Gorka istina

Druga strana travničke ”konfekcijske medalje” Gorka istina

ili jedna gorka priča iz Travnika o teškom položaju radnika u industriji konfekcije, koji šiju za plate ispod svakog dostojanstva i pune džepove kapitalista.

Napisao: Edin Osmančević

Travnik, lijepi gradu srcu Bosne,poznat jepo svojoj dugogodišnjoj tekstilnoj,kožarskoj industriji i tradiciji koja se stoljećima prenosila s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju. Vrijedni i čestiti Travničani ovdje su izrađivali najkvalitetniju obuću i odjeću koja je imala kupce u cijelom svijetu. Ovdašnji nekadašnji konfekcijski gigant „Borac“ zapošljavao jeoko 1700 radnika, među kojima su najviše biležene. Konfekcija koju su proizvodile postala je prepoznatljiv brend na svjetskim modnim pistama, a poslovnu saradnju firma je imala s najpoznatijim modnim kućama. Poslijeratna privatizacijska pljačka u BiH nije mimoišla ni „Borca“, uništivši ovaj veliki kombinat.

Odlijevanje profita

U Bosni i Hercegovini je prije samog rata 70 odstotekstilnih i kožarskih proizvoda otpadalo na domaće brendove, dok je 30 od stobilo strano. Danas je taj omjer 90 odsto u korist stranih brendova, što ukazuje na svu tragediju naše države i nedgovoran odnos vlasti u uništavanju naše privrede. Ovdje danas egzistiraju vodeći brendovi poput Hugo Boss-a, Adidasa, Nike i niz drugih čiji se profit ne za dr -

žava u našoj zemlji, već se stvara na niskim platama zaposlenih i lošim radničkim pravima, te se tako odlijeva u druge zemlje i puni džepove kapitalista. Naravno da ovakvo stanje ne garantuje održiv razvoj Bosne i Hercegovine. Država ostaje ne samo bez svog kapitala i novih investicija, već i stručnih radnika koji zbog katastrofalno loših uslova napuštaju zemlju.

U srijedu, 23. marta 2022. godine, na švedskoj TV prikazan je dokumentarni program „„Misija – istraga“ (Uppdraggranskning) o švedskoj tvornici dječije odjeće „Kavat AB“.Obiteljska tvornica obuće „Kavat AB“ iz Švedske postoji od 1945. godine. Svojim kvalitetom je dostigla brend jednog od najkvalitetnijih proizvođača dječje obuće u Europi. Jedan prosječni Šveđanin nemapojma da se ova cipela od 2009. godine proizvodi u Bosni i Hercegovini ili, tačnije, u Novom Travniku.

Tvornica„Kavat“Novi Travnik dnevno proizvodi oko 1.100 pari obuće. Glavno tržište su im skandinavske zemlje, a izvoze i na tržišta Njemačke, Austrije, Belgije i Rusije. Pokazalo se da je etabliranje proizvodnje u BiH bio i te kako isplativ potez; prihodi su uvećani sa 34 miliona švedskih (sek) kruna (ca 6,2 mil. km) na 130 mil sek (ca 24 mil. km), prema godišnjem izvještaju u godini prije izbijanja pan demije. Etabliranjem „Kavata“ u Novom Travniku, Bosna i Her cegovina je trebalo, u stvari, da „uveze“ jedan dio švedske po slovne i socijalne kulture i etike. Međutim, praksa ukazuje na jednu sasvim drugu stranu medalje.

Moderno ropstvo

Emisija je ogoljela gorku istinu katastrofalnog stanjau kome se danas nalaze radnici zaposleni i tekstilnoj i kožarskoj industriji BiH. Uslovi u kojima danas rade mogu se opisati u dvije riječi,kao moderno ropstvo! Prosječna plata jednog radnika „Kavata“ iznosi 470-480 maraka, dok se ista dječija cipelakoju radnik proizvede prodaje na skandinavskom tržištu za više od1000 kruna (oko 180 km).

Radnici nisu organizovani u sindikat zbog prijetnji otkazima od njihovog direktora Smaila Šabića. Prva subota u mjesecu je radna, a prekovremeni rad se ne plaća. Trudnice ostaju momentalno bez posla nakon saznanja da su gravidne. Kultura šutnje i poltronskog, najamnog odnosa prema poslodavcu prožima radnu sredinu u kojoj nema empatije i solidarnosti među radnicima i gdje se o problemima ne priča otvoreno i transparentno zbog straha od gubitka radnog mjesta i represalija. S druge strane, cijene u BiH se gotovo i ne razlikuju od cijena u Švedskoj. Prosječna potrošačka korpa za jednu četvoročlanu porodicu u BiH je oko 2 000 km/mjesečno, zbog čega radnici moraju uzimati kredite ili raditi extra kako bi preživjeli.

Divlji kapitalizam je izgubio „moralni kompas“ubijajući sve ljudsko u radniku - proleteru. Bojkot njihovih proizvoda i vraćanje vlastitog samopoštovanja davanjem otkaza lošim poslodavcima je jedini pravi odgovor!