i brade, čuvao je ovce koje su pasle pored puta. Utom je putem dolazio vezir sa svojom svitom koji je u Istambulu tek bio postavljen za vezira u Bosni i išao po prvi put u tada vezirski grad Banjaluku.Vidjevši Behremefendiju, zastao je, zaustavio karavan i popričao sa njim. Kad je kroz razgovor vidio koliko je Behrem-efendija pametan i učen, rekao je da se karavan zaokrene i da će se vratiti u Istambul, dodavši: Kad su u Banjaluci čobani toliko pametni, koliko li su tek oni drugi, njima vezir i ne treba. Osamdesetih godina prostor oko džamije je proširen i oplemenjen izgradnjom niskog zida sa česmom u orijentalnom stilu i opločenjem kamenim pločama nepravilnog oblika. Od davnina, na lijevoj obali Vrbasa je postojao i mlin / vodenica porodice Tulek sa kamenom branom koja se pružala skoro preko cijelog Vrbasa. Godine 1955. je u Desnoj Novoseliji, uzvodno pored obale Vrbasa, u najvećem dijelu radnim akcijama izgrađen Društveni dom sa terasastim prostorom za vanjsko serviranje prema Vrbasu, ambijemtom ugodnim za razgovor i meditaciju. Godine 1961. na južnom rubnom dijelu naselja ispod brda u Desnoj Novoseliji izgrađena je i osnovna osmorazredna škola, a nakon zemljotresa joj je dograđena fiskulturna sala. U poslijeratnom periodu izgrađena je i zgrada pošte. Sve do početka šezdesetih godina prošlog vijeka saobraćaj između Lijeve i Desne Novoselije se obavljao čamcem preko Vrbasa iznad brane, nakon čega je napravljen viseći most za pješake.Uzvodno od naselja teren je dosta ravan, na desnoj obali širi kojeg su mještani zvali ”Polja”, a na lijevoj obali nešto uži kojeg su neki zvali ”Luke”. Tu, uz cestu za Jajce, nalazi se ribogojilište i manji restoran poznat pod nazivom ”Ribolov”, a nešto niže restoran ” Yeti”. Iako kao naselja Novoselija i Gornji Šeher egzistiraju oko pet stotina godina, nikad se nisu prostorno spojila. Razlog tome je što se ravni prostor između njih potpuno gubi, a omeđen je strmim liticama, Jajačke stijene sa lijeve i ogrankom brda Šehitluka sa desne strane. Sa tog prostora na lijevoj strani, od puta Banjaluka - Jajce, pedesetih godina prošlog vijeka izgrađen je put, u prvom redu za potrebe vojske, do vojnog poligona na Manjači. Kako je za novi put to raskršće bilo početni-nulti kilometar, čitav taj prostor spontano je dobio nezvaničan naziv -”Nula” koji je i danas u upotrebi. Po izgradnji puta, s njegove obe strane u dužini od oko prvih par kilometara, stanovnici okolnih sela su izgradili niz privatnih kuća. Godine 1940. u Banjaluci je izgrađen prvi gradski vodovod većeg kapaciteta koji je zadovoljavao tadašnje potrebe grada. Vodozahvat je urađen na prostoru neposredno
iznad naselja u Desnoj Novoseliji na poljima uz Vrbas. Tu se voda obezbjeđivala crpljenjem podzemne vode iz šljunkovitih naslaga obalnog pojasa rijeke Vrbas procjeđivanjem putem bunara i glavnim cjevovodom pod pritiskom transportovala u rezervoar na Šehitlucima iznad Gornjeg Šehera na koti 230 nadmorske visine (oko 60 metara iznad nivoa gradskih saobraćajnica) odakle se gravitaciono obezbjeđivao odgovarajući razvod i pritisak u gradskoj vodovodnoj mreži. Pogonski objekat vodovoda je okrugle osnove i ukopan 4-5 metara u zemlju. Uz njega je izgrađen i poslovni objekat, te radione za održavanje. Sedamdesetih godina prošlog vijeka urađen je jedan od najznačajnijih infrastrukturnih zahvata čime je za duži period riješeno
snabdijevanje grada pitkom vodom. Naime, prostor i kapacitet vodozahvata u Novoseliji se višestruko povećava izgradnjom crpilišnih bunara i otvorenih bazena za vodu koji se umjetno navodnjavaju, te izgradnjom objekta za adekvatni tretman vode i odgovarajućim laboratorijama koji je spontano i nezvanično nazvan ”Fabrika vode”. Glavne trase rekonstruisanog i novog cjevovoda idu sa obe strane Vrbasa, a međusobno su poprečno spojene preko starih i novoizgrađenih mostova. Radi podizanja nivoa Vrbasa i podzemnih voda u Poljima, armiranim betonom ojačana je i povišena postojeća Tulekova brana od kamena po cijeloj širini Vrbasa, pa tu Vrbas formira pjenušavi i šumeći slap.
Š E H E R 25 BANJA LUKA