Džabir Maglajlić: Riječi i boje Naravno, ne zaboravljajući ni one koji su bili i ostali dio mog života…« I, nakon skoro četvrt svoga stoljeća u Njemačkoj, Džabir Maglajlić je dočekao da ga to mjesto prihvati, obgrli,kao prijatelja i teniskog trenera, ali i - kao umjetnika; u holu najveće banke otvorio je izložbu svojih crteža. »Bosanski motivi i gaildorfski portreti.« Ovdje se moramo vratiti u one banjalučke godine, kad je kao osnovac i gimnazijalac bio učenik poznatih banjalučkih likovnih umjetnika, Lojze Ćurića i Bekira Misirlića. »Tako, još u gimnaziji, Bekir Misirlić je jednu moju sliku Kastela odabrao za izložbu mladih u Parizu, što me je još više podstaklo da slikam«, prisjeća se Džabir. »Kao učenik, a kasnije i kao student, znao sam i u deset noću, dok se drugi predaju snu, prepuštati se čarima slikanja; moje tadašnje inspiracije, kao što su stara peć, bubnjara, pa sobičak (sobadžik), štokrle, naći će se i na stranicama knjige riječi i boja, koju pripremam.« Tih godina, kad smo svi bili kao sedre u rijeci, i dajaci, i šetači korzom i obalama Vrbasa, Džabira su mogli vidjeti kako na biciklu, kao što je to i on vidio od svoga učitelja Lojze Ćurića, zamiče do Tijesnog, Krupe na Vrbasu, mlinova, ušća Švrakave, Ade, Gornjeg Šehera, da bi tamo drage pejzaže prenosio na papir i uljepšavao bojama… A najviše njegovih crteža ostalo je, kako kaže, u spomenarima njegovih kolegica. Odsjaji nostalgije A kad su, poslije nesretnih devedesetih godina, daljina i žudnja za zavičajem i prijateljima postajale nostalgija, i tražile svoje svjetlije odsjaje, »hvatao« se kista i drage motive i likove »spašavao« od zaborava. Tako je nastao niz poetičnih slika i crteža, koje su Banjalučani, rasuti svijetom, mogli vidjeti i na internetu i FB, da bi svome sugrađanu davali nesebičnu podršku. Te slike, kao i stihove koji su ih pratili, mogli smo susretati i na stranicama našeg magazina i Banjalučkih žubora. Evo nas ponovo u oktobru 2018. godine, u njemačkom Gaildorfu. Pred Džabirovim nostalgičnim slikama mnogo je lica od kojih neka prepoznaju sebe, a onda se svi preseljavaju u predjele Džabirove Banjaluke, i Bosne. Uvodeći prisutne u svijet Džabirovih motiva i portreta, umjetnik Manfred Švarc predstavlja Džabira Maglajlića, svoga novog sugrađana, kao klasičnog slikara koji nije nepoznat u Gaildorfu: »Džabir Maglajlić dolazi u Galdorf 1993. nakon što je doživio stradanja u Bosni«, čitamo u prilogu novinara Hansa Buchhofera, objavljenog u listu Rundschau Regional, s naslovom »Kako umjetnik vidi svoju domovinu«. »Svoju ljubav za nekadašnju domovinu predstavio je, oživio, na mnogim slikama. Ova izložba je otvorena pod nazivom Bosanski motivi, ali su i drugi motivi za divljenje. Gaildorf je sa svojim ljudima, poznanicima i prijateljima postao slikaru druga domovina, što je dočarao i potezim kista na platnu. Posebno su upečatljive njegove slike rata i stradanja u Bosni… Maglajlić slika u mnogo tehnika, od olovke, tuša, pastela, akrila do ulja…« Ljudstvo! Ova izložba je u umjetniku još više probudila želju, da svoje slike i crteže, zajedno sa pjesmama posvećenim zavičaju i prijateljima, objedini među koricama jedne knjige. U tom spletu riječi i boja, sjećanja i svakodnevlja, dominira jedna riječ, kao most koji povezuje sve obale. To je: Ljudstvo! »Šta je ljudstvo i ljudsko življenje?« pita se Džabir u jednoj pjesmi. I odmah odgovora: »Ne prodaje to se u bescjenje! Iznad svega, ljudstvo i poštenje!« Svoju filozofiju života, prije svega onu istinsku banjalučku, kojoj su nas učili i Nasiha Kapidžić Hadžić, i Lojzo Ćurić, i Jovan Joco Bojović, Džabir je pretočio u dvostih u pjesmi koju je posvetio i Joci: »Oj, zdravere, na četiri strane, uz bukove, brane odabrane!« A kad god dođe »u grad od lišća«, u svoj »šeher kraj rijeke nanizan«, kako napisa Nasiha Kapidžić, najčešća Džabirova riječ je upravo »Zdravere«. A on, »Srcan«, kako ga jednom riječju obasja Lojzo Ćurić u pjesmi koju mu je posvetio, »uz brdo gurabiju kotrlja«, »plećkonja«, a na plećima mu i Tijesno, i Grab, i Pobrđe, i Šeher, i Mejdan, i Kastel, i Petrićevac, i Lauš… »Evo ga Bosna…« Zdravere, na sve strane, i kud nas je rasulo, i odakle dolazimo… Š E H E R 29
BANJA LUKA