Page 1

Suvremena trgovina S T R U Č N I

Č A S O P I S

Zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini

T R G O V I N U

www.suvremena.hr

UDK 339, ISSN 1330-0180, CODEN SUTREE, VOL. 42, BROJ 1

Tema broja:

Z A

Ekonomija suradnje i položaj potrošača

• • •

Radno vrijeme radnika u trgovini Produktivnost rada u trgovini Marka ili brand/brend?

Kako pronaći „ključ“ za goruće probleme?


MEĐUNARODNI

Indurijski sajam 2017 Medijski partner

Slovenija CELJSKI SAJAM 4.-7. travnja 2017.

Najveći dosad - sajmište će biti posve popunjeno! Novoi koje još nismo vidjeli. Aktualne teme za ručni razvoj: Dan tehnike zavarivanja (srijeda, 5. 4.) Dan naprednih materijala (srijeda, 5. 4.) Dan metalne indurije (četvrtak, 6. 4.)

FORMA TOOL alatničarvo i rojogradnja ZAVARIVANJE I REZANJE MATERIJALI I KOMPONENTE NAPREDNE TEHNOLOGIJE Novi koncept za nove potrebe indurije. Za novu indurijsku revoluciju. Indurija 4.0

www.ce-sejem.si

CELJSKI SEJEM


D A R P R I R E D B I

25

Međunarodna turistička berza i sajam turizma, opreme za hotelijerstvo i ugostiteljstvo - METUBES International Tourism Exchange and Tourism Fair, Equipment for Hotels and Catering - METUBES

34

NAUTIC SHOW - Sajam nautike i opreme za sport, kamping i rekreaciju NAUTIC SHOW - Sport, Camping & Recreation Equipment Fair

35

Sajam bezbjednosti, zaštite i spašavanja / Security, Protection and Rescue Fair

21 - 23. April

11 - 15. Maj / May

11 - 15. Maj / May

22 Sajam ekologije / Ecology Fair C A L E N D A R O F E V E N T S

11 - 15. Maj / May

42 Bazar robe široke potrošnje / 15BazaarMajof Consumables / May - 15. Septembar / September 42

Letnji sajam / Summer Fair

15 Jun / June - 15. Septembar / September

38 Sajam građevinarstva / Civil Engineering Fair 21- 25. Septembar / September 11 4

Sajam vode, vodovodi, sanitarne tehnologije / Water-Water Supply Systems-Sanitary Technologies

21 - 25. Septembar / September Sajam energetike / Energy Fair

21 - 25. Septembar / September

19 Sajam automobila / Automobile Show

05 - 09. Oktobar / October

malih i srednjih preduzeća, poslovnih usluga i ženskog preduzetništva 18 Sajam Small and Medium Enterprises Fair, Business Services and Women Entrepreneurship

27 - 29. Oktobar / October

A.D. JADRANSKI SAJAM, 85310 Budva, Trg slobode 5, Crna Gora Tel: +382 33 410 400 | Fax: +382 33 452 132 e-mail: sajam@jadranskisajam.co.me | jadranskisajam@t-com.me

www.adriafair.co.me


UDK 339 CODEN SUTREE ISSN 1330-0180

Glavni i odgovorni urednik: Srećko SERTIĆ Uredništvo: Ante GAVRANOVIĆ, Željko JELIĆ, prof.dr.sc. Ljubo JURČIĆ, prof.dr.sc. Nikola KNEGO, prof. Dubravka LIEBL, Ana MARUŠIĆ LISAC, prof.dr.sc. Zvonimir PAVLEK, mr. Branko PAVLOVIĆ, dr.sc. Guste SANTINI, prof.dr.sc. Zdenko SEGETLIJA, Tihomir SERTIĆ, prof. Josip ŠINTIĆ Savjet časopisa: • Doc.dr.sc. Rajko BUJKOVIĆ, direktor, Jadranski sajam, Budva, Crna gora • Ivica CEROVEČKI, predsjednik Nadzornog odbora, KOTKA, Krapina • Prof. Darko GRGURIĆ, ravnatelj, TRGOVAČKA ŠKOLA ZAGREB • Prof. dr.sc. Jugoslav JOVIČIĆ, Univerzitet u Travniku, BiH • Ivan KATAVIĆ, predsjednik Upravnog odbora, KTC, Križevci • Prof. dr.sc. Ivica KATAVIĆ, dekan, Visoka škola Nikola Šubić Zrinski, Zagreb • Dipl. inž. Darko KNEZ • Dipl.inž. Zlatan LISICA, KRAŠ, Zagreb • Mag. Franc PANGERL, predsjednik Upravnog odbora, Celjski sejem, Celje, Slovenija • Berislav PRIBANIĆ, direktor, PRIRODAN PROIZVOD, Samobor • Dipl.oec. Mijo ŠIMIĆ, član Nadzornog odbora, TEKSTILPROMET, Zagreb • Zlatica ŠTULIĆ, predsjednica, SINDIKAT TRGOVINE HRVATSKE • Dipl.oec. Josip ZAHER, potpredsjednik za turizam, trgovinu i financije HGK, Zagreb • Prof. dr. sc. Siniša ZARIĆ, Ekonomski fakultet Beograd, Srbija

Časopis izlazi dvomjesečno Godišnja pretplata: 150,00 Kn, 70 €; 100 USD Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2 tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540 Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor e-mail: info@suvremena.hr Web portal: www.suvremena.hr Tisak: Tiskara Zelina d.d.,Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora. Rukopisi, slike, crteži i CD-i vraćaju se, samo na posebni zahtjev autora. Na naslovnoj stranici: zaštita potrošača

Suvremena t r gov ina S T R U Č N I

Č A S O P I S

Z A

T R G O V I N U

Vol. 42 br. 1 str. 1-84 Zagreb, veljača 2017.

Sadržaj Kako pronaći „ključ“ za goruće probleme?

Ante Gavranović

6

doc.dr.sc. Dario Dunković

9

doc.dr.sc. Ana Rački Marinković

10

doc.dr.sc. Kosjenka Dumančić

14

mag.iur. Kristijan Poljanec

20

doc.dr.sc. Kristina Petljak

24

dipl.oec. Danijela Marković Krstić

30

mag.oec. Mateja Banožić

32

mag.oec Diana Obranović

36

Radno vrijeme radnika u trgovini

dipl.iur. Zlatica Štulić

40

Edukacija radnika u maloprodaji

Maja Stanković

43

doc.dr.sc. Dario Dunković

45

Tema broja: Zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini Zaštita potrošača od krivotvorina Ekonomija suradnje i položaj potrošača „Švicarac pred Sudom“ Potrošačke udruge i njihova uloga u društvu Unaprjeđenje položaja potrošača Zaštita potrošača u pružanju telekomunikacijskih usluga Prava potrošača u javnom prijevozu

Produktivnost rada u trgovini

Uloga nadzornih kamera u sustavu upravljanja kvalitetom

Neven Obradović

51

Prevencija i procjena rizika osnova su dobre zaštite na radu

N.O.

54

Zašto (uvijek) dvostruka mjerila?

A.G.

56

EuroCommerc: Projekt očuvanja zdravlja i sigurnosti u trgovini

57

Intervju: Hrvoje Šimić - Tekstilpromet Uza sve izazove, prostora za rast ima

Ante Gavranović Srećko Sertić

58

prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek

62

Marka ili brand/brend? Allianz: „Dio koji nedostaje“ ICEL 6: Inovacije i učenje za poduzetništvo Projektni menadžment - potreba suvremenog trgovca

64 prof.dr.sc. Velimir Srića

66

mag.oec. Mario Šimunković

70

PBZ: Plan ulaganja za Europu

72

Badel Pelinkovac započeo osvajanje tržišta SAD-a

Željko Jelić

74

Kent-corner: Paketi usluga za poduzetnike

75

Međunarodni Industrijski sajam 2017. godine u Celju najveći dosad

76

Prikaz knjige: Financijska tržišta i investicije

77

Branka Stipanović

Zašto „minimalac“ izaziva društvene prijepore?

78

TZG 2017: Komplementarnost znanosti, tehnologije i dizajna

80

www.suvremena.hr

5


gospodarstvo

Ekonomska politika 2017.

piše|Ante Gavranović

Kako pronaći „ključ“ za goruće probleme?

H

rvatska ima neophodan potencijal za brži rast i ravnomjerniji razvoj, ali joj nedostaje jasna vizija potpomognuta dugoročnom strategijom. Kritično stanje u kojemu se nalazi hrvatsko društvo najbolje opisuje iznimno visoka nezaposlenost, posebno mladih, zatim neprimjeren „odljev mozgova“, pad kapitalizacije realnoga sektora i pretjerano porezno iscrpljivanje sve manjega gospodarskog potencijala. Na sve to nadovezuje se nedostatak jasne strategije razvoja hrvatskoga društva koja bi uključivala prepoznatljive i poticajne ekonomske politike zasnovane na povećanju ekonomske aktivnosti, proizvodnje i izvoza te poticajnoga investicijskog okruženja. Nažalost, Hrvatska je već godinama sučeljena s tri glavna problema: visoka nezaposlenost, određena stagnacija industrije uz trajno tehnološko zaostajanje i još uvijek nedovoljan izvoz. Sve dosadašnje Vlade, bez obzira na stranačku pripadnost, nisu uspjele pronaći ‘ključ’ za rješavanje tih gorućih pitanja, koja postupno zaista prerastaju u – smrtni grijeh naše ukupne ekonomske politike. S druge strane, ozbiljnije analize pokazuju da Hrvatska ima brojne potencijale za brži rast i ravnomjerniji razvoj, ali ih treba prepoznati i pokrenuti.

6

Suvremena trgovina 1(42)

Kako prepoznati i pokrenuti potencijale? Zaokret prema snažnoj investicijskoj politici jedina je realna poluga koja bi mogla istinski promijeniti stanje u hrvatskome gospodarstvu. Važno je pritom razmišljati kako stvarati nove robne marke koji će naći svoje mjesto na svjetskim tržištima. ‘Brand’ koji ne stvara manevarski prostor za prodor u svijet i nije istinski brand. Takav pristup novoj ekonomskoj politici na neki način postaje ona presudna razdjelnica koja bi mogla pročistiti naš pogled na realne mogućnosti i budućnost hrvatskoga gospodarstva.

U izvješću o konvergenciji Hrvatske pri ulazu u EU riječ je bila o četirima strategijama gospodarske politike: povećanju doprinosa radne snage povećanjem sudjelovanja stanovništva u radnoj snazi i smanjenjem nezaposlenosti; povećanju ukupne faktorske produktivnosti; produbljivanju trgovinske integracije i promicanju inovacija. Te četiri gospodarske strategije postigle bi različite pomake u smislu većega gospodarskog rasta. Postavlja se pitanje koliko se uopće pridržavamo tih naznačenih strategija?!

Geostrateški položaj, razvijena telekomunikacijska i prometna infrastruktura u Hrvatsku mogu privući više stranih ulagača, ali Hrvatska je za to potrebno osiguU stručnim krugovirati povoljno poslovno ma sve više prevlaima brojne okruženje. Njega nadava mišljenje da je potencijale za brži žalost još nema. Važmoguće ostvarivanje rast i ravnomjerniji na je pretpostavka za i održavanje viših stoulaganje i daljnji rapa gospodarskoga rarazvoj, ali ih treba zvoj ekonomije i drušsta. Hrvatska se u tu prepoznati i tva u cjelini oslobađasvrhu treba preorijenpokrenuti. nje od „utega“ adminitirati prema modelu rastrativne neučinkovitosti, sta koji je više utemeljen na pravne nesigurnosti, pretjeproduktivnosti i vođen rastom rane javne potrošnje, uključujući i izvoza. Hrvatska treba povećati i prosmanjenje i ukidanje mnogobrojnih paduktivnost kapitala i radne snage, prorafiskalnih nameta koji „guše“ poslovadubiti trgovinsku integraciju i promicati inovacije. nje poduzeća i čine ih nekonkurentnima.


Vodeći hrvatski poslodavci ističu spremnost da, u okviru svojih znanja i mogućnosti, pomognu novoj Vladi RH i cijelome društvu u pronalaženju najboljega puta za boljitak i prosperitet Hrvatske. Za oblikovanje rješenja kojima bi se pokrenulo zemlju u poželjnome, pozitivnom smjeru, u smjeru povećanja zapošljavanja i životnoga standarda naših građana, potreban je hitan angažman svih čimbenika hrvatskoga društva. Bez nepotrebnih zastoja i odlaganja. Trebaju nam hitne i ozbiljne promjene. Treba nam društveni konsenzus oko najvažnijih promjena. Očekujemo li previše?!

Oslonac na izvoz i ulaganja Vlada je dobro krenula u ostvarivanje zacrtanih ciljeva ekonomske i financijske politike u mandatnom razdoblju. Vrlo brzo je donijela ozbiljne promjene u poreznom sustavu, upotpunjeno s još 15 dodatnih zakonskih odredbi, a ovih dana krenuo je i akcijski program rasterećenja gospodarstva nekih administrativnih nameta. Sve navedene mjere trebale bi rezultirati povećanim sredstvima u realnom sektoru kao osnovi za povećani izvoz i privlačenje novih ulaganja, domaćih i stra-

Investicije u Hrvatskoj

Butorac, G. (Ekonomski institut): Ekonomija u uvjetima visoke zaduženosti: slučaj Hrvatske, Savjetovanje ekonomista, HDE, Opatija, 9.11.2016.

nih. Provođenje cjelovite poslovne reforme i olakšavanje uvjeta poslovanja poduzetnicima i ulagačima svakako treba pozdraviti, kao i smanjenje neporeznih davanja kojima će se dodatno rasteretiti građani i poduzetnici. Ovo tim više što, prema najavama, Vlada ne misli na tome stati, već kroz nove mjere i ozbiljne promjene najavljuje ukupan novi pristup ekonomskoj politici. Ostaje da vidimo što će Vlada učiniti u pogledu ulaganja u generatore rasta, s posebnim naglaskom na poticanje izvoznika s obzirom na njihov značajan doprinos gospodarskom razvoju zemlje.

Izvoz proizvoda visoke tehnologije po stanovniku u EU-28

Butorac, G. (Ekonomski institut): Ekonomija u uvjetima visoke zaduženosti: slučaj Hrvatske, Savjetovanje ekonomista, HDE, Opatija, 9.11.2016.

„Poticat ćemo domaću proizvodnju, prometnu povezanost, obrazovanu radnu snagu. Ključno je dizanje konkurentnosti svih sektora“ poručuje u gotovo svakom svom javnom istupu premijer Plenković. Na žalost, Hrvatska od samostalnosti do danas nije uspjela u velikoj mjeri prevladati naslijeđene slabosti izvoznog sektora, a nepostojanje konzistentne nacionalne ekonomske politike prouzročilo je ogroman raskorak između izvoza i uvoza. Samo u razdoblju 2001. do 2015. deficit robne razmjene iznosio je više od 110,3 milijardi eura, a ukupni efekti ekonomske politike su nepovoljni. To najbolje potvrđuju činjenice: usporedna analiza gospodarskih kretanja Hrvatske u razdoblju 2008. do 2015. upozorava na izrazito nepovoljne pokazatelje, usprkos određenom oporavku posljednjih nekoliko tromjesečja. Konkretno, BDP je u navedenom razdoblju manji 11 posto, broj zaposlenih smanjio se 12,7 posto, promet u trgovini manji je 9,3 posto, radovi u građevinarstvu smanjeni su 47,1 posto, a industrijska proizvodnja smanjena je čak 14,6 posto. Zanimljivo je da je tehnološka struktura sadašnjeg hrvatskog izvoza nepovoljnija od onog od prije dvadesetak godina. Hrvatska je, prema klasifikaciji izvoznih proizvoda iz 1987. godine, izvozila 65,7% visoke obrade, 28,1% obične obrade i 7,2% neobrađenih proizvoda. Navedeni podaci nedvojbeno pokazuju da smo, prije više od dvadeset godina izvozili upravo onoliko proizvoda visoke obrade, koliko se danas izvozi proizvoda srednje i niske složenosti. Ne treba bolji indikator o tehnološkom zaostajanju hrvatskog izvoza, odnosno niskom stupnju modernosti industrije, koja je i dalje najveći izvoznik. www.suvremena.hr

7


gospodarstvo

Sučeljavanje sa stvarnošću Razdoblje od 2001. do 2015. karakterizira dvostruko brži rast uvoza od izvoza: ukupna vrijednost uvoz je dosegla je za to vrijeme 234,1 milijardu eura, dok je vrijednost izvoza za navedeno razdoblje iznosila 123,3 milijarde. Posljedica takvog nepovoljnog odnosa je stalna prisutnost znatne supstitucije domaće proizvodnje inozemnom, nastavak procesa deindustrijalizacije, koji traje već više od dva desetljeća, kao i sve manja količina i vrsta robe za izvoz. Konačno, lista 100 vodećih hrvatskih izvoznika ukazuje na dvije nepovoljne činjenice. Prva, preuska je lepeza zemalja u koje izvozimo, sa snažnom orijentacijom na samo neke zemlje EU (Italija, Njemačka, Austrija, Slovenija, Francuska) te veliki raskorak izvoza i uvoza sa tranzicijskim zemljama). Druga se odnosi na činjenicu da nam stota najuspješnija tvrtka u izvozu ostvaruje promet od samo 170,8 milijuna kuna. Robni deficit može se (i mora) smanjiti samo izvozom. Naša sva zaduživanja svih proteklih godina nisu se usmjeravala, niti ulagala u proizvodnju i industrije koje bi potakle izvoz, već u potrošnju, temeljenu na uvozu. Ekonomska politika i pravne mjere koje su provodile dosadašnje vlade, nisu bile usmjerene u cilju osiguranja povoljnih uvjeta za ulaganje u industrijsku proizvodnju, već u potrošačku i „šoping centre“. Gotovo sve tranzitne zemlje iz našeg okruženja (članice EU-a, ali i Srbija) imale su drugačiju ekonomsku politiku i opredjeljenja, što je za posljedicu imalo rast industrijske proizvodnje i izvoza iako su u početku dobrano zaostajale iza Hrvatske.

Izvoz po stanovniku u EU-28

Butorac, G. (Ekonomski institut): Ekonomija u uvjetima visoke zaduženosti: slučaj Hrvatske, Savjetovanje ekonomista, HDE, Opatija, 9.11.2016.

gospodarstvima konkurentskih zemalja. Podaci, a i brojne kritike međunarodnih institucija sve do zainteresiranih ulagača, pokazuju da već godinama upravo u toj sigurnosti gubimo bitku za nove investicije.

Nedovoljno iskorišteni potencijali

U posljednje vrijeme, zajedno s razmišljanjima o povećanju hrvatskoga izvoza, na vidjelo dolazi istina: Hrvatska nema jasno razrađenu razvojnu, ni industrijsku politiku. Tu dolazimo, zapravo, do ključnog pitanja. Naime, strategija industrijalizacije jest svjesni utjecaj države i društva na dugoročni opći i sektorski razvoj industrije. Pritom je osnovni cilj povećanje proizvodnosti rada i učinkovitosti te njezine međunarodne konkurentnosti. Tu definiciju kao da smo zaboravili, jer se najveći dio kretanja u našem industrijskom sektoru kreće obrnutim pravcem.

Svjetska iskustva govore da su upravo znanje, tehnika i tehnologija čimbenici koji odlučuju o sudbini svake zemlje. Zanemariti ljudski potencijal označava svjesni ulazak u tromi, slabo pokretni sustav kojega karakterizira izrazito slabašan proces stalnih inovacija i znanstvenotehnološkoga razvoja. Cilj je stoga povećati atraktivnost domaćeg tržišta za privlačenje inozemnih ulaganja, posebno u proizvodni sektor s jačom orijentacijom na stvaranje novih izvoznih proizvoda. Ekonomski analitičari slažu se u ocjeni da bez jačanja industrijske proizvodnje nema realnih mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta ni povećanog prostora za intenzivniju orijentaciju prema izvozu. Investicije su pritom najvažnija karika, pa treba učiniti ozbiljne dodatne napore da se privuku strana ulaganja u domaću proizvodnju.

Drugim riječima, potrebno je stvoriti povoljno gospodarsko-poduzetničko okruženje i uvjete slične onima koji vladaju u

Trend smanjivanja inozemnih izravnih ulaganja opada već od 2008. i nastavlja se sve do današnjih dana. Pad investicija bi-

Zašto su nužne promjene?

8

Suvremena trgovina 1(42)

lježe trgovina, prerađivačka industrija i građevinarstvo, uz ukupan pad bruto investicija u BDP-u. Brojne administrativne zapreke investitorima smanjuju spremnost na ulaganja. Uza sve proklamacije Hrvatska nije bitno smanjila te zapreke, pa čekanje na dozvole, suglasnosti, rješenja i presude čine vjerojatno glavni opstruktivni faktor novih ulaganja. Uspjeh ili neuspjeh Vlade na tom planu može biti odlučan za oporavak gospodarstva. Hrvatska ima dobre logističke i geografske pretpostavke kao investicijska destinacija, ali Vlada mora stvarati atraktivno poslovno okruženje, poduzetničku klimu i potrebnu infrastrukturu. Ključnom ostaje poruka kako su velika i mala ulaganja, strana ili domaća, državna ili privatna, najvažniji pokretač i kotač-zamašnjak u gospodarstvu. Uz njih se vezuje ili pada (realni) optimizam koji je Hrvatskoj u ovom trenutku jako potreban. Konkretno, samo jedan veliki energetski projekt (HEP) dao bi potreban vjetar u leđa gospodarskim subjektima. Uspijemo li otkloniti prepreke ulaganjima i/ili pojednostavniti procese koji ih koče te time pokrenuti val investicija, ako banke povećaju kreditiranje privatnog sektora unatoč povećanim rizicima, a Vlada zaista pokrene već najavljene reforme državne uprave, regionalne i lokalne samouprave, moguće je preokrenuti negativne trendove i ubrzati ukupan gosST podarski rast i razvoj.


UVODNIK U TEMU BROJA

Zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini piše|doc.dr.sc. Dario Dunković, gost urednik

O

va tema vjerojatno će kod većine čitatelja stvoriti dojam kako je na meti trgovinski menadžment, međutim, cilj nam je bio ponuditi neka nova rješenja trgovcima i pružiti mali doprinos razvoju hrvatske trgovine. Potrošačka politika u Europi već je toliko sofisticirana i utjecajna da su neizbježne prilagodbe poslovnih modela. Širenjem prava potrošača stvaraju se stroža ograničenja i obveze trgovcima, nameće pritisak na troškove i ponudu. Dok potrošačka politika nastoji kod potrošača stvoriti predodžbu većeg povjerenja u tržište, potrošači istovremeno traže niže cijene roba i usluga, veću ponudu i veću sigurnost proizvoda i usluga. Stvaranje većeg povjerenja potrošača u tržište pozitivno utječe na rast krajnje potrošnje o kojoj ovisi gotovo dvije trećine hrvatskog BDP-a. Zaštita potrošača u više je navrata obrađivana u Suvremenoj trgovini jer se traže rješenja za nužno poboljšanje loših performansi domaće potrošačke politike. Druga odabrana tema obrađuje položaj radnika u hrvatskoj maloprodaji gdje vladaju posebnosti radnog okruženja. Stvo-

rila se percepcija u gospodarstvu kako je lako postati trgovac i svatko može biti prodavač ako je spreman raditi za malu plaću. Suvremeni razvoj trgovine ovisan je o tehnološkim dostignućima, međutim, stručan osobni kontakt s kupcem ostaje u središtu marketinške koncepcije stvaranja iskustva. Zbog toga je ulaganje u edukaciju i zadržavanje vještih zaposlenika od strateškog značaja za trgovce. Položaj radnika u trgovini može se unaprijediti pregovaranjem predstavnika radnika s menadžmentom, ali stajališta smo da će to biti lakše uz povećanje produktivnosti rada u trgovini. U ulozi gostujućeg urednika bila mi je čast okupiti stručnjakinje i stručnjake koji su vezani za ove teme bilo na znanstvenom polju ili u praksi. Bio nam je cilj ući u središte problema i pružiti čitateljima egzaktna i posebna stručna znanja na najvišoj razini iz područja zaštite potrošača i poboljšanja položaja radnika, a sve s ciljem unapređenja trgovinskog menadžmenta kod naših trgovaca. Na Katedri za trgovinu Ekonomskog fakulteta u Zagrebu izvode se kolegiji gdje

se studentima pružaju upravo znanja o ovim temama. Razgovarajući sa uvaženim kolegicama i kolegama primijetio sam da svatko ima veliku želju za promjenom postojećeg stanja, a što su i pokazali na pristupačan i vrlo informativan način. Obzirom da časopis ima velik odjek u široj stručnoj javnosti svakako očekujemo i korisne povratne informacije na mišljenja, prijedloge i stavove koji su ovdje istaknuti kroz deset radova. Zahvaljujem se za doprinose docentici Ani Rački Marinković iz Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo; docentici Kosjenki Dumančić i doktorandu Kristijanu Poljancu sa Katedre za pravo Ekonomskog fakulteta u Zagrebu; docentici Kristini Petljak sa Katedre za trgovinu; zatim predsjednici Sindikata trgovine Hrvatske Zlatici Štulić, kolegicama Diani Obranović i Mateji Banožić te gostujućim predavačicama na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu menadžerici Maji Stanković i voditeljici Europskog potrošačkog centra DaST nijeli Marković Krstić. www.suvremena.hr

9


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini

Zaštita potrošača od krivotvorina Kupovina krivotvorenih proizvoda vrlo je važan segment potrošačke politike koja mora djelovati u dva smjera jer potrošači ili svjesno naručuju i kupuju krivotvorine ili ih maloprodavači obmanjuju lažnom brendiranom robom. U radu autorica objašnjava ekonomske učinke krivotvorenja, rizike kojima se izlažu potrošači koji ih kupuju i koriste, zatim njihove negativne učinke na sigurnost i zdravlje potrošača te odgovara na pitanje zašto potrošači kupuju krivotvorene proizvode.

Što je krivotvorenje? Proizvodi ili usluge na tržištu se obilježavaju znakovima čija je gospodarstvena funkcija odnosno svrha da služe za razlikovanje proizvoda i usluga na tržištu i da ih individualiziraju, a pravni sustav daje zaštitu tim znakovima u vidu prava na žig. Radi se identifikacijskim oznakama koje se upotrebljavaju u gospodarskom prometu kako bi potrošači mogli uočiti razliku između proizvoda i usluga jednog, od sličnih proizvoda i usluga drugog trgovca. Danas su takvi znakovi nužni potrošačima kako bi u tržišnim ekonomijama preko njih razlikovali proizvode ili usluge koji međusobno konkuriraju. Potrošač, zbog funkcije žiga da označi podrijetlo proizvoda ili uslugu, zaključuje i često vjeruje kako će, budući da se radi o proizvodu ili usluzi istog proizvođača, oni biti iste kvalitete. Potrošači na žigove često reagiraju instinktivno pa preko žiga identificiraju podrijetlo proizvoda ili usluga bez ulaganja dodatne pažnje ili opreza. S gledišta poduzetnika, žig kojim su obilježeni njihovi proizvodi ili usluge omogućava im da preko njega navedu potrošače da izaberu njihove proizvode

10

Suvremena trgovina 1(42)

piše|doc.dr.sc. Ana Rački Marinković

nog vlasništva smatra svaka izrada proizvoda ili ambalaže proizvoda koji je bez odobrenja nositelja prava na žig označen jednakim žigom ili žigom koji se od njega u bitnim aspektima ne razlikuje, i koji time povrjeđuje prava nositelja toga žiga. Krivotvorine imitiraju originalni proizvod želeći kod potrošača stvoriti dojam da se radi o originalnom proizvodu. Prodajom krivotvorenih proizvoda želi se iskoristiti ugled originalnog proizvoda koji on uživa kod potrošača odnosno ugled koji kod potrošača uživa žig odnosno brend kojim je proizvod obilježen ili sam proizvođač originalnog proizvoda. Krivotvoreni proizvod u pravilu potrošače privlači nižom cijenom od originalnog proizvoda. Krivotvoritelji stječu profit usprkos niskoj cijeni proizvoda stoga što sami nisu ulagali u razvoj proizvoda i brenda, njegovo oglašavanje i uspjeh na tržištu već parazitski iskorištavaju ulaganja u originalni proizvod koja je imao nositelj žiga, ali u nastojanju da proizvedu krivotvorine uz što manja ulaganja u pravilu štede i na troškovima proizvodnje i kontrole kvalitete proizvoda. Krivotvoreni proizvodi zato su u pravilu slabije ili ako ništa drugo neprovjerene kvalitete, a često se skladište i prevoze na neprikladan način što također utječe na njihovu kvalitetu u trenutku konzumacije.

ili usluge, a ne proizvode ili usluge njihovih konkurenata. Nositelj žiga zbog takvog doživljaja žiga, kako bi osigurao vjernost potrošača, htjet će održati istu kvalitetu proizvoda i usluga koje obilježava žigom. Takvi se proizvodi zato proizvode sukladno strogim, propisanim i kontroliranim standardima kvalitete i sigurnosti. Poduzetnici ulažu značajna sredstva da pridobiju povjerenje potrošača i da njihov žig stekne ugled i popularnost, odnosno da stvore brend te time prednost nad konkurentima na tržištu zbog čega proizvod ostvaruje veću Pojava krivotvorina, u razgovrijednost na trvornom jeziku replika, lažištu. Činjenica Krivotvorine žnjaka ili fake-ova prisutjest da su žigona je kod svih vrsta proimitiraju originalni vi stoga izvoda ili usluga, gdje jedan od geproizvod želeći kod god krivotvoritelji vide neratora i potrošača stvoriti dojam mogućnost ostvarivaosnova ponja profita prodajom da se radi o originalnom takvih stojanja tzv. proizvoda slabipotrošačkog proizvodu. je kvalitete po nižoj cijedruštva. ni u odnosu na cijenu oriKrivotvorenje se ginalnog proizvoda. Danas u kontekstu zaštigotovo da nema proizvoda koji se ne krivotvore. Kod luksuznih te prava intelektual-


proizvoda kod kojih je zbog ugleda brenda, visoke kvalitete proizvoda i ekskluzivnosti proizvoda cijena originalnih proizvoda vrlo visoka, češće se javljaju krivotvorine jer je i prostor za ostvarivanje profita krivotvoriteljima veći, a potražnja za takvim krivotvorinama kod potrošača veća jer si luksuzne originalne proizvode po visokim cijenama ne mogu priuštiti.

Pogođene skupine Nositelj žiga odnosno proizvođač originalnog proizvoda izravno je pogođen krivotvorenjem ne samo zbog toga što prodaja krivotvorina odnosi dio njegovog tržišta pa umanjuje njegovu dobit od prodaje originalnih proizvoda već i time što pojava krivotvorenih proizvoda slabije kvalitete nužno ruše ugled njegovog brenda. Jednom kada se potrošač razočarao sa proizvodom koji je kupio misleći da originalan, a u stvari je kupio krivotvorinu slabije kvalitete narušava se lojalnost potrošača prema originalnim proizvodima. Kod luksuznih proizvoda šteta nositelja žiga nije toliko izravna izmakla dobit, jer kupac krivotvorine vjerojatno s obzirom na cijenu luksuznog originalnog proizvoda niti ne bi mogao kupiti original, već stoga što pojavom krivotvorina kupci originalnog proizvoda gube osjećaj ekskluzivnosti i prestiža koje vežu uz originalan proizvod pa odustaju od daljnjih kupnji. Važno je imati na umu da krivotvorenje ne uzrokuje samo značajne financijske gubitke proizvođačima originalnih proizvoda već proizvodi i dalekosežne društvene posljedice. Proizvođači originalnih proizvoda s obzirom da ne mogu ostvariti adekvatnu dobit od prodaje više neće biti motivirani ulagati u razvoj proizvoda i istraživanja radi poboljšanja proizvoda te će stoga slabjeti ukupna ulaganja u inovacije i investicije. Time se smanjuje i ukupan ekonomski rast te slabi konkurentnost ekonomije. Gubitke nadalje indirektno ostvaruju i sva ostala legalna poduzeća koja su vezana za poslovanje legalnih proizvođača – dobavljači sirovina, distributeri, prijevoznici, marketinške tvrtke, tvrtke koje vrše kontrole kvalitete i sigurnosti proizvoda, financijske kuće i dr. Kod svih njih kao i kod samog nositelja žiga zbog tih gubitaka smanjuje se potreba za novim radnim mjestima, te time smanjuje ukupna zaposlenost u državi. Sve navedeno na više razina i kod svih navedenih dionika na tržištu u ko-

načnici također smanjuje prihode država od poreza i socijalnih davanja. Iz same funkcije žiga kao znaka razlikovanja i identifikatora na tržištu kroz koji se ostvaruje veza između potrošača, proizvođača i proizvoda obilježenog žigom, jasno proizlazi da poja- va krivotvorina ne utječe negativno samo na nositelje žigova već su i krajnji korisnici također žrtve krivotvorenja. Krivotvoreni proizvodi u pravilu su lošije kvalitete, ne zadovoljavaju osnovne tehničke zahtjeve, često se kvare te su potencijalno opasni za rukovanje zbog čega kod određenih vrsta proizvoda potrošači mogu biti izloženi opasnosti po zdravlje i vlastitu sigurnost. Pritom najveći rizik po zdravlje sa mogućim smrtnim posljedicama predstavljaju krivotvoreni lijekovi, a jednako su opasne i krivotvorine drugih medicinskih proizvoda i dodataka za prehranu. Kupac krivotvorenog proizvoda u pravilu nema pravu informaciju o sastavu proizvoda odnosno ne može imati povjerenja u istu kao niti o informaciji o roku isteka proizvoda. U konačnici svaki je krivotvoreni proizvod neprovjerene kvalitete. Pored navedenog, krivotvorine privlače kupce nižim cijenama u odnosu na originalni proizvodi no cijene krivotvorenih proizvoda najčešće ne odgovaraju kvaliteti samih proizvoda, koja je u pravilu vrlo loša. Naime, cijene krivotvorina formiraju se po uzoru na cijene originalnih proizvoda, pa potrošač u konačnici plaća više za proizvod slabije kvalitete. Dodatno, kupnjom potrošač ne dobiva mogućnost reklamacije ili odštete u slučaju neispravnosti proizvoda krivotvorenih proizvoda a zbog lošije kvalitete ovih proizvoda oni često ne zadovoljavaju osnovne tehničke zahtjeve, te se često kvare.

Utjecaj na zdravlje i sigurnost potrošača Uslijed globalizacije trgovine, razvoja tehnologija koje omogućuju jednostavno kopiranje originalnih proizvoda, te razvoja Interneta i e-trgovine pojava krivotvorina je u sve većem zamahu i konstantno raste. Krivotvore se proizvodi iz cijelog niza industrijskog sektora a neki od njih sa sobom nose visoki rizik za

zdravlje i sigurnost potrošača. Posebno zabrinjava sve veći porast krivotvorenja lijekova. Krivotvorine lijekova dolaze u dva pojavna oblika: nekada uopće ne sadrže aktivnu tvar originalnog lijeka koji imitiraju, dok u drugom slučaju sadrže aktivnu supstancu ali i dodatne štetne tvari koje mogu utjecati na zdravlje konzumenta. U prvom slučaju zapravo se radi o placebo proizvodima; krivotvoreni lijek deklarira se da liječi određenu bolest, no ne sadrži aktivnu supstancu koja navedenu bolest dokazano liječi, pa bolesnik uzimanjem takvog proizvoda u stvari ne uzima adekvatnu terapiju. Ako se pritom radi o ozbiljnim i smrtonosnim bolestima, neuzimanje odgovarajuće terapije odnosno uzimanje krivotvorine bez aktivne tvari umjesto originalnog, učinkovitog lijeka dovest će u konačnici do pogoršanja zdravlja pa i smrti bolesnika. U drugom slučaju radi se o proizvodima koji sadrže štetne tvari pa iz tog razloga negativno utječu na zdravlje konzumenta. Takvi proizvodi moguće sadrže deklariranu aktivnu supstancu ali uslijed neprovjerene kvalitete ili dodatnih loših sastojaka lijeka sadrže i neke druge štetne supstance zbog čega su jednako opasni za zdravlje pri konzumaciji. Problem krivotvorenih lijekova na globalnoj razini najviše pogađa siromašne zemlje u Africi. U Republici Hrvatskoj lijekovi se smiju kupovati isključivo u ovlaštenim maloprodajama te su strogo kontrolirani pa do sada nije bilo zabilježenih slučajeva pojave krivotvorenih lijekova u ovlaštenom lancu distribucije. No, u razvijenom svijetu u porastu je pojava krivotvorina na crnom tržištu, osobito putem Interneta. Smatra se da je više od polovice lijekova na Internetu krivotvoreno a najčešće se prodaju krivotvoreni lijekovi za liječenje erektilne disfunkcije, lijekovi za mršavljenje, anabolici, antibiotici i dr. www.suvremena.hr

11


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini Jednako opasni za zdravlje potrošača mogu biti i krivotvoreni prehrambeni proizvodi (hrana i piće) te kozmetički proizvodi koji su često proizvedeni od zdravstveno, sanitarno i nutritivno neispitanih sirovine. Zabilježena je pojava krivotvorenih alkoholnih pića koja su punjena u boce sa originalnim etiketama, kao i krivotvorenih maskara za oči, šampona za kosu i krema za lice i tijelo. Konzumacija krivotvorenog alkoholnog pića koji moguće sadrži metanol, aplikacija iritirajuće maskare na područje očiju, pranje kose sa šamponom koji sadrži lužinu odnosno krema koja sadrži kemikalije štetne u dodiru s kožom samo su neki od primjera potencijalnih opasnosti za zdravlje potrošača koji takve krivotvorine predstavljaju. Opasnost nadalje predstavljaju i razni modni dodaci kao što su primjerice sunčane naočale koje ne pružaju zaštitu od štetnih UV zračenja. Motorne lančane pile ili bušilice, kao i drugi krivotvoreni strojevi pri čijoj su proizvodnji korišteni nekvalitetni materijali, zbog čega nisu jednako trajni i čvrsti kao originalni, te ne mogu podnijeti uobičajena opterećenja koja nastaju pri njihovoj namjenskoj upotrebi ne udovoljavaju propisanim tehničkim zahtjevima te nisu prošli propisani postupak ocjenjivanja sukladnosti također mogu ozlijediti potrošača pri njihovoj uporabi. Jednako su opasni krivotvoreni rezervni dijelovi jer mogu dovesti do oštećenja ili uništenja samog stroja, kao i do ozljeda ili smrtnih posljedica za osobu koja njime rukuje. Primjerice krivotvoreni automobilski dio kao što je krivotvoreni disk pločice za kočnice koji nije izrađen od adekvatnog materijala značajno umanjuje sigurnosna svojstva vozila, te može prouzročiti automobilsku nesreću sa znatnom materijalnom štetom i ljudskim žrtvama, a jednako ozbiljne su posljedice pojave krivotvorenih rezervnih dijelova za zrakoplove koje su također zabilježene. Često se krivotvore i kućanski aparati, baterije, mobilni telefoni i punjači za mobilne telefone. Vrlo često takve krivotvorine uopće nisu funkcionalne jer je imitiran samo njihov vanjski oblik, te se uopće ne mogu uključiti niti ostvarivati svoju funkciju. Sve i kada su takvi proizvodi funkcionalni, neprovjerene su i u pravilu slabije kvalitete pa se učestalo kvare, a mogu prouzročiti i električne udare, eksplozije i slično. Navedeno može izazvati ozbiljne ozljede ili smrt osobe koja ih koristi; primjerice krivotvorene baterije za

12

Suvremena trgovina 1(42)

original

mobilne telefone kod kojih do eksplozije može doći u neposrednoj blizini korisnika u slučaju da se baterija puni tijekom korištenja mobilnog telefona. Veliki rizik predstavljaju i krivotvorine dječjih igračaka u čijoj se proizvodnji često koriste zabranjene sirovine, na koje krajnji korisnici tih proizvoda odnosno djeca mogu biti osobito osjetljiva. Dovoljno je spomenuti opasnost od gušenja kod male djece ako se igračke uslijed nekvalitetne izrade lako mogu potrgati ili odlomiti, te unošenje otrovnih boja korištenih pri izradi krivotvorenih igračaka u organizam prilikom stavljanja tih igračaka u usta, što djeca često rade. Krivotvorina običnih olovka sa olovnim umjesto grafitnog punjenja predstavlja jednaku opasnost. Čak i proizvodi kod kojih naizgled nema direktne opasnosti po zdravlje i sigurnost potrošača kao što su odjeća, obuća i modni dodaci mogu potencijalno biti opasni ako su pri njihovoj izradi upotrebljavane opasne i štetne boje koje ostaju na proizvodima.

Zašto potrošači kupuju krivotvorine? Usprkos svemu gore navedenom potrošač kupuju krivotvorine i to u tolikoj mjeri da je prema studiji pod nazivom „Trgovina krivotvorenim i piratskim proizvodima – mapiranje gospodarskih učinaka“ koju su zajednički pripremili i objavili 2016. godine Europski ured za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i OECD, trgovina krivotvorenim i piratskim proizvodima dosegla 2,5 % ukupne svjetske trgovine u 2013. godini, a samo na razini Europske unije takvi proizvodi bili su predmetom uvoza u 5% slučajeva u istoj

krivotvorina

godini, u kojima se ukupna vrijednost ovih proizvoda procjenjuje na oko 85 milijardi eura. Razlikujemo situacije u kojima je potrošač doveden u zabludu odnosno kupuje krivotvorinu vjerujući da u stvari kupuje originalan proizvod od situacija gdje potrošači svjesno kupuju krivotvorene proizvode. Krivotvoreni proizvod ponekad može u tolikoj mjeri nalikovati originalnom proizvodu da je potrošaču i uz ulaganje dodatne i posebne pažnje nemoguće prepoznati da se radi o krivotvorini. Ponekad se krivotvorina otkrije tek stručnim vještačenjem, a neke krivotvorine utvrđuju se tek po posebnim, skrivenim obilježjima originalnog proizvođača kao što su serijski broj, skrivene oznake ili posebna obilježja proizvoda, primjerice njegova specifična težina. No valja istaknuti da potrošači često kupnji pristupaju lakovjerno te djelomično i sami snose krivnju što su dovedeni u zabludu pri kupnji krivotvorini. Prodaja na uličnim štandovima ili manjim trgovinama po iznimno sniženim cijenama samo po sebi potrošaču bi trebalo biti signal da se vjerojatno radi o krivotvorini. Isto vrijedi i za kupnju na Internetu pogotovo ako su valute isplate ili države isporuke različite od onih koje bi uobičajeno očekivali kod ovlaštenih internetskih prodavatelja i distributera originalnih proizvoda. Internet kupnja za potrošača svakako predstavlja veći rizik jer je s obzirom na prirodu kupovine „na neviđeno“ kod takve vrste kupnje teže prepoznati krivotvorine nego kod fizičke kupovine. Potrošači često svjesno kupuju krivotvorene proizvode. Pritom je osnovni motiv za kupnju takvih proizvoda njihova niža cijene, dok o popratnim nedostacima ili rizicima takve kupnje i ne razmišljaju.


Studija pod nazivom „Europski građani i intelektualno vlasništvo – percepcija, svijest i ponašanje“ provedena od strane EUIPO-a 2013. godine na razini Europske unije pokazuje da jedna trećina građana Europske unije tolerira krivotvorenje i na krivotvorenje gleda u pozitivnom svjetlu doživljavajući kupnju krivotvorenih proizvoda kao „pametnu kupnju“ koja omogućava posjedovanje željenih proizvoda uz očuvanje kupovne moći odnosno kao čin prosvjeda protiv ekskluzivnih brendova i neuravnoteženog ekonomskog sustava. Ovo posljednje može se dovesti u vezu i sa činjenicom da potrošači iz pojedinih država članica često percipiraju kako krivotvorenje šteti samo velikim, stranim multinacionalnim brendovima. Studija nadalje pokazuje da samo 11% građana Europske unije vjeruje da korist od zaštite intelektualnog vlasništva imaju i oni sami kao potrošači što pokazuje da u pravilu nisu svjesni rizika povezanih sa kupnjom krivotvorina ili ih svjesno ignoriraju. Prilikom svjesne kupnje krivotvorina, rukovođene isključivo nižom cijenom ili nekim drugim motivima kao što je spomenuti „čin prosvjeda“, potrošači različito percipiraju rizik slabije kvalitete i opasnosti za zdravlje i sigurnost kojem su pritom izloženi. Pritom bitnu ulogu ima i kategorija krivotvorenih proizvoda. Krivotvoreni luksuzni proizvodi, odjeća i modni dodaci često se kupuju svjesno budući da se isto ne shvaća kao nešto društveno neprihvatljivo ili štetno, a na slabiju kvalitetu proizvoda pritom se svojevoljno pristaje s obzirom da je niska cijena prevladavajući motiv za kupnju. Kod određenih kategorija proizvoda potrošači često nisu svjesni mogućeg rizika za zdravlje i sigurnost, no u pravilu odustaju od svjesne kupnje krivotvorina kad im se na isti ukaže. Krivotvorine određenih vrsta proizvoda kao što su primjerice krivotvorine lijekova potrošači sami u pravilu percipiraju kao rizične, te ih vrlo rijetko kupuju svjesno. Vrlo često potrošači sami sebe zavaraju prilikom svjesne kupnje krivotvorina da se u stvari radi o proizvodima koji su u potpunosti istovjetni originalnim proizvodima pa čak i s obzirom na kvalitetu odnosno da su proizvedeni na isti način kao i originalni proizvodi – u tzv. „trećoj smjeni“, u legalnim tvornicama nositelja žiga. U većini slučajeva to međutim nije točno. Čak i da jest, takav proizvod mogao bi postati štetan i time što se njime nakon proizvodnje ne rukuje na propisani na-

čin odnosno neprikladno ga se skladišti i transportira uslijed činjenice što ga se krijumčari.

Zaključak Jačanje razine javne svijesti potrošača bitan je aspekt borbe protiv krivotvorenja. Naime, potrošači su s jedne strane krajnje žrtve krivotvorenja a s druge glavni generatori ponude krivotvorina. Dokle god potrošači kupuju krivotvorine, krivotvorine će se nuditi na tržištu. Represivne mjere prema krivotvoriteljima i preprodavačima mogu imati samo ograničeni doseg, te istovremeno treba utjecati na svijest potrošača kako bi smanjili potražnju za krivotvorinama. Pritom je važno istaknuti da potrošači u pravilu pokazuju sklonost odvraćanja od kupnje krivotvorina tek kad im se ukaže na štetne posljedice kupnje krivotvorina na individualnoj razini odnosno kako će kupnja krivotvorina štetiti njima samima. Ukazivanje na moguće zdravstvene i sigurnosne rizike te druge poteškoće koje mogu biti povezane sa krivotvorinama, kao što je nemogućnost ostvarivanja prava potrošača (reklamacije i dr.), te na gospodarsku štetu koju krivotvorenje izaziva uključujući gubitke na lokalnoj razini trebaju stoga biti temelj aktivnosti kampanja kojima će se kod potrošača pokušati podići svijest o štetnosti krivotvorina i odvratiti ih se od kupnje. Dodatno, potrošače treba educirati kako bi smanjili mogućnost da budu dovedeni u zabludu da kupuju originalni proizvod dok u stvari kupuju krivotvorine. Prije svega potrošače treba savjetovati da budu oprezni pri kupnji proizvoda zaštićenih pravima intelektualnog vlasništva a dodatan i pojačan oprez trebaju ulagati prilikom kupnje putem Interneta. Treba im savjetovati da izbjegavaju kupnju izvan uobičajenih prodajnih mjesta osobito na otvorenim prostorima ili kod uličnih prodavača te da biraju ponudu ovlaštenih internetskih prodavatelja i distributera originalnih proizvoda. Akcijski plan EU-a „Prema novom konsenzusu o zaštiti prava intelektualnog vlasništva“ objavljen 1. srpnja 2014. godine kao prvu od mjera koje Europska komisija namjerava provesti navodi promicanje napora Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva (EU Observatory) i nacionalnih tijela usmjerene na pokretanje i praćenje nove generacije ciljanih komunikacijskih mjera usmjerenih na

potrošače. Njima se treba jačati svijest o gospodarskoj štetnosti krivotvorenja, mogućim zdravstvenim i sigurnosnim rizicima krivotvorina te isticanje prednosti kupnje originalnih proizvoda i olakšavanje pristupa takvim proizvodima.

Izvori: 1.

OECD/EUIPO (2016) Trade in Counterfeit and Pirated Goods: Mapping the Economic Impact. Dostupno na: https://euipo. europa.eu/tunnel-web/secure/webdav/ guest/document_library/observatory/ documents/Mapping_the_Economic_ Impact_study/Mapping_the_Economic_Impact_en.pdf, [pristup:10.11.2016].

2.

EUIPO (2013) The European citizens and intellectual property: perception, awareness and behaviour. Dostupno na: https://euipo.europa.eu/tunnelweb/secure/webdav/guest/document_ library/observatory/documents/IPContributionStudy/25-11-2013/european_ public_opinion_study_web.pdf, [pristup:10.11.2016].

3.

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru od 1. srpnja 2014. godine Prema novom konsenzusu o zaštiti prava intelektualnog vlasništva: Akcijski plan EU-a (Towards a renewed consensus on the enforcement of Intellectual Property Rights: An EU Action Plan). Dostupno na: http:// eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ TXT/?uri=CELEX:52014DC0392, [pristup:10.11.2016].

4.

Europska promatračnica za povrede prava intelektualnog vlasništva (European Observatory on Infringements of Intellectual Property Rights) prvotno ustanovljena kao ured Europske komisije, od 2011. godine djeluje pri Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (European Union Intellectual Property Office EUIPO) s ciljem osiguravanja i podupiranja suradnje između nadležnih nacionalnih državnih tijela, privatnog sektora i institucija Europske unije u borbi protiv povreda prava intelektualnog vlasništva. Više o radu EU Promatračnice može se pronaći na https://euipo.europa.eu/ohimportal/hr/european-observatory, [pristup:10.11.2016].

5.

Web stranica koordinacijskih tijela za provedbu prava intelektualnog vlasništva kojeg čine predstavnici državnih tijela te drugih institucija i organizacija nadležnih za zakonsku zaštitu prava intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj pod nazivom „Stop krivotvorinama i piratstvu“. Dostupno na: http://www. stop-krivotvorinama-i-piratstvu.hr/hr/ ST index.html, [pristup: 10.11.2016]. www.suvremena.hr

13


gospodarstvo

Ekonomija suradnje i položaj potrošača

piše|doc.dr.sc. Kosjenka Dumančić

Katedra za pravo, Ekonomski fakultet Zagreb

Autorica koristi pravni pristup kako bi objasnila modalitete suvremenih poslovnih modela koji se razvijaju u internetskom okrilju sharing ekonomije. Javlja se problem jer regulacija ne može efikasno odgovoriti na novonastale odnose između trgovaca, potrošača i web platformi. U radu se pojašnjava uloga pojedinih činitelja uključujući pitanje položaja potrošača u tim novonastalim odnosima. Novi poslovni koncept ekonomija suradnje Ekonomija suradnje1 (ekonomija dijeljenja ili engl. the collaborative economy, sharing economy, demand economy, peer-to-peer economy, gig economy) je suvremeni koncept

trgovine robama i uslugama koji se vrlo brzo razvija. Nazivi koji označavaju ovaj koncept otkrivaju ideju stvaranja trgovinskog okruženja u kojem se od sudionika očekuje međusobno dijeljenje određene koristi. Na koji se način ostvaruje ekonomija suradnje? Kako je opisano u Komunikaciji Europske komisije COM (2016) 356

radi se zapravo o poslovnim modelima u kojima se djelatnosti pospješuju platformama za suradnju gdje se stvara otvoreno tržište za privremenu upotrebu robe ili usluga koje nerijetko pružaju privatne osobe. Povijesni aspekt ekonomije suradnje započinje radovima Hirschmana (The Rhetoric of Reaction, 1991) i Murraya (Loosing Gro-

und, 1984) koji obrađuju pitanje „gig“ radnika (engl. gig se može objasniti kao „gaža“) koji obavljaju određene poslove na digitalnom tržištu rada za „džeparac“. Radi se o ideji iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća vezano za pojavljivanje prvih agencija za provremeno zapošljavanje u Sjedinjenim Američkim Državama (Berg, 2016). Europski program za ekonomiju suradnje uključuje tri kategorije sudionika: a) pružatelji usluga (koji dijele dobra, resurse, vrijeme i/ ili vještine – to mogu biti privatne osobe koje usluge nude povremeno (engl. peers) ili pružatelji usluga („profesionalni pružatelji usluga“);

Autorica je u ovom članku prihvatila pojam ekonomija suradnje kao službeni prijevod Komunikacije Europske komisije iako je stav autora kako se treba uzeti u obzir i druge moguće prijevode ovog pojma koji bolje odražavaju sam pojam kao primjerice zajednički, suradnički i slično.

1

14

Suvremena trgovina 1(42)


b) korisnici usluga i c) posrednici koji preko internetskih platformi povezuju pružatelje i korisnike te pospješuju njihove međusobne transakcije („platforme za suradnju“). Transakcije u okviru ekonomije suradnje uglavnom ne uključuju promjenu vlasništva, a mogu se provoditi radi postizanja dobiti. U pravnom smislu upravo će ova podjela biti od temeljnog značenja kada se definiraju međusobna prava i obveze između sudionika. Isto tako, uzimajući u obzir slobodu pružanja usluga u pravu Europske unije upravo je ekonomski karakter, odnosno naplativost usluge, ono što usluge svrstava u doseg slobode pružanja usluga u kontekstu slobodnog kretanja na unutarnjem tržištu (o slobodi pružanja usluga u pravu Europske unije vidi više u Bodiroga Vukobrat, Horak, Martinović, 2011). Europska komisija prepoznala je ovaj oblik poslovanja kao potencijalno područje u začecima, brzo se razvija, a u nekim područjima stječe sve važniji udio na tržištu. Tako je, prema procjeni, prihod ostvaren od platformi za suradnju i pružatelje usluga na području EU 2015. godine iznosio 28 milijardi eura. Prihodi u pet ključnih područja gotovo su se udvostručili u usporedbi s prethodnom godinom te i dalje rastu ubrzanom stopom. Od 2013. godine bilježi se velik rast koji je 2015. ubrzan znatnim ulaganjima velikih platformi u širenje poslovanja u Europi. Prema procjenama koncept ekonomije suradnje u budućnosti bi mogao EU donijeti dodatnih 160 – 572 milijarde eura prihoda. Važnost ekonomije suradnje vidljiva je i u analizama podataka na svjetskoj razini. Tako je do lipnja 2015. godine bilo 17 trgovačkih društava u ovom području čija

je vrijednost bila preko 1 milijarde američkih dolara. Od toga je većina (njih 12 sa sjedištem u SAD) dok je u Europskoj uniji bilo sjedište samo jedne i to u Velikoj Britaniji (društvo TransferWise). Vrijedno je istaknuti kako su dvije najpoznatije platforme prisutne i na hrvatskom tržištu, Uber i Airbnb, prema podacima dostupnim u istraživanju Austina i dr. (2015) i izvješću Bloomberg (2015) vrijedile između 40 i 50 milijardi američkih dolara, a prema najnovijim podacima Bloomberga, Uber vrijedi 68 milijardi, dok Airbnb vrijedi 30 milijardi američkih dolara. Prema istraživanju Eurobarometera 52% stanovnika Europske unije upoznato je s pružanjem usluga putem ekonomije suradnje, a 17% ih je koristilo ove usluge najmanje jednom.

Prednosti i nedostaci ekonomije suradnje Kao glavna prednost ovog oblika poslovanja je povećanje učestalosti korištenja usluga koje se pružaju po nižim cijenama. Ekonomija suradnje otvara nove mogućnosti za potrošače i poduzetnike te je ujedno i poticaj za postojeće sudionike na tržištu i poslovnu praksu. Novi poslovni modeli koji se temelje na internetskim inovacijama imaju znatan potencijal za konkurentnost i rast. Njima se građanima kao pojedincima

omogućava pružanje usluge čime se stvaraju nove prilike za zapošljavanje pod fleksibilnim uvjetima i naravno novi izvori prihoda. Ekonomija suradnje može pogodovati potrošačima u vidu širenja ponude usluga i nižih cijena, može potaknuti i na daljnje dijeljenje dobara i učinkovitije iskorištenje resursa (npr. blablacar za zajednički prijevoz). Pravni okvir kojim će se regulirati ekonomija suradnje morat će uzeti u obzir sve posebnosti ovakvog poslovanja i pravnih odnosa koji u okviru njega nastaju. Upravo je nepostojanje pravnog okvira razlog brojnih sporova uzrokovanih činjenicom da ne postoji definirana odgovornost svih sudionika niti prava koja im pripadaju. Nedostaci ovih usluga preko platformi su povjerenje i pouzdanost u pružatelje usluga, pri čemu se kao temeljni problem ističe povjerenje u obavljanje transakcije putem interneta. U manjem opsegu, negativno utječe i činjenica da usluga koja se nudi ne udovoljava očekivanjima potrošača. Nakon prvobitnog oduševljenja koje su ove usluge izazvale kod potrošača u posljednje vrijeme dolazi do izražaja i „tamna“ strana ovakvog poslovanja. Kod poslovnih mo-

Brzi razvoj pokrenuo je pitanje primjene postojećih pravnih okvira, pri čemu se gube dosadašnje granice između potrošača i pružatelja usluga, zaposlenika i samozaposlene osobe ili pružanja profesionalnih i neprofesionalnih usluga.

dela koje uključuje ekonomija suradnje najveću korist zapravo imaju operateri platformi. Kod pružatelja i primatelja usluga s vremenom osim neizvijesnosti i nesigurnosti dolazi i do nezadovoljstva zbog nereguliranih prava i obveza vezanih za radne i socijalne uvjete, zaštitu prava radnika i prava potrošača, a dolazi i do nastanka pokreta protivnika ove ekonomije kao što su taksisti. Posljedice primjene novih poslovnih modela na tržištu mogu uključivati nesigurnost primjene pravnih pravila posebno u situaciji različite pravne regulative u državama članicama i različiti pristupi ne samo na nacionalnoj već i na lokalnoj razini. Europska komisija ističe kako osim ovih negativnih čimbenika postoji i rizik zloupotrebe na način da se izbjegava primjena prvila koja služe očuvanju javnog interesa.

Regulatorni okvir za ekonomiju suradnje Brzo širenje poslovanja svojstvenog ekonomiji razmjene utječe i na brzi razvoj regulacije. Već se u Strategiji jedinstvenog tržišta (COM(2015) 550 final 203 final) usvojenoj u listopadu 2015. godine od strane Europske komisije najavljuje „razvoj europske agende za ekonomiju suradnje, uključujući smjernice za primjenu postojećeg europskog prava na poslovne modele ekonomije suradnje“. Osim što je dio Strategije jedinstvenog tržišta, ekonomija suradwww.suvremena.hr

15


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini

nje predstavlja i dio Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta (COM(2015) 192 final). Potpora ekonomiji suradnje čini podsticaj za postizanje ciljeva jedinstvenog digitalnog tržišta kroz osiguravanje boljeg pristupa potrošačima i naprednije poslovanje robama i uslugama koje se nude preko interneta. Novi modeli poslovanja utječu na postojeće poslovanje tako što potiču tržišno natjecanje i mijenjaju ponašanje potrošača (Codagnone et al., 2016). Europska komisija nastoji pomoći da se iskoristi što više pogodnosti koje nudi ekonomija suradnje i da se tako riješe problemi povezani s neizvjesnošću u pogledu prava i obveza onih koji u njoj sudjeluju. To su prije svega javna tijela, sudionici na tržištu i zainteresirani građani kojima se pružaju pravne i političke smjernice za uravnotežen i održiv razvoj ekonomije suradnje, kako je najavljeno u Strategiji jedinstvenog tržišta. Pravni kontekst ekonomije suradnje otvara niz pitanja. Digitalizaciju i ubrzani razvoj tehnologija ne može pratiti relativno sporo usvajanje regulatornog okvira na

europskom i nacionalnom nivou. U ovakvoj situaciji regulatorni okvir počiva na komunikacijama Europske komisije i praksi Suda Europske unije. U tom smislu pred Sudom Europske unije pokrenuto je više postupaka u kojima se zahtjeva od Suda Europske unije odrediti karakter usluge taksi prijevoza primjenom pravila o slobodnom kretanju na unutarnjem tržištu, a vezano za slobodu pružanja usluga putem platformi kojima se potpomaže ekonomija suradnje (postupci pred Sudom Europske unije u predmetima: C-526/15 Uber Belgium BVBA v Taxi Radio Bruxellois NV; C-320/16 Criminal proceedings against Uber France SAS i drugi) u kojima presude još nisu donesene. Širenje tržišta podrazumijeva specifične načine pružanja usluga uz posredovanje platformi koje služe povezivanju i posredovanju između pružatelja i primatelja usluge. S obzirom da se u svakom slučaju radi o ekonomskoj aktivnosti, dakle pružatelji usluge za istu dobivaju naknadu, primjenjuju se odredbe kojima se regulira slobodno pružanje usluga u kontekstu prava Europske unije.

Ekonomija suradnje doprinosi stvaranju novih i širenju postojećih tržišta na one sudionike koji do sada nisu pružali svoje usluge kao profesionalni trgovci bez obzira radi li se o pružanju usluga putem interneta ili na klasičan način.

16

Suvremena trgovina 1(42)

Kako bi se odredila obilježja pravnog odnosa koji nastaje prilikom korištenja platformi kao posrednika potrebno je razlikovati više mogućnosti ovisno o osobi pružatelja usluge. Osoba pružatelj usluge može biti profesionalac koji je stekao profesionalnu kvalifikaciju za obavljanje takve usluge, može biti trgovac u smislu da uslugu pruža kao zaposlenik ili samozaposlena osoba ili može biti fizička osoba koja nije trgovac niti ima profesionalnu kvalifikaciju.

Ekonomija suradnje kada se usluga pruža u okviru profesionalne djelatnosti Kada se razmatra profesionalno pružanje usluga potrebno je istaknuti kako zakonodavstva na nacionalnom nivou nisu ujednačena. Europskim zakonodavstvom regulirano je stjecanje i priznavanje profesionalnih kvalifikacija (Direktiva 2005/36/EZ; Direktiva 2013/55/EU i Uredba(EU) br. 1024/2012). Zakonodavni pristupi na nacionalnom nivou razlikuju se po sektorima. U nekim državama članicama, osim što postoje posebni sektorski propisi, bilo je ciljanih regulatornih intervencija izazvanih ulaskom sudionika u ekonomiji suradnje na tržište. Primarnim zakonodavstvom Europske unije posebice čl. 49. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te odredbama članaka 9. i 16. Direktive 2006/123/EZ jamči se sloboda pružanja usluga i sloboda poslovnog nastana za pružatelje usluga u drugim državama članicama. U skladu s navedenim odredbama, a kako je utvrđeno i praksom Suda Europske unije pružatelji usluga ne podliježu zahtjevima za pristup tržištu ili drugim zahtjevima kao što su izdavanje ovlaštenja i zahtjevi za kon-

cesiju, osim ako su ti zahtjevi nediskriminirajući, nužni za postizanje jasno utvrđenog cilja u javnom interesu i proporcionalni ostvarenju tog interesa. Isto vrijedi i za reguliranje profesija (Odredba čl. 59. Direktive o stručnim kvalifikacijama 2005/36/EZ). Opravdanost i proporcionalnost nacionalnog zakonodavstva u kontekstu ekonomije suradnje morat će uzeti u obzir posebnosti poslovnih modela ekonomije suradnje i alate koje mogu uvesti kako bi se riješila pitanja povezana s brigom o javnom interesu, primjerice u pogledu pristupa, kvalitete ili sigurnosti. Kad se od pružatelja usluga s pravom zahtijeva da pribavi ovlaštenja u skladu s nacionalnim pravom, države članice moraju osigurati da uvjeti za njihovo pribavljanje budu, među ostalim, jasni, proporcionalni i objektivni te da se ovlaštenja u načelu dodjeljuju na neograničeno razdoblje (čl. 10. i 11. Direktive o uslugama). Općenito na situacije kada je pružatelj usluge profesionalac portebno je provesti analizu pravnog okvira pružanja profesionalnih usluga i primjenu Direktive 2005/36/EZ o priznavanju profesionalnih kvalifikacija kako bi se ustrojio pravni okvir.

Ekonomija suradnje kada usluge pružaju trgovci U ekonomiji suradnje mogu sudjelovati i trgovci u smislu da se radi o profesionalcima, trgovcima koji su fizičke ili pravne osobe, i koji obavljaju određenu djelatnost na samostalnoj i trajnoj osnovi radi stjecanja dobiti. U ovom smislu definicija trgovca razlikuje se od države do države, te je regulirana nacionalnim zakonom. Ugovori koje sklapaju trgovci s osobama koje nisu trgovci smatraju se u pravom smislu potrošačkim ugovori-


stoje mogućnosti kada se pojedinac bavi pružanjem usluga, a da nije registriran kao trgovac (Parać, 2001; Momčinović, 2009). Kako se navodi u Komunikaciji Europske komisije države članice primjenjuju različite kriterije za određivanje razlike između profesionalnih usluga i usluga peer-to-peer. ma. Ova definicija potrošačkih ugovora prihvaćena je na nivou Unije te se u svakom slučaju na ovakve ugovore primjenjuju odredbe koje se odnose na zaštitu potrošača kao slabije ugovorne strane. Regulacija ovakvih pravnih odnosa svakako će biti jednostavnija imajući u vidu da je jedna strana trgovac te da mora udovoljiti zahtjevima koji su propisani na nacionalnom nivou i poslovati u skladu s njima. U smislu europskog prava trgovci mogu pružati usluge na način da svoje pravo temelje na slobodi pružanja usluga ili na slobodi poslovnog nastana. Sukladno hrvatskom pravu, trgovcem se smatra pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, a trgovačkim ugovorima oni ugovori što ih sklapaju trgovci međusobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Zakon o zaštiti potrošača određuje potrošača kao svaku fizičku osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, trgovca kao bilo koju osobu koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

U kontekstu prava zaštite potrošača u ekonomiji suradnje upravo je najjednostavnije regulirati kada trgovci pružaju uslugu obzirom da je kod potrošačkih ugovora preduvjet za primjenu regulacije upravo da je jedna ugovorna strana trgovac.

Ekonomija suradnje kada usluge uzajamno pružaju pojedinci (peer-to-peer) Jedna je od glavnih značajki ekonomije suradnje kada osobe koje pružaju uslugu nisu trgovci niti profesionalci. Riječ je o poslu gdje osoba nudi svoju robu ili usluge na povremenoj osnovi ili peer-to-peer drugoj osobi. Prilikom procjene je li neki zahtjev za pristup tržištu nužan, opravdan i proporcionalan kao preduvjet potrebno je utvrditi nudi li usluge profesionalni pružatelj ili privatna osoba na povremenoj osnovi. U zakonodavstvu EU-a nije izričito utvrđeno u kojem trenutku pojedinac (peer) postaje profesionalni pružatelj usluga u ekonomiji suradnje. Potrebno će biti analizirati odredbe nacionalnog zakonodavstva u kontekstu definiranja trgovca s obzirom da po-

Dio država članica uveo je pragove za utvrđivanje te razlike. Pragovi se često utvrđuju ovisno o potrebama određenih sektora, pri čemu se uzima u obzir visina nastalog prihoda ili redovitost pružanja usluge. Ispod tih pragova pružatelji usluga obično podliježu manje restriktivnim zahtjevima.

Platforme za suradnju Ekonomija suradnje nastala je razvojem digitalnih medija posebice internetskih platformi koje su servis za posredovanje između pružatelja i primatelja usluga. Glavno je pitanje mogu li i u kojoj mjeri platforme za suradnju i pružatelji usluga, u skladu s postojećim pravom EU-a, podlijegati zahtjevima za pristup tržištu? Sve ovisi o prirodi njihovih djelatnosti. U tom smislu ističe se da se to može odnositi na ovlaštenja za poslovanje, obveze ishođenja koncesija ili zahtjeve u pogledu minimalnih standarda (npr. veličina soba ili vrsta automobila, obveza osiguranja ili ostavljanja pologa itd.) pri čemu ti zahtjevi ne smiju biti diskriminirajući, moraju biti opravdani i proporcionalni, uzimati u obzir posebnosti poslovnog modela i predmetnih inovativnih usluga i ne davati pred-

nost jednom poslovnom modelu pred drugima. Dokle god platforme za suradnju pružaju uslugu koja se obično obavlja za naknadu, na daljinu, elektroničkim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga, one pružaju uslugu informacijskog društva. Zato ne mogu podlijegati zahtjevu za prethodno ishođenje ovlaštenja ili bilo kojem istovjetnom zahtjevu posebno i isključivo usmjerenom na te usluge (vidjeti članak 4. Direktive o elektroničkoj trgovini). Države članice mogu propisivati regulatorne zahtjeve platformama za suradnju koje te usluge pružaju preko granica iz druge države članice samo pod ograničenim okolnostima i prema posebnom postupku (vidjeti članke 2. i 3. Direktive o elektroničkoj trgovini). Međutim, mogući su slučajevi u kojima se može smatrati da platforme za suradnju povrh usluga informacijskog društva, koje nude posredujući između pružatelja pozadinskih usluga i njihovih korisnika, nude i druge usluge. Konkretno, u određenim okolnostima platforma može ujedno biti i pružatelj pozadinske usluge (npr. usluge prijevoza ili kratkoročnog najma). U tom slučaju platforme za suradnju mogle bi podlijegati relevantnim sektorskim propisima, uključujući zahtjeve za ovlaštenje za poslovanje i koncesiju. Pruža li se preko platforme za suradnju i pozadinska usluga utvrđivat će se na pojedinačnoj osnovi, što je i uobičajeno. U tome može imati ulogu nekoliko činjeničnih i pravnih kriterija. Pritom je vrlo važna razina kontrole ili utjecaja koji platforma ostvaruje u odnosu

Profesionalne usluge se opisuju kao usluge pružene za naknadu, za razliku od usluga peer-to-peer kojima je cilj nadoknaditi troškove pružatelja usluga.

www.suvremena.hr

17


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini na pružatelja usluga. Utvrđeni su kriteriji prema kojem se može utvrditi radi li se o pružanju pozadinskih usluga: a) Cijena: utvrđuje li platforma za suradnju konačnu cijenu koju će platiti korisnik kao primatelj pozadinske usluge? Ako platforma za suradnju samo preporučuje cijenu ili ako pružatelj pozadinske usluge inače slobodno prilagođava cijenu koju je utvrdila platforma za suradnju, to pokazuje da ovaj kriterij možda nije ispunjen. b) Ostale važne ugovorne odredbe: utvrđuje li platforma za suradnju osim cijene i druge uvjete kojima se određuje ugovorni odnos između pružatelja pozadinskih usluga i korisnika (npr. obvezne upute za pružanje pozadinske usluge, uključujući obvezu pružanja te usluge)? c) Vlasništvo nad ključnim sredstvima: je li platforma za suradnju vlasnik ključnih sredstava koja se upotrebljavaju za pružanje pozadinske usluge? Smatra se ako su ispunjena sva tri kriterija, postoje jasne naznake da platforma za suradnju ima znatan utjecaj na pružatelja pozadinske usluge ili kontrolu nad njime, što bi pak moglo upućivati na to da bi je trebalo smatrati i pružateljem pozadinske usluge (pored usluge informacijskog društva). Ovisno o konkretnom slučaju mogu biti važni i drugi kriteriji: na primjer, ako platforma za suradnju snosi troškove i preuzima sve rizike povezane s pružanjem pozadinske usluge ili ako između platfor-

Stoga, ako se u okviru ekonomije suradnje ni pružatelj usluga ni korisnik ne mogu svrstati u kategoriju trgovca, transakcije između njih bit će izvan područja primjene zakonodavstva o zaštiti potrošača. me za suradnju i osobe koja pruža predmetnu pozadinsku uslugu postoji radni odnos. Ti bi elementi mogli ukazivati na visoku razinu kontrole i utjecaja koje platforma za suradnju ima nad pružanjem pozadinske usluge. Suprotno tome, platforme za suradnju mogu samo pomagati pružatelju pozadinskih usluga nudeći mu mogućnost obavljanja određenih djelat-

nosti koje su tek pomoćne u odnosu na glavne usluge informacijskog društva koje platforma nudi kao posredovanje između pružatelja pozadinskih usluga i njihovih korisnika (npr. mogućnost plaćanja, osiguranje, postprodajne usluge itd.). To samo po sebi nije dokaz utjecaja i kontrole u pogledu pozadinske usluge. Slično tome, činjenica da se korisnicima nude mehanizmi za ocjenjivanje ili komentiranje sama po sebi nije dokaz znatnog utjecaja ili kontrole. Ipak, općenito gledano, što platforme za suradnju više

upravljaju odabirom pružatelja pozadinskih usluga i načinom na koji se te pozadinske usluge obavljaju te ih organiziraju (primjerice izravnom provjerom kvalitete tih usluga i upravljanjem njima) to je očitije da bi se i sama platforma za suradnju možda trebala smatrati pružateljem pozadinske usluge. U Komunikaciji se iznosi prijedlog, kako pri regulira-

nju navedenih djelatnosti na privatne se osobe koje putem platformi za suradnju povremeno nude usluge na osnovi peer-to-peer ne bi automatski trebalo gledati kao na profesionalne pružatelje usluga. Primjereno bi rješenje moglo biti utvrđivanje pragova (po mogućnosti posebno za pojedine sektore) ispod kojih bi se gospodarska djelatnost smatrala neprofesionalnom djelatnošću peer-to-peer. Pitanje koje se nameće vezano za platforme jest pitanje njihove odgovornosti kako za in-

Međutim, u okviru ekonomije suradnje zbog postojanja višestranog odnosa koji može uključivati transakcije trgovca s trgovcem, trgovca s potrošačem i potrošača s potrošačem gube se granice između potrošača i trgovca. U tim odnosima nije uvijek jasno tko je slabija strana koja treba zaštitu. 18

Suvremena trgovina 1(42)

formacije koje objavljuju tako i za usluge u čijem pružanju posreduju. U Komunikaciji se ističe kako je osobito važno zadržati postojeći sustav odgovornosti posrednika. To vrijedi i za ekonomiju suradnje jer su internetske platforme ključan pokretač njezina rasta. Komisija istodobno potiče sve vrste internetskih platformi na odgovorno ponašanje i dobrovoljno djelovanje, primjerice rješavanje problema lažnih ili zavaravajućih komentara. Takve dobrovoljne mjere poduzete kako bi se učvrstilo povjerenje i ponudile konkurentnije usluge, ne bi automatski trebale značiti da djelovanje platforme za suradnju više nije samo tehničke, automatske i pasivne naravi.

Položaj potrošača u ekonomiji suradnje Zakonodavstvo EU-a o zaštiti potrošača i stavljanju proizvoda na tržište tradicionalno je osmišljeno tako da rješava pitanja povezana s transakcijama u kojima postoji slabija strana koju je potrebno zaštititi (obično potrošač). Primjenom „tradicionalnih“ kriterija podjele između potrošača i trgovca na kategorije sudionika u ekonomiji suradnje utvrđuju se odgovarajuća prava i obveze stranaka na temelju postojećeg zakonodavstva EU-a o zaštiti potrošača u trgovini. Pravo Europske unije o zaštiti potrošača naročito se primjenjuje na sve platforme za suradnju koje se mogu svrstati u kategoriju „trgovac“ i bave


se „trgovačkom praksom“ u odnosu prema potrošačima. Pružatelji pozadinskih usluga mogu biti i trgovci ako djeluju u svrhe vezane uz svoju trgovačku odnosno poslovnu djelatnost, obrt ili slobodno zanimanje. Za razliku od toga, zakonodavstvo EU-a o zaštiti potrošača i stavljanju proizvoda na tržište ne primjenjuje se na transakcije potrošača s potrošačem. Time se otvara središnje pitanje o tome pod kojim se uvjetima u kontekstu pružanja usluge peer-to-peer pružatelj pozadinske usluge može smatrati trgovcem. Kako bi se dao odgovor na pitanje tko je potrošač, a tko trgovac u ekonomiji suradnje preporuča se uzeti u obzir učestalost pružanja usluga pri čemu je manje vjerojatno da će se pružatelji usluga koji svoje usluge nude samo povremeno (dakle ne redovito nego kao sporedne i pomoćne usluge) smatrati trgovcima. Što je pružanje usluge učestalije to su veći izgledi da se pružatelja usluge svrsta među trgovce jer bi to moglo biti pokazatelj da djeluje za svoje poduzeće. Potrebno je analizirati motivaciju pružatelja usluge za stjecanjem dobiti. Ako je motiv stjecanje dobiti, to bi moglo biti pokazatelj da se u određenoj transakciji pružatelj usluga može smatrati trgovcem. Pružatelji usluga kojima je cilj razmijeniti dobra ili vještine, na primjer, kod privremene razmjene domova (engl. home swapping) ili banaka vremena

(engl. time banks) neće se u načelu smatrati trgovcima. Pružatelji usluga koji samo prime naknadu za trošak za određenu transakciju možda ne teže stjecanju dobiti. Za razliku od njih, pružatelji usluga koji prime naknadu koja premašuje kompenzaciju troškova vjerojatno su motivirani željom za stjecanjem dobiti.

Bloomberg Brief (2015) The Sharing Economy. [Dostupno na: http://newsletters. br ief s.bloomberg.com / ocument/4vz1lacbgfrxz 8uwan9/front, pristup 30.12.2016].

Vjerojatno jedan od najlakše objektiviziranih kriterija može se postaviti visina ostvarenog prometa: što je pružatelj usluga ostvario veći promet (bilo na jednoj ili više platformi za suradnju), vjerojatnije je da bi se mogao smatrati trgovcem. U tom pogledu važno je procijeniti je li visina prometa koji ostvaruje pružatelj usluga rezultat iste djelatnosti (npr. dijeljenje prijevoza) ili različitih vrsta djelatnosti (dijeljenje prijevoza, vrtlarenje itd.). U drugom slučaju velik promet ne mora nužno podrazumijevati da pružatelj usluga ispunjava uvjete da ga se smatra trgovcem jer ga nije nužno ostvario u vezi sa svojim drugim (glavnim) poslom. Prema ovim opisanim kriterijima određivat će se ubuduće prava potrošača nakon što se odgovori na pitanje tko je potrošač u ekonomiji suradnje.

4) Codagnone, C., Abadie F. i Biagi, F. (2016) The Passions and the Interests: Unpacking the Sharing Economy, JRC Science for Policy Report, Luxembourg: Publications Office of the European Union Studies. [Dostupno na: http:// publications.jrc.ec.europa. eu/repository/bitstream/ JRC101279/jrc101279.pdf, pristup 30.12.2016].

Literatura 1)

Austin, S., Canipe, C. i Slobin, S. (2015) The BillionDollar Startup Club, Wall Street Journal. [Dostupno na: http://graphics.wsj.com/ billion-dollar-club, pristup 30.12.2016].

2)

3) Bodiroga Vukobrat, N., Horak, H. i Martinović, A. (2011) Temeljne gospodarske slobode u Europskoj uniji, Zagreb: Inženjerski biro.

5) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (kodificirani tekst), OJ L 241, 17.9.2015. 6)

Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju profesionalnih kvalifikacija (Text with EEA relevance) OJ L 255, 30.9.2005.

7) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, OJ L 376, 27.12.2006. 8) Direktiva 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 2013. kojom se dopunjuje Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju profesionalnih kvalifikacija i Uredba(EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem sustava informiranja unutarnjeg tržišta (‘the IMI Regulation’) Text with EEA relevance OJ L 354, 28.12.2013. 9) Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini).

10) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu, Bruxelles, 6.5.2015. COM(2015) 192 final. 11) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom pospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća, Bruxelles, 28.10.2015. COM(2015) 550 final. 12) Komunikaciji Europske komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija pod nazivom Europski program za ekonomiju suradnje COM(2016) 356 final od 2. lipnja 2016. 13) Momčinović, H. (2009) Trgovački ugovori i trgovci u Zakonu o obveznim odnosima, Godišnjak 16. Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb: Organizator. 14) Parać, Z. (2001) Trgovac – tko je i tko bi mogao(trebao) biti, Godišnjak 8. Aktualnosti hrvatskog prava i pravne prakse, Zagreb: Organizator. 15) Predmet C-320/16 Criminal proceedings against Uber France SAS, OJ C 296 od 16.08.2016. 16) Predmet C-526/15 Uber Belgium BVBA v Taxi Radio Bruxellois NV, ECLI: EU:C:2016:830 17) Ugovor o funkcioniranju Europske unije, OJ C 202 od 7.6.2016. 18) Zakon o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008 prijevod objave na strani jezik, 125/2011, 78/2015). 19) Zakon o trgovačkim društvima, NN 111/1993, 34/ 1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007 prijevod objave na strani jezik, 146/2008, 137/2009 prijevod objave na strani jezik, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015). 20) Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015). ST www.suvremena.hr

19


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini

„Švicarac pred Sudom“ ili položaj potrošača kod ugovaranja valutne klauzule Obrađuju se pravne posebnosti ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenog u režimu valutne klauzule, a sve potaknuto poteškoćama potrošača nastalih zbog švicarskog franka. Autor daje osvrt na važnu presudu Kásler iz koje proizlazi kako Sud EU ne vidi problem u postojanju i primjeni mehanizma za konverziju. Postavljaju se neka otvorena pitanja i daju prijedlozi za jačanje zaštite potrošača kod kreditiranja.

Kritike na promjene propisa o potrošačkom kreditiranju U hrvatskoj ekonomskoj i pravnoj struci valutne su klauzule predmet znanstvenog i stručnog interesa od početka devedesetih (Giunio 1994; Appio Giunio 1999a, 1999b, 1999c; Vukmir 1999; Amon,

20

Suvremena trgovina 1(42)

piše|Kristijan Poljanec, mag. iur. Katedra za pravo, Ekonomski fakultet Zagreb

2000; Jelić 2001; Giunio 2005, 2006; Slakoper 2007; Đeno, S.; Lukač, Z. i Šego, B., 2009; Gulin 2011). Do početka devedesetih valutna i indeksna klauzula su bile zabranjene (Appio Giunio 2011). U Hrvatskoj se u nekoliko posljednjih godina raspravlja o dopustivosti ugovaranja valutnih klauzula (Appio Giunio 2015). Spomenute su rasprave inspirirane rastom tečaja švicarskog franka sredinom

prošlog desetljeća i poteškoćama pri otplatama potrošačkih hipotekarnih kredita denominiranih u toj valuti odnosno s valutnom klauzulom u toj valuti. U novije vrijeme u nekoliko država članica, iz Srednje i Istočne Europe, ustalilo se vezivanje novčanih obveza uz švicarski franak i tako sve do 2008. U razdoblju od 2005. do 2006. bilo je učestalo ugovaranje kredita denominiranih u stranoj valuti. Takvi krediti su mahom plasirani potrošačima radi kupnje nekretnine. Predominacija kredita vezanih uz švicarski franak i euro je posljedica viših kamatnih stopa u zemljama


Srednje i Istočne Europe u odnosu na kamatne stope u Švicarskoj odnosno eurozoni. Zbog niže kamatne stope krediti u tim dvjema valutama su postali značajno pristupačniji. Omogućavanje stanovništvu da pristupi tržištu kredita na europskom nivou obilježava politiku tzv. financijske uključenosti. Naime, proces financijalizacije društva se dugo temeljio na ideji da financijske usluge i krediti pridonose ekonomskom rastu i socijalnom blagostanju potrošača. Međutim, financijalizacija ima svoje negativne strane u vidu prezaduženosti. Krediti vezani uz CHF su stekli prevladavajući udio na kreditnim tržištima zemalja srednje i istočne Europe. Uočilo se kako je postojala snažna veza između rasta zajmova i pozajmljivanja u stranoj valuti te je pozajmljivanje u stranoj valuti značajno determiniralo ubrzani ekonomski rast. Tako su se relativno niske kamatne stope pokazale kao osnovna prednost ugovaranja švicarskog franka kao valute. Švicarski franak je aprecirao u 2011. te ponovno u siječnju 2015. Takvi nepredvidivi trendovi doveli su do skretanja pozornosti Europske unije na zajmove vezane uz stranu valutu. To je uvjetovano činjenicom da su valutne fluktuacije teško pogodile zajmoprimce u zemljama u kojima su česti zajmovi vezani uz stranu valutu. Tečajna kretanja su dovela dužnike sa kreditima vezanim uz švicarski franak u ozbiljne poteškoće, a države srednje i istočne Europe u značajne makroekonomske i financijske nestabilnosti. Pozajmljivanje u stranoj valuti se pokazalo kao izvor nestabilnosti jer je poticalo neodrživ ekonomski rast i nagli porast potrošnje. U RH je problem aprecijacije švicarskog franka aktualiziran u zakonodavnom smislu prije godinu dana. U 2015. RH je pokušala otkloniti poteškoće izazvane fluktuacijom švicarskog franka. Prvo u vidu kratkoročne mjere fiksiranja tečaja na godinu dana, a potom u vidu tzv. obvezne konverzije uvedene Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZIDZPK) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (ZIDZOKI). Takva intervencija u tržišni mehanizam može se smatrati javnopravnom reakcijom Vlade RH na nastale promjene na tržištu kredita i potrebu da se pruži zaštita ekonomski slabijoj strani – potrošaču kreditoprimcu (detaljnije o na-

čelima politike zaštite potrošača v. Dunković 2016). Sukladno načelu konverzije iz čl. 19b ZIDZPK konverzija kredita denominiranog u švicarskom franku u kredit denominiran u eure i kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u švicarskom franku izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eurima, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Jednake odredbe su postale sastavni dio članka 1. et seq. ZIDZOKI. Uslijedile su negativne kritike EU i banaka. Prema procjenama Hrvatske narodne banke (HNB) trošak konverzije će iznositi 1,5 milijarde eura odnosno oko 8 milijardi kuna. Iz izvješća HNB-a proizlazi da: „S obzirom na to da trošak konverzije kredita u švicarskim francima podrazumijeva otpis dijela glavnice, konverzija će izvjesno znatno umanjiti kapital banaka koje imaju dijelove kreditnog portfelja nominirane u toj valuti (op. a.) i podložne su odredbama navedenog Zakona. Iz dostupnih nepotpunih podataka može se pretpostaviti da će proširenje obuhvata kredita podložnih konverziji i naknadne promjene u modelu na temelju kojega je inicijalna procjena rađena, povećati trošak konverzije za banke u odnosu na preliminarne procjene, tako da bi taj trošak mogao dosegnuti iznos od otprilike 8,0 mlrd. HRK (op. a). Tako bi aktualni prijedlog Izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom krediti-

ranju i Zakona o kreditnim institucijama za banke stvorio znatne troškove, koji bi smanjili njihovu adekvatnost kapitala, te generirao gubitke u iznosu od gotovo trogodišnje očekivane dobiti (op. a.). Od procijenjenog učinka zakonskih izmjena na zarade banaka od 8,0 mlrd. kuna, 5,8 mlrd. HRK odnosi se na trošak jednokratnog otpisa odnosno na ujednačavanje preostale glavnice dužnika u eurima i dužnika u švicarskim francima, 1,8 mlrd. HRK na dodatno umanjivanje anuiteta te još oko 500 mil. HRK za nestambene i otkazane kredite.“ (HNB 2015, p. 28). U srpnju 2015. Vijeće EU je upozorilo RH da usvoji razmjerne i pravične mjere radi zaštite zajmoprimaca koji trpe od kreditnog rizika povezanog sa fluktuacijama valute (Preporuka Vijeća 2015). U prigovorima se u osnovi ističe da pitanje zaštite potrošača treba rješavati proporcionalnim mjerama kojima se neće narušiti povjerenje ulagača u Republici Hrvatskoj, pravna sigurnost te sloboda kretanja kapitala (Lord Hill 2016). Već je u ožujku 2016. EK u svom radnom dokumentu upozorila da nacionalne mjere koje zadiru u postojeće zajmove mogu predstavljati ograničenje kretanja kapitala koje se može opravdati ako su mjere nužne i razmjerne radi zaštite određenog javnog interesa. U tom smislu i mjere koje bi trebale pomoći zajmoprimcima u izbjegavanju prezaduženosti moraju biti prikladne i proporcionalne u postizanju takvog cilja. Iz navedenog se se čini kako u očima EU hrvatsko rješenje nije niti razmjerno niti pravično niti ima čvrstu pravnu osnovu te ne pomaže dugoročno zajmoprimcima i ne jača njihov pravni položaj (o položaju potrošača na tržištu financijskih usluga v. više Dunković 2016). U 2016. je uslijedila reakcija banaka u vidu najave pokretanja arbitražnog postupka

www.suvremena.hr

21


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini

pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID). Iz ovog uvodnog osvrta na kritike EU je jasno kako usvajanje supra spomenutih zakonodavnih izmjena otvora pitanje jesu li ZIDZPK i ZIDZOKI povrijedili pravila EU. Drugim riječima, je li javnopravna intervencija u mehanizam valutne klauzule i klauzule strane valute protivni pravu EU? Kao doprinos raspravi o dosegu ove sporne javnopravne intervencije, u ovom radu će se pokušati utvrditi kako temeljna sudbena instanca EU – Sud EU u Luksemburgu – gleda na primjenu valutne klauzule u potrošačkim hipotekarnim ugovorima i je li Sud EU izdvojio neke kriterije dopustivosti primjene valutne klauzule? Praksa Suda EU je izvor prava i ima težinu u odnosu na nacionalnog zakonodavca i nacionalno pravosuđe, uključujući hrvatsko pravosuđe. Praksa Suda EU je dobar pokazatelj kako pristupiti problematici ugovaranja valutne i drugih zaštitnih klauzula. Slijedom navedenog, stajalište Suda EU u niže navedenom predmetu može biti dobar putokaz vjerovnicima i potrošačima što se smatra prihvatljivim i pod kojim pretpostavkama; biti ujedno poruka sucima kako postupati, a poruka trgovcima kako (ne)postupati.

Predmet Kásler – kriteriji ugovaranja valutne klauzule U relevantnoj presudi mađarskog predmeta Árpád Kásler i Hajnalka Káslerné Rábai protiv OTP Jelzálogbank Zrt, pored ostalih pitanja, pojavilo se i pitanje jasnoće i razumljivosti funkcioniranja meha-

22

Suvremena trgovina 1(42)

nizma konverzije u švicarski franak. Prema stavu Suda EU, u kojem je protumačio čl. 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, zahtjev jasnoće i razumljivosti ugovorne odredbe „podrazumijeva ne samo da konkretna odredba potrošaču bude gramatički razumljiva (op. a) nego i da ugovor razvidno izloži funkcioniranje konkretnog mehanizma konverzije (op. a) u stranu valutu na koji se poziva dotična odredba kao i odnos između tog mehanizma i mehanizma propisanog drugim odredbama koje se tiču isplate kredita, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice (op. a) koje iz toga za njega proizlaze.“ (Kásler, para 86. t. 2. izreke).

vedbe takvog mehanizma. S jedne strane odgovornost trgovca da transparentno razloži funkcioniranje mehanizma konverzije, a s druge strane odgovornost potrošača da na temelju dobivenih informacija sam procijeni ekonomske implikacije onoga što mu trgovac nudi. Dakle, nacionalni sudac treba utvrditi je li u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu, prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, mogao ne samo saznati za razliku između prodajnog i kupovnog tečaja strane valute, nego i je li mogao procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz primjene prodajnog tečaja na obračun rata otplate, a time i ukupan trošak kredita.

Težište je na strožoj i konkretnijoj preVažno je uočiti da iz tako stipudugovornoj obvezi obavještavalirane izreke presude ne nja/pojašnjenja. Takvo proizlazi negatiobavještavanje je u U ovom van stav Suda skladu sa načeradu zauzima se EU spram dolom poštenja stav kako državama nije p u s t ivo s t i iz čl. 4. Zaugovaranja kona o obveda uvode zabrane određenih zaštitne klaznim odnougovornih klauzula već propisivanje uzule, a kasima i načemehanizama za ispitivanje (ne) moli zahtjev lom stranačpoštenosti ugovorenih za njenih nake ravnoteže puštanjem. Moiz čl. 3. Zakona o klauzula. glo bi se zaključiobveznim odnosima ti kako problem na koji (načelo koordinacije). Time ukazuje Sud EU ne leži u postojanju i je Sud EU pokazao kontinuitet svojih staprimjeni mehanizma za konverziju, već vova. Već je u predmetu Vertrieb Sud EU u tome je li on na jasan način objašnjen naglasio kako je „obavijest prije sklapanja potrošaču in concreto. Iz presude se može ugovora o ugovornim uvjetima i posljeiščitati kako transparentnost mehanizdicama sklapanja od temeljne važnosti ma treba omogućiti potrošaču donošenje za potrošača“ te „na temelju nje potroinformirane odluke (detaljno o mogućšač odlučuje želi li biti vezan uvjetima nostima i ograničenjima obveze objave ugovora koje je ranije sastavio prodavapodataka potrošačima u europskom pratelj ili dobavljač.“ (v. RWE Vertrieb AG provu potrošačkog kreditiranja, kao i o pitativ Verbraucherzentrale Nordrhein-Westfanju do koje mjere objava podataka može len eV., C-92/11, EU:C:2013:180, para 44). doprinijeti kvaliteti odluke i odgovornom pozajmljivanju (v. u Garcia Porras i van Boom, 2009)). Dakle, trgovac mora Promišljanja uz presudu potrošača dovesti u stanje u kojem će potrošač moći donijeti odluku. No ne bilo i nekoliko otvorenih kakvu. Odluku koja je rezultat procjene pitanja ekonomskih posljedica sklapanja ugovoKljuč zaštite potrošača kod pružanja usra uz zaštitnu klauzulu u koje ulazi rizik luge kreditiranja uz primjenu strane vafluktuacije tečaja. lute zapravo leži u jasnoći primijenjeOd potrošača se očekuje da aktivno sune metodologije zamjene i predvidljivodjeluje u postupku sklapanja ugovora. sti ekonomskih posljedica za potrošača. Moglo bi se ići i dalje i reći kako Sud EU Valutna klauzula osigurava zaštitu od uz postupak ugovaranja mehanizma koninflacije i očuvanje stvarne, a ne samo verzije veže svojevrsnu „podijeljenu odgovornost“ za ekonomske posljedice pronominalne vrijednosti novčane obveze.


Literatura: 1.

2.

Appio Giunio, M., 1999a. Valutne klauzule u propisima i praksi, Slobodno poduzetništvo, 17(6), 129-140.

3.

Appio Giunio, M., 1999b. Primjena tečaja u valutnim klauzulama, Računovodstvo, revizija i financije, 9 (7), 92-97.

4.

Appio Giunio, M., 2011. Valutne klauzule i monetarni nominalizam, Zbornik 49. susreta pravnika: Opatija, 11.-13. svibnja 2011., 187-217.

Nadalje, je li RH trebala iskoristiti činjenicu da je Direktiva 93/13 direktiva minimalne harmonizacije i propisati strože obveze obavještavanja u predugovornoj fazi, a sve kako bi potrošač doista mogao procijeniti ekonomske implikacije svog potpisa na ugovoru? Jesu li kontroverzne izmjene potrošačkog kreditnog zakonodavstva zadiranje u samu bit privatnopravnih odnosa, a bez da se imala u vidu praksa Suda EU i tamo navedeni kriteriji dopuštenog ugovaranja valutne klauzule? I ne manje važno: imamo li u RH efikasan mehanizam prevencije ugovaranja nepoštenih klauzula? Zaključno, što se napravilo i što se radi po pitanju objašnjavanja mehanizama konverzije valuta hrvatskim potrošačima? Odgovor izaziva sve dionike politike zaštite potrošača – trgovce, potrošačke udruge, akademsku zajednicu, gospodarske komore i sudove.

18. Vukmir, B., 1999. Valutne zaštitne klauzule, Pravo i porezi, 8(7), 6-12. 19. Slakoper, Z. (ur.), 2007. Bankovni i financijski ugovori. Rijeka: Pravni fakultet, 77-106.

Pravni izvori i dokumenti: 1.

Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

2.

European Commission, 2016. Commission Staff Working Document on the Movement of Capital and the Freedom of Payments, [online]. SWD (2016) 105 final. Brussels: European Commission, str. 33. Dostupno na http://ec.europa.eu/finance/capital/docs/reports/2016-marketmonitoring-working-document_en.pdf (19.11.2016.)

3.

Hrvatska narodna banka, 2015. Izvješće o problematici zaduženosti građana kreditima u švicarskim francima i prijedlozima mjera za olakšavanje položaja dužnika u švicarskim francima na temelju zaključka Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora, str. 28., [online]. Zagreb: Hrvatska narodna banka. Dostupno na http://old.hnb.hr/priopc/2015/ hrv/hp15092015_CHF (19.11.2016)

4.

11. Giunio, M., 1994. Zaštitne valutne klauzule i monetarni nominalizam u noveli Zakona o obveznim odnosima, Privreda i pravo, 33 (1-2), 81-84.

Lord Hill, 2016. Izjava povjerenika Lorda Hilla u Europskom parlamentu o zajmovima denominiranima u stranoj valuti, 12. svibanj 2016., [online]. Bruxelles: Lord Hill. Dostupno na https://ec.europa.eu/ commission/2014-2019/hill/announcements/statement-european-parliamentforeign-currency-loans_en (13.11.2016)

5.

12. Giunio, M., 1999c. Pravni poslovi u stranoj valuti i valutna klauzula, Hrvatska gospodarska revija, 48 (1), 79-80.

Presuda u predmetu RWE Vertrieb AG protiv Verbraucherzentrale NordrheinWestfalen eV., C-92/11, EU:C:2013:180

6.

Presuda u predmetu Árpád Kásler i Hajnalka Káslerné Rábai protiv OTP Jelzálogbank Zrt., C-26/13, EU:C:2014:282.

7.

Preporuka Vijeća 14. srpnja 2015. o hrvatskom Nacionalnom reformskom programu 2015. i mišljenje Vijeća o hrvatskom Planu konvergencije 2015., SL C 272, 18.8.2015., t. 17, dostupno na http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/ csr2015/csr2015_council_croatia_en.pdf. (19.11.2016.)

8.

16. Jelić, M., 2001. Jednosmjerne valutne klauzule, Slobodno poduzetništvo, 6 (8), 20-25.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, NN 102/15.

9.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama, NN 102/15.

17. Roman, A. i Şargu A. C., 2012. Lending in Foreign Currencies and Current Chall-

10. Zakon o obveznim odnosima, NN, 35/05, ST 41/08, 125/11, 78/15.

5.

Pravo EU sigurno nije imalo u vidu strogu zaštitu potrošača nauštrb vjerovnika, ulagača kapitala/pružatelja financijskih usluga. Iz presude Kásler ne proizlazi da treba zatrijeti privatnopravnu autonomiju niti ju ograničiti kod ugovora s valutnom klauzulom. Postoji samo stroža i konkretnija predugovorna obveza obavještavanja/pojašnjenja, u skladu sa poštenjem i ugovornom ravnotežom (klasično načelo koordinacije). Ona međutim ni na koji način ne ugrožava autonomiju na bilo čiju štetu. Dapače, potiče povjerenje i jača odnose banka-komitent kao temelj bankarskog poslovanja. Drugo je pitanje da li se od komitenta uopće može očekivati da je u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovorenog mehanizma konverzije?

Amon, F., 2000. Pojam i funkcija tečaja u valutnim klauzulama. Pravo i porezi, 9(2), 27-32.

enges at European level, The Annals of the University of Oradea, Section Economic Sciences, 21 (2), 588.

Appio, Giunio, M., 2015. Valutna i kamatna revalorizacija novčane obveze u aktualnoj regulativi – „slučaj franak“, Pravo i porezi, 24 (1), str. 51.

6.

Buszko, M. i Krupa, D., 2015. Foreign currency loans in Poland and Hungary – a comparative analysis, rad sa 3rd Economics & Finance Conference, Rim, Italija, 14.-17. travanj 2015. i sa 4th Economics & Finance Conference, London, UK, 25.-28. kolovoz 2015., Procedia Economics and Finance, 30, 124.

7.

Comparato, G., 2015. The rationales of financial inclusion in the changing European Private Law, European Review of Contract Law, 11 (1), 22-45.

8.

Dunković, D., 2016. Zaštita potrošača i poslovno upravljanje. Zagreb: Ekonomski fakultet.

9.

Đeno, S.; Lukač, Z. i Šego, B., 2009. Usporedba kredita s valutnom klauzulom, Računovodstvo i financije, 55 (1), 193-201.

10. Garcia Porras, C. I. i van Boom W. H., 2009. Information Disclosure in the EU Consumer Credit Directive: Opportunities and Limitations, Rotterdam Institute of Private Law Working Paper, 2-33.

13. Giunio, M., 2005. Usklađivanje ugovorene cijene – indeksna i valutna klauzula te klauzula klizne skale, Računovodstvo, revizija i financije, 15 (9), 78-84. 14. Giunio, M., 2006. Klauzule promjene cijene – valutna, indeksna i klauzula klizne skale, Financije i porezi, 5, 43-51. 15. Gulin, D., 2011. Valutna klauzula kao ugrađeni derivativ - instrument zaštite, Računovodstvo i financije, 57 (2), 62-64.

www.suvremena.hr

23


Potrošačke udruge i njihova uloga u društvu piše|doc.dr.sc. Kristina Petljak Katedra za trgovinu, Ekonomski fakultet Zagreb

Uvod Pravni okvir politike zaštite potrošača uređen je Zakonom o zaštiti potrošača (NN 41/14, NN 110/15), koji, između ostalog uređuje i udruge za zaštitu potrošača (potrošačke udruge). Od iznimne je važnosti da građani donose ekonomski opravdane i informirane odluke. Upravo se kroz udruživanje, kao jednog od temeljenih prava potrošača, potiče provedba potrošačke politike u zemlji. Udruge za zaštitu potrošača su, uz Hrvatski sabor, Vladu Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, Nacionalno vijeće za za-

24

Suvremena trgovina 1(42)

štitu potrošača, nadzorna tijela, jedinice lokalne i regionalne samouprave, Hrvatsku gospodarsku komoru, Hrvatsku obrtničku komoru, Hrvatsku udrugu poslodavaca, nositelji politike zaštite potrošača. Udrugama za zaštitu potrošača namijenjena je financijska potpora za provođenje projekta informiranja i edukacije potrošača putem raspisanih natječaja iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske još od 2005. godine. Nadalje, Ministarstvo gospodarstva osigurava financijska sredstva koja omogućavaju kontinuirano provođenje projekta „Savjetovanje potrošača“

kroz 4 regionalna savjetovališta u Hrvatskoj, i to u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Puli, kao i provođenje projekta „Informiranje i edukacija potrošača“. Savjetovališta za zaštitu potrošača pružaju stručne savjete potrošačima, vode evidenciju o broju i vrsti pruženih savjeta, te o svom radu izvješćuju ministarstvo nadležno za poslove zaštite potrošača i nadležna inspekcijska tijela, svaka tri mjeseca. Tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave sufinanciranjem projekata udruga za zaštitu potrošača potiču djelovanje udruga i pružaju pomoć potroša-

čima. Važno je naglasiti da često unutar udruga postoje parcijalna znanja o pojedinim područjima zaštite potrošača (prehrambeni proizvodi, javne i komunalne usluge). Iz tog se razloga, određene udruge isključivo specijaliziraju za pojedina područja zaštite potrošača. Upravo je edukacija potrošača ključna u procesu jačanja uloge potrošača na tržištu jer samo informiran i educiran potrošač može iskoristiti sve prednosti zajedničkog tržišta, a ključnu ulogu u procesu edukacije i podizanju razine svijesti potrošača imaju upravo udruge za zaštitu potrošača.


Udruge za zaštitu potrošača Udruge za zaštitu potrošača su nepolitičke, nestranačke, neprofitne i nevladine udruge građana koji su udruženi sa ciljem pružanja pomoći građanima Republike Hrvatske u zaštiti njihovih potrošačkih prava i ekonomskih interesa. Način osnivanja udruge, registracija, pravni položaj kao i prestanak postojanja udruga za zaštitu potrošača uređuje se Zakonom o udrugama (NN 88/01, NN 11/02). U statutu udruge opisan je cilj djelovanja udruge, prava i obaveze članova, unutarnji ustroj udruge, način odlučivanja, kao i ostala pitanja od važnosti za djelovanje udruge i zaštitu potrošača. Udruge za zaštitu potrošača upisane su u Registar udruga u Republici Hrvatskoj i u Registar neprofitnih organizacija koje se vodi pri Ministarstvu financija. Na razini Europske unije postoje dvije nadnacionalne udruge za zaštitu potrošača koje su većim dijelom financirane od strane Europske komisije: BEUC ( franc. Bureau Européen des Unions de Consommateurs) i ANEC ( franc. Association européenne pour la coordination de la représentation des consommateurs dans la normalisation). BEUC je krovna udruga za zaštitu potrošača, osnovana 1962. godine, od strane udruga za zaštitu potrošača Belgije, Luksemburga, Francuske, Nizozemske, Italije i Njemačke. Nakon dugogodišnjeg zajedničkog rada, udruga BEUC prerasla je u europsku udru-

gu za zaštitu potrošača, sa sjedištem u Bruxellesu. Članice BEUC-a su udruge za zaštitu potrošača država članica Europske unije, država Europskog gospodarskog prostora i zemalja kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji. Glavne zadaće BEUC-a jesu promocija i zaštita prava i interesa svih europskih potrošača, te provođenje aktivnosti usmjerene prema Europskoj komisiji u cilju stvaranja zakonodavstva i unapređivanja postojećeg zakonodavstva, kako bi došlo do daljnjeg osnaživanja položaja potrošača na unutarnjem tržištu. Prioriteti BEUCA uključuju daljnje unapređenje zaštite potrošača u području: financijskih usluga, prehrambenih proizvoda, zaštite potrošača u digitalnom dobu, osnaživanja potrošača, pitanja održivosti, energije, sigurnosti, zdravlja potrošača i trgovine. ANEC je europko neprofitno udruženje osnovano 1995. godine radi predstavljanja interesa potrošača u normizaciji i certifikaciji, ali i politici i pravosuđu kada se odnose na normizaciju, neformalnog naziva „Glas europskih potrošača u normizaciji“ (engl. The European consumer voice in standardization). ANEC predstavlja udruge za zaštitu potrošača država članica Europske unije i država članica Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA). Svaku državu članicu Europskog udruženja slobodne trgovine predstavlja jedan predstavnik odabran kako bi zastupao interes svih udruga za zaštitu potrošača na nacionalnoj razini. ANEC svoje aktivnosti u području zaštite potrošača usmjerava

Slika 1. Logo ANEC i BEUC organizacije.

Izvor: vlastita izrada autorice.

Slika 2. Lokacijska zastupljenost udruga za zaštitu potrošača.

u 8 područja, koja uključuju sigurnost djece, siguran dizajn, kućanske aparate, informacijsko društvo, inovacije, usluge i održivost.

Pregled djelovanja udruga za zaštitu potrošača Prema podacima Ministarstva gospodarstva, u Republici Hrvatskoj u području zaštite potrošača aktivno djeluju sljedeće udruge: (1) Centar za edukaciju i informiranje potrošača, (2) Društvo za zaštitu potrošača Istre, (3) Društvo za zaštitu potrošača „Šibenski potrošač“ – Šibenik, (4) „Glas potrošača“ – Centar za zaštitu potrošača Vukovarsko-srijemske županije, (5) Hrvatska udruga za zaštitu potrošača – HUZP, (6) „Korana“ – Udruga za zaštitu potrošača grada Karlovca,(7) Međimurski potrošač – Udruga za zaštitu potrošača Međimurske županije, (8) „Potrošač“ – Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske, (9) „Potrošački forum“ – Udruga za zaštitu i promicanje potrošačkih prava građana, (10) „ROZP“ – Regionalna organizacija zaštite potrošača, (11) Udruga za zaštitu prava potrošača „Potrošački centar“, (12) Udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora, (13) Udruga za zaštitu prava

potrošača „Dalmatinski potrošač“ – Split, (14) Udruga za zaštitu potrošača Šibensko-kninske županije „PLAVI VAL“, (15) Udruga za zaštitu prava potrošača „Varaždinski potrošač“ Varaždin, (16) Udruga za zaštitu prava potrošača „ZADARSKI POTROŠAČ“ – Zadar, (17) Udruga za zaštitu potrošača grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije. Udruge registrirane za zaštitu potrošača u Republici Hrvatskoj uglavnom su organizirane u 2 Saveza udruga – Savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatske – Split i „Potrošač” – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača. Slika 2. prikazuje lokacije sjedišta udruga za zaštitu potrošača. Kao što se vidi, udruge su koncentrirane većinom u većim gradovima (u Zagrebu i okolici Zagreba; dominantno u sjeverozapadnoj Hrvatskoj), u Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji te u Osječko-baranjskoj županiji. Tablica 1. prikazuje popis udruga za zaštitu potrošača, sa pripadajućim sjedištem udruge, godinom osnivanja udruge, podacima o članarini udruge, te popisom istaknutijih projekata udruge, kao i aktivnosti udruge na društvenim mrežama. Podaci su priwww.suvremena.hr

25


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini Tablica 1. Prikaz djelovanja udruga za zaštitu potrošača u Republici Hrvatskoj NAZIV UDRUGE

ŽUPANIJA / SJEDIŠTE UDRUGE

GODINA OSNIVANJA

ČLANARINA

ISTAKNUTIJI PROJEKTI

Centar za edukaciju i informiranje potrošača

Osječko-baranjska županija / Bilje

2008.

DA; 60 kn godišnje za podupiranje rada i djelovanja udruge

• • • • • • •

Društvo za zaštitu potrošača Istre

Istarska županija / Pula

2004.

-

• „Potrošači, upoznajte svoja prava!“ • Projekt „Online kupovina“

Društvo za zaštitu potrošača „Šibenski potrošač“ – Šibenik

Šibensko-kninska županija / Šibenik

„Glas potrošača“ – centar za zaštitu potrošača Vukovarskosrijemske županije

Vukovarsko-srijemska županija / Vinkovci

Savjetovanje korisnika zdravstvenih usluga Moje pravo na izbor! Potrošači-prijatelji okoliša Potrošači imaju pravo znati Zaštićeni potrošači Pametan potrošač Tajni potrošač

• • • • •

UDRUGA AKTIVNA NA DRUŠTVENOJ MREŽI FACEBOOK

DA

DA

Informiranje o zaštiti potrošača Preventivna zaštita potrošača Edukacija o zaštiti potrošača Primarna edukacija Mini savjetovalište Šibensko-kninske županije • Savjetovalište za zaštitu potrošača • provedeno istraživanje poštivanja Zakona o zaštiti potrošača prilikom posjete štandova u turističkim mjestima • akcija „Svi smo mi potrošači!“

NE

2002.

-

-

-

• nema podataka na internetskoj stranici udruge

NE

DA; 60 kn godišnje za podupiranje rada i djelovanja udruge

• Projekt pročitajte nešto novo! • Osnovna načela odabira i postupanja s prehrambenim proizvodima • Kako plaćati otpad? • Financijska pismenost • Zaštita potrošača • Reklamacija neispravnih proizvoda i nekvalitetnih usluga • Bojkot trgovaca

NE

Hrvatska udruga za zaštitu potrošača – HUZP

Grad Zagreb / Zagreb

1997.

„Korana“ – Udruga za zaštitu potrošača grada Karlovca

Karlovačka županija / Karlovac

-

-

• Projekt „Ured za savjetodavnu pomoć“

DA

Međimurski potrošač – Udruga za zaštitu potrošača Međimurske županije

Međimurska županija / Čakovec

-

-

• „Informirani potrošač”

NE

DA

„Potrošač” – Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske

Grad Zagreb / Zagreb

2000.

-

• Osnovni pojmovi i postupak prilikom primitka rješenja o ovrsi • Proizvodi na hrvatskim policama • Standardi sigurnosti proizvoda • Vodič za kupnju mobitela • Protegni se koliko ti je poplun dug • Kvaliteta električne energije i EN 50160 • Pročitao sam i slažem se!

„Potrošački forum“ – Udruga za zaštitu i promicanje potrošačkih prava građana

Osječko-baranjska županija / Osijek

2002.

-

• nema podataka na internetskoj stranici udruge

NE

„ROZP“ – regionalna organizacija zaštite potrošača

Karlovačka županija / Karlovac

2011.

DA; 40 kn godišnje za podupiranje rada i djelovanja udruge

• • • • •

Karlovački potrošački vjesnik Javne usluge na usluzi potrošačima Što svaki potrošač mora znati Računovodstvo neprofitnih organizacija Savjetovanje potrošača

NE

Udruga za zaštitu prava potrošača „Potrošački centar“

Primorsko-goranska županija / Rijeka

2006.

-

• projekti edukacije putem medija, radionica te raznih skupova i manifestacija

NE

Udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora

Zagrebačka županija / Samobor

2004.

DA; 30 kn godišnje za podupiranje rada i djelovanja udruge

• Tko te šiša • Kako postupiti kod kupovine izvan poslovnih prostora i putem sredstava daljinske komunikacije • Zaštita potrošača - fotografije

NE

Udruga za zaštitu prava potrošača „Dalmatinski potrošač“ – Split

Splitsko-dalmatinska županija / Split

2002.

-

• projekti edukacije putem medija, radionica te raznih skupova i manifestacija

NE

Udruga za zaštitu potrošača Šibensko-kninske županije „PLAVI VAL“

Šibensko-kninska županija / Šibenik

2005.

-

• Rješavanje zamki bankarskih kredita • Projekti zaštite prava potrošača na području turističko-ugostiteljskih usluga, ekologije i održivog razvoja

NE

Udruga za zaštitu prava potrošača “Varaždinski potrošač” Varaždin

Varaždinska županija / Varaždin

2002.

DA; 30 kn godišnje za podupiranje rada i djelovanja udruge

• Publikacija „Abeceda kredita“ • savjeti iz područja energetike, javnih (komunalnih) usluga, telekomunikacija i općih prava potrošača

NE

Udruga za zaštitu prava potrošača “ZADARSKI POTROŠAČ” – Zadar

Zadarska županija / Zadar

2005.

-

• nema podataka na internetskoj stranici udruge

NE

2007.

DA; 35 kn godišnje za podupiranje rada i djelovanja udruge

• Publikacija „Abeceda potrošača“ • Projekt „Informiranje građana u ostvarivanju prava“

DA

Udruga za zaštitu potrošača grada Koprivničko-križevačka Koprivnice i Koprivničko-križevačke županija / Koprivnica županije

Izvor: sekundarno istraživanje, temeljem analize internetskih stranica udruga za zaštitu potrošača i analize aktivnosti udruga na društvenoj mreži Facebook

26

Suvremena trgovina 1(42)


kupljeni sekundarnim istraživanjem, pretežito analizom internetskih stranica udruga za zaštitu potrošača, kao i analizom aktivnosti istih na društvenim mrežama. U nastavku slijedi sažeti prikaz djelovanja najaktivnijih udruga za zaštitu potrošača u Republici Hrvatskoj. Centar za edukaciju i informiranje potrošača nepolitička je, nestranačka i nevladina udruga građana udruženih sa ciljem pružanja pomoći građanima Osječko-baranjske županije u zaštiti njihovih prava kao potrošača. Udruga je osnovana 2008. godine. Udruga surađuje sa Regionalnim informativnim centrom za mlade, Volonterskim centrom iz Osijeka i Edunovom školom za menadžment i informatiku u sklopu edukacije građana i davatelja usluga. Najznačajniji projekti udruge su: Savjetovanje korisnika zdravstvenih usluga, Moje pravo na izbor!, Potrošači – prijatelji okoliša, Potrošači imaju pravo znati, Zaštićeni potrošači, Pametan potrošač, Tajni potrošač. Udruga je svojim radom vrlo aktivna i na društvenim mrežama, posebice na Facebooku. Društvo za zaštitu potrošača Istre osnovano je 2004. godine, a 2006. godine Društvo dobiva odobrenje za rad Savjetovališta za područje Istarske,

Primorsko-goranske i Ličkosenjske županije, s ciljem pružanja besplatnih savjeta iz područja zaštite potrošača. Najznačajniji projekti Društva su: Potrošači, upoznajte svoja prava! i Projekt „Online kupovina“.

ka rješenja o ovrsi, Proizvodi na hrvatskim policama, Standardi sigurnosti proizvoda, Vodič za kupnju mobitela, Protegni se koliko ti je poplun dug, Kvaliteta električne energije i EN 50160, Pročitao sam i slažem se!.

Društvo za zaštitu potrošača „Šibenski potrošač“ – Šibenik jedna je od najstarijih udruga za zaštitu potrošača na prostorima Republike Hrvatske, osnovana 2002. godine. Najznačajniji projekti udruge su Informiranje o zaštiti potrošača, Preventivna zaštita potrošača, Edukacija o zaštiti potrošača, Primarna edukacija, Mini savjetovalište Šibensko-kninske županije, Savjetovalište za zaštitu potrošača, a jedna od zanimljivijih aktivnosti društva bilo je provođenje istraživanja poštivanja Zakona o zaštiti potrošača prilikom posjete štandova u turističkim mjestima za vrijeme prošlogodišnje turističke sezone.

„ROZP“ – regionalna organizacija zaštite potrošača udruga je iz Karlovačke županije osnovana 2011. godine, a najznačajniji projekti udruge su: Karlovački potrošači vjesnik, Javne usluge na usluzi potrošačima, Što svaki potrošač mora znati, Računovodstvo neprofitnih organizacija, Savjetovanje potrošača.

Hrvatska udruga za zaštitu potrošača (HUZP) najstarija je udruga za zaštitu potrošača osnovana 1997. godine. Zadatak udruge je obavještavati i obrazovati članove udruge i druge fizičke osobe o njihovim pravima i obavezama kao kupcima i korisnicima usluga. Udruga kroz svoj rad nastoji informirati, savjetovati i educirati potrošače, a praćenjem propisa na području zaštite potrošača pokušava prepoznati kršenje prava potrošača. Udruga je poznata po nizu istaknutih projekta, neki od kojih su: Projekt pročitajte nešto novo!, Osnovna načela odabira i postupanja s prehrambenim proizvodima, Kako plaćati otpad?, Financijska pismenost, Zaštita potrošača, Reklamacija neispravnih proizvoda i nekvalitetnih usluga. „Potrošač“ – Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske udruga je koja djeluje na području grada Zagreba, a osnovana je 2000. godine. Neki od projekta udruge su: Osnovni pojmovi i postupak prilikom primit-

Udruga za zaštitu prava potrošača Grada Samobora pruža zaštitu potrošačima iz Zagrebačke županije. Osnovana je 2004. godine, a najpoznatiji projekti udruge su: Tko te šiša, Kako postupiti kod kupovine izvan poslovnih prostora i putem sredstava daljinske komunikacije i Zaštita potrošača – fotografije. U Šibensko-kninskoj županiji od 2005. godine djeluje Udruga za zaštitu potrošača Šibensko-kninske županije „PLAVI VAL“ čiji su najznačajniji projekti Rješavanje zamki bankarskih kredita i Projekti zaštite prava potrošača na području turističko-ugostiteljskih usluga, ekologije i održivog razvoja. U Varaždinskoj županiji od 2002. godine djeluje Udruga za zaštitu prava potrošača „Varaždinski potrošač“, čiji je najznačajniji projekt publikacija „Abeceda kredita“, u kojoj se detaljno analiziraju vrste kredita, kreditna sposobnost, instrumenti osiguranja, ugovorni parametri, sklapanje ugovora o kreditu, kreditna (ne) sposobnost i sl. Na području Koprivničko-križevačke županije od 2007. godine djeluje Udruga za zaštitu potrošača grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije. Među istaknutijim projektima udruge je publikacija „Abeceda potrošača“ i

projekt „Informiranje građana u ostvarivanju prava“.

Zaključak Osnovni je cilj politike zaštite potrošača educirati i informirati potrošače. Politiku zaštite potrošača potrebno je i dalje kontinuirano unapređivati kroz potrošačke udruge. Temeljem pregleda djelovanja udruga za zaštitu potrošača, još uvijek svjedočimo neuravnoteženom razvoju zaštite potrošača na lokalnoj i regionalnoj razini. Udruge za zaštitu potrošača nedovoljno surađuju na zajedničkim projektima, po pitanjima od zajedničkog interesa za sve potrošače, građane Republike Hrvatske. Većina udruga za zaštitu potrošača u svom je djelovanju lokalno je orijentirana. Često je neprepoznata važnost partnerstva jedinica lokalne uprave sa lokalnim udrugama za zaštitu potrošača na projektima provođenja edukacije i informiranja potrošača. Iako postoje svijetli primjeri suradnje i sufinanciranja projekta udruga za zaštitu potrošača, vrlo je važno da i ubuduće lokalne jedinice planiraju sredstva za zaštitu potrošača u svojim proračunima. Na udrugama je pak da objavom godišnjih izvještaja komuniciraju svoja postignuća i doprinose razvoju potrošačkog pokreta, suradnju sa medijima (putem sudjelovanja u radio i TV emisijama), te da se aktivnije uključe u promoviranje projekata putem društvenih mreža, uključivanjem mladih u rad udruga, po uzoru na krovne europske udruge za zaštitu potrošača. U 2017. godini očekujemo nastavak aktivnosti i daljnje jačanje udruga za zaštitu potrošača, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini, posebice u području zaštite potrošača u digitalnom dobu, što je i glavna tema ovogodišnjeg Svjetskog dana zaštite potrošača. www.suvremena.hr

27


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini

Literatura 1.

2.

3.

4.

„Glas potrošača“ - Centar za zaštitu potrošača Vukovarsko-srijemske županije (2017), http://glaspotrosaca.hr/ (pristupljeno 04.01.2017.) „Potrošač“ – Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske (2017), http://www. potrosac.hr/ (pristupljeno 04.01.2017.) „ROZP“ – regionalna organizacija zaštite potrošača (2017), http://www. rozp.hr/ (pristupljeno 04.01.2017.) ANEC (2017): What we do for you, http://www.anec.

eu/attachments/ANEC%20 brochure%20What%20 we%20do%20for%20you. pdf (pristupljeno 04.01. 2017.) 5.

6.

7.

BEUC (2017): Who we are: Consumers on the European stage, http://www. b e uc . e u /a b out-b e uc / who-we-are (pristupljeno 04.01.2017.) Centar za edukaciju i informiranje potrošača (2017), http://www.ceip.hr/ (pristupljeno 04.01.2017.) Društvo za zaštitu potrošača „Šibenski potrošač“ (2017), https://sibenskipotrosac.hr/ (pristupljeno 04.01.2017.)

8.

Društvo za zaštitu potrošača Istre (2017), http:// www.istarskipotrosac.hr/ (pristupljeno 04.01.2017.)

9.

Hrvatska udruga za zaštitu potrošača (2017), http:// www.huzp.hr/ (pristupljeno 04.01.2017.)

10.

Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje od 2013. do 2016. godine (NN 90/13)

11.

Udruga za zaštitu potrošača grada Koprivnice i Koprivničko-Križevačke županije (2017), http:// zastita-potrosaca-koprivnica.hr/o-nama/ (pristupljeno 04.01.2017.)

12.

13.

14.

15. 16.

Udruga za zaštitu potrošača Grada Samobora (2017), http://www.upsamobor.hr/ (pristupljeno 04.01.2017.) Udruga za zaštitu prava potrošača „Varaždinski potrošač“ Varaždin (2017), http://www.potrosac-varazdin.com/ (pristupljeno 04.01.2017.) Udruga za zaštitu prava potrošača „Potrošački centar“ (2017), http://www. potrosackicentar.hr/ (pristupljeno 04.01.2017.) Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14, NN 110/15) Zakon o udrugama (NN ST 88/01, NN 11/02)

Vuić: HPB-u treba novi kapital za nastavak rasta stečajnu nagodbu, a klasificiran je kao imovina namijenejna prodaji. Tako konsolidirana dobit na razini grupe iznosi 182,7 milijuna kuna i veća je za 46,4 posto u odnosu na dobit iz 2015. godine. Neto kamatni prihod na razini grupe za 2016. iznosio 519,4 milijuna kuna i viši je za jedan posto u odnosu na godinu prije, dok je neto prihod od provizija i naknada povećan za 0,2 posto, na 193,5 milijuna kuna. Rasla je i ukupna imovine grupe, i to za 12 posto, na 19,8 milijardi kuna. Rast neto kreditnog portfelja iznosio je pritom 11,8 posto, na 11,5 milijardi kuna, dok su primljeni depoziti rasli za 11,6 posto, na gotovo 14,8 milijardi kuna. Uslijed rasta na stagnirajućim ili čak padajućim tržišnim segmentima, HPB je prošle godine uvećala i svoj tržišni udio, koji je sada blizu granice od 5 posto. Članovi Uprave Hrvatske poštanske banke

P

redsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke (HPB) Tomislav Vuić istaknuo je da je banka 2016. godine ostvarila najbolji rezultat u 25 godina postojanja, uz rast svih pokazatelja poslovanja, no napomenuo je i da joj je za daljnji rast potrebna dokapitalizacija, o čemu se razgovara s vlasnicima. Ta najveća hrvatska banka u većinskom vlasništvu države prošlu je godinu završila sa 180,2 milijuna kuna neto dobiti, što je 46 posto više u odnosu na rezultat iz 2015. godine. Uz banku, s dobiti su prošlu godinu završile i ostale članice HPB grupe – HPB Stambena štedionica je ostvarila 3,5 milijuna kuna dobiti, HPB Invest od 1,8 milijuna kuna, a HPB Nekretnine 630 tisuća kuna. Uz društva-kćeri u kojima je potpuni vlasnik, HPB posjeduje i 58,2 posto vlasništva u H1 Telekomu, koji je stekao kroz pred-

28

Suvremena trgovina 1(42)

Ukoliko ju prijeđe, regulativa je takva da će HPB-u biti potreban dodatni kapital, kazao je Vuić, ne želeći konkretno odgovoriti o kolikom se iznosu radi, jer se „o iznosima još razgovara s vlasnicima, pa je još prerano o tome govoriti“. Konkretnih rokova nema, ali su razgovori dobri, ocijenio je Vuić te na novinarski upit odgovorio kako se razgovara „sa svim vlasnicima, a najviše s većinskim“, odnosno državom, u čijem je vlasništvu više od 60 posto HPB-a. Ipak, istaknuo je da su dosadašnje dokapitalizacije bile u iznosima nešto višima od minimuma te da bi bilo dobro kada bi se pri ovoj, koja bi tek trebala uslijediti, vodilo računa o rastu u iduće dvije, tri, četiri godine. „Ukoliko banka želi nastaviti ovakve trendove treba joj svježi kapital, jer je na granici adekvatnosti (kapitala)“, zaključio je Vuić uz konstataciju da bi daljnji rast bez dokapitalizacije u prekršaj doveo i banku i njenu upravu, zbog čega se već nekoST liko mjeseci „trude da ne rastu“. (H)


Lidl Hrvatska nastavlja s inicijativom pravilnim kretanjem do zdravlja Nakon skladišta, Lidl educira svoje zaposlenike u trgovinama

Brošura – Pravilnim kretanjem do zdravlja

T

rgovački lanac Lidl Hrvatska, u suradnji s Kineziološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, nastavlja jedinstvenu inicijativu „Pravilnim kretanjem do zdravlja!“, kojom svoje zaposlenike želi upoznati s pravilnim izvođenjem kretnji na radnom mjestu, ali i u svakodnevnom životu, a sve s ciljem prevencije bolova u leđima. Ovakvom brigom za svoje zaposlenike, Lidl nastavlja opravdavati status jednog od

Edukacija – Solin

najpoželjnijih poslodavaca u Hrvatskoj. Projekt „Pravilnim kretanjem do zdravlja!“ započeo je 2014. godine u Lidlovim logističko-distributivnim centrima u Perušiću i Jastrebarsko, gdje je dr. sc. Josipa Nakić s KIF-a educirala Lidlove zaposlenike što su pravilni pokreti i kako ih izvoditi da bi čuvali svoje zdravlje. Projekt je osmišljen u tri dijela: prvi dio odrađen je sa zaposlenicima u skladišti-

ma, drugi se upravo odvija sa zaposlenicima u trgovinama, a treći je predviđen za zaposlene u uredima logističkih centara i upravne zgrade. Projekt s trgovinama sastoji se od dvije faze. Prva faza bila je izrada brošure i video materijala u kojima se detaljno objašnjava razlika između pravilnih i najčešćih nepravilnih načina izvođenja pokreta. Druga faza projekta je u tijeku i odnosi se na educiranje više od 250 voditelja i zamjenika voditelja trgovina. Lidlov projekt ima dva cilja. Prvi cilj je slikovito i jasno prikazati osnovne razlike između ispravnog i pogrešnog načina držanja tijela, te kretanja i rada prilikom obavljanja svakodnevnih profesionalnih obaveza u trgovinama Lidla. Drugi cilj je utjecati na po-

dizanje razine svijesti o važnosti svakodnevnog ispravnog držanja tijela, kretanja i rada, a sve s namjerom automatizacije ispravnih pokreta te smanjenja vjerojatnosti pojave i razvoja bolnih stanja kralježnice, ali i cijelog sustava za kretanje. Dr. Nakić naglašava kako najveći utjecaj na zdravlje kralježnice te sprečavanje nastanka i progresije ozljeda i bolova u leđima ima upravo način na koji se krećemo i radimo svakodnevne poslove, s naglaskom na broj ponavljanja, a ne na masu proizvoda kojima rukujemo. Projekt „Pravilnim kretanjem do zdravlja!“ usmjeren je isključivo na kvalitetu pokreta koje svakodnevno izvodimo, za razliku od mnogih pravaca koji su usmjereni na kvanST titetu kretanja.

Edukacija – Samobor

www.suvremena.hr

29


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini

Unaprjeđenje položaja potrošača preko Europskog potrošačkog centra u Hrvatskoj Autorica u članku pojašnjava ulogu i zadatke Europskog potrošačkog centra u Hrvatskoj. Mreža ovih centara važna je potpora u ohrabrivanju potrošača na prekograničnu kupovinu roba i usluga na jedinstvenom tržištu.

M

reža Europskih potrošačkih centara u zemljama članicama EU, Islandu i Norveškoj, uspostavljena je 2005. godine spajanjem dviju već postojećih mreža za potrošače, Euroguichets i EEJ-Net (European Extra Judical) na temelju dokumenta Europske unije pod nazivom „Strategija politike zaštite potrošača 2002. – 2006“. Današnja ECC mreža sastoji se od 30 nacionalnih Europskih potrošačkih centara (u svim državama članicama te na Islandu i Norveškoj) koji međusobno surađuju tako da potrošačima besplatno pružaju informacije o prekograničnoj kupovini. Ovi centri pomažu potrošačima u rješavanju prekograničnih pritužbi i sporova u slučaju kršenja njihovih prava izvan svoga domicilnog tržišta. Rad nacionalnih Europskih potrošačkih centara sufinancira Europska komisija. Pristupanjem Hrvatske, odnosno ulaskom u jedinstveno unutarnje tržište, očekivano se povećala količina i vrijednost prekogranične kupovine, a samim time porastao je i rizik sigurnosti i nastanka poteškoća. Iz toga razloga Europska komisija preporuča novim članicama osnivanje nacionalnog Europskog potrošačkog centra koji bi pružao informacijsku i stručnu potporu potrošačima. Prema toj preporuci Vlada je donijela Odluku (NN 47/13) kojom uređuje nacionalni Europski potrošački centar (ECC) u okviru Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta koje je tijelo nadležno za politiku zaštite potrošača.

30

Suvremena trgovina 1(42)

Europski potrošački centar ne može: 1) nametnuti trgovcima da poduzmu mjere koje su u interesu potrošača; 2) biti osobni pravni savjetnik (npr. na sudu); 3) obraditi pritužbu potrošača ukoliko se trgovac nalazi u njegovoj zemlji; 4) intervenirati ukoliko se radi o trgovcu izvan EU (npr., Kanada ili USA); 5) obraditi prigovor potrošača ukoliko je njegovo prebivalište izvan EU.

Prigovor potrošača u prekograničnoj kupovini Potrošač koji problem s trgovcem sa sjedištem u drugoj zemlji mora se prvo obratiti trgovcu izravno te pokušati pronaći rješenje. Ukoliko ne mogu doći do rješenja, potrošač može kontaktirati Europski potrošački centar u svojoj zemlji koji će potom stupiti u kontakt sa centrom u zemlji u kojoj je obavio kupovinu. Za-

piše|Danijela Marković Krstić, dipl.oec.

jedničkom suradnjom trebalo bi se postići rješenje koje je u skladu s interesima i pravima potrošača. Ukoliko se desi da se ne može pronaći sporazumno rješenje, Europski potrošački centar će predložiti potrošaču i druge opcije kao što je npr. alternativno rješavanje sporova te time izbjeći uobičajene sudske postupke koji mogu biti skupi i dugotrajni. Jedan od najvažnijih ciljeva mreže Europskih potrošačkih centara jest poticanje povjerenja potrošača u prekograničnu trgovinu. Neke od najčešćih pritužbi potrošača odnose se na jamstvo proizvoda, kupovinu rabljenih automobila u inozemstvu, najam automobila preko renta-car-agencija, hotelski smještaj, prijevoz putnika u zračnom prometu (otkazan let, izgubljena prtljaga). Mreža europskih potrošačkih centara ima zabilježenih 93.964 kontakta s potrošačima u 2015. godini što je mali porast u odnosu na prethodnu godinu. Među tim kontaktima 38.048 odnosi se na pritužbe u prekograničnoj kupovini što je također neznatan porast broja pritužbi.

Usluge nacionalnog Europskog potrošačkog centra su besplatne i obuhvaćaju: 1) pružanje informacija potrošačima o njihovim pravima u prekograničnoj trgovini roba i pružanja usluga; 2) pružanje pomoći potrošačima u vezi pritužbe trgovcu; 3) pružanje pomoći potrošačima u rješavanju sporova; 4) informiranje i educiranje javnosti provođenjem javnih kampanja.


Zanimljivo je što se 68% pritužbi odnosi na on-line kupovinu. Na Grafikonu 1. vidi se kako se trećina svih registriranih pritužbi odnosila na proizvod ili usluge. Na cijenu se odnosilo 12% pritužbi potrošača kod prekogranične kupovine dok samo njih 3% nije bilo zadovoljno sa obeštećenjem. U nastavku su opisani primjeri registriranih problema za čije su rješavanje potrošači zatražili pomoć Europskog potrošačkog centra. Temeljem financijskog ugovora koji ECC Hrvatska svake godine potpisuje s Europskom komisijom jedna od glavnih zadaća jest i međusobna suradnja centara na zajedničkim projektima koji rezultiraju zajedničkim izvješćima, brošurama ili mobilnim aplikacijama koji bivaju objavljeni na svim jezicima Europske unije uključujući islandski i norveški jezik. Pa tako je u Hrvatskoj nastala mobilna aplikacija „ECC-Net: Travel app“ koja je besplatna i koja pomaže potrošačima u svladavanju problematičnih situacija koje se mogu pojaviti za vrijeme odmora u inozemstvu te ujedno radi bez spajanja na Internet (offline).

Novi trendovi u rješavanju potrošačkih sporova Krajem 2016. godine stupio je na Zakon o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova, kojim je u nacionalno zakonodavstvo prenesena Direktiva 2013/11/EU o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova te su stvoreni uvjeti za provođenje Uredbe (EU) br. 524. o on-line rješavanju potrošačkih sporova.

PRIMJER 1. Potrošač je kupio vinjetu na benzinskoj postaji u Sloveniji i umjesto 8 eura morao je platiti 80 eura. Kad se vratio u Hrvatsku kontaktirao je benzinske postaje, ali nije dobio zadovoljavajući odgovor pa se obratio za pomoć ECC Hrvatskoj. Slučaj je proslijeđen ECC u Sloveniji, a problem je riješen tako što je potrošač dobio n ​ ovac natrag. PRIMJER 2. Potrošač iz Njemačke iznajmio je automobil od tvrtke u Hrvatskoj i morao izvršiti uplatu u iznosu od 3,000,00 HRK. Automobil je vraćen bez oštećenja, međutim, potrošač nije dobio svoj ​​polog natrag. Potrošač je kontaktirao trgovca koji nije odgovorio, stoga se potrošač obratio za pomoć ECC Njemačka koji su proslijedili slučaj u Hrvatsku. Sve se okončalo povratom ​​novca potrošaču. PRIMJER 3. Potrošač iz Slovenije kupio je knjigu putem web shopa u Hrvatskoj, ali nikada nije dobio paket koji je unaprijed i platio. Nakon komunikacije, trgovac je odgovorio da je paket na putu, ali više od 2 mjeseca kasnije nije dobio ništa. Potrošač je kontaktirao ECC Slovenija koji je poslao zahtjev ECC-u Hrvatska koji je riješio problem i potrošač je dobio knjigu.

cilj osiguravanje rješavanja velikog broja potrošačkih sporova na brži, učinkovitiji i jeftiniji način putem za to kvalificiranih tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova, bez potrebe za pokretanjem dugotrajnih sudskih postupaka. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta će, kao nadležno ministarstvo za provedbu i nadzor predmetnog Zakona, u sljedeće četiri godine poduzimati sve potrebne mjere i aktivnosti s ciljem uspostavljanja kvalitetnog sustava alternativnog rješavanja potrošačkih sporova kako bi se ostvarili gore navedeni ciljevi. Naime, predmetnim Zakonom ustanovljeni su kriteriji kojima tijela koja se namjeravaju prijaviti moraju udovoljavati kako bi bila odabrana da budu tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova u smislu ovog Zakona. Temeljem spomenutih kriterija, nakon objavljenog poziva za iskaz interesa od strane Ministarstva, odabrat će se odgovarajuća tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova.

Nadalje, s ciljem podizanja svijest potrošača i trgovaca o postojanju sustava za alternativno rješavanje potrošačkih sporova, Ministarstvo će poduzimati i odgovarajuće promotivne aktivnosti, kao što su radionice, okrugli stolovi i konferencije predmetne tematike, te će poticati sve dionike zaštite potrošača da putem svojih mrežnih stranica promoviraju sustav za alternativno rješavanje potrošačkih sporova. Grafikon 1. Struktura prigovora potrošača u ECC mreži. Predmetni Zakon predstavlja prvi korak ka uspostavljanju učinkovitijeg sustava za alternativno rješavanje potrošačkih sporova u Republici Hrvatskoj, kojem je

Osim toga, praksa je pokazala kako potrošački sporovi nastali povodom sklapanja potrošačkih ugovora na daljinu, posebno ukoliko su isti prekogranične prirode, često ostaju neriješeni zbog manjka adekvatnih mehanizama za njihovo uspješno rješavanje. Upravo iz gore navedenog razloga, predmetnim se zakonom omogućuje provedba Uredbe o on-line rješavanju potrošačkih sporova koja nudi jednostavno, učinkovito, brzo i jeftino izvansudsko rješenje sporova koji nastaju iz prekograničnih on-line transakcija posredstvom Platforme za on-line rješavanje potrošačkih sporova. Platforma za on-line rješavanje potrošačkih sporova je EU alat koji omogućuje podnošenje potrošačkih pritužbi elektroničkim putem na jeziku bilo koje države članice, nakon čega se pritužba, zajedno s pripadajućom dokumentacijom, prosljeđuje odgovarajućem nadležnom tijelu za alternativno rješavanje potrošačkih sporova sjedišta trgovca. Obzirom da će odabirom odgovarajućih tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova nadležnih za trgovce sa sjedištem u Hrvatskoj, popis navedenih tijela biti inkorporiran u Platformu, Republika Hrvatska će time u potpunosti udovoljiti obvezama koje proizlaze iz Uredbe te osigurati da će potrošači s boravištem u Europskoj uniji biti u mogućnosti podnijeti potrošačke pritužbe protiv hrvatskih trgovaca posredstvom Platforme. Također, navedenim Zakonom je propisano da će kontaktna točka Platforme za on-line rješavanje potrošačkih sporova biti Europski potrošački centar Hrvatska pri Ministarstvu gospodarstva, poST duzetništva i obrta. www.suvremena.hr

31


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini

Zaštita potrošača u pružanju telekomunikacijskih usluga U članku se daje pregled osnovnih prava potrošača pretplaćenih na telekom usluge. Na jednostavan način opisuje se način podnošenja prigovora operatoru i upoznaje sa rokovima i načinima rješavanja prigovora. Autorica otkriva korisne prijedloge za ovo tržište koje treba uvažiti kod podnošenja i rješavanja prigovora, te koja su prava potrošača i obveze operatera u tim procesima. Imajući na umu da se radi o osjetljivom području potrošačke politike u članku je otkrila i neke rezultate vlastitog istraživanja stavova potrošača o tome koliko su zadovoljni s ishodom pritužbi. Uvod Tržište telekomunikacijskih usluga vrlo je dinamično. Ono u velikoj mjeri ovisi o tehnologiji koja je sve naprednija i inovativnija. Uslijed kontinuiranog rasta i razvoja telekomunikacijskog tržišta postavlja se pitanje: koliko se krajnji korisnik tih usluga osjeća zaštićenim?. Operatori su svjesni svoje uloge i moći na tržištu tako da je na snazi prilično istančana regulacija njihova odnosa s potrošačima. Zadovoljstvo korisnika usko je povezano i sa zaštitom njihovih prava tako se može pretpostaviti kako je zadovoljan korisnik upućen u svoja prava

32

Suvremena trgovina 1(42)

i obveze u međusobnom B2C odnosu. Vrlo je bitno da operator isporuči predviđenu uslugu (npr. signal, prijenos podataka) po ugovorenoj kvaliteti (npr. jačina signala, brzina prijenosa podataka, garantni rok uređaja). Za korisnikovo pozitivno iskustvo važna je i komunikacija s pružateljem usluge. Na taj se način osjeća zaštićeno i zna kome se obratiti u slučaju poteškoća. U Hrvatskoj djeluje nekoliko operatera koji pružaju telekom usluge preko mobilnih i nepokretnih mreža, a njihovi udjeli na tržištu prikazani su na Grafikonu 1 i Grafikonu 2.

piše|Mateja Banožić, mag.oec.

17,49% 35,40%

VIP net HT Tele 2

47,11%

Izvor: Službene internetske stranice Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, dostupno na: https://www.hakom.hr/default. aspx?id=60 (05.08.2016.)

Grafikon 1. Tržišni udio mobilnih operatera u Hrvatskoj u prosincu 2015.

HT

41,46% 58,54%

Ostali operateri

Izvor: Službene internetske stranice Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, dostupno na: https://www.hakom.hr/default. aspx?id=60 (05.08.2016.)

Grafikon 2. Struktura tržišta nepokretne telefonije u prosincu 2015. godine.


Pretplatnički ugovor, opći uvjeti poslovanja i raskid potrošačkog ugovora

Regulacija pružanja telekomunikacijskih usluga Kako bi korisnik telekomunikacijskih usluga nesmetano i sigurno koristio usluge po uvjetima i kvaliteti koje jamči operater bilo je nužno zakonom urediti prava potrošača i osnovati regulatorno tijelo koje nadzire provedbu zakona i pružanje usluge. Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14) čini okosnicu telekomunikacijske regulative u Hrvatskoj. Uključuje odredbe koje uređuju pitanja zaštite potrošača kod pružanja telekomunikacijskih usluga kao što su prava potrošača na prigovor (čl. 50). Uređuje se i način ispostave računa za usluge gdje korisnik ima pravo na podroban ispis i kontrolu učinjenih troškova. Ako korisnik ne plati račun na vrijeme, operator mu može poslati opomenu, ali ju prema Zakonu o zaštiti potrošača ne smije naplaćivati. Prema novini od početka 2017. godine korisnici više neće trebati podnositi prigovor operatoru za umanjenje računa zbog kvara u odgovornosti operatora jer će operator biti dužan samostalno korisniku na izbor ponuditi umanjenje mjesečne naknade ili obeštećenje korisnika na drugi način s datumom izdavanja računa.

Međutim, postoje i drugi zakoni koji su direktno povezani sa zaštitom potrošača, a operatori moraju u poslovanju voditi računa o ograničenjima i zahtjevima svih propisa. Osim zaštićenih prava korisnika prema Zakonu imenovano je i nacionalno regulatorno tijelo za tržište telekomunikacija. Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti – HAKOM je nacionalna regulatorna agencija za obavljanje regulatornih i drugih poslova u okviru djelokruga i mjerodavnosti propisanih Zakonom o elektroničkim komunikacijama, Zakonom o poštanskim uslugama i Zakonom o regulaciji tržišta željezničkih usluga. Uloga HAKOM-a kod zaštite potrošača telekom usluga je pružanje informacije i savjeta korisnicima te pomoć u razumijevanju uvjeta i načina pružanja javnih komunikacijskih usluga s naglaskom na zaštititi od mogućih zlouporaba. HAKOM uređuje Pravilnik o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga gdje direktno postavlja uvjete za rad telekomunikacijskih poduzeća, a sve u svrhu veće zaštite potrošača. Također, HAKOM je nadležan rješavati prigovore korisnika nakon što je korisnik pokušao riješiti spor s operatorom.

Kako bi pretplatnički ugovor bio valjan mora se sastojati od općih uvjeta poslovanja, uvjeta korištenja usluga i cjenika usluga za koje se ugovor sklapa. Također, mora sadržavati odredbe koje su utvrđene posebnim zakonom kojim je uređena zaštita potrošača, te drugim posebnim propisima. Kako bi korisnici telekomunikacijskih usluga bili upoznati s osnovnim podacima, operatori u Hrvatskoj dužni su izraditi jasne, čitljive i sveobuhvatne opće uvjete poslovanja. Opći uvjeti poslovanja trebaju biti razumljivi prosječnom korisniku jer sadrže korisne informacije o načinu i uvjetima zasnivanja ugovora (trajanje ugovora, obnavljanje ugovora, raskid i prestanak ugovornog odnosa), način rješavanja prigovora, postupak u slučaju nepodmirenja računa i sl. Ukoliko operator želi izmijeniti neke stavke općih uvjeta, osobito ako su izmjene nepovoljne za same korisnike, prije same izmjene mora obavijestiti krajnje korisnike 30 dana prije nego stupe na snagu. Ako su izmjene povoljne za krajnje korisnike mogu važiti s danom objave tih izmjena. Tako su, primjerice, prije dvije godine operatori bili duž-

ni obavijestiti korisnike kada su im državni nameti povećali cijenu mobilne pretplate i samim time je došlo do promjene općih uvjeta poslovanja. Uz ponudu bi operatori uvijek trebali objaviti i opće uvjete i cjenik na svojim službenim stranicama i na prodajnim mjestima kako bi bili uvijek dostupni korisnicima na jednostavan način. Ponuda koju operatori telekomunikacijskih usluga nude potrošačima, mora temeljem općih uvjeta poslovanja sadržavati opsežan i jasan opis usluga koje se nude i sve bitne uvjete korištenja tih usluga, kao i uvjete za prestanak korištenja usluga. U empirijskom istraživanju o položaju korisnika telekomunikacijskih usluga ispitano je anketnim upitnicima ukupno 203 korisnika. Anketirani su iznosili predodžbe o zaštiti svojih prava; o tome čitaju li ugovore prije sklapanja; jesu li proučili opće uvjete davatelja usluge; da li su upoznati kako se i kome obratiti prilikom ulaganja prigovora; te jesu li općenito zadovoljni postojećim mobilnim operatorom. Glavno je pitanje koliko je regulacija djelotvorna odnosno koliko je bitnih informacija zaista i predstavljeno korisnicima na razumljiv način. Problem je uočen u velikoj proporciji korisnika koje ne zanimaju opći uvjeti (Grafikon 3). Svaki deveti korisnik

3,94%

17,73%

29,56%

Da, smatram da je to bitno Neznam gdje ih pronaći Ne zanimaju me

35,47%

13,30%

Ne, nerazumljivi su Ne, to su nepotrebne informacije

Izvor: Istraživanje autorice.

Grafikon 3. Odgovori na pitanje: jesu li proučili opće uvjete poslovanja svog operatora (n=203). www.suvremena.hr

33


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini vatskih operatora regulirao je HAKOM Pravilnikom o postupanju po prigovorima. Informacije o podnošenju i rješavanju prigovora dostupne su javno na službenim web stranicama.

ima volju pročitati uvjete, međutim, nisu upućeni gdje ih pronaći. Logično je da bi bolja informiranost o uvjetima poslovanja dovela potrošače u bolji položaj jer bi mogli prigovoriti ukoliko primijete odstupanja. U tome kontekstu treba promatrati i interese operatora koji kontrolira informiranje potrošača pri čemu veći broj prigovora stvara i veće troškove. Korisnici koji čitaju potrošački ugovor, uglavnom pročitaju i najveći dio općih uvjeta poslovanja, međutim, zabrinjavajuća je proporcija kako 74% anketiranih nije pročitalo ugovor prije potpisivanja. Pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Korisnik bez ugovorne obveze može od operatora, putem unaprijed određene procedure, bez ikakvog objašnjenja i naknade zatražiti prekid odnosa. Ukoliko je korisnik u trenutku raskida vezan ugovornom obvezom dužan je snositi troškove prijevremenog raskida ugovora. Korisnik u tom slučaju plaća penale za prijevremeni raskid u visini mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta za proizvode ili usluge koje je ostvario prilikom potpisi-

1 2

vanja ugovora. Korisnik plaća jednu od ove dvije naknade i to onu koja je za njega povoljnija. Postoje situacije kada korisnik može prijevremeno raskinuti pretplatnički ugovor s operatorom bez plaćanja naknade, ali samo ako se utvrdi da operator nije ispunio neku od stavki iz sklopljenog ugovora. Potrošački ugovori se sklapaju i izvan prodavaonice operatora prihvatom ponude na daljinu putem telefonske prodaje, preko internetskih stranica ili preko posrednika u terenskoj prodaji. U tim slučajevima pretpostavlja se da potrošač nije dobio potpune informacije iz više razloga: nije bio psihički spreman za predstavljanje navedene usluge, bio je zatečen pozivom u nezgodnom trenutku ili iznenađen ponudom ili pak jednostavno nije imao vremena pomno razmisliti o ponudi. Kada se potrošač pozitivno očituje o ponudi preko ovih kanala tada ima zakonsko pravo odustajanja od usluge u roku 14 dana. Na primjer, ako je korisnik preko internetske stranice zatražio i prihvatio ponudu usluge dana 1. ožujka, te je uslugu započeo koristiti 10. ožujka, ima pravo na bezuvjetni raskid sa zaključno 23. ožujkom. Potpuna uskla-

đenost informacija za potrošače i pravo odustajanja kod ugovora na daljinu i ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija stimulira potrošače na ove načine kupovine jer im pruža veću razinu zaštite.1

Način podnošenja prigovora na uslugu i rješavanje Prigovori su neizbježan institut koji su dužna prakticirati većina uslužnih poduzeća. Kako bi poduzeće upravljalo zadovoljstvom kupaca i bilo uspješnije u zadržavanju svojih korisnika da ne pređu kod konkurencije važno je prikupljati njihove razloge nezadovoljstva, a koji se najčešće izražavaju kroz prigovore. Telekom operatori imaju posebne odjele koji se bave postupcima prikupljanja, obrade i rješavanja prigovora korisnika. Kao i u drugim poduzećima i telekom operatorima je glavni cilj zadovoljan korisnik što se prije svega može postići brzim i efikasnim rješavanjem nastalog nezadovoljstva. Operator je dužan omogućiti potrošaču podnošenje pisanog prigovora u svojim poslovnim prostorima ili putem pošte, telefaksa ili elektroničke pošte. Način rješavanja prigovora hr-

Prigovori korisnika najčešće su vezani za visinu računa, nezadovoljstvom kvalitete isporučene usluge, povredu ugovora ili bilo koji drugi razlog za koji korisnik smatra da je oštećen. Prigovor se može podnijeti u tri faze, ovisno o tome je li rješenje prethodne faze pozitivno ili negativno. Prva faza odnosi se na rješavanje prigovora kod operatora u prvostupanjskom postupku, druga faza na rješavanje prigovora kod operatora u drugostupanjskom postupku, a treća faza (ukoliko za nju ima potrebe) je postupak pri Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti.2 Nakon što korisnik utvrdi problem ovisno o osobnim stavovima donosi odluku o tome hoće li svom telekom operatoru uputiti prigovor. Prije sastavljanja prigovora potrebno se upoznati s postupkom koji vrijedi kod operatora (na koji način sastaviti prigovor, gdje ga poslati, što je potrebno priložiti uz prigovor i sl.). Služba koja se bavi rješavanjem prigovora korisnika u prvostupanjskom postupku razmatra problem i razlog prigovora. Prigovor se može podnijeti unutar zakonom određenih rokova: •

u roku od 30 dana od dana dospijeća računa ukoliko je račun ili stavka na računu predmet prigovora);

30 dana od dana pružanja usluge ukoliko je prigovor vezan za kakvoću usluge;

Službeni list Europske unije (2011) Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća, 304 (64), str. 261. Službene internetske stranice Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti. Dostupno na: https://www.hakom.hr/default.aspx?id=127 (21.08.2016.)

34

Suvremena trgovina 1(42)


rješavanjem spora u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od četiri mjeseca od dana podnošenja potpunog zahtjeva za rješavanjem spora. Povjerenstvo za zaštitu prava korisnika je savjetodavno tijelo koje djeluje pri HAKOM-u i u čijem sastavu su imenovani i predstavnici Saveza udruga potrošača. Odluka HAKOM-a je obvezujuća za operatora i korisnika, a protiv odluke je moguće pokrenuti upravni spor.

Izvor: Istraživanje autorice.

Grafikon 4. Proporcija zadovoljnih korisnika trenutnim operatorom (n=203).

15 dana od saznanja za radnju ili propust operatora, a najkasnije u roku od 30 dana od dana povrede odredaba pretplatničkog ugovora.

Operator telekomunikacijskih usluga je dužan provesti postupak rješavanja prigovora uz obvezni rok za odgovor i dostavu pisanog odgovora korisniku od 15 dana od dana zaprimanja prigovora. Prilikom rješavanja prvostupanjskog prigovora obično postoje već uhodani načini rješavanja istih, pogotovo ako se radi o nekom učestalom problemu. Upravo iz tog razloga neki problemi korisnika mogu biti rutinski razmotreni i odbačeni. Ukoliko korisnik nije zadovoljan rješenjem prigovora u prvostupanjskom postupku, ima pravo na žalbu drugog stupnja koja se upućuje posebnom Povjerenstvu za reklamacije svog operatera (druga faza). Informacija o mogućnosti ulaganja drugostupanjskog prigovora korisniku, odnosno podnositelju, mora biti evidentna u odgovoru koji je zaprimio tijekom prvostupanjskog odgovora. Žalbu je moguće uputiti unutar 30 dana od zaprimanja

pisanog odgovora. Isti postupak vrijedi i u slučaju da operator nije odgovorio na prigovor u zakonskom roku od 15 dana. Korisnik koji smatra da niti u drugostupanjskom postupku za podnošenje prigovora, od Povjerenstva operatera nije dobio prihvatljivo rješenje (nedovoljno argumentiran negativan odgovor na prigovor, nejasan odgovor, korisnik i dalje smatra da je u pravu, smatra da je zakonski oštećen i sl.) ima pravo u roku od 30 dana od zaprimanja tog odgovora podnijeti pisani zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (treća faza). Zahtjev podnosi putem pošte, elektroničkim putem ili putem faksa. HAKOM je nadležan rješavati sporove između korisnika i operatora ako se prigovor korisnika odnosi na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu (račun), kakvoću pružene usluge ili povredu odredaba pretplatničkog ugovora.3 Nakon provedenog postupka rješavanja prigovora kod operatora, a na osnovu prijedloga Povjerenstva za zaštitu prava korisnika, HAKOM donosi odluku ili rješenje o podnesenom zahtjevu korisnika za

Na Grafikonu 4. prikazan je odgovor korisnika na pitanje: jesu li općenito zadovoljni uslugom koju im pruža njihov operator. Rezultati provedenog istraživanja otkrivaju kako je čak 148 ispitanika zadovoljno uslugom operatora (73%), njih 29 nije zadovoljno uslugom (14%), dok preostali (13%) ne mogu procijeniti svoje zadovoljstvo. Istraživanje je pokazalo da je najviše zadovoljnih korisnika Operatora E. Razlog je vjerojatno što taj operator na tržištu ima imidž kao mobilna mreža koja privlači mlađe potrošače, ima vrlo pristupačne cijene usluga, ležeran odnos s korisnicima, ali i koristi mrežu najvećeg pružatelja usluga. Način rješavanja i ishod prigovora utječe na ukupno zadovoljstvo korisnika. Među anketiranim korisnicima njih 46% do sada nije upućivalo prigovor. Samo je 15% zadovoljno načinom i brzinom rješavanja prigovora, 22% nije bilo zadovoljno načinom rješavanja, a daljnjih 15% nije bilo zadovoljno niti brzinom niti načinom rješavanja prigovora. Poboljšanjem procesa obrade prigovora utječe se pozitivno na konačno zadovoljstvo i zadržavanje korisnika. Operater može zahtijevati napornu proceduru podnošenja prigovora samo kako bi obeshra-

brio potrošača i na taj način smanjio troškove obrade. Takva strategija odnosa s potrošačima često djeluje negativno na njihovo iskustvo.

Zaključak Tržište telekomunikacija je kompleksno i primamljivo područje istraživanja. S obzirom da na tržištu nema mnogo igrača, korisnici su ograničeni i nemaju veliku mogućnost izbora, a konkurenti pružaju usluge slične kvalitete po sličnim cijenama. Položaj potrošača u tome okruženju je specifičan jer su mu na raspolaganju oskudne informacije o usluzi koju koristi jer je vrlo ograničen u praćenju kvalitete i brzine koja može značajno varirati. Glavni cilj regulatornog okvira je upravo podizanje kvalitete usluge jačanjem prava potrošača da mogu reagirati kada to smatraju potrebnim. Korisnici u Hrvatskoj još uvijek nisu dovoljno informirani o bitnim stvarima prilikom korištenja mobilnih usluga i nemaju povjerenja u rješavanje njihovih problema što predstavlja slabost potrošačke politike. Postoje i slabosti menadžmenta jer ne sluša potrošače, ne upravlja na odgovarajući način postupcima prikupljanja i procesima rješavanja prigovora potrošača jer se isti problemi vraćaju, a rješenja se rijetko tretiraju kao moćan marketinški alat za stvaranje imidža. Za očekivati je da će se regulacija u pogledu prava potrošača širiti što se tržište telekomunikacija sve više razvija i broj usluga povećava. U tome smislu menadžment pritužbama bit će zahtjevniji, a preporuka je da ga menadžment treba zbiljnije uključiti u koncept poboljšanja iskustva kupaca.

Službene internetske stranice Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti https://www.hakom.hr/default.aspx?id=127 (21.08.2016.)

3

www.suvremena.hr

35


gospodarstvo

Prava potrošača u javnom prijevozu U radu se obrađuju prava potrošača koja obvezuju prijevoznike prema važećoj regulaciji. Iz podataka vlastitog istraživanja autorica pokazuje kakvo je stanje potrošačkih prava u sektoru i daje prijedlog za unapređenje tržišta na ovome području. Uvod Javni prijevoz se može opisati kao zajednički prijevoz putnika, odnosno usluga prijevoza koja je dostupna za korištenje širokom broju ljudi. Javni putnički transport oduvijek je igrao važnu ulogu u ekonomskom rastu i globalizaciji jer potiče razvoj, pospješuje trgovinu i omogućava kretanje ljudi. Iz razloga što danas prometna infrastruktura postaje sve kvalitetnija, a potrebne informacije još dostupnije, potrošačima je ponuđen izbor različitih vrsta prijevoza za dolazak na ciljano odredište. Time se tržišno natjecanje zaoštrava, ne samo unutar jedne, već i između različitih grana prijevoza, a prava potrošača u javnom prijevozu dobivaju sve veći značaj. U sklopu socijalne i gospodarske politike neophodno je kontinuirano promicanje zaštite potrošača u javnom putničkom prijevozu kroz istraživanja te una-

36

Suvremena trgovina 1(42)

pređenja pripadajuće regulative na tom području. Slijedom toga, 2016. godine provedeno je empirijsko istraživanje na uzorku od 125 ispitanika kojim se ispitao položaj i razina zaštite potrošača u javnom putničkom prijevozu. Iako je riječ o malom broju anketiranih, nastala je smjernica koja je pokazala kako samo 21,6% ispitanika poznaje svoja prava i obveze u trenutku kada kupuje kartu od prijevozničke tvrtke, dok ih ostalih 78,4% ne poznaje ili nije sigurno da li ih poznaje. Navedeno je zasigurno dokazalo ranije pretpostavke da su potrošači javnih usluga često i dalje u nedovoljnoj mjeri upoznati sa svojim potrošačkim pravima.

Prava putnika u zračnom prijevozu Jedna od statistika u istraživanju također je pokazala da je osviještenost put-

piše|Diana Obranović, mag.oec.

nika o njihovim pravima ipak najveća u zračnom prijevozu. Vjerojatno se potrošači najviše upoznaju sa svojim putničkim pravima kada za prijevozno sredstvo odluče koristiti jednu od najskupljih opcija javnog prijevoza. U Europskoj uniji će se ta putnička prava primjenjivati u slučaju ako je let unutar EU-a i obavlja ga zračni prijevoznik iz ili izvan EU-a, ako let stiže u EU iz zemlje izvan EU-a i obavlja ga zračni prijevoznik iz EU-a ili ako let kreće iz EU-a prema zemlji izvan EU-a i obavlja ga zračni prijevoznik iz ili izvan EU-a. U situaciji narušavanja putničkih prava, prigovori se mogu podnijeti nadležnom tijelu države u kojoj se dogodila navedena povreda prava, a ako bi se povreda prava dogodila u polaznoj zračnoj luci izvan Europske unije, prigovor se podnosi nacionalnom tijelu nadležnom za provedbu zaštite prava putnika u državi članici u kojoj se nalazi odredišna zračna luka. Nacionalno tijelo u RH odgovorno za izvršenje Uredbe (EZ) br. 261/2004 veza-


ne uz prava putnika u zračnom prijevozu je Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo (dalje: CCAA). Ovom Uredbom CCAA utvrđuje prava koja imaju putnici u slučajevima ako im je uskraćen ukrcaj protiv njihove volje, ukoliko im je let otkazan ili njihov let kasni te zbog premještaja u niži razred. Ukoliko je došlo do nekog od navedenih slučajeva, tj. putnik smatra da su njegova prava narušena, prvo mora kontaktirati zračnog prijevoznika koji je obavljao navedeni let, odnosno zračnu luku (u slučaju osoba s invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću). Odgovor na svoju pritužbu putnik je dužan dobiti u roku od 6 tjedana od dana dostave te tek ukoliko nije zadovoljan istim (ili uopće nije dobio odgovor), može podnijeti prigovor CCAA-u ili nadležnom tijelu druge države članice EU-a. Važno je napomenuti da u slučaju uskraćivanja ukrcaja, otkazivanja ili kašnjenja leta putnik ima pravo na: – skrb (užinu, telefonski poziv i po potrebi smještaj, kao i prijevoz do smještaja i povratak u zračnu luku), – povrat novca za kartu ili na preusmjeravanje ili nove rezervacije u kasnijem terminu, – kompenzaciju koja iznosi do 250 € za letove do 1.500 km; do 400 € za sve letove unutar EU preko 1.500 km i one van EU od 1.500 do 3.500 km; do 600 € za letove preko 3.500 km. Putnik nema pravo na ranije navedene nadoknade ukoliko je obaviješten o otkazivanju leta dva ili više tjedana una-

prijed, ako mu je ponuđena alternativna ruta sa sličnim redom letenja ili ako zrakoplovna kompanija može dokazati da je let otkazan zbog izvanrednih okolnosti kao što su sigurnosni razlozi, vremenske neprilike ili tehnički razlozi za koje nije odgovorna avio kompanija (viša sila). S druge strane, CCAA nije nadležna za provedbu odredbi Montrealske konvencije i Uredbe 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u prijevozu putnika i njihove prtljage zrakom, izmijenjene Uredbom (EZ) 889/02 kojom putnik ostvaruje pravo na naknadu štete u slučaju smrti ili tjelesne ozljede putnika, kašnjenja putnika, prtljage, te uništenja, gubitka ili oštećenja prtljage. Za svaki od navedenih slučajeva predviđeni su limiti iznosa naknade štete kao i uvjeti pod kojima će prijevoznik biti oslobođen odgovornosti. Pritužbe vezane za gubitak prtljage rješava Europski potrošački centar Hrvatska (ECC Croatia) koji daje savjete i osigurava informacije o prekograničnoj kupovini te pomaže potrošačima (u suradnji s drugim Europskim potrošačkim centrima) u rješavanju prekograničnih pritužbi i sporova. Što se tiče stavova potrošača o uslugama zračnog prijevoza, najviše ispitanika u provedenom istraživanju se složilo sa izjavom da su putnici podrobno obaviješteni od strane prijevoznika o pojedinostima njihovog prijevoza, kao što je pokazano u Grafikonu 1. Također, većina ispitanika se složila s izjavom da putnici dobivaju točne, potpune i transparentne informacije o punoj cijeni karte (samo 25% ispitanika je reklo da se ne slaže sa navedenom izjavom).

Izvor: Vlastito istraživanje

Grafikon 1. Prikaz stavova potrošača o uslugama zračnog prijevoza.

Stanje potrošačkih prava u pomorskom prijevozu Razlog zašto se u istraživanju pokazalo da su potrošači najmanje upoznati sa svojim pravima u brodskom/trajektnom prijevozu možda „leži“ u činjenici što ga isti rijetko koriste za potrebe osobnog transporta. Obveze pomorskog prijevoznika u prijevozu putnika i prijevoza putnika unutarnjim plovnim putovima na razini Europske unije su se prvi put regulirale 2010. godine Uredbom (EU) 1177/2010. Ovom Uredbom o pravima putnika kada putuju morem i unutarnjim plovnim putovima u slučajevima kašnjenja putovanja u dolasku i odlasku te otkazivanju polaska putovanja se nastojalo putnicima osigurati jednaku razinu zaštite njihovih prava kao i u ostalim granama prijevoza, posebice zračnog i željezničkog prijevoza. Nadležno tijelo zaduženo za provedbu propisa EU-a u Republici Hrvatskoj za prava putnika u brodskom prijevozu je Agencija za obalni linijski pomorski promet osnovana 2006. godine koja je imenovana kao nacionalno tijelo odgovorno za izvršenje Uredbe (EU) br. 1177/2010. Prava putnika se primjenjuju na one putnike koji putuju brodovima na motorni pogon, s više od 12 putnika i tri člana posade, na putovanjima dužima od 500 m, te koji odlaze iz luke/dolaze u luku u EU-u s bilo kojim prijevoznikom. Prema Uredbi (EU) br. 1177/2010 ukoliko dolazi do otkazivanja ili kašnjenja u polasku duže od 90 minuta putnik ima pravo na pomoć (obrok i smještaj po potrebi), povrat troškova u roku od sedam dana ili na preusmjeravanje ili nastavljanje putovanja u najkraćem mogućem roku. Ukoliko dolazi do kašnjenja u dolasku na krajnje odredište putnik ima pravo zatražiti i minimalnu naknadu, i to 25% od iznosa putne karte. Prijevoznici su oslobođeni plaćanja naknada ili osiguravanja noćenja putnicima u slučajevima kada su probleme u putovanjima uzrokovale vremenske neprilike koje ugrožavaju sigurnu plovidbu, a taj utjecaj je najistaknutiji kod pomorskog prijevoza u odnosu na bilo koju drugu granu prijevoza. Kao i u ostalim granama prijevoza, putnik se obraća navedenoj Agenciji ukoliko nije zadovoljan odgovorom i rješenjem podnijete žalbe od strane službe prijevoznika/uprave luke. Prigovore upućene službi prijevoznika/upravi luke putnik je dužan podnijeti najkasnije u roku www.suvremena.hr

37


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini od 2 mjeseca od dana putovanja, a konačan odgovor od strane službe putnik mora dobiti najkasnije 2 mjeseca od primitka njegova prigovora. Sukladno dosadašnjim saznanjima, Agencija nije zaprimila niti jednu pritužbu od strane putnika o kršenju njihovih prava iz razloga što su sve reklamacije bile uspješno rješavane između prijevoznika i samih putnika.

Regulacija položaja potrošača u kopnenom prijevozu Javni kopneni prijevoz općenito čine cestovni i željeznički prijevoz. Možemo ustanoviti da od svih vrsta javnog prijevoza potrošači najviše koriste međugradski i/ili međunarodni autobusni prijevoz, obzirom da je ta vrsta, iako ne nužno najjeftinija, najviše fleksibilna, najdostupnija zbog infrastrukture te idealna za kraće relacije. S druge strane, željeznički prijevoz od 2009. godine bilježi stalni pad broja korisnika, vjerojatno zbog kvalitete usluge ovog vida prijevoza. Unatoč smanjenju broja putnika u željezničkom prijevozu, broj zaprimljenih prigovora ne raste. Tako se prigovori uloženi od strane putnika najčešće odnose na rad osoblja, vozni red i na kašnjenje vlakova, a detaljniju podjelu prigovora u prvom kvartalu prošle godine možemo vidjeti u Tablici 1. Važno je napomenuti da ukoliko dođe do dužeg čekanja vlaka ili čak otkazivanja prijevoza, putnici uvijek imaju pravo na povratnu informaciju oko toga što se događa dok čekaju. Obavijest o otkazivanju ili kašnjenju prijevoza dužeg od

60 minuta daje putnicima pravo na (primjenjuje se na sva putovanja vlakom i željezničke usluge unutar EU-a): – izbor između preusmjeravanja ili nastavljanja putovanja u najkraćem mogućem roku ili na kasniji sporazumno dogovoren datum ili povrat novca za kartu (i po potrebi besplatan povratak do mjesta polazišta), – hranu i piće, te smještaj, ako je potrebno i moguće, – ako izostane povrat troškova i dalje vrijedi pravo na prijevoz ili se na zahtjev putnika isplaćuje odšteta (osim ako je putnik o kašnjenju bio obaviješten prije nego je kupio kartu ili ako je kašnjenje uzrokovano događajima za koje nije kriva sama željeznica i koje nije bilo moguće izbjeći ili predvidjeti) i to u iznosu od 25% plaćene cijene karte za kašnjenja između 1 i 2 sata te 50% plaćene karte za kašnjenja duža od 2 sata. Radi zaštite svojih prava koja su uređena Uredbom (EZ) br. 1371/2007 o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu, propisana Zakonom o regulaciji tržišta željezničkih usluga, općim uvjetima ugovora o prijevozu putnika, zakonom kojim je uređeno područje željezničkog prometa i drugim propisima kojima se uređuju prava putnika, putnik ima pravo prvo podnijeti prigovor željezničkom prijevozniku i to u roku od 30 dana od dana kada smatra da su povrijeđena njegova prava. U roku od mjesec dana od dana zaprimanja prigovora od strane putnika, željeznički prijevoznik dužan je dostaviti obrazloženu odluku,

Tablica 1. Reklamacije zaprimljene putem e-mail adrese i Regionalnih jedinica HŽPP za razdoblje 1. – 3. 2016. prikazano u postocima Reklamacije zaprimljene putem e-maila i RJ HŽPP Rad osoblja

Razdoblje 1. ‒ 3. 2016. 18%

Kašnjenje vlakova

15%

Sastav vlakova

10%

Prigovori vezani za HŽ Infrastrukturu

7%

Tarife

3%

Vozni red

3%

Povrat novca

14%

Tehnička ispravnost vagona

4%

Vozni red online

4%

Ostalo

22%

Ukupno

100%

Izvor: Dostupni podaci iz vlastitog istraživanja.

38

Suvremena trgovina 1(42)

U svim oblicima prijevoza prigovor na kršenje putničkih prava prvo se dostavlja prijevozniku koji je izvršio uslugu, a u slučaju da potrošač nije zadovoljan odgovorom prijevoznika, može se obratiti nadležnom provedbenom tijelu. a ukoliko istu putnik nije zaprimio, putnik ima pravo podnijeti prigovor nacionalnom provedbenom tijelu u roku od 45 dana od dana podnošenja prigovora željezničkom prijevozniku. Nacionalno tijelo u RH nadležno za zaštitu prava putnika u željezničkom prijevozu je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM). U slučaju pak da putnik nije zadovoljan odlukom željezničkog prijevoznika, on ima pravo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (NN br. 41/14) podnijeti reklamaciju Povjerenstvu za reklamacije potrošača pri željezničkom prijevozniku (korisnika usluga HŽ Putničkog prijevoza), kao i prigovor HAKOM-u roku od 15 dana. Kako u željezničkom prijevozu, putnici slična prava imaju i u autobusnom prijevozu koja se uglavnom odnose na redovite autobusne linije na velikim udaljenostima (više od 250 km) koja započinju ili završavaju u državi EU-a. Najvažnije je za ponoviti da putnici imaju pravo na povratnu informaciju oko toga što se događa dok čekaju prijevoz koji je otkazan ili kasni, a u slučaju da to kašnjenje traje duže od 2 sata, imaju pravo na povrat novca (i povratak na početno odredište) ili nastavak putovanja po sličnim uvjetima. Također, ukoliko u tom trenutku nisu dobili pravo na takvu nadoknadu, putnici se mogu žaliti kasnije i zahtijevati odštetu u vrijednosti od 50% plaćene karte. Uz sve navedeno, za kašnjenja duža od 90 minuta koja se odnose na putovanja u trajanju od najmanje 3 sata, putnik ima pravo i na obrok ili smještaj po cijeni od najviše 80 eura po noćenju. Putnik je svoj prigovor u vezi s kršenjem njegovih prava sukladno odredbi Uredbe (EU) br. 181/2011 dužan u roku od 90 dana od dana kada je linijski prijevoz bio obavljen prvo dostaviti autobusnom prijevozniku. Tek ukoliko nije zadovoljan načinom na koji je prijevoznik riješio njegov prigovor, može se žaliti nadležnom pro-


vedbenom tijelu za prava putnika u autobusnom prijevozu koje je u Republici Hrvatskoj Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Slijedom navedenog Ministarstvo će najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prigovora izvijestiti putnika o utvrđenom činjeničnom stanju i mjerama koje je povodom prigovora poduzelo.

Prava potrošača kod paket aranžmana Prema najnovijoj Direktivi br. 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, Internet je, uz tradicionalne kanale, postao sve važniji medij putem kojeg se nude ili prodaju usluge putovanja. Putovanja se sve manje kombiniraju u obliku tradicionalnih unaprijed utvrđenih paket aranžmana, nego se sve češće prilagođavaju kupcu. Koncept „paketa“ je sada širi, što je bolje za potrošače, a opisuje kao kombinacija koja uključuje više, a najmanje dvije različite vrste putovanja koje nudi jedan trgovac za potrebe istog putovanja ili odmora. Putnicima se tako nude zrakoplovne karte i hotelski smještaj u jednom paketu čija organizacija ovisi o više subjekata stoga je i regulacija prava potrošača u tome smislu složenija. Također, veća su prava potrošača i u povezanim putnim aranžmanima. Putnici imaju pravo žalbe na neispunjenje neke od ugovornih usluga prilikom korištenja paket aranžmana. U tom slučaju mogu uložiti pismeni prigovor trgovcu s kojim je sklopio ugovor o turističkom paketu i to u roku od 8 dana od dana završetka putovanja (ako se ne odnosi na „last minute“ putovanja ili ugovora kod kojeg putnik ime smještajnog objekta saznaje tek po dolasku u destinaciju jer takva putovanja u sebi sadrže neizvjesne čimbenike na koje agencija ne može utjecati). Međutim, putnik bi trgovcu/agenciji trebao dostaviti i dokaz da je

Izvor: Vlastito istraživanje

Grafikon 2. Podjela ispitanika prema odgovoru na anketno pitanje 'Ukoliko ste doživjeli ometanja tijekom putovanja, a niste uložili žalbu, iz kojeg razloga ste tako postupili'

već uputio pismeni prigovor prijevozniku na licu mjesta i da se uzrok nije mogao tada odmah otkloniti. Ako putnička agencija utvrdi da je zbog njene krivnje došlo do neispunjavanja programa ili dijela usluga, putnik ima pravo na naknadu u visini stvarne vrijednosti neiskorištenih usluga i ne može obuhvatiti već iskorištene usluge kao ni cjelokupni iznos aranžmana. Ukoliko je ugovor sklopljen putem online usluga, potrošač može podnijeti pritužbu putem nove platforme za online rješavanje sporova dostupne: http://ec.europa.eu/consumers/odr/.

Zaključak Europska unija je prva i za sada jedina u svijetu koja ima sveobuhvatno zakonodavstvo o pravima putnika u odnosu na sve grane prijevoza: zračni, plovidbeni (pomorski prijevoz i prijevoz unutarnjim plovnim putovima), željeznički i autobusni, međutim kreirani su zasebni izvori prava za svaku pojedinu granu prijevoza. Većina potrošača je do sada već doživjela neku vrstu ometanja u svim vrstama javnog prijevoza, a provedeno istraživanje je pokazalo da je ta brojka najveća u autobusnom prijevozu jer je on i najčešće korišten pa se povećava mogućnost za doživljena ometanja. Iako skoro svi ispitanici smatraju da bi u slučaju povrede njihovih prava kontaktirali tvrtku koja pruža prijevozničku uslugu, što je i najpoželjnija odluka, tek je 34,4% ispitanika reklo da su se već žalili na doživljena ometanja. S druge strane, čak 65,6% ispitanika se izjasnilo da nikada nisu uložili žalbu na ometanja koja su doživjeli. Najčešći razlozi zbog kojih su ispitanici, unatoč doživljenim ometanjima, odustali od svog

prava na žalbu su ti da su smatrali da žalba neće biti riješena u njihovu korist, odnosno postupak ulaganja žalbe im se činio kompliciranim ili su pak smatrali da doživljeno ometanje nije bilo vrijedno žalbe, što možemo vidjeti u Grafikonu 2. Upravo iz razloga što potrošači nisu dovoljno informirani, tj. iz neznanja, najčešći obrazac ponašanja je nažalost odustajanje od podnošenja pritužbi. Nužno je u sklopu informiranja povećavati svjesnost o postojanju nacionalnih provedbenih tijela i nadležnih udruga i centara koji će svojim savjetima pomoći svim korisnicima usluga javnog prijevoza da se izbore za svoja prava i time prvenstveno snažnije upućivati na proaktivnost svakog potrošača. Današnje dinamično tržište svakodnevno nudi niz novih proizvoda i usluga u vezi kojih potrošači mogu biti ispravno informirani kako bi mogli donositi odgovarajuće odluke kojima će štititi svoja prava i ekonomske interese. Jedna od njih je i aplikacija „Prava putnika“ koju je Europska komisija izbacila na tržište još 2013-te godine, a koja sadržava jasne i detaljne informacije o pravima putnika u EU kroz sve vrste javnog prijevoza. Dodatno, upućivanjem u način i tijek postupka ulaganja reklamacija povećao bi se osjećaj sigurnosti u konačan ishod te cjelokupan proces ne bi izgledao tako složen i kompliciran. Tome u prilog idu rezultati provedene ankete koji pokazuju da su potrošači, koji su već jednom uložili žalbu, skloniji slično reagirati u situaciji kada ponovno dožive ometanja. Jer tek kada zahtjevi i potrebe putnika budu u potpunosti prepoznati, može doći do promjena i mogu se provesti poboljšanja koja bi pridonosila željenoj kvaliteti usST luge od strane korisnika. www.suvremena.hr

39


logistika

Radno vrijeme radnika u trgovini

piše|Zlatica Štulić, dipl.iur.

Predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske

Autorica sa institucionalnog sindikalnog stajališta opisuje goruće probleme i slabosti regulacije radnog vremena u sektoru maloprodaje. Uspoređuje propisane uvjete u nekim europskim zemljama. Naglašava slabosti u sustavu i ističe najčešću praksu neodgovarajućeg vrednovanja rada u trgovini.

Slabosti zakonskog uređenja radnog vremena Djelatnost trgovine je regulirana Zakonom o trgovini gdje se, između ostalog, uređuje i radno vrijeme u trgovini kao jedan od najosjetljivijih aspekata regulacije. Propisano je kako o radnom vremenu prodavaonice odlučuje trgovac i

40

Suvremena trgovina 1(42)

dužan ga je jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti na objektu. Trgovac pri tome treba uzeti u obzir potrebe kupaca, broj radnika u prodavaonici i poštivanje njihovih prava uređenih Zakonom, drugim propisima i ugovorom o radu. Zakonodavac traži da poslodavac mora poštivati pravila o prekovremenom radu i noćnom radu, dnevnom i tjednom odmoru te godišnjem odmoru.

Prema odredbama Zakona može se zauzeti stajalište kako poslodavac koristi svoje pravo da sam odredi radno vrijeme prodavaonice i da ga nitko kod određivanja radnog vremena neće kontrolirati i provjeravati. Dakle, nitko neće utvrđivati jesu li ispunjeni navedeni uvjeti u trenutku kada propiše i izvjesi radno vrijeme prodavaonice. Ako uvjeti nisu ispunjeni jer trgovac

nije poštivao ništa od propisanog, nema posljedica za trgovca, radno vrijeme ostaje i može neometano poslovati u prodavaonici. Postavlja se pitanje čemu služi ta norma? Ako inspektor rada utvrdi da se ne obračunavaju i ne plaćaju prekovremeni sati, što će se dogoditi s radnim vremenom prodavaonice? Hoće li ga inspektor skratiti? Neće, jer zato nema ovlasti. Tako je moguće radno vrijeme prodavaonica odrediti u vremenu od 0 do 24 sata svaki dan, tj. 168 sati mjesečno, svih 364 dana u godini. Postojanje takvog okvira za radno vrijeme Sindikatu trgovine Hrvatske je nedopustivo liberalno „neregulirano“ i sav


trošak takvog rada ide na teret radnika. Svi blagdani i nedjelje mogu biti radne u trajanju od 24 sata dnevno. Radno vrijeme može biti vrlo važan element indirektne diskriminacije. To se događa kada poslodavac planira raspored rada tako da iz njega isključi određene radnike, jer rad u tzv. nedruštvenom radnom vremenu isključuje npr. majke s malom djecom, s bolesnim članovima obitelji, radnike koji ovise o javnom prijevozu koji je u nekim sredinama vrlo rijedak i sl. Posebno je važno ovdje istaknuti kako radno vrijeme ne treba planirati tako da diskriminira radnika iz radnog odnosa. Nerijetko trgovci koriste upravo te slabosti kao element diskriminacije i eliminacije iz radnog odnosa.

se radnici u trgovini zaštitili. To mora učiniti Država, jer je ona ta koja mora zaštitite svoje građane i radno vrijeme prodavaonica ograničiti i to regulirati na valjani i pametan način. Zakonom o trgovini više se ne regulira radno vrijeme prodavaonica, tako da je radno vrijeme liberalno neregulirano i prepušteno isključivo odluci poslodavca što smatramo da nije dobro rješenje. Iskorištavanje radnog vremena postalo je važan instrument postizanja konkurentnosti velikih trgovaca. Manji trgovci si ne mogu priuštiti dulje radno vrijeme jer prometi koje ostvaruju nisu dovoljni za zapošljavanje novih radnika. Veliki imaju veće mogućnosti upravljanja radnim vremenom čime otežavaju malima uspjeh na tržištu.

Zastupamo stajalište kako opisana postojeća regulacija radnog vremena u domaćoj trgovini nema sklonosti da uravnoteži privatan i poslovni život radnica i radnika. Čitavo društvo nije organizirano za ovakvo liberalno uređenje radnog vremena u trgovini, jer činjenica da takvim uvjetima rada nisu prilagođeni vrtići, škole, javne ustanove, institucije države i dr.

Iako smatramo da nema ekonomske niti društvene opravdanosti za radno vrijeme pro-

Maloprodajni shopping centri privlače kupce i tako što organiziraju noćne kupovine za vrijeme kojih nude promotivne cijene roba i usluga, organiziraju glazbene koncerte i druge priredbe, a glavni teret takvog radnog vremena snose radnici. Posebno se može opisati kao frustrirajuće radno vrijeme prodavaonica u prosincu, kada je ono dodatno produženo i posebno naporno. Prodavaonica je sve više, a građana po podacima sve manje, tako da je konkurencija za svakog kupca nemilosrdna.

davaonica nedjeljom i praznicima, a što je posebno izraženo u shopping centrima i nekim maloprodajnim lancima, kontaktirajući menadžment oni tvrde da rade takvom dinamikom jer isto čini i konkurencija, da im to olakšava natjecanje u privlačenju kupaca jer ako izgube kupca teško ga mogu vratiti. Za blagdane se radno vrijeme mijenja tako da se do zadnjeg trenutka prati odluka konkurenta o radnom vremenu kako bi se onda radilo malo duže. Takvo organiziranje rasporeda znači da radnici ne mogu planirati svoj privatni život jer je dinamika promjena rasporeda radnog vremena učestala i mijenja se od danas do sutra.

Svakodnevno smo izloženi pozivima radnika i članova njihovih obitelji koji traže da se učini nešto kako bi

Zlatica Štulić

SINDIKAT trgovine Hrvatske traži da Vlada regulira radno vrijeme, da ga ograniči tako da se zaštite radnici u trgovini, a da se pri tome građani mogu snabdjeti kvalitetno i na vrijeme.

Po svemu sudeći takvo organiziranje radnog vremena nije u skladu sa zakonom i smatramo kako upravo na tome planu izostaje potreban pojačani nadzor Inspekcije rada. Sindikat smatra uređenje radnog vremena u trgovini važnom potporom demografskoj politici. Hrvatska je dobila Ministarstvo demografije iz potrebe što je stanovnika sve manje i sve su stariji. Vrlo često u strahu za egzistencijom radnice se teško odlučuju za proširenje obitelji jer su svjesne kako uz obaveze s djecom gube prednost među onim drugim radnicima kada poslodavac očekuje da budu u svakome trenutku na raspolaganju za rad. Poseban je pro-

blem povratak radnica sa porodiljskog dopusta. Očekujemo da Vlada izmjeni Zakon o blagdanima i neradnim danima i osigura primjenu međunarodnog ugovora o pravnim pitanjima sa Svetom stolicom koji je Zakonom potvrđen 1997. godine. Zakonom o blagdanima moraju se uvesti sankcije za one koji rade unatoč odredbi da se za dane blagdana ne radi. Tradicionalno je u Hrvatskoj nedjelja neradni dan i država to mora osigurati svojim građanima. Trgovina nije djelatnost koju treba potpuno liberalizirati, ne postoji za sve ekonomska opravdanost, a društvena šteta može biti velika. Slijedi nekoliko primjera iz visokorazvijenih europskih zemalja kako je tamo uređeno radno vrijeme prodavaonica. U Austriji prodavaonice mogu raditi maksimalno 72 sata tjedno. Nedjeljom su zawww.suvremena.hr

41


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini tvorene, subotom rade do 18 sati. Svaki rad iza 13 sati subotom plaća se 50% više, jer je to rad u nedruštvenom radnom vremenu rada. Iza 18:30 do 20 sati plaća se do 70 % više. Rad od 20 sati plaća se 100% više. Radnik radi samo dvije subote u mjesecu, dvije mora biti slobodan. U prosincu mogu raditi sve četiri subote, ali moraju dobiti plaćeno 100% više. Na dan 24. prosinca radi se do 14 sati, a na 31. prosinca do 15 sati. Ukupno 97% radnika u trgovini pokriveno je kolektivnim ugovorima. U Belgiji gdje se daje velik značaj životnoj ravnoteži radnika prodavaonice mogu raditi od 5 do 20 sati, a petkom do 21 sat kao i na dane koje prethode praznicima. Svaka prodavaonica mora biti zatvoren neprekidno jedan dan u tjednu u vremenu od 24 sata tijekom tjedna. Rad nedjeljom nije zabranjen i trgovac može raditi ako želi, međutim odredbe su detaljno razrađene uzimajući u obzir zaštitu radnika. Danska je zemlja posebno razvijenog socijalnog dijaloga i kolektivnim ugovorom je rad uređen tako da radnici rade 37 sati tjedno. U 16 tjedana rada radnik mora imati 9 slobodnih vikenda. Više od dva dana u tjednu radnik ne može ra-

diti iza 17:45 sati i ne više od dvije subote nakon 14:15. Rad nedjeljom je dozvoljen, a samo neki trgovci mogu raditi sve dane u godini. U Nizozemskoj ako radnik radi nedjeljom mora imati najmanje 13 slobodnih nedjelja godišnje sa maksimalnim dodatkom na plaću. Rad nedjeljom je dvostruko skuplji. Noćni rad se plaća 50% više (od 21:00 do 6:00 ujutro). Za rad od 20:00 do 21:00 sat radniku se obračunava dodatak od 33%, a rad subotom od 18:00 do 24:00 sata mora se platiti 50% više. Prekovremenim radom ne smiju biti obuhvaćeni stariji od 55 godina, a dodatak za prekovremeni rad iznosi 35%.

Kako radnici zaista rade – uočeni problemi u rasporedu rada U Hrvatskoj je puno radno vrijeme radnika određeno u trajanju od 40 sati tjedno. Ono može biti i nejednako raspoređeno do 50 sati tjedno ili, ako je kolektivnim ugovorom predviđeno do 60 sati. Dnevni odmor u razdoblju od 24 sata traje 12 sati neprekidno, a može trajati i kraće, 8 sati kod sezonskih poslova kada

radnik radi u dva navrata u tijeku radnog dana. Tjedni odmor iznosi 24 sata čemu se pribraja i dnevni odmor. Svaki radnik koji radi 6 sati dnevno ima pravo na stanku od 30 minuta koja se ubraja u radno vrijeme. Postoje radnici u trgovini, zaposleni u kioscima, na benzinskim stanicama, prodavaonicama s jednim zaposlenim, ili malim brojem zaposlenih, ali i radnici u većim prodavaonicama gdje ih je nedovoljno, koji nisu u poziciji koristiti stanku od 30 minuta ili ju koriste vrlo kratko na 5 ili 10 minuta. U brojnim slučajevima primijećeno je kako radnici u trgovini rade duže od zakonom predviđenog radnog vremena. Radnici dolaze ranije na posao u prosjeku pola sata, a isto toliko i ostaju iza redovnog radnog vremena kako bi obavili završne radnje kao što su zaključak blagajne, čišćenje, punjenje polica. Nerijetko radnici odrađuju inventure, redovne, izvanredne ili parcijalne, a sve izvan radnog vremena što nije na odgovarajući način iskazano u evidencijama. U prosincu se radi duže, kao i u vrijeme pred Uskrs dok za vrijeme sezone radnici rade više od zabilježenog vremena u evidenciji rada.

Procjenjujemo kako u prosjeku svaki radnik u trgovini godišnje pokloni svom poslodavcu jednu mjesečnu plaću, odnosno odradi bar 180 sati koji mu nisu na odgovarajući način obračunati i plaćeni. Ako se tu još dodaju i dani godišnjih odmora za čije se korištenje radnicima ne pruži prilika, a posebno u sezonskim područima „jer nema tko odraditi posao“ i uzme u obzir novi „institut dobrovoljnog prekovremenog rada“, onda je situacija u djelatnosti trgovine u Hrvatskoj alarmantna.

Zaključno stajalište Država mora osigurati sigurnu provedbu i poštivanje Zakona o radu. Radnike treba raspoređivati i organizirati njihov rad prema pravima koje imaju iz ugovora o radu. Važno je da se učinkovitim nadzorima spriječe neistinite i netočne informacije u evidenciji rada, a kao mjere za sprečavanje takvog ponašanja nužno je odrediti ozbiljne i stroge sankcije prekršiteljima. Zaštita radnika je zadatak pravne države. Iz svega navedenog može se zaključiti kako je zbog slabosti u regulaciji radnog vremena položaj radnika u trgovini posebST no ugrožen.

Kupite robe u vrijednosti minimalno 300,00 kn i sudjelujte u NAGRADNOJ IGRI!

25x

POKLON BON

500 kn

Nagradna igra traje od 6.2. do 31.3.2017.

42

Suvremena trgovina 1(42)


Edukacija radnika u maloprodaji U članku autorica upoznaje sa praktičnim sustavom interne edukacije zaposlenika i objašnjava potrebu za edukacijom specijaliziranih zaposlenika u prodavaonici. Daje važnost prenošenju znanja u trgovinskoj organizaciji i identificira koje ključne korake menadžment mora osigurati kod uvođenje promjena u radni proces.

Vrednovanje stručnosti u trgovini Nekada je za rad u trgovini bilo dovoljno znanje koje se steklo u srednjoj školi. Rezultat toga bili su zaposlenici s jednakim stupnjem znanja u svim prodavaonicama. Povremeno bi netko vlastitim trudom ostvario bolje rezultate, ali nije postojao obrazovni sustav koji bi omogućio bolje rezultate. Danas vrijede drugačije okolnosti. S obzirom na to da razvoj tehnologije i proizvoda napreduje iznimno brzo, školski ga sustav teško u svakom trenutku može pratiti. Upravo zbog toga pojavili su se otvoreni tečajevi na kojima se mogu naučiti različite stvari i razviti mnogobrojne vještine. Međutim, nakon nekog vremena svatko će uočiti da takvi tečajevi nisu dovoljno specijalizirani te da su vrlo često preskupi. Korištenje novih tehnologija uistinu zahtijeva specijalistička znanja. Kako bismo uspješnije pratili takav brzi razvoj i bili u stanju pratili trendove te kako bismo u konačnici svojim kupcima mogli pružiti uslugu koju očekuju, važno je bilo razviti interni centar znanja. Konzum je od gradskog lanca u roku od nekoliko godina prerastao u nacionalni maloprodajni lanac, te je samim time rasla i potreba za brzim prijenosom znanja. Naglim širenjem mreže i razvojem novih tehnologija u maloprodaji, optimalizacijom i standardizacijom poslovanja, kao

piše|Maja Stanković voditeljica Odjela edukacije u Konzum d.d.

odgovor na potrebe mreže, Konzum je već 2005. godine pokrenuo internu akademiju. Cilj je bio pružiti svim zaposlenicima potrebna znanja za obavljanje svakodnevnih radnih zadataka kako bi lakše osigurali rast kompanije. U tu je svrhu 2010. godine otvoren suvremeno opremljen centar Konzum Akademije u kojem zaposlenici, uz teoretska znanja u školskoj prodavaonici i informatičkim učionicama, mogu u sigurnom okruženju i vježbati potrebne specifične vještine. Godišnje se u Konzumu organizira u prosjeku više od 1.800 različitih edukacija koje prođe oko 20.000 zaposlenika. Od 2010. godine kada se Konzum Akademija otvorila kao Centar za selekciju i edukaciju, organizirali smo više od 11.900 edukacija na različite teme i imali nešto više od 123.000 polaznika.

Vrste edukacija Danas se dnevno obavlja veliki broj edukacija koje se, ako ih promatramo s obzirom na vještinu koju razvijaju, mogu podijeliti na „tvrde“ (eng. hard skills) i „meke“ vještine (eng. soft skills). Tvrde vještine odnose se na one specijalističke vještine ili tehnička znanja koja su nam potrebna pri obavljanju svakodnevnih zadataka. Jedna od edukacija te vrste je uvođenje novih zaposlenika u posao, na

kojoj se novi zaposlenici upoznaju s osnovnim procedurama i standardima rada u Konzumovim prodavaonicama. Osim za zaposlenike u prodavaonicama, slična edukacija provode se i s novim zaposlenicima na ostalim radnim mjestima, gdje se osim upoznavanja sa svim dijelovima kompanije uče i o samom radu prodavaonice tako što rade u svim formatima naših prodavaonica određeni broj dana.

Razvojem opisanih vještina pojedinac stječe sigurnost u upravljanju timom tako da zna jasno komunicirati zadane ciljeve unutar tima, da potiče i razvija članove svojeg tima kako bi bili motivirani za ostvarivanje istih ciljeva, da redovito komuniciraju o važnim temama, da daje povratnu informaciju, da je u komunikaciji otvoren i spreman slušati. www.suvremena.hr

43


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini Širenjem mreže povećavala se i potreba za standardizacijom i optimalizacijom načina rada, te smo uvođenjem različitih procedura redovito počeli provoditi specijalizirane edukacije za pojedine odjele u prodavaonici, a veliki naglasak stavljamo na odjele svježe hrane (pekarnica, delikatesa, mesnica, gastro, ribarnica..) i pakiranu hranu. Unapređivanjem poslovanja i praćenjem trendova na tržištu uvodimo veliki broj novih usluga kao što su na primjer Plaćanje računa s 2d bar kodom, MultiPlus mobile, Podigni novac, Hoću Jackpot, različiti programi lojalnosti... za sve njih i mnoge druge bila je potrebna temeljita priprema, a samim time i edukacija radnika koji će pružati usluge. U koncepciji edukacije zaposlenika u trgovini važan je odnos prema kupcu. Tijekom svake edukacije koja se provodi cilj je prepoznati doprinos zadovoljstvu kupca, a kako bi se pomoglo zaposlenicima da u komunikaciji s kupcem budu stručni i profesionalni, redovito se provode treninzi usluge. Vrlo je važno da prodavač u komunikaciji bude susretljiv i da vlada osnovnim prodajnim vještinama, ali jednako tako i da na učinkovit način prihvati reklamaciju ili prigovor kupca i riješi tako da kupac bude zadovoljan. Konzum Akademija redovito vodi računa o stanju na tržištu i prati potrebe svoje maloprodajne mreže, pa je tako prije par godina pokrenula internu školu za prodavače mesa. Škola traje 7 tjedana, obuhvaća teoretski i praktični dio, te upoznavanje sa svim procesima i pravilima na odjelu. Kod praktičnog dijela polaznike se upoznaje sa asortimanom i rukovanjem robom, što uključuje normirane sustave i zaštitu na radu. Osim škole za prodavače mesa, pokrenuli smo i školu za buduće poslovođe, a o uspješnosti samog programa najbolje govori činjenica da je školu prošlo već 16 generacija. Cilj edukacije je da zaposlenike koje smo prepoznali kao potencijale pripremimo za zadatke i odgovornosti poslovođe kako bi mogli napredovati i preuzimati odgovornije upravljačke zadatke.

44

Suvremena trgovina 1(42)

Osim tehničkih vještina, za voditeljska radna mjesta iznimno je važno razvijati i „meke“, osobne vještine poput različitih interpersonalnih vještina – vođenja, komunikacije, prezentacijskih vještina, upravljanja promjenama i slično. Kroz sve edukacije važno je da pojedinac prvenstveno upozna sebe i svoj način reagiranja u pojedinim situacijama kako bi lakše mogao prepoznati na koji način reagiraju ljudi u njegovoj okolini i na koji način im se komunikacijski može približiti. Kod upravljanja timom važno je voditi računa o ostvarivanju zadanih ciljeva, a da se pritom održava visoka razina motiviranosti tima. Svi edukacijski programi Konzuma oslanjaju se na dva aspekta u razvijanju ljudskih resursa. Prvi je usmjeren na to kako će radnici unaprijediti, odnosno poboljšati maloprodajnu uslugu kupcima, kako mogu povećati produktivnosti rada, kako smanjiti troškove, te na koji način povećati prodaju i profitabilnost. Drugi aspekt, koji je jednako važan, usmjeren je na osobni razvoj zaposlenika. Pružanjem različitih tipova edukacije stvaramo okruženje u kojem se naši zaposlenici imaju priliku usavršavati, razvijati i u konačnici napredovati u organizaciji.

Način prenošenja znanja Različite vrste edukacija zahtijevaju različiti pristup rada s polaznicima, odnosno način prenošenja znanja. Kada god je to moguće organizira se klasična edukacija u učionici gdje su nam predavači najčešće naši interni treneri ili specijalisti iz različitih odjela, ovisno o kojoj temi se radi. S obzirom na to da je riječ o velikom sustavu koji zapošljava preko 12.500 zaposlenika, nismo u mogućnosti sve zaposlenike pozvati na edukaciju, prvenstveno zato što bi nam za neke edukacije, ovisno o njihovom trajanju, trebalo i po dvije godine da prođemo kroz cijelu mrežu. Budući da je u većini situacija

važna brza reakcija, ovaj problem smo riješili tako što smo razvili sustav mentorstva. U mreži smo prepoznali zaposlenike koji su izvrsni u poslu koji rade, specijaliste na određenim odjelima te smo ih dodatno educirali kako bi bili spremniji prenositi znanja drugima koji ih trebaju koristiti. Oni su zaposlenici mentori, koji u svojim matičnim radionicama održavaju edukacije za svoje kolege i kolege iz obližnjih radionica na temu za koju su specijalizirani. Prilikom uvođenja novih procedura i standarda rada, na edukacije pozivamo poslovođe koji potom imaju zadatak ta znanja prenijeti svojim zaposlenicima. Kako bismo osigurali da u procesu prenošenja informacije ne dođe do efekta „pokvarenog telefona“, za sve mentore i poslovođe pripremamo tiskani (priručnici, prezentacije, letci, kontrolne liste) i video materijal. Često se u ovom poslu postavlja pitanje kako nastaje specijalistički trening radnika? Nakon detektiranja potreba kompanije, na primjer unapređenje procesa na nekom odjelu ili uvođenje novog načina rada, kreće se u snimanje postojećeg stanja kako bi se upoznalo sa stanjem u kojem dijelu procesa dolazi do greške ili gdje će se potencijalno javiti otpor ako se radi o uvođenju inovacije u proces. Kada se proces snimi kreće se u izradu prijedloga novog procesa koji se potom testira u nekoliko prodavaonica. Nakon što se proces doradi i prikupe se sve potrebne informacije, izrađuje se procedura i dodatne vizualne upute te se kreće u slaganje koncepta edukacije i pripremu materijala (prezentacije, filma, testa, priručnika). Prilikom pripreme materijala važno je voditi računa da se sadržaj i terminologija prilagodi populaciji za koju je trening namijenjen. S dovršetkom materijala određuje se, ovisno o temi, veličina grupe, trajanje edukacije, te dinamika izvođenja. Nakon provedene edukacije radi se provjera razumijevanja novog znanja u teoriji i praksi te se očekuje implementacija naučenog na radnom mjestu.


Produktivnost rada u trgovini U članku se objašnjava značenje produktivnosti rada za maloprodajno poslovanje. Pokazuje zašto se maloprodaja ubraja među sektore slabo plaćenih poslova i zašto trgovinski menadžment većinom poseže za varijabilnošću rasporeda radnog vremena kako bi povećao produktivnost. Ističu se obilježja fer rasporeda i nude neki korisni prijedlozi na tome planu za operativni menadžment prodavaonice.

Uvod Maloprodavači, a posebno koji se bave maloprodajom namirnica, posluju s niskom profitabilnošću gdje ostvaruju profitne marže manje od 5%. Kako bi mogli nuditi proizvode očekivane kvalitete po prihvatljivim cijenama moraju racionalno planirati i kontrolirati troškove – među kojima su im najznačajnija dava-

nja vezana za prostor i zaposlenike. Trgovina je jedan od sektora u kojima prevladavaju slabije plaćeni poslovi (engl. low-wage work) i gdje rast plaća ovisi o produktivnosti rada. Zato je postizanje veće produktivnosti vrlo bitno za maloprodavače i njihove radnike, ali ne tako da se ugrožava životna ravnoteža radnika. Menadžment koji uspije s manjim brojem radnika ili rad-

piše|doc.dr.sc. Dario Dunković Katedra za trgovinu, Ekonomski fakultet Zagreb

nih sati stvoriti jednak učinak signalizira bolju produktivnost. Radnik koji popuni police za 2 sata učinkovitiji je od onoga kojem je trebalo 2,5 sata, a posebno ako rade za istu plaću. U jednoj prilici neki je maloprodavač glazbene opreme anegdotom objasnio koliko performanse radnika utječu na produktivnost njegove prodavaonice, pa je tako kazao: „Razlika između dobrog i prosječnog prodavača nije 10% ili 20% – nego 200% i 300%“. U maloprodaji se produktivnost najjednostavnije mjeri i uspoređuje ostvarenom prodajom po radniku ili ako se mjeri produktivnost uloženog kapitala onda prodajom po kvadratnom metru. Povećanje produktivnosti može se mjeriti smanjenjem proporcije fiksnih troškova (najma,

rada, režija) u ukupnim troškovima što može lakše dovesti do povećava profitabilnost prodavaonice. Treba naglasiti kako u praksi zapravo nije lako odrediti ulazne (input) i izlazne (output) varijable mjerenja produktivnosti.

Slabo plaćeni poslovi Gospodarski sektori u kojima prevladavaju niske plaća postoje u svim zemljama bez obzira na razvijenost. Tu posao pronalaze radnici kojima nedostaje mogućnosti za razvoj vlastitih kvalifikacija, ali tu se ubrajaju i radna mjesta koja služe mlađoj populaciji kao odskočna daska za buduće bolje plaćeno zaposlenje. Negdje je rad slabije plaćen jer powww.suvremena.hr

45


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini duzeće posluje u uvjetima jake konkurencije ili je poduzeće jednostavno loše pozicionirano u opskrbnom lancu. Populacija slabo plaćenih radnika je osjetljiva populacija, zahtijeva zaštitu i posebnu brigu. Slabije plaćeni poslovi najviše su zastupljeni u maloprodaji gdje ih je oko polovica, zatim u poljoprivredi, građevinarstvu, ugostiteljstvu, prijevozu i nekim proizvođačkim sektorima – drvnoj, prehrambenoj i tekstilnoj industriji. Dodatni problem sektora s visokim udjelom slabo plaćenih poslova je zapošljavanje nekvalificirane radne snage. Oko 40% prodajnog osoblja u njemačkoj maloprodaji pripada kategoriji slabo plaćenih poslova. Među starijom populacijom radnika na ovim poslovima prevladavaju žene dok se kod mlađe populacije javljaju različite proporcije muškaraca i žena. Slabo plaćene poslove obilježavaju niske povlastice, neizvjestan raspored rada obilježen promjenama i uz sve to slabe mogućnosti napredovanja. Trgovci privlače nove radnike slabo plaćenim poslovima jer se mnogi njihovi poslovni modeli zasnivaju na ponudi po niskim cijenama tako da proizlazi kako bi za veća ulaganja u obučavanje radnika kupci istovremeno plaćali veće cijene roba i usluga. Menadžment sposoban privući kupce koji su spremni plati-

46

Suvremena trgovina 1(42)

Postizanje veće produktivnosti rada u trgovini zadatak je trgovinskog menadžmenta jer odabire odgovarajući kadar, planira raspored rada i tako kontrolira vrijeme i troškove, motivira, ocjenjuje potrebu za usavršavanjem i ocjenjuje izvršenje. Slabljenje ili jačanje produktivnosti ne pripisuje se radniku nego je direktan rezultat rada menadžmenta.

ti veću cijenu naravno da ima mogućnosti ponuditi i bolje plaćene poslove. Ako ulaganje u radnike nudi niz pozitivnih učinaka na performanse, zašto onda ta strategija nije prihvaćena kod većine maloprodavača? Mnogi maloprodajni menadžeri promatraju ljudski rad u kontekstu troška prije nego pokretača prodaje tako da prvo ulažu napore u smanjivanje troškova rada. To se postiže tako što se rezultati poslovođe ocjenjuju prema proporciji troška rada u ostvarenoj mjesečnoj prodaji robe. Menadžeri prodavaonice imaju malu kontrolu nad ponudom jer gotovo da i nemaju utjecaja na oblikovanje asortimana, formiranje cijena i promocije, a kada prodaja opadne jedino gdje mogu brzo pozitivno utjecati na operativni rezultat je smanjenje radnika. Pritisak troškova neke menadžere potiče i na riskantnija rješenja karakteristična za takvo okruženje.

Posebnosti rada u hrvatskoj trgovini Razvoj trgovine u posljednjih dvadesetak godina u Hrvatskoj nije pozitivno utjecao i na razvoj radnog okruženja u trgovini. Pritisak na operativne troškove i učinkovitost postoji kao i u drugim visoko konkurentskim granama gospodarstva. Dugotrajno tržišno okruženje u kojem mnogo veći broj ljudi traži posao nego što to poslodavci mogu ponuditi jedan je od razloga zašto se za manje složene poslove traže radnici koji su se odlučili za nisku cijenu rada. Menadžmentu je teže s takvom strukturom radne snage ostvariti postavljene ciljeve, ali i osposobiti te radnike za postizanje visokoproduktivnih rezultata kako bi ostao u igri za konkurentan položaj. Zbog lakog ulaska na tržište rada trgovina se često doživljava kao sektor gdje se može lako pronaći radno mjesto i gdje se ne traže posebne kvalifikacije. Sa druge strane, veliki pritisak na kontrolu troškova stvara neizvjesnost zapošljavanja i iziskuje varijabilnost rada. Neizvjesnost negativno utječe na predanost poslu i motiviranost za rad. Prema tome, postoji niz posebnosti koje treba imati na umu kad se istražuju učinci rada u trgovini kao što su: rad nedjeljom i praznicima; niske plaće; sezonski karakter zapošljavanja; promjene mjesta rada tijekom ljetne sezo-

ne; visok obrtaj radne snage; lak ulazak i izlazak iz radnog odnosa ostavlja dojam nekvalificiranosti zaposlenika; pod pritiskom profitabilnosti učestala je potreba za prekovremenim radom; potreba za obavljanjem različitih poslova; manjak vremena za obuku; visoki zahtjevi za rukovanjem najnovijom računalnom tehnologijom i kvalitetno pružanje maloprodajne usluge; strogo pridržavanje organizacijske kulture itd. Ovakav sustav posebnosti koje utječu na organizaciju i troškove rada vrlo je zahtjevan za upravljanje.

Produktivnost rada u maloprodaji Produktivnost će u budućnosti imati još važniju ulogu u postizanju profitabilnosti u maloprodaji. Novi maloprodajni poslovni modeli koji se razvijaju pomoću Interneta i povezanih tehnologija postaju okosnica za povećanje produktivnosti. Niži troškovi operacija otvaraju vrata nižim cijenama koje onda mogu osigurati veću privlačnost i prodaju, ali i veću kontrolu nad bruto maržom. Među najvažnije zadatke poslovođe ubraja se planiranje rasporeda radnog vremena kojim treba ispuniti zahtjeve prodavaonice i radnika. Pored uobičajenih promjena frekvencije kupaca tijekom dana postoje i unaprijed poznata razdoblja u kojima te promjene postaju izrazitije i kada je potrebna nestandardna organizacija rada. Isto tako, za upravljanje prodavaonicom važan je primjerice i udio prodaje svježe robe jer istraživanje McKinseya otkriva kako operacije vezane za tu robu utječu na raspored i mogu dovesti do povećanja troškova rada i do 30%. Produktivnost rada je omjer ostvarenog rezultata (outputa)


i upotrijebljene jedinice rada (inputa). Tako na primjer, poslovođu može zanimati koliko je kupaca (output) opslužila blagajnica radeći jedan sat (input) ili mjesec dana. Produktivnost rada nije lako odrediti u praksi. Jedna od metoda kako se može izraziti je produktivnost po satu, a obzirom na različite vrste sati rada (redovni, prekovremeni) koje različito utječu na trošak rada, može se koristiti i druga metoda produktivnosti po radniku. U Tablici 1 nalazi se pregled uobičajenih fizičkih i financijskih varijabli koje se pojavljuju u istraživanjima produktivnosti. Precizno prognoziranje broja radnika i njihovih kompetencija svakodnevno potrebnih za pojedinu prodavaonicu ili, još bolje, njihov broj i kompetencije za svaki sat unutar

ma ovog organizacijskog koncepta su obučavanje i raspoređivanje zaposlenika na različite poslove i zadatke u prodavaonici tijekom radnog dana gdje radnik postaje odgovoran za izvršavanje više različitih zadataka. Ovdje automatski dolazi u prvi plan timski rad jer je postignuti učinak rezultat rada više radnika koji su se izmjenjivali na istim poslovima. Važna sastavnica sustava je i mogućnost preciznijeg računalnog prognoziranja opterećenja prodajnog pogona. Postoje još neki novi koncepti organizacije rada u prodavaonicama sa kojima bi bilo korisno upoznati maloprodajni menadžment (npr. upravljanje radnim vremenom prema aktivnostima). Uspostava funkcionalnog lean sustava u maloprodajnoj organizaciji je zahtjevan strateški cilj.

Tablica 1. Pregled output/input varijabli za mjerenje produktivnosti. Rezultat / output

Ulaz / input

prodaja

broj radnika

dodana vrijednost

broj radnih sati

bruto marža

stalno zaposlenih

troškovi

zalihe

profitabilnost

broj kupaca

operativni rezultat

prodajna površina (m2)

iskustvo / konverzija kupca

Produktivnost maloprodaje može se potaknuti boljim upošljavanjem kapitalnih sredstava, na primjer, boljim iskorištenjem prodajnog prostora, ekonomičnijim arhitektonskim rješenjima prodavaonica, uvođenjem novih tehnologija ili pak na drugi način, strožom selekcijom, treningom, motiviranjem radnika.

Povećana kvaliteta ili intenzitet rada jedne osobe koja rezultira povećanjem učinka može biti nagrađena većom plaćom. Prosječni podaci Eurostata o produktivnosti prikazani kroz dvije serije na Grafikonu 1 ne mogu poslužiti kao informacije o produktivnosti pojedinog trgovca ili prodavaonice jer svatko upravlja drugačijom kombinacijom resursa, ali otkriva važne podatke o stanju kakvo vlada na tržištima. Prosječan trošak radnika u hrvatskoj maloprodaji iznosi oko 10.800 eura godišnje, odnosno oko 40 Kn za sat rada. U Sloveniji, na primjer, taj je trošak dvostruko veći. Produktivnost je mjerilo učinkovitosti radnika, tima, stroja, poduzeća, gospodarstva. Postizanje bolje produktivnosti od konkurenata smatra se jednom od najvažnijih težnji

menadžmenta. Za očekivati je kako postizanje veće kvalitete zahtijeva i više resursa što onda može negativno utjecati na produktivnost. Bolje performanse i kvaliteta važan su čimbenik zadovoljstva kupaca, ali i za stvaranje diferencijacije od konkurenata. Maloprodavač koji pruža bolju kvalitetu maloprodajne usluge vjerojatno u istom vremenu opsluži manji broj kupaca od onoga koji pruža nižu kvalitetu, međutim, svojstveno uz veću kvalitetu ide i veća cijena pa tako i očekivano veća marža. Prema tome važno je formulirati složeniji pokazatelj produktivnosti rada koji će uključiti i varijablu profitabilnosti (operativnu dobit). Mjerenje produktivnosti u trgovini je specifično tako da treba uzeti u obzir broj i vrstu sati ljudskog rada, trošak rada, te prodaju, profitabil-

radnog tjedna, povećava sigurnost opsluživanja kupaca i pravovremeno popunjavanje polica, a prekovremeni rad i troškovi rada vjerojatno bi se smanjili. Kako bi se poboljšala produktivnost, organizacija rada u prodavaonicama sve više uključuje dobru praksu lean sustava koji označava napredniji stupanj organizacije jer obuhvaća veću fleksibilnost u obavljanju radnih zadataka. Prema rezultatima nekih istraživanja može smanjiti operativne troškove do 15%. Među najvažnijim sastavnica-

Izvor: Eurostat (2012), Agencija za strukovno obrazovanje (2012).

Grafikon 1. Podaci o produktivnosti u maloprodaji. www.suvremena.hr

47


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini nost i broj opsluženih kupaca kao konačni učinak. Upravo zbog više ovih čimbenika produktivnost na razini prodavaonice često je različita. Slabije produktivne prodavaonice mogu se ravnati prema onima s boljom razinom produktivnosti. Kupac koji mora provesti više vremena u prodavaonici nego što je očekivao, postaje frustriran, posebno ako to ima veze s radom prodavača i lošom maloprodajnom uslugom. Čekajući 10-ak minuta u salonu namještaja da prodavač provjeri raspoloživost jednog artikla na skladištu, pa onda još toliko za drugi artikl, a sve jer nije dovoljno obučen za korištenje računalnog sustava, ne može ostaviti

pozitivno iskustvo na kupca. U tome primjeru niska produktivnost utječe negativno na iskustvo kupca.

Što je trošak rada manji, uz uvjet da kvaliteta pružanja maloprodajne usluge ne opada, produktivnost rada bi trebala biti veća. U uvjetima povećane varijabilnosti radnog vremena menadžment prodavaonice ima težu zadaću organizacije radnog vremena.

U Tablici 2 nalaze se podaci na bazi mjesec dana poslovanja za tri prodavaonice kako bi se usporedio njihov indeks produktivnosti. Utvrđeno je kako prodavaonica C bilježi veću produktivnost od A i B. Ako se na primjer, u prodavaonici A poveća broj prekovremenih sati sa 75 na 200, indeks produktivnosti će se smanjiti. Ili ako broj kupaca/ transakcija u prodavaonici B naraste za 2.000, ponderirani indeks produktivnosti će porasti sa 54 na 60. Prodavaonica C bilježi i najbolju produktivnost opsluživanja kupaca.

U Tablici 3 predstavljene su informacije o tri različita dnevna rasporeda rada ovisno o razdoblju vršnog opterećenja prodavaonice. Opterećenje je najviše povezano s frekvencijom posjećenosti kupaca, ali na ono utječu i neke druge radnje kao što su procedura otvaranja i zatvaranja prodavaonice. U vremenu oko podne menadžmentu je potreban minimalan broj rad-

Tablica 2. Primjer usporedbe produktivnosti rada u prodavaonici. Prodavaonica

A

B

C

Broj radnika (ekvivalent)

11

6

11

2.260

1.260

2.310

Sati redovnog rada Prekovremeni rad

75

4

140

Trošak rada u Kn

84.350

44.380

90.650

Broj kupaca/transakcija

28.200

8.000

36.000

Promet u Kn

540.000

180.000

840.000

Bruto marža

135.000

62.400

181.000

Operativna dobit

50.650

18.020

90.350

Trošak rada za opsluživanje kupca (u Kn)

3,00

5,55

2,52

Broj kupaca po radniku

2.564

1.333

3.273

Operativna dobit po satu rada

57,82

49,37

73,88

koef 1

0,78

0,41

1,00

koef 2

0,78

0,67

1,00

78

54

100

Ponderirani indeks produktivnosti

Tablica 3. Značaj varijabilnosti radnog vremena na troškove. Alternative dnevnog rasporeda rada u satima Termin/smjena

Opterećenje prodajnog pogona

A varijabilno

B nevarijabilno

C poluvarijabilno

6:30-8h

90%

7,5

7,5

7,5

8-11h

60%

12,0

15,0

12,0

11-15h

45%

12,0

20,0

16,0

15-18h

100%

18,0

18,0

18,0

18-20:30h

60%

10,0

15,0

15,0

? 14h

11 radnika Trošak rada Indeks

48

Suvremena trgovina 1(42)

59,5

75,5

68,5

62.475

79.275

71.925

100

127

115

nika koji postepeno raste do maksimalnog broja u poslijepodnevnim satima. Rigidni dnevni raspored (7-satno radno vrijeme sa 5 i 6 radnika po smjeni) može stvoriti i preko 25% veće mjesečne troškove rada u odnosu na varijabilni gdje se u vremenu manjeg opterećenja može organizirati rad i sa 3 radnika. Maloprodavač koji uspije smanjiti broj radnih sati uz zadržavanje približno iste razine prodaje signalizira povećanje produktivnosti. Produktivnost ljudskog rada u nekim suvremenim formatima može biti vrlo visoka jer automatski uređaji rade neprestano na principu 24/7, a troškovi ljudskog rada uglavnom se svode na troškove opskrbe polica u automatima ili u slučaju on-line prodaje, dizajna web stranice, slanja narudžbe dobavljaču i slanja poštanske pošiljke kupcu.

Fer raspored rada u trgovini Što je fer raspored? Je li potrebno regulirati planiranje rada tri ili četiri tjedna unaprijed i obavještavanje o promjenama bar tjedan dana unaprijed? U postojećoj regulaciji rasporeda radnog vremena ne pravi se razlika između dinamike rasporeda i obavijesti o promjeni rasporeda, međutim, istraživanja pokazuju kako te dvije stvari utječu različito na performanse i spremnost radnika jer obavijest o promjeni ima veći negativan utjecaj na životnu ravnotežu radnika. Poslovođa može i pogriješiti u procjeni i povećati troškove tako da neplanirano pozove radnika, a da radnik kasnije vidi kako se posao mogao obaviti i bez njega. Što je period za koji mora planirati raspored rada dulji, veći je rizik nastanka promjena. Realno gledajući, radnici koji rade


kraće od uobičajenog radnog vremena nerijetko traže i druge prilike – dodatni posao – kako bi zaradili, neki se žele posvetiti obrazovanju, a jedan dio je više vezan za obiteljske obveze. Pod pritiskom kontrole troškova u posljednje vrijeme javlja se potreba za uvođenjem (engl.) Just-In-Time poslova gdje radnik treba biti pripreman za rad na poziv poslovođe. Takvim oblikom rada mogu se nadoknaditi neki propusti koje je napravio menadžment u planiranju, ali teško da može utjecati pozitivno na produktivnost rada jer remeti životni ritam i zadovoljstvo radnika. Trošak rada čini najveću proporciju troška u bruto marži maloprodavača. Iz toga razloga maloprodavači, koji si mogu to priuštiti, ulažu značajna sredstva u računalnu podršku za planiranje rasporeda rada kako bi njegovu dinamiku što bolje povezali s planom prodaje. Međutim, ono što je važnije za opstanak i postizanje prednosti na tržištu su varijabilnost i fleksibilnost radnog vremena. Nije riječ o ukupnom broju radnih sati u tjednu nego o optimalnoj raspodjeli sati tijekom tjedna. Cilj je izbjeći višak radnika u vremenskim intervalima smanjene posjećenosti i prekovremene sate u intervalima povećane frekvencije kupaca preko tjedna. O brojnosti radnika u prodavaonici ovisi iskustvo kupovine i ispunjavanje standarda maloprodajne usluge (npr. popunjenost polica). Raspored rada u prodavaonici značajno utječe na način života radnika, njihov obiteljski život i mogućnosti koje im se pružaju. Istraživanja su pokazala kako su radne performanse prodavača veće ako se ravnaju prema fer planu, a samo 39% radnika u trgovini zna raspored četiri tjedna unaprijed. U trgovini, a uostalom i nekim drugim djelatnostima, neizvje-

Slabosti trgovca u prognoziranju i organiziranju uzrokuju češće intervencije u plan rada prodajnog pogona. Učestale promjene rasporeda stvaraju neizvjesnost i negativan učinak na performanse radnika. Stroža regulacija vremenskog razmaka unutar kojeg se mora unaprijed obavijestiti radnika o rasporedu rada, odnosno znatno ranije nego što je to sada propisano, bilo bi pozitivno za radnike jer bi mogli bolje planirati ravnotežu životnih i poslovnih obveza. Međutim, kod onih manjih trgovaca koji ne koriste napredna tehnološka rješenja za planiranje procesa, to bi povećalo troškove varijabilnih sati.

snost rasporeda radnog vremena je uvijek prisutna i stoga je simptomatična i to je jedna od posebnosti rada u tim sektorima. Iskorištenje računalne tehnologije može umanjiti tu neizvjesnost. Na primjer, računalo može pružiti korisne podatke o potrebnim radnicima u određenom vremenu analizirajući efekte trenutnih promjena koje mogu nastati mimo plana kao što su nagla promjena frekvencije kupaca u prodavaonici. Za poslove u ugostiteljstvu, građevinarstvu i trgovini obično se traže radnici pred koje se postavlja niska ljestvica kvalifikacija što istovremeno poslodavcima osigurava veliku ponudu na tržištu rada i brzu selekciju. Takve uvjete prati i visoka stopa obrtaja zaposlenika i niska razina sigurnosti radnog mjesta. Ako radnik ne zna koliko će dugo raditi, kako će raditi i koliko će zaraditi, tada ne može niti planirati svoju potrošnju. Tako da se može lako zaključiti kako je porast nesigurnosti radnih mjesta u zemlji signal usporavanja potrošnje i gospodarstva. Sigurnost radnih mjesta se povećava sa rastom udjelom stalnih radnih odnosa na tržištu rada, niskim obrtajem radne snage, ulaganjem u trening zaposlenika i pravovremenom podmiriva-

njem obveznih socijalnih davanja poslodavaca. Po svemu sudeći standardni radni okvir u trgovini postaje nestandardni radni odnos. Varijabilnost i fleksibilnost radnog vremena može se opisati kao „dvosjekli mač“ i za radnike i za menadžment. Fleksibilnost radnog vremena, kako se u početku promatrala, trebala je dovesti do boljeg životnog stila boljim uravnoteženjem radnog vremena s obiteljskim obvezama ili putovanjem na posao. Tako bi mladi roditelji cijenili nešto kasniji dolazak na posao kako bi stigli ispuniti obaveze prema djeci. Zahtjevi za većom fleksibilnošću radnog vremena u pravilu stvara napetosti u kolektivnom pregovaranju i time opterećuje odnose između poslodavaca i institucionalnih predstavnika radnika (sindikat, radničko vijeće). Drugi pojam je varijabilnost radnog vremena koja se javlja zbog potrebe za smanjivanjem ili povećanjem broja radnika (radnih sati) u vremenu visoke ili niske opterećenosti pogona. Radnik koji ima kontrolu nad planiranjem rasporeda rada znači da se uzimaju u obzir i njegovi/njezini prijedlozi kod planiranja ili pak može sam/a odlučiti početak i kraj rada uz

naravno određena ograničenja. Najveća neizvjesnost nastaje kada početak i kraj rada izmiču kontroli i radnika i poslodavca.

Kvalificiranost radnika u trgovini Pored rasporeda radnog vremena, na rast produktivnosti trgovca utječu mogućnosti i sposobnosti radnika. Istraživanja pokazuju kako obučeno i vješto osoblje ima pozitivan učinak na produktivnost rada. Od poslodavca se očekuje postizanje veće produktivnosti ako zapošljava kvalificirane radnike i radnike koji su prošli osnovnu i dodatnu edukaciju o poslovnom modelu. Tu ima uporište zahtjev strukovnih škola da se reguliraju kvalifikacije radnika u trgovini, međutim, ovakav oblik regulatornog nametanja ograničio bi ponudu i otežalo trgovcima pronalazak radne snage. Očito trgovinski menadžment procjenjuje kako ekonomske koristi od kvalificiranih trgovaca ne nadmašuju troškove ulaganja u radnike ostalih kvalifikacija. U europskoj trgovini vladaju različite strukture razine obrazovanja (Grafikon 2). Statistički podaci pokazuju kako je u prosjeku 60% radnika u sektoru trgovine sa srednjom razinom obrazovanja koja uključuje strukovno srednjoškolsko obrazovanje i gimnaziju. U Hrvatskoj je ta proporcija značajno veća od prosjeka što ide u prilog, međutim, podaci ne otkrivaju i kvalificiranost tih radnika. Mnogo je literature na temu kako u ljudske resurse treba neprestano ulagati kako bi bili stručniji u obavljanju zadataka. To bi u trgovini značilo osposobljavanje za korištenje tehnologije, brže i točnije obavljanje zadataka uz manje propusta, bolju samokontrolu, www.suvremena.hr

49


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini ski kontakt. Smanjenje radne snage u prodavaonici jačim oslanjanjem menadžmenta na zamjenske tehnološke operacije može ozbiljno naškoditi stvaranju pozitivnog iskustva kod kupaca i smanjiti prodaju.

Izvori:

Izvor: Eurostat (2012), Agencija za strukovno obrazovanje (2012).

1.

Blackwell, C. J., Flanagan, S. P. i Norman, B. A. (2016) Grocery shelf stocking tool: analysis of productivity and human factors. International Journal of Productivity and Performance Management, 65(4), 554-570.

2.

Bloom, N., Kretschmer, T., i Reenen, J. (2009) WorkLife Balance, Management Practices and Productivity; poglavlje u knjizi: International Differences in the Business Practices and Productivity of Firms, NBER Books, Cambridge: National Bureau of Economic Research.

3.

Dunković, D. (2015) Poslovno upravljanje u trgovini. Zagreb: Ekonomski fakultet.

4.

Dunković, D. i Bernat, I. (2014) Labour Force Prospects In Croatian Trade Sector. U knjizi TRADE PERSPECTIVES 2014. Zagreb: Ekonomski fakultet.

5.

Golden, L. (2012) The effects of working time on productivity and firm performance: a research synthesis paper. Working Paper, International Labour Office, Geneva: Interantional Labour Organization.

6.

Lindecke, C. (2008) Flexible Arbeitszeiten im Betrieb, Fallstudien, Frankfurt: Bund-Verlag.

7.

McKinsey & Company Consulting (2016) How retailers can improve price perception and profitably, izvještaj dostupan na http://www. mckinsey.com/industries/ retail/our-insights/howretailers-can-improve-price-perception-profitably; pristupano 21.12.2016.

8.

Ton, Z. (2012) Why “Good Jobs” Are Good for Retailers, Harvard Busines Review, Vol. 90(Jan-Feb).

Grafikon 2. Struktura razine obrazovanja u trgovini europskih zemalja.

pružanje bolje usluge kupcima. Poslodavac obučava i troši sredstva na obučavanje radnika jer očito si ne može priuštiti na tržištu one koji posjeduju potrebne kompetencije. Edukacija radnika ima i drugu ulogu i to u procesu zadržavanja dobrih radnika jer se ulaganjem u stručnost radnika pozitivno utječe na njihovu privrženost te jača njihov položaj i zadovoljstvo u organizaciji. U uvjetima jake konkurencije kakva vlada u maloprodaji, pritisak na povećanje prodaje i zarade nerijetko potiču menadžment na odluku o dodatnom osposobljavanju radnika kako bi povećao brzinu rada, smanjio pogreške i troškove. Ulaganje u znanje i sposobnosti radnika menadžment može kasnije iskoristiti kod pregovora o pravima radnika. Da li radnici prepoznaju koristi od takvoga ulaganja?

Prijedlozi za menadžment i regulatornu politiku Mnogi maloprodavači skloni su smanjivati troškove rada

50

Suvremena trgovina 1(42)

kako bi ostvarili svoje kratkoročne ciljeve, a neki razlozi takvog postupanja su ovdje i objašnjeni. Međutim, ako preostanu oni slabo motivirani i loše obučeni radnici teško da se organizacija može nositi sa zadacima u postojećem složenom okruženju. Takve odluke mogu dovesti do ozbiljnog pada prodaje, slabljenja profitabilnosti i dodatnog otpuštanja ako se operacije ne pojednostave, ne smanje aktivnosti promocije, ne osposobe radnici za obavljanje različitih poslova i ne prepusti radnicima donošenje nekih operativnih odluka. Potreba za većom varijabilnosti i podatnosti radnog vremena u trgovini je stvarnost, ali treba uvijek imati na umu da takva strategija može stvoriti negativne učinke posebno ako dinamičnost rasporeda rada narušava životni standard radnika. Ne treba posebno naglašavati, a što pokazuju i istraživanja, kako bolja životna ravnoteža (odnos posla i obiteljskog života i drugih stvari koje smatra važnim za svoju budućnost) pozitivno utječu na radne performanse i takvi su radnici spremniji za varijabilnost radnog vremena. Ovo ostavlja dile-

mu za regulatore jer povoljniji radni uvjeti stvaraju dodatne troškove za trgovce što može otežati njihov konkurentni položaj. Rezultati opsežnog istraživanja pokazuju povezanost kvalitete menadžmenta i zadovoljstva radnika sa uspostavljenom životnom ravnotežom. Američka praksa upravljanja maloprodajom i postizanja produktivnosti manje je naklonjena brizi o životnoj ravnoteži radnika od one kakva vlada u Europi. Upravljanje performansama radnika u prodavaonicama ne pospješuje samo konkurentnost maloprodavača i njihovih organizacija nego pomaže i u stvaranju dodane vrijednosti gospodarstva u cjelini. Težnja ka većom produktivnošću stvara nove poslovne modele gdje se rast i širenje poslovanja više ne promatra kao nekada kroz povećanje broja radnika, nego kroz uvođenje nove tehnologije kao na primjer multikanalne maloprodaje. Takvi modeli nose i pripadajuće rizike jer tu se može ići samo toliko daleko s uvođenjem tehnologije dok to ide u korist iskustva kupca i odabira prodavaonice. Kupac u nekoj točki interakcije s prodavaonicom očekuje ljud-


Pripremio Neven Obradović, viši stručni savjetnik u Zavodu za unapređivanje zaštite na radu

Uloga nadzornih kamera u sustavu upravljanja kvalitetom, te zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu Korištenje video nadzora na poslu podliježe zaštiti podataka i ljudskih prava – donosimo primjere iz Hrvatske, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Australije 1. Video nadzor na mjestima rada – Republika Hrvatska Video nadzor jedno je od sredstava zaštite na radu. Unatoč tome, nameće se pitanje svrhovitosti video nadzora. S jedne strane, očigledna je korist od video nadzora kao sredstva zaštite na radu – primjerice, u prevenciji nasilja, sprečavanju krađe i sličnih kriminalnih radnji. No, s druge strane, video nadzor može zadirati i u privatnost te može postati sredstvo kojim se provode nedopuštene radnje – primjerice, nad radnicima, koji zbog toga mogu trpjeti psihosocijalne posljedice. Da bi se spriječile zlouporabe video nadzorom, njegovo korištenje zakonski je propisano. Tri su zakona koja se odnose na uporabu video nadzora: Zakon o zaštiti osobnih podataka (Narodne no-

vine br. 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12.), Zakon o radu (Narodne novine br. 93/14.), Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14., 118/14., 154/14.) Prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka, video zapis dobiven nadzornom kamerom predstavlja osobni podatak (čl. 2. st. 1. toč. 1.). Za prikupljanje i obradu osobnih podataka mora postojati zakonita svrha i valjan pravni temelj. Propisano je da se osobni podaci mogu prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat, koja je izričito navedena i u skladu sa zakonom i mogu se dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni, odnosno u svrhu koja je podudarna s namjenom prikupljanja (čl. 6.). Navedenim Zakonom propisan je i pravni temelj za prikupljanje i obradu osobnih podataka, te se osobni podaci smiju prikupljati i dalje obrađivati uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao svoj pristanak ili u slučajevima određenim zakonom, te taksativno navedenima (čl. 7. st. 1. toč. 1). Zakonom o zaštiti na radu, kao posebnim zakonom, propisani su uvjeti pod kojim poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje kao sredstvo zaštite na radu (čl. 43. st. 1.). Dopušteno je korištenje nadzornih uređaja radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostorija i prostora, te radi smanjenja izloženosti radnika riziku od

razbojstva, provala, nasilja, krađa i sličnih događaja na radu ili u vezi s radom (čl. 43. st. 2.). Zabranjeno je postavljanje video nadzora u sanitarnim čvorovima, te u prostorijama za osobnu higijenu i presvlačenje radnika (čl. 43. st. 3.). Ako nadzorni uređaji čitavo radno vrijeme prate sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova, odnosno ako su nadzorni uređaji postavljeni tako da su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja, poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje isključivo na temelju prethodne suglasnosti radničkog vijeća (čl. 43. st. 4.). Poslodavac je obvezan prilikom zapošljavanja pisanim putem obavijestiti radnika da će biti nadziran nadzornim audio, odnosno video uređajima. Zakon o radu propisuje obvezu poslodavca da pribavi prethodnu suglasnost radničkog vijeća ukoliko prikuplja, obrađuje, koristi i dostavlja trećim osobama podatke o radniku i za imenovanje ovlaštene osobe koja će to nadzirati (čl. 151. st. 1. toč. 7. i 8.). S tim u vezi, poslodavac je pravilnikom o radu dužan urediti sva pitanja koja se odnose na prikupljanje, korištenje, čuvanje i zaštitu osobnih podataka svojih radnika, pa tako i osobnih podataka prikupljenih video nadzornom kamerom. Namjera www.suvremena.hr

51


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini je da radnici budu informirani o obradi njihovih podataka, prvenstveno o tome u koju svrhu se obrađuju njihovi osobni podaci. Također, radnici moraju biti informirani tko ima pravo na pristup podacima, kao i tko ima pravo na ispravak podataka koji se na njih odnose, zatim o primateljima ili kategorijama primatelja osobnih podataka, te da li se radi o dobrovoljnom ili obveznom davanju podataka, kao i o mogućim posljedicama uskrate davanja podataka – te obveze propisane su Zakonom o zaštiti osobnih podataka (čl. 9.). Nadalje, pravilnikom je potrebno odrediti i osobe ovlaštene za pristup podacima, mjere zaštite podataka u tehničkom, organizacijskom i kadrovskom smislu kako bi se osigurala njihova povjerljivost i vremensko razdoblje njihova čuvanja, na što također obvezuje Zakon o zaštiti osobnih podataka (čl. 18.). Napominjemo kako je kod uvođenja, odnosno postavljanja video nadzora potrebno uočljivo i nedvosmisleno označiti – slikom i tekstom! – da se poslovni prostor, odnosno ulaz/izlaz radnika i ostalih osoba, tj. posjetitelja poslovnog prostora snima video nadzornom kamerom. Pod pretpostavkom da su ispunjeni svi uvjeti propisani Zakonom o zaštiti osobnih podataka, Zakonom o radu i Zakonom o zaštiti na radu, smatra se da je obrada osobnih podataka video nadzorom u poslovnim prostorijama opravdana i zakonita. Budući da je video nadzor standard sigurnosne politike u razvijenom svijetu, donosimo nekoliko primjera o njegovoj upotrebi na mjestima radu u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Australiji.

· Zaštita poslovnih interesa; · Procjena i poboljšanje produktivnosti; · Poštivanje zakonskih i regulatornih obveza. Budući da video nadzor pomaže da se smanji rizik od nasilja i kriminala na mjestima rada2, njime se postižu višestruko korisni rezultati jer: · Pomaže radnicima da se osjećaju sigurnije; · Djeluje kao sredstvo za odvraćanje od kriminalnih prijestupa; · Pomaže osoblju za osiguranje u upravljanju potrebnim i pravovremenim postupcima i aktivnostima; · Omogućuje prikupljanje dokaza. Postoje tri ključne zakonske obveze koje britanski poslodavci moraju imati na umu kad koriste video nadzor: · Međusobna vjera i povjerenje: poslodavci ne bi trebali činiti ništa što može narušiti međusobno povjerenje između njih i radnika. Prema Zakonu o zaštiti podataka (Data Protection Act 1998 - DPA), poslodavci trebaju djelovati u skladu s osam ključnih načela: · podaci se moraju koristiti pošteno i zakonito · podacima se ne smije služiti u nezakonite svrhe · podaci ne smiju opsegom premašivati zakonsku svrhu

· podaci moraju biti vjerodostojni i po potrebi ažurirani · vremenski je ograničeno čuvanje podataka s obzirom na svrhu korištenja · potrebno je uvažiti zakonsko pravo subjekta o zaštiti osobnih podataka · potrebno je osigurati primjerene tehničke i organizacijske mjere zaštite od neautoriziranog korištenja ili uništenja · podaci se ne smiju prenositi izvan zemalja Europskog ekonomskog područja ukoliko ne postoji u tim zemljama primjerena razina zaštite. Povjerenik Ureda za informacije provodi ovaj Zakon te njegovo neprovođenje može dovesti do sankcija i lošeg publiciteta za poslodavca. Prema Zakonu o ljudskim pravima (Human Rights Act 1998 - HRA), poslodavci trebaju biti naročito svjesni prava na privatnost koju imaju njihovi radnici i osigurati da monitoring nije nametljiv i u disproporciji s tim pravom, te se očekuje od sudova da uzmu to u obzir u slučaju spora prilikom donošenja sudskih odluka. Ako poslodavci žele koristiti video nadzor, važno je uzeti u obzir prava radnika i rizike pri obavljanju poslova. Korištenje video nadzora ima svoje prednosti, ali i nedostatke u slučaju da je posrijedi zlouporaba, nepoštivanje zakonskih obveza i prava subjekata. Slijedeći ove jednostavne principe, osobito ako se izradi procjena utjecaja korištenja video nadzora, ostvari dobra komunikacija s radnicima, te ako su obrada i korištenje po-

2. Video nadzor koji se koristi na mjestima rada – primjer Ujedinjenoga Kraljevstva Korištenje video nadzora na poslu podliježe zaštiti podataka i ljudskih prava. Postoje mnogi legitimni razlozi zbog kojih poslodavci koriste video nadzor. Razlozi za korištenje video nadzora su:1 · Sprječavanje nasilja ili krađe; · Osiguranje i snimanje provođenja procedura u procesu rada za zaštitu zdravlja i sigurnosti;

52

Suvremena trgovina 1(42)

Atom Content Marketing 2015 UK Health and Safety Executive 2016 UK (www.hse.gov.uk)

1

2


dataka u skladu s zakonom, postići će se pozitivni učinak primjene tehnologije.

3. Video nadzor koji se koristi na mjestima rada – primjer Francuske3 Kamere za video nadzor mogu se instalirati na mjestima rada iz sigurnosnih razloga, prevencije i istrage kriminalnih radnji, krađe i nedoličnog ponašanja. To su područja ulaza i/ili izlaza, evakuacijskih putova i hodnika. Također mogu pokrivati područja gdje je smještena roba i dragocjenosti. U cilju poštivanja radnikovih prava na privatnost, kamere ne bi smjele snimati radnike u uredima, osim u određenim izuzecima (npr. rad s novčanim sredstvima, odnosno gotovinom), ali i tada fokus kamere treba biti na sredstvu, objektu rada, a ne na radniku. Poslodavci također ne smiju postavljati kamere u toaletima, svlačionicama, prostorijama za radnike. Predstavnici radnika, odbor za zaštitu na radu, radničko vijeće trebaju biti informirani i konzultirani prije postavljanja video nadzora. Osim toga radnici i drugi subjekti (posjetitelji, kupci), ako je izvedivo, trebaju biti informirani o: · prirodi i opsegu monitoringa · imenu zadužene osobe · proceduri za pristup snimljenim podacima. Potrebno je postaviti obavijesti upozorenja gdje se nalaze sredstva za nadzor. Štoviše, svaki radnik pojedinačno treba biti obaviješten o korištenju video nadzora u svom ugovoru o radu ili internom memorandumu. Ako poslodavac ne postupa po navedenim pravilima, radnik može kontaktirati Francusku nacionalnu komisiju za zaštitu podataka (National Commission on Informatics and Liberty – CNIL), Inspektorat rada, prefekturu (ako je video nadzor na javnome mjestu), policiju ili sud. CNIL će istražiti slučaj i poduzeti mjere protiv prekršitelja ako se utvrdi: · disproporcija video nadzora i dozvoljenog načina i obima podataka 3 4 5 6

· prikupljanje neprimjerenih informacija o radnicima · prekomjerni period zadržavanja snimljenih materijala · neadekvatne sigurnosne mjere za čuvanje prikupljenih materijala. Na primjer, u svibnju 2013. francuska kompanija „Professional Service Consulting“ kažnjena je s 10.000 € od strane CNIL-a za nezakonito korištenje video nadzora (prikupljanje preopsežnih podataka), te propusta zbog nedavanja zakonom propisanih informacija radnicima o video nadzoru. U današnje vrijeme monitoring je dio naše svakodnevice. Međutim, od 2010. godine broj pritužbi od strane radnika u Francuskoj je značajno povećan. Ovaj trend će se vjerojatno nastaviti i dalje budući da se tehnologija nadzora brzo razvija te takvo stanje postaje sve nametljivije i stresnije za pojedince. Poslodavci trebaju osigurati da su aktivnosti nadzora legitimne i da se poštuje pravo radnika na privatnost.

4. Video nadzor koji se koristi na mjestima rada – primjer Australije Prema podacima WorkCover NSW4, direktni troškovi u Australiji zbog poskliznuća, spotaknuća i padova su približno 110 mil. AUD. Uz prosječne naknade štete radnicima od 18.900 AUD, potencijalni parnični troškovi mogu imati veliki utjecaj na poslovanje. Posjedovanje snimki nadzornih kamera koje po-

Taylorwessing March 2014 New South Wales’ Workplace Health and Safety Regulator Christian Dorau ; www.manmonthly.com.au http://www.lemauricien.com/article/negative-effects-cctv-workplace-surveillance

tvrđuju događaj i pokazuju je li radnik slijedio politiku tvrtke u smislu poštivanja sigurnosnih procedura, vrijedan su izvor informacija, posebno za mjesta rada s velikim rizicima i izdvojena mjesta rada gdje radnici sami obavljaju radne zadatke. Obveza poslodavca je upoznati radnike s rizicima u radnom okolišu i kako upravljati rizicima. Isto tako važno je informirati radnike o nadzornoj politici i procedurama radi razumijevanja kako i za što se koriste snimke nadzornih uređaja. Nezaobilazna je međusobna komunikacija poslodavaca i radnika, i savjetovanje o provođenju sigurnosnih mjera u poduzeću.

5. Zaključak Uobičajeno je mišljenje da su nadzorne kamere primarno oprema za sigurnost u smislu tjelesno-tehničke zaštite. Međutim, organizacije sve više prepoznaju vrijednost nadzornih kamera u politici kvalitete rada i zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.5 Video nadzor je jedan od načina na koji poslodavci mogu pratiti radni proces i ponašanje svojih zaposlenika kako bi osigurali i zaštitu svojeg poslovnog interesa. Korištenje video nadzora u poslovnim procesima je u porastu i vrlo je važno da su poslodavci osviješteni da postoji i negativni kontekst, te da sustavno i metodološki upravljaju tehnologijom nadzora uvažavajući mogućnost pojave s tim povezanih rizika. Mnoge tvrtke i poslodavci vjeruju da korištenje video nadzora mijenja ponašanje zaposlenika na bolje, međutim u većini slučajeva taj cilj nije uvijek postignut, tj. ponašanje zaposlenika mijenja se na gore. Taktika korištenja video nadzora može imati negativne učinke na zaposlenike kao što su pojačanje stresa, gubitak identiteta i pojava pitanja oko prava na privatnost.6 Video nadzor zahtijeva sustavno upravljanje, kontroling i održavanje, stoga je potrebno promisliti o tome opravdavaju li rizici troškove uvođenja i održavanja, te hoće li uvođenjem video nadzora biti narušeno povjerenje između poslodavca i zaposlenika. Ukoliko je uvođenje video nadzora opravdano i u skladu sa zakonom te doprinosi višoj razini sigurnosti i zaštite radnika i drugih osoba, u tom slučaju takav priST stup je od šireg interesa. www.suvremena.hr

53


tema broja: zaštita potrošača i položaj radnika u trgovini

Prevencija i procjena rizika osnova su dobre zaštite na radu događa se u takvim malim poduzećima u različitim sektorima djelatnosti. Pitanje je kako podići svijest i potaknuti ih na prevenciju profesionalnih rizika. Jedan od odgovora je implementacija odgovarajućih pristupa temeljenih na boljem poznavanju mikro i malih poduzeća sagledavanjem njihovih potreba i mogućnosti. Takovi pristupi smanjiti će jaz između zahtjeva za sprečavanje rizika na radu i slabih točki vezanih na kompetencije za područje sigurnosti i zaštite zdravlja.

P

rocjena rizika izrađuje se prema Pravilniku o izradi procjene rizika (NN 112/14). Procjena rizika mora odgovarati postojećim rizicima na radu i u vezi s radom što znači da je potrebno kontinuirano pratiti stanje na mjestima rada. Pravilnik je propisao minimalne zahtjeve koje je potrebno ispuniti kod procjenjivanja rizika i tako je ostavio široku mogućnost korištenja i primjene drugih priznatih načela i metoda procjene rizika nakon što su ispunjeni propisani minimalni zahtjevi. Istodobno je na snazi niz specifičnih propisa vezanih uz određene djelatnosti i pojedinačne opasnosti, štetnosti i napore koje je također potrebno utvrditi i evidentirati u procjenama rizika. Procjena rizika temeljni je dokument zaštite na radu kod svakog poslodavca koji mora biti dostupan radniku na mjestu rada. U procjeni rizika moraju sudjelovati radnici, odnosno njihovi predstavnici, ovlaštenici i stručnjaci zaštite na radu, a poslodavac po potrebi uključuje i stručnjake iz pojedinih područja (medicina rada). Poslodavac je obvezan na temelju procjene rizika primjenjivati pravila zaštite na radu, poduzimati preventivne mjere, organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke, odnosno metode te druge aktivnosti za sprječavanje i smanje-

54

Suvremena trgovina 1(42)

nje izloženosti radnika utvrđenim rizicima, kako bi otklonio ili sveo na najmanju moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom te kako bi na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja osigurao bolju razinu zaštite na radu. Pravilnik o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu definirao je obvezu izrade procjene rizika tako da je mogu izrađivati ovlaštene osobe ili poslodavac sam za svoje potrebe bez dodatnog ovlaštenja. Na osnovu određenih spoznaja o sadržaju i načinu izrade procjene rizika može se zaključiti da je u proteklom razdoblju učinjen određeni napredak, međutim ipak se u jednom broju slučajeva toj obvezi pristupa bez primjene odgovarajuće metodologije i sudjelovanja ključnih čimbenika. Slijedom toga može se zaključiti da se izradi procjene rizika pristupa na različite načine što može uzrokovati izostanak stvarne ocjene prisutnog rizika, a slijedom toga i planiranje i poduzimanje mjera na smanjivanju i uklanjanju istog. Promatramo li strukturu aktivnih pravnih osoba prema broju zaposlenih u Republici Hrvatskoj 98% je udio subjekata koji zapošljavaju od 1-49 radnika. Iako mala poduzeća ne vide prevenciju rizika kao prioritet značajan broj ozljeda

Procjena rizika je temelj sustavnog, aktivnog pristupa za sprečavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom. Ako postupak procjene rizika, koji je početak u pristupu upravljanja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nije dobro obavljen ili uopće nije obavljen odgovarajuće preventivne mjere vjerojatno neće biti identificirane i implementirane. U Republici Hrvatskoj svake godine ozljeđuje se na radu ili ima ozbiljna oštećenja zdravlja značajni broj radnika. To je razlog zašto je procjena rizika tako važna kao ključ za zdrava radna mjesta. Procjena rizika je dinamični proces koji omogućuje poduzećima i organizacijama pro aktivnu politiku upravljanja rizicima na mjestu rada pri obavljanju poslova i aktivnosti. Vrlo je važno da sve vrste i veličine poduzeća provode redovite procjene rizika. Odgovarajuća procjena rizika uključuje između ostaloga sigurnost da su svi relevantni rizici uzeti u obzir, provjeru učinkovitosti mjera zaštite, dokumentiranje rezultata i prosudbu i provjeru procjene redovito prema stvarnom stanju. Zavod za unapređivanje zaštite na radu izradio je besplatni online predložak za izradu procjene rizika. Predložak je dostupan svim potencijalnim korisnicima na WEB stranici Zavoda te omogućuje kvalitetnu izradu procjene rizika sukladno hrvatskim propisima.


EU – OSHA kao organizacija europske unije odgovorna za prikupljanje, analizu i širenje relevantnih informacija koje mogu poslužiti dionicima koji su uključeni u područje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu i koja ima viziju biti centar izvrsnosti, promovira kulturu prevencije podupirući namjeru da mjesta rada u Europi sada i ubuduće budu sigurnija, zdravija i produktivnija. Iskustva OSH – stručnjaka i prikupljeni podaci pokazuju da je odgovarajuća procjena rizika ključ zdravih radnih mjesta. Nadalje, Europska zajednička strategija o zdravlju i sigurnosti na radu 2007. – 2012. poziva na razvoj jednostavnih alata koji olakšavaju procjenu rizika. U tom okviru EU– OSHA pokrenula je projekt mrežne interaktivne procjene rizika. Projekt, izgrađen na uspješnoj nizozemskoj inicijativi, temelji se na web generatoru mrežnih interaktivnih alata za procjenu rizika. Alati omogućuju

mikro i malim poduzetnicima obavljanje praktične procjene rizika slijedeći korak po korak u procesu – počevši od identifikacije i vrednovanja rizika na mjestima rada, kroz donošenje odluka o preventivnim mjerama i poduzimanju mjera, praćenje i izvješćivanje. Zavod za unapređivanje zaštite na radu kao središnja ustanova svojim aktivnim pristupom preuzima inicijativu i potpisao je Memorandum o razumijevanju sa Europskom agencijom za sigurnost i zaštitu zdravlja. Memorandum pruža osnovu za suradnju između EU – OSHA i Zavoda.

ažurirati sadržaj OIRA alata na redovnoj bazi,

širiti OIRA alata u poslovnoj zajednici i koliko je moguće pomagati krajnjim korisnicima ili delegirati pomoć na druge organizacije i pojedince koji se bave zaštitom na radu.

Potpisom Memoranduma postali smo član OIRA zajednice.

Zavod se potpisom Memoranduma između ostalog obvezuje da će:

On-line OIRA alati za izradu procjene rizika, koje će Zavod za unapređivanje zaštite na radu izraditi ili prilagoditi već postojeće u OiRA zajednici, bit će besplatni.

razvijati OIRA alate ili adaptirati već postojeće prema posebnostima sektora djelatnosti i nacionalnih propisa,

Pripremio Neven Obradović, viši stručni savjetnik u Zavodu za unapređivanje zaštite na radu

Novosti iz regije - BiH

K

ancelarija specijalnog predstavnika EU u BiH bila je pokrovitelj šeste konferencije „Liderstvo u biznisu“ koja je održana u Banja Luci 9. siječnja 2017. godine. Ova konferencija održana je pod sloganom „Teško je ali idemo, korak po korak“, i posljednja je u nizu konferencija koje su ranije održane u Tuzli, Mostaru, Bijeljini, Bihaću i Sarajevu. Konferencije su organizirali Inovacijski centar Banja Luka (ICBL) u suradnji s Kolektiv – Posao.ba i agencijom Boram iz Sarajeva. Ove konferencije su organizirane s ciljem unapređenja kvalitete komunikacije i aktivnosti vezanih za socio-ekonomske reforme u Bosni i Hercegovini, ali i sa ciljem ostvarivanja konkretnih aktivnosti u tom smislu. Konferenciju su otvorili šef Delegacije EU u BiH i specijalni predstavnik EU u BiH ambasador Lars-Gunnar Wigemark, gradonačelnik Banja Luke Igor Radojičić i predstavnik realnog sektora, vlasnik tvrtke „Krajina Klas“ Saša Trivić. „Nakon godinu i pol dana provođenja Reformske agende, napravljena je polovina od planiranog i važno je zadržati strpljenje u iščekivanju njenih punih rezultata. Građani se trebaju strpiti još malo, jer su svi pokazatelji dobri, osim jednog – po-

stotka direktnih inozemnih investicija, gdje nema zabilježenog rasta. To nije rezultat reformi ili privrede, već politike i političke nestabilnosti u zemlji”, izjavio je ambasador Wigemark. Gradonačelnik Banja Luke Igor Radojičić naglasio je potrebu da se što više sredstava u narednom periodu uloži u razvoj poslovnih zona. „Želim da institucije Grada Banja Luke postanu pravi servis poslodavcima i u tu svrhu i s tim ciljem već poduzimamo značajne korake“, rekao je Radojičić. Saša Trivić, direktor banjalučkog poduzeća „Krajina klas“, rekao je da privrednici u BiH moraju biti uporni kako bi premostili sve poteškoće u poslovanju i dodao da je važno nastaviti s ovim procesom te imati u vidu činjenicu da reforme prije svega radimo radi sebe.

Tijekom konferencije, bilo je govora o podršci EU socio-ekonomskim reformama u BiH, trenutnim trendovima ekonomije u BiH, socio-ekonomskim pitanjima i njihovom uticaju na razvoj privatnog sektora, koracima do uspjeha na lokalnom i EU tržištu, izazovima i mogućnostima za kompanije u lokalnom poslovnom okruženju - u kontekstu približavanja EU tržištu, regionalnim iskustvima u približavanju EU tržištu, značaju inovacija i poduzetništva za ekonomski razvoj zemlje.

Konferencija u Banja Luci okupila je više od stotinu učesnika iz poslovne zajednice, nevladinog sektora, lokalnih vlasti ali i akademske zajednice. Tijekom konferencije, učesnici su se mogli upoznati s trenutnim stanjem gospodarstva i ekonomskih indikatora, a također su bili predstavljeni i mnogi pozitivni primjeri kompanija i pojedinaca koji su ostvarili uspjeh u svom poslovanju, uprkos izazovnom poslovnom okruženju.

Jedan je od glavnih ciljeva konferencije bio da se kompanije upoznaju sa socioekonomskim politikama koje utječu na poslovne mogućnosti, rast kompanija i ekonomski razvoj. Od ključnog značaja u ovom procesu je da se omogući privatnom sektoru da postigne održivi razvoj i da se stvore nova radna mjesta. Što više vlasti učine ovaj proces bržim, efikasnijim i orijentiranim na razvoj, to će privatni sektor stvarati više radnih mjesta. (J.J.) www.suvremena.hr

55


gospodarstvo

Zašto (uvijek) dvostruka mjerila? Akcija „Kupujmo hrvatsko ili Hrvatski proizvod za hrvatski turizam“ mora postati stil života. Apelira se stoga na svijest svakoga građanina o kolektivnoj odgovornosti za bolju Hrvatsku. Računice pokazuju jasno: kad bi potrošačka košarica sadržavala samo 5 posto više domaćih proizvoda, to bi dalo vjetar u leđa čitavom gospodarstvu.

H

rvatska gospodarska komora akcijom Kupujmo hrvatsko već devetnaest godina potiče proizvodnju i promiče domaće visokokvalitetne proizvode, osobito nositelje znakova „Hrvatska kvaliteta“ i „Izvorno hrvatsko“. Time se jača i svijest građana o važnosti kupnje hrvatskih proizvoda. „Domaći proizvodi još uvijek nisu dovoljno zastupljeni u ukupnoj, a posebno u turističkoj ponudi. Moramo početi izvoziti svoje proizvode u Hrvatsku jer je upravo turizam najbolji izvoznik. Potrebno je razmišljati u smjeru povezivanja zelene i plave Hrvatske, ali i one smeđe. Jedino regionalnom integracijom možemo osigurati održivi razvoj i dugoročni gospodarski rast“ u više navrata ističe predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović. Po njemu, akcija „Kupujmo hrvatsko ili Hrvatski proizvod za hrvatski turizam“ mora postati stil života. Apelira se stoga na svijest svakoga građanina o kolektivnoj odgovornosti za bolju Hrvatsku. Kada bi potrošačka košarica sadržavala samo 5 posto više domaćih proizvoda, to bi dalo vjetar u leđa čitavom gospodarstvu. Konačno, „kupujmo hrvatsko“ ni na koji način ne diskriminira strane proizvode (pogledajmo sastav asortimana stranih trgovačkih lanaca) ali šalje jasnu poruku o važnosti oslonca na domaću proizvodnju i, shodno tome, traži podršku potrošača koji prihvaćaju

56

Suvremena trgovina 1(42)

takav pristup. Uostalom, u mnogim europskim zemljama proizvođači hrane zatražili su zaštitu svoje proizvodnje jer se čak 98 posto susretalo s nepoštenom trgovačkom praksom. Važno je da država pronađe mehanizme kojima može štititi domaću proizvodnju od dampinških cijena.

Domoljubni pristup ekonomiji Pozitivan odnos prema vlastitom proizvodu najbolji je način iskazivanja domoljublja. Potpora građana svakoj akciji Kupujmo hrvatsko stoga je, uz ostalo, domoljubni pristup ekonomiji. Kupujući hrvatsko podiže se potražnja, trajnije osiguravaju potrebna radna mjesta i, u konačnici ne manje važno, otvara prostor kako bi se zadržali mladi naraštaji u zemlji. Kupujući hrvatsko, zapravo, osiguravamo budućnost svoje djece. Akcija sadržava pozitivne poruke o unapređenju gospodarstva, povećanju proizvodnje i zaposlenosti te, naposljetku, o osiguranju naše budućnosti i opstojnosti u Hrvatskoj. Sve učestalije su i oštre kritike na kvalitetu uvozne robe, koja – ako dolazi iz zemalja EU – ne podliježe nikakvoj posebnoj kontroli. Istovremeno, domaći proizvođači hrane traže takvu kontrolu. To se odnosi na kvalitetu, ali i na dampinš-

piše|Ante Gavranović

ke cijene pri uvozu vina, mlijeka, peradi i nekih drugih prehrambenih proizvoda. Ministarstvo poljoprivrede s pravom ja najavilo pojačanu kontrolu.

Zašto prepreke i neslaganja? Povjerenik Europske komisije za zdravlje i sigurnost hrane Vytenis Andruikaitis u svom nedavnom posjetu Zagrebu jasno je poručio: od Hrvatske se očekuje da se ponaša kao članica EU i Komisija neće blagonaklono gledati na uvođenje nikakvih (kontrolnih) barijera. Nije važno da li je hrana iz Hrvatske, Poljske ili Litve, europsko tržište je jedinstveno. „Općenito govoreći, svjestan sam razlika među članicama koje često naglašavaju podrijetlo hrane, poput „made in Croatia“ ili „made in France“. Normalno je da potrošači žele znati otkud je proizvod, a tu je i tradicija. To je očekivano, ali stvara dozu protekcionizma prema ostalima. Poruka ‘kupujte vlastito’ ometa trgovinu, fer konkurenciju i mogućnosti jedinstvenog tržišta i potiče strahove. Unutar EU nemamo uvozne hrane iz Unije; uvozna hrana je ona koja dolazi iz trećih zemalja. Hrvatska je članica i upravo ovdje je Europska unija, jednako kao i Vilniusu ili Bruxellesu, a treća zemlja je primjerice, Rusija ili Egipat. Mi imamo jedinstveno tržište i odluke se donose za 28 članica pod istim uvjetima. Dakle, ništa od solo mjera. Samo podsjećam na pravila četiri slobode; kretanje kapitala, ljudi, proizvoda i usluga. Zato imamo zajedničke regulatore, poljoprivrednu politiku pa ne mo-


I, još nešto. U vrijeme velike financijske i ekonomske krize (2008) Njemačka je pozvala svoje građane da kupuju njemačke automobile upravo iz razloga da se očuvaju potrebna radna mjesta. To je učinila i Francuska, a taj su primjer – možda manje javno – činile i neke druge zemlje EU. Iako se to mnogima nije sviđalo, pragmatizam u očuvanju radnih mjesta i nacionalnih interesa je pobijedio.

žete samostalno donositi odluke tamo gdje su te odluke zajedničke. Moja poruka je za sve, nebitno je otkud je kompanija. Garantirajte jednakost, kvalitetu, fer konkurenciju i informacije, a ne da se proizvodi najniže kvalitete šalju u zemlje s niskim dohotkom. Informacije o proizvodu ne smiju namjerno zavaravati potrošače. U tom smislu je poruka „kupujmo vlastito“ smetnja slobodnom tržištu EU“.

Praksa opovrgava stav EU Komisije Prema recentnim europskim istraživanjima „domaće“ preferira 70 posto građana. U Hrvatskoj se taj postotak penje čak do 90 posto. Pokušaji domaće poljoprivrede i prehrambene industrije naj-

rječitije govore o tome kako je teško prodrijeti na pojedina tržišta, upravo zbog prešutne zaštite domaćih proizvođača. Zapravo, riječ je o dvostrukim mjerilima koja se javljaju kad je riječ o iole zaštiti domaće proizvodnje. Hrvatska, za razliku od nekih drugih država-članica EU, nema „skrivenih“ potpora za poljoprivredu i ostale izvozne proizvode, pa samim time ničim ne dovodi u pitanje pravnu stečevinu Europske unije. Stoga je više izložena pritisku cijena i raznim lobijima. Svakodnevica pokazuje svu štetnost takvoga pristupa. Nama selo propada, poljoprivreda odumire. „Ako Komisija EU smatra da ovom i sličnim akcijama kršimo europske propise neka protiv Hrvatske pokrene postupak“ – poručuje Biljana Borzan, naša europarlamentarka, vrlo dobro upoznata sa svim igrama unutar borbe za jedinstveno tržište.

Uostalom, najnoviji primjer je kad novi američki predsjednik Donald Trump poziva sugrađane „kupujmo američko“ i na nacionalni ekonomski patriotizam. To se, međutim, svrstava u „strateške poteze“. Takav postupak bi se kod nas proglasio „narušavanjem jedinstvenoga tržišta“ Riječ je očito o dva mjerila. Veliki si to mogu „priuštiti“. Kad to pokušaju, u puno manjoj mjeri, učiniti male zemlje, diže se kuka i motika. Odmah se raspada sustav. Ukratko, valja poći od činjenice da svi nastoje štititi svoje. Štite, kako se pokazalo, prije svega radna mjesta. U tome moramo i mi ustrajati vodeći računa o svim elementima koji su relevantni: cijeni, konkurentnosti, produktivnosti i – širim nacionalnim interesima. To znači da se i mi moramo u povećanoj mjeri prilagoditi zahtjevima tržišta, gdje kvaliteta i cijena igraju važnu ulogu. Zaposlenost je svakako jedan od prioriteta kojim se ST pritom moramo rukovoditi.

Projekt očuvanja zdravlja i sigurnosti u trgovini

E

uroCommerce i UNI Europa, prihvaćeni socijalni partneri maloprodaje i veletrgovine na razini Europske unije, prihvatili su razradu i objavljivanja opsežnoga projekta koji se bavi istraživanjima zdravlja i sigurnosti zaposlenika u maloprodaji i veletrgovini. Rezultat je to dvogodišnjih nastojanja da se kroz učinkovit socijalni dijalog u javnost iznesu iskustva i tako pruži najbolja praksa vezana uz zdravlje, sigurnost na radnom mjestu i blagostanje zaposlenika u maloprodaji i veleprodaji. Projekt sadržava prilog o identifikaciji najčešćih pojava vezanih uz ergonometriju, stres na poslu i psihološke rizike. Opsežan projekt bit će uskoro objavljen, upotpunjen konkretnim primjerima kako se može poboljšati status zaposlenika u pogledu očuvanja zdrav-

lja, povećane osobne sigurnosti i ukupnoga blagostanja zaposlenika. Tako primjeri iz projekta uključuju inovativne putove kako spriječiti nepotrebna fizička naprezanja, izbjegavati rizike, bolje koristiti ergonometriju izbjegavanjem ponavljanja nepotrebnih pokreta, smanjivanje psihičkog nasilja u odnosu na zaposlenike i korištenje profesionalne psihološke potpore i savjetovanja u radu sa zaposlenicima. „Trgovina, maloprodaja i veleprodaja, zasnivaju se na ljudima: zapošljavamo 29 milijuna ljudi i oslonac na njihovu spremnost da svoj posao i ukupan servis prema potrošačima obavljaju kvalitetno donosi uspjeh cijeloj djelatnosti. Njihovo fizičko i psihičko zdravlje, sigurnost na radu i blagostanje stoga su od najveće važnosti. EuroCommerce se

stoga uključio u ovaj projekt sa svojim socijalnim partnerom, UNI Europa, upravo sa ciljem da što više pozitivnih iskustava prenese u konkretnu praksu. Jako smo zainteresirani da radna mjesta budu što sigurnija“ – ističe Christian Verschueren, generalni direktor EuroCommerce-a. Regionalni tajnki UNI Europa Oliver Rothing dodaje da je zaposleničko zdravlje i sigurnost na radnom mjestu u najboljem interesu samih radnika, ali isto tako i poduzetnika i društva u cjelini. Ti elementi povećavaju zaposleničku lojalnost i produktivnost i smanjuju troškove socijalnog sustava. Suradnja socijalnih partnera na svim razinama – od praga trgovine do europskih razina – stoga je stalno potrebna aktivnost. ST

www.suvremena.hr

57


intervju

Uza sve izazove, prostora za rast ima Od svog osnutka, 1949. godine, Tekstilpromet je uvijek bio lider u veleprodaji tekstila, a danas većinu poslovanja čine maloprodaja tekstilne robe te proizvodnja u sklopu omiške tvornice Galeb. Poslovanje s tekstilom gospodarski je sektor koji je u zadnjem desetljeću doživio izuzetno snažan udar globalne konkurencije te su mnogi domaći poslovni subjekti prestali s radom. Tekstilpromet se svim promjenama uspješno prilagodio, a o sadašnjem poslovnom trenutku te budućim poslovnim planovima razgovarali smo s novim predsjednikom Uprave Tekstilprometa, Hrvojem Šimićem. 58

Suvremena trgovina 1(42)

Od nedavno ste na čelu Uprave Tekstilprometa. Kakvi su prvi dojmovi i iskustva? Iskreno, nakon moje prethodne karijere koja je bila vezana uz financijska tržišta na kojima se stvari događaju na dnevnoj bazi pa nekada odlučuju minute ili čak sekunde, očekivao sam da će nova branša donijeti svojevrsno usporenje u smislu dnevne aktivnosti. Ipak, moram priznati da sam se ugodno iznenadio s trgovinom i brzinom promjena koje se događaju u ovoj djelatnosti, brzinom razvoja, novim pravcima u trgovini, novim tehnologijama i sa svim onim što dnevno bavljenje trgovinom nosi, a tu je slično kao i na financijskim tržištima esencijalna brzina reakcije temeljena na pravodobnim informacijama. Zbog toga mogu reći kako sam pozitivno iznenađen. Radi se o vrlo dinamičnom poslu. U ponudi imate više od 30.000 različitih proizvoda, a veleprodajni centri u Zagrebu (23.500 m2), Splitu (1.700 m2) i Mosta-

Gavranović |Antei Srećko Sertić

pripremili

ru (2.800 m2) čine vas vodećim veletrgovcem tekstilom u zemlji i regiji. Očekujete li neke promjene u svom statusu i što činite da bi ga zadržali? Ono što je svima vidljivo u zadnjih nekoliko godina je rast konkurencije u veleprodaji tekstilom koja je, za razliku od nas, specijalizirana u određenim asortimanima ili dijelu asortimana. Kompanija poput Tekstilprometa ne postoji u Hrvatskoj niti u regiji kada je riječ o poslovanju s tekstilom. Nitko, naime, nema takvu širinu asortimana da može ponuditi sve tekstilno od onog što se trenutno

Maksimalno koristimo domaće dobavljače u onom segmentu gdje se oni mogu nametnuti kvalitetom i cijenom


nalazi na vama i svega što vas okružuje: od odjeće - muške, ženske, dječje pa sve do, primjerice, odjevnih tkanina, tepiha, tapisona, tkanina za namještaj, zavjesa, radnih ili , korporativnih odijela, ručnika i dr. To nudi samo Tekstilpromet. Ono u čemu vidim veliki potencijal za razvoj i rast je naša veleprodajna ponuda u smjeru HoReCa kanala, npr. Hrvatska je prije dvije godine imala najveći godišnji iznos investicija u sektor turizma u svojoj povijesti, a te investicije i dalje nastavljaju rasti. Mišljenja sam da u tom segmentu možemo daleko kvalitetnije pratiti partnere, naročito hotele, nego što to može konkurencija. Naime, mnogi od njih se iznenade kada čuju da od nas mogu nabaviti praktično sve, od cipela za osoblje hotela, dizajna i izrade uniformi ili odijela pa sve do zavjesa, pokrivača, , ručnika, tepiha ili kupaćih mantila, što je svakako naša velika komparativna prednost u odnosu na konkurenciju koja je specijalizirana i fokusirana na ponudu samo određenog asortimana. Kod nas se sve potrebno može dobiti na jednom mjestu i to je poslovni aspekt koji planiramo dodatno jačati, s naglaskom na “one stop shop” rješenje te potpunu uslugu našim klijentima. U tom smislu mogu se i pohvaliti da nije riječ o planovima koji su vezani samo za hrvatsko tržište, nego se odnose i na neke druge zemlje pa smo tako upravo odškrinuli vrata nizozemskog tržišta jer smo dobili natječaj za jedan hotel u Amsterdamu, a slijedom toga zaprimili smo i upite hotela iz Londona te iz Italije. Spomenuli ste HoReCa program kao segment u kojem vidite mogućnosti proširenja. Kakvi su planovi u ostalim segmentima poslovanja? U veleprodaji tekstila planiramo aktivniji pristup klijentima te smo osvježili prodajne timove a planiramo i dodatni rad na sebi - da još brže, pravodobnije i kvalitetnije pružamo uslugu. Nije lako ali zato se time bavimo već 68. godinu i znamo što radimo te gdje možemo bolje. U maloprodaji se planira minimalna konsolidacija prodajne mreže uz maksimalno moguću održivu ekspanziju, dakle planiramo otvarati nove dućane, primarno u trgovačkim centrima gdje smo nešto slabije zastupljeni nego u gradskim centrima, dovoditi nove brandove ali sve bazirano na održivoj profitabilnosti. Naša poslovna divizija koja pokriva HoReCa kanal ujedno opslužuje i profesionalni program kao što su korporativna odjeća

Ante Gavranović i Hrvoje Šimić

za zaposlenike banaka, osiguravajućih dijelu programa odnosno kod određenog dijela institucionalnih kupaca znakuća i drugih sektora. Naši su klijenti čajne aktivnosti realiziramo kroz Galeb npr. vodeće banke i osiguranja u državi koji proizvodi za vojsku, policiju i druge a nudimo kompletna rješenja za sve ininstitucije kao i za vlastitu maloprodajnu stitucije u kojima su djelatnici obučemrežu. Maksimalno se oslanjamo na doni u određenu vrstu uniforme pa tu domaće proizvođače u volumenu u kojem lazimo i do radno-zaštitne opreme koja mogu pružiti kvalitetu i cijenu. Dorade se također nalazi u našoj ponudi te ima i dopune su najvećim dijelom realiziraznačajan potencijal rasta u našem slučaju ne u domaćoj proizvodnji. jer u tom segmentu nismo bili prisutni u značajnijoj mjeri. U sportskom dijelu će Kakav odnos Tekstilpromet u cjelini ima doći do konsolidacije prodajne mreže uz prema domaćoj proizvodnji? S koliko proistovremenu ekspanziju nešto izmjenjeizvođača surađujete i na koji način utjenog maloprodajnog formata a sukladno čete na hrvatsku tekstilnu proizvodnju? našoj i strategiji naših dobavljača u tom segmentu. Dakle, rast, razvoj, profit. U Kao što sam već spomenuo, dio roba mosvemu tome su osim egzogenih faktoramo kupovati od inozemnih dobavljara ključni naši zaposlenici na koje sam ča, čemu treba pridodati monobrendiraponosan i koji znaju svoj ponu robu koju imamo u svom porsao, čine razliku od ostatfelju kao što su NafNaf, Nalih zbog razine znanja vigare, Camel, Gerry Weber, Veliki - prodavač u tekstiBasler, Tosca Blu, Skiny i potencijal lu mora imati velimnogi drugi te dio robe ko znanje i drugaza razvoj i rast koja se nabavlja na inozečiji pristup kupcu Tekstilprometa je naša mnom tržištu u kućanu odnosu na neke skom tekstilu, gdje imaveleprodajna ponuda mo značajan dio stranih druge vrste trgovine - znate i sami u smjeru HoReCa dobavljača. Domaći došto sve pitate trgovbavljači su dobrim dijekanala ca i kako donosite odlom svojih kapaciteta vezani luku kad kupujete robu a za lohn poslove za strance a mi pogotovo kvalitetniju i skumaksimalno koristimo njihove usluplju robu koju nudimo. ge u onom segmentu gdje se mogu nametnuti rokovima isporuke, tehnološKoliki je udio domaće proizvodnje u okvikim napretkom te kvalitetom i cijenom, ru spomenute opreme koju nudite tržištu? gdje je upravo cijena rada najveća stavka i prepreka za domaće dobavljače u uspoU poslovnoj odjeći sav rad je domaći jer redbi s međunarodnom konkurencijom. koristimo kapacitete hrvatske tekstilne industrije. Dakako, određeni dio siPrije par godina smo pokušali organizirovina uvozimo a dio pak kupujemo od rati dućane s izričito hrvatskim proizvodomaćih dobavljača. U profesionalnom dima no zbog poslovnih problemavećiwww.suvremena.hr

59


intervju

na tekstilnih proizvođača je završila u predstečajnim postupcima te je taj projekt ostavljen za neka bolja vremena. Uz adekvatan interes proizvođača i domaćih dizajnera ostajemo otvoreni za realizaciju ove ideje u nekom budućem razdoblju. Spomenuli ste maloprodaju. Možete li reći kakvi su aktualni trendovi u vašem maloprodajnom segmentu poslovanja? Mi smo kroz period konsolidacije u prethodnih nekoliko godina zatvorili dosta poslovnih jedinica koje su bile neprofitabilne, a s druge strane smo otvarali nove dućane. U ovom trenutku Tekstilpromet grupacija ima oko 150 dućana. Najvećim dijelom su to dućani po gradskim centrima, uz naravno prisustvo i u trgovačkim centrima. Inače, Tekstilpromet je poduzeće koje se originalno bavi veleprodajom tekstila od 1949. godine i bili smo od osnutka najveći veletrgovac tekstilom. Trenutno, ako gledamo Tekstilpromet grupu, dominantan prihod dolazi upravo iz maloprodaje, oko 75%, dok preostali prihod dolazi od veleprodaje i proizvodnje. Na kraju prošle godine Tekstilpromet grupa imala je ukupno 1.055 zaposlenih, dok su konsolidirani prihodi od prodaje iznosili preko 450 milijuna kuna. Koristimo oko 23,5 tisuće četvornih metara maloprodajnog prostora. Posebno smo dobro pokriveni u gradskim centrima jer imamo odlične lokacije naših dućana, dok bi u segmentu prisutnosti u sklopu brojnih trgovačkih centara, koji su postali magnet za naše kupce, svakako mogli učiniti i bitno više.

60

Suvremena trgovina 1(42)

Tu dodajmo globalizaciju, iseljavanje iz manjih gradova i sela te promjene navika kupovine. Veleprodaja danas je djelatnost koja je logistička i koordinirajuća u procesu nabave za manje trgovce koji nemaju pristup velikim dobavljačima a odvija se kroz aktivnost zaključivanja, transporta i isporuke, de facto smo mi “lager” za manje a naglasak bi trebao biti na baznim artiklima. Prostora ima, ali je važno nabaviti robu na vrijeme te imati aktivniji pristup u obradi tržišta koje će uvijek trebati veleprodaju, samo je pitanje obujma. Bez obzira na velike modne lance mislim da postoji potreba za manjim dućanima, i kvartovskim i dućanima u manjim sredinama gdje se prodaje roba adekvatne cijene i kvalitete te ono bitno - vašeg stalnog prodavača koji vas poznaje. Naša konkurencija je uže specijalizirana dok mi zadržavamo širinu asortimana i nudimo dodatne usluge kupcima. Ukupno tržište je manje, ali to nas ne sprječava da budemo veći.

Glavna prepreka su visokiuvjeti zakupa u usporedbi sa stranim lancima koji imaju znatno povoljnije uvjete obzirom da su im formati na većoj kvadraturi pa sam mišljenja kako bi i kod trgovačkih centaU sektoru tekstila bavite se veleprodajom, ra koji posluju na našem tržištu maloprodajom i proizvodnjom možda moglo biti malo više pa ste uistinu prava adresa sluha za domaće trgovIdemo da vas upitamo kako iz te ce. Također, vidim i u smjeru trojne perspektive vidiprostora za razvoj u te položaj tekstilne inspecijaliziranih pojedinim graddustrije u ukupnom skim četvrtima shopova, pa tako u hrvatskom gospodarkoja su sada dosta zagrebačkoj Bogovićevoj stvu? zanemarena pa da ulici uskoro otvaramo primjerice u ZagreTaj položaj je izuzetno bu ne bude aktivan težak. Tekstilna indudućan posvećen samo tzv. high street strija je na rubu opstanka nogometu segment, nego da se u zbog snažne i dosta jeftinifunkciju stave i ulice poje globalne konkurencije a veći put Maksimirske ili Tratinske konkurencije u okolnim zemljama. i Ozaljske koje su tradicionalno davale I mi smo i kao vlasnik proizvođačke komživost svojim kvartovima. U osmišljapanije Galeb sudjelovali u razgovorima u vanju tog projekta bi trebala sudjelovati Ministarstvu rada i mirovinskog sustava i lokalna zajednica te drugi. oko dizanja minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Nažalost, minimalna plaKako vidite ulogu veletrgovine u novonaća se najviše odnosi na tekstilnu, kožarstalim tržišnim uvjetima? sku, metaloprerađivačku i drvoprerađiUloga veletrgovine je dakako bitno smavačku industriju, i tu smo uz sve ostale njena u odnosu na vrijeme od prije recikolege iz HUP-a, zajedno sa sindikatima mo 10-15 godina jer su od tada nestale tiustanovili da minimalna plaća mora rasuće malih dućana diljem zemlje koji su sti. Naime, troškovi života u Hrvatskoj bili stalni klijenti veletrgovine tekstilom. rastu pa shodno tome to mora pratiti i

U prošloj godini Tekstilpromet grupa imala je konsolidirane prihode od prodaje više od 450 milijuna kuna


rast minimalne plaće. Međutim, time brend je vrlo snažan, poglavito u Dalmanapraviti malo više reda u segmentu madolazimo do problema da se dizanjem loprodaje tekstilom. Pritom mislim na ciji i želimo raditi na daljnjem rastu i raminimalne plaće ugrožava prosankcioniranje nelojalne konkurencije, zvoju i brenda i kompanije. Gaizvodnja u Hrvatskoj ako to provjere i kažnjavanja krivog deklariraleb ima i vlastitu maloprone prate i neke horizonnja proizvoda prodaje falsifikata i drudaju te monobrand dućatalne kompenzacijske gih rubnih ponašanja jednog dijela konne te kada se sve skupa Tekstilpromet mjere koje bi smakurenata kakvo si ozbiljne tvrtke poput sagleda sigurno je da nudi kompletnu njile taj pritisak na Tekstilprometa ne mogu niti žele dopuima budućnost, no opstojnost poduzestiti, a činjenica je da takvim postupciodređene pretpoponudu tekstilnih ća. Meni je jasno da ma spomenute tvrtke nelegalno i nekostavke moraju biti proizvoda na jednom se konkurentnost rektno ostvaruju prednost na tržištu te stvorene kako bi cimjestu, što je naša ne traži kroz cijedjeluju na urušavanje povjerenja potrošajeli posao bio održiv nu rada, ali mi proča. To bi država mogla i morala aktivnije na duge staze. velika komparativna sto nemamo prostosankcionirati. Nije pravi problem ako se prednost ra na drugim mjestidogodi da se u blagajni nalazi nekoliko Koji su planovi za 2017. ma tražiti tu konkurenkuna viška ili manjka, nego ako je roba godinu odnosno na koje tnost. Nama nije samo konposlovne segmente planiraproizvedena primjerice u nekim drugim kurencija Kina,Indija i Pakistan te staviti osobit naglasak kako bizemljama, potom dovezena u Hrvatsku ili drugi, već zemlje u okreuženju, znači ste ostvarili rast? i deklarirana kao Made in EU. To je vaBiH, Srbija i Makedonija, koje imaju znaranje potrošača i nelegalan odnos spram Spomenuo sam planirano preseljenje čajne tekstilne industrije i gdje je cijena nas koji poslujemo sukladno zakonima proizvodne lokacije Galeba. Radi se o rada bitno niža. Zbog toga uistinu dolazii propisima. nekoliko projekata čija realizacija ovimo u opasnost da se dobar dio proizvodsi o potpori i razumijevanju lokalnih Uz to, mišljenja sam kako bi pristup finje u kojoj ljudski rad ima dominantan vlasti grada Omiša. U okviru malopronanciranju trebao sustavnije i kvalitetudio u trošku proizvodnje iz Hrvatske dajnog poslovanja planiramo rast i nije pratiti i sektor tekstila s povoljpreseli u susjedne zemlje. Naše viđenje otvaranje novih dućana, manijim kreditnim programima je da to nisu samo komercijalne odnosno hom prodavaonica odjeće, a na način da se dugoročposlovne mjere, nego da je to i demografdovođenje novih brennije promatra perspekska i socijalna mjera jer gubitkom te proTekstilpromet dova. U našoj kompativa te da se uzme u obizvodnje gube se ta zanimanja i nestaje niji Pro Sport, koja se grupacija ima zir pomoć u opstanku potreba za obrazovanjem za ta zanimabavi sportskom odjehrvatskih kompanija, oko 150 dućana, a nja, ljudi se iseljavaju. Mi već danas imaćom i obućom, kanaravno na zdravim mo velike poteškoće pronaći djelatnike najvećim dijelom su to ekonomskim osnovanimo provesti konkoji su školovani i stručni za obavljanje solidaciju i otvaranje ma. To je projekt u kodućani po gradskim pojedinih zanimanja pa je tako izuzetno novih prodavaonica u jem bi trebali sudjeloteško naći krojačice u Omišu za poslove u centrima skladu s novim koncepvati država, financijski Galebu u kojem radi oko 400 ljudi. Upratima maloprodajnih forsektor, potrošači i zajedvo taj dio procesa čini najveći trošak jer je mata. Idemo i u smjeru specinica u globalu ukoliko želisama proizvodnja pletiva, koje trenutno jaliziranih shopova pa tako mogu mo biti uspješno društvo. jedino mi proizvodimo u Hrvatskoj, dio najaviti otvorenje dućana specijaliziraprocesa koji se može obaviti bilo gdje u Možemo spomenuti i e-trgovinu koja nog za nogomet u zagrebačkoj Bogovisvijetu, ali nažalost kada se uključi cijepredstavlja nužnost i svakako je dio naše ćevoj ulici koncem ožujka a koji će nudina rada mi postajemo preskupi. Mi ulasadašnjosti ali i budućnosti u trgovini ti sve ono što je potrebno igračima i ljužemo velike napore kako bismo zadržatekstilom. O tome govore i svjetska iskubiteljima nogometne igre. Već sam prili vlastitu proizvodnju pa tako nastva pa je dovoljno samo spomenuti podaje spomenuo aktivnosti prema lazimo načina da Galeb martak da se u Velikoj Britaniji oko 70 posto HoReCa kanalu. ginalno pozitivno posluprodaje tekstila odvija putem interneta. Uistinu je, ali se uistinu postavlja Dakako, kod nas je taj udio znatno niži, Što biste naveli za kraj, pitanje budućnosti ovaali je mogućnost penetracije dosta visosam se ugodno umjesto zaključka? Što kve vrste proizvodnje. ka izloženi smo i konkurenciji brendova biste istaknuli kao osoiznenadio s Postoje određeni prokoji nisu lokalno prisutni kroz dućane. bito važno za poslovatrgovinom i brzinom jekti, poput preseljeZbog toga je vlastita e-trgovina svakanje Tekstilprometa u nja tvornice na bolju ko u našim planovimaa trenutno smo u promjena koje se aktualnoj situaciji na lokaciju te iskorištavatom kanalu sa svojom ponudom prisuttržištu? dešavaju u ovoj nje postojećeg prostoni na vodećim domaćim i regionalnim Opet mala usporedba s ra za neke druge namjedjelatnosti web trgovinama Abrakadabra i eKupi. U prethodnom industrijom u ne kroz koje bi se ostvarila današnje vrijeme svako planiranje bukojoj sam radio - bankarstvo. dodatna zaposlenost u gradu dućeg poslovanja u maloprodaji nužno To je visoko regulirana i nadzirana Omišu. O tome još uvijek pregovamora uključivati utjecaj novih tehnoloramo s gradskim vijećem Omiša i smaindustrija te su mnoge stvari koje se dogija, a ne smije se zanemariti niti edukatramo kako je to interes te postoji dobrogađaju u trgovini nemoguće. Mogu samo cija djelatnika čemu u budućnosti planiST bit svih uključenih strana. Galeb je kao ramo posvetiti još veću pažnju. reći kako sam uvjerenja da bi se moralo www.suvremena.hr

61


marketing

Marka ili brand/brend? piše|prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek

primjenjuje u svim zemljama članicama, a potvrđuje ga EUIPO – Office for Harmonization in the Internal Market sa sjedištem u Alicante, Španjolska. U njemačkom se za isti izraz upotrebljava die Warenmarke, a nosi oznake kao SM, TM i ®. Doslovni prijevod izraza Warenmarke bio bi robna marka, koji kod nas nema veze sa zaštitom ili vlasništvom, već je izraz u prijevodu općenit, voluntaristički, pa mi je zbog toga dvojben.

P

rošle godine je u «505 jezičnih savjeta» Instituta za hrvatski jezik navedeno sljedeće: „Umjesto anglizama brand/brend u hrvatskome standardnom jeziku bolje je upotrebljavati hrvatski naziv robna marka“. Međutim to je potpuno kriva definicija brenda, a niti je sama riječ marka hrvatskog podrijetla. Marka ili brend mogu biti formalno isto jer predstavljaju oznaku, žig, prepoznajnicu, ali u praktičnoj upotrebi postoje nijanse koje se odnose na kontekst u kojem se ove riječi navode. Razmislite o zanimljivom primjeru. Prošle godine je ministar obrane g. Krstičević za vrijeme posjeta Afganistanu u obraćaju našim vojnicima naveo da je hrvatski vojnik – brend. Bilo bi smiješno da je naveo da je hrvatski vojnik – robna marka. A robne marke nisu ni Janica, ni Madona, ni Harry Poter, ni Sheraton, ni Paris, ni Madonna di Campiglio, niti Romeo i Julija...

Što je to marka i od kuda taj naziv? Marke predstavlja sumu obilježja, kao što su ime, znak, dizajn po kojima kupci mogu raspoznati ili razlikovati robe i usluge prema njihovom porijeklu i vlasništvu.

62

Suvremena trgovina 1(42)

Naziv marka je grčkog porijekla – μάρκα, samo se kod nas udomaćio kao i u mnogim drugim zemljama. Usvojen je u gotovo svim slavenskim jezicima, kao i u turskom i mađarskom. U latinskim jezičnim područjima postoje isti korijeni prilagođeni jezičnim izrazima i pisanju kao što je il marchio u talijanskom, la marque francuski, la marca španjolski. Slično je i u germanskoj skupini jezika – Die Marke u njemačkom, mark u engleskom, varumärket u švedskom, merket u norveškom itd. Zanimljivo je da kad domaći autori u tim zemljama pišu o marketingu, onda uglavnom upotrebljavaju izraz brand (brænd), ali kad se prevodi iz engleskog, onda prevoditelji uglavnom upotrebljavaju izraze za marku – Die Marke, la marque itd. Kod nas su u početku autori (pa i ja osobno) upotrebljavali, odnosno pisali uz marku i brand, ali se danas već udomaćio naziv brend. Trade Mark/ trademark/ trade-mark – TM ozanačava ime, simbole, riječi, fraze, dizajn i znakove po kojima se razlikuju proizvodi i usluge i imaju svog vlasnika. TM može biti naveden na etiketi, pakiranju ili na dokumentima (vaučerima). Prava korištenja mogu se ozančiti kao ™, ili ako je registrirano, onda nosi oznaku ®. Kod nas se taj pojam naziva žig ili razdvojba. U EU postoji EUTM, odnosno Community Trademark system koji se

Privatne, vlastite marke ili marke trgovine proizvode treća lica za trgovinu koja ih stavlja u maloprodaju kao vlastitu marku. Kako nazvati kod nas te marke kao što su primjerice K+, Balea, ili nose naziv trgovine koja ih distribuira? Uobičajeni termin u engleskom je private label, u njemačkom je die eigene Marke, ili Handelsmarke, u francuskom marque de distributer, u španjolskom marca del distribuidor... Mislim da ih kod nas prema tim primjerima možemo zvati ili vlastite marke ili marke trgovine. Nekad se u marketinškoj literaturi to nazivalo – fantomske marke, a u praksi su bile poznate i „bijele marke“ („white label“), jer su na bijeloj podlozi bile navedene samo oznake za raspoznavanje. To spada u krug tzv. low cost, jer su cijene obično niže zbog nižih troškova koji mogu biti kao rezultat smanjenih važnih sastojaka (u kozmetičkoj industriji aktivnih komponenti), ali i nižih troškova radi sigurne distribucije i nema ulaganja u marketinške aktivnosti. Proizvođači tih marki imaju manje troškove kad rade samo specijalizirano za tu svrhu, a proizvođači poznatih marki idu u to ako ne ocijene da bi to mogla biti kanibalizacija, ili ako to radi ionako netko drugi. Tad oni kalkuliraju po principu tzv. graničnih troškova, što znači da kad se pokriju direktni troškovi, svaki dalji prihod ko-


jim se pokrivaju fiksni, na kraju se pretvaraju u dobit.1 U praksi, ako je proizvod jednostavniji, nema veće razlike, odnosno razlike u cijeni prema poznatim markama nisu veće od desetak postotaka. Ako je sofisticiraniji ili ako postoje preferencije u okusu, onda su te razlike veće. Primjerice, Interspar kava espresso je dva put jeftinija od Francka ili Lavaze. Slično je i kod žitnih pahuljica. Kod kozmetika su privatne marke rjeđe, a razlika u cijeni je još veća. Cijena sapuna Dove je nekoliko puta veća od one koje ta firma radi za trgovinu, za njezinu vlastitu marku. Kod dječje hrane gotovo da i nema vlastitih marki, jer roditelji imaju povjerenje prema afirmiranim brendovima. No tendencije povećavanja udjela vlastitih marki je sve prisutnija, a i kod nas se približava europskoj razini i kreće se negdje do 40%.

...a što je to brand/ brend? Vidimo da naziv marka nije hrvatskog podrijetla kako se to pokušava interpretirati. Marka i brand/brend mogu biti sinonimi, ali postoji i razlika koja nije samo u nijansama. To jako zavisi od konteksta. Evo dva slikovita primjera. U staroj Grčkoj su se vaze razlikovale po autorima i od tuda naziv marka kao obilježje, znak. A što je Nike? To je ideja, pokret, izazov – imaš tijelo, pa samo obuj „najkice“ iste kao i M. Jordan i – Just do it! Trči, igraj! To nije samo znak... Tako se profilirao naziv brand2, koji više nije samo predmet već ideja koja je temelj brenda. Marka u svom nastanku podrazumijeva diferencijaciju, obilježja, a brend je obećanje u koje se potrošači moraju uvjeriti kao i u njegovu superiornost, prikladnost za njihov životni stil, status, kupovnu moć. Brend postaje ljudima blizak, vjeruju u njega, slijede njegove ideje, poistovjećuju se s njim...

1

2

3

4

Kad analiziramo vrijednost brenda, onda u donjem dijelu piramide nalazimo na svjesnost, ali to nije dovoljno. Da bi se opredijelili za drugi brend, mora postojati diferencijacija3 kao i relevantnost za nas. Rolex je različit, ali nije relevantan za moj status, a za dio ljudi je... Sad dolazimo u vrh piramide koji je i glavni razlog formiranja jakog brenda, a to je emocionalnost. To su one već spomenute karakteristike koje se očitavaju u vjernosti, vjerovanju, idejama koje se slijede... Tako u ljudskom mozgu nastaje slika, imidž kao mentalni sklop asocijacija, doživljaja i to je dakle – brend. Taj proces stvaranja imidža u ljudskom mozgu nazivamo branding, koji počinje idejom proizašlom iz aktivno izgrađenog ili zatečenog identiteta, što je zapravo obećanje – iza čega brend stoji, a putem signala (pakiranje, boje, oglašavanje, logo, nastupi i drugo) se u mozgu stvara percepcija, imidž. To je taj proces brandinga od identiteta do imidža. Dakle, brend je ideja, obećanje, za koje očekujemo da će se ispuniti, a onda putem doživljaja, iskustva, nastaje slika u glavi i – stvaramo svoje sklonosti prema brendu.

Koje su to ideje, karakteristike i očekivanja od brenda? Vegeta je od marke kao obilježja postala brend nakon uvođenja „Vegetine kuhinje“. Tako je umjesto generičkog naziva kategorije postao brend koji potiče kreativnost domaćice. Oetker se percipira kao sigurnost u pripremi deserta, a Dolcela potiče maštovitost i uživanje cijele familije. Ikea potiče obitelj na kreativnost u stvaranju interijera na jeftiniji način. Idemo u druge sfere. Madona kao brend je slobodna žena, buntovnica protiv svake forme i autoriteta i

uvijek je aktualna. Harry Poter je bajka temeljena na ljudskim simpatijama i željama da pobijede i uspiju dobri, pravedni. Red Bull je više od proizvoda zbog ideje okupljanja na otvorenom. Postao je dio supkulture, njezin poticatelj, kao i nezamjenjivo piće na plesnim priredbama. Amazon nam je približio svijet znanja u svako doba dana. Kinder jaje je za djecu sakupljanje, igra, povezivanje, a za roditelje nutricionizam. Brend je i Francuska i Dalmacija i Rim... I tako možemo naći ideju, obećanje, doživljaj, očekivanje u svakom jačem brendu. Zbog te ideje i doživljaja je i marka postala brend4. Kad se sad vratimo na početak, možemo shvatiti zašto je general Krstičević okarakterizirao hrvatskog vojnika u Afganistanu kao brend. Vjerojatno se doživljava kao osoba koja je vješta, hrabra, pomaže, pruža ruku, podučava i drugo čime se izgrađuje identitet, iza čega stoji. To kako ga okolina doživljava, u glavama se stvara slika – imidž. xxx Eto, nadam se da sam objasnio zašto se u onim kontekstima kad se želi istaknuti posebna vrijednost marke, ljudi, institucija, destinacija, upotrebljava izraz brendi i da to nije pogrešno i da nemamo pravi izraz u hrvatskom jeziku za taj internacionalni kôd. I neka mi jezičari oproST ste – Rim nije „robna marka“...

Pod pretpostavkom da su u poduzeću pokriveni direktni troškovi kao i fiksni, dodatnom proizvodnjom se za onaj dio kojim se pokrivaju fiksni troškovi povećava dobit poduzeća. Etimološki dolazi od starogermanskog izraza brandr, koji potiče od Old Norsk. Iz Skandinavije se proširio i drugdje pa tako i na Sj. Ameriku, gdje se telad žigoše spaljivanjem – „to brand“. Vjerojatno je ta simbolična dinamičnost pogodovala da izraz dobije širi kontekst od same marke. Diferencijacija ne mora biti samo funkcionalna, fizička. Slični proizvodi imaju diferencirane ideje. Pivo mora imati pjenu, ali Žuja je zakon... Vlasnici brenda su pogodili karakter kategorije u našem podneblju – druženje, veselje, šale, zadirkivanje... U Danskoj je drugačije. Tamo je Carlsberg „Probably the best beer in the World“, a Tuborg – „We supply the danish court“. Mene su 2003. na MBA studiju CBA predstavili kao „čovjeka koji je iz marke Vegeta napravio brend“. Ta ideja do koje su došli autori prospekta govori o stupnjevanju ta dva pojma.

www.suvremena.hr

63


Allianz

Višestruko nagrađivan Allianzov projekt Dio koji nedostaje srušio predrasude prema sportašima s invaliditetom

P

o povratku s Paraolimpijskih igara u Londonu 2012. godine osvajač brončane medalje Mihovil Španja novinarima je postavio pitanje - „Što trebam učiniti da se o mojoj medalji umjesto u kantunu 40. stranice piše na naslovnici dnevnih novina?“. Njegova je izjava bila poticaj da četiri godine kasnije, ususret Paraolimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru, tvrtka Allianz u sklopu sponzorstva Hrvatskog paraolimpijskog odbora (HPO) te u suradnji s VETTURELLI savjetovanjem pokrene projekt koji će im zaista i pružiti takvu priliku. Nastojeći srušiti predrasude prema sportašima s invaliditetom te potaknuti jaču podršku navijača i medija, nastaje kampanja „Dio koji nedostaje“. Paraolimpijci su vrhunski sportaši. Unatoč svom invaliditetu, ruše rekorde i osvajaju medalje, ulažu jednaku količinu truda i odricanja u treninge i pripreme kao i olimpijci, no na putu prema sportskim uspjesima često im nedostaje interes i podrška javnosti i medija. Zato je Allianz u suradnji s VETTURELLI savjetovanjem osmislio i pokrenuo kampanju koja se obraća upravo navijačima koje se željelo potaknuti da svojim navijanjem i podrškom daju onaj dodatni, nekada i odlučujući, „vjetar u leđa“ i našim paraolimpijcima, a otuda se prirodno nametnuo i naziv projekta – „Dio koji nedostaje“.

64

Suvremena trgovina 1(42)

Putem aktivnosti koje su se provodile željelo se potaknuti smanjivanje razlika u odnosu prema sportašima s invaliditetom i onima bez invaliditeta, graditi tolerantnije društvo i promicati vrijednosti paraolimpizma – hrabrost, odlučnost, inspiraciju i jednakost, uz naglasak na strast paraolimpijaca prema sportu. Medije se pozivalo da im pruže zasluženu medijsku prisutnost, a javnost da paraolimpijce prati i podržava u razdoblju priprema i nastupa na Paraolimpijskim igrama u Riju. Provedba aktivnosti u sklopu kampanje kojima se to nastojalo postići krenula je početkom 2016. godine kada su u Splitu, Rijeci, Osijeku i Zagrebu organizirane jednodnevne medijske radionice kako bi se sportaše s invaliditetom pripremilo za komunikaciju s medijima, sponzorima i putem društvenih mre-

ža. Osim za paraolimpijce, i za predstavnike medija organizirana je edukativna radionica na kojoj su paraolimpijci novinarima pružili bolji uvid u svijet paraolimpizma. Predstavili su im specifičnosti svojih sportskih disciplina, educirali ih o ispravnoj terminologiji u izvještavanju o paraolimpijskim sportovima, ali i upozorili na poteškoće u financiranju sportaša. Istovremeno je u sklopu projekta krenula i digitalna kampanja koja se odvijala putem Facebook stranice Allianz ParaSport i web stranice www. budidiokojinedostaje.hr pozivajući građane da paraolimpijcima upućuju online poruke podrške uoči nastupa na Igrama. „Za nas ste već sada pobjednici!“; „Sa i bez medalje naš ste ponos!“; „Hvala vam što nam dokazujete da ništa nije nemoguće!“; „Vi ste ono što nama nedostaje! Borbeni, uporni i hrabri!“; „Svaka čast,

zbilja ste nadahnuće i motivacija!“ - samo su neke od brojnih ohrabrujućih poruka koje su navijači uputili paraolimpijcima. Pri ispraćaju na najvažnije sportsko natjecanje na svijetu Allianz je ove poruke kao posebno iznenađenje prikazivao na 20 displaya površina Međunarodne zračne luke Zagreb kako bi navijači paraolimpijsku reprezentaciju na najljepši mogući način ispratili u nove pobjede. Kruna projekta „Dio koji nedostaje“ bio je svečani javni doček koji je za paraolimpijce organiziran prvi puta u povijesti. Bila je to prilika da im Hrvatska primjereno čestita i zahvali na postignutim rezultatima. Velika svečanost koju su Allianz i HPO organizirali smatrajući da medalje paraolimpijaca nisu ništa manje sjajnije od medalja olimpijaca, održan je na Zagrebačkim fontanama uz nastup Vatre i Detoura.


porast njihova zadovoljstva i osjećaj ponosa prema partnerstvu s paraolimpijcima.

„Vjerujemo da smo kampanjom „Dio koji nedostaje“ uspjeli „probuditi“ javnost, promovirati naše paraolimpijce i unaprijediti svijest medija i građana o tome da su njihovi rezultati jednako vrijedni kao i oni koje ostvaruju sportaši bez invaliditeta, a njihova upornost zaslužuje jednaku medijsku pozornost i podršku navijača. Paraolimpijci su Allianzova inspiracija, motivacija i utjelovljenje naših vrijednosti, radi čega smo na ovaj projekt osobito ponosni“, naglašava Vanja Bzik, voditeljica korporativnih komunikacija Allianza Zagreb d.d. Da je vrijedilo uložiti napore u promicanje važnosti paraolimpijskog sporta kako bi se u medijima otvorio veći prostor za sportaše s invaliditetom, pokazali su sjajni rezultati kampanje. Sportaši s invaliditetom prvi su put u povijesti osvanuli na naslovnicama dnevnih novina, izvještaji o paraolimpijcima premješteni su iz mozaičnih novinskih rubrika u sportske, a broj medijskih objava se udvostručio. Osim toga, Sportske novosti prvi su put nominirale četiri paraolimpijca i jedan paraolimpijski tim za najbolje sportaše godine, dok je ženski stolnoteniski paraolimpijski tim i pobijedio. No, najveći je uspjeh kampanje što su provedene aktivnosti čiji su rezultati omogućili da paraolimpijci postanu uzor budućim generacijama djece s teškoćama u razvoju kako bi se i sami uključili u sport koji je za njih od izuzetne važnosti jer podiže njihovo samopouzdanje i osjećaj zadovoljstva. „Dio koji nedostaje“ kampanja je koju su „živjeli“ i svi Allianzovi zaposlenici. Interna anketa tvrtke pokazala je veliki

Oblikovanjem digitalne kampanje Allianz je pokazao inovativnost u digitalizaciji koja predstavlja i jedan od ključnih stupova poslovne strategije tvrtke. U realizaciji je korištena napredna tehnologija koja je dosad osvojila već pet međunarodnih nagrada. Facebook stranica Allianz ParaSport zabilježila je 4.005.215 prikaza te je ovo prva kampanja koja je nastala u suradnji s paraolimpijcima u kojoj je korišten jednak pristup kao i kod olimpijaca. Ovaj odvažan korak koji kampanju čini jedinstvenom i na međunarodnoj razini postao je primjer najbolje prakse u Međunarodnom paraolimpijskom odboru (IPC), globalnom tijelu Paraolimpijskog pokreta. Nedavno je potvrda ovom društveno odgovornom projektu stigla i od Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore (AHK) koja je Allianzu Zagreb dodijelila nagradu za najbolju inovaciju. Preuzimajući nagradu direktorica marketinga Allianza Zagreb Vedrana Tonković istaknula je: „Činjenica da smo kroz ovu kampanju uspjeli srušiti predrasude prema sportašima s invaliditetom i izgraditi „zvjezdani status“ tih iznimnih sportaša istinska je vrijednost ovog projekta. Drago nam je što su mnogi to prepoznali. Ovakva priznanja uvijek su dobrodošla potvrda da je to što radimo zaista relevantno i ostavlja vidljiv trag te nas motivira da kroz nove slične projekte nastavimo pridonositi izgradnji boljeg i tolerantnijeg društva.“ I međunarodna sponzorska zajednica prepoznala je snagu projekta te je u studenome 2016. «Dio koji nedostaje» od Društva za marketing Slovenije proglašen najboljim sponzorskim projektom u Hrvatskoj čime mu je osiguran direktan ulazak u konkuren-

„Dio koji nedostaje“ osvojio je nagradu za najbolju inovaciju od Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore. Nagradu je preuzela Vedrana Tonković.

ciju za nagradu „Best of Europe” koju je u veljači dodijelila Europska sponzorska asocijacija. „Dio koji nedostaje“ samo je jedna od inicijativa koju je Allianz pokrenuo kao ponosni sponzor Hrvatskog paraolimpijskog odbora i jedan od najvećih globalnih partnera paraolimpizma. Naime, od 2006. godine Allianz je partner Međunarodnog paraolimpijskog odbora (IPC), a od 2011. i prvi međunarodni partner, što je uloga koja uključuje suradnju i na globalnoj i na lokalnoj razini. Allianz Zagreb uključio se u paraolimpijsku priču 2011. i postao jedna od 13 kompanija iz Allianzove mreže koja je pokrenula suradnju s lokalnim paraolimpijskim odborom. Tijekom dugogodišnje, obostrano korisne suradnje, Allianz je pomogao potaknuti svijest javnosti o važnosti paraolimpijskog pokreta i generirati veći interes za paraolimpijski sport u cjelini. Npr. ruši predrasude o paraolimpijcima i paraolimpijskom sportu organiziranjem Paraolimpijskog školskog dana u kojemu je do sada sudjelovalo više od 52.000 djece, a u sklopu projekta «Treneri velikog srca» otvorio je 20

sportskih škola za djecu s teškoćama u razvoju u sredinama u kojima ponuda nije postojala. Iako zadovoljni i ponosni na prošlogodišnju kampanju «Dio koji nedostaje», unutar Allianza i zajednice osoba s invaliditetom i višestruko nagrađivani projekt «Treneri velikog srca» ima poseban status, jer kao što je proslavljena paraolimpijka Ana Sršen izjavila „Projekt je izrazito kompleksan i zahtjeva dobru koordinaciju. Osobito nam je važno da dopremo i do roditelja koji se srame imati dijete s teškoćama u razvoju, jer ih njihovo okruženje odbacuje i ne daje im dovoljno potpore. Programom želimo ohrabriti roditelje i pomoći im da otkriju koliko su posebna i jedinstvena bića s kojima žive.“ Imajuću u vidu snažne promjene na koje u suradnji s tako inspirativnim partnerima možemo utjecati, odlučni smo da kroz paraolimpijsko partnerstvo nastavimo graditi i širiti znanje o paraolimpizmu s ciljem doprinosa izgradnji boljeg i tolerantnijeg društva u kojem će sportaši s invaliditetom uživati jednaka prava i mogućnosti za bavljenje sportom te se radujemo novim izazovnim projektima ST u 2017. www.suvremena.hr

65


edukacija

ICEL 6: Inovacije i učenje za poduzetništvo

piše|prof.dr.sc. Velimir Srića

Z

amislite liječnika iz 1917. godine koji, stoljeće kasnije, ulazi u bolnicu. Svuda oko njega vrhunska dijagnostička tehnologija, novi lijekovi, strojevi, kompjuteri. Ništa ne bi prepoznao, osjećao bi se potpuno izgubljeno. Sve njegovo znanje bilo bi neadekvatno i beskorisno. Zamislite, s druge strane, učitelja koji stotinu godina kasnije ulazi u učionicu. Tamo nalazi ploču i kredu, stolice i opremu gotovo sasvim nalik onoj na koju je navikao. Mogao bi odmah početi sa svojim predavanjem. Zamislimo bilo koju drugu struku osim engleskog policajca. U jednom stoljeću došlo je do dramatičnih promjena u načinu rada, tehnologiji, pristupu, stilu rada. Jedino je način na koji učimo još uvijek sličan onom koji su koristili u doba renesanse. Međutim, i za učenje dolazi novo vrijeme. Najzanimljivije promjene dogodit će se u tehnologiji i načinu učenja. Budućnost će donijeti globalno korištenje online tečajeva na kojima će se moći naučiti bilo što, od računarskih znanosti i digitalne obrade signala do strojnog učenja, povijesti, psihologije, geologije, matematike, astronomije i kulinarstva i sve to praktički badava. Već svjedočimo eksploziji interesa za „masivnim otvorenim online tečajevima“ (MOOC – Massive Open Online Courses), što dovodi u pitanje postojeći

način usavršavanja i naobrazbe, a od odjela ljudskih resursa u kompanijama tražimo inovativne oblike organizacije i infrastrukture učenja. Dobri primjeri su platforme poput Coursere, ili edX, uspješnog partnerstva sveučilišta MIT i Harvard. Njihove online tečajeve upisuje na tisuće polaznika istovremeno. Iako se još radi o klasičnim predavanjima, sve više se razvijaju web forumi i online sastanci, a napreduje i tehnologija online identifikacije i masovne obrade podataka za podršku interakcije velikog broja polaznika tečajeva s njihovim virtualnim tutorima. Sveučilišta i klasične obrazovne institucije neće moći ostati kakve su danas. Poslovno učenje u budućnosti bit će pod jakim utjecajem ovih tehnologija i pretvorit će se u spoj Gaminga1 i Virtualizacije. Bit će moguće učiti sa svakog mjesta, a ne samo iz učionice, a pritom će se ko-

https://en.wikipedia.org/wiki/Gaming

1

66

Suvremena trgovina 1(42)

ristiti virtualna infrastruktura i softver koji će reagirati na kontekst. To znači da će sustav podrške učenja biti svjestan lokacije i osobnih parametara korisnika učenja, temeljenih na podacima dobivenim iz odgovarajućih senzora. Današnje mlade generacije svakodnevno koriste opisanu tehnologiju u svim aspektima života, od igre i škole do zabave i trgovine. Kad odrastu i uđu u svijet rada, oni će očekivati potpuno umreženo okruženje u kojem se sve poslovne, privatne, javne i prijateljske zadaće obavljaju pomoću inteligentnih uređaja i robota. Zato će svi opisani trendovi dobiti još jači zamah kad današnji učenici i studenti napuste školske klupe i postanu zaposlenici, menadžeri, učitelji, liječnici i političari. Inovacije procesa učenja prodiru u sva područja izobrazbe, posebno u podučavanju poduzetnika i menadžera. Naime, sposobnost pojedinaca i organizacija da proizvode

nova znanja postaje ključna konkurentska prednost. Oni koji se snalaze na tržištu ideja i inovacija, uspijevaju. Oni drugi životare ili propadaju. Budućnost svake organizacije ovisi o sposobnosti njenih pojedinaca, timova, odjela ili pogona da uče i povećavaju kreativnost i znanje. Pritom se pod znanjem ne podrazumijeva samo ono što je otkriveno i poznato već i ono što tek treba otkriti, razviti, unaprijediti i promijeniti. Proces učenja više nema za glavni cilj naučiti poznato, već istražiti novo i nepoznato. Poznato je da najbolji poduzetnici gotovo nikad nisu osobe koje su najmarljivije učile (da ne upotrijebim izraz štrebale), već pojedinci koje pokreće strast. Oni su u stanju raditi naporno, dugo i uspješno jer vole svoj posao i u njemu uživaju. Jeste li kad razmišljali zašto su najuspješniji svjetski poduzetnici i pokretači informatičke industrije u pravilu nesvršeni studenti


bez diploma. Bill Gates, Steve Jobs, Mark Zuckerberg, Michael Dell, Richard Branson, Elon Musk i Ted Turner samo su mali dio dugačke liste. Isto vrijedi za znanstvenike i umjetnike poput Nikole Tesle, Thomasa Edisona, Alberta Einsteina, Oprah Winfrey, Brada Pitta, Walta Disneya, Toma Hanksa i Woodyja Allena. Glavni je razlog njihovog uspjeha u tome što nisu bili u potjeri za papirnatim kvalifikacijama nego su strastveno slijedili svoj san. Poduzetni ljudi koje pokreće jaka emocija, znatiželjni su i snalažljivi, uporni i izdržljivi. Zato će nadoknaditi manjak formalne edukacije, diplome, obrazovne titule ili certifikata. Papirnato znanje manje vrijedi od onoga koje je izboreno trudom i borbenošću. Strast i inicijativnost ključni su stvaratelji poslovnog uspjeha, poduzetničke energije, natprosječnih rezultata i značajnih ostvarenja. Obrazovni sustav koji se fokusira na formalne, birokratske i racionalne ciljeve, a zanemaruje kreativnost, poduzetnički duh i emocije, dugoročno vodi u slijepu ulicu. Jedna anegdota ukazuje na probleme tradicionalnog učenja. Poznatog učitelja Zena po imenu Nan-in2, posjetio je američki profesor koji se raspitivao o nauku te praktične filozofije. Učitelj Zena pozvao ga je u goste i ponudio čajem, pripremljenim na tradicionalni način. Napunivši šalicu svog gosta nastavio je točiti. Odgojen u duhu higijene zapadne civilizacije, profesor nije mogao gledati kako se čaj prelijeva iz tanjurića, curi niz stol i kaplje po podu nego reče: Puno je, više ne može stati. Kao ova posuda za čaj, odgovori mu Nan-in, tako je i tvoja glava puna raznih ideja, stavova, uvjerenja i pretpostavki. Ne

mogu te učiti Zenu ako nisi prije toga spreman isprazniti svoju šalicu.

Stalna volja za učenjem i unapređenjem vještina, znanja i sposobnosti;

Priča upozorava da je podjednako važno znati učiti i odučiti se. Inventivni menadžer i uspješni poduzetnik treba suradnike uvjeriti da valja redovito ispražnjavati mentalnu „šalicu“ od stavova, ideja i pristupa koji više ne funkcioniraju. Samo tako moći će ju efikasno puniti novim sadržajima. Važno je učiti nova znanja kao što je važno odučiti se i zaboravljati stara koja više ne vrijede jer su se okolnosti promijenile.

Prihvaćanje novih „mentalnih modela“ u kojima konflikt i sebičnost zamjenjuje kreativna suradnja i usmjerenost na druge;

Okrenutost budućnosti, stvaranje „zajedničkih vizija“ na kojima se temelji organizacijska kultura i napredak;

Timsko učenje i rad u skupini bez nametanja mišljenja, liderstva i hijerarhijske krutosti.

Uobičajeno je razlikovati učenje radi preživljavanja i učenje radi stvaranja. Učenje radi preživljavanja je sposobnost poduzeća, ili poduzetnika, da se prilagođavaju okolini, analiziraju iskustva i otklanjaju pogreške. Učeći na vlastitim i tuđim greškama, prateći izvore tržišnih, znanstvenih, financijskih i drugih informacija, stvaraju pretpostavke za opstanak u složenoj gospodarskoj utakmici. No, kao što ime kaže, takav pristup dovoljan je tek za preživljavanje. Žele li razvoj i napredak, poduzeća se moraju osposobiti za drugi tip učenja čiji je cilj kreacija i inovacija. Takvo učenje radi stvaranja predstavlja sposobnost da ljudi mijenjaju okolinu, uočavajući prigode, nalazeći inventivna rješenja, predviđajući i kreirajući razvojne trendove. Ovu je problematiku prvi istraživao Peter Senge i svoja saznanja opisao u konceptu organizacije koja uči3. Pogledajmo temelje (poduzetničkog) sustava čiji uspjeh ovisi o inventivnom učenju: •

Primjena sistemskog mišljenja pristup sagledavanju i rješavanju problema suradnjom i kooperativnim duhom;

se bave. Također, moraju biti sposobni nezavisno razmišljati, biti nezadovoljni postojećim stanjem i tragati za poboljšanjima. Svi koji djeluju u „učećoj organizaciji“, moraju se osloboditi potrebe da tek slijede upute, da rade po direktivi i da poslušno čekaju tuđe odluke i rješenja. Klasično obrazovanje polazi od apsolutnih istina koje se vide kao „recepti“, dok kreativni pristup uvažava sve moguće opcije i nema istina koje se ne mogu dovesti u pitanje. Tradicionalno učenje voli crno-bijeli svijet jasnih pravila i autoriteta, a polazi od znanstvenih istina koje se ne smiju propitivati. Dotle inventivna poduzeća opisuje otvoreni duh, uvažavanje iznimki i zdrava sumnjičavost, pri čemu se ništa ne uzima zdravo za gotovo.

Uspješna poduzetnička organizacija koja uči, ne može počivati na kulturi hijerarhije i poslušnosti, konkurencije i sukoba, krutih pravila i strogih procedura. Ona traži nove načine izobrazbe i odgoja djelatnika i menadžera. Prije svega, moraju biti motivirani razvijati originalne ideje i rješenja za sve probleme kojima

Glavne razlike između tradicionalne i poduzetničke organizacije mogu se vidjeti u tablici 1.

Tablica 1. Tradicionalna i poduzetnička organizacija Tradicionalna organizacija

Poduzetnička organizacija

Učenje razumijevanjem („Learning by nderstanding“)

Učenje kroz akciju („Learning by Doing“)

Povećanje individualnog znanja

Povećanje sposobnosti rješavanja problema

Učenje činjenica i vještina

Razumijevanje i osobno iskustvo

Usvajanje znanja i stavova

Istraživanje i eksperiment

Racionalni i „znanstveni“ pristup rješavanju problema

Alternativne metode, uključujući subjektivno i „iracionalno“

Dosljedna i sistematična primjena teoretskih znanja

Razlike u stavovima, kritika teorijskih polazišta

Principi, teoremi, dogme, „traženje apsolutne istine“

U igri su sve opcije, „relativiziranje“ apsolutnih istina

Optimalizacija i korištenje poznatih Algoritama

„Zadovoljavajuća“ rješenja, bolja od poznatih načina

„Recept“ i „pravi način“

Praksa, eksperiment, testiranje

Crno-bijele istine, pravila

Otvoreni duh, uvažavanje iznimki

Poštivanje autoriteta, znanstvenih i stručnih istina

Zdrava sumnjičavost, ništa se ne uzima „zdravo za gotovo“

http://www.ashidakim.com/zenkoans/1acupoftea.html Senge P. M., “The Fifth Discipline: The Art & Practice of the Learning Organization”, Doubleday, New York, 1990.

2 3

www.suvremena.hr

67


edukacija Nema sumnje, glavna kočnica poduzetničkog duha, kreativnosti i inovacija još uvijek je način na koji se obrazujemo. Tom Peters4 je poznat po izjavi: Banking is necessary, but banks are not. Dakle, bankarski posao je vječan, ali banke kakve poznajemo, vjerojatno broje zadnje dane. Uostalom, već su ih drastično izmijenile inovacije poput bankomata i elektroničkog bankarstva. Parafrazirajući, možemo reći, na primjer, da je sveučilišna izobrazba nužna, međutim sveučilišta kakva znamo, možda broje zadnja desetljeća. Istraživanja i praksa pokazuju da ovaj renesansni izum pati od viška konzervativnosti i manjka efikasnosti. Nefleksibilan je i nesposoban da se mijenja i postane istinski nositelj promjena. Ankete5 pokazuju, na primjer, da na ekonomskim studijima, a nije bitno drukčije u drugim strukama, studenti u životnoj praksi upotrijebe tek desetinu znanja stečenog tijekom studija. Čemu onda služi preostalih 90% i zašto studentske umove uopće opterećivati nepotrebnim sadržajima? Dok je u tradicionalnom obrazovanju naglasak na „štrebanju“ koje se pristojnije zove učenje činjenica, dotle se u poduzetničkom okruženju uči kroz akciju, praksu i osobno iskustvo. Takvo znanje bolje odgovara potrebama realnog života i radnog mjesta. Cilj obrazovanja ne smije biti povećanje znanja već sposobnost rješavanja problema. Umjesto usvajanja stavova koje zastupaju „učitelji“, naglasak mora biti na istraživanju i eksperimentu. Dok klasično učenje počiva na racionalnom pristupu, u obliku teorema i dogmi, kreativno učenje podrazumijeva alternativne metode, uključujući uvažavanje subjektivnih i „iracional-

3.

4.

nih“ spoznaja. Umjesto bespogovorne primjene službenog znanja, inventivno učenje afirmira razlike u stavovima, uključujući kritičnost teorijskih polazišta. Kao što bi rekao Albert Einstein, teorija ima najviše smisla kad se može djelotvorno primijeniti. Učenje današnjice i budućnosti sve se više oslanja na Internet. Massachusetts Institute of Technology (MIT) je prvo sveučilište koje je pokrenulo projekt sustava učenja preko Interneta (OpenCourseWare). Sva predavanja i nastavni materijali stavljeni su na raspolaganje potencijalnim studentima besplatno, što je bio početak globalnog pokreta koji se zalaže za otvorenost i dostupnost znanja i obrazovnih sadržaja svima. Uskoro je slijedio već spomenuti projekt masovnih otvorenih online kurseva (MOOC), sustava kojim se stvara infrastruktura besplatnog online obrazovanja. U međuvremenu, razvijene su platforme kao Coursera, edX (razvijen od sveučilišta MIT i Harvard) i Udacity. Rezultat je stalno snižavanje cijena i povećana dostupnost obrazovnih sadržaja čime se snažno utječe na opću obrazovanost. Primjera radi, Coursera6 se do početka 2016. godine mogla pohvaliti s 39.232,448 polaznika online kurseva koji dolaze iz 190 zemalja svijeta. Online kursevi multimedijske su igraonice pune video sadržaja, primjera, interaktivnih testova, igara i zabave i oni čine obrazovanje potpu-

no individualiziranim i istraživačkim. Umjesto da se prepuste nastavnicima i birokratiziranim sustavima koji nude ograničeni broj sadržaja, današnji studenti mogu se otisnuti u ocean znanja sami, slobodno birajući što, kada, koliko i kako žele učiti. Tako postaju istraživači koji ne samo da uče nove stvari, nego i uče na novi način. Njihovo istraživanje je poučno ali i zabavno. A to je najbolji put do poduzetničkog razmišljanja i inicijative. Poduzetničko poduzeće i kreativni pojedinac bit će masovne pojave tek kad se izmijeni sustav vrijednosti vezan uz znanje i obrazovanje. Tako dugo dok većina ljudi ponašanje temelji na modelu tradicionalne organizacije, inovacija, kreativnost i promjena bit će iznimke, a ne pravilo. Zato je pred obrazovanjem općenito, a posebno onim za poduzetnike, odgovornost da se „otvore“ prema novinama, da nađu pravu ravnotežu između „teorije“ i „prakse“, između birokratskih pristupa, recepata, pravila i crno-bijelih istina s jedne strane, i učenja kroz akciju, eksperiment, osobno iskustvo, zdravu sumnjičavost, poštovanje intuicije i kreativnost s druge strane.

5 6

http://excellencenow.com/ Interno istraživanje, Ekonomski fakultet u Zagrebu, 2007. https://www.coursera.org/

68

Suvremena trgovina 1(42)

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

Literatura 1.

2. 4

5.

Afuah, A., “Strategic Innovation: New Game Strategies for Competitive Avantage”, New York: Routledge, 2009. Amabile, T. M., Kramer, S. J., “The Progress Principle: Using Small Wins to Ignite Joy, Engagement, and Creativity at Work”, Har-

16.

17.

vard Business Review Press, Boston, USA, 2011. Chesbrough H., “Open Services Innovation: Rethinking Your Business to Grow and Compete in a New Era”, Jossey-Bass, 2011. Dawson P., “Managing Change, Creativity and Innovation”, SAGE Publications, 2014. Hawkins J, “Creative Economy: How People Make Money From Ideas”, Penguin Global, 2013. Keeley L., “Ten Types of Innovation: The Discipline of Building Breakthroughs”, Wiley, 2013. Sawyer R.K., “Explaining Creativity: The Science of Human Innovation”, Oxford University Press, 2012. Senge, P., Smith, B., Kruschwitz, N., Lau, J., Schley, “The Necessary Revolution. How Individuals and Organizations Are Working Together to Create a Sustainable World”, Doubleday, New York, 2008. Srića, V., “Kako postati pun ideja – menadžer i kreativnost”, MEP Consult, Zagreb, 1997. Srića V., „Inventivni menadžer u 100 lekcija“, Znanje i Delfin, Zagreb, 2004. Srića V., „Život kao igra“, Algoritam i Delfin, Zagreb, 2009. Srića V., “In Search of Harmony in a Disharmonious World”, Algora Publishing, New York, 2014. Srića V., „Sve tajne harmoničnog vođenja“, Algoritam i Delfin, Zagreb, 2015. Srića V., „Creativity and Innovation Management: A storytelling approach“, Kindle Store, Amazon, 2016. Srića V., „Sve tajne kreativnosti – kako upravljati inovacijama i postići uspjeh“, Algoritam i Delfin, Zagreb, 2017. Tidd J., Bessant J., “Managing Innovation: Integrating Technological, Market and Organizational Change”, Wiley, 2013. Thompson L.L. (Editor), “Creativity and Innovation in Organizational Teams”, Psychology Press, 2013. ST


edukacija

Projektni menadžment kao potreba suvremenog trgovca piše|Mario Šimunković, mag.oec.

U tijeku su upisi na Specijalistički diplomski stručni studijski program Projektni menadžment koji se od ožujka prvi puta izvodi na Visokoj školi za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, a studirati se može i na daljinu.

D

anas sve više organizacija/institucija nude edukacijske programe o upravljanju projektima, iako ti programi nisu u kategoriji visokog obrazovanja i nisu interdisciplinarni. Zbog toga je Visoka škola Nikola Šubić Zrinski pokrenula interdisciplinarni studijski program Projektni menadžment. Pokretanje predmetnog interdisciplinarnog studijskog programa bilo je motivirano i spoznajom da u Republici Hrvatskoj nedostaju kvalitetni obrazovani stručnjaci iz projektnog menadžmenta. Iako u Republici Hrvatskoj postoji suficit zanimanja u društvenim znanostima (Ekonomija i Pravo), još uvijek nedostaju ona znanja, vještine i kompetencije koja se temelje na djelovanju sinergijskih učinaka poslovne ekonomije, prava, politologije (npr. politika EU) i informacijske i komunikacijske tehnologije. Istraživanja tržišta rada su pokazala da iz roda zanimanja znanstvenika, inženjera i stručnjaka su najviše traženi ekonomski stručnjaci (čija je ponuda na tržištu rada izdašna). Međutim, interna istra-

70

Suvremena trgovina 1(42)

živanja Visoke škole o potrebama poslodavaca upućuje na zaključak da se traže ekonomski stručnjaci koji imaju znanja, vještine i kompetencije poslovne ekonomije, prava, EU politike i digitalne vještine. Stoga je specijalistički diplomski stručni interdisciplinarni studijski program Projektni menadžment dizajniran na način da osigura stjecanje znanja, vještina i kompetencija koja su povezana s potrebama tržišta rada. Rezultati navedenih istraživanja upućuju na zaključak da je nedostatak kvalitetno obrazovanih stručnjaka iz projektnog menadžmenta jedan od glavnih razloga zašto mnogi projekti ne postignu željene rezultate. Povezivanje obrazovnog sustava s tržištem rada zahtjeva preusmjeravanje obrazovne ponude rastućim sektorima. Specijalistički diplomski stručni interdisciplinarni studijski program Projektni menadžment koji se izvodi na Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski osigurava

stjecanje kompetencija za potrebe tržišta rada u Republici Hrvatskoj, regiji i EU. Visoka škola, koristeći sustav dualnog obrazovanja, u izvođenju predmetnog interdisciplinarnog studijskog programa svaku teoriju primjenjuje u praksi kroz interne centre kompetencija među kojima je najznačajniji Inovacijsko razvojni centar koji djeluje u okviru obrazovne grupe Zrinski, a koji je u posljednjih nekoliko godina proveo preko četrdeset projekata većinom financiranih iz fondova i programa EU. Kompetencije koje se stječu kroz predmetni interdisciplinarni studijski program primjenjive su u svakom poduzeću (mikro, malo, srednje i veliko), javnom i privatnom sektoru te profitnim i neprofitnim organizacijama. Uzimajući u obzir da je predmetni interdisciplinarni studijski program ponuđen i kao online studij, čime je pristup tom programu omogućen i na nacionalnoj i re-


gionalnoj razini, upućuje na zaključak da je trgovcima (i svima ostalima) ovaj studijski program dostupan u čitavoj Republici Hrvatskoj. Studijski program je dizajniran (po sadržaju i izvedbi) da zadovolji gospodarske, društveno-socijalne i kulturne potrebe Republike Hrvatske. Iako je sjedište Visoke škole u Zagrebu, specijalistički diplomski stručni interdisciplinarni studijski program Projektni menadžment izvodi se i kao online studij te je dostupan i na području cijele Republike Hrvatske što znači da studenti ne putuju na studij u sjedište Visoke škole nego studiraju iz svog mjesta boravaka. Specijalističi diplomski stručni studij Projektni menadžment traje dvije godine (120 ECTS bodova) i nakon njegovog završetka stječe se stručni naziv: Stručni specijalist projektnog menadžmenta (struč. spec. oec.)

Neke od prednosti studiranja na Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski su: nastava se odvija u manjim grupama, studijski programi usklađeni su s Bolonjskom deklaracijom, nastavnici su priznati znanstvenici, stručnjaci i menadžeri iz prakse, a svaki redoviti student ima svog mentora – profesora s kojim surađuje do kraja studija. Međunarodna suradnja s različitim institucijama širom svijeta realizira se kroz Inovacijsko razvojni centar Zrinski (Erasmus+ program). Student će nakon završetka studija biti osposobljen za planiranje, vođenje i izvedbu projekata. Broj projekata, programa i portfelja danas raste eksponencijalno, a u proteklih trideset godina upravljanje projektima je disciplina koja se u svijetu znatno razvila i sve se više nameće. U prošlosti su dominirali najčešće projekti izgradnje i obrane, a danas su sve češći projekti u tehnologiji informiranja i komunikacija, u organizacijskom razvoju, razvoju proizvoda, promjenama u marketingu, u razvoju pro-

izvodnje, istraživanjima, ali i u trgovini. Projektni menadžment sve brže postaje jedna od dominantnih metoda menadžmenta u sve većem broju proizvodnih i uslužnih djelatnosti bilo da su mu one prirodno okrenute ili da su one procesno orijentirane poput npr. trgovine. Projektno upravljanje koristi se za pretvaranje ideje u produkt zadovoljavajuće kvalitete neovisno radi li se o novom proizvodu, procesu, poslovnici trgovine ili o unapređenju već postojećih ideja ili procesa. Uloga projektnog menadžmenta iz dana u dan sve je značajnija i kontinuirano raste jer projektni menadžment pruža okvir za optimalno pretvaranje ideje u konačni proizvod neovisno o grani industrije. U današnje vrijeme nemoguće je zamisliti postizanje bilo koje poslovne promjene ili pothvata ograničenog vremenom i troškovima, a koji mora doseći određeni rezultat da bi se postigli ciljevi projekta prema zahtjevima i stanST dardima kvalitete.

AHK-ov novogodišnji prijem 2017. u znaku start-upova i inovacija

N

a novogodišnjem prijemu održanom 31. siječnja u zagrebačkom hotelu Westin, Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora je uz prisustvo više od 150 svojih članova i gostiju po četvrti put dodijelila nagradu za najbolju inovaciju. AHK-ova inovacijska nagrada za 2016. godinu pripala je tvrtki Allianz Zagreb d. d. za projekt „Budi dio koji nedostaje“. Riječ je o nizu aktivnosti koje je Allianz potaknuo ususret prošlogodišnjim Paraolimpijskim igrama u Riju s ciljem smanjivanja razlika u odnosu prema sportašicama i sportašima s invaliditetom i onima bez invaliditeta. Isto tako, Komora je drugu godinu zaredom nagradila najbolji start-up u Hrvatskoj – nagrada je pripala timu eDRUID za digitalni detektor droga u izdahnutom zraku „Breetox“. Prijem i dodjela ovih nagrada ujedno su označili uvod u godišnju temu Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore pod nazivom „Start-upovi i inovacije“, koju su u svome zajedničkom pozdravnom govoru predstavili predsjednik uprave AHK-a Nicolas Baron Adamovich te direktor AHK-a Gunther Neubert. Adamovich i Neubert također su istaknuli kako su prošlogodišnji pozitivni gospodarski pokazatelji u Republi-

ci Hrvatskoj razlog za optimističniji pogled u budućnost, a izrazili su i nadu da će porezna reforma nove hrvatske vlade doprinijeti poboljšanju poslovne klime te time i unaprjeđenju njemačko-hrvatskih gospodarskih odnosa. Gostujući predavači novogodišnjeg prijema bili su – u skladu s godišnjom temom – Martin Reents, osnivač i predsjednik tvrtke hetras GmbH iz Münchena, dobitnik nagrade „Deutscher Gründerpreis“ i višestruki dobitnik njemačke nagrade za poduzetnika godine. U svojem izlaganju pod nazivom „Start-up-ekosustav: lutrija ili tvornica ideja?“ Reents je na primjeru svjetski poznatih start-upova pokazao koliko je zapravo tanka linija između lude – ali u mnogim slučajevima ipak obećavajuće – i genijalne poslovne ideje. Nakon impresivnog laser showa veleposlanik Savezne Republike Njemačke u Hrvatskoj i pokrovitelj AHK-ove inovacijske nagrade, Nj. E. Thomas E. Schultze, održao je svečani govor te proglasio dobitnika. Prije dodjele AHK-ove nagrade za najbolji start-up, Julian Öhrlein, operativni menadžer i menadžer proizvoda poznatog hrvatskog start-upa Oradiana te dobitnik nagrade „Central European Startup Award“ za 2015. godinu održao je izla-

Nicolas Baron Adamovich ganje pod nazivom „Catapulting financial institutions from stone age to the clouds“, u kojem je iznio vlastita iskustva i savjete vezane uz pronalazak odgovarajućeg investitora. Bilo je to uspješno otvorenje godišnje teme: Reentsova i Öhrleinova krilatica „watch out for disruptive moves“ (Reents) i „make noise“ (Öhrlein) nisu inspiracija samo za start-upove nego mogu imati stimulativan učinak i na „klasične“ tvrtke te ih potaknuti da se odvaže na nešto novo i prošire glas o sebi diljem svijeta. Prijem koji je održan nakon dodjele, a za čiju se glazbenu kulisu pobrinula Lana Škrgatić, nudio je brojne mogućnosti za umreživanje i iscrpnije razgovore o spoST menutim temama. www.suvremena.hr

71


pbz

Plan ulaganja za Europu:

350 milijuna kuna malim i srednje velikim poduzećima u Hrvatskoj

E

uropski investicijski fond (EIF) i Privredna banka Zagreb d.d. (PBZ) potpisali su sporazum u okviru programa COSME kojim će se PBZ-u omogućiti da malim i srednje velikim poduzećima u Hrvatskoj plasira 350 milijuna kuna kredita (približno 45,7 milijuna eura). Sporazum je ostvaren zahvaljujući podršci Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU). EFSU je središnji stup Plana ulaganja za Europu Europske komisije. Ovim sporazumom PBZ-u se omogućuje lansiranje tri nova kreditna proizvoda namijenjena mikro i malim te srednje velikim poduzećima (MSP). Mikro i malim poduzećima bit će dostupni kredit za financiranje investicija te kredit za obrtna sredstva, a srednje velikim poduzećima kredit za financiranje investicija. Zahvaljujući jamstvu EIF-a u okviru programa COSME i financijskoj potpori EFSU-a, krediti će se odobravati uz znatno manje zahtjeve za instrumentima osiguranja. Očekuje se da će kredite tijekom sljedeće tri godine iskoristiti 600 hrvatskih mikro, malih te srednje velikih poduzetnika, koji će zahvaljujući tim kreditima moći proširiti poslovanje, uvesti inovacije i otvoriti nova radna mjesta. Europski povjerenik za međunarodnu suradnju i razvoj Neven Mimica izjavio je: „MSP-ovi predstavljaju pokretačku snagu za otvaranje radnih mjesta i rast

72

Suvremena trgovina 1(42)

u Hrvatskoj. Sporazumom koji je potpisan danas s potporom iz EFSU-a, a koji je ujedno i treći sporazum kojim se podupiru hrvatski MSP-ovi, pokazuje se da se provođenjem Plana ulaganja malim poduzećima pružaju instrumenti koji su im potrebni za uvođenje inovacija, širenje poslovanja i otvaranje radnih mjesta. Radujem se uspješnim primjerima koji će zasigurno uslijediti nakon današnjih najava.“ Zamjenik izvršnog direktora EIF-a Roger Havenith izjavio je: „Podrška poduzećima, otvaranje radnih mjesta i rast temelj su strategije EIF-a. EIF je odlučan pomoći hrvatskim MSP-ovima, a iznimno nam je drago što u manje od godi-

nu dana potpisujemo još jedan sporazum za financiranje hrvatskih MSP-ova uz potporu EFSU-a, i to sa svojim dugoročnim partnerom PBZ-om. Uvjeren sam da je PBZ, kao jedna od najvećih hrvatskih banaka, u dobrom položaju da dopre do poduzeća diljem zemlje i olakša im pristup izvorima financiranja.“ Božo Prka, predsjednik Uprave PBZ-a, izjavio je: „Privredna banka Zagreb djeluje već dugi niz godina u uspostavljanju i podržavanju programa usmjerenih na daljnji razvoj malog i srednje velikog poduzetništva, pokazujući time da Banka igra važnu ulogu i nastoji što je više moguće pridonijeti snažnom rastu malih i srednje velikih poduzeća u zemlji. Banka


je to potvrdila sudjelujući prvo u Okvirnom programu za konkurentnost i inovacije (CIP), a sada i u programu COSME. Zahvaljujući programu COSME strukturirali smo tri nova proizvoda za SME poduzeća kojima je cilj poduprijeti njihov rast i razvoj.“

O EIF-u Europski investicijski fond (EIF) dio je grupe Europske investicijske banke. Njegova je glavna misija pružiti potporu europskim mikropoduzećima te malim i srednje velikim poduzećima (MSP) olakšavajući im pristup financiranju. EIF osmišljava i razvija rizični kapital te kapital za rast, jamstva i instrumente mikrofinanciranja koji su posebno usmjereni na taj tržišni segment. U toj ulozi EIF podupire ciljeve EU-a kojima se podupiru inovacije, istraživanje i razvoj, poduzetništvo, rast i zapošljavanje. Dodatne informacije o EIF-ovu radu u okviru EFSU-a dostupne su na http://www.eif. org/what_we_do/efsi/index.htm

O PBZ-u Privredna banka Zagreb d.d. (PBZ), članica grupe Intesa Sanpaolo, druga je po veličini banka u Hrvatskoj s više od 1,6 milijuna klijenata i najvećom mrežom koja se sastoji od 195 poslovnica. Uz osnovne bankarske usluge, PBZ Grupa nudi raznoliku paletu specijaliziranih usluga, uključujući kartično poslovanje, leasing,

poslovanje s nekretninama i upravljanje fondovima.

O programu COSME COSME je program Europske unije za konkurentnost poduzeća te malih i srednje velikih poduzeća (MSP) koji traje od 2014. do 2020. godine, a raspolaže ukupnim proračunom od 2,3 milijarde eura. Najmanje 60% programa bit će namijenjeno olakšavanju pristupa financijama za mala i srednje velika poduzeća u Europi putem dva financijska instrumenta. Instrumentom za kreditna jamstva COSME podržavaju se jamstva i protujamstva namijenjena financijskim institucijama kako bi im se olakšalo plasiranje većeg broja kredita i većeg iznosa financiranja te leasinga malim i srednje velikim poduzećima. Taj instrument obuhvaća i sekuritizaciju dužničkih financijskih portfelja MSP-ova. U okviru vlasničkog instrumenta za rast programa COSME ulaže se i u fondove kojima se osigurava rizični kapital za mala i srednje velika poduzeća, uglavnom ona u fazi razvoja i rasta. Program COSME nadovezuje se na uspjeh Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (CIP) koji se provodio od 2007. do 2013. i uz pomoć kojeg je mobilizirano više od 21 milijarde eura kredita i 3 milijarde eura rizičnog kapitala za gotovo 400.000 malih i srednje velikih poduzeća u Europi. Kako bi ostvarila pristup financiranju EU-a, poduzeća se mogu obratiti odabranim financijskim institucijama u svojoj

zemlji: http://europa.eu/youreurope/business/funding-grants/access-to-finance/index_hr.htm

O Planu ulaganja za Europu Plan ulaganja za Europu jedan je od glavnih prioriteta predsjednika Europske komisije JeanClaudea Junckera. Plan je usmjeren na jačanje ulaganja u Europi radi otvaranja radnih mjesta i ostvarivanja rasta putem novih i postojećih financijskih izvora, uklanjanja prepreka ulaganjima te osiguravanja vidljivosti i tehničke pomoći ulagačkim projektima. Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) središnji je stup Plana ulaganja za Europu. Njime se pruža jamstvo za prvi gubitak, čime se EIB-u omogućuje ulaganje u više projekata, a često i u rizičnije projekte. EFSU-om su već postignuti konkretni rezultati. Očekuje se da će se projektima i sporazumima koji su dosad odobreni za financiranje u okviru EFSUa mobilizirati više od 168 milijardi eura ukupnih ulaganja te podržati više od 387.000 malih i srednje velikih poduzeća u svih 28 država članica. U rujnu 2016. predsjednik Juncker predložio je produljenje trajanja EFSU-a uz istodobno povećanje njegovih kapaciteta i bolje iskorištavanje njegovih jakih strana. Najnoviji podaci o EFSU-u po sektorima i zemljama dostupni su na https:// ec.europa.eu/commission/publications/ investment-plan-results-so-far_hr ST www.suvremena.hr

73


tvrtke i tržišta

Badel Pelinkovac započeo osvajanje tržišta SAD-a piše|Željko Jelić

Američko tržište vrlo je zahtjevno, a u mnogim slučajevima potrebno je proizvod prilagoditi američkim propisima

B

adel 1862 izvozi svoje proizvode u 30 zemalja svijeta, a već dulje vrijeme čini napore za povećanje izvoza na američko tržište, za što je napravljena posebna prodajna strategija za to tržište, organizirane su brojne promocije i degustacije za specijaliste i specifične lance opskrbe. Badel 1862 već je dugi niz godina prisutan na tržištu SAD-a sa svojom Badel Starom Šljivovicom i vrhunskim vinima, a uporno se razmišljalo o proširenju ponude s Badel Pelinkovcem i Korlat linijom rakija i likera. Pelinkovcu je bilo potrebno prilagoditi recepturu i sastojke normama i propisima SAD-a (koji se u nekim dijelovima razlikuju od onih u EU), a dobivanje dozvola trajalo je skoro dvije godine. Napokon su dobivena sva rješenja, potvrde i registracije pa se moglo prići početku izvoza što se poklopilo s intenzivnim radom na tom tržištu, pa je iskorišten sinergijski učinak vinskih prezentacija i kvalitetnih kontakata za početak upoznavanja Pelinkovca. Sve je to rezultiralo Badelovim novim isporukama vina i prvim isporukama Pelinkovca u SAD. Badel Pelinkovac izazvao je pažnju svojom stopedesetgodišnjom tradicijom, apsolutno prirodnim sadržajem bez ikakvih dodanih aditiva i aroma kao i specifičnim okusom, a gorki biljni likeri danas su u fokusu

74

Suvremena trgovina 1(42)

interesa na svjetskom tržištu, pa time i u SAD. Najprodavaniji biljni liker u Hrvatskoj i na prostorima regije tako je počeo utirati put i SAD-a. Uz njega pažnju je izazvalo i inovativna receptura badelovih tehnologa – Badel Pelinkovac Orange, namijenjen damskoj populaciji. Zajedno s njima izvest će se i Orahovac, Komovica i Lavov i već prije dogovoren izvoz pića iz palete Korlat. Plasman i prodaja bit će kroz ustaljene distributerske kanale koje je Badel 1862 uspostavio u SAD-u. Slaven Sabolić, menadžer izvoza u Badelu 1862 opisuje proces izvoza na američko tržište. „U posljednjih dvije godine imali smo dosta prezentacija Badelovih proizvoda (vina i jakih pića) u Sjedinjenim američkim državama. Pored vina i Badel Stare Šljivovice, s kojima smo i prije bili prisutni na američkom tržištu, a koji smo dodatnim specijalističkim prezentacijama – organiziranjem masterclassa koji su imali za cilj predstaviti naša vina i sorte krugu ljudi koji stvaraju ili diktiraju trendove, odnosno direktno utječu na svijest potrošača, htjeli smo motivirati

sommeliere, chefove i F&B managere da uzmu u obzir naša vina prilikom kreiranja vinskih karata, ponuda i sl. Narudžbe koje smo dobili su to i potvrdile“. Na tim prezentacijama pokazao se interes i za naš program jakih pića, posebno za pića iz palete Badel Pelinkovca. No tu je postojalo jedno ograničenje, nešto povećan sadržaj tujona u Badel Pelinkovcu, samo zato što je rađen iz prirodnih sastojaka“. Naime, u SAD-u su stroži propisi o sadržaju tujona nego u EU. Keton tujon prirodno se nalazi mnogim ljekovitim biljkama, pa tako i u pelinu. O tujonu se pričaju kontraverzne priče, od ljekovitih svojstava do toga da je svojim halucinogenim djelovanjem, u nekad poznatom piću apsintu, pomogao Charlesu Baudelairu, Paul Gauguinu, Vincent van Goghu, Ernestu Hemingwayu, Edgar Allan Poeu,

Henri de Toulouse-Lautrecu, Oscar Wildeu u stvaranju. Vesna Jurak, direktorica razvoja tehnologije jakih alkoholnih pića objašnjava: „Upravo ti tujoni dokaz su prirodnosti macerata, a u konačnici i gotovog proizvoda, a najviše su zastupljeni u biljkama pelin i kadulja. Mi u našem procesu proizvodnje Pelinkovca upotrebljavamo samo destilat dobiven izravno od sušenog bilja i proizvodu ne dodajemo nikakve arome. Da bi zadovoljili propise SAD-a morali smo dodatno redestilirati naš destilat i eterična ulja koja su sastavni dio naše esencije. Voljela bi istaknuti kako je vjerojatno došlo do razlika u propisima ovisno o navikama potrošača na pojedine proizvode. Većina proizvođača ne koriste prirodne macerate već arome kako bi proizvodnju pojednostavnili i pojeftinili stoga su i propisi prilagođeni njima. Naime u aromama nema tujona! Inače, uvjerena sam da je ta priča s tujonima uvelike prenapuhana, jer tujoni su samo u velikim koncentracijama loši po zdravlje, ako se konzumiraju u enormnim količinama i kroz ST dugi niz godina.“


kent-corner

Paketi usluga za poduzetnike Paket KENTKonto Paket KENTKonto je osnovni paket. Uz transakcijski račun sadrži Maestro business debitnu karticu bez plaćanja upisnine korištenje Internet bankarstva bez plaćanje mjesečne članarine i upisnine. Paket sadrži i popuste u platnom prometu kao i snižene naknadeza obradu garancija, kredita.

P

aketi proizvoda i usluga za poduzetnike namijenjeni su malim i srednjim poduzetnicima. Koristeći pakete usluga ostvarit ćete razne pogodnosti kao i smanjenje troškova poslovanja Korištenjem paketa dobivate i popuste na naknade u svakodnevnom poslovanu. Paketi imaju unaprijed definiranu kombinaciju proizvoda i usluga za jedinstvenu mjesečnu cijenu.

Paket KENTSconto Uključuje još niže naknade kao i Mastercard business charge ili revolving karticu bez troškova upisnine i mjesečne članarine.

V

U dobrim ste rukama.


sajmovi

Međunarodni Industrijski sajam 2017. godine u Celju najveći dosad – mjesto na kojem će se ove godine sklopiti najviše posla Najvažniji proizvođači, nositelji ključnih robnih marki u području alatničarstva, strojogradnje, zavarivanja i rezanja, materijala i komponenti te naprednih tehnologija, od 4. do 7. travnja ove godine predstavit će se na Međunarodnom Industrijskom sajmu u Celju, Sloveniji. Zbog iznimnog odaziva izlagača za predstavljanje organizator sajma, društvo Celjski sajam, namijenit će još dvije dodatne sajamske dvorane te će sajmište u potpunosti biti popunjeno, a sajam će biti najveći dosad. narodni sajam Logistika – nanovo osmišljen sajam cjelokupne logistike lanca opskrbe od dobavljača do krajnjeg kupca. Celjski se sajam raduje dobrom odazivu izlagača, a pobrinut će se i za bogat prateći program budući da su u Celju na raspolaganju odlične površine, od asfaltnih do makadamskih, za različite testne poligone i adrenalinske spektakle. U rujnu će se u Celju obilježiti 50. obljetnica najveće poslovno-sajamske manifestacije šire regije MOS-a (12. – 17. rujna). Poseban doživljaj budućnosti na celjskome sajmištu ponudit će novi sajam inovativnih digitalnih rješenja Feel the Future koji puno obećava jer su „pogodili pravu temu u pravome trenutku“. Interes stručne javnosti i izlagača premašio je sva očekivanja, stoga se očekuje jedan od najpopularnijih događaja u regiji posljednjih godina. Više o sajmovima u Celju na www.ce-sejem.si

I

zlagači najavljuju brojne novosti, a prvenstveno će na celjskome sajmu biti izloženi strojevi u vrijednosti od više milijuna eura i druga oprema za učinkovitu industrijsku proizvodnju. U Celju su uvjereni da će Međunarodni industrijski sajam ponovno opravdati renome najvećeg i najvažnijeg sajma tih djelatnosti u regiji. Sajam na kojem će biti prisutni svi oni koji u tome području nešto znače u Europi, a i šire, te žele sklopiti nove poslove za svoje proizvode i usluge. Na sajmu će biti prisutno više od 700 robnih marki koje će predstavljati više od 350 izravnih izlagača.

76

Suvremena trgovina 1(42)

U prvi polovici godine još za auto-moto struku, a u jesen MOS i novi sajam inovativnih digitalnih rješenja U svibnju će celjsko sajmište biti u znaku auto-moto-logističke struke jer se za termin od 18. do 21. svibnja priprema već 20. sajam Auto i održavanje, 10. jubilej obilježava sajam Gospodarska vozila, a sajam Moto boom doživjet će svoju 12. reprizu. Sajamsko događanje zaokružit će još među-


prikaz knjige

Financijska tržišta i investicije

Autor: Zoran Maričić Izdavač: Veleučilište „Marko Marulić“, Knin, 2010., 342 str.

K

njiga „Financijska tržišta i investicije“ je djelo vrsnog predavača iz područja burzovnog poslovanja, mr. Zorana Maričića. Prilikom pisanja knjige autor se vodio težnjom da premosti nerazumijevanje koncepta burzovnog poslovanja od strane laika kako bi približio temeljne koncepte burzovnog poslovanja studentima, ali i široj javnosti. Djelo je izdano u tiskanom obliku, a izdavač je Veleučilište „Marko Marulić“. Godina izdanja je 2010. Knjiga ima 342 stranice. Knjiga je sadržajno podijeljena na četiri dijela i 20 poglavlja. U prvom dijelu knjige objašnjeni su osnovni principi burzovnog poslovanja. Autor naglašava važnost proučavanja burzovnog poslovanja s obzirom na utjecaj koji burzovno poslovanje ima na zaposlenost i blagostanje suvremenih građana. Uvodni dio knjige ujedno predstavlja osnovnu terminologiju i koncepte koje čitatelj treba poznavati kako bi razumio funkcioniranje burzovnog poslovanja. U prvom dijelu knjige autor jasno definira pojmove vremenske vrijednosti novca, kamatne stope kao cijene novca i objašnjava razliku između realne i nominalne kamatne stope te opisuje rizičnost kamatnih stopa koja proizlazi iz vremenske dimenzije. Jedan od temeljnih koncepata u burzovnom i investicijskom poslovanju je odnos između rizika i prinosa. Autor pristupa definiranju odnosa rizika i prinosa retrospektivno, odnosno analizom povijesti odnosa rizika i prinosa i perspektivno, anticipirajući odnose između rizika i prinosa u budućem razdoblju.

U drugom dijelu knjige koji je podijeljen na šest poglavlja autor predstavlja financijska tržišta i instrumente te klasificira financijska tržišta na tržište novca, tržište kapitala, devizno tržište, tržište derivata i tržišta međunarodnog novca (euronovac). U knjizi su podrobno opisane značajke pojedinih financijskih tržišta te čimbenici koji utječu na kretanja na pojedinim financijskim tržištima. U poglavlju 9 drugog dijela knjige, čitatelju je dostupan i dodatak Termini i tehnike trgovanja na deviznom tržištu s ciljem detaljnijeg upoznavanja sa značenjem ključnih pojmova i odnosa među istima. Cilj drugog dijela knjige je upoznati čitatelja sa svrhom, sudionicima i instrumentima pojedinih financijskih tržišta. Financijske institucije obrađene su u trećem dijelu knjige „Financijska tržišta i investicije“. Kako je prvenstvena uloga financijskih institucija posrednička uloga, autor jasno definira koristi i rizike koji proizlaze iz posredovanja na financijskim tržištima. Primarna korist od posredovanja proizlazi iz visokog stupnja specijalizacije financijskih institucija te iz akumulacije te realokacije financijskih sredstava što u konačnici doprinosi gospodarskom i društvenom boljitku. Rizici koji se vezuju uz financijsko posredovanje proizlaze iz asimetričnosti informacija te iz visine transakcijskih troškova financijskog posredovanja. Autor nadalje klasificira pojedine vrste financijskih institucija; komercijalne banke, osiguravajuća društva i mirovinske fondove, kapital za poslovne poduhvate i financijske kompanije te investicijske fondove objašnjavajući ulogu pojedinih vrsta financijskih institucija na financijskom tržištu kao cjelini. U četvrtom dijelu knjige autor upoznaje čitatelja s pojmom vrijednosnica te klasificira vrijednosnice na obveznice i di-

onice. Na vrlo detaljan i sistematičan način, autor upoznaje čitatelja s temeljnim financijskim izvješćima (Bilancom i Računom dobiti i gubitka) kao osnovom na kojoj se temelji postupak vrednovanja vrijednosnica te predstavlja sustav financijskih pokazatelja (omjera) koji služi kao analitički alat u procesu donošenja odluka o investiranju. U posljednjem poglavlju knjige, čitatelja se na iznimno praktičan način upoznaje s procesom izbora portfelja i načinima trgovanja vrijednosnicama s posebnim naglaskom na trgovanje dionicama. Stil pisanja knjige Financijska tržišta i investicije vrlo je jednostavan i razumljiv što je u konačnici i bio primarni cilj autora. Uporabom analogija iz svakodnevnog života te brojnim praktičnim primjerima i grafičkim prikazima, autor je omogućio dublje razumijevanje koncepta burzovnog poslovanja i dalje uvažavajući sistematičan pristup utemeljen na definicijama i klasifikacijama. Knjiga Financijska tržišta i institucije svakako je preporučljiv odabir za sve studente ekonomije kao i za sve građane koji žele donositi činjenično utemeljene investicijske odluke. Branka Stipanović www.suvremena.hr

77


gospodarstvo

Zašto „minimalac“ izaziva društvene prijepore? Iako su prošla već dva mjeseca od kako je Vlada donijela Uredbu o minimalnoj plaći za 2017. unutar pojedinih djelatnosti ne prestaju rasprave o tome. Vlada je usvojila Uredbu o minimalnoj plaći prema kojoj ‘minimalac’ u 2017. iznosi 3.276 kn, što je 5 posto više nego u prethodnoj godini. Sindikati su tražili da minimalac bude polovica prosječne plaće u zemlji, što bi značilo da bi „minimalac“ iznosio 3.800 kuna. Poslodavci i dalje ističu da je prihvaćeno povećanje od 5 posto prevelik teret za neke tvrtke, osobito one koje su radno intenzivne (tekstilna, drvo-prerađivaćka, kožarsko-prerađivačka i obućarska industrija).

M

inimalac u tim industrijskim granama uzrokuje pojavu koja se naziva „neuposlivost“. Naime, veliki dio tvrtki iz tih djelatnosti (razlozi mogu varirati od visokog stupnja konkurencije do niske vrijednosti gotovog proizvoda i drugoga) zbog rasta minimalca bivaju eliminirane s tržišta. Njima se otežava poslovanje, a mnoge i prestaju postojati. Tako se, dugoročno, uništava i ono malo što je preostalo od industrije i gospodarstva u cjelini te ujedno ugrožava egzistencija velikoga broja zaposlenih, napose u sjeverozapadnoj Hrvatskoj koje uglavnom počivaju na spomenutim industrijama. Moramo se odmah izjasniti: voljeli bismo da svaki radnik u Hrvatskoj, bez obzira

78

Suvremena trgovina 1(42)

gdje i što radi, ima zagarantiranu plaću koja mu osigurava dostojanstven život. No, želje su jedno, realne mogućnosti najčešće ne idu u korak s time. Tako, nažalost, imamo stotine tisuća zaposlenih koji žive ispod granice siromaštva.

Uprosječivanje okvira ne daje dobre rezultate Zašto se i nakon donošenja Uredbe o minimalnoj plaći javljaju nesuglasice i prijepori? Radno intenzivne djelatnosti smatraju da se propisi o „minimalcu“ ne mogu lomiti preko koljena i da je potreban pažljiv, istančan i minuciozan pristup, koji se ne bi smio uklapati u „generalne odred-

be“ odnosno uprosječene i zadane okvire. Tekstilna, odjevna i kožna industrija spadaju u nisko akumulativnu i radno intenzivnu granu djelatnosti. Sama definicija ove grane djelatnosti govori o čemu se radi: zapošljava mnogo radnika (pretežito ženska radna snaga), s niskim plaćama. Iz tog razloga mnoge države u svijetu, iz vlastitog interesa, želeći imati manje nezaposlenog stanovništva, posebno ženskog, raznim stimulacijama pomažu razvoj ove djelatnosti. U cijelom kompleksu tekstilne, odjevne i kožne industrije najizrazitiji je slučaj u konfekcijskoj djelatnosti, jer u istoj sam radnik radi na stroju i sudjeluje u stvaranju gotovog proizvoda sa 83%, a na rad stroja otpada samo 17%.


Prijedlozi za spas Svi prijedlozi koji dolaze iz spomenutih industrijskih grana svode se na sljedeće: – da Vlada RH odnosno gore navedena Ministarstva, iz budžeta osiguraju dio sredstava, koja će razmjerno, kroz slijedećih 3-5 godina, osigurati modernizaciju firmi, školovanje kadrova i otvaranje novih prodajnih kapaciteta; – da se smanje davanja iz i na plaću, koja danas iznose 20% iz i 17,2% na plaću, što ukupno iznosi 37,2%, na maksimalno 20% davanja iz plaće i 7,2% na plaću, a preostalih 10% da se iskoristi za povećanje plaća radnicima i financiranje razvoja; – da se smanji bolovanje na teret poslodavca sa 42 dana na maksimalno 14 dana. U nisko akumulativnim i radno intenzivnim granama, posebno u konfekciji, problem niskih plaća i teškog uklapanja u planirane minimalne plaće, prepoznat je već godinama. Kako bi se zaustavio trend zaostajanja i propadanja te otpuštanja radnika i daljnjega zatvaranja firmi, potrebno je da se država jače angažira u subvencioniranju ovih djelatnosti, a pogotovo proizvodnje odjeće i obuće, gdje je učešće čovjekovog rada, radnika u stvaranju proizvoda, 80-83 posto.

Muke s „minimalcem“ i u Njemačkoj U mnogočemu se pozivamo na njemačka iskustva, pa bi bilo korisno to učiniti i kad je riječ o razmatranju „minimalca“. Nedavno je započelo kolektivno pregovaranje, pri čemu poslodavci podržavaju adekvatno povećanje plaća. Ono, međutim, ipak mora biti ograničeno sukladno gospodarskim uvjetima i specifičnostima industrijske grane. Zajednički je stav poslodavaca i zaposlenika: želimo osigurati proizvodne pogone u Njemačkoj. Za to su nam potrebni konstruktivni i realistični pregovori kao i adekvatan završetak pregovora. Pritom navode četiri glavna elementa koje valja imati na umu kad je riječ o određivanju „minimalca“: osjetan pad produktivnosti u odjevnoj industriji zbog izrazitog rasta jediničnih troškova rada,

zatim pad prodaje odjevne industrije, međunarodnu nesigurnost koja utječe na izvoz, a na stanje utječe i ekstremno niska stopa inflacije uz rast troškova energenata i sirovina. Očekuju se lomovi u odjevnoj industriji. Odjevna industrija nalazi se u primjetno osjetljivoj fazi. Mnoga poduzeća dosegla su granicu financijskog opterećenja. To je prije svega iz slijedećih razloga: – Padajuća potražnja na inozemnim tržištima, posebno Rusiji i ostalim kriznim regijama, prouzročila je slom prodaje. – K tomu dolazi i opadajući interes za odjećom u Njemačkoj. Novac se radije troši na novi mobitel ili putovanje. Neki poznati proizvođači i trgovci morali su zatvoriti vrata ili uvesti drastične programe štednje. – Premještanje prodaje iz klasične trgovine na Internet prodaju i u međunarodne trgovačke lance pritišće marže i smanjuje prognoze za budućnost. U 2016. će se prometi u odjevnoj industriji po drugi put za redom smanjiti. Prometi u njemačkoj tekstilnoj industriji razvijaju se pozitivno ali mnoga poduzeća odjev-

ne industrije bore se za egzistenciju i nemaju prostora za raspodjelu. U NJEMAČKOJ je u međuvremenu stupio na snagu zakon, koji definira „minimalac“ od 8,50 eura po satu. Zagovornici vjeruju da će time biti uvećana potrošačka moć građana, a protivnici da će on uništiti mnoga radna mjesta, piše Deutsche Welle. Uvođenjem minimalca, država se po prvi put „opasno miješa u dosadašnje tarifne pregovore“, smatraju u Udruženju poslodavaca Njemačke (BDA). Slično razmišljaju i mnogi drugi kritičari, vjerujući da će pravila o minimalnoj zaradi, dodatno otežati potragu za poslom, onima koji su najviše i ugroženi, a to su nedovoljno kvalificirani radnici. Očito je problem puno složeniji nego što mu se u nas pristupa, pa apeliramo da se pri svakom pokušaju mijenjanja odnosa u plaćama vodi računa o specifičnostima spomenutih djelatnosti. Ako se budemo držali „prosjeka“ i „lomili stvari preko koljena“ postoji realna opasnost da potpuno izgubimo odjevnu industriju, koja je i najviše ugrožena. Da li ST baš tome težimo? www.suvremena.hr

79


konferencije

10. Znanstveno-stručno savjetovanje „Tekstilna znanost i gospodarstvo“

Komplementarnost znanosti, tehnologije i dizajna

U

organizaciji Sveučilišta u Zagrebu Tekstilno-tehnološkog fakulteta te suorganizaciji s Hrvatskim klasterom konkurentnosti industrije tekstila, kože i obuće (HKKITKO), 24. siječnja 2017. godine održano je znanstveno-stručno savjetovanje „Tekstilna znanost i gospodarstvo“ koje ove godine slavi svoj desetogodišnji jubilej. Svrha je Savjetovanja sinergijsko povezivanje edukacijskih i znanstveno-istraživačkih resursa Tekstilno-tehnološkog fakulteta i ostalih srodnih visokoobrazovnih institucija s gospodarskim subjektima, poduzetničkim i kreativnim inkubatorima te sudionicima ostalih, komplementarnih područja. Izbor tema Savjetovanja vođen je idejom poboljšanja konkurentnosti hrvatskoga tekstilnoga i odjevnoga gospodarstva te gospodarstava kože, obuće i kožne galanterije sukladno smjernicama europske tehnološko-razvojne platforme. Ovogodišnja tema savjetovanja bila je „Komplementarnost znanosti, tehnologije i dizajna“, a cilj je bio upozoriti na činjenicu kako upravo područje tekstila objedinjuje navedena područja. Tehnologija i umjetnost, odnosno dizajn nerazdružive su kategorije, čija sinergija rezultira vrhunskim ostvarenjima. Kao što je glasoviti američki sociolog Daniel Bell i istaknuo: „Umjetnost upošljava tehnologiju u svoje vlastite svrhe, a tehnologija je također oblik umjetnosti koji premošćuje kulture i socijalne strukture, i preoblikuje oboje.“ Dizajn bez uporabne vrijednosti, odnosno inovativnoga tehnološkog rješenja nema uporabnu vrijednost, dok određeni proizvod u kojem se ogleda tehnološko rješenje bez dizajna ne može dobiti status vrhunskog proizvoda ni potpuno doprijeti do krajnjega potrošača. Dizajn je platforma koja spaja tehnološka rješenja, inovacije i rezultate znanstvenih istraživanja, sa širokom populacijom korisnika. Dizaj-

80

Suvremena trgovina 1(42)

ner je umjetnik koji materijalizira estetiku dajući proizvodima lijep oblik i boju, dok je tehnologija ta koja će omogućiti proizvodnju i uporabnu vrijednost proizvoda. Sam program skupa uključivao je plenarna predavanja, okrugli stol, kreativne radionice, izložbu radova studenata Tekstilno-tehnološkog fakulteta te poster prezentaciju znanstveno-istraživačkih, umjetničkih i stručnih radova. Skup je otvoSudionici Okruglog stola na skupu TZG 2017. ren plenarnim predavanjem renomiranog znanstvenika i sveučilišnog profesora Juana P. Hinestro- sti i poduzetništva – Inovativni razvoj proze sa sveučilišta Cornell u SAD-u. Pro- fesionalnog ronilačkog odijela te gospodarfesor Hinastroza je u plenarnom preda- stvenika. Djelatnici Kotke predstavili su vanju pod naslovom Can Nanotechnology projekt Šivanje po mjeri – od dizajna do be Fashionable? Tales of merging Fiber Sci- gotovog odijela, Stjepan Pezo Projekti od ence and Apparel Design prikazao kako je nacionalnog interesa (PNI) tt Galeb i dizaupravo povezivanje znanosti, tehnologi- jnerica Dijana Vojak Pokić Ideja, mogućje i dizajna, odnosno implementacija re- nost, realizacija. zultata najnovijih istraživanja s područja Održan je i okrugli stol na kojem su, uz tekstilnih znanosti i znanosti o vlakniprorektora za inovacije, transfer tehnoloma u dizajnerska rješenja, temelj vrhungije i komunikacije, dr.sc. Miljenka Šimskoga gotovog proizvoda. pragu, prof. i dekanicu Sveučilišta u ZaTakođer su održana pozvana predavanja grebu Tekstilno-tehnološkog fakulteta, iz Slovenije, Univerza v Mariboru, dr. sc. dr.sc. Sandru Bischof, prof., sudjelovali Daniele Zavec Pavlinić, izv. prof., Funkci- renomirani stručnjaci i gospodarstveonalni dizajn, vizualizacija, pametna odijela nici iz područja tekstilne tehnologije te i tradicionalna tehnologija (čiji prikaz da- srodnih sektora gospodarstva komplejemo u nastavku ovog članka); Sveučili- mentarnih sektoru tekstila i odjeće. Tema šta u Zagrebu Fakulteta strojarstva i bro- okruglog stola bila je „Znanost, tehnolodogradnje, dr.sc. Mladena Šercera, prof., gija, dizajn – od ideje do gotovog proizvoAditivna proizvodnja i dizajn; Sveučilišta da“ u kojoj su doprinos svojom nazoču Zagrebu Ekonomskog fakulteta u Za- nošću i aktivnom raspravom dali Stjegrebu, dr.sc. Mislava Omazića, prof., Važ- pan Pezo, generalni direktor tvrtke Ganost inovacija u kreativnim industrijama; leb d.d., Branko Leško, tehnički direktor Sveučilišta u Zagrebu Arhitektonskog tvrtke Kotka d.d., Marin Rogić, predsjedfakulteta u Zagrebu, doc. Sanje Bence- nik uprave tvornice kišobrana i vlasnik tić ŽIRAHA i prijatelji i doc. Ivane Fa- branda „Hrvatski kišobran“, Mario Lešibrio Dizajn - između znanosti, tehnologije na, generalni direktor i vlasnik tvornice i umjetnosti; Sveučilišta u Zagrebu Tek- obuće Midal d.o.o., Mia Marić, dizajnerica stilno-tehnološkog fakulteta, dr.sc. Sla- i osnivačica brenda „Cloks“ te Ljudmila venke Petrak, izv. prof., Sinergija znano- Mihajlović, dizajnerica, suosnivačica kre-


ativnog branda „shuz“ te istoimenog obrta za dizajn i marketing čiji su proizvodi temeljeni na ručnom radu, odnosno ručnom oslikavanju platnenih tenisica. U Zborniku radova, koji je pratio Konferenciju, objavljeno je 28 radova, karakteriziranih kao znanstveni, stručni ili pregledni rad, koji su svojom tematikom obuhvatili široko i nadasve interdisciplinarno područje tekstilne i odjevne tehnologije, tehnologija kože i obuće, kožne galanterije, inovacija u navedenim područjima te dizajna. Od znanstvenih i stručnih radova objavljenih u Zborniku radova, između ostalih koji se bave tematikom tekstilne i odjevne tehnologije i znanosti, potrebno je istaknuti radove iz područja kože i obuće. Kroz stručne radove obrađene su teme

KONFEKCIJA KRAPINA

Šest koraka do savršenog odijela

P

rojekt „Šivanje po mjeri“ kojega je na savjetovanju predstavila KOTKA sadržan je u šest temeljnih operacija u procesu stvaranja individualiziranog, udobnog i savršeno elegantnoga odijela. KOTKA svojim ulazom u premium segment i projektom „Šivanje po mjeri“ dokazuje svoju sposobnost prilagođavanja najnovijim trendovima u modnoj industriji odijevanja, stvarajući novi segment ponude i potražnje u krugovima zahtjevnije klijentele i VIP osoba. Cilj je stvaranje kluba TOP odijela. Prva iskustva su povoljna, što ohrabruje za nastavak i produbljivanje interesa za ovakvom specifičnom uslugom na hrvatskom tržištu. proizvodnje modne obuće kao cjelovitog procesa od ideje do gotovog proizvoda. Jedino sinergijskim djelovanjem i povezivanjem komplementarnih područja znanosti i tehnologije s gospodarstvom i

kreativnim inkubatorima može se podići razina uspjeha hrvatskoga gospodarstva i hrvatskog proizvoda. Pripremila: dr. c. Martinia Ira Glogar, izv. prof.

Primjena novih tehnologija u izradi pametne odjeće

N

a 10. Znanstveno-stručnom savjetovanju, na temu TEKSTILNA ZNANOST I GOSPODARSTVO, posebno je zapaženo izlaganje izvanredne profesorice dr. Daniele Zavec Pavlinić iz tvrtke TITERA d.o.o. (Murska Sobota), a odnosi se na komplementarnost znanosti, tehnologije i dizajna: Funkcionalni dizajn, vizualizacija, pametna odijela i tradicionalna tehnologija.1 Cijela se djelatnost firme TITERA sastoji od četiri dijela: Funkcionalni dizajn, zatim vizualizacija, izrada pametnih odijela i, na kraju razvoj novih tehnologija izrade. Kad je riječ o tekstilnom dijelu osobne zaštitne opreme, onda je na prvom mjestu visoko kvalitetna odjeća, koja ima optimalnu težinu, osigurava proaktivno usklađivanje temperature i vlage. Dodatne karakteristike pametnih zaštitnih odijela su niža tjelesna temperatura, niži VO2max, niža brzina otkucaja srca i 10% viša izdržljivost. Posebne prednosti su: SIGURNOST – KOMUNIKACIJA – KONTROLA – PAMETNO SPAŠAVANJE uz MANJE OZLJEDA. Procjene su da će promet WEARABLES DEVICES do 2026., dakle u samo narednih 10 godina, porasti sa 30 milijardi USD dolara na čak 150 milijardi. Tako

pametna odjeća, povezana s WEARABLE ELECTRONICS postaje snažan kandidat za posrednika između ljudskih bića i digitalnoga svijeta.

„Smart“ ili „textile-based mechatronic“? Profesorica Zavec Pavlinić ukazuje na brojne promjene koje su moguće. To se odnosi na nove linije odijela, koje bi mogli nazivati kao HR liniju, T liniju, RH liniju, liniju kontrole/alarma, liniju disanja, antistres liniju i pametnu liniju. One omogućuje korisniku monitoring vremena, razdaljine, brojanje koraka i praćenje kalorija i to sve uz pomoć ugrađenih sensora u odjevne predmete. Sve je to uključeno u pametnom odijelu FireCAT (www.fire-cat.eu), kod kojeg je spomenuta znanstvenica i suosnivač pametnog odijela. Značajne promjene vidljive su u tehnologiji izrade. To se posebice odnosi na konac za šivanje(vodljivi konac), posjetnice (lijepljeno), ugradnju elektroda (tkano), mjerenja temperature (šivano). Zatvarač se javlja kao IT element (DAQ, antena, komunikacija) (šivano). U trećoj generaciji pametne odjeće elektronske komponente osiguravaju dodat-

Daniela Zavec Pavlinić nu funkcionalnost pojedinih dijelova odjeće. Tehnologija izrade naročito dolazi do izražaja u proizvodnji personalizirane odjeće, što pretpostavlja uključivanje robota u tekstilnu i odjevnu industriju. Transfer realnog 3D svijeta u interaktivna kreativna nastojanja u odjevnoj industriji – InKREATE.2 Zadaća je 3D tehnološku vizualizaciju prenijeti u proces nacrta. To pretpostavlja eliminaciju ručnih zahvata, a omogućuje da se elementi elektroničke odjeće dizajniraju vrlo personalizirano. Pretpostavka za uspješnost leži u stalnom unapređenju komunikacije izmeST đu korisnika i dizajnera.

Prof. dr. Daniela Zavec Pavlinić započela je svoju karjer na TTF 1997. godine, kao studentica preko CEEPUS programa. Prof. Zvonko Dragčević bio je mentor na toj razmjeni. Suradnju se odvija sad već punih 20 godina… 2 Ovo je projekt financiran iz EU HORIZON 2020. 1

www.suvremena.hr

81


KOTK

KONFEKCIJA KRAPINA

Drugo ime za vrhuns

• Svakodnevna briga za uredan i profinjen izgled suvremen

• Visoka udobnost nošenja, odlično pristajanje, prirodni kv osnovna su obilježja KOTKA odijela • Prepoznatljivost je posebna odlika

KOTKA stoga poručuje: Budi poseban, bu


KA

sko muško odijelo

nog muškarca uključuje pažljiv odabir kvalitetnog odijela

valitetni materijali, postojanost te jednostavno održavanje

udi svoj, budi zapažen, budi MOJ!

ZAGREB MODIANA, Radnička cesta 49 MODIANA, Velika gorica, Slavka Kolara 2 NAMA, Ilica 4 NAMA Kvatrić, Kvaternikov trg TEKSTILPROMET, Frane Petrića 7 ORLJAVA, Gundulićeva 11 KRAPINA KOTKA, prodavaonica, Krambergerova 2 PULA RT - STIL, Flanatička 3 RIJEKA TEKSTILPROMET, Koblerov trg 1 DUBROVNIK TEKSTILPROMET, Nikole Tesle 2 OSIJEK TEKSTILPROMET, Porta Nova, Svilajska 31a TEKSTILPROMET, Trg slobode 3 ZADAR SMOKVICA, Fashion Square, Franka Lisice 6 SPLIT Butique Mister Mot, Domovinskog rata 45 ŠIBENIK M – club, Trg kralja Držislava 4


Međunarodni sajam obrta i poduzetništva Slovenija, Celjski sajam, 12.-17. rujna 2017.

· MOS - izgradnja i obnova porodičnog doma · MOS - turizam i ugostiteljstvo · MOS - oprema i materijali za obrt i industriju · MOS - proizvodi široke potrošnje · MOS - poslovne usluge i poslovne prigode u inozemstvu stvu

www.ce-sejem.si

Suvremena trgovina 1 2017  

Stručni časopis za trgovinu, trgovina, financije, gospodarstvo, turizam, marketing, carina, sajmovi, Magros, trgovina u urbanim sredinama, l...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you