Lov u srednjoj Bosni

„Sretni ste, hora je, pao je novi snijeg...“ „Viđaš onaj kamen kod velike bukve, nonde ćemo sisti.“ Mirni smo i slušamo oštru gonjavu koja je sve bliža i glasnija.

Lov u srednjoj Bosni

Piše: Antun DŽAJA

Nama, lovcima, uvijek je lijepo kad se prisjećamo minulih lovina i pustolovina. U jednoj, evo, oživljava i grupa od deset talijanskih lovaca iz Udina, koja je željela da im se u prosincu organizira lov na divlje svinje u centralnoj Bosni. Dobio sam informaciju da je to moguće ostvariti u lovačkom društvu “Zmajevac” u Zenici.

U ranim jutarnjim satima stigli smo pred lovački dom gdje nas je dočekao glavni organizator Rasim Halilović, zvani Zvizda, koji nam reče:

“Sretni ste, hora je, pao je novi snijeg pa su lovci obilazeći teren znali gdje se svinje zadržavaju.”

Nakon iznošenja plana lova, krenuli smo prema lovištu i za pola sata bili na zbornom mjestu u blizini sela Nemile, gdje su nas čekali vodiči i pogoniči s desetak pasa svinjara bosanskih baraka, balkanskih goniča, trobojaca i jednog posavca, te nekoliko osedlanih bosanskih konja, za lovce sa slabijom kondicijom. Gosti su bili iznenađeni gostoprimstvom, jer su uz vatru počašćeni kavom, čajem i čašicom bosanske šljivovice.

Moj je vodič bio ihtijar, avdžija Mehemed Halilović. Gledam čovjeka gorštaka u poodmaklim godinama, na nogama ima lagane opanke s vunenim čarapama, koje se presijavaju na jutarnjem suncu jer u vunu je upletena kozja kostret na kojoj se ne zadržava snijeg, hlače od domaćeg sukna, ogrnut dolamom, a na glavi čalma omotana oko kape. Oko pojasa patrontaš, na ramenu ruska bokerica a u ruci keva. Brzo smo se sprijateljili, kao da smo se znali oduvijek. Želio je da pojašem lijepog alata što sam nakratko prihvatio da mu ne izađem iz hatora.

Stigli smo do jačeg uspona kada sam sjahao, jer me je bilo sram jahati pored dvadeset godina starijeg pratitelja.

Nakon dužeg pješačenja po mokrom snijegu stigli smo na vrijeme prije početka hajke. Iznenadila me je snaga krepkog starca za kojim sam zaostajao.

Stari avdžija odabrao je busiju za koju je rekao da je premet krmadi. Pogledao je na sve strane i vidio da gledam visoki zasjed, okrenuo se meni i rekao:

“Viđaš tu čeku, to je generalova, jebi je, viđaš onaj kamen kod velike bukve, nonde ćemo sisti.”

Čekamo početak hajke, duboko ispod nas čujemo štektanje više pasa i nekoliko pucnjeva.

Mehemed mi šapće:

“Krmad su udarila na puške Talijana.”

Zavladala je tišina, a onda se blizu oglasio pas zvonkim glasom kome su se pridružili ostali goneći svinje. Avdžija mi kaže: „Sabur!“ Mirni smo i slušamo oštru gonjavu koja je sve bliža i glasnija. Evo dželepa od osam komada, brzo ciljam i pogodim dvije svinje. Mehemed glasno povika: „Aferim, mašala, mašala!“, stisnuvši mi desnicu jakom šakom.Veseo je i ponosan na svoje veliko iskustvo. U razgovoru mi reče, da mi je još jednoga privalit pa neka idem na ahiret. Pitao sam ga zašto u drugom pogonu ne ode na busiju, a on mi je ljutito odgovorio: “Ne daju paščad!”

Rekao sam mu da požuri i da ide gdje misli da će dočekati svinje, jer danas Talijani plaćaju usluge lova. Gledam ga ozarenog lica, kao da mu je dvadeset godina, pritegnu opanke i požuri nizbrdicom.

Prošlo je pola sata kada se oglasila truba za početak hajke. Na sve strane čuje se pucnjava i glasanje nove ekipe pasa koja je odmorna i horna za pronalaženje i gonjenje svinja. Na moju busiju ponovo udariše svinje na koje se nisam usudio pucati, jer su ih psi povremeno zadržavali i bili u njihovoj blizini među kojima se naročito isticao krupan balkanski gonič. Uživao sam u lijepom danu i prizoru lova u mojoj dragoj Bosni. Duboko u potoku odjeknula su dva hica iz pravca u kome je Mehemed otišao.

Prošao je sahat kada sam ugledao moga pratitelja kako žurno ide prema meni. Znatiželjan sam da čujem jesu li pucnjevi iz njegove puške. Čim je zadihan stigao reče mi:

“Privalio sam domuza, a Allah mi je svjedok da ga se nisam dodio!”

Oglasio se lovački rog za kraj lova. Krenuli smo na zborno mjesto gdje će se postaviti odstrijeljena divljač i odati joj poštu. Gosti su bili zadovoljni izvanrednom organizacijom i uspješnim ulovom - 16 divljih svinja od kojih su dva vepra bili kapitalci.

Na rastanku s Mehemedom darovao sam mu švicarski džepni nožčakiju.

Mehemed je do kraja života odlazio u lov, a po kazivanju bliskog rođaka nekoliko dana pred smrt postavili su ga na sedlanika pri državajući ga da ne padne do busije kada mu se posrećilo da odstrijeli posljednjeg vepra.

Danas, kada sam zašao u poodmakle godine života (87), listajući lovački album gledam slike rahmetlije Mehemeda stare 40 godina, prisjećajući se nezaboravnog lova i druženja sa čestitim Bošnjakom, avdžijom i meraklijom, koji mi je ostao u najljepšem sjećanju

Avdžija Mehmed Halilović

Turcizmi:

ihtijar - starac avdžija -lovac hadžija -čovjek koji je bio na Hadžu hator -želja ahiret - drugi svijet dželep - krdo mašala- pohvala aferim - čestitka dolama - ogrtač čalma - omotač oko kape keva - štap merak- zadovoljstvo