem, stvoriteljem mira?

Prvi stupanj, a koji proizlazi iz nutarnje borbe jest – da se ne širi zlo. Da se ne bude agent Zloga tj. đavla u svijetu. Treba biti završna stanica za zle riječi, misli, sudove i kritike.

158

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Drugi pak stupanj jest poduzeti djela mira i pravednosti.

Tako mirotvorci bivaju oni koji se zdušno i svim silama zauzimaju za pošten mir izgrađen na Božjem miru, istini i pravednosti. To zauzimanje počinje od osobnih odnosa s drugima, te uključuje neminovno djelovanje koje je usmjereno na izgradnju zdravih i potpunih odnosa među ljudima i cjelovitih odnosa između ljudi i samoga Boga. Samo oni koji se budu ponašali poput Isusa, gradili mostove među ljudima i između ljudi i Boga, bit će s pravom Božji sinovi, bit će doista Božja djeca jer je u tom izričaju sadržan najviši i najčistiji odnos koji ljudi mogu međusobno imati, ali i najsavršeniji odnos prema Bogu. To je cilj i vrhunac spasenja.

Tako se nutarnji mir koji proizlazi iz Božjeg mira, preko pojedinca koji ga nosi u sebi prelijeva na one oko njega i tvori mir na razini međuljudskih odnosa i odnosa između zajednica.

Stoga, možemo reći da je vanjska borba za mir osuđena na propast ukoliko ju vodi osoba koja je ohola, okorjelog srca, nepravedna i lošim namjerama, nezainteresirana za patnje drugih – drugim riječima osoba koja nije, uz Božju pomoć, tvorac mira u sebi.

Pri tom, lako nam može pasti na um Kristova rečenica kako nije došao donijeti mir nego mač – tj. razdjeljenje, rat (usp. 10, 34). No, kad je to rekao, mislio je na rat zlu, sotoni, svijetu; zlu koje vrijeđa, sotoni koji ubija, svijetu koji je vječna svađa i kavga. Ukratko – Krist je došao donijeti rat ratu.

Mirotvorci su zapravo oni koji vode rat protiv rata; oni su pomiritelji, tvorci sloge. Povod je svakom ratu sebeljublje, koje se pretvara u ljubav prema bogatstvu, u oholost zbog imetka, u zavist prema onome koji ima više, u mržnju prema slabijima – a novi zakon uči mržnju prema samom sebi, prijezir dobara koja se mogu mjeriti, ljubav prema svim stvorovima, pa i prema onima koji nas mrze.

Mirotvorci koji uče i vrše tu ljubav, uništavaju svaki rat u korijenu. Kad svaki čovjek bude ljubio Boga svim srcem, svom dušom i svim umom svojim, a svoga bližnjega kao sebe samoga, ne će biti više ratova ni malih, ni velikih, ni domaćih, niti među državama, ni jezikom niti rukom; ne će biti rata čovjeka s čovjekom, mežu staležima i narodima.

Pri tom, takvi mirotvorci, oni koji su sinovi u Sinu, koji su Božja djeca zbog toga što su Kristovi i poput njega Mironosci, moraju biti spremni doživjeti ono što je on doživio – a to je da spajaju razdvojene, one sa svih strana, šireći ruke prema njima razapeti na vlastite križeve.

Jer, mirotvorci moraju biti spremni da će rat prije svega biti okrenut protiv njih, da će ih Zli i zli (malim i velikim slovom) uzeti prve na svoje ratne nišane, da će dobivati neprijatelje na sve strane, mnogo brže nego prija159

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

telje, i to zato što će se morati boriti protiv uzroka koji donose raskole među ljude. A taj Božji mir koji nose – biva uzrok još većem nemiru – nemiru onih koji mira u sebi nemaju.

Ali, kao što reče jedan svetac – „Mirotvorci nisu samo oni koji su međusobno u miru, već i oni koji dovode u mir one koji su na suprotnoj strani.

To su oni koji svojim učenjem obraćaju neprijatelje Božje. Kao što je Jedinorođeni Sin pomirio nas s Bogom dok smo mu mi bili neprijatelji, na to su pozvani i mirotvorci kao „sinovi Božji“.

Ovo promišljanje završavam jednom molitvom iz 18. stoljeća: "Dobri Bože, čije kraljevstvo u nama sama je ljubav i mir, stvori ti sam u našoj duši onu šutnju koja ti je potrebna da joj se možeš izreći.

Smireno djelovanje, želja bez strasti, revnost bez uzrujanosti: sve to potječe samo od tebe, vječna Mudrosti, beskrajna aktivnosti, nepromjenjivi početku, počelo i uzore pravoga mira.

Ti si nam obećao ovaj mir po ustima proroka, učinio si da nam dođe po Isusu Kristu, dao si nam garanciju za njega po izljevu tvoga Duha.

Ne dopusti da zavist neprijatelja, uznemirenost strasti, skrupuli savjesti učine da izgubimo ovaj nebeski dar koji je zalog tvoje ljubavi, predmet tvojih obećanja, nagrada krvi tvoga Sina. Amen".

160

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

GOSPINA SVETIŠTA

CRKVA SVETA MATI SLOBODE Zavjetna crkva u spomen poginulima za domovinu

Zamisao o izgradnji zavjetne crkve posvećene Majci Božjoj Sveta Mati Slobode niknula je u jeku Domovinskog rata.

Smisao je svetišta gajiti vjeru hrvatskoga puka u zagovor Blažene Djevice Marije te očuvati od povijesnog zaborava ime svakoga hrvatskog branitelja koji je darovao svoj život za domovinu. Molitvom za domovinu i za sve koji su za nju položili živote ova spomen crkva ulazi u niz hrvatskih zavjetnih marijanskih svetišta.

Hrvatski vjernički puk oduvijek vjeruje da ga Marija zagovara i prati na njegovu povijesnom putu. Njoj se utjecao osobito tijekom svojih križnih putova kroz povijest. Tako i u vrijeme Domovinskog rata.

Krunica je spontano postala zaštitni znak naših branitelja, a narod ju je molio u svim crkvama i na javnim mjestima, vjerujući da će nas Bog, po zagovoru Blažene Djevice Marije, spasiti od prijetećeg uništenja. Zavjetna crkva Sveta Mati Slobode nastala je na mjestu na kojem je puk molio krunicu.

POGLED NA CRKVU SVETA MATI SLOBODE IZ VANA I NA OLTAR

Ideju o izgradnji crkve dao je don Petar Šimić. On je liturgijski i funkcionalno osmislio prostor i vodio cjelokupnu izgradnju. Crkva je izgrađena po nacrtu arhitekta Nikole Bašića (autor Pozdrava Suncu i Morskih orgulja u Zadru te spomen križeva na Kornatima…).

Crkva Sveta Mati Slobode je katoličko marijansko svetište na Jarunu u Zagrebu.

161

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Crkvu je posvetio zagrebački kardinal Josip Bozanić 12. studenoga 2000. godine, a u samoj povelji posvete piše da je crkva podignuta kao „zadužbina hrvatskih katolika da se u njoj trajno prikazuje Kristova žrtva za sve koji su darovali živote za dobrobit i slobodu svoje domovine, u čast Blažene Djevice Marije, na slavu Trojedinoga Boga“. Kao što je već rečeno, crkva je zamišljena za vrijeme Domovinskoga rata kao marijansko svetište nazvano

UNUTRAŠNJOST CRKVE I POGLED NA SVETOHRANILIŠTE I GOSPIN KIP

"Sveta Mati Slobode". Ime sadrži simboliku, s jedne strane Marije, Isusove Majke, a s druge strane ustrajnih vjerničkih molitvi, osobito sv. krunice, za uspjeh, zdravlje i sreću preživjelih, i za vječni mir u Bogu preminulih branitelja. Ime crkve odabrao je zagrebački kardinal Franjo

HODOČASNICI MARIJANSKOG ZAVJETA ZA DOMOVINI U CRKVI SV. MATI SLOBODE

162

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Kuharić iz drevnih litanija Majke Božje Trsatske. Litanije se nalaze u molitveniku «Raj duše» što ga je Katarina Zrinski, dala tiskati 1560. u Padovi. Litanije su nastale kao molitveni zazivi Majci Božjoj u doba kad je Hrvatska pod najezdom osmanlijskih osvajanja svedena na Ostatke ostataka.

Unutrašnjost crkve je u minimalističkom stilu. Osim postaja križnoga puta postoje kipovi koji predstavljaju Isusa i Blaženu Djevicu Mariju te dvije slike, koje prikazuju sv. don Bosca i Blaženu Djevicu Mariju neposredno iza Isusovog kipa. Iza oltara je skulptura hostije s Isusovim likom u sredini, napravljena minimalistički u plitkome bijelome reljefu.

ZAŠTITNI ZNAK Svetišta predstavlja potresan prizor Pietà. Predstavlja ga hrvatska žena iz puka. Na skutima drži svoga umirućeg sina, hrvatskog branitelja s krunicom oko vrata. Iz rane mu kaplje krv, koja padajući na tlo tvori hrvatski grb. Zaštitni znak izradio je Ivan Lacković Croata. Pietà Croatica nalazi se na istočnom pročenju Svetišta, uklesana u kamen, te okrenuta ulici Hrgovići poziva prolaznike i jarunske izletnike da zastanu na tren i pomole se za pale branitelje, što mnogi i čine.

Tako da to mjesto poprima obilježje kapelice Majci Božjoj na otvorenom.

KRALJICA HRVATA - PIETA, djelo i dar Svetoj Mati Slobode od vlč.

Zlatka Suca. Pietà, zaključni je motiv Kristova kalvarijskog hoda i Zlatko Sudac ga je prikazao na impresivan način. U monumentalnoj skulpturi izlivenoj u bronci ostvario je djelo naglašene emocionalnosti. Verikalnom postavu Marijina lika suprotstavlja dijagonalno položeno tijelo mrtvoga sina.

Prostor ZAVJETNE CRKVE od 1200m² podijeljen je u tri dijela: crkvena lađa, kapela i kenotaf: U CRKVENOJ LAĐI može se okupiti oko 2000 vjernika. Pred vjernicima se otvara pogled na oltar i ambon te oltarni reljef. S desne strane svjetlo prodire kroz dva ogromna suvremena vitraja koji uokviruju orgulje, a slijeve strane ono prodire kroz vitraje koji čine plašt kapele Svetohraništa i Gospe. Oltar u sredini i zdesna AMBON isklesani su od velebitskog romanovca smeđecrvene boje. Mramor je uzet s lokaliteta Tulovih greda, tog simbola hrvatskog identiteta. Postolje oltarne ploče tvore dva slova M, koja naznačuju vrijeme nastanka Svetišta, kraj drugog milenija.

Sam puk ta dva M očitava i kao Majka Marija. Prigodom posvećenja u oltar su položene moći blaženog mučenika Alojzija Stepinca, glasa savjesti hrvatskog naroda.

U AMBONU, s kojega se naviješta Riječ, snažno su izraženi «α» i «ω«, koji naznačuju da početak i svršetak vremena i vjekovi pripadaju Kristu.

163

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

OLTARNI RELJEF PROSLAVE je središte liturgijskog prostora u kojem se okuplja vjernički puk na slavljenje otajstva Spasenja i središte kenotafa s palim braniteljima, koji su, vjerujemo, nakon svoje muke ucijepljeni u Kristovu Proslavu. (KENOTAF je simboličan grob ili spomenik podignut na uspomenu pokojnika čije se tijelo nalazi drugdje. Riječ "kenotaf" grčkog je podrijetla.)

Obodom reljefa zlatnim slovima ispisana je posveta Mučenicima za domovinu Hrvatsku, koji će u Kristu uskrsnuti. Reljef je djelo akademskog kipara Kuzme Kovačića. Reljef iza oltara na kojem slavimo Kristovu smrt i uskrsnuće poziva i nas da već danas u Kristovoj pobjedi možemo vidjeti svoje preobražene patnje, svoje muke, muke svoje obitelji, svoga naroda i ovoga svijeta, koji prikriva Zli. KAPELA SVETOHRANIŠTA I GOSPE Srce Svetišta čini kapela, smještena u sjeveroistočnom dijelu Zavjetne crkve. U njoj je prikazano otajstvo Spasenja.

Na podlozi dviju stuba u obliku ribe, što naznačuje 2000. godina kršćanstva, uzdiže se Hrvatska zemlja, u koju je usađeno svetohranište u obliku pšeničnog zrna koje klija.

Ispred tako prikazane Hrvatske zemlje, s lijeva uzdiže se prekrasan Gospin lik. Gospa gestom ukazuje na put Spasenja ostvarenog po Kristu što se ostvaruje po onima koji prihvaćaju logiku zrna, umirući da bi iz njihova predanja drugi živjeli.

Skulpturu Majke Božje izradio je u snježno bijelu mramoru akademski kipar Josip Marinović, a Hrvatsku zemlju i svetohranište, kao i mozaik u podu izradio je akademski slikar Jeronim Tišljar.

U prostoru iza oltara je sama bit i svrha svetišta. Kenotaf, prazan grob, tvori ophodni prostor iza oltara u koji su uklesana sva imena poginulih branitelja. Svaki je predstavljen imenom, inicijalom očeva imena,

U KENOTAF JE UKLESANO 15392 IMENA POGINULIH BRANITELJA

KRALJICA HRVATA - PIETA DJELO VLČ. ZLATKA SUCA

164

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

prezimenom, godinom rođenja i godinom pogibije. Tako kenotaf čuva od povijesnog zaborava spomen na svaku osobu branitelja poginulog u obrambenom domovinskom ratu. U kenotaf je uklesano 15392 imena poginulih branitelja. Popis poginulog dobiven je od Ministarstva branitelja. Podnožjem popisa proteže se suptilan, prozračan, od stakla izrađen Križni put, koji su prošli branitelji. Rad akademskog slikara Jeronima Tišljara.

Tako kenotaf čuva od povijesnog zaborava spomen na svaku osobu branitelja poginulog u Domovinskom ratu.

Povelja blagoslova kamena temeljca i posvete glasi: „Kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup-metropolit, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije blagoslovi kamen temeljac i početak gradnje zavjetne crkve «SVETA MATI SLOBODE» u Zagrebu na Jarunu u župi Duha Svetoga, u subotu 11. studenog godine Gospodnje 1995. Bilo je to u doba kada je u Katoličkoj crkvi vršio Petrovu službu veliki prijatelj hrvatskoga naroda i zaštitnik njegove slobode i njegovih prava papa Ivan Pavao II., kad je na čelu Republike Hrvatske bio njezin predsjednik dr. Franjo Tuđman, kad je službu provincijala Hrvatske salezijanske provincije vršio don Stjepan Bolkovac, a župom Duha Svetoga upravljao don Mirko Režek.

Zavjetna crkva «Sveta Mati Slobode» nazvana tako po zazivu u Trsatskim litanijama, koje su nastale u 16. stoljeću, u vrlo tjeskobno doba za hrvatski narod gradi se pod vodstvom hrvatskih salezijanaca, po nacrtima arhitekta Nikole Bašića, a na poticaj vjernog naroda, osobito ožalošćenih majki i očeva, udovica i siročadi poginulih branitelja Domovine, kao zadužbina hrvatskih katolika i prijatelja hrvatskoga naroda, da se u njoj trajno prikazuje Kristova žrtva za sve one koji su darovali svoje živote za Domovinu, za njezinu dobrobit i slobodu.“ + Franjo kard. Kuharić, nadbiskup zagrebački

„Preuzvišeni gospodin Josip Bozanić, nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije posveti ovu crkvuPet godina nakon polaganja njezina kamena temeljca-u nedjelju 12. Studenoga 2000. obljetnice utjelovljenja vječne Riječi Božje, u 23. godini pontifikata Ivana Pavla II., pape koji se prije 10 godina odlučno zauzeo za pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu.

165

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Marijin naslov «Sveta Mati Slobode» preuzet je iz Trsatskih litanija, koje su nastale u 16. Stoljeću u doba kad su kršćani na ovim prostorima žrtvovanjem mnogih života branili kršćansku Europsku uljudbu, slobodu vjere, pravo na vlastiti nacionalno uljudbeni i crkveni identitet.

Ovim se ostvaruje želja vjerničkog naroda, osobito ožalošćenih majki i očeva, udovica i siročadi poginulih branitelja. Crkva se gradi darovima vjernoga naroda po nacrtima arhitekta Nikole Bašića, a pod vodstvom hrvatskih salezijanaca. Na slavu Trojedinog Boga, u čast Blažene Djevice Marije ova se crkva podiže kao zadužbina hrvatskih katolika da se u njoj trajno prikazuje Kristova žrtva za sve koji su darovali živote za dobrobit i slobodu svoje domovine.“ + Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

Hrvatski novčarski zavod objavio je zlatne i srebrne medalje s likom crkve Sveta Mati Slobode.

166

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

POGLEDI U KRAJEVE SRCA

TOMO OSLOBOĐEN

Dođe mi jedna žalosna majka. “Gospodine Rajko, mjesec i po! dana nisam ništa znala za svoga sina koji je nestao u borbama oko Kostajnice. Sinoć su mi javili da je živ, da je u glinskom zatvoru. Biste li se pomolili Gospodinu da ga oslobodi, jer sam ču i a kad ste svjedočili kako ste već nečije oslobođenje iz molili. Borbe su strašne. Neprijatelj je moćan i nema nade da će se živ izvući. Znam da ga samo dragi Bog može spasiti. Ali ja ne znam kako bih molila. Briga me za sinom okovala."

Molio sam ovako: “Gospodine Bože Sveti, Stvoritelju svega svijeta, tvoj Duh, duh Životvorac, svugdje je gdje išta živo postoji. Taj isti Duh koji živi mene što ovdje molim živi našega zatočenoga brata, živi i sve neprijatelje koji su ga zatočili, živi svako drvo, svaku travku, živi sav svemir. Vjerujem u tvoju svemoć i dobrotu. Zato Te molim, ne da nam pošalješ moćne ljude s naravnom snagom koji bi našega Tomu oslobodili, nego ga Ti sam oslobodi, u svom Duhu otvori mu izlaz i put povratka kroz sama srca njegovih neprijatelja.

I njemu i njima sve oprosti, jer mi nije do propasti ničije, nego do spasenja svih, do slave tvoje. Radi Krvi Kristove koja nas je s Tobom izmiri/a, ne gledaj na naše grijehe, nego na vjeru svoje Crkve u kojoj Te ponizno molim. U ime Isusa Krista, koji je došao sužnje izvesti na slobodu, molim Te, izvedi Tomu i sve koji su uz njega nepravedno zatočeni. Ja ne znam kako ćeš to učiniti, ali vjerujem da možeš. Ove svoje riječi oslanjam na riječi Svete Bogorodice koja Ti je, ne znajući kako će to biti, povjerovala svojim slavnim: “Neka mi bude po tvojoj riječi.“(Lk 1,38) Pod laže m se u ljubavi, njezinoj poniznosti i njezinom svetom neznanju prepunu savršena povjerenja u Tebe. Gospodine, Ti si dobar i od tvoje dobrote živi sve živo. Proslavi se među nama. Po smilovanju svome, promijeni udes brata našega i sina ove žene. Razveseli nas svojom slavom."

To je bilo jednoga petka, a već u naredni petak uzbuđeno me nazvala i rekla: “Brate Rajko, moj Tomo je oslobođen u razmjeni zarobljenika. Upravo mi se javio iz Siska. Dolazi.“ 167

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

U petak navečer smo molili. Ne u četvrtak, niti u subotu, nego u naredni petak navečer je Tomo oslobođen. Previše bi bilo za slučajnost da se podudare i dan i sat molitve za oslobođenjem sa danom i satom oslobođenja. K tome još - petak, dan svetoga Otkupljenja.

Duhovna vlast je sila nad čovjekom koja mu određuje sve. Tko je u Bogu, Božja vlast (dobrota) je nad njim. Tko je u grijehu, nad njim je začetnik grijeha i zloći njegovoj ne može umaći.

Otvorimo se Bogu. Molimo Ga da nas njegov Duh izbavi iz ropstva, da obnovi sve u nama što je grijeh svijeta ranio i izobličio. Vratimo Mu se svim srcem moleći za oprošten je svega zla kojim smo poremetili život njegovih stvorova, jer Bog na svome dlanu drži sve što je stvorio i siti sve živo. Vječnu je svoju ljubav očitovao kroz život svih stvorova, iz svega zrači svemoć njegove očinske nježnosti, njegova duhovna ljepota. Molimo, ne samo da nam oprosti grijehe protiv drugih stvorova, nego i protiv samih sebe; protiv njegove slike i prilike u nama. Zauzmimo se ustrajnim obraćenjem, ne za svoju sebičnost, svoj ugroženi život, nego za sliku i priliku Božju na koju smo stvoreni. Ta slika i prilika je neokaljana u Kristu, zato molimo Krista da nas svojom Krvlju, mukom, smrću na križu otkupi i izmiri s Bogom. Zahvalno prikazujmo Bogu njegovu žrtvu otkupljenja. U svim svojim potrebama obraćajmo Mu se s ljubavlju koju po svojoj dobroti od nas zaslužuje i koju smo Mu, kao u svemu obdarena bića, dužni uzvratiti. U toj ljubavi će se pojaviti ono istinsko prijateljstvo u kojemu Ga s pouzdanjem možemo za bilo što moliti, i dat će nam. Ne onako kako smo niti kada smo očekivali, nego na svoj način i u svoj čas, kako Mudrost njegova vidi da je za nas najbolje.

Bog je slobodan, sav u otajstvu triju svetih osoba, a ne automat kojega treba savjetima, formulama i molitvenim obrascima programirati. Tko tako postupa, ne poznaje pravoga Boga, a uslišanja o kojima govori, makar izgledala i čudesna, nisu Božji dar nego varka duhova zavodnika kojih je prepun svijet.

Velika je razlika između istinitog Božjeg čovjeka i maga koji oponaša svetost i pobožnost. Božji čovjek povjerava Bogu svoje srce i sve što je na njemu da Gospod po svojoj volji učini kako je dobro, a mag, mimo srca, racionalnim i tjelesnim tehnikama nastoji Bogu svoju volju nametati. To Đavao podržava popratnim čudesima jer tako vrijeđa i ponižava Božansku svetost i uzvišenost. No, uslišan ja, što ih sveti poznaju, imaju veću vrijednost i slast od uspješnosti maga, jer nije uspio naš ritual, tobožnje naše tajno znanje i moć, što ga, od vremena do vremena - pred svakom novom zaprekom, treba iznova činiti, nego je uspjelo ponizno prijateljstvo s Bogom koje se proteže na sav naš život. Tko u jednoj jedinoj svojoj nevolji iskreno zavapi: “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!” (Ps 51,1), na njega silazi milosrđe Božje i prekriva mu sav život; prošli, sadašnji i budući.

168

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Ponizno moleći za Tomu, kojega do tad nisam poznavao, Bog me us/iš/o na ljepši način nego što sam to mogao i zamislili. Mag bi učinio čudo i primio novac, a ja sam molio za Tomu i Bog mi ga je, čudesno oslobođena, predao za trajnog prijatelja i vjernog brata. / dao nam je mnoge nebeske radosti u istoj vjeri i svetom klanjanju.

Kad sam se rodio, Bog mi je poklonio sav svijet da ne budem sam. Ali kao što mi zla misao može odvratiti pogled od sve ljepote što nas okružuje, tako me taj isti zao nadahnitelj pokušava odvojiti od ljudi, oduzeti mi svaki Božji dar, da ga ne primim, da ga optužim iznalazeći svemu prigovor (ovaj snježni dan ne valja, ova ljetna žega ne valja, ovaj čovjek ne valja, ovaj dio mene ne valja - moj vlastiti trbuh, noge, nos, uši, ime...). Ine samo da me tako lišava svakog Božjeg dara, nego mi, iz moga srca optužujući Božju dobrotu, uništava prijateljstvo s Bogom.

Usko srce moli: „Bože, zaštiti mene i moje maleno imanje. Zaštiti one do kojih mi je stalo.“, a savršeno srce, u zahvalnosti Sina Očeva, moli: "Oče, zaštiti sve koje si mi dao. ’ (!v 17,12) Ne priznajem vlast zloga duha ni nad jednom ljudskom dušom. Jer sve si ih meni dao dajući mi narav čovječju.

Zato Te molim, Ljubavi, uspostavi svoju vlast nad svakim stvorenjem i tada će biti mir među nama i sve će svemu tada biti dar."

Gledajući ljudska zla, Bog veli: “Života mi moga, nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega ida živi." (Ez 33,11) To znači - i ja bih, kad molim, trebao biti sličan Bogu kojega molim: "Gospodine, života mi moga, nije meni do smrti moga neprijatelja, nego da se obrati od svoje zloće i živi, kao što i ja želim živjeti. Ukloni zloću između nas. Daruj nam kraljevstvo nebesko i pravednost njegovu. Daruj nam ljubav." Takva molitva izgoni zle duhove, jer, moleći u skladu s voljom Božjom, privlači Duha Svetoga.

U idućem broju: Misliti i činiti dobro ili zlo

169

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

PUT K BLAŽENSTVU

U VJERI, UFANJU I LJUBAVI S. Jula je mrtve s vjerom, nadom i molitvom ispraćala i s ljubavlju se okretala prema živima. Sestre, kandidatice i novakinje iz Sarajeva rado su posjećivale “Betaniju”. Odlazile su tamo svakog četvrtka na šetnju.

Ljeti i zimi. Bio je to zdrav samostanski običaj! Cesto su se išle pomoliti i na grob sestre Luke Liengitz koje se nalazi na velikom betanijskom groblju. S. Luka je došla u Sarajevo iz Beča 1883. godine. Umrla je na glasu svetosti u 29. godini života. Bila je vratarica. Posvetili su je siromasi, koje je ona evanđeoski ljubila. Siromasi grada Sarajeva žalili su za dobrom s. Lukom. Nastavili su je posjećivati na njezinu grobu na “Betaniji”. Posjećuju je sve do danas, mole se primaju milosti, i zahvaljuju njoj brojnim pismima, cvijećem i svijećama ostavljenim na njezinu grobu.

Predstojnica Jula je za kandidatice i novakinje “imala mnogo razumijevanja”. Samostanska mladež je osjećala njezinu ljubav i pažnju. Kandidatice i novakinje su vidjele njezin trud, a zapazile su i to kako je “iza teških poslova dugo molila u kapelici”. To je bio vidljiv primjer za mlade gojenice. Sestre su na “Betaniji” puno radile pa su puno i molile. Drukčije ne bi ni izdržale. Znale su da bi u suprotnom vrlo brzo mogle postati samo Marte. Opas¬nost je to svagdje, pa i u samostanu. Zato su često dnevno prikazivale Bogu svoje misli, riječi i djela. I ne samo to cijelo svo-

SLIKA S. JULE U CRKVI SV. ANTUNA U STAROM PETROVOM SELU, U KOJOJ JE KRŠTENA I SLIKA SVIH BLAŽENIH DRINSKIH MUČENICA

170

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

je biče, srce, dušu i tijelo na slavu Božju. Blago onima koji mole, žrtvuju i prikazuju!

I betanijske sestre govorile su Julinoj nećakinji Katici Abianac da ima “divnu tetu”. I stavljale su je za uzor djevojčici. To Katica neće nikada zaboraviti. Pamtit će to cio život. I zapisati.

U prosincu 1932. godine sestra je Jula prisustvovala konferencijama za predstojnice u Sarajevu. Ta su predavanja bila kao neka trajna izobrazba za poglavarice. Konferencije su održavane više puta godišnje.

Voditi zajednicu sveta je i odgovorna dužnost i pred Bogom i pred ljudima. Zato su i poglavarice tražile savjeta i pomoći od Duha Svetoga i od svoje uprave. A tko moli i pita, taj ne luta.

U idućem broju: U Marijnu domu na Palama

U GODINJAKU OSNOVANA UDRUGA „BL. S. JULA IVANIŠEVIĆ“ U Godinjaku, filijali staropetrovoselske župe i rodnom selu blažene sestre Jule Ivanišević, jedne od Drinskih mučenica, u nedjelju 15. studenog 2020. godine, održana je osnivačka skupština udruge „Blažena sestra Jula Ivanišević“ Godinjak.

Nakon što je himnom pozdravljena Domovina, molitvu za zagovor Drinskih mučenica Gospodinu je uputio staropetrovoselski župnik Ivan Nikolić.

Zatim su pozdravljeni gosti, među njima načelnik staropetrovoselske općine Nikola Denis i predstavnici udruga koje djeluju u Godinjaku – Dobrovoljnog vatrogasnog društva, kulturno-umjetničkog društva, NK „Dinamo“ i stolnoteniskog kluba.

Poslije usvajanja dnevnog reda, o ciljevima i svrsi osnivanja udruge govorio je Tomislav Ivanišević. Rekao je da u mjestu žele osnovati udrugu koja će imati svojstvo pravne osobe, a promicat će prvenstveno duhovnost i pobožnost blaženim Drinskim mučenicama iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, poglavito sestri Juli.

Podsjetio je na 2011. godinu i beatifikaciju Drinskih mučenica u Sarajevu, na svečanost i čin za koji su se u Godinjaku i staropetrovoselskoj župi dugo pripremali kroz brojne aktivnosti, među ostalim, trodnevnicom, kićenjem cijelog sela u slavonskom stilu i hodočašćem na beatifikaciju u sarajevsku Zetru, jer je veliki događaj i čast za selo i Župu imati blaženicu. Kasnije je otkrivena spomen-ploča na kući koja je na mjestu nekadašnje rodne kuće bl Jule. Na inicijativu grupe molitelja iz Godinjaka svake godine u selu se 171

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

odvija molitveni program od dana rođenja bl. Jule Ivanišević, 25. studenog, do dana mučeničke smrti Drinskih mučenica, 15. prosinca, kada svečanu euharistiju redovito slavi požeški biskup Antun Škvorčević, a sudjeluju i sestre iz Družbe. Zatim, na pročelju župne crkve u Starom Petrovom TOMISLAV IVANIŠEVIĆ, vjeroučitelj, predsjednik Udruge „Bl. s.

Jula Ivanišević“ Selu postavljen je vitraž s likom bl.

Jule, u crkvi je njezina velika slika, a nabavljen je i barjak s likom blaženice.

U selo počinju hodočastiti štovatelji Drinskih mučenica, pa su vjernici Godinjaka željeli štovanje blažene sestre Jule podići na jednu višu, kvalitetniju razinu. Razmišlja se o izgradnji spomen-kuće blaženice, kao i o crkvi posvećenoj Drinskim mučenicama te o perivoju ispred crkve s kipom bl. Jule. Do sada je osigurano zemljište, dar obitelji Ivošević, a u kupnju kuće i zemljišta obitelji Ivanović uključila se općina Staro Petrovo Selo i načelnik Denis, pa danas sve spomenuto pripada Župi i čini jednu cjelinu. Cijeli prostor je očišćen i spreman za buduće aktivnosti.

Uz promicanje duhovnosti blaženica, u mjestu žele razvijati i volonterstvo i civilno društvo, lokalnu zajednicu, kulturnu baštinu itd. Žele organizirati hodočašća i prihvat hodočasnika, surađivati s Družbom Kćeri Božje ljubavi i sl.

Smatrali su da je za sve to bilo potrebno osnovati udrugu, pa su pripremili i održali osnivačku skupštinu. U opsežnom dnevnom redu, nakon usvajanja Statuta, među ostalim, izabrana su tijela koja će predstavljati udrugu i omogućiti njezin redoviti rad. Za predsjednika udruge „Blažena sestra Jula Ivanišević“ Godinjak jednoglasno je izabran Tomislav Ivanišević, za dopredsjednika Vinko Ivanišević, jedan od tri živa pranećaka blaženice. U Upravni odbor izabrani su Tomislav i Vinko Ivanišević, Mario Čuturić, Ljerka Ivanišević, Ana Akmačić, David Gašparović i Mihaela Vlainić. Nadzorni odbor čine Vlado Pospišil, Zdravko Ivanišević i Antun Topić.

Na kraju osnivačke skupštine, predsjednik Udruge Tomislav Ivanišević zahvalio je na ukazanom povjerenju, a zatim su novoosnovanu Udrugu, njezine članove i vodstvo pozdravili župnik Nikolić i načelnik Denis.

Tekst i slika Višnja Mikić

172

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Časna sestra iz Bosanske Gradiške Josipa Nevistić, žrtva komunističkog progona

Treba ovdje navesti još jednu žrtvu Drugoga svjetskog rata, točnije poraća iz redova duhovnih zvanja rodom iz ove župe. Riječ je o Josipi Nevistić koja je bila redovnica u družbi Klanjateljica predragocjene krvi Isusove (danas Klanjateljice krvi Kristove), ali je u vrijeme rata u nekoj duhovnoj krizi napustila Družbu, jer se željela posvetiti pouci djece i mladeži u vjeri po župama, što je Činila s osobitom ljubavlju i predanjem.

Josipa je kćerka Ivana i Kate rođ. Majdandžić, rođena 8. ožujka 1907. u Bos. Gradiški.

Prve je redovničke zavjete položila 1921., a doživotne 1931. godine. Na svoju molbu biskupu banjolučkom fra Jozi Gariću od 3. travnja 1944., na čijem području je družba Klanjateljica imala svoje sjedište, dobila je točno deset dana poslije, 13. travnja, „oprost od jednostavnih vječnih zavjeta i to: poslušnosti, siromaštva i sv. čistoće“, što je stupilo na snagu odmah, te je imala napustiti družbu. Iz družbe je istupila 18. travnja 1944., i otada nije više bila članica družbe. Međutim, prema svjedočenju onih koji su je iz tog vremena poznavali, živjela je uzornim životom i sva se posvetila pouci djece i mladeži u vjeri i zauzimanju za siromašne, prije svega brojne obitelji. Čini se da je neko vrijeme provela u Zagrebu. Budući da tu nije mogla djelovati na nekoj župi, zadnjega dana listopada 1945. otišla je u Djedinu Rijeku u župi Ruševo kod Požege. Imala je lijepe uspjehe u pripravi djece na Prvu sv. Pričest. Nosila je civilnu odjeću, a svi su je zvali „gospodična" Nakon toga je s istim ciljem otišla u Kadanovce u župi Pleternica, gdje je također djelovala s velikim uspjehom. No, komunistima je to bio trn u oku, uhićena je i odvedena u zatvor u Slavonski Brod, ali ju je uspio izbaviti jedan rođak koji je bio partizanski časnik. Vodili su je na saslušanje u Bosnu, u zavičaj. No čini se da nije išla u rodnu Bos. Gradišku, nego u Travnik (čini se da je tamo djelovala kao profesorica prije napuštanja družbe). U kasno ljeto vratila se opet u Djedinu Rijeku pa u susjednom selu Sovski Dol. Odatle su je u predvečerje 3. listopada 1946. odvela dva nepoznata čovjeka u selo Paka prema Đakovu i tu su je u podrumu kuće neke pravoslavke jezivo zlostavljali te iste noći ubili i 173

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

zakopali u šumi. Odsjekli su joj prste još živoj, a na koncu i glavu. Nakon nekog vremena pronađen je njezin grob, pa su je iskopali i potajno prevezli u Djedinu Rijeku i tu je noću potajno pokopali na seoskom groblju.

U knjizi o povijesti hrvatske provincije družbe sestara Klanjateljica krvi Kristove o Josipi čitamo ovu bilješku: „Sestra Josipa je 1945. nakon napuštanja zajednice, došla u selo Djedinu Rijeku kod Pleternice i tu po privatnim kućama okupljala djecu na vjersku pouku. Činila je to i u još nekim selima, ulije nakon kratkog vremena nestala. Našli su je ubijenu u šumi i zatrpanu kamenjem i zemljom. Vjernici su njeno tijelo prenijeli na seosko groblje u Djedinoj Rijeci i tu ga sahranili.“ O načinu njezine smrti precizira biskup Tomo Vukšić: „Komunisti je zlostavljali i odsjekli joj glavu u podrumu kuće u kojoj je stanovala u župi Ruševo kod Požege u Slavoniji.

Franjka Buturac, vjernica iz Djedine Rijeke, kod koje je s. Josipa stanovala neko vrijeme dok je u tom selu poučavala vjeronauk, svjedoči da je s. Josipa bila vrlo skromna, uzorna života i prava mučenica koja je znala za opasnost koja joj prijeti, ali nije odustajala od svog poslanja poučavanja djece i mladeži u vjeri. Ona svjedoči da je Josipa dan prije svoje smrti provela u intenzivnoj molitvi i bila je posve predana u volju Božju. Po svemu i Josipa spada u red naših nepoznatih mučenika kojima smo dužni čuvati i njegovati spomen. Zaslužila je poseban životopis, pa i da se pokrene postupak za njezinu kanonizaciju.

GROB S. JOSIPE U DJEDINOJ RIJEKI

174

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

DOLINSKO NARODNO BLAGO

KULTURNI ŽIVOT GLAZBA U DOLINI

Dolinu i njezine Dolince je održala pjesma i tambura. U najtežim životnim trenucima Dolinci su utjehu tražili u pjesmi, u svom bećarcu. Slijedila se i njegovala tradicija dolinskih predaka u folkloru, igri, svirci, izvornoj pjesmi.

I ne samo Doline već i šire Bosanske i Slavonske Posavine. Gotovo svako selo i svaki šor imao je svoje tamburaško društvo a njihovi susreti o Božiću i Uskrsu pored crkve postali su tradicionalni. Tada su nazočni osluškivali koje tamburaško društvo bolje svira i oni su ostajali kod njega. Hvatalo se u kolo i plesalo koliko je tko htio i mogao i to je bila najbolja nagrada nekom od tih tamburaških društava. Mnogi su jedva čekali kada će se ponovo sastati opet kod crkve. U Dolini se najčešće sviralo “kod Klena” a u Novom Selu kod križa. Na temelju stogodišnje tradicije, mladi entuzijasti dolinskih sela naposljetku su osnovali Kulturno-umjetničko društvo i dali mu ime “Ivan Goran Kovačić”. Koje li simbolike; pjesnika Gorana su zaklali četnici a pola stoljeća poslije to isto čine dolinskim goranovcima!

Osim tamburice u Dolini su u uporabi bile i usna harmonika (cicuge) i diple a poslije i harmonika.

NARODNA NOŠNJA Dolinski kraj prostire se na desnoj obali rijeke Save, desetak kilometara nizvodno od Bosanske Gradiške. Narodna nošnja toga kraja pripada grupi narodnih nošnji panonskog tipa. Nabrana je, duga i široka baš kao i podne175

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

blje gdje ovaj tip nošnje egzistira. Kad se spomene dolinski kraj onda se tu prvenstveno misli na Donju Dolinu, Gornju Dolinu, Novo Selo i Orubicu (koja je nakon drugog svjetskog rata iseljena, jer se nalazila u poplavnom, nezaštićenom području uz samu Savu), te također potpuno iseljenu Proševicu. Iako i selo Mačkovac ima istu nošnju kao i dolinski kraj, ipak se ne ubraja u dolinska sela.

KAO ZASEOK DONJE DOLINE, KOLIBIŠĆE KOJE SE SPOMINJE ISPOD SLIKA NARODNIH NOŠNJI, JE U STVARI STARI NAZIV ZA DONJI DIO NOVOGA SELA SLIKE SU PREUZETE IZ KNJIGA MUŠKA I ŽENSKA NARODNA NOŠNJA ZAPADNE SLAVONIJE AUTORICE VESNE KLIKIĆ – KOLIĆ

Prije ovog rata, (1992.-1995.) u Dolini je bila prava rijetkost na jednom mjestu naći kompletnu, originalnu nošnju bez obzira da li se radi o muškoj ili ženskoj nošnji. Što je uzrok svemu tome?

Nakon revolucionarnih pokreta koji su zahvatili Europu krajem 18. i početkom 19. stoljeća, dolazi do prekida i napuštanja starodrevnih životnih navika i običaja, U tim naglim preokretima, prva na udaru se našla narodna nošnja. Nošnja kao obilježje jedne sredine se napušta, jer se kidaju granice koje su jednu sredinu odvajale od ostalog svijeta. Nošnju su prvi napustili muškarci dok se kod ženske nošnje više javljaju industrijske tkanine, koje zamjenjuju domaće tkanje.

Vrijeme drugog svjetskog rata je, u Dolini, vrijeme potpunog prekida s tradi¬cionalnim načinom odijevanja, kao i sa nekim običajima starim stotinama godina. Istina i u naše se vrijeme može vidjeti još poneka baka u tradi176

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

cionalnom ruhu, ali načinjenom od industrijskog platna. No, i takvi slučajevi su sve rjeđi jer “stari svijet” izumire.

Dolinski puk svjestan ljepote svog svetačkog (svečanog) starog ruha, gotovo u pravilu, kao posljednju želju ima - biti u njemu pokopan. Ono o čemu nisu bili pokopani očevi i majke u grob su odnijela njihova djeca. To je i najveći razlog zašto je u Dolini očuvano tako malo originalnih dijelova nošnje. No, usprkos ovako oskudnom stanju dolinsku nošnju ne treba pustiti da potone u zaborav jer njena ljepota to ne zaslužuje.

SIROVINE ZA IZRADU DOMAĆEG RUHA Sirovine za izradu domaćeg ruha su uglavnom biljnog porijekla i to: lan i konoplja. Sve do drugog svjetskog rata ove dvije biljke su masovno sijane kako bi pokrile potrebe za velikim količinama tkanine, prvenstveno za izradu osnovnih dijelova muške i ženske odjeće.

Sama proizvodnja platna bila je ženski posao. One su sijale lan i konoplju, te obavijale mukotrpan i složen proces prerade ovih biljaka iz kojih je trebalo izvući vlakna za predenje. Ovaj proces prerade lana i konoplje zahtijevao je vrijeme ali i preciznost od sjetve, branja, kiseljenja, obrade, predenja do tkanja. Svaki od ovih momenata je vrlo važan jer uvelike utječe na kvalitetu tkanine. Tkanina za osnovne dijelove muške i ženske nošnje nije bila samo od lanenog ili konopljinog platna, nego se tkalo i pamučno platno. Naime, pamučna pređa se kupovala i kod kuće je tkano čisto pamučno platno ili u kombinaciji s pamukom. Platno dolinskih tkalja je uvijek ravno tkano “u dvi žice” i to zbog vrlo raširenog načina ukrašavanja nošnje “krstačkim vezom”. Zbog toga u Dolini nema onako raznovrsnog tkanja kakvo se može naći u drugim dijelovima Bosanske Posavine, Uz “krstački vez” spomenimo još i posebni način ili tehniku veza a to je “budžani vez - štikanje”, potom bijeli vez sa šupljikom tj. “šlinga”, te razni oblici “eklje” odnosno heklane čipke ili “špica” kako još i danas stare Dolinke nazivaju i industrijsku čipku.

Sirovine životinjskog porijekla svakako su neizostavne kod dolinske nošnje, a to su vuna i koža.

Vunom su se izrađivale čarape, tkanice, pregače te rukavice.

177

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Ovčja koža se koristila za izradu ženskog kodžušca, dok je goveđa koža korištena za izradu opanaka i kaiša kojim su se opasivali muškarci.

Odjevni predmeti su se, uglavnom, izrađivali kod kuće, kako tkanje i pletenje (štrikanje) tako i samo bojanje vune. No, dio odjevnih predmeta od kože i obuća, kupovani su kao gotov proizvod u Bosanskoj Gradiški te širom Slavonije.

Iz same činjenice, daje dio odjevnih predmeta kupovan u Slavoniji, proizlazi da je dolinska nošnja u uskoj vezi sa slavonskom nošnjom. To je i istina.

Muška dolinska nošnja se ne razlikuje od iste nošnje u Novogradiškoj posavini, dok kod ženske nošnje postoje neznatni detalji po kojima se ove dvije nošnje razlikuju, iako na prvi pogled izgledaju identične.

POTRAŽITE NAS NA WWW.SUZA-DOLINSKA.COM 178

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

RIBARSTVO NA SAVI, OSOBITO U DOLINI (KOTAR BOS. GRADIŠKA) Priopćio: Vejsil Ćurčić Objavljeno u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine Sarajevo, april-septembar 1910.

HVATANJE RIBE RUKAMA Najprimitivniji način hvatanja ribe u Dolini je hvatanje rukom. U mnogim slučajevima, osobito za vrijeme mrijestenja zalazi riba na plića mjesta, bilo to na prudove ili za poplave na poplavljene livade, pa onda mogu lahko uhvatiti rukom.

Na ovakav se način hvataju velike množine riba u Dolini, osobito šarani, jer se ni jedna riba ne usudi na tako plitka mjesta izaći, kao baš šaran, koji se suviše pouzdaje u to, da može daleko da skoči, pa da se skakanjem opet dočepa dubine (navodno skače šaran do 1,5 metra).

Kako sam se sam osvjedočiti mogao, prevari se takav šaran često u svojem računu, ter se njihova jata u doba mrijestenja veoma omame, pa se zalete na tako plitka mjesta, da im pola tijela iz vode viri te se teškom mukom naprijed pomiču; ništa lakše opreznom ribaru, da se u takvom momentu priskoči i rukom ribu zgrabi i na suho izbaci. To se događa većinom još onda, kada voda dolazi. A kad se voda vraća, onda se jarci granjem pregrade, voda na to kroz granje ode, a ribe ostanu. I u krnjicama, lokvama, grabama zaostaje mnogo riba, koje onda prostom rukom ili najprimitivnijim alatima pohvataju.

Pojavi li se jato šarana ili druge ribe na takvom mjestu, digne se cijelo selo na noge, malo i veliko, staro i mlado, da tjeraju ribu, pa se tom prilikom prirede čitave hajke. Muškarci u svojim širokom zasukanim gaćama i rukavima, žene u svojim dugačkim povrh koljena uzdignutim košuljama (jedina odjeća ljeti) gaze katkad povazdan po vodi i svaki nastoji, da se što više ribe uhvati, koju sutra dan u kuzlovima odnesu na prodaju na Pazar. Ti su kuzlovi (Fisehkorb) pravi od kore i to od „vezike“ ili „suvezike“.

I čikove (piškurove) hvataju u Dolini često prostom rukom. Ogromna jata piškurova se u mulj tamošnjih đolova, ali ribar njihova skrovišta lahko otkrije. Ribar objesi torbak o rame i zagazi u vodu, pa kad naiđe na 179

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

takovo mjesto, brzo i vješto rukom ribu zgrabi. Za taj posao treba mnogo vještine i spretnosti, jer su čikovi sluzavi, pa se lahko iz ruke izmaknu, ako ih ribar energično ne ščapi. Za to čikova treba srednjim prstom opasati, onda ne može izmaknuti. Neki Mika Šokić uhvatio je na taj način za nekoliko sati 25 kg piškurova.

Uostalom hvata se pastrma još i danas u mnogim brdskim potocima prostom rukom.

Na Bosni, Vrbasu i Neretvi ima ribara, koji rone u velike dubine i hvataju rukom ribu, koja se zavukla pod kamen, pod žile ili grmlje i tamo miruje. Naravno da nije svaki vješt tome opasnom poduzeću: valja da umije dobro plivati i pod vodom nekoliko časaka izdržati. Poznam nekog Osmana Bekića iz Visokog koji navodno može 6 minuta da pod vodom ostane. Ovim se poslom međutim bave najviše naši bosanski cigani „kotlari“, koji zasuču svoje nogavice, pa kroz prednji prorez „etinač“ uhvaćenu ribu u gaće bacaju.

Ljubo Nenadović u svojoj knjizi o Crnoj Gori veli, da Crnogorac zaroni u duboki vir Morače, te u kamenoj špilji nađe ribu, zavuče joj prste u škrge do glave, pa s njom iskoči gore. Riba je često duga kao i gnjurač i u borbi ga iskolje riba jako te se voda okrvavi.

Veoma je razvijeno hvatanje ribe prostom rukom u Hutovom blatu u Hercegovini, gdje se osobito dvije vrsti, keljavac i plotica u velikim množinama u šašu i u podprištima. U Popovom polju opet gaovice u močvarama i lokvama na taj način hvataju.

Sigurno su i prehistorički sojeničari u Dolini pod istim uvjetom ovako ribu hvatali.

Dolinski ribari posluže se kadikad i toljagama, kada hvataju rukama ribu. Ovakvom toljagom udari se riba po glavi pa se odmah onesvijesti, te je tako lahko uhvati.

Nisu tu posebno za taj posao napravljene toljage, već ribar pograbi kolac ili uopće sve, što mu prije pod ruku dođe. Međutim se toljaga samo onda upotrebljava, kada za poplave izađu velike množine riba na livade ili na plićine. Kada ne bi bilo toljage, mnogi bi masni šaran umako. Taako ga ribar klepne dobro po glavi, pa se ne treba s njim naganjati. Nu često se sasvim slučajno ribe u tom kraju na taj način ubijaju; stanovnici vozeći 180

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

se u čamcima nailaze često u plitkim mjestima ili grabama na velike zaostale ribe, koje jednostavno ubijaju veslom ili sjekirom pa u čamac bace.

Toljagom se služe ribari u mnogim krajevima i napredne Europe. U Njemačkoj na primjer tuku tamošnji ribari na isti način štuke za vrijeme mrijestenja, pa se u njih to zove „Hechtedillen“, Hechtedečden, ili „Hechtedrillen“. U primitivnih naroda i u krajevima, gdje se ribe još u velikim jatima seli uz vodu i niz nju kao i mladica u rijekama Aljaske i sjeverne Azije ima u tu svrhu specijalnom napravljenih toljaga. Na takove se toljage često naslikaju ili urezuju različiti motivi, koji imaju da donesu dobru sreću u lovu n. pr. Ljudske i životinjske glave, ribe, različiti totemi it.d.

Nije dokazano, da li su se i prehistorički sojeničari u Dolini služili toljagama. Po svoj prilici uzimali su onda, kao što i danas rade, obične štapove, kojima tuku također i divlje patke.

Poznate su doduše neke prahistoričke toljage od hrastovine iz sojenica u švicarskim jezerima. Keller piše u svojim izvještajima o sojenicama: u Meilenu i drugim sojeničnim razvalinama našle su se grane različitih stabala sa kvrgasti izraslinama, koje su izdjelane kamenom sjekirom i nožem od kamena, a imaju oblik maljeva i toljaga.

ŠARAN I ČIKOV– PIŠKUR , SLATKOVODNE RIBE KOJIMA DOLINSEKE VODE OBILUJU

Bošnjaci prave danas još svuda po zemlji 1 metar dugačke štapove sa kvrgastim izraslinama na donjem kraju; ove se toljage upotrebljavaju kod igre „kevanje“ koja se još uvijek mnogo u nas igra.

U idućem broju: Hvatanje ribe u zamke, kopljem i harpunom

181

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

PLODOVI UMA I SRCA

ČA RUDINI BEČARCI Mjesečina, to je lijepo vrijeme Za bećara koji nema žene.

Bećar nisam, a bećar mi kažu Sad ću biti pa neka ne lažu.

Volim jednu, a četiri mene Al su lude curice malene.

Bećaruša ujela bećara Baš u usta, gdje stoji cigara.

Kad ti jedna, ljubiti dojadi Traži drugu, nek' je život slađi.

Rudolf Jurić – Ča Ruda

POTRAŽITE NAS NA WWW.SUZA-DOLINSKA.COM 182

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Božićna priča Zalutala djevojčica

Jedna šestgodišnja djevojčica zalutala u šumi, tražeći malog Isusa jer ga nije imala u svome domu, gdje njeni roditelji nisu htjeli ni čuti za Isusa, tvrdeći da njega nema, i da su to samo besmislene priče.

Ali u njenom dječjem vrtiću, gdje je bilo šesdeset predškolskih dječaka i djevojčica s kojima se svakodnevno družila i igrala, i kako se približavao Božić, dječaci i djevojčice sve više su pričali o dolasku malog Isusa.

Djevojčica je to slušala, ali o tome nije ništa znala. Kad bi je djeca o tome nešto upitala, nije znala odgovoriti, pa se osjećala nesretnom i izbjegavala drugu djecu, povukla se u neki kutak i tamo bi plakala .

I pred sami Božić, otišla duboko u šumu da ga tamo potraži, jer je čula da se iz te šume uzimaju božićna drvca koja se nose u kuće, i na badnju večer okite za doček malog Isusa. I što je dublje ulazila u šumu nije znala gdje se nalazi, shvatila je da se izgubila i da više ne zna kojim putem vratiti se kući. Uvjerena da su njeni roditelji zabrinuti i da je traže.

Već je nastupio mrak, i ukočila se od straha. Tad se pojavio jedan medvjed, nešto je gunđao, vrlo nježno uzeo je njenu ručicu i vodio je kroz šumu gdje je ugledala da tamo gori vatra, manje nalik na vatru, a više na neku svjetlost. Vidjela je i da je u blizini vatre bilo jedno stablo bora okićeno svim mogućim nakitima, šarenim perjem ptica, crvenim jesenjim lišćem i brojnim drugim nakitima koje su životinje našle u prirodi.

Oko vatre je bilo medvjeda, lisica, vjeverica, jelena, srna, ježeva.

Bilo je i ptica, orlova i brojnih drugih vrsta, a posebno ptica pjevica. Svi se radovali djevojčici i prepustili joj da bude u prvom redu do vatre. Ispod okićenog bora u šušnju ležao je mali medvjedić od radosti se valjikao dižući sve četiri noge u zrak.

Djevojčica je u sebi osjetila neki mir, i zaboravila je na strah, zapravo njenom dušom osjetila se neka toplina blagosti i radosti, što se našla u društvu plemenitih bića, koja prema njoj iskazuju veliku pažnju i ljubav.

Nakon što je prošlo nekoliko sati druženja, tri puta se tajanstveno ugasila vatra i tri puta ponovno zasjala sama od sebe. Tad se pojavila tri bijela anđela. Kad je zavladala potpuna tišina, anđeli se predstavili.

183

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Jedan je rekao da je anđeo ljubavi, drugi da je anđeo dobrote, a treći da je anđeo duhovne čistoće.

Anđeo ljubavi reče da je Bog stvorio sva živa bića i svako mu je jednako drago. Drugi anđeo mira i dobrote reče da sva bića međusobno trebaju živjeti u slozi i miru. A treći anđeo reče - mali Isus ne dolazi samo ljudima, već i svim živim stvorenjima, potom se okrenu prema djevojčici i reče joj da mali Isus dolazi i njenim roditeljima, ali ga nisu prepoznali da prime duhovnu čistoću. I tada se dva anđela udalje, a treći anđeo uze djevojčicu za ruku i laganom šetnjom dođoše do njene kuće i ostavi je pred njenim vratima. I tada posta nevidljivim. Kad su djevojčicu ugledali njeni roditelji, špotali su je, a kad je počela pričati što joj se sve dogodilo, rekli su da je poludjela i da ne zna što govori.

Tog momenta ponovno se, iza djevojčice, nakratko pojavi anđeo.

Roditelji se na smrt uplaše, a djevojčica im reče - ne bojte se, taj anđeo je došao da vam udahne duhovnu čistoću.

Od toga dana, i u njenoj kući, svake godine, raskošno se okiti božićni bor, i uredi se štalica simbolično s jaslicama u kojima leži mali Isus okružen pastirima i njihovim stadima. Rođenje Isusa slavi se i u njenoj kući s velikom radošću i nje i njenih roditelja kao i njihovih prijatelja, a posebno dječice iz dječjeg vrtića, kojima je ta djevojčica postala najbolji prijatelj.

Mile Prpa Zagreb, 18 studenog 2020.

Mile Prpa je hrvatski je književnik, slikar, filozof, kolumnist i član HKV-a. Piše pjesme. Autor je zbirke soneta koja se zove Sonetna rapsodija Godine 2012. je bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost ali zbog jake konkurencije nije je dobio. Već sama nominacija je veliko priznanje.

184

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

LIKOVNI URADCI VALENTINE ORŠULIĆ, STUDENTICE II. GODINE STUDIJA NA LIKOVNOJ AKADEMIJI U GENTU /BELGIJA/

185

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

PREDSTAVLJAMO VAM

„ŽRTVOSLOV BOSANSKOGRADIŠKOG DEKANATA“

Iz pera msgr. dr. Ante Orlovca, pod kraj prošle /2019./ godine je još jedna knjiga ugledala svjetlost dana. Riječ je o knjizi: „Žrtvoslov bosanskogradiškog dekanata“.

U prošlom broju „Suze dolinske“ smo predstavili knjigu „Gubici Banjolučke biskupije“ koja je izišla iz tiska 2018. godine od istog autora, u kojoj se na dosta mjesta spominje naša župa Dolina.

U ovoj, ne samo da se Dolina spominje nego joj je posvećena 51 stranica od 163. – 215.

Knjiga je predstavljena 29. prosinca 2019. godine u dvorani Župnopastoralnog centra u Bosanskoj Gradišci nakon sv. Mise. Predstavljači su bili: Pomoćni Banjolučki biskup fra dr. sc. Marko Semren, prof. dr. sc.

Velimir Blažević i sam autor msgr. dr. Anto Orlovac. pić.

Sve nazočne je predstavio bosanskogradiški župnik p. Tomislav To-

U vrijeme korizme, ove godine, planirano je predstavljanje na području Nove Gradiške, u župi Kraljice sv. krunice za vjernike Nove Gradiške i naseljenog mjesta Ljupina, međutim, korona virus je zaustavila taj program. Za to predstavljanje nikada neće biti kasno, pa kada se stvore uvjeti, s njom će biti upoznati svi oni Dolinci i Novoselci koji to želi.

I trebali bi, jer čini mi se da u župi Dolina nema kuće iz koje u ovoj knjizi nije bar jedno ime zapisano, u vremenu iz I., II. svjetskog rata i nedavnog rata u Bosni i Hercegovini.

U Proslovu, autor između ostalog piše: „ …Bosanskogradiški dekanat prije Drugog svjetskog rata i u ratu imao šest župa: Bosansku Gradišku, Bosanski Aleksandrovac (nekoć Rudolfstal), Dolina, Mahovljani, Miljevci i Nova Topola (nekoć Windthorst) . U tom je ratu župa Miljevac potpuno uništena i više ne postoji, dok su druge pretrpjele ogromna stradanja, izginuo je velik broj vjernika, civila i različitih vojnih postrojbi, tri župe su za vrijeme toga rata gotovo posve iseljene, a u ostalim se broj vjernika znatno smanjio. Isto tako su uništene crkvene zgrade: crkve, župne kuće, samostani, katoličke škole.

186

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

No, stradalo je, i to u prvom redu, ono što je najvrjednije: ljudi. Ova knjiga se bavi prije svega njima. Naime, ni gotovo 70 godina po okončanju Drugog svjetskog rata nema sustavnog popis žrtava i stradalnika rata i poratnih zbivanja, na tom području. To se posebno odnosi na katolike i njihove obitelji koji su uglavnom bili na „drugoj strani“, dok se u partizanskim žrtvama nerijetko pisalo pretjerujući i nekritički. Štoviše o žrtvama poražene strane nije se smjelo ni govoriti, bez obzira radilo se o pripadnicima različitih vojska ili civilima. Oni su jednostavno bili proglašeni „narodnim neprijateljima“, a za takve nije bilo suda ni milosti; Najveći broj žrtava nije stradao uslijed ratnih djelovanja, nego od poratne odmazde komunista kojima je smetalo što je sve bilo hrvatsko i katoličko. Ovdje je riječ samo o katoličkim žrtvama i gubicima, jer o njima do sada nije pisano.

Prikupiti građu za ovu knjigu bilo je vrlo teško …“ Knjiga ima 295 stranica, a tekst je raspoređen po poglavljima: Poglavlje I. „Župa Bosanska Gradiška u vrijeme Drugog svjetskog rata“; Poglavlje II. „Gornji Podgradci – ogromno prikriveno masovno stratište i grobište“, uništenje pilane, svjedočenje preživjelog domobrana i

PROF. DR. ANTO ORLOVAC, MSGR. DR. MARKO SEMREN, OFM, I VELIMIR BLAŽEVIĆ SU PREDSTAVILI KNJIGU

187

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

drugih svjedoka, neobjavljeni iskazi o zločinima u Gornjim Podgradcima (O čemu smo, također, pisali u prethodnim brojevima „Suze dolinske“; Poglavlje III. Popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća iz župe Bosanska Gradiška, župe Bosanski Aleksandrovac (nekoć Rudolfstal), župe Dolina, župe Mahovljani, uništenje župe Miljevac (Miljevci) i župa Nova Topola (nekoć Windthorst) .

Kao što je već rečeno, u ovoj knjizi je župi Dolina posvećena 51 stranica. Nakon osnovnih podataka o župi Dolina autor obrađuje slijedeće teme: Četničko-partizanski pokolj u župi Dolina, Dolinska župa nakon tih pokolja, Zločin „Golića kopača“ u Kozincima krajem svibnja 1945., Sasinske izbjeglice u Lamincima, Čuvanje spomena župnicima-mučenicima u dolinskoj župi, Popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća u župi Dolina, po selima: • • • • • • • • •

ardača B DonjaDolina Gornja Dolina Novo Selo Proševica Laminci – izbjeglice iz župe Sasina kod Sanskog Mosta, Dolinski župnici – žrtve ratova i mržnja na vjeru, Popis žrtava Prvog svjetskog rata, Popis žrtava rata 1992. – 1995.

Prije popisa dolinskih žrtava, autor je dao uvodne napomene, pa je između ostalog kazao: „ … Prvi popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća iz župe Dolina napravio je tadašnji župnik, pok. Kazimir Višaticki, 9. lipnja 1990. Popis obuhvaća ukupno 12 tipkanih stranica.

Prvi dio tog popisa, ukupno sedam stranica, napravljen je prema kazivanju svjedoka za tri sela: Donja i Gornja Dolina te Novo Selo, zatim slijedi pet ispisanih iz župnih Matica umrlih za cijelu župu. Poslao ga je kao i prilog uz svoj dopis Biskupskom ordinarijatu u Banja Luci. Za stradale iz Donje Doline i Novog Sela naveo je ime i prezime te način stradanja žrtve, na pr. „ubijen“, „ubijen od četnika, „nestao“ (za Gornju Dolinu ne navodi način stradanja, nego samo prezime i ime žrtve)…“ „ … Drugi dio popisa, rađen prema župnim Maticama umrlih, sadrži sve podatke koji su u tim maticama zabilježeni. Popis u tom obliku nije objavljene, ali je korišten za kasnije objavljene radove.

188

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Popis žrtava dolinske župe objavio je prvi put Milorad Oršulić Mican u svojoj monografiji župe Dolina 2000. godine /“Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti“/. No, i to su podaci dosta oskudni. On je taj popis nadopunjavao kasnijim istraživanjem. Zatim je znatno dopunjen popis objavio autor ove knjige u godišnjaku „Suza Dolinska“. Priređujući ovaj popis konzultirane su , osim župnih Matica umrlih, također Matice rođenih i vjenčanih, kao i Status animarum (Stanje duša) dolinske župe, provjeravajući točnost podataka o pojedinoj stradaloj osobi.

Poteškoće istraživačima stvaraju činjenice što se u popisima pojavljuju po dvije verzije nekih prezimena: Oršolić i Oršulić, Vonić i Vonjić te imena: Ivo i Ivan, Filip i Pilip, Stipo i Stjepan, Ladislav i Lajko, itd…“ Slijedi popis stradalih osoba po selima dolinske župe abecednim redom: • Bardača (2 osobe) • Donja Dolina (112 osobe) • Gornja Dolina (84 osoba) • Novo Selo (70 osoba) • Proševica (11 osoba) • Laminci – izbjeglice iz župe Sasina kod Sanskog Mosta (7 osoba).

Sveukupno 286 žrtava u župi Dolina.

Slijedeće poglavlje je POPIS DOLINSKIH ŽUPNIKA – ŽRTVE RATOVA I MRŽNJA NA VJERU, koje počinje riječima: „… Kada je riječ o stradanju dolinske župe, treba istaknuti da je uz veliki broj vjernika, također cijeli niz nekadašnjih dolinskih župnika bio žrtvom ratova dvadesetog stoljeća. Četvorica od njih smrtno su stradali, jedan je podnio teške zatvorske kazne s prisilnim radom, a još jedan je u bijegu pred partizanima morao napustiti domovinu i živio je do konca rata kao prognanik….“ U POPISU ŽRTAVA PRVOG SVJETSKOG RATA u knjizi se navode šestorica stradalih osoba iz župe Dolina.

Zadnje poglavlje je POPIS ŽRTAVA RATA 1992. – 1995. sadrži popis ubijenih osoba iz župe Dolina.

Kao što je već rečeno, knjiga ima 295 stranica završava riječima zahvale: „Zahvaljujem svima koji su mi pomogli u nastanku ove knjige. Osobitu zahvalnost dugujem Miloradu Oršuliću Micanu iz Okučana koji mi je puno pomogao u prikupljanju podataka , posebno za župu Dolina, kao i 189

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Miroslavu Sušilu iz Kutine za župu Bos. Gradiška. Zahvalnost dugujem i arhivaru Biskupijskog ordinarijata u Banjoj Luci mr. Peri Ivanu Grgiću na susretljivošći i pomoći pri radu biskupijskom arhivu i u izradi korica, mons. Vladi Lukenda koji je pozorno isčitavao tekst kao lektor, recenzentima prof. dr. Velimiru Blaževiću i mons. dr. Marku Semrenu, Banjolučkoj biskupiji kao izdavaču i Župi Bosanska Gradiška kao suizdavača, kao i svima koji su pomogli da ova knjiga ugleda svjetlost dana.“ Na kraju ovog kratkog predstavljanja treba kazati kako se knjiga može nabaviti kod autora, u Župnom uredu Bosanska Gradiška kao i u uredništvu „Suze dolinske“.

NASLOVNICA KNJIGE ŽRTVOSLOV BOSANSKOGRADIŠKOG DEKANATA

190

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

SJETIMO SE NAŠIH STARIH

IZ OBITELJSKIH ALBUMA “EVO OVO SU NAŠI DRAGI KOJI SU ŽIVJELI U NEKOM VREMENU, NA NAŠIM PROSTORIMA. TO SU LJUDI KOJI SU SVOJIM POSTOJANJEM I SVOJIM RADOM STVORILI DOLINU KAKVE SE SJEĆAMO. ONI SU DALI NAS I NITKO NE MOŽE REĆI DA NISU POSTOJALI!”

OVE DVIJE SLIKE SU SAMO DIO IZ BOGATE ZAOSTAVŠTINE VLČ.

TVRTKA TADIĆA – NEGDAŠNJEG DOLINSKOG ŽUPNIKA. NA POLEĐINI JEDNE OD NJIH PIŠE GODINA 1964. DA LI JE TO GODINA KADA JE SLIKA NAČINJENA, ILI…? NA OBODVIJEMA SE VIDI ULAZ U STARU CRKVU U DOLINI, KADA JE JOŠ BIO DRVENI ZVONIK - TORANJ, ZA VRIJEME VELIKOG IZLIJEVANJA VODE – POPLAVE, PA SE JE U NJU DOLAZILO ČAMCIMA. IMA JOŠ OSOBA KOJE SE SJEĆAJU TOGA PRIZORA. TAKVA JE DOLINA NEKADA BILA. U CRKVU SE IŠLO U ČAMCIMA, NEKI POKOJNICI SU SE VOZILI NA GROBLJE „GRADINA“, U ŠKOLU I TRGOVINU SE U NJIMA IŠLO, POJEDINI SEOSKI POSLOVI SU SE OBAVLJALI IZ ČAMACA KAO ŠTO JE BERBA KUKURUZA … DIO ŽIVOTA, U VRIJEME VISOKIH VODA ŽIVJELO U ČAMCIMA.

191

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

IZ RJEČNIKA UČE STIPE RIJEČI SU KAO I LJUDI: “ŽIVE, OSTARE I UMRU“

prof. dr. Anto Ćosić

-DŽDžeferdar – vrsta puške Džehenem - pakao Džemat – zajednica skupina ljudi, područje jednog imama Dženabet – poganac, nevaljalac Dženet - raj Džigerica – (perz.) pluća – bijela džigerica, jetra – crna džigerica Džin – nevidljivo biće Džukela - (turski džuhela) pas, naziv za otrcanog psa Džuma – podnevna molitva petkom

-ĐĐe – gdje Đenaza – ukop, sahrana, pogreb Đeram – (tur. germek) poluga za izvlačenje vode iz bunara s rašljastim stupom Đerdan – (perz.) niska, niza, ogrlica, ukrasni lanac oko vrata Đemđija – lađar, splavar Đemija – lađa Đol - bara Đugum – veći bakreni sud za vodu Đule – topovsko zrno Đumruk – carina Đuturum – obnemogao čovjek 192

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

ZA ONE KOJI SEBI ŽELE POMOĆI

PARADAJZ, RAJČICA, POMIDORA Rajčica (lat. Solanum lycopersicum), poznata i pod nazivima pomidor, poma, tomat i paradajz, je jednogodišnja biljka iz porodice pomoćnica (lat. Solanaceae). S botaničkog stajališta rajčica pripada voću, ali se u kulinarstvu i trgovini smatra povrćem. Uzgaja se većinom u toplijim krajevima, jasno zbog svojih plodova koji se konzumiraju svježi, ali se i kuhaju, konzerviraju i prerađuju.

Biljka rajčice raste od pola metra do čak 3 metra, a stablo joj je zeljasto i razgranato. Samo stablo je prekriveno dlačicama i ljepljivo je, dok su cvjetovi žute boje te su okupljeni u grozdove. Plodovi rajčice su u početku zelene boje, a dozrijevanjem poprimaju tamno crvenu boju.

Rajčica se u kulinarstvu najčešće koristi kao sirovi proizvod u salatama te kao prilog drugim jelima, ali se može koristiti i kroz juhe, variva te kao umak. U posljednje vrijeme sve se češće upotrebljava i u svojstvu soka uz dodatak celera, a u cilju poboljšanja obrambenog sustava organizma.

Valja napomenuti i kako je plodove moguće iskoristiti kako bi proizveli vlastito sjeme za sljedeću godinu, jasno ako se želite nastaviti baviti uzgojem ovog povrća.

Ono što je za to potrebno je staviti dozrelu rajčicu bez kore u zdjelu i dodati malo vode. Nakon kraćeg vremena na površini će se pojaviti sloj bijele boje, a 36 sati kasnije na to dodate još malo vode te promiješate dobivenu tekućinu. Na ovaj način sjemenke će se odvojiti od mesa rajčice pa ćete moći procijediti tekućinu kroz sito i u njemu će vam ostati sjeme za narednu godinu. Sjemenke osušite na običnom kuhinjskom papiru te zasadite u vrijeme berbe pogodno za vaše područje.

Ipak, najveći "boom" rajčica doživljava čitavo stoljeće kasnije kada su Talijani po prvi put nadjenuli kruh sa rajčicom i tako utrli put današnjoj pizzi. Sve dalje je povijest. Crvena boja rajčice donijela je popularnost pizzi, a Talijani su vješto iskoristili neka svoja istraživanja kako bi upravo to popularno jelo proglasili zdravim.

193

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Pripravci od rajčica: ajvar od rajčice, koncentrat od rajčice, pelati od rajčica, sok od rajčice, ukiseljene rajčice, umak od rajčice Rajčica nije priznata kao ljekovita biljka od strane medicinske struke, no u novije vrijeme sve se više prepoznaju blagodati rajčice. Jedna od najvažnijih karakteristika rajčice je što je bogata likopenom, (Likopen je svijetlo crveni karotenoidni ugljikovodik koji se nalazi u rajčici i drugom crvenom voću i povrću, poput crvene mrkve, lubenice, grejpa i papaje, ali nije prisutan u jagodama ili trešnjama) koji je snažan antioksidans, a za kojeg se smatra da pomaže u borbi sa stanicama karcinoma. Likopena u rajčici ima toliko da joj on zapravo daje crvenu boju.

Valja naglasiti kako se likopen bolje apsorbira ako se rajčice tretiraju kuhanjem odnosno toplinski obrade. Dobar izbor bi bila juha od rajčice, umaci i slični gusti proizvodi u kojima ima i dodatka ulja ili masti.

Plod rajčice ima jako malu kalorijsku vrijednost, ali je zato bogat bjelančevinama, beta-karotenom, biljnim mastima, vitaminima A, B, C, D i K, kao i željezom i kalijem.

Plod rajčice ima jako malu kalorijsku vrijednost, ali je zato bogat bjelančevinama, beta-karotenom, biljnim mastima, vitaminima A, B, C, D i K, kao i željezom i kalijem.

Iako nam se čini da je rajčica oduvijek prisutna u našim životima jer je toliko često konzumiramo, ona ipak nije u ljudskoj prehrani tako dugo. Naime, otkrivena je od strane španjolskih osvajača pri otkrivanju Amerika. Porijeklo vuče iz Perua, no nije postala poznata i tako uvriježena dok je Španjolci nisu donijeli u Europu.

U početku se vjerovalo kako je rajčica otrovna i kako bi mogli umrijeti pri samom dodiru s njom, no bogatije društvo Europe uskoro je počinje smatrati afrodizijakom (posebno zbog njenog srcolikog oblika). Siromašnije pučanstvo je kao i toliko puta kroz povijest jednostavno kopiralo što rade vlastelini i tako je rajčica postala uvriježena namirnica u svim slojevima društva.

U idućem broju: Cikla

194

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

195

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

OPG Vonić PROIZVODNJA I PRERADA VOĆA I POVRĆA

100% prirodni SOKOVI bez dodataka konzervansa, šećera i vode.

Naš proces hladnog prešanja ne uništava sastojke, boju, miris i okus soka.

Sokovi zadržavaju vitamine, minerale i enzime iz voća i povrća.

• Jabuka Sok od Jabuka je prava mala riznica sastojaka koji pozitivno utječu na naš organizam, vitamina C, A, E, B1, B2, B6, beta-karotena, minerala, kalija, kalcija, fosfora, magnezija i željeza. Jabuke organizmu osigurava energiju, sprečavaju umor i gubitak koncentracije. Ako ju nestignete jesti, popijte ju.

• Kruška Tradicionalna medicina davno je prepoznala ljekovita svojstva kruške a ovo su neka od njih: Usporava starenje, smanjuje rizik od moždanog udara, štiti od dijabetesa, liječi prostatitis, poboljšava rad srca, otklanja umor, smanjuje kašalj i liječi bronhitis.

• Naranča Jabuka Naranče su odličan izvor vitamina C i flavonoida. Naranča sadrži čak 170 različitih fitonutrijenata i više od 60 različitih flavonoida, od kojih mnogi imaju protuupalna, antikancerogena i antioksidativna svojstva.

Kombinacija antioksidansa i flavonoida naranču čini jednom od najzdravijih vrsta voća.

• Jabuka Cimet Cimet krije brojne zdravstvene prednosti: Antioksidacijska svojstva će spriječiti nastanak raznih medicinskih stanja koja ugrožavaju zdravlje srca, uključujući visok krvni tlak, visoku razinu kolesterola, dijabetes tipa 2 i stvaranje krvnih ugrušaka. Cimet ima blagotvorno djelovanje na metabolizam. Poboljšava pamćenje.

196

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

• Limun Jabuka Limun je na samom vrhu liste namirnica koje sadrže najviše antioksidansa, a njegovo je blagotovorno djelovanje na zdravlje potvrdila je i znanost. Zahvaljujući limunskoj kiselini, on neutralizira otrovne tvari, olakšava probavu i ubrzava razlaganje masti. Selen i vitamin C koje limun sadrži povećavaju obrambenu moć i usporavaju starenje. Vitamin B neophodan je za živčani sustav. Osvježavajuća kombinacija limuna i jabuke oborit će vas s nogu a tijelu dati potrebne nutrijente.

• Jabuka Cikla Cikla jača imunitet i popravlja krvnu sliku. Snizuje kolesterol i regulira krvni tlak. Jabuka jača imunitet, dobar izvor vitamina C, spriječava dijabetes. Sok je odličan izvor antioksidansa koji smanjuju razinu slobodnih radikala u tijelu te na taj način štite od raznih bolesti.

• Cikla Cikla je moćan antioksidans, odličan izvor vitamina C i mangana.

Cikla je odlična za detoksikaciju.Sok je odličan za jačanje imuniteta i popravljanje krvne slike. Betacijanini u cikli su se pokazali učinkovitima u liječenju depresije. Cikla sadrži triptofan koji opušta um i stvara osjećaj ugode, slično kao i čokolada, stoga uživajte!

POTRAŽITE NAS NA WWW.SUZA-DOLINSKA.COM 197

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

ZABAVNA STRANICA SUZA DOLINSKA

TREZOR

IRVAS

GLUMICA GARBO

TAJLAND

MULO

PJEVAČ DVORNIK

PTIĆ

AUSTRIJA

PLOD HRASTA

SUZA DOLINSKA

JUBILEJ ŽUPE ŠPANJOLSKA FREDERIKO FELINI

DOL. A SVEĆEN. AĆ M TATARI

IVANA MAŽUR.

PAUL RUBENS

BISKUP E

A

AĆ

ZAP. KOZAKA

M

IZIDOR PAP

MALI AGA

LOVA G NJEMAČKA VOLT

BANJAC

ĆAĆA

LUKSA SKUP LANA

SLOVO SA CRTIC.

OLIVER TWIST

ALAVANJA

SUZA DOLINSKA

MINISTAR MEDVED

LEE ZA KUPANJE

MONGOLSKI VOĐA ZGLOB NA RUCI

KATJA ILEŠ

RON

OLIVER CALON

ZMAJ ITALIJA

GRABAR KITAROVIĆ

GLUM. KARIĆ NIK NOLTE

OZNAKA AUSTRIJE SOK OD NARANČE

GLUMICA ARA OD NOVAK MILJA

RJEŠENJE KRIŽALJKE IZ 35. BROJA SUZE DOLINSKE KL, MILIVOJ, KNEŽ, ALIBABA, ERE, RIT, ROMANOV, AJANT, ALASI, TARA, AD, Ć, OM, D, N, B, ANALI, ČOP, TVRTKO, TADI, TA, A ,OT, MOĆ, ANATOMIJA, E, ČOVIĆ, SRCE

Muž bez žene je kao pas bez buva… živi, al dosadno mu je. Žena bez muža je kao buva bez psa … živi, al nema koga da grize.

Unuka je pitala svoju baku. Bako, kako si mogla živjeti ranije: bez tehnologije, bez interneta, bez računala, bez mobilnih telefona, bez facebook-a …

Baka je odgovorila: Isto tako kao što vaša generacija živi danas: bez ljudskosti, bez časti, bez poštovanja, bez dostojanstva, bez stida, bez karaktera, bez ljubavi, bez skromnosti …

Pita pajdo pajdu: Pajdo, jesi li ikada probao lošu rakiju.

Pajdo odgovara: Jesam Pa kakva je?

Dobra!

198

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

ROÐENI VJENČANI UMRLI Novorođenče je član obitelji koji ljubav čini jačom, dane kraćima, noći dužima, novčanik tanjim, dom sretnijim, odjeću otrcanijom, prošlost zaboravljenom i budućnost vrijednom življenja.

ROĐENI HANNA KOVAČEVIĆ, kći Mate i Mateje r. Vidić, rođena 29. listopada 2020. godine u Novoj Gradišci.

ANTO GUBIĆ, sin Eddie i Viktorie, rođen 12. studenog 2020. godine u Zagrebu.

V J E N Č A N I “. . . Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”

SEBASTIJAN /Joze/ PETRIKOVIĆA (Novo Selo) i HELENA GORUP, vjenčani 22. kolovoza 2020. godine u Gornjim Bogićevcima.

ALEN /Ive/ ORŠULIĆ (Novo Selo) i ANA VENDRAMIN, vjenčani 5. rujna 2020. godine u Vipolže kod Nove Gorice /Slovenija/.

ALEN I ANA (FOTO:GORAN IVKOVIĆ)

199

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36 OBITELJIMA PREMINULIH ISKRENA SUĆUT

“JA SAM USKRSNUĆE I ŽIVOT: TKO U MENE VJERUJE, AKO I UMRE ŽIVJET ĆE” (Iv 11,25)

Uredništvo

BRANKO – BRANE /Ive/ ĆORKOVIĆ rođ. 1944. godine u Donjoj Dolini. Umro travanja 2017. god. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci.

MARKO /Dragoje/ VONIĆ, rođ. 1948. godine u Gornjoj Dolini. Umro 1. siječnja 2020. god. u Šumetlici. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci.

MANDA /Dragana/ ŠOKIĆ r. Jurišić, rođ. 1950. godine u Novom Selu ili Gornjoj Dolini. Umrla 4. siječnja 2020. god. u Novoj Gradišci. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci.

JELENA /Mirka/ KNEŽEVIĆ r. Matković, rođ. 1936. god. u Gornjoj Dolini. Umrla 25. siječnja 2020. godine u Vrbovljanima. Sahranjena na groblju u Okučanima.

LJUBOMIR / Ante / VONIĆ, rođ. 13. 07. 1939. godine u Gornjoj Dolini. Umro 02. veljače 2020. godine u Singenu /Njemačka/. Sahranjen u Novoj Gradišci.

PAVLE /Mije/ KOVAČEVIĆ rođ. 1928. god. u Novom Selu. Umro 15. veljače 2020. godine u Trnavi. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci.

LUKA /Mije/ ĆORKOVIĆ, rođ. 1948. godine u Donjoj Dolini. Umro 8. lipnja 2020. godine u Kovačevcu. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci.

SLAVICA /Vinka/ ORŠULIĆ, rođ. 1937. godine u Novom Selu. Umrla 7. lipnja 2020. godine u Smrtiću. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci.

200

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

IVO /Veselka/ ORŠULIĆ, rođ. 1927. godine u Novom Selu. Umro 16. lipnja 2020. godine u Novoj Gradišci. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci.

DRAGICA /Ive/ KOVAČEVIĆ rođ. Oršulić, rođena 1942 . god. u Novom Selu. Umrla 8. lipnja 2020. god. u Požegi. Sahranjena u Kuli kod Požege.

SLOBODANAKA /Luke/ KNEŽEVIĆ rođ. Gajić, rođena 1960. god. u Gornjoj Jurkovici. Umrla 20. lipnja 2020. godine u Bos. Gradišci. Sahranjena na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini.

SLAVKO /Mate/ TUTIĆ, rođ. 1943. godine u Donjoj Dolini. Umro 7. srpnja 2020. godine u Donjoj Dolini. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci.

MARA /Ante/ MARINOVIĆ rođ. 10. ožujka 1932. god. u Donjoj Dolini. Umrla 10. srpnja 2020. god. u Novoj Gradišci. Sahranjen na groblju u Novoj Gradišci.

VINKO /Mare/ KOVAČEVIĆ rođ. 12. ožujka 1945. godine u Donjoj Dolini. Umro7. kolovoza 2020. godine u Bos. Gradišci. Sahranjen na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini.

ZDENKO /Mate/ VONIĆ rođ. 23. kolovoza 1954. godine u Novom Selu. Umro 17. studenog 2020. godine u bolnici Slavonski Brod. Sahranjen na mjesnom groblju u Slavonskom Kobašu..

POTRAŽITE NAS NA WWW.SUZA-DOLINSKA.COM 201

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

IN MEMORIAM

ZDENKO VONIĆ (1954. – 2020.)

Uoči dana, kada se je Hrvatska spremala da obilježi tužnu obljetnicu pada Vukovara, Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, kratka vijest se je prolomila „kao grom iz vedra neba“: Umro je Zdenko!

Otrgnut je još jedan list s Dolinskog stabla.

List, koji nije požutio do te mjere da je trebao otpasti. Kanula je još jedna suza dolinska!

Zdenko je rođen 23. kolovoza 1954. godine u Novom Selu od oca Mate i majke Terezije r.

Oršulić.

Bosonogo djetinjstvo je proveo u rodnom Novom Selu, kao i prva četiri razreda Osnovne škole, preko puta, a ostala četiri razreda u susjednim Lamincima.

Trgovačku školu i stjecanje zvanja kvalificiranog trgovca stekao je u Banja Luci. Kao trgovac radio je u Bosanskoj Gradišci, zatim u Zemljoradničkoj zadruzi u Donjoj Dolini s Mirkom Ćorkovićem, a pod kraj devedesetih godina je otvorio Trgovinu mješovite robe u obiteljskoj kući u Novom Selu, prostoru za te svrhe izgrađen i tu radio dok ga ratni vihor u tome nije prekinuo.

U tom poslu mu je pomagala supruga Zdenka s kojom je zasnovao bračnu zajednicu 8. ožujka 1980. godine.

Za vrijeme življenja u Novom Selu, Bog ih je obdario s dvojicom sinova Kristijanom rođenim 29. listopada 1981. godine i Dariom rođenim 14. kolovoza 1988. godine. Nakon devet godina, u izgnanstvu, u Hrvatskoj, 22. studenog 1995. će im se roditi kćerka Tajana.

202

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Zdenko je sa svojom obitelji, suprugom i sinovima prognan i 19. siječnja 1993. godine razmjenom: civili za civile kod Dragalića prešao je u Hrvatsku Mjesecima su se „potucali“ od Nove Gradiške, gdje su ostali pola godine pa do Rijeke, a potom se vraćaju ponovo u Novu Gradišku, točnije u Šumetlicu gdje su od Gradskog poglavarstva grada Nove Gradiške dobili na korištenje kuće u Šumetlici u kojoj ostaju tri mjeseca. U međuvremenu su uspjeli, posredstvom oca Mate, zamijeniti kuću, onu u Novom Selu za ovu u Slavonskom Kobašu.

Bile su to teške godine. Da bi se preživjelo radio je kao nadničar, a kada ni to nije bilo dostatno, morao je prodati kombi-vozilo s kojim je došao u Hrvatsku.

Godine su prolazile a svaki dan je donosio „drugu nafaku“. Radio je kao konobar u kafićima u ZDENKO U KRUGU OBITELJI I UNUČICE Slavonskom Kobašu, na Javnim radovima pri općini Oriovac, odakle je i otišao u mirovinu, ali na žalost, nije ju dugo uživao.

U teškoj bolesti ih je primio tek nekoliko.

Iako, bez stalnog zaposlenja, u zamijenjenoj kući u koju je trebalo uložiti i truda i novaca, da bi se moglo pristojno živjeti, on i supruga, djecu su školovali. Sve troje njih su stekli akademske titule: Kristijan 2005. godine dobiva zvanje Inžinjer elektrotehnike – smjer elektronika.

Dario 2012. godine dobiva zvanje Magistar engleskog jezika i književnosti te magistar edukacijske povijesti.

Tajana je ove, 2020. godine je dobila titulu magistrirala njemačkog jezika. Ta vijest ga je učinila sretnimi bar na trenutak olakšalo bolove.

Svi su članovi obitelji uposleni, a on, kada je trebao ubirati plodove svoga rada, napade ga teška bolest koja je bila jača od njegove volje za životom.

Zdenko je bio društveno, kulturno, a naročito športski aktivan, posebno u NK „Jedinstvo“ iz Doline i Novog Sela. Tu svoju aktivnost je nastavio i u novoj sredini, u Slavonskom Kobašu, naročito za vrijeme župnikovanja pok. msgr. Mije Dukića i njegovog nasljednika vlč. Mije 203

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Lasovića, ali je stajao na raspolaganju i sadašnjem župniku vlč. Goranu Kovačević.

Sa Zdenkom smo, u drugom broju našeg glasila/godišnjaku „Suze dolinske“ (Godište I. srpanj/listopad 1996. broj 2, za rubriku „Gdje su, kako žive i što rade“ razgovarali.

U tom razgovoru je između ostalog kazao: „Nakon što smo u Gornjoj Dolini izgradili suvremenu automatsku telefonsku centralu i doveli u sva sela telefone, izgradili zgradu ambulante i novo nogometno igralište s rolanim tepihom, asfaltirali velik dio putova kroz Gornju Dolinu, Donju Dolinu i priveli kraju asfaltiranje ceste do Novog Sela, ostalo nam je da još, osim asfaltiranja putova, dovršimo izgradnju nove crkve, tj. izgradnju zvonika, izgradimo na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini mrtvačnicu, jer smo sve staze na njemu asfaltirali, proširimo Dom za mladež … U svim tim akcijama je sudjelovao, pomagao i u mnogima bio na čelu.

Osim toga, dolaskom demokratskim promjena, očekivao se veći napredak u Dolini u smislu ulaganja inozemnog kapitala, koji su naši ljudi iz Doline i Novog Sela zaradili radeći u inozemstvu, obrtničke radionice, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i podizanju jedne suvremene tvornice gdje bi se naša mladež iz župe Dolina uposlila, da ne bi, kao njihovi roditelji morali ići „trbuhom za kruhom“.

U planu je bila izgradnja jedne suvremene skele između Gornje i Slavonske Doline kako bi što bolje i brže bili povezani s Novom Gradiškom, a s time i cijelom Hrvatskom.

ČLANOVI OBITELJI VONIĆ TRI MJESECA PRIJE ZDENKOVOG PRERANOG ODLAZKA

Te naše želje i namjere je prekinuo nametnuti rat u Hrvatskoj. Taj ratni vihor u susjednoj Hrvatskoj se prenio i u Bosnu I Hercegovinu pa i samu Dolinu. Počela su ubojstva i prognanstva…“

Da, tako je Zdenko govorio, vjerovao i nadao se. Razgovor je završio riječima: „Moja želja i nada, a uz to i poruka svim Dolincima diljem svijeta je da ne izgube nadu u jedan pravedan mir i pravedan povratak u našu Dolinu, gdje nas čeka naša crkva - ljepotica, groblje, ambulanta, igralište, 204

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

domovi i sve to izgrađeno žuljavim rukama… ali i nepregledna polja: Pogorlo, Mestanje, Poljanska te rijeke i rječice: Matura, Osorna, Osetna, sve to što su nam naši pradjedovi i djedovi ostavili. Nitko nema pravo da nam na ovakav, nepravedan način oduzme… „ Do toga nije došlo, ali je s radošću odilazio u rodno Novo Selo, u dolinsku crkvu i na groblje „Gradina“ u Donjoj Dolini.

Počiva pod krošnjama starodrevnih borova, na groblju u Slavonskom Kobašu, u Gospinom svetištu kojem je dao svoj veliki doprinos u izgradnji, ovakvog kakvog danas vidimo.

POGREBNE OBREDE JE VODIO VLČ. SAŠA PAVELJAK, A POKOPAN JE NA GROBLJU SVETIŠTA GOSPE KLOŠTARSKW U SLAVONSKOM KOBAŠU

Hvala mu na svemu. Počiva u miru Božjem do susreta u Vječnosti „Gdje svaka suza nestaje i što ljudsko oko nije vidjelo, a uho osjetilo, što nam je Dobri Bog pripremio“.

Dragi Zdenko, počivaj u zagrljaju Gospe Kloštarske i Njenog sina Isusa Krista koji je „Uskrsnuće i život“. (Iv 11,12) Bila ti laka hrvatska gruda, koju si toliko ljubio.

Mican

205

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

NAŠI POKOJNICI

†

MARKO VONIĆ

Iznenada preminuo 01. siječnja 2020. godine u 72. godini života. Ispraćaj dragog pokojnika obavljen je u petak 03. siječnja 2020. godine u 14,00 sati na Centralnom groblju u Novoj Gradiški.

POČIVAO U MIRU BOŽJEM

OŽALOŠĆENI: Obitelj i ostala tugujuća rodbina i prijatelji

†

IVO ORŠULIĆ

Blago u Gospodinu preminuo 16. lipnja 2020. godine u 93. godini života.

Ispraćaj dragog pokojnika obavljen je 18. lipnja 2020. godine u 13,00 sati na Centralnom groblju u Novoj Gradiški.

POČIVAO U MIRU BOŽJEM

OŽALOŠĆENI: sin Ljuban, snaha Ljilja, sestra Kaja, unučad, praunučad i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

206

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

†

LJUBOMIR VONIĆ Iznenada preminuo 02. veljače 2020. godine u 81. godini života. Ispraćaj dragog pokojnika obavljen je u petak 07. veljače 2020. godine u 13,00 sati na Centralnom groblju u Novoj Gradiški.

POČIVAO U MIRU BOŽJEM OŽALOŠĆENI: supruga Marija, kćerke Slađana i Biljana, posinak Dragan, zetovi Goran i Štefan, snaha Ljubica, unučad Matija, Kristijan, Srećko, Mateja, Kristina, Stephanie, praunuk Fabian,

sestra Ljuba s obitelji i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

†

PAVLE KOVAČEVIĆ

Blago u Gospodinu preminuo 15. veljače 2020. godine u 92. godini života. Ispraćaj dragog pokojnika obavljen je u ponedjeljak 14. veljače 2020. godine u 14,00 sati na Centralnom groblju u Novoj Gradiški.

POČIVAO U MIRU BOŽJEM OŽALOŠĆENI: supruga Marija, sin Zdenko i kćerka Bara, snaha Zlata, zet Klaus, unučad: Helena, Ivana, Blanka i Igor, praunučad i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

207

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

†

SLAVICA ORŠULIĆ

Iznenada preminula 07. lipnja 2020. godine u 83. godini života. Ispraćaj drage pokojnice obavljen je u utorak 09. lipnja 2020. godine u 13,00 sati na Centralnom groblju u Novoj Gradiški.

POČIVALA U MIRU BOŽJEM

OŽALOŠĆENI: brat Vinko i snaha Mara, tugujuća rodbina i prijatelji

†

JELENA KNEŽEVIĆ Iznenada preminula 25. siječnja 2020. godine u 84. godini života. Ispraćaj drage pokojnice obavljen je u ponedjeljak 27. siječnja 2020. godine u 14,00 sati na Mjesnom groblju u Okučanima.

POČIVALA U MIRU BOŽJEM OŽALOŠĆENI: sinovi Marinko i Milan, snahe Vesna i Zdenka, unučad Igor, Ksenija i Lea, praunuka Mija i ostala tugujuća rodbina i prijatelji

208

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

†

SLAVKO TUTIĆ

Iznenada blago u Gospodinu preminuo 08. srpnja 2020. godine u 77. godini života. Ispraćaj dragog pokojnika obavljen je u petak 10. srpnja 2020. godine u 14,00 sati na Centralnom groblju u Novoj Gradiški.

POČIVAO U MIRU BOŽJEM

OŽALOŠĆENI: supruga Anka, sin Silvano, kćerke Silvana i Marina, brat Ivo, sestre Jelena i Mira snaha Snježana, zetovi Denis i Damir, unučad, praunučad i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

†

ZDENKO VONIĆ Blago u Gospodinu preminuo 17. studenog 2020. godine u 67. godini života.

Ispraćaj dragog pokojnika obavljen je u petak, 20. studenog 2020. godine u 13,00 sati na mjesnom groblju u Slavonskom Kobašu.

POČIVAO U MIRU BOŽJEM OŽALOŠĆENI: Supruga Zdenka, kćerka Tajana, sinovi Kristijan i Dario, snaha Ivana, unuka Sara, majka Terezija i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.

209

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

U SPOMEN

†

U SPOMEN PROŠLO JE TRIDESET GODINA OD KADA NIJE S NAMA

FLORIJAN /Marka/ ORŠULIĆ Novo Selo, 7. rujna 1932. – 3. svibnja 1991.

U DOLINSKOJ GRUDI MIRAN SANAK SNIVAJ DO DANA USKRSNUĆA U MIRU BOŽJEM POČIVAJ!

POKOJ VJEČNI DARUJ MU GOSPODINE!

†

U SPOMEN PROŠLO JE TRIDESET GODINA OD KADA NIJE S NAMA

ANTO GOGIĆ Gornja Dolina, 6. studeni 1939. – 31. srpnja 1991.

DUŠA ĆE UVIJEK PATITI, SRCE ĆE UVIJEK BOLJETI A MI ĆEMO TE, DRAGI NAŠ ANTO ZAUVIJEK VOLJETI! Tvoji najmiliji

POKOJ VJEČNI DARUJ MU GOSPODINE!

210

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

†

U SPOMEN PROŠLO JE DESET GODINA OD KADA NIJE S NAMA

RUŽA /Florijana/ ORŠULIĆ Novo Selo, 12. veljače 1929. – Požega, 24. svibnja 2011.

SJEĆANJE NA TEBE NE BLIJEDE! POKOJ VJEČNI DARUJ JOJ GOSPODINE!

†

U SPOMEN PROŠLO JE DESET GODINA OD KADA NIJE S NAMA

JELENA VONIĆ Donja Dolina, 21. srpnja 1925. – Nova Gradiška, 29. listopada 2011.

POKOJ VJEČNI DARUJ JOJ GOSPODINE!

211

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

†

U SPOMEN PROŠLO JE DESET GODINA OD KADA NIJE S NAMA

MIJO /Filipa/ BUDIĆ Gornja Dolina, 1930. – Staro Petrovo Selo, 25. srpnja 2011.

POKOJ VJEČNI DARUJ MU GOSPODINE!

212

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

OBAVIJEST Ovaj broj, kao i prethodne brojeve „Suza dolinska“ možete nabaviti na dolje navedenim adresama: Pavle i Ivanka Vonić, Nova Gradiška, Zagrebačk ulici br 15, Ljuboslav Knežević, Nova Gradiška, ulica kralja Zvonimirau 324, Anto i Dubravka Vonić , Nova Gradiška, Bartola Kašića 12 Zvonko Oršulić, Ljupina 361A kod Nove Gradiške Jozo Kalizan, Novsk, Zagrebačka br. 102, Janja Ćorković, Zagreb, Čulinec 90, Mato Knežević – Maća, Gorice 61, Dragalić Marina i Dragan Vidić, Šumetlica br. 6, Nevenka Oršulić, Ratkovica 25 kod Pleternice, Nada Budić, Ciglenik br. 51 kod Požege, Zdena Vonić, Slav. Kobaš, Savska obala 10, Župni ured u Bosanskoj Gradišci Uredništvo „Suze dolinske“, Okučani, Bljesak 15.

O B A V I J E S T S KOJOM SE OBAVJEŠTAVAJU SVI ONI KOJI ŽELE DATI SVOJ DRAGOVOLJNI NOVČANI PRILOG ZA UREĐENJE CRKVE, KAPALICA U DONJOJ DOLINI I NOVOM SELU I ODRŽAVANJE GROBLJA «GRADINA» U DONOJ DOLINI TO MOGU UČINITI KOD ŽUPNIKA P. TOMISLAVA TOPIĆ U BOS. GRADIŠCI I MILORADA ORŠULIĆ – MICANA U OKUČANIMA. ZA SVAKI, I NAJMANJI PRILOG, ČLANOVI ODBORA SE UNAPRIJED ZAHVALJUJU.

213

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

NAŠI DAROVATELJI Tihomir i Jadranka Budić, Verona/Italija . .................................100 eu Obitelj dr. Maria Bokulić, Okučani .......................................... 500 kn Mijo i Dragica Ćorković, Nova Gradiška .................................. 500 kn Anto Oršulić, Zenica . ................................................................. 600 kn Luka, Oršulić, Australija . ........................................................... 300 kn Ivan i Ljubica Krajačić, Grubišno Polje . .................................. 300 kn.

Miroslav Ćorković, Vrbje . .......................................................... 300 kn Zlatko i Janja Vonić, Nova Gradiška ......................................... 200 kn Miroslav Sušilo, Kutina ............................................................... 200 kn Terezija Oršulić, Australija ......................................................... 200 kn Dobrica i Ivanka Vonić, Bročice/Novska ................................... 200 kn Josip i Višnja Matošević, Zagreb ............................................... 200 kn.

Zdravko i Dobrila Vidić, Kovačevac............................................ 20 eu Ljuban Matković, Kovačevac . .................................................... 100 kn Kristijan Vonić, Kutina ............................................................... 100 kn Antun Oršulić, Ljupina ............................................................... 100 kn Marina Tomić, Gornji Bogićevci ................................................ 100 kn Mirko Kalizann, Novska ............................................................. 10 eu Mislav i Matea Rakarić, Jasenovac ............................................ 100 kn Ivo Ćorković, Novska ................................................................... 20eu Milan Kalizan, Novska ................................................................ 100 kn Jozo i Mira Kalizan, Novska ....................................................... 100 kn Filip i Ljubica Čegrlj, Dubovac .................................................. 100 kn Petar – Pero Jurišić, Okučani ..................................................... 200 kn Karlo i Anka Morman, Austrija ................................................. 200 kn Mile i Zdenka Knežević. Njemačka .......................................... 200 kn Marinko i Vesna Knežević, Italija.............................................. 200 kn Bara r. Kovačević, Njemačka . .................................................... 200 kn Joško i Zvjezdana Kičić, Smrtić ................................................. 100kn Nikola Skokić, Jasenovac . .......................................................... 150 kn Justina Stipančević, Nova Gradiška ........................................... 150 kn Nada Gogić, Nova Gradiška . ..................................................... 100 kn Sreto – Sveto Budić, Nova Gradiška . ........................................ 100 kn 214

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

Pavle i Greta Oršulić, Nova Gradiška . ......................................

Zdenko Kovačević, Rijeka . ........................................................

Ljuboslav i Snježana Knežević, Nova Gradiška ........................ Željko Terzić, Ljupina .................................................................

Angelina Gubić-Stazić, Visoka Greda .......................................

Nada Budić, Ciglenik ..................................................................

100 kn 100 kn 100 kn 100 kn 100 kn 100kn

SVIM DAROVATELJIMA I PODUPIRATELJIMA ISKRENO SE ZAHVALJUJEMO I ŽELIMO IM ČESTIT BOŽIĆ I OBILJE BOŽJEG BLAGOSLOVA U NOVOJ 2021. GODINI. Uredničko vijeće

POTRAŽITE NAS NA WWW.SUZA-DOLINSKA.COM 215

SUZA DOLINSKA, XXII (2020.) 36

NAKLADNIK:

"SUZA DOLINSKA" ZA NAKLADNIKA:

MILORAD ORŠULIĆ-MICAN

NASLOVNA STRANICA: MISNICI ZA VRIJEME PROSLAVE 100-TE OBLJETNICE ŽUPE DOLINA ZADNJA STRANICA: BISKUP FRANJO KOMARICA, TOMISLAV TOPIĆ, MILORAD ORŠULIĆ-MICAN I GORAN HRON, PORED IZLOŽBE FOTOGRAFIJA TISAK: MEDIAPRINT - Tiskara Hrastić - ZAGREB

Unos teksta: Valentina Oršulić Računalna obrada: ByLoyzo

POTRAŽITE NAS NA WWW.SUZA-DOLINSKA.COM