Runovići ljeto 2011 by Petar Cvitanušić

Župnikovo uvodno slovo

Ova pastoralna godina je u Crkvi u Hrvata godina obitelji. U Zagrebu je održan 4. i 5. lipnja Prvi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pod geslom Zajedno u Kristu, a prigodom kojega je sv. otac Benedikt XVI. pohodio našu domovinu Hrvatsku. Sv. Otac je u svojoj propovijedi na sv. misi na zagrebačkom hipodromu poručio obiteljima: Drage obitelji, budite hrabre… Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati za drugu osobu! U našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji ova je pastoralna godina posvećena mladima. Mladima je papa rekao u Zagrebu na molitvenom bdijenju na trgu bana Jelačića: Isus je onaj koji traži vas, prije nego vi Njega. Potpuno poštujući vašu slobodu, On se približava svakome od vas… Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdajte se u Njega, neće vas nikada razočarati! Ne možemo zaobići ni VIII. nacionalni susret Frame koji se održao u Imotskomu 13. – 15. svibnja, u kojem je sudjelovala i naša župa sa svojim framašima i katoličkim obiteljima koje su primile framaše iz drugih dijelova Hrvatske. Ovaj nas je framaški susret kao župnu zajednicu otvorio prema drugima i međusobno povezao u Kristovu Duhu. Sjećajući se sv. Klare, radosni zbog pohoda pape Benedikta XVI. našoj domovini Hrvatskoj te noseći u svom srcu njegove riječi upućene nama katolicima, radosni zbog susreta framaša u našem kraju, a s pouzdanjem u zagovor naše zaštitnice Gospe od Karmela, izdajemo novi broj župnog lista Runovići. Gospi od Karmela upućujemo svoje molitve da nas prati i pomogne nam doći do vrha, do vječnog života i do Krista Gospodina, gdje kraljuje Ona, Kraljica Karmela i gdje ćemo zajedno s Njom slaviti njezina sina, Isusa Krista. Želeći vam mir i dobro, čestitamo vam blagdan Gospe od Karmela! fra Mladen Prolić, runovićki župnik

Dragi župljani, dragi Runovićani u Domovini i po svijetu!

ove godine u mjesecu srpnju, kada se pripremamo za proslavu blagdana naše nebeske zaštitnice Gospe od Karmela, izlazi župni list Runovići. Bl. Djevica Marija je prihvatila u svoj život i rodila sin Božjega, Isusa Krista te je postala Majka Božja. Čašćenje Djevice Marije, Majke Božje prisutno je u Crkvi već od samih njezinih početaka, a već od početka IV. st. javljaju se Gospini blagdani. Značenje blagdana Gospe od Karmela sadržano je u riječima zborne molitve na taj Gospin blagdan: Gospodine, daj da nam bude na pomoć časni zagovor Djevice Marije te pod njezinim okriljem prispijemo sve do vrha, do Krista Gospodina. U ovim riječima zborne molitve predočeno nam je naše duhovno uspinjanje do vrha, do Krista Gospodina u nebu. Slika uspinjanja odgovara slikama kojima se rado služe mistici karmelskog reda, a razumljiva je svima koji se trude oko rasta u kršćanskoj duhovnosti. Nije dovoljno tim se putom samo uputiti i po njemu ići, nego valja ustrajati sve do vrha, do vječnog života i do Krista Gospodina. Na tom putu Djevica nam Marija pomaže svojim majčinskim primjerom i zagovorom. Godina 2011., u kojoj se nalazimo, u franjevačkom je redu posvećena sv. Klari Asiškoj prigodom 800-te godišnjice njezina reda. Sv. Klara je po primjeru Sv. oca Franje željela slijediti siromašnog Krista. Iako je živjela povučena u samostanu u šutnji i molitvi, ipak je bila i ostala poznata u Crkvi, kako svojom svetošću, tako i preko svojih duhovnih kćeri, sestara klarisa koje slijede njezin primjer nasljedovanja siromašnog Krista.

Naši uzori

Uslijed teške bolesti Jeronim se zaustavio u Antiohiji (Sirija). Boravak ondje omogućio mu je da još više produbi svoje svetopisamsko znanje i usavrši se u poznavanju herbejskog jezika. Živo sudjeluje u bogoslovskim raspravama. Povlači se opet neko vrijeme u pustinju među monahe. No, neprestano su mu pred oči dolazili mladenački doživljaji iz studentskih dana u Rimu. K tome, nikako nije mogao “progutati” nezgrapan stil evanđelista i pojedinih proroka, pa su mu stalno brujali u ušima Ciceronovi govori i Vergilijevi stihovi od kojih se teško odvajao. U snu je tako jednom zgodom imao i viđenje. Našao se pred Višnjim sucem koji ga je pitao tko je on. “Kršćanin!”, odgovorio je odlučno Jeronim. “A jesi li ti ciceronijanac ili kršćanin?”, prekorio ga je glas Višnjeg suca. Ako više voli čitati Ciceronove govore negoli Isusovo evanđelje, čiji je onda sljedbenik?! To mu je pomoglo da se trgne i odvažnije slijedi Krista. Zaređen je za svećenika, ali se nije dao na pastoralni rad, nego se i dalje bavio knjigom, studijem, bogoslovskim raspravama i proučavanjem Biblije. I nakon ređenja Jeronim je nastavio putovati. Zaustavio se u Carigradu radeći u bogatim gradskim knjižnicama. Ondje je na njega silno djelovao sv. Grgur Nazijanski, koji ga je oduševio za Origena, poznatoga pisca kršćanske starine. Preveo je 28 njegovih homilija. Onda se vratio u Rim kao pratilac biskupa Paulina na saboru koji je sazvao car. Onamo je prenio i svoje knjige. Postao je tajnik papi Damazu I. koji je u njega imao silno povjerenje i često mu se obraćao za savjet. Kad je g. 384. Damaz I. preminuo, čini se da je Jeronim gajio nadu da bi ga mogao naslijediti na papinskom prijestolju. Veoma nadaren i učen, tečno je govorio više jezika, ali žestoke naravi, oštra jezika, dosta obijestan i stalno spreman na borbu, stekao je brojne neprijatelje pa je za papu izabran Siricije. Prema Jeronimu nije pokazivao pažnju i poštovanje kao njegov prethodnik, pa je g. 385. razočaran napustio Rim.

Sveci koje Runovićani osobito štuju:

Sv. Jeronim, 30. rujna

Jeronim Sofronije Euzebije jedna je od najvažnijih osoba u povijesti Kristove Crkve. Crkveni je naučitelj, spada među četvoricu velikih latinskih ili zapadnih crkvenih otaca, od kojih je on zapravo najupečatljiviji.

eronim je rođen oko g. 342. u Stridonu, na razmeđi između rimskih pokrajina Dalmacije i Panonije. Danas ne znamo gdje je to mjesto. Roditelji su mu bili kršćani pa su ga odgajali u kršćanskoj vjeri. U ono doba krštavali su se samo odrasli. Budući da je u Rimu studirao govorništvo, ondje je još bolje upoznao kršćansku vjeru, pa ga je, u vazmenoj noći g. 366., krstio papa Liberije.

Potraga za znanjem Željan znanja, Jeronim je išao kamo god bi ga namirisao. Osim toga, znao se, kao i svi studenti, prepuštati mladenačkom ludovanju do iznemoglosti. Zaputio se tako najprije u Galiju. Zadržao se neko vrijeme pritom u Trieru, gdje je upoznao monaštvo i njega naučio cijeniti. Zatim ga je život odnio u Akvileju nedaleko od Venecije, gdje je g. 370. ušao u zajednicu isposnika. Napustio je g. 373. Akvileju i poduzeo više hodočašća na Istok. Ondje je, u blizini Alepa, na sjeveru današnje Sirije, živio neko vrijeme u strogoj odvojenosti od svijeta u zajednici monaha. Međutim, nesuglasice na koje je naišao među monasima navele su ga da se brzo izgubi između njih.

Caravaggio: Sv. Jeronim - Umjetnici često prikazuju sv. Jeronima kao pustinjaka u špilji ili ispred nje, često je veoma mršav, što je odraz njegova isposničkoga života, a katkad ga prikazuju kraj lava kojega bi, prema pobožnoj predaji, ozdravio

Smiraj u Betlehemu

od kojih 19 upućenih sv. Augustinu, njegovu suvremeniku. Prevodio je Sveto pismo na latinski jezik, postao jedan od njegovih najboljih poznavatelja starog svijeta i jedan od najvećih bogoslovaca svih vremena. Govorilo se da je bio najučeniji među latinskim religioznim piscima nakon sv. Augustina. Osim toga, pisao je i komentare pojedinim svetopisamskim knjigama. Puni su povijesnih i arheoloških podataka, pa su veoma vrijedni. Dao je odlučan poticaj zapadnom monaštvu i njemu pripravio put. Njegova su djela izvanredno jasna. Kruna Jeronimova djela je prijevod Biblije na pučki latinski jezik. Svjestan kako ne poznavati Sveto pismo znači ne poznavati Krista, učinio je to po nalogu pape Damaza I. To je zapravo obrada Vetus latinae prema grčkom tekstu, a djelomično i novi prijevod s hebrejskoga. Neke je svetopisamske knjige tako preveo, a neke prijevode preinačio,

Preko Antiohije i Aleksandrije g. 386. dolazi Jeronim u Betlehem, gdje se nastanjuje. Za njim je došla i skupina udovica koje su se u Rimu godinama oko njega okupljale. Bio im je duhovni vođa, a od velike su mu pomoći bile osobito sv. Paula i njezina kćerka sv. Eustohija. U Betlehemu je s vremenom utemeljio jedan muški i tri ženska samostana. Molio je, radio i činio pokoru, do te mjere da je spreman bio i kamen uzeti u ruke i njime se udarati u prsa moleći: “Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac!” Aludirao je pritom na svoju južnjačku vrelu krv. U Betlehemu je kroz 35 godina proveo mnoštvo neprospavanih noći radeći pri uljanici u jednoj od špilja kraj one u kojoj je rođen Isus. Pisao je poslanice i slao ih u svijet, jer su mu se mnogi obraćali za savjet. Do nas ih je dospjelo 117,

ispravio u njima pogreške. U početku su se njegovim prijevodima opirali, a od 8. st. općenito su prihvaćeni. Od 16. st. popularno ih nazivaju Vulgatom, “pučkim prijevodom”, “koji mogu svi upotrebljavati”, (latinski: vulgo = puk, narod). Do danas je to najbolji prijevod Svetoga pisma na latinski jezik. Nitko Jeronima u tome nije nadmašio. Tridentski sabor (1545.-1563.) njegov je latinski prijevod proglasio jedinim vjerodostojnim, pa je bio mjerodavan za bogoslužne tekstove u Crkvi sve do završetka II. vatikanskog sabora. Njihovo preuređenje, započeto g. 1944., polučilo je tekstove tzv. Nove Vulgate, koja je ušla u bogoslužje obnovljeno nakon II. vatikanskog sabora. Poda stare dane Jeronimovo zdravlje veoma se pogoršalo. Počeo ga je izdavati vid, a izgubio je i svoje najvjernije prijateljice. Pokosila ga je i vijest da su g. 410. barbari opljačkali Rim. I sam je morao bježati pred hordama Saracena, a k tome se pridružila i borba potiv pelagijanstva. Jeronim, veliki čovjek Crkve, kojega je osobnost često pobuđivala senzaciju i koji je na ljudskom planu išao ususret tolikim razočaranjima, umro je iscrpljen, slijep i osamljen 30. rujna 420. u svom samostanu u Betlehemu. Imao je 73 godine. Posljednje počivalište na zemlji izabrao je sebi tik do špilje Isusova rođenja. Ondje je i danas njegov sarkofag s latinskim tekstom: “Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh” (Ps 132, 14). Krajem 13. st. njegovi su posmrtni ostaci dospjeli u rimsku crkvu sv. Marije Velike.

mentu koleričnog tipa, koji je, zbog svojih brojnih bolesti i strogo isposničkog života koji je provodio, bio često previše uzrujan te je iskazivao polemičke sudove. Sa svim svojim slabostima, Jeronim je usprkos tome bio naveliko cijenjen od velikana svoga doba te ga je puk već u srednjem vijeku častio kao sveca. Posebno u razdoblju između 14. i 16. st. zazivali su Jeronima kao svoga zaštitnika. Iako na Istoku ne postoji nijedan njegov likovni prikaz, o čašćenje velikoga crkvenog naučitelja posvjedočeno je posebno na Zapadu. I danas mu se brojni obraćaju kao svome nebeskom zaštitniku, osobito bogoslovci, učenjaci, sveučilišta, znanstvene ustanove i udruge, studenti, profesori, prevoditelji i korektori, bibliotekari, isposnici, a mole mu se i protiv bolesti očiju. Budući da se tradicionalno držao zaštitnikom Dalmacije, častili su ga i još ga uvijek časte i Runovićani. Dok su sa Zmijavcima bili jedna župa, misno slavlje na blagdan sv. Jeronima bivalo je u Zmijavcima. Nekadašnji runovićki župnik fra Silvestar Kutleša neposredno prije II. svjetskog rata piše da “Runovićani svetkuju vas dan”, ali “vanka crkve nema nikakve slave”. Budući da je blagdan pada u vrijeme jematve, to je sasvim razumljivo. U to doba, naime, često znaju biti i kiše, a dio župljana slavi sv. Mihovila i još k tome nek naiđe nedjelja... A ljetinu valja spasiti. Zaštitinik je francuskoga grada Liona. U bamberškoj biskupiji (Njemačka) spomendan sv. Jeronima slavi se 3. listopada, a u bazelskoj biskupiji (Švicarska) 1. listopada.

Širenje štovanja

Likovni prikazi

Iako je Jeronim jedan od najjačih učenjaka koje je Katolička crkva ikad iznjedrila iz svoga krila, nikad nije proveden neki postupak za njegovo proglašenje svetim. Tako veliki Jeronim nikad nije službeno ni proglašen svetim, bez obzira što ga Crkva kao takva priznaje i časti. Razlog tome neuobičajenu činu vjerojatno treba tražiti u njegovu često žestoku tempera-

Sv. Jeronima gotovo uvijek prikazuju u poodmakloj dobi, a često s dugom bijelom bradom. Na glavi redovito ima kardinalsku kapicu, bez obzira što nikad nije bio imenovan kardinalom. Nailazimo često i na prizore na kojima Jeronim, sjedeći za pisaćim stolom, pozorno piše. S druge strane imamo djela koja češće

Odredbom pape Pavla VI. od 22. VII. 1971. Zavod nosi ime Pontificium Collegium Chroaticum Sancti Hieronymi (Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima), što je priznala i talijanska država dekretom predsjednika Republike 11. X. 1982. Glavna zasluga za to pripada tadašnjem rektoru Zavoda Đuri Kokši. U razdoblju od 1901. do 2010. godine u Zavodu je boravilo 367 svećenika studenata iz svih domovinskih biskupija te iz hrvatske dijaspore. Mnogi od njih imali su, i danas imaju, odgovorne dužnosti i službe u Katoličkoj crkvi, poglavito u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Zavod je prava riznica sklada arhitekture i mnoštva slika i drugih umjetničkih djela. Njegova je crkva molitveno središte, okupljalište mnoštva vjernika za koje se mise služe na hrvatskom i talijanskom jeziku. U Zavodu su godinama živjeli i radili vrhunski hrvatski umjetnici Ivan Meštrović i Jozo Kljaković pa njihova djela krase pročelje i unutarnjost Zavoda. Među njima je i Meštrovićev reljef koji prikazuje sv. Jeronima.

apinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu ili skraćeno Zavod sv. Jeronima ustanovio je 1. VIII. 1901. papa Leon XIII. pod imenom Collegium Hieronymianum pro Croatica Gente (Svetojeronimski zavod za hrvatski narod), no zbog diplomatskih pritisaka protiv osnivanja Zavoda i poglavito protiv njegova naziva 7. III. 1902. promijenjeno mu je ime u Collegium Hieronymianum Illyricorum (Ilirski Zavod sv. Jeronima).

Izvori: http://hr.wikipedia.org/wiki/Papinski_ hrvatski_zavod_svetog_Jeronima http://www.sveti-jeronim.org/povijest/ hrvatske-ustanove-sv-jeronima-u-rimu

prikazuju Jeronima kao pustinjaka u svojoj špilji ili ispred nje. Često je veoma mršav, što je odraz njegova isposničkoga života. Prikazuju ga toliko puta i kraj lava kojega bi, prema pobožnoj predaji, ozdravio. Među najpoznatijim djelima koja ga prikazuju spadaju: Jeronim pokornik Hansa Burgkmaira (16. st.) koji se čuva u Staroj pinakoteci u Münchenu, Jeronim u talijanskom krajoliku Bartolomeja Montagne (15. st.) u Pinakoteci Brera u Milanu i Jeronim ozdravlja lava, drvena skulptura (oko g.

1465.) u Kölnu. Katedralu u Pratu resi slika Filipa Lippija koja predstavlja umirućeg Jeronima, kako leži na podu svoga samostana. Naravno, ne može se zaboraviti likovni prikaz Jeronim u svojoj ćeliji, koji je postao poznat posebno s bakrorezom Albrechta Dürera (1514.). Nadahnjujući se na tom bakrorezu, Luka Cranach naslikao je ne manje poznatu svoju sliku, Kardinal Albert Brandeburški kao Jeronim u svojoj ćeliji (1525.). Pere MARIN

Razmišljanje uz blagdan

način svojom. Pavao VI. u pobudnici Marialis cultus izričito spominje sinove sv. Dominika koji po tradiciji imaju dužnost da čuvaju i promiču tu tako spasonosnu pobožnost (br. 43). Ova lijepa molitva treba biti sveopća i duhovna baština svih nas. Osim toga, preporučila ju je i sama Gospa u svojim ukazanjima u Lurdu i Fatimi. Molitva se krunice po mogućnosti svima predlaže, a osobito bolesnima i osamljenima U XIV. stoljeću kartuzijanac Henrik od Kalkara podjeljuje moljenje Zdravo Marije… na petnaest desetica i stavlja Oče naš… između svake desetice. U XV. stoljeću dolazi do podjele krunice na tri dijela, prema tri otajstva Isusova života, njegova utjelovljenja i djetinjstva, njegove muke i smrti te njegova uskrsnuća i uzašašća na nebo, a ovome je pridodano slanje Duha Svetoga i Marijina proslava.

Blažena Djevica Marija od krunice 7. listopada Ovaj je Gospin blagdan uveo papa Pio V. 5. 03. 1572. pod naslovom Gospa od pobjede u zahvalu za veliku pobjedu kršćanske vojske nad turskom u bitci kod Lepanta 7. listopada 1571. Kršćani su bili uvjereni da je bitka dobivena milošću koju je Bog udijelio po molitvi krunice, a na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa Pio V.

apa Grgur XIII. je 1583. god. dopustio bratovštinama sv. Krunice da blagdan slave na prvu nedjelju listopada, a papa Klement XI. proširio ga je na cijelu Crkvu, dok je papa Leon XIII. odredio da se u mjesecu listopadu moli krunica u svim župnim crkvama. Godine 1931. blagdan je vraćen na povijesni dan pobjede kod Lepanta 7. 10., a 1969. god. promijenjen mu je naslov u Bl. Djevice Marije od Krunice.

Gospin blagdan I misa u čast Gospe od Krunice, 7. listopada u pojedinim svojim dijelovima, Evanđelju, molitvama, spominje otajstva koja se razmatraju u krunici. Ulazna pjesma pozdravlja Bl. Djevicu Mariju riječima anđela Gabrijela: Zdravo Marijo! Milosti puna! Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! U zbornoj molitvi molimo da nam Gospodin Bog po Marijinu zagovoru udijeli svoju milost: Bože, po anđelovom navještenju spoznali smo utjelovljenje tvoga Sina, Isusa Krista. Molimo te: po zagovoru Djevice Marije udijeli nam svoju milost te nas po njegovoj muci i križu privedi slavnom uskrsnuću. Darovna nas molitva poziva da uberemo plod otkupljenja, a popričesna nas molitva potiče da budemo uvijek sjedinjeni s njegovom mukom, kako bismo mogli sudjelovati u neizrecivoj radosti kraljevstva. Ovaj je Gospin blagdan drag i poučan te nam može biti prigoda da se Gospi od Krunioce na poseban način preporučimo i zahvalimo joj na majčinskoj brizi za naše vremenito dobro i vječno spasenje.

Od pobožnosti do Gospina blagdana Liturgijsko slavljenje Gospe od krunice (ili Ružarija) ima svoj izvor u recitiranju anđeoskog pozdrava Mariji Zdravo Marijo…, što se na Zapadu veoma raširilo u XII. stoljeću. U početku se recitirao samo prvi dio te današnje molitve, a drugi dio, Sveta Marijo… i amen, uveden je koncem XV. st. Bio je običaj da se ponavlja 150 puta prema 150 biblijskih psalama, a tu su pobožnost obavljali redovnici kao zamjenu za molitvu psalama. Bio je to, može se reći, pučki časoslov. Pobožnost su krunice posebno širili dominikanci. Red Sv. Dominika (+ 1221.) krunicu je tako usvojio da je smatra na osobit

govoj proslavi. Tako molitva krunice uvodi u poznavanje Isusa Krista i u njegovo djelo spasenja, a ujedno potiče na usklađenje našega života s primjerom što ga nam je Krist dao u svome životu i svojoj žrtvi na križu, a u nadi u naše uskrsnuće na život vječni.

Pape o krunici Pape Pio XII. i Pavao VI. nazivaju Gospinu krunicu sažetkom svega Evanđelja. Sluga Bl. Ivan Pavao II. je odmah na početku svoga pontifikata, 13 dana nakon izbora, 29. listopada 1978. god. prije podnevnog nedjeljnog Gospina pozdravljenja krunicu proglasio svojom najdražom molitvom, stavivši se tako posve na liniju svojih velikih prethodnika koji su bili revni promicatelji te molitve. Papa je tada rekao: Danas, na posljednju nedjelju listopada, vašu pažnju želim svratiti na krunicu. Listopad je, doista, u cijeloj Crkvi mjesec posvećen krunici. Krunica je moja najdraža molitva. Divna, krasna molitva! Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini! U krunici više puta ponavljamo riječi koje je Djevica Marija čula od Arkanđela i od svoje rođakinje Elizabete. Crkva prihvaća te riječi… Izgovarajući, naime, riječi ’Zdravo Marijo’ ispred očiju duše prolaze glavni događaji iz života Isusa Krista. A sastoje se od otajstava radosnih, žalosnih i slavnih, koja nas postavljaju u živu zajednicu s Isusom po Srcu Njegove Majke!... Potičem sve da je mole.

Otajstva kršćanskog života Između liturgijskog blagdana Gospe od Krunicei same molitve krunice postoji uska veza: kao što se liturgija, tako se i krunica nadahnjuje na Svetom pismu i usredotočuje na Kristova otajstva. Krunica je u prvom redu usmjerena na Krista. Zdravo Marijo je neprekidna hvala Kristu. U krunici se u radosnim otajstvima razmatra Kristov skroviti život u Nazaretu, u žalosnim njegova muka i smrt na križu, u slavnim sudjelovanje Marije i Crkve u nje-

S krunicom u ruci Revni vjernici i posebno štovatelji Bl. Djevice Marije rado mole krunicu, naročito u mjesecu listopadu, i to u svojim kućama po mogućnosti zajednički. S krunicom u ruci kroz čitav život možemo uvijek imati zaštitu nebeske Majke, koja nam je sigurno utočište u svim našim zemaljskim i duhovnim potrebama. Razmatranjem otajstava krunice najbolje se možemo usklađivati s otajstvima Isusova života, a to je put do spasenja i vječnoga blaženstva.

o otajstvima života Gospodinova, gledana kroz srce One koja je bila Gospodinu najbliža, pa da bi se na taj način mogla odatle crpsti neslućena bogatstva (MC br. 47).

Moleći krunicu i ponavljajući pozdrav Mariji i još više njezinu Sinu, predlaže nam se da mislimo na krijeposti što ih Marija i Isus u svim otajstvima krunice ižaruju i nama predlažu. Na tri zrnca kruničina privjeska molimo za tri božanske krijeposti, vjeru, ufanje i ljubav. Svatko može najbolje uvidjeti koje ga otajstvo što uči, a može nam pomoći i ovo nabrajanje Isusovih i Marijinih krijeposti, za koje se trebamo moliti i u njima se vježbati. Radosna otajstva: 1. poniznost; 2. pomaganje bližnjega; siromaštvo, barem duhovno; 4. prikazivanje Isusu u sv. misi; 5. traženje Isusa, osobito ako ga izgubimo. Žalosna otajstva: 1. prihvaćanje Božje volje; 2. izbjegavanje svake nečistoće; 3. izbjegavanje oholosti; 4. strpljivo nošenje svoga križa; 5. s Isusom sebi umirati. Slavna otajstva: 1. – 3. vjera, ufanje i ljubav; 4. ustrajnost do smrti; 5. čeznuće za nebom. fra Mladen Prolić

Rasti u krjepostima Kao i svaka molitva, još više krunica traži da kod Isusovih i Marijinih otajstava stvarno sudjelujemo, da se ugledamo u ono što sadržavaju i postignemo ono što obećavaju. Papa Pavao VI. u pobudnici Marialis cultus upozorava na razmatranje kao bitni element moljenja krunice: Krunica je bez razmatranja kao tijelo bez duše, njezino moljenje u tom slučaju pada u pogibao da postane mehaničko opetovanje obrazaca te da se suprotstavi Isusovoj opomeni: ’Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani’ (Mt 6,7). Moljenje krunice po samoj naravi zahtijeva polagan ritam, pružanje dovoljnog vremena kako bi molitelj mogao bolje razmišljati

Obljetnice Silvestar. Ondje je Klara obukla smeđu tuniku, a zatim ju je Franjo otpratio u samostan benediktinki gdje je ostala 15 dana.

Sveta Klara (1193. - 1253.)

Utemeljenje reda

Upoznajmo sveticu utemeljiteljicu sestara klarisa u prigodi 800-te godišnjice utemeljenja njezina reda

U proljeće 1211. god. Franjo je Klaru, njezinu rođenu sestru Agnezu i prijateljicu Pacifiku smjestio uz crkvu Sv. Damjana u Asizu. Tada im je Franjo izdiktirao prvo pravilo života, koje će kasnije biti nadomješteno Klarinim pravilom. Službena godina utemeljenja reda sestara klarisa je 1212. god., a osnivači su Sv. Klara Asiška i sv. Franjo Asiški. Tako je nastao Red Sv. Klare ili Red siromašnih sestara, koji predstavlja drugi franjevački red i koji se posvećuje kontemplativnom životu opslužujući sv. Evanđelje prema Reguli potvrđenoj od pape Inocenta IV., odnosno pape Urbana IV. Klara je 1215. god. imenovana opaticom samostana. Klaru je vodila samo jedna želja, živjeti Evanđelje po Franjinu primjeru: U 6. poglavlju svoga Pravila Klara to svečano izriče: Kad je pak blaženi otac vidio da se ne bojimo nikakvog siromaštva, nikakvih napora, trpljenja, omalovažavanja ni prezira svijeta, pače da sve to smatramo velikim užitkom, ganut ljubavlju napisao nam je oblik života na ovaj način: ‘Budući da ste, po božanskom nadahnuću, postale kćeri i službenice vrhovnog svevišnjeg Kralja i nebeskog Oca, zaručile se s Duhom Svetim odabirući da živite prema savršenosti svetog Evanđelja: hoću i obećajem za sebe i za svoju braću uvijek voditi o vama marljivu brigu i posebnu skrb’.

Mladost i duhovni poziv Sv. Klara se rodila 1193. god. kao plemićka kći Favoronea di Offreduccia i Hortolane. Bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo obitelji. Takvom su se računicom služile mnoge ondašnje obitelji ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu. U noći nedjelje Cvjetnice 1211. god. Klara je pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao Sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i

Slijediti siromašnog Krista Korjenito siromaštvo koje je Klara izabrala bilo je prevelika novost za tadašnje žensko redovništvo. Ženski su samostani u to vrijeme živjeli po augustinskom ili po benediktinskom pravilu. Benediktinke su pojedinačno obdržavale siromaštvo, no kao zajednica mogle su posjedovati nekretnine. Klara se borila za svoj put da ona i njezi-

ne sestre ne posjeduju ništa kao zajednica. Borba za povlasticu da živi bez vlasništva trajala je cijeli njezin život jer je odobrenje primila tek pokraj svog života, na smrtnoj postelji. Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošću i razumijevanjem brinući se za redovničku stegu, osobito za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i činila oštre vanjske pokore. U hrani je bila veoma škrta prema sebi, neprestano posteći. Kakav je duh prožimao tu veliku i svetu ženu svjedoči i njezino pismo blaženoj Janji Praškoj, u kojem je potiče na siromaštvo, poniznost i ljubav prema Kristu: Gledaj onoga koji je za tebe postao prezren i slijedi ga postavši radi njega prezrena na ovom svijetu. Kad su Saraceni opsjedali Asiz te htjeli osvojiti samostan sv. Klare, ona je u ruci donijela posudu u kojoj se nalazilo Svetootajstvo. Saraceni su se tada odmah razbježali. Slikari prikazuju Sv. Klaru u redovničkom odijelu s pokaznicom u rukama. Klara je savršeno razumjela Franjin ideal i vjerno ga slijedila cijeli svoj život. Franjo je umro 1226. god., a ona ga je nadživjela 27 godina. Klara je po Božjoj milosti vodila svoju zajednicu pune 42 godine. Umrla je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253. god.

Poslanje sestara klarisa Poslanje sestara klarisa jest da u Crkvi nasljeduju siromaštvo i poniznost Gospodina našega Isusa Krista i njegove Presvete Majke, u zajednici s naglašenim sestrinstvom, u malenosti, jednostavnosti i radosti. Ovaj krajnje jednostavan, ali zahtjevan program, neposredno dosiže evanđeoski i crkveni cilj: živjeti i očitovati Krista. Sestre, uronjene u Boga, ali noseći svijet u svom srcu, hrane apostolat cijele Crkve. One svojim skrivenim služenjem postaju majke grješnicima, sestre misionarima, pomoćnice svećenicima. Sestre u svojem životu i radu daju u svemu primat Bogu. Klarise se mole i žrtvuju za spasenje čitavog čovječanstva, posebno našeg hrvatskog naroda. Slijede duhovnost Sv. Franje i Sv. Klare. Svake ponoći ustaju na molitvu te u skladu sa starim redovničkim običajem odlaze sedam puta na dan u kor na molitvu. Bave se ručnim radom, pečenjem hostija i drugim aktivnostima. Uz svoj dnevni red, klarise obavljaju klanjanje pred Presv. Oltarskim Sakramentom za redovnička zvanja u Crkvi, za svećenike, svećeničke pripravnike i mladež. Ova euharistijska pobožnost posebno je u tradiciji njihova Reda. Red sv. Klare raširen je po svim kontinentima. Posljednjih desetljeća osnivaju se samostani u mladim Crkvama. Prema

Klarina svetost Zanimljiva su svjedočanstva koja su dala njezine sestre u postupku kanonizacije: Danju i noću ustrajna u molitvi… Nadasve revna i vrlo predana u molitvi i konteplaciji… Kad se vraćala s molitve, lice joj je izgledalo sjajnije i ljepše od sunca. A iz njezinih je riječi tekla neizreciva slatkoća, toliko da je sav njezin život izgledao posve nebeski. Glas o njoj i njezinim sestrama čut će se po cijeloj Europi i potaknuti mnoge djevojke da krenu njezinim putem. Bula kanonizacije to izriče: Klara je, naime, bila sakrivena, ali je njezin život bio otvoren; Klara je šutjela, a njezin je dobar glas vikao; živjela je povučena u ćeliji, a bijaše poznata gradovima.

posljednjoj statistici, u svijetu ima oko 950 samostana klarisa s oko 20.000 redovnica. Generalni ministar Reda Manje Braće i njihov je general.

to za pontifikata pape Klementa V. (1305. – 1314.), u vrijeme kad je ovim zemljama vladao ban Pavao Šubić, knez Splita i Trogira i gospodar Omiša, a zatim i gospodar cijele jugozapadne Hrvatske, Dalmacije i Bosne. Prva samostanska zgrada sagrađena je na obali, blizu gradskih vrata. Za vrijeme venecijanske uprave, 1424. god. samostan je premješten u jugoistočni dio Dioklecijanove palače, a na njegovu je prostoru Venecija podigla utvrđeni kaštel. U 19. st., za vrijeme austrijske vladavine klarise su otvorile školu i u njoj poučavale. Tako je 1824. god. u Splitu otvorena prva ženska osnovna škola, a zatim i učiteljska škola te internat za učenice. Ove su škole bile uzorne i njima su klarise zadužile grad. Treća, sadašnja samostanska zgrada nalazi se na Lučcu. U nju je redovnička zajednica prešla 1883. god. Sagrađena je nastojanjem opatice s. M. Klare Linardović i splitskoga biskupa Marka Kalođera. Godine 1975. samostan sv. Klare u Splitu pokrenuo je i svoju samostalnu biblioteku asketsko - mističnih djela Symposion pod vodstvom i inicijativom s. Marije od Presvetog Srca, koja je urednica ovih izdanja i u kojoj je dosad objavljeno stotinjak djela klasika kršćanske duhovnosti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata 1944. god. četiri su splitske sestre klarise osnovale novi samostan u Samoboru te su šezdesetih godina prošlog stoljeća prešle u Zagreb. U Zagreb su klarise prvi put došle iz Požuna l645. god, no samostan je ukinuo Josip II. 1782. god. Iz Zagreba su sestre otišle u Sloveniju te su u Nazarju otvorile novi samostan. Godine 1989. četiri su sestre iz splitskog samostana osnovale samostan u Brestovskom kod Kiseljaka u Bosni. Samostan je otvoren prigodom proslave 700 godina postojanja Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Godine 2000. nekoliko je sestara iz Zagreba otišlo u grad Požegu gdje su otvorile novi samostan. fra Mladen Prolić

Sestre klarise u Hrvatskoj Već polovinom XIII. stoljeća počeli su se i u hrvatskim krajevima graditi samostani u kojima je cvao Franjin i Klarin duh. Među najstarije samostane klarisa ubraja se i splitski, osnovan početkom XIV. stoljeća. Napoleonovim su zakonom i odlukama austrijskog cara Josipa II. svi samostani klarisa uz jadransku obalu i u Sloveniji ukinuti, a splitski je samostan jedini kroz vjekove opstao. Samostan Sv. Klare u Splitu datira iz 1308. god. te je 2008. god. proslavio 700 godina postojanja. O njegovu osnivanju i o posveti samostanske crkve postoje dva dragocjena dokumenta koje donosi Daniel Farlati u svojem djelu Illyricum sacrum. Splitski plemić Josip Petar oboljevši ostavio

je oporučno novčani zalog prema kojem se u Splitu treba podići samostan klarisa u kojemu će posvećene djevice služiti Gospodinu kreposti i slaviti Njegovo sveto Ime. Nakon što je podignut samostan 1308. god., sagrađena je uza nj i crkva koju je posvetio nadbiskup Petar IX. početkom 1311. god. u nazočnosti cijeloga kaptola i splitskih građana. Bilo je

U petak je proširio govor o istini i o međuljudskim odnosima na način da je nasuprot istini stavio grijeh, a međuljudske odnose je iz obiteljskoga kruga proširio na odnose u društvu. Fra Ante je među ostalim rekao: Kao što istina oslobađa i unosi mir, čini čovjeka da nadilazi svoju stvarnost te se u potpunosti prepušta Bogu – po Kristu, i s Kristom i u Kristu – tako grijeh – koji je potpuna suprotnost od istine, zarobljava čovjeka, unosi nemir, stavlja ga u zatvor bez zidova, udaljava ga od Boga! Na kraju nam je uputio molbu da osuđujemo grijeh, ali ne i čovjeka. Pozvao nas je da upozoravamo na grijeh, ali na način da nikada ne smetnemo s uma kako je svaki čovjek dijete Božje. U subotu 9. travnja program je bio gotovo cjelodnevan. Dok je župnik sa zborom mladih naše župe sudjelovao na Zlatnoj harfi u Omišu, fra Ante je već u 9 sati imao euharistijsko slavlje u kapeli Doma za starije i nemoćne. Potom je u župnoj kući od 10 do 12 sati bio na raspolaganju župljanima za duhovni razgovor i sakrament pomirenja, te je nešto prije 17 sati počeo sa sakramentom pomirenja u župnoj crkvi. U međuvremenu se i o. župnik vratio sa Zlatne harfe, tako da su zajedno pristupili euharistijskom slavlju u 18 sati. U subotnjoj homiliji zaustavio se na krjeposti poniznosti. Naglasio je kako je riječ o krijeposti koja je itekako važna za život, kako na području istine, tako i na području grijeha. Nakon euharistijskoga slavlja fra Ante je održao duhovni nagovor našim ovogodišnjim krizmanicima i njihovim roditeljima. U duhovnom nagovoru upoznao ih je o važnosti samoodgoja koji traje cijeli život. Napomenuo je krizmanicima da su im roditelji najveći prijatelji, istaknuo važnost razboritosti u svladavanju svakodnevnih poteškoća, uspoređujući osjećaje sa začinom, a razboritost sa glavnim jelom. Posljednji dan duhovne obnove bila je nedjelja 10. travnja. Sve je bilo u ozračju Evanđelja o Lazarovu uskrsnuću. Misao

Korizmena duhovna obnova u našoj župi U našoj župi održana je korizmena duhovna obnova od 7. do 10. travnja. Voditelj duhovne obnove bio je fra Ante Udovičić, tajnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.

a poziv našega župnika fra Mladena, kako je to sam na kraju duhovne obnove u zahvali i rekao, fra Ante se velikodušno odazvao. Naglasak duhovne obnove stavljen je na euharistijska slavlja i homilije. U četvrtak, petak i subotu euharistijska slavlja s prigodnim homilijama započela su u 18 sati, a u nedjelju u župnoj crkvi u 9 i 11 sati te u 12:20 sati na Sebišini. Valja napomenuti da je fra Ante sat vremena prije euharistijskih slavlja ispovijedao. Odaziv na sakrament pomirenja, hvala dragom Bogu, bio je zaista velik. Sama činjenica da su euharistijska slavlja redovito kasnila nekoliko minuta pokazatelj je koliko je vjernika pristupilo sakramentu pomirenja. U četvrtak 7. travnja fra Ante se u homiliji osvrnuo na obiteljske odnose. Naglasio je kako je ljubav prema istini itekako bitna u našim odnosima. Ljubav prema istini postaje preduvjet povjerenja na način da nadilazimo krvno srodstvo te izgrađujemo duhovno srodstvo, kazao je fra Ante. Svaki onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima moj je brat, sestra, majka, otac… Predajući naš život Kristu i s duhovnim srodstvom, postajemo kudikamo povezaniji i odgovorniji. Ne brinemo se samo za materijalno dobro obitelji, nego i za duhovno. Jednom riječju postajemo prijatelji i razumijevamo kako nema veće ljubavi od one kad prijatelj položi život za prijatelja.

Na molbu da mogu ući u Franjevački svjetovni red i započeti vrijeme oblikovanja (vrijeme formacije) troje kandidata je primljeno u FSR (Bosiljka Beževan, Marija Beževan i Dragica Jukić), a dvije starije trećoredice obnovile su svoje zavjete (Iva Biočić i Kata Vidošušić). Fra Mladen je na kraju slavlja izrazio zahvalu svima koji su primljeni i obnovili zavjete te izrazio veliku radost zbog ovoga događaja. Slavlje je nastavljeno u župskoj kući. Priprema za zavjetovanje održava se jedanput mjesečno u samostanu u Imotskom zajedno sa kandidatima iz ostalih bratstava samostanskog okružja.

Obnova i primanje u FSR U ponedjeljak 13. prosinca 2010. godine, na završetku misnog slavlja koje je bilo u 18h u župnoj crkvi, obredom primanja u Franjevački svjetovni red i obredom obnove zavjetovanja obnovljen je Franjevački svjetovni red u župi Runovići.

isno slavlje predvodio je fra Frano Doljanin, a u suslavili su župnik fra Mladen Prolić, gvardijan i župnik u Imotskom fra Zoran Kutleša te župnik u Podbablju fra Vinko Gudelj.

fra Frano Doljanin

Statistika župe kroz 2010. godinu krštenih umrlih vjenčanih krizmanika prvopričesnika napovjedi pohoda bolesnicima

23 34 12 parova 28 20 19 345

9 ih nema mjesto prebivališta u Runovićima 7 ih nije imalo mjesto prebivališta u Runovićima

Popis župljana prigodom blagoslova obitelji, 27. 12. 2010. – 6. 01. 2011.

vodilja voditelja duhovne obnove bila je: Vjerujte i ljubite i bit ćete blagoslovljeni! Hvala dragom Bogu što nam je podario lijepo vrijeme i tako omogućio neočekivano velik odaziv naših župljana na duhovnu obnovu. Svakako hvala našem o. župniku što nam je omogućio ovih nekoliko dana duhovne okrijepe koja je uvijek osvježenje te pruža snagu za novi hod. Na kraju zahvala i voditelju fra Anti koji nas je potaknuo na razmišljanje da su istina i poniznost itekako važne u našim međuljudskim odnosima te da razlikujemo grijeh od čovjeka. Sudionik

Sebišina:

obitelji vjernika

50 186

Podosoje:

obitelji vjernika

13 39

Runovići:

obitelji vjernika

470 1715

Ukupno:

obitelji vjernika

533 1940

Sakrament potvrde

Na petu uskrsnu nedjelju, 22. svibnja, u našoj je župi bilo slavlje sakramenta sv. potvrde preko sv. mise u 9 sati. Sv. je potvrdu ovogodišnjim krizmanicima (17 krizmanika i 16 krizmanica) podijelio don Jure Vrdoljak, duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. S don Jurom u sv. misi su suslavili župnik fra Mladen, fra Marko Babić i fra Nedjeljko Jukić.

Naši ovogodišnji krizmanici ANAMARIJA BABIĆ, Nenadova IVANA BABIĆ, Marijanova IVANA BABIĆ, Ratkova ANTE BILIĆ, Ivanov ANTE BIOČIĆ, Zdenkov BARBARA BIOČIĆ, Petrova IVAN BIOČIĆ, Anđelkov TINA BITANGA, Rankova MARKO BUGARIĆ, Ivičin BRANIMIR CVITANUŠIĆ, Brankov IVANA DRAGOVIĆ, Mariova ANA JAKIĆ, Ivanova TEA JAKIĆ, Ljubina NEDILJKO JERKOVIĆ, Marijanov KARMELA JUKIĆ, Mijina KATARINA JUKIĆ, Matimirova MATIJA JUKIĆ, Antina

ZVONIMIR JUKIĆ, Markov KATARINA KUŠTRA, Damirova MARA LEŠINA, Josipova ZVONIMIR LUBINA, Frankov DAVOR LJUBIČIĆ, Željkov PETAR LJUBIČIĆ, Antin PETAR LJUBIČIĆ, Milanov MATEA MAJIĆ, Slavkova DOMAGOJ PULJIĆ, Mariov ANTE PULJIZ, Josipov LUCA PULJIZ, Petrova ZVONIMIR PULJIZ, Antin FELIKS REPUŠIĆ, Antin MARKO REPUŠIĆ, Antin MARIJAN VODANOVIĆ, Ivanov LUCIJA ŽDERO, Radivojeva

Krizmanici o krizmi

io je to uistinu čudesan i poseban doživljaj. Stalno sam razmišljala kako je lijepo i božanski primiti Duha Svetoga u svoje srce. Taj trenutak dok sam primala sakrament sv. krizme kao da me je Duh Sveti oblikovao u cjelokupno biće. Mislim da sam prije toga osjećala kao da mi nešto u životu nedostaje i da je jedan dio moje duše prazan. U tom trenutku, dok mi je svećenik činio znak križa na mom čelu, bila sam sretna, ispunjena… Pomislila sam: Bože moj, hvala Ti na ovom danu i molim Te da me ovaj osjećaj nikada ne napusti. Taj osjećaj mira, radosti i povezanosti s Tobom. I doista i danas dok pišem, osjećam u potpunosti blaženstvo i blizinu Duha Svetoga. Osjećam ga u mislima, u srcu, u duši. O, hvala Ti još jednom, dragi Bože, na ovoj milosti, hvala Ti na sakramentu sv. krizme. Barbara Biočić

og se jutra u zraku osjećalo uzbuđenje dok smo čekali ispred župne crkve početak sv. mise. I sama sam imala laganu tremu jer sam trebala pjevati psalam. Ali s početkom slavlja sv. mise nestala je trema, a mi smo s nestrpljenjem očekivali trenutak podjeljivanja sv. potvrde, koju nam je podijelio delegat o. nadbiskupa, don Jure Vrdoljak. To je značilo primanje Duha Svetoga i darova, mudrosti i znanja, savjeta i jakosti, razuma i pobožnosti te straha Božjega koji će nam pomoći da svjesno živimo po vjeri i da je hrabro svjedočimo riječima i životom. A to riječima i životom zna biti teško jer se čovjek često izgubi u vrtlogu života i životnih problema i zaboravi na one prave vrijednosti, strpljenje, ljubav te se više brine za zemaljsko i prolazno. Zato za nas mlade koji se nalazimo na samom početku života, važno je znati da će uvijek biti netko s nama i u nama tako da će nam pomoći prebroditi probleme i poteškoće i ljubiti nas bez obzira na sve naše mane i propuste, posrtanja i padove te ćemo željno očekivati da njegovo ime zazovemo, njega koji nas bezuvjetno ljubi i koji je poslao svoga Duha te nam obećao: Neću vas ostaviti, siročadi! Ivana Babić Ratkova

Sakrament prve pričesti

Na šestu uskrsnu nedjelju, 29. svibnja ove godine, u našoj je župi bilo slavlje Prve sv. pričesti preko sv. mise u 10:30 sati. Dvadesetero prvopričesnika (13 dječaka i 7 djevojčica) prvi se put pričestilo.

Naši ovogodišnji prvopričesnici IVAN BAKAVIĆ, Adamov IVAN BEŽEVAN, Ivanov DIJANA BIOČIĆ, Nediljkova JAKOV BIOČIĆ, Dinkov ANTE BULJAN, Željkov IVAN DRAGOVIĆ, Nikolin IVAN GLAVOTA, p. Ivice ANA KUNDID, Jakovljeva MATE KUNDID, Damirov SARA PULJIĆ, Mariova

IVAN PULJIZ, Matin JOSIP PULJIZ, Antin PETAR PULJIZ, Antin VANESA PULJIZ, Nenadova RUŽA RAPTAVI, p. Božidara MIHAELA RAVLIĆ, Damirova ANA VODANOVIĆ, Damirova MARIN VODANOVIĆ, Mirkov DUJE ŽDERO, Mijin MARIN ŽDERO, Rajkov 18

Prvopričesnici o Prvoj pričesti

svanuo je lijep i radostan dan. Bila sam sretna i ushićena što će Isus doći u moju dušu. Dan prije smo se ispovjedili i tako pripremili svoje duše za Isusov dolazak. Pred crkvom nas je dočekao župnik fra Mladen, a s njime naše učiteljice Ana Lešina i Mirela Matić. Poredali smo se te krenuli u crkvu. Svirale su orgulje. Preko sv. mise primili smo Isusa Krista. Tada sam rekla: Isuse, hvala ti što si došao u moju dušu! Bili smo svi presretni. Naši su roditelji s nama podijelili našu radost. Ana Vodanović *** ednog nedjeljnog dana bila je moja Prva sv. pričest. Bila sam uzbuđena i sretna što ću primiti Krista u svoju dušu. Obukla sam se svečano da budem kao mali anđeo. Puna ushićenja i radosti ušla sam u crkvu i poklonila se Isusu Kristu. Kada je počela misa, izišla sam pred oltar i izrekla svoju recitaciju. U crkvi smo se svi slikali i išli svomu lijepom domu. Kod kuće je bilo lijepo i veličanstveno, kao što je bilo u crkvi. Po licima naših učiteljica vidjeli smo da je sve prošlo lijepo zato što su se smješkale i veselile. I tako je prošla Prva sv. pričest i nedjelja, a bilo je lijepo i veličanstveno. Ruža Raptavi

svanuo je taj dan. Rano sam se probudio i obukao prvopričesničku haljinu. Svi smo bili sretni. U 10 sati išli smo pred crkvu. Poredali smo se. U crkvu smo ušli s nasmiješenim licima i radošću da bi obnovili zavjet koji su na dan našega krštenja umjesto nas izrekli naši roditelji i da bi primili Tijelo Kristovo u naše duše. Svi smo recitirali. Ja i Ante Buljan smo prinijeli kruh i vino. Poslije smo se slikali Ivan Glavota, Ivan Beževan i ja. Marin Ždero

Franjevačka mladež

Nakon molitve uvodnim su nam se riječima obratili Ivan Bambir, nacionalni predsjednik Frame, fra Zoran Kutleša, imotski gvardijan i župnik te Ana Mikulić, predsjednica područnog bratstva Frame. Slijedilo je euharistijsko slavlje koje je u 19 sati predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski. Nakon otvorenja susreta i sv. mise framaši su se uputili u župe domaćine. Mi framaši s Frame Kaptol bili smo smješteni u obližnjim Runovićima. Već na prijemu u crkvi mogli smo osjetiti toplu dobrodošlicu domaćina fra Mladen i Ivana Puljića, predsjednika Frame Runovići, koji su bili spremni za sve naše promjene rasporeda smještaja po obiteljima i stalno dodavanje i oduzimanje framaša u proteklom tjednu. Obitelji su nam otvorile vrata svojih domova s radošću i povjerenjem pa smo se i osjećali kao da smo kod kuće. Naše smo domaćine upoznavali uz ukusnu večeru, a zatim smo, već umorni, krenuli na počinak. U subotu ujutro dočekao nas je doručak, imali smo priliku tek malo porazgovarati sa domaćinima, a onda smo žurili u Imotski. Ponovno u vrtu crkve sv. Franje dan smo

Osmi nacionalni susret Frame u Imotskom Na susretu, koji je održan od 13. do 15. svibnja, okupilo se oko 1000 framaša koji su proveli prekrasna tri dana u pjesmi, molitvi, promišljanju i druženju

ad smo 13. svibnja ujutro krenuli iz Zagreba, nismo mogli ni naslutiti koliko nas zapravo lijep vikend očekuje. Krenuli smo put Imotskog, gdje se od 13. do 15. svibnja održavao VIII. nacionalni susret Frame. Geslo susreta bilo je geslo dolaska pape Benedikta XVI. u Hrvatsku – Zajedno u Kristu. Među ostalim, ovaj je naš susret bio i svojevrsna priprema za skorašnji Papin dolazak. Susret je započeo u petak popodne u prekrasnom vrtu crkve sv. Franje u Imotskom molitvom koju je predvodio fra Milan Krišto, nacionalni duhovni asistent.

sjetili štićenike Doma za starije i nemoćne, drugi su sudjelovali u radu s djecom, treći su se bavili ekologijom, a četvrti su ponovno imali priliku čuti fra Igora Horvata u meditaciji na temu iz Evanđelja. U subotu navečer smo se zabavili uz večernji program. Program je počeo filmom koji nas je upoznao s ljepotama i posebnostima Imotske krajine, pozivajući nas tako na ponovni dolazak. Nakon filma slijedilo je predstavljanje područnih bratstava Frame kroz filmiće i skečeve. Večernji program nastavio se uz nastup benda Tobija. Svi smo pjevali uglas s njima, plesali i odlično se zabavili, toliko da smo malo i odužili... i zakasnili svojim obiteljima. One su pak pokazale pravu veličinu svog gostoprimstva dočekavši nas ponovno s osmijesima na licima i ukusnim večerama. Nakon večere smo se još zadržali sa svojim domaćinima, pričali, upoznavali se još bolje. U nedjelju smo ujutro, zadnji put tog vikenda, doručkovali u obiteljima domaćinima. Nakon doručka, pozdravili smo se s njima, nadajući se da ćemo se vidjeti još kojom prilikom! Ponovno smo požurili u Imotski na jutarnju molitvu časoslova i plenum na kojem su izneseni zaključci rada po skupinama i iskustva sa subotnjih radionica. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Željko Tolić, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja. Nakon završne riječi pjesmom smo dočekali ručak, a nakon toga smo imali još malo vremena za razgledavanje Imotskog. Voljeli bismo da smo imali i više vremena za razgledavanje jer nam se jako svidjelo. Ali, eto, to nam je samo poticaj da prvom prilikom opet dođemo u prekrasnu Imotsku krajinu. Što reći, osim jedno veliko hvala Imoćanima, našim domaćinima u Runovićima, koji su dali sve od sebe da nam ta tri dana budu što ispunjenija, da nam ostanu u što ljepšem sjećanju. Hvala na vašem gostoprimstvu, otvorenosti, ljubaznosti i radosti, na svemu što ste nam pružili! Marko Blažević, Frama Zagreb-Kaptol

započeli jutarnjom molitvom časoslova. Nakon toga, mogli smo čuti vrlo zanimljiva predavanja fra Igora Horvata i bivšeg framaša, a sadašnjeg člana FSR-a, Siniše Pucića. Nakon svakog predavanja imali smo rad po skupinama pa smo imali priliku bolje se upoznati s framašima iz drugih bratstava te s njima razmijeniti razmišljanja o temama predavanja. Slijedio je ručak u župama domaćinima pa smo imali kratko slobodnog vremena što smo iskoristili za šetanje i razgledavanje Runovića, a popodne smo proveli u raznim zanimljivim radionicama. Jedni su tako po-

Područna skupština Frame u Splitu

Hrvatskoj, Tau. Poseban naglasak je bio i na dolasku pape u Hrvatsku. Skupština je završila u poslijepodnevnim satima zajedničkim radom po grupama. Ivana Puljiz

subotu 5. ožujka samostan sv. Josipa te splitska župa sv. Obitelji bili su domaćini redovitoj proljetnoj skupštini Franjevačke mladeži Splitsko-dubrovačkog područja, na kojoj su sudjelovali i članovi vijeća Frame Runovići (Kristina Ljubičić, Ivana Puljiz i Ivana Babić). Skupština kojoj je predsjedala područna predsjednica Ana Mikulić započela je molitvom Jutarnje koju je predvodio fra Miljenko Vrabec, župnik župe Gospe od Pojišana. Posebna pozornost skupštine bila je usmjerena na ovogodišnji VIII. nacionalni susret Franjevačke mladeži koji će se održati u Imotskom od 13. do 15. svibnja pod geslom Zajedno u Kristu, a na kojem će se okupiti oko 1000 framaša iz cijele Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. Odlučeno je da će se u rujnu ove godine održati škola animatora Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva Frame, u listopadu područni susret Frame, a u prosincu jesenska skupština Frame. Predstavljen je i ovogodišnji hod Frame koji će se održati na ljeto, a na relaciji: Proložac-Sinj-Asiz. Također su spomenuti susreti odgovornih u formaciji te izabran je novi kontakt list Franjevačke mladeži u

Škola animatora za članove Frame u Sinju

organizaciji Splitsko - dubrovačkog područnog vijeća na temu Gospodin mi je dao braću u Sinju je održana škola animatora za Frame Splitsko - dubrovačkog i Zadarskog - šibenskog područnog bratstva od 14. do 16. siječnja 2011. godine. U školi animatora sudjelovali su i framaši iz Frame Runovići (Kristina Ljubičić, Ivana Babić i Ivana Puljiz). Na počeku sve prisutne kratko su pozdravili Ana Mikulić, područna predsjednica, fra Tino Labrović, duhovni asistent mjesnog bratstva u Sinju i fra Frano Doljanin, područni duhovni asistent. Početak škole animatora započeo je u petak, 14. siječnja u 17 sati pokorničkim bogoslužjem, prigodom za osobnu ispovijed te euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Miljenko Vrabec, župnik Gospe od Pojišana. Nakon večere bilo je predstavljanje sudionika i druženje s članovima Frame Sinj.

Malonogometni turniru imotskih frama u Prološcu

subotu 19. veljače 2011. godine u športskoj dvorani u Prološcu održan je malonogometni turnir Frama Imotske krajine u organizaciji Župe i Frame Proložac. Na malonogometnom turniru koji je počeo oko 14h nastupile su malonogometne ekipe iz bratstava Frame koja djeluju na području Imotske krajine, a u framaškom duhu snage su odmjerile: Frama Imotski, Frama Podbablje, Frama Proložac, Frama Runovići i Frama Zmijavci. U finalnoj utakmici framaši iz župe Runovići vodili su s dva gola razlike do pred kraj utakmice, ali su framaši iz župe Podbablje uspjeli izjednačiti i nakon izvođenja udaraca s ‘bijele točke’ osvojiti prvo mjesto. Fra Frano Doljanin, područni duhovni asistent predao je pehar pobjednicima, a Ana Mikulić, područna predsjednica, svim Framama podijelila je zahvalnice za sudjelovanje na turniru. Nakon završenog turnira bilo je druženje za sve framaše. Sudionicima turnira pridružilo se i područno vijeće Frame koje je istoga dana održalo vijeće u Prološcu. Ivana Puljiz

U subotu 15. siječnja nakon molitve Jutarnje i pozdrava gvardijana fra Bože Vulete, na temu Služba animatora predavanje je održala Perina Granić, područna voditeljica formacije. Na istu temu bio je i rad po skupinama. Poseban doživljaj za framaše bio je odlazak na Sinjsku tvrđavu te molitva krunice i euharistijsko slavlje. Nakon povratka s tvrđave uslijedilo je predavanje, rad po skupinama i plenum. Večer je završila framaškom zabavom. U nedjelju 16. siječnja nakon molitve Jutarnje i doručka uslijedio je Lectio divina te sudjelovanje na župskoj misi. Na kraju programa, prije završenog plenuma, bio je sastanak voditelja formacije. Kao framaši zahvaljujemo gvardijanu i svim fratrima na gostoprimstvu i svim dobročinstvima koji su nam iskazali kroz ove dane. Ivana Puljiz

Slike prikazuju prizore s Nacionalnog susreta Frame u Imotskom: bogoslužja u samostanskom vrtu i programa u šporstkoj dvorani

Zajedno u Kristu

Bili smo sa Svetim Ocem na hipodromu u Zagrebu

prigodi pastoralnog pohoda sv. oca pape Benedikta XVI. našoj domovini u svečanom misnom bogoslužju na zagrebačkom hipodromu sudjelolvali su i vjernici naše župe koji su pod župnikovim vodstvom stigli jednim autobusom, a neki su putovali i osobnim automobilima. Donosimo izvadke iz papinih govora koji su po općem sudu izvanredno sadržajni i poticajni za naš kršćanski život općenito i za našu trenutnu društvewnu u crkvenu stvarnost.

Sv. Otac mladima na Trgu bana Josipa Jelačića

Draga mladosti, te riječi, to pitanje nadilazi vrijeme i prostor, zahtijeva od svakoga muškarca i svake žene da se otvori životu, i traži pravi put… I evo ono što iznenađuje: Kristov glas i vama ponavlja: „Što tražite?“. Isus vam danas govori: putem Evanđelja i Duha Svetoga, da je On vaš suvremenik. On je onaj koji traži vas, prije nego vi Njega! Potpuno poštujući vašu slobodu, On se približava svakome od vas i predlaže sebe kao istinski i odlučujući odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdajte se u

…Dragi prijatelji, vaša je mladost vrijeme koje vam Gospodin daruje da biste mogli otkriti smisao postojanja! To je vrijeme velikih obzora, snažno življenih osjećaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća u učenju i radu, pitanja o otajstvu boli i patnje. Još više, to predivno razdoblje vašega života u sebi nosi duboku čežnju, koja ne briše sve ostalo, nego ga uzdiže kako bi mu dala puninu. U Ivanovu Evanđelju Isus, obraćajući se svojim prvim učenicima, pita: „Što tražite?“ (Iv 1,38).

Njega, neće vas nikada razočarati! Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaša sreća ostvaruje u prijateljstvu s Njime, u zajedništvu s Njime. Stvoreni smo i spašeni iz ljubavi. I samo u onoj ljubavi, koja želi i traži dobro drugoga, uistinu možemo iskusiti smisao života, i radosni smo što ga živimo, pa i u naporima, kušnjama, razočaranjima, čak i plivajući protiv struje. Dragi mladi, ukorijenjeni u Kristu, moći ćete u punini živjeti ono što jeste….

obitelji, vaše konkretno svjedočanstvo, posebno kao potvrda nepovredivosti ljudskoga života od začeća do njegova prirodnoga skončanja, što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku i na potrebi zakonskih odredbi koje bi podupirale obitelji u zadaći rađanja i odgoja djece. Drage obitelji, budite hrabre! Ne popuštajte tom sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak! Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja u budućnost, kao što poštivanje naravnoga zakona oslobađa osobu, a ne ubija je! Dobro obitelji je dobro i Crkve. Želio bih istaknuti ono što sam tvrdio prije: „Izgradnja svake pojedine kršćanske obitelji smješta se unutar veće obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa sobom. I obratno, Crkvu grade obitelji, male kućne crkve“ Molimo Gospodina da obitelji budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice da budu više obitelj! Drage hrvatske obitelji, živeći u zajedništvu vjere i ljubavi, budite što očitiji svjedoci obećanja koje je Gospodin, uzašavši na nebo dao svakomu od nas: „… ja sam s vama sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Dragi hrvatski kršćani, osjećajte se pozvanima naviještati evanđelje cijelim svojim bićem; osjetite snagu Gospodnje riječi: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28,19). Djevica Marija, Kraljica Hrvata, neka vas uvijek prati na tom putu. Amen! Hvaljen Isus i Marija!

Iz homilije obiteljima na hipodromu obiteljima …U današnjem je društvu više no ikad žurno potrebna nazočnost uzornih kršćanskih obitelji. Moramo na žalost ustanoviti, da se, posebno u Europi, širi sekularizacija koja Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji. Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti za istinu, i nje-

guje se, kao ideal, individualno dobro preko potrošnje materijalnih dobara te površnih iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; ljubav se svodi na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvorenosti životu. Pozvani smo da se odupremo tom mentalitetu! Uz riječ Crkve, veoma je važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih

Iz oproštajnog govora u zračnoj luci Pleso Na pameti i u srcu nosim žive dojmove ovih dana. Skladno i proživljeno je bilo jutrošnje sudjelovanje na svetoj Misi u prigodi Nacionalnoga dana obitelji. Jučerašnji susret u Hrvatskom narodnom kazalištu omogućio mi je da s predstavnicima gra-

đanskoga društva i vjerskih zajednica podijelim neka razmišljanja. Potom su mi, tijekom dirljivog molitvenoga bdijenja, mladi pokazali svijetlo lice Hrvatske, okrenuto prema budućnosti, obasjano živom vjerom poput plamena dragocjene svjetiljke, koji je primljen od otaca i koji zahtijeva ga da se čuva i hrani duž puta. Molitva na grobu blaženoga kardinala Stepinca podsjetila nas je, na osobit način, na sve one koji su trpjeli – a i danas trpe – zbog vjere u Evanđelje. Nastavimo moliti zagovor toga neustrašivoga svjedoka uskrsloga Gospodina, kako bi svaka žrtva, svaka kušnja, koje prinosimo Bogu iz ljubavi prema njemu i braći, mogle biti kao pšenično zrno koje, pavši na zemlju, umre da donese plod. Razlog je moje radosti što sam vidio koliko je danas još uvijek živa kršćanska predaja u vašem narodu. Rukom sam je dotaknuo osobito u toplom dočeku što mi ga je narod iskazao, a kao što je to učinio i tijekom tri posjeta

blaženoga Ivana Pavla II., prepoznajući u posjetu Petrova Nasljednika, onoga koji dolazi utvrditi braću u vjeri. Ova crkvena životnost, koju valja očuvati i ojačati, sigurno će proizvesti svoje pozitivne učinke na svekoliko društvo, zahvaljujući suradnji Crkve i javnih ustanova, za koju želim da bude uvijek jasna i plodna. U ovo vrijeme, kad se čini da nedostaju čvrsta i sigurna uporišta, neka kršćani, ujedinjeni „zajedno u Kristu“, ugaonom kamenu, mognu, poput duše nacije, nastaviti izgrađivati državu pomažući joj u razvoju i boljitku. Vraćajući se u Rim, sve vas povjeravam u Božje ruke. On, darovatelj svakoga dobra i beskrajna providnost, neka uvijek blagoslivlja ovu zemlju i hrvatski narod te udijeli mir i napredak svakoj obitelji. Neka Djevica Marija bdije nad povijesnim putom vaše domovine kao i nad putom čitave Europe i neka vas također prati moj apostolski blagoslov, koji vam od srca udjeljujem.

Zlatna harfa

savršeno otpjevao svoju pjesmu, a prije nje i psalam kojeg smo naučili dvoglasno. Naša pjesma ove godine bila je korizmenog karaktera i posvećena Majci Božjoj, a tema je bila pieta, odnosno trenutak kad skidaju tijelo našeg Gospodina Isusa sa križa i polažu u majčino krilo; njezina tuga, njezina bol i naš zaziv, Ne plači majko jer ovo nije kraj... Čuli smo brojne pohvale, a aplauz kojeg smo dobili bio je ozbiljno priznanje za naš rad i trud. Nakon smotre krenuli smo prema Radmanovim mlincima, turističkom okupljalištu uz rijeku Cetinu pod mirisnim hladom šumice. Tu su djeca pronašla odmor i zabavu, šetali smo i slikali se, samo nažalost, sve što je lijepo kratko traje, pa smo uskoro morali krenuti natrag našem domu. Već sad smišljamo novu pjesmu za iduću godinu i radujemo se novom predstavljanju. Ove godine naš je zbor obogaćen za mnoštvo djevojčica što je meni kao voditeljici izuzetno drago i ovim putem pozivam i dalje: Djeco pridružite nam se i pjevajmo Gospodinu zajedno! Aneta Babić, voditeljica zbora

Osvrt na naše ovogodišnje sudjelovanje Ove se godine smotra dječjih crkvenih zborova održala neobično rano, najviše zbog toga što je svibanj opterećen drugim događanjima u župama, a i dolaskom framaša u naš imotski kraj. Tako smo se odlučili za datum 9. travnja u Omišu.

novom dijelu grada Omiša, u Priku dočekala nas je nova, velika, impozantna crkva koja odiše dostojanstvom koje u hramu Gospodnjem mora prebivati. Lako je primila osam zborova, među kojima su se našli i naši susjedi iz Prološca i Imotskog. Liturgijsko je slavlje bilo veličanstveno. Crkva prepuna djece, svi pjevaju i sve odzvanja, kako je župnik o. don Ivan Delić rekao, glasovima anđela. Nakon toga je uslijedilo izvlačenje. Mi smo nastupali prvi pa je tim više trema bila veća. Međutim, naš je zbor

Popis članova Zbora mladih Gospe od Karmela Ivana Babić Ratkova Katarina Jukić Ivana Babić Marijanova Lucija Biočić Matea Jukić Gloria Babić Anna Maria Cvitanušić Mia Ždero Petra Lubina Marija Babić Ratkova Nikolina Ljubičić Matija Repušić Matija Jukić Ruža Ždero Anita Puljiz Ana Puljiz Nikolina Kuštra Mila Puljić Mihovila Puljić Ines Puljiz Marija Babić Borkova Maša Jakić Antonija Puljić Anđela Babić Katarina Kuštra Darija Kuštra

Marina Ljubičić Katarina Repušić Valentina Ljubičić Tina Jukić Iva Ljubičić Lorena Jakić Lara Babić Mara Škoro Klara Glavota Valerija Kuštra Vanesa Puljiz Vana Bežovan Anđela Puljić Anđela Jukić Ruža Puljiz Ana Antonija Vodanović Ana Repušić

Sv. Nikola u Podosoju Blagoslov oltara i obnova crkve

odručna crkva sv. Nikole u Podosoju izgrađena je 1838. god. na temeljima stare. Unutrašnjom obnovom dobila je novi oltar, retabl - oltarambon, vrata kao i zvonik na preslicu koje je svečano na drugu nedjelju došašća, 5. prosinca blagoslovio po odredbi splitsko - makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića, imotski dekan, župnik i gvardijan fra Zoran Kutleša. Uvod u svečanu sv. misu bio je kratki pozdrav župnika fra Mladena Prolića, a zatim blagoslov novoga kamenog zvonika na preslicu te novopostavljenih vrata koje će krasiti ovu crkvu. Nakon toga uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio fra Zoran Kutleša uz koncelebraciju župnika fra Mladena Prolića, fra Nedjeljka Jukića te fra Ivana Režića, župnog vikara u Imotskom. Svoju propovijed fra Zoran je započeo mišlju kako je Crkva kao zajednica vjernika, te crkva kao sakralna građevina u kojoj se okupljaju članovi Crkve veoma važna i čini je bitnom sastavnicom svake župne zajednice. Naglasio je kako je svaka crkva za-

sigurno najljepši i najuređeniji dio svakoga mjesta jer su oduvijek vjernici pa čak i oni siromašnog materijalnog stanja oduvijek težili da njihova crkva bude lijepa i skladna, a to se generacijama očitovalo i u djelima mještana sada nažalost skoro u potpunosti iseljenog Podosoja. Nakon propovijedi dekan je blagoslovio oltar i ambon koji su nastali prema idejnom rješenju akad. Slikara fra Ante Branka Periše, a koji su izrađeni u kamenoklesarskoj radionici župljanina Marija Puljića, a na kojem je potom služena prva sv. misa. U crkvi je postavljena i nova strujna instalacija te su promijenjena rasvjetna tijela, postavljena nova žbuka, kamen na podu i rozeta na pročelju crkve. Na sv. misi kojoj je nazočio lijep boj vjernika pjevao je Mješoviti župni zbor pod ravnanjem voditeljice Maje Biočić. Po završetku misnog slavlja župnik fra Mladen Prolić izrekao je zahvalu svim župljanima koji su u ovom kriznom vremenu dali svoj doprinos te temeljito obnovili unutrašnjost crkve kroz pet mjeseci, prvi put nakon obnove koja je bila daleke 1967. godine. Josip Šerić

Izvedeni radovi na crkvi sv. Nikole

2 m) kao priprema za postavljanje kamena (armirano – betonska podloga); - izrada kamenih šambrana kao uvjeta za postavljanje novih ulaznih vrata; - izrada i postavljanje kamene rozete na ulazno pročelje crkve; izrada i postavljanje novih hrastovih ula-

Vanjski radovi Rušenje starog armirano – betonskog zvonika (kampanela); - demontaža postojećih željeznih ulaznih vrata sa štemanjem i proširivanjem postojećeg ulaza; - izrada i montaža kamene preslice sa uklapanjem krovišta u temeljnicu preslice, uklapanjem postojećeg zvona u preslicu te nabava i postavljanje novog križa na preslici, kojega je darovao Marijan Jerković Mrvić; - nabava i postavljanje horizontalnih i vertikalnih bakrenih oluka; - iskop tla uz vanjske rubove crkve u širini 1, 5 m i dubine oko 40 cm kako bi se spustio nivo okolnog terena ispod unutarnjeg poda u crkvi radi zaštite od prodiranja oborinskih i procjednih voda u unutrašnjost crkve; - betoniranje pojasa oko crkve u širini 1, 2 m (ispred crkve u širini 2,

znih vrata (čiji su kovane metalne oćete i nosači dar kovačke obitelji Nogalo iz Slivna); - izrada novog kvalitetnijeg dovoda električne energije (podzemni kabel većeg presjeka) te izmještanje mjerila na sjeverno pročelje crkve; - iskop kanala i postavljanje elektro – kabela i trake za uzemljenje za buduće vanjsko osvjetljenje crkve.

bojanje; - skidanje slojeva žbuke i boje sa trijumfalnog kamenog luka između starog i novog dijela crkve te popunjavanje fuga fugamolom u boji kamena; - izrada novih elektroinstalacija u crkvi kao i instalacija za ozvučenje; - unutarnje bojanje crkve; izrada kompletnog novog kamenog poda crkve; - izrada kamenog oltara, ambona i retabl – oltara; - obnova postojećih klupa za vjernike; - postavljena dva električna radijatora za grijanje; - postavljena nova kamenica za vodu (krsnica).

Unutarnji radovi Demontaža lamperije sa stropa i zidova crkve; - žbukanje stropa i zidova crkve sa završnim gletanjima kao pripremom za

Ivo Ždero Mandarić, dipl. ing.

Proslava blagdana sv. Nikole

lagdan sv. Nikole svečano je proslavljen u ponedjeljak 6. prosinca u Podosoju, gdje se ovaj svetac slavi kao zaštitnik mjesta te naslovnik mjesne crkve. Prije sv. mise održana je procesija oko crkvenog dvorišta u kojoj su muškarci nosili kip Sv. Nikole. Svečano euharistijsko slavlje kojem je nazočilo nekoliko stotina vjernika, uglavnom hodočasnika iz susjednih župa Zmijavci, Podbablje, Slivno kao i iz domaće župe Runovići, predvodio je fra Rafael Begić, župnik u Slivnu uz koncelebraciju fra Mladena Prolića, župnika te fra Franu Lacu, župnika u Zmijavcima dok je župnik Podbablja fra Vinko Gudelj bio na raspolaganju za ispovijed. U svojoj propovjedi koju je odaslao vjernicima s prigodne propovjedaonice u dvorištu crkve, fra Rafael je kazao kako nam svima sv. Nikola treba biti primjer. Osvrnuo se i na činjenicu kako su svijetom uvijek harale razne ideologije koje nisu dale nikakvog velikana, a da je Crkva podarila mnoštvo velikana među kojima je bio i Sv. Nikola. Na kraju sv. mise bio je blagoslov vozila, a potom je župnik fra Mladen poškropio vozila. Za blagdan sv. Nikole župljani župe Runovići pripremali su se obnovom crkve Sv. Nikole. Josip Šerić

Sv. Ivan na Sebišini Proslava svetkovine sv. Ivana Krstitelja

vogodišnju sv. misu na vanjskom oltaru podignutom 1993. god. pokraj područne crkve Sv. Ivana Krstitelja na Sebišini, koja je izgrađena 1981. god., predvodio je župni vikar u Imotskom fra Ivan Režić, a u koncelebraciji su bili runovićki župnik fra Mladen Prolić, župnik Slivna fra Rafael Begić, župnik Zmijavaca fra Frano Laco, župnik Podbablja fra Nikica Ajdučić, duhovnik u sjemeništu u Sinju fra Mijo Šabić, fra Stjepan Poljak i don Ante Karoglan. Prije sv. mise održana je procesija u kojoj su mladići sa Sebišine nosili cvijećem ukrašen kip svoga zaštitnika. Propovjednik je u svojoj propovijedi, koju je održao pred nekoliko stotina vjernika, rekao kako je ovaj svetac živio u posebnom tešku razdoblju prepunom iskušenja te je naglasio kako i danas vjernici žive isto tako u teškom trenutku u kojem dominira apsolutni relativizam u kojem se sve negativne činjenice i postupci smatraju kao opravdani. Naglasio je kako vjernici moraju prihvatiti primjer sv. Ivana kako bi se što bolje oduprli zlu.

Na kraju sv. mise, a za vrijeme koje je skladno pjevao mješoviti zbor župe Runovići pod ravnanjem Maje Biočić, svima se zahvalio župnik fra Mladen Prolić. Na poseban je način zahvalio propovjedniku fra Ivanu Režiću te je iskoristio priliku da mu u ime svih vjernika čestita imendan. Zahvalio je i braći svećenicima koji su bili na raspolaganju za ispovijedanje, a na kraju je zahvalio župljanima i mještanima Sebišine koji su za ovu prigodu uredili te cvijećem ukrasili prostor ispred crkve. Slavlje je završeno večernjom sv. misom u 18 sati koja je slavljena u crkvi sv. Ivana. Josip Šerić

Runovićki razgovori

je palo zvono, unda san stalno rukovala crkvon. Što posebno pamtite kao remeta vezano uz crkvu sv. Nikole? A šta ću? Kad je bilo prid tuču, undan brže bolje zvonit. I kad san donosila vodu i vino i slagala robu što bi je pratar nosio. Koliko se župnika i kapelana izmijenilo otkada ste vi postali remeta? Možete li ih nabrojiti? Ja to ne mogu sve skontat’ koji su bili. Bio je fra Petar Sikavica, fra Pava’, fra Bože Vuleta, fra Joze Visković, fra Eugen, fra Luka, fra Petar Vrljičak, fra Ljubo Šimunović, undan fra Petar Pletikosa, pa fra Miro Bustruc i najzad fra Mladen. Koji su Vam se župnici i kapelani posebno urezali u sjećanje?

Sa Zorkom Ždero Zerinom

Meni su se najviše svidili fra Petar Vrljičak i fra Mladen, a fra Miro je dobro govorio. Ma svi su bili dobri.

dugogodišnjom sakristankom u crkvi sv. Nikole u Podosoju

Možete li nešto reći o vremenu u kojem ste Vi bili remeta u Podosoju? U kakvim ste okolnostima živjeli? Kako je to vrijeme bilo osobno za Vas?

Kada ste rođeni i kakvoj ste obitelji odrasli? Ja san se rodila 18. 10. 1931. Bilo nas je sedmero u kući, a velika je glad zavladala. Što posebno pamtite iz Vašeg djetinjstva koje ste proveli ovdje u Podosoju? Kako smo se gojili i išli u crkvu. Kako se živjelo u Podosoju kada ste Vi bili djevojčica i kasnije djevojka? Bilo je gladi nakon Drugog svjetskog rata, nisi ima’ šta ni jist’. Kada ste se vjenčali sa vašim pok. mužom i kako Vam je protekao Vaš bračni i obiteljski život? Ja san se vinčala 19. 3. 1949. na Sv. Josipa. Vinča’ me fra Pava’. Brak je bio dobar, a i svakakav. Kada ste postali remeta u crkvi sv. Nikole u Podosoju? Kako je došlo do toga? Tko je tada bio župnik? Tada ti je fra Petar Sikavica bio župnik. Ja se ne sićan točno kad san postala, ali kad

Bilo je svakako, najviše gladi, nisi ima’ ni kruva, ni pure. Išla san svagdi prodavt’ vino. Sigurno volite svoje rodno Podosoje u kojem ste i ostarili i crkvu sv. Nikole o kojoj ste dugo godina vodili brigu. Možete li reći nešto o tome? Ma Podosoje je najlipše misto na svitu, a crkva mi je sada sve u životu. Stalno se molin i slušan misu. Koje su dužnosti remete bile u Podosoju nekada dok je ovdje bilo mjesto puno svijeta? Sve sredit’ i crkvu i sve. Pomaga’ mi je pokojni Iko. Čistili smo crkvu i oko nje čak nedilju dana prije sv. Nikole. Kako i čime ste čistili crkvu? Ribaćon četkon, krpan i vodon. A kipove smo čistili bilon krpon.

Kakvi su bili mještani prema Vama kao remeti?

smo se svađali. A dicu san poštivala dok se nisu razišli, a sad tuten ćulin. Odgojila san četvero dice, dikad bi ji’ išibala.

Dobri. Oni su se uvik meni javljali. Digod bi vikali na me kad ne bi odman zvonila kad bi krupa počela padat’.

Koliko imate unučadi i praunučadi od svoja dva sina i dvije kćeri?

Što Vam je bilo najljepše, a što najteže kao remeti?

Iman desetero unučadi: Zvone, Mario Gudelj, Domo, Mario Dragović, Valentina, Marko, Branimir, Katarina, Laura. Iman osamnaestero praunučadi: Iva, Zorica, Ana, Luka, Danijela, Martina, Tomislav, Danica, Lovro, Marija, Magdalena, Branimir, Antonija, Josip, Ivan, Filip, Mateja, Tina.

A nije br’te ništa, dikad bi mi bilo drago sređivat robu, a najteže je bilo čistit’ crkvu. Kako ste doživjeli obnovu unutrašnjosti crkve sv. Nikole što je i proslavljeno 5. prosinca 2010. godine?

Koliko Vam u Vašem životu znače svakodnevna molitva, nedjeljna sv. misa i sv. pričest?

Vala Bogu da san i to doživila, sad mogu i umrit’. Kad san to vidila, rekla san: Neka fra Mladenu Bog dade zdravlje. Meni je sad i dosta samo vidit’ crkvu.

To mi znači sve na svitu. Molitve uvečer i jutri, to mi je sva radost. Ne grišin, slušan misu uvečer, kad mogu oden u crkvu.

Kako sada kao starica, koja živi sama, provodite vrijeme u svojoj kući u Podosoju? Svakako. Digod padnen, ne mogu se ustat. Dođu susjedi pa pričamo. Opet bolje da san u svojoj kući nego u tuđoj.

Što biste kao žena vjernica i majka, koja je bila vezna uz crkvu sv. Nikole, naše župnike i kapelane, poručili našim mladima?

Što možete reći kad svoj život kao žene i majke pogledate unatrag?

Svima najbolje, da se uzdaju u Gospodina Boga i Sv. Divicu Mariju da ih čuva.

Čovika san poštivala dok nije umro. Ni-

Razgovarao: Nikola Puljiz Talić, 8. r.

Fotoreportaže

Božićni koncert i igrokaz Petnaest minuta prije božićne polnoćke učenici OŠ Runović izveli su prigodan božićni igrokaz koji su s njima pripremile ravnateljica Marija Biočić i učiteljica Sena Cvitanušić, a priredila ga s. Ana Jukić. A na blagdan sv. Obitelji 26. 12. 2010. poslije podne koncert božićnih pjesama izveo je Mješoviti župni zbor pod vodstvom Marije Biočić, a zatim su učenici ponovili božićni igrokaz. Ovom fotoreportažom želimo približiti čitateljima tu priredbu.

Procesija za križem na Veliki petak

U procesiji je, po preksranu vremenu, sudjelovalo golemo mnoštvo vjernika. Dječji križ nosio je Ivan Biočić Anđelkov, mali križ iz Gospine crkve Ljubo Jakić Šaža, a velik križ Jure Puljić Perotić. - Križ iz crkve na Sebišini nosio je Milan Škoro Ćuković koji je ove korizme došao iz Amerike. - Iz crkve u Podosoju veliki križ nosi je Josip Puljiz Lazić Matin, a mali križ Jure Puljiz Petrov.

Podlistak - Prilozi za povijest Runovića (16) Prof. dr. sc. Vlado Puljiz

RUNOVIĆKA PREZIMENA

ovom smo se podlistku o povijesti Runovića, evo već deset godina, pretežno bavili migracijama. Rasprava o iseljavanjima Runovićana za nas nije završena i njome ćemo se u narednim brojevima još pozabaviti. Međutim, ima i drugih za runovićku povijest zanimljivih tema na koje, s vremena na vrijeme, želimo svratiti pažnju naših čitatelja. Jedna od njih je tema o našim prezimenima. Priča o tome kada su, kako i zašto nastajala runovićka prezimena govori o našoj povijesti, njenim mijenama, dakle, o formiranju našeg identiteta. O tome su dosta pisali istaknuti ljudi, a najviše fra Vjeko Vrčić, kojemu zahvaljujemo izvanredno vrijedne zapise o imotskim župama i prezimenima, pa tako i Runovićima, u kojima je fra Vjeko pedesetih godina bio župnikom. No, treba spomenuti da je jedan od istaknutih hrvatskih toponomastičara (lingvista koji se bave proučavanjem toponima, tj. naziva mjesta), ali i onomastičara (lingvista koji se bave imenima i prezimenima) bio naš Runovićanin, suradnik u Institutu za jezik HAZU, pokojni DanijelAlerić. Autoru ovih redaka, nadam se i mnogim našim, pogotovo starijim, ljudima u sjećanju su ostala Danijelova izvanredno argumentirana objašnjenja toponima kao što je Velika i Mala Sebišina, Runovići, Vrljika, Imotski, Biokovo – Bijakova, Zagreb i brojnih drugih. U ovom prilogu prvo će biti riječi općenito o porijeklu i značenju imena i prezimena, a potom ćemo se pozabaviti runovićkim prezimenima, njihovim izvorima i rasprostranjenošću.

O značenju i porijeklu osobnih imena

com ljudske sudbine, pa su stoga pažljivo birana. U tom smislu indikativno je da su neka afrička te američka indijanska plemena svojim novorođenima davali dva imena, jedno za javnu, a drugo za tajnu, mističnu, uporabu. S druge strane u Kini ima krajeva u kojima ljudi tijekom životnog vijeka tri puta mijenjaju imena.2

sobnim imenima ili antroponimima bavi se grana lingvistike koja se naziva antropomastika. Naziv joj je nastao prema grčkim riječima anthropos (čovjek) i onoma (ime). Još su davno stari narodi shvatili da sve što na svijetu postoji mora imati svoje ime. Stari Rimljani su to saželi u sintagmu „Nomen est omen“ („Ime je znak“). Tako je prvi čovjek dobio ime Adam („čovjek od zemlje“), a prva žena je Eva („majka života“).1 Imena su u početku imala mistično značenje. Smatrala su se temeljnom odredni-

Na sumersko-akadskom jeziku ime prvog čovjeka je Adapa, što doslovno znači čovjek. Zanimljivo je da su neki narodi svoj naziv za čovjeka zadržali kao ime svoje etničke skupine. Tako „Eskim“ na eskimskom znači čovjek, kao i „Rom“ na romskom jeziku. 2 Mliječno ime daje se nakon rođenja, školsko kod upisa u školu, a ženidbeno prilikom stupanja u brak ili u punoljetnost. 1

O važnosti koja se pridaje osobnom imenu svjedoče nam brojni običaji i vjerski obredi koji prate davanje imena novorođenom djetetu, npr. obredi prilikom krštenja u kršćana ili pak rituala obrezivanja kod Židova i muslimana. Porijekla imena veoma su raznovrsna, ali se mogu sistematizirati. Tako se brojna, pretežno ženska, imena daju prema nazivu biljaka (npr. Ljubica, Ljiljana, Smiljana, Višnja, Lovorka, Violeta, Ružica). Isto se tako pretežno muška imena ponekad daju po nazivu životinja (Vuk, Lav ili Leon, Filip (na grčkom - prijatelj konja), ali i ženska imena kao Melita (pčela), Rahela (strpljiva, ovca), Lea (antilopa). Imena se daju i prema nebeskim tijelima ili prirodnim pojavama. Npr. Zvjezdana ili Stela, Danica, Venera, Sunčica, Selena (stanovnica Mjeseca) ili pak prema prirodnim pojavama, kao npr Ognjen, Vatroslav, Zora, Aurora. Nadalje, imena se daju prema božanskim svojstvima ili samim božanstvima. Takva su Božidar, Mihovil ili Mijo, Danijel, Matej, Stjepan, Gabrijel, Ivan, Ilija, Elizabeta (uglavnom prema korijenima u hebrejskom jeziku). Imenom se ponekad žele istaknuti željene osobine tek rođenog djeteta, pa su takvog značenja imena Mila i Milan, Divna, Slavko i Slava, Nada i Nadan, Vjera i Vjeran ili pak Andrija (grč. „muževan“), Luka i Lucija (lat. svjetlost), Anđela, Gina i mnoga druga. Treba istaknuti da su Hrvati do pokrštavanja u sedmom stoljeću, ali i kasnije, dosta koristili svoja stara imena kao što su Branimir, Budimir, Domagoj, Držislav, Hrvoje, Krešimir, Zvonimir, Tvrtko, Tomislav, Zdeslav, Višeslav. Mnoga od tih imena nosili su stari hrvatski knezovi i kraljevi. Oni su narodnim imenima dodavali kršćanska imena, pa je tako Zvonimir Dmitar, Krešimir Petar, Držislav Stjepan. Kako tada nije bilo prezimena, kraljevi su uz svoje ime dodavali i redni broj: npr. Krešimir IV, Stjepan I. Ta se praksa kod kraljeva održala sve do danas (britanska kraljica Elizabeta II., norveški kralj Harald VI., švedski kralj Gustav Olaf XV.).

Veliki preokret u hrvatskim imenima dogodio se nakon Tridentskog sabora održanog sredinom 16. stoljeća (1545. – 1563.).3 Naime, od tada u hrvatskom se narodu uobičajilo novorođenčadi davati imena apostola i svetaca, ponajviše iz Novog zavjeta.4 Tada su se ustalila danas najrasprostranjenija hrvatska imena kao što su Ivan, Petar, Pavao, Andrija, Josip, Stjepan, Ante (Antun), Marko, Luka, Matej, Juraj, a kod žena Marija, Ana, Katarina.5 U novije vrijeme, u doba masovnih komunikacija i neprestanog medijskog spektakla, i u Hrvatskoj su se proširila nova, moderna, kako muška tako i ženska, imena. Primjerice: Robert, Denis, Dino, Dean, Silvije, Nives, Ines, Dolores, Iris, Monika i mnoga druga.6 Ipak, ukupno uzevši, još uvijek dominiraju imena koja su se ustalila od vremena kasnog srednjeg vijeka. Evo za to argumenata: u Hrvatskoj je danas najviše muškaraca s imenom Ivan – 147568. Nadalje, 89463 ih je s imenom Josip, Stjepana je 59098, a s imenom Marko je 49 815. S druge strane, među ženskim hrvatskim stanovnicima načešće je ime Marija – 158595, zatim Ana – 96166, Ivana – 50093 te Katarina – 32259.7 Tridentski sabor održan je u Tridentu (današnjem Trentu) u Italiji nakon crkvenog raskola unutar Katoličke crkve koji je doveo do pojave luteranstva i protenstantizma. 4 Zanimljivo je da je kod Srba znatno više imena iz Starog zavjeta te iz hebrejskog i grčkog nasljeđa, dok Hrvati imaju pretežno imena iz Novog zavjeta. 5 Narodna imena, kao i toponimi, u Istri bila su važan argument na konferenciji u Parizu 1945. godine na temelju kojeg je ta naša povijesna pokrajina pripala Hrvatskoj. U tome je bila ključna uloga monsinjora Bože Milanovića, koji je dobro poznavao i učesnicima konferencije prezentirao istarsko nazivlje. 6 Prije kojih četrdesetak godina jedna je Imoćanka kćeri dala ime Sajonara (po japanskom filmu tog naziva, a ta riječ znači „doviđenja“). Uzgred rečeno, danas je Sajonara ugledna sutkinja jednog okružnog suda. 7 Zbog velike proširenosti pojedinih imena, narod ih, bar u svakodnevnoj komunikaciji, 3

nastojali označiti svoje kmetove dajući im različite nadimke, koji su s vremenom postali prezimena. Ipak, najveći je utjecaj na definiranje prezimena, uostalom kao i na imena, imala Crkva. Ona je, shodno svojoj društvenoj ulozi, bila pozvana spriječiti incestne ženidbe, neprilične brakove, razne utaje, prevare i druge nepodopštine. Pored ostalog, i zbog tih su se razloga nakon Tridentskog sabora, koji je bio u znaku protureformacije, počele voditi knjige rođenih, vjenčanih i umrlih. Tom prilikom prezimena su zapisivana i postala su stalna, nasljedna i nepromjenjiva. Vrijedi napomenuti da su se u nas župne matice od druge polovine 16. stoljeća počele voditi u primorskim krajevima, od 17. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a nakon oslobođenja od Turaka u Slavoniji i Dalmatinskoj zagori. Konačno je austrijski car Josip I., sin Marije Terezije, patentom iz 1780. godine uveo obveznom dvočlanu formu sastavljenu od imena i prezimena.9 Prezime, kako piše istaknuti naš lingvist Petar Šimunović, odgovara na pitanja: čiji si, kakav si, odakle si i čime se baviš? Prva, najveća skupina prezimena nastala je prema muškim (patronimi) ili ženskim (matronimi) predcima. Takva su npr. prezimena kao što je Marković, Antić, Bartolović, Ljubičić, Lucić, Jelić, Katalinić, Klarić, Magdalenić, Anić i brojna druga. Druga skupina prezimena nastala je korištenjem ponekih svojstava osobe koji su istaknuti nadimcima, često podrugljiva značenja. Takva su prezimena npr. Cota, Čutura, Goluža, Nogalo, Ukraden, Protrka, Budak, Kosor, Mucalo, Grbac, Levak, Grubiša, Strizirep, Domazet, Slijepčević i slična prezimena. Treća skupina nastala je prema etničkoj pripadnosti ili pak kraju u kojem su nekad predci nositelja tih prezimena živjeli, ili se makar pretpostavljalo da su živjeli. Toj skupini prezimena pripadaju npr. Horvat, Turčin, Bosanac, Bošnjak, Latin, Kranjec,

Nastanak i porijeklo prezimena Naši daleki predci nisu imali prezimena.8 Kako su se tijekom vremena društvene prilike mijenjale, nastala je potreba za prezimenom, koje se prvo odnosilo na jedinku, a potom na obitelj, porodicu ili pak cijeli rod. Prezimena su se pojavila u feudalizmu, tj. u vrijeme kada se porodica, tada dosta brojna, konstituirala kao krvna i proizvodna jedinica. Osobito je prezime bilo važno feudalcima, koji su preko njega osiguravali nasljedna prava i stečene povlastice za svoje potomke. Znakovito je da su u duhu tadašnjeg vremena naši istaknuti ljudi, prvenstveno iz redova plemstva, latinizirali svoja prezimena, npr. Lučić – Lucius, Vlačić – Flacius, Kašić – Cassius, Križanić – Crisaneo. Međutim, u doba narodnog prepoNajveći je utjecaj na definiranje prezimena, uostalom kao i na imena, imala Crkva koja je, shodno svojoj društvenoj ulozi, bila pozvana spriječiti incestne ženidbe, neprilične brakove, razne utaje, prevare i druge nepodopštine. roda, kada se probudila nacionalna svijest, mnogi od njih vraćaju ili pak, premda porijeklom stranci, uzimaju izvorna hrvatska prezimena kao Fuchs u Lisinski, Farkaš u Vukotinović i slično. Kada je pak riječ o običnom puku, s vremenom su feudalci, iz praktičnih razloga, varira kako bi razlikovao brojne imenjake. Npr. Ivan je često Iko, Ikan, Iće, Ićina, Ivuša, Ivić i slično, a Josip je često Joko, Jokan, Jocan, Joketa, Joze, Jozina, Jozip itd. 8 Prezime je nastalo od staroslavenskog prijedloga „prez“, što znači „ preko“ imena. Zanimljivo je da se u početku odvojeno i pisalo kao „prez ime“. 9 Zanimljivo je da Španjolci u pravilu imaju dva prezimena, očevo i majčino. Npr. Frederico Garcia Lorca.

Arbanas, Vlahov, Bužinski, Zrinski, Velikotaborski, Mađarević, Herceg, Primorac te brojna druga. Četvrtu skupinu prezimena čine ona koja su nastala prema zanimanju predaka. Takva su prezimena Kolar, Šoštar, Kolesar, Lončar (Lončarić, Lončarević), Opančar, Kovač (Kovačević, Kovačić), Mlinar (Mlinarić), Torbarina, Rešetar, Sitar, Kujundžić i druga. Iz ove je skupine najrasprostranjenije prezime Kovačević (15835 nositelja), koje je po učestalosti drugo u Hrvatskoj (nakon prezimena Horvat). Ako se dodaju njegove varijacije, lako je zaključiti da je kovačija bila najrasprostranjeniji zanat u tradicionalnom društvu. Fascinantan je podatak da je samo u Moskvi 1964. godine živjelo oko 78 tisuća Kuznjecova („kuznjec“ je na ruskom kovač), dok je u SAD bilo oko dva milijuna ljudi s prezimenom Smith (kovač).

godine oslobođen Imotski (1717.) i Imotska krajina, a granica je određena mirom u Požarevcu 1718. godine. (Tako je nastala tzv. „Linea Mocenigo“, koja je u protekla tri stoljeća predstavljala dalmatinsku granicu s Bosnom i Hercegovinom.).11 Za našu raspravu bitan je Zemljišnik kojeg je uspostavio mletački providur Dalmacije Nicolo Erizzo odlukom iz 1725. godine, koja je provedena 1726. godine. Doduše, i u tursko doba, prije providura N. Erizza, bilo je katastarskih popisa u našem kraju, ali je njihova važnost praktično prestala s povlačenjem Turaka. Naše se stanovništvo doseljavalo iz dva osnovna pravca: (1) povratkom iz Makarskog primorja, kamo je izbjeglo tijekom tursko-mletačkih ratova te (2) iz Hercegovine odakle se doselilo na poziv mletačkih vlasti kako bi branilo granicu od Turaka.12 Svim je doseljenicima dodijeljivano zemljište, prvo uz rub polja (u tzv. Čitluku) te na Umljanima. Zemljište je dodijeljivano uz obvezu plaćanja poreza od 18 soldi po kampu te obavljanje vojne službe. Dvadeset godina kasnije, 1747., podijeljeno je polje odnosno tzv. barovni dio zemljišta. Zemljišne je odnose mletačka vlast dodatno definirala 1756. godine „Grimanijevim agrarnim zakonom“, kojim je učvršćeno državno vlasništvo nad zemljom, a njeno korištenje i nadalje uvjetovano je vojnom službom. O runovićkim prezimenima najviše saznajemo upravo iz mletačkih zemljišnika koji su korisnike dodijeljenog im zemljišta

O povijesnom kontekstu nastanka runovićkih prezimena Za sudbinu stanovništva Runovića bili su ključni ratovi koji su se vodili između Mletačke Republike i Turske u drugoj polovini 17. i početkom 18. stoljeća. Ukratko ćemo podsjetiti na osnovne povijesne činjenice. Prvo, radilo se o Kandijskom ratu 1645.-1669. godine koji se vodio za Kretu (turski Kandija), ali su se borbe vodile i u Dalmaciji.10 U borbama su, angažirani na strani Mlečana, masovno sudjelovali naši ljudi. Tada je mnogo našeg svijeta prebjeglo s turskog teritorija u Makarsko primorje te prema Omišu i Braču. Nakon Kandijskog uslijedio je u razdoblju 1684.-1699. godine Morejski (Bečki) rat. Protiv Osmanlija vodila ga je Sveta liga, a povod mu je bila poluotok Moreja (Peloponez) u Grčkoj. Rat je završio mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Runovići i još neka imotska sela bila su u Morejskom ratu oslobođena od Turaka, ali su potom opet prepuštena Turcima, što je uzrokovalo novu „bježaniju“ stanovništva. Tek je u trećem ratu vođenom protiv Turaka između 1714. i 1718.

Zanimljivo je da je turskom mornaricom koja je napala Kretu zapovijedao Jusuf paša Mašković, koji je bio hrvatskog porijekla. 11 Opširnije sam o seobama našeg stanovništva u mletačko-turskim ratovima u 17. i 18. stoljeću pisao u božićnom broju našeg lista iz 2001. godine. 12 O tome svjedoči izvještaj providura A. Moceniga iz 1718. godine u kojem on piše da je na njegov poziv Matiša Alilović iz hercegovačkih sela oko Mostarskog blata doveo u Imotsko polje 240 obitelji s 570 sposobnih ljudi da brane granicu od turskih provala. 10

Službene župne knjige (matice) dragocjen su i često najvažniji izvor za različita proučavanja prošlosti nekog mjesta. Runovićke matice krštenih (Liber baptizaruma), knjige umrlih (Liber mortuorum) i popisi stanja duša (Status animarum) naše su nezamjenljivo povijesno pamćenje koje tek treba proučavati. upisivali prema njihovim imenima i prezimenima i broju članova obitelji. Mi se, naravno, nećemo baviti tim dokumentima, nego ćemo upozoriti na današnja runovićka prezimena kako ih je u svojim knjigama pribilježio fra Vjeko Vrčić, te, u manjoj mjeri, neki drugi autori, koji su se njima bavili. Pretpostavljamo da u narodu živi predaja o drugim načinima nastanka pojedinih prezimena, ali mi ćemo se, u

pravilu, držati onoga što je fra Vjeko Vrčić objavio.13

Runovićka prezimena i njihove varijacije Alerić. Prezime nije navedeno u Zemljišniku iz 1725. godine, pa se pretpostavlja da su Alerići kasnije doselili iz Hercegovine (Ružići). Danas ih ima u Drinovcima. Prvotno im je prezime bilo Alilović. Babić. Prezime je zabilježeno u Erizzovu Zemljišniku. Prema predaji, Babići su se doselili iz Studenaca i prvotno naselili blizu današnje Fratrove kuće. (Odatle se,

Primjer kako se, zbog brojnosti istoimenog plemena, kućni nadimci pretvaraju u službeni dodatak prezimenu jesu Bilići u Studencima. 13

navodno, taj brijeg zove Studenčina). No ostali su Babići, prema drugim izvorima, došli iz Hercegovine (Vitina i Gradac kod Mostara.) Bakavić. Prvotno im je prezime bilo Puljić, a nema ih u Zemljišniku. Prema predaji, doselili su se iz Hercegovine. Beževan. Uobičajilo se i kao Bežovan. Kako ih nema u Zemljišniku, pretpostavlja se da su kasnije doselili iz Hercegovine. Bilić. Ni Bilića nema u Zemljišniku, pa je izvjesno da su se kasnije doselili iz Hercegovine (Drinovci i Grab kod Ljubuškog). Biočić. Prezime je registrirano u Zemljišniku. Prema jednom izvoru Biočići potječu od Gudelja, a kako je jedan njihov predak radio kao zidar na Bijači kod Ljubuškog, oženio se tamošnjom djevojkom, zato su ga prozvali prvo Bijačić, pa potom Biočić. Bitanga. Bitange su izvorno bili Balajići, a živjeli su na prostoru između Rašćana i Slivna. Balajići su u Slivnu preimenovani u Bitange, Glibote, Juriće, Talaje. Drugo im je prezime bilo Radovinović, a nadimak „bitanga“ dobili su kasnije po mađarskoj riječi za skitnicu. Bugarić. Ovog prezimena nema u Zemljišniku. Nastalo je od nadimka koji se pojavio uz prezime Puljić. Buljan. Buljani su došli u Runoviće iz Gornjeg Podbablja. Cvitanušić. Za vrijeme Morejskog rata otišli su kao Cvitanovići u Brela Gornja, pa su po povratku pod prezimenom Cvitanušići registrirani u Runoviću. Čale. U nekadašnjem dijelu Runovića Kostričić, koji danas pripada Slivnu, zabilježeni su kao Ćialići. Sišli su u Runoviće i skratili prezime. Glavota. Ovog prezimena nema u Erizzovom Zemljišniku. Prvotno su se zvali Arap i Arapović. Glavote su danas podijeljene između Dalmacije i Hercegovine. Grepo. U Runoviće su sišli iz područja Kostričića, pa su tek kasnije zapisani u župnim maticama. Jakić. Jakići su zapisani u Zemljišniku. Prethodno su bili Lucići, pa su nakon zbi-

jega u Kandijskom ratu preimenovani u Jakiće i pod tim su se prezimenom vratili u Runoviće. Jukić. Zabilježeni su u Zemljišniku iz 1725. godine. Prema predaji, doselili su se iz Hercegovine, vjerojatno iz Gradaca kod Broćna. Kundid. Doselili iz Hercegovine, a i danas ih ima s obje strane granice. Prvotno su se zvali Zekušići. Kuštra. Izvorno im je prezime Kustura, kojeg danas ima u Slivnu, a jedan se Kustura prije nekoliko desetljeća doselio u Runoviće. Zanimljivo je da su se Miševići u Zmijavcima nazivali Kusturama. Za sudbinu stanovništva Runovića bili su ključni ratovi koji su se vodili između Mletačke Republike i Turske u drugoj polovini 17. i početkom 18. stoljeća. Lešina. Također su navedeni u Zemljišniku. Prvotno im je prezime bilo Lešin, pa im je narod dodao slovo „a“ na kraju. Riječ je turskog porijekla. U arhivima Ellis Islanda među europskim useljenicima u SAD velik je broj Talijana sa Sicilije s imenom Lesina. Lubina. Ovo je prezime nastalo od Lubin, a zapisano je u Zemljišniku. Prezime Lubin registrirano je i u Trogiru. Prema našim istraživanjima iseljenika u Ellis Islandu bilo je dosta Lubina iz srednjoeuropskih zemalja. Ljubičić. Spominju se u Zemljišniku. Kao i mnogo našeg svijeta, za Kandijskog rata iselili su u Podgoru, ali su se kasnije vratili u Runoviće. Marijanović. Nema ih pod tim imenom u Zemljišnku. Kasnije se spominju kao Bilonjići, a čini se da su doselili iz Tihaljine. Puljić. Ni Puljića nema u Zemljišniku iz 1725. godine. Kasnije se uz Puljić spominje prezime Bugarić, a i prezime Bakavić je sljednik prezimena Puljić. Puljiz. Prezime je registrirano u Zemljišniku. Čini se da je nadimak Puljiz postao prezime nekadašnjih Širinića (Šarinovića

Otvorimo li nasumice zapise o krštenjima u Župi Runovići, kao što su gornje dvije stranice iz 1772. godine, naći ćemo svjedočanstvo o barem nekoliko prezimena iz Runovića ili iz okolnih sela. Tako na gornjem faksimilu vidimo zapisana runovićka prezimena: Puljiz, Bitanga, Babić, Biočić, Vuknić, Pavlinović i Ljubičić. Uz njih također nalazimo iz Zmijavaca (piše: “Zimiauci”) prezimena Šumelj, Pribisavljević (piše: “Pribisauglevich”) i Todorić (piše: “Thodorich”), a iz Drinovaca (piše: “Dirinouci”) prezime Glavota.

ili Širunovića, kako je u svojoj monografiji „Pleme Puljiza“ zapisao Stjepan Puljiz-Beganić). Također su, kao i mnogi stari Runovićani, za Kandijskog rata odselili u Podgoru, pa se nakon Požarevačkog mira, preko Rašćana, gdje i danas postoji „Puljizov dolac“, spustili u Podosoje te Runoviće. Repušić. Prezime je zapisano u Zemljišniku. Čini se da je Repušić nadimak koji je dodan uz prvotno prezime Vuković. Škoro. Kod stvaranja Zemljišnika Škore su bili Pavlinovići. (Iz tog je roda slavni don Mihovil Pavlinović, jedan od vođa hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji u 19. stoljeću), koji su se iz Rašćana doselili u Runoviće. Tucak. U Zemljišniku je zapisan Mate Tucaković. Prezime je kasnije skraćeno i pretvoreno u Tucak. Po svemu sudeći došli su iz Sovića, gdje ih i danas ima. Vodanović. Ovog prezimena nema u Zemljišniku iz 1725. godine. U izvorima se spominje da su doselili iz Ružića u Hercegovini. Vuknić. Spominju se u Zemljišniku. Za vrijeme Morejskog rata odselili su u Kučiće, pa se po oslobađanju sela vratili u Runoviće. Ždero. U Zemljišniku su zabilježeni kao Žderići. Za Kandijskog su rata preselili u Podgoru. Žderića danas ima u Staševici i Rogotinu, ali i kod Livna. Od runovićkih prezimena u Podosoju koja nisu dosad spomenuta vrijedi navesti sljedeća: Dragović. U ranim se maticama u Slivnu navode kao Dragojevići. Prema predaji, živjeli su u Kraljevića dragi te se kasnije preselili u Podosoje. Garac. Ovo je prezime prvotno bilo Dragović, pa je jedan od njih koji se doselio na novu lokaciju postao Garac. Jerković. Nema ih u ranim zemljišnim dokumentima, pa su se vjerovatno kasnije doselili u Podosoje. Pretpostavlja se da potječu od Pirića, koji su se doselili u Imotsku krajinu 1919. godine. Protrka. U Slivnu je u stanju duša 1744.

godine zabilježeno ime Protrkić. Bilo ih je u Prološcu, a potom su odselili u Vir. U našem kraju su uobičajeni nadimci unutar pojedinih rodova, koji pomažu međusobno razlikovanje.14 Navest ću, primjera radi, neka od njih: Celići, Marinovići, Ćendići (u Ljubičića), Vidošušići (u Bitanaga), Nikolići, Kapići, Đogušići, Čauševići (u Jukića), Tecići (u Lubina), Zorići, Gošići, Ćokići, Bušići (u Babića). Trgovčevići, Perotići (u Puljića), Mijukići, Taslakovići, Matuševići (u Lešina), Kosotići, Ljiljići, Markovići, Lazići, Kutlići, Blažušići, Šorkići (u Puljiza) i mnoga druga. Nadimci se s protekom vremena mijenjaju, obično se sužavajući na užu srodničku skupinu.

O runovićkim prezimenima u drugim hrvatskim mjestima U uvodu knjige Hrvatski prezimenik Franjo Maletić i Petar Šimunović zapisali su: „Prezimena su selilački spomenici. Svjedoci nacionalnih protega u prostoru i svojih sudbina u vremenu. Prezimenima je puk stvarao svoju vlastitu povijest.“ Uistinu, analizirajući rasprostranjenost prezimena možemo mnogo toga saznati o migracijama stanovništva. Za naš kraj bilo bi, pored hrvatskih, važno raspolagati pregledom i prostornim rasporedom bosansko-hercegovačkih prezimena, kako bi više saznali o višekratnim seobama s jedne i druge strane granice. Budući da nam je na uvidu samo „Hrvatski prezimenik“ Maletića i Šimunovića, objavljen 2008. godine, a koji se temelji na popisu stanovništva iz 2001. godine, iznijet ćemo neke podatke o brojnosti i rasporedu stanovnika s runovićkim prezimenima. Pritom smo se ograničili na karakteristična prezimena, za koje možemo pretpostaviti da su izvorno (ili barem dominantno) runovićka, dok smo izostavili ona koja su sama Primjera radi, samo je u Zagrebu 2001. godine registrirano 1 982 Babića, 162 Jakića, 810 Jukića, 474 Ljubičića, 214 Marijanovića, 157 Puljića. 14

po sebi veoma brojna, pa stoga znatno zastupljena u drugim hrvatskim krajevima (npr. Ljubičić, Jukić, Babić, Jakić, Puljić).15 Dakle, temeljni nam je kriterij izbora bio da je najviše ljudi određenog prezimena u Hrvatskoj 2001. godine bilo upravo zabilježeno u našem selu. Podsjećamo da je prilikom posljednjeg popisa u Runovićima bilo najviše Ljubičića – 234, zatim Puljiza – 209 (k tome 14 u Podosoju), Babića – 174 te Jukića – 114, Puljića – 106, Jakića – 91, Lešina – 91, Lubina – 78 i Vodanovića – 62 i Ždera – 60. Evo kako su neka karakteristična runovićka prezimena 2001. godine bila rasprostranjena u Hrvatskoj (uzeli smo u obzir samo mjesta s većom brojčanom zastupljenošću): Bakavić: Runovići – 28, Slavonski Brod – 10, Ruščica (Klakar) – 6 žitelja. Beževan (Bežovan): Runovići – 38, Zagreb – 9, Split – 6, Rijeka - 5 žitelja. Biočić: Runovići – 101, Kaštel Sućurac – 87, Split – 70, Zagreb – 25 žitelja. Bitanga: Runovići – 47, Split – 31, Osijek – 16, Zagreb – 15 žitelja. Cvitanušić: Runovići – 35, Osijek – 14, Split – 7 žitelja. Glavota: Runovići – 45, Zagreb – 26, Osijek – 23, Split – 20 žitelja. Kuštra: Runovići – 39, Zagreb – 22, Split – 10 žitelja. Lešina: Runovići – 91, Split – 29, Osijek – 26, Zagreb – 14 žitelja. Lubina: Runovići – 78, Osijek – 54, Slavonski Brod – 54, Split – 19 žitelja. Puljiz: Runovići – 209, Split – 85, Zagreb – 67, Imotski – 38, Osijek – 23 žitelja Repušić: Runovići – 47, Osijek – 20, Zagreb – 19 žitelja. Tucak: Runovići – 53, Šibenik – 21, Split – 18 žitelja. Ždero: Runovići – 60, Podosoje – 18, Donji Vinjani – 14 žitelja.

Dodajmo da je, primjerice, Alerića bilo više u Zagrebu (63) i Splitu (34) nego u Runovićima. Isto je tako Čala u Zagrebu (160) i Sesvetama (31) nego u Runovićima (12). Nadalje, Grepa je više u Višnjevcu kod Osijeka (27) i Osijeku (21) nego u Runovićima (17), Kundida u Splitu (67) nego u Runovićima (48), Škora u Zagrebu (45), Osijeku (26) i Splitu (25) nego u Runovićima (23), Vodanovića u Zagrebu (67), u Runovićima (62) te Vuknića u Osijeku (29) i Imotskom (16) nego u Runovićima. Tih nekoliko podataka otkriva nam kuda su naši ljudi unutar Hrvatske najviše iseljavali. Lako je pogoditi da su to gradovi Zagreb, Osijek i Split. Bit će svakako zanimljivo usporediti ove podatke o prezimenima s podacima koje ćemo dobiti zahvaljujući proljetos održanom popisu stanovništva, koji će, nadamo se, za nekoliko mjeseci biti raspoživi. Izvori Glibota, M. (1998.), Prvi katastarski popis Runovića iz 1726., list Runovići 5 (2) Ivanković, A. (2005.), Hrvatski rodovi u Župi Podbablje, Split: Splitsko kulturno društvo Napredak Maletić, F., Šimunović, P. (2008.), Hrvatski prezimenik, Zagreb: Golden Marketing – Tehnička knjiga Puljiz, S. (1996.), Pleme Puljiza, Split: Mentor Puljiz, V. (2002.), Mletačko 18. stoljeća: Dioba zemljišta i stabilizacija stanovništva, list Runovići, 9 (1) Puljiz, V. (2001.), Runovići u velikim seobama u drugoj polovini 17. i početkom 18. stoljeća, list Runovići 8(1) Ujević, A. (1991.), Imotska krajina, Imotski: Matica Hrvatska Vrčić, V. (1990.), Plemena Imotske krajine, Imotski: Franjevački samostan Zujić, K. (1995.), Prezimena i porodični nadimci u Imotskoj krajini, Imotski zbornik 3, Imotski: Matica Hrvatska Žene i muškarci u Hrvatskoj 2011., Zagreb: Državni zavod za statistiku

Primjera radi, samo je u Zagrebu 2001. godine registrirano 1 982 Babića, 162 Jakića, 810 Jukića, 474 Ljubičića, 214 Marijanovića, 157 Puljića. 15

Kulturna baština Spomenici u starom runovićkom groblju Fotografije i tekst: Ivan Jukić

roblja su sveta mjesta. To je prostor na kojem se sahranjuju tijela preminulih ljudi, obično nakon ispraćaja, koji se razlikuje, ovosno o kulturi, vjeri ili uvjerenju preminulog. Na grobljima se molimo za duše naših dragih pokojnika. Molimo se i za one pokojne kojih se nema tko spomenuti. Nad grobovima podižemo spomenike, kitimo ih cvijećem i palimo svijeće. O grobljima i grobovima, njihovim obilježjima i oblikovanju odražavaju se različiti odnosi prema mrtvima. Njihovo je poznavanje važno za proučavanje različitih kultura, poglavito starijih, te za umjetničke stilove. Iako groblja nisu poželjne turističke destinacije, u svijetu ih ima dosta koja su poznata po svojoj izuzetnoj ljepoti i arhitekturi pa ih ljudi često posjećuju.

1 50

Runovićko je staro groblje skromno. O njegovoj povijesti ne znamo gotovo ništa. Nije zapisao ni riječi. Sigurno je tu od kada postoji prva sagrađena crkva. Možda je tu bilo i srednjovjekovno groblje puno stećaka? Moguće, jer ih u Runovićima nigdje nema?! Možda su ugrađivani u prve crkve, a možda u podove ili u današnju crkvu, možda i u prve grobnice? Bilo kako bilo, donosim nekoliko fotografija, koje govore o kamenim spomenicima i natpisima, koji se danas nalaze u starom Runovićkom groblju. One impliciraju mnogo više! Spomenika je bilo sigurno još, naročito starih kamenih križeva. Prerađivanjem grobnica i postavljanjem mramora neka su obilježja maknuta. Ostalo je osam spomenika koje je vrijedno zabilježiti kako bismo ih trajno sačuvali, posebice jer je sagrađeno novo groblje, a staro će s vremenom biti konzervirano. Donosim ove fotografije i natpise koje sam jedva uspio pročitati. Natpisi su autentični, a otčitavati su mi pripomogli i vlasnici spomenika. Sačuvajmo ih!

Natpisi na spomenicima 1.

SPOMEN ZA DRUŽINU PULJIZI I REPUŠIĆI NA 15. 4. 1920.

-----------------------------------------------

SPOMEN PODIGOŠE SVOJIM MRTVIN BRAĆA JUKIĆI I PAŠKO REPUŠIK G. 1947. IZR. SKAKO ---------------------------------------------------------

1933. PODIŽE BABIĆ JUKA (ili LJUBA?) NA VJEČNI SPOMEN MILIM RODITELJIMA I POTOMCIMA OTAC STIPAN +1897 MAJKA MATIJA +1922 ---------------------------------------------------------

SPOMEN PODIŽE PULJIĆ MATE I PETAR P. JURE I MARKO P. IVANA ZASE I SVOJE NASLIJEDNIKE RAĐENO 1936. G.

PODIŽE JAKOV LEŠINA ZA SEBE I SVOJE NASLJEDNIKE G. 1933.

8 52

Na području naselja Runovića manje je samo 20 stanovnika, dok su manje 22 kućanstva. Valja napomenuti da su korisnici staračkog doma ubrojeni u stanovnike Runovića. Međutim, prema župnikovoj evidenciji sačinjenoj prilikom blagoslova kuća, ipak je samo 1.901 osoba u Runovićima u 520 kućanstava. Napomenimo, prema popisu stanovništva iz 1971. godine u Runovićima je živjelo 2.589 stanovnika. Trebali li povjerovati glasovima da je broj stanovnika sada u Runovićima umjetno povećan prijavom prebivališta i time popisom dijela Hrvata iz susjedne Bosne i Hercegovine? Pričekajmo i detaljnije informacije o popisu koje će biti objavljene krajem godine.

Rezultati popisa stanovništva

etom objavljeni podaci o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj kažu da u zemlji živi 4.290.612 stanovnika što je 116.528 osoba manje nego 2001. godine. Hrvati pomalo izumiru i imajući u vidu starosnu strukturu stanovništva broj stanovnika će se i dalje smanjivati. Na području općine Runovići broj stanovnika je za 201 osobu manji u odnosu na 2001. godinu. Manje je i 80 kućanstva, a povećao se je broj stambenih jedinica za 100, od kojih je 95 na području naselja Runovići. Dakle, čeljadi je manje, ali odseljeno stanovništvo gradi kuće i povremeno boravi na ovom području. To je u skladu s nacionalnim trendom gdje se broj stanova povećao za oko 18 posto, a „izgubili“ smo stanovništvo veličine grada Rijeke.

Gojko Bežovan

Tablica 1. Kretanje stanovništva, kućanstva i stanova na području općine Runovići i naseljima prema popisima 2001. i 2011. godine Runovići-općina 2001. Runovići-općina 2011. Podosoje 2001. Podosoje 2011. Runovići 2001. Runovići 2011. Slivno 2001. Slivno 2011.

* Podaci nedostaju

Ukupan br. Br. kućanstava stanovnika 2.643 782 2.442 702 48 16 42 14 2.071 564 2.051 542 524 202 394 146

OVDJE POČIVA ŠKORO MIJO R. 1. VII. 1867. + 10. IV. 1943. ŠKORO MARA R. 20. VI. 1870. + 21. V. 1945. ŠKORO MATIJA Ž. IVANA R. 10. XI. 1894. + 17. XI. 1956. ŠKORO IVAN MUŽ R. 25. VII. 1896. SPOMEN PODIŽE OCU MAJCI ŽENI I SEBI IVAN ŠKORO BRAĆA PETAR I MATE SA SINOVIMA 1957.

SPOMEN PODIŽE BRATU STIPI RO. *1901. + 1938. IVAN I MATE LEŠINA 1949. G.

-----------------------------------------------

Br. stambenih jedinica 1.146 1.246 * 26 759 854 * 366

SPOMEN PODIŽU SLOGA LJUBIČIĆA SVOJIM MRTVIM 1954.

zamrlo, ali posredstvom KUU Novae, koja ga je obnovila i prezentirala javnosti, postiglo je velik rezultat. Naime, KUU Novae obnovila je staro putničko pivanje i s njime bila na raznim smotrama. Njega su zapazili stručnjaci i, zajedno sa ostalim ojkanjima, stavili na listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske pri UNESCO-u. Početkom ove godine gospođa Branka Šeparović snimila je i jednu emisiju svoje serije “Škrinja“ na HTV-u o ojkanjima, u koju je uvršteno i putničko pivanje iz Runovića. Dosta se Runovićana čudilo kada je saznalo što se dogodilo s tim pjevanjem, jer neki od njih nisu ga nikada ni čuli niti su znali da postoji nešto takvo kod nas. Mislili su da je ganga naše najstarije pjevanje . Malo sam se potrudio i više saznao o samom ojkanju u Runoviću te ću to ukratko opisati. Ojkanje je staro pjevanje u Runoviću. Smatra se da je puno starije od gange, te da je ono gangi preteča. U knjizi „Asan-Aginičin zavičaj“, koju je napisao Mijo Milas 1981. godine, spominje se ojkanje. Isto tako

Priznanje i runovićkom ojkanju

oslovica kaže „Tko pjeva zlo ne misli“, a ja se nadam da je tako i u našemu mjestu. U Runovićima se oduvijek pjevalo, nekada i puno više nego danas. Suvremena tehnika danas je zamijenila grlo, a ubrzani život reducirao druženja pa je i pjesme manje. Pjevanje u Runovićima nekada je bilo dio življenja i znalo se kada se što pjeva, npr. u korizmi se kantao Gospin plač, za određene blagdane pjevale su se prigodne blagdanske pjesme. Ganga i druga pjevanja pjevala su se kroz cijelu godinu, osim u vrijeme korizme kada se samo kantalo. Od Velikog petak, poslije dolaska križa u crkvu, do Uskrsa nije se ni pjevalo ni kantalo jer je u to vrijeme Isus bio pokopan u zemlji. To je bilo vrijeme tugovanja. Još bi se moglo nabrajati dosta prigoda kada se što pjevalo, ali ovdje bih se osvrnuo samo na jedan stari način pjevanja ojkanje koje je već davno bilo

Da baština ne utone u zaborav

snovni je zadatak naše Kulturnoumjetničke udruge Novae u prvom redu očuvanje i spas od propadanja i zaborava naših tradicijskih i kulturnih vrijednosti. Svojim aktivnostima, pod vodstvom Perice Vodanovića Pauna, kao što su učenje mladih i starih naše gange i plesa, sudjelovanje u smotrama po Republici Hrvatskoj, na proslavama duhovnog i kulturnog karaktera, trudimo se očuvati naš glazbeni izričaj i spasiti naše kolo od zaborava, pokazati bogatstvo naše nošnje i predmeta iz svakodnevnog života, koje su naši stari izradili svojim vrijednim rukama, unatoč njihovu tešku životu. Naša udruga broji 60-tak članova raznih uzrasta. Dva puta tjedno održavamo probe u Domu kulture. Želimo naglasiti da sve veći broj djece sudjeluje u radu naše Udruge te vjerujemo da ćemo na taj način sačuvati kulturnu baštinu našega mjesta i prenijeti je s generacije na generaciju. U protekloj godini sudjelovali smo na raznim manifestacijama: na Večeri folklora na otvaranju Runovićkog lita zajedno s našim gostima iz Rogotina; na proslavi blagdana Gospe od Karmela, zaštitnice naše župe bili smo u svečanoj procesiji; sudjelovali smo kao gosti na proslavi sv. Lovre u Zmijavcima s koreografijom imotskih plesova; bili smo na smotri narodnih nošnji u Kaštelima, a bit ćemo i ove godine. Ganga fest u Slivnu ostao nam je u lijepoj uspomeni, jer osim našega plesnog nastupa, naša je ženska ganga u sastavu Matije (Mace) Jukić, Slave Babić i Ive Lubina (Ercegovke) osvojila zlatnu medalju i, možemo reći, da su potukle sve suparnice. Vrijednost naše Udruge u očuvanju folklorne tradicije pokazali smo i sudjelovanjem u snimanju emisija „Lijepom našom“ iz Prološca i „Škrinja“ Branke Šeparović. Naša se Udruga ponosi i putničkim pjevanjem koje pjevaju Matilda Ljubičić i Mirja-

on u svome istraživanju dolazi do spoznaje da Imoćani koji su se rodili prije 1900. godine nisu uopće pjevali gangu već su samo ojkali. Naš župnik fra Silvestar Kutleša u svojoj knjizi „Život i običaji u Imotskoj krajini“, opsežno opisuje pivanja u Runoviću. Također on ne spominje gangu, premda knjigu piše 1934. godine. U knjizi opisuje čak tri vrste ojkanja u Runoviću. Prvo je putničko pivanje (kiridžijsko) koje se piva u dvoje, drugo je momačko ili bećarsko pivanje koje se može pjevati samačke ili više njih. Opisiva i treće žensko pivanje koje se zvalo vojkanje. Ženske pjevaju dvije a dvije. Dvije započimaju dvije nastavljaju pjevati. Kada smo rekonstruirali putničko pivanje 1999. Godine, i sam sam slušao naše stare kazivače koji su pojašnjavali kako se pjeva. Nakon emisije „Škrinja“, autorice gospođe Branke Šeparović, javilo mi se još nekoliko Runovićana koji se sjećaju ojkanja. Osobno sam, zajedno s ostalim članovima KUU Novae pomosan što smo otrgli zaboravu runovićko ojkanja, a naš je ponos narastao do neba kada je ono stavljeno na listu nematerijalnih kulturnih dobara pri UNESCO-u. Nadam se da će svi runovićani znati cijeniti ovakve i slične stvari i da neće dopustiti da ih zatre suvremeni način života i agresivna strana „kultura“ koja nema ni tradicije ni duše. Perica Tucak

na Ždero (Slivanjka). Naša zdravica, koju govori jasnim i upečatljivim glasom Ante Tucak (Anta) na svim nastupima ostavlja snažan dojam i ostaje u srcu svih onih koji je čuju, a njegova bukara je okrijepila mnoge i mnoge iz raznih kulturnih udruga. Uz nju se jačaju i snaže sva prijateljstva i dogovori. Naša kudilja, koju nosi Mila Jakić (Poštareva), jedan je od fotografiranijih predmeta iz inventara naših baka, a Svetko Glavota je glavni zabavljač i muški gangaš na putovanjima. Naše putničko pjevanje, ženska ganga i zdravica sudjelovali su na proslavama: Rozgajmo u Ćićariji 29. 5. 2011. god., u Laništu u Istri; Blizna – Festival ojkavice, 18. 6. 2011. god., na kojem su sudjelovale dvije skupine gange; cijela je Udruga gostovala na proslavi sv. Jure u Ogorju kod KUD-a Komaštre s još osam drugih društava; sudjelovali smo i na Drugoj županijskoj smotri folklora u Sinju 18. 6. 2011. god. Naše gostovanje u Osijeku na 17. susretu Runovićana i njihovih prijatelja nosimo u srcu s najljepšim uspomenama. Put je bio dug i otežan zbog snijega, ali nas je zagrijala toplina Osječana koji su nas od srca primili

i lijepo ugostili. Posjetili smo i Vukovar. Ovim putem posebno zahvaljujemo Ivici Repušiću i svim runovićkim Osječanima na gostoprimstvu s nadom da ćemo se tamo sresti i iduće godine. Zahvaljujemo našoj Općini Runovići na svoj podršci koju nam pruža i omogućuje rad naše Udruge. Bez njih naš rad ne bi bio moguć. Hvala i svim članovima koji aktivno sudjeluju i doprinose da narodna baština našeg mjesta Runovića ne utone u zaborav, jer se svi mi imamo čime ponositi i s ponosom to pokazati svijetu. Marica Repušić

Prirodna baština

Udruge preusmjerili u drugu svrhu. Međutim, valja naglasiti da ovo istraživanje nije htio poduprijeti državi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost! Na naše iznenađenje predstavljanju rezultata istraživanja nazočili su uglavnom Runovićani. Kao da drugi nisu lovili, jeli i voljeli rake. Ali po svemu sudeći Runovićanima je Matica pri srcu, a raci su nahranili mnoga gladna runovićka usta. Što je dvogodišnje istraživanje pokazalo? U Matici nema raka, a razlozi nestanka su brojni. Korištenje preljevnih septičkih jama, gradnja kanalizacije ispod korita i ilegalna priključenja na istu velika su prijetnja da za dvadesetak godina Matica postane kanalizacijski kanal. Rake je ugrozilo i nekontrolirano korištenje pesticida i upotreba umjetnih gnojiva. Neki svjedoci tvrde da je korištenje klora za ispiranje cijevi za potrebe gradnje vodovoda u Runovićima i Zmijavcima neposredno prouzročilo nestanak raka. Istraživači upozoravaju i na promjenu vodnog režima rijeke nizom zahvata koji

Kada ćemo ponovno loviti rake u Matici? Kao što je u prošlom broju najavljeno, Udruga Runovićana u Zagrebu organizirala je 14. prosinca 2010. u Školskoj knjizi u Zagrebu predstavljanje rezultata istraživanja „Mogu li se vratiti bjelonogi rakovi u Vrljiku?“

ezultate je predstavila doc. dr. sc. Sanja Gottstein s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istraživanje je provedeno zahvaljujući donaciji Zaklade Adris. Poslije predstavljanja rezultata upriličen je Božićni domjenak kojem su donatori bili Vinarija Grabovac, Mijukić Prom i konoba Didov san. Neka im dragi Bog dade zdravlja pa nas darivali i ponovno. Valja napomenuti da su ranije za ovo istraživanje, zahvaljujući Slobodanu Ljubičiću- Bobi Rusovu, bila prikupljena sredstva, ali smo ih privolom vodstva naše

Bežovani u pučini lita 1968. godine u povratku s Matice s torbama punim raka (snimio: Mate Beževan Bilkin)

Runovićani u Zagrebu

su uključivali kanaliziranje, sječu vrba, produbljenje korita, gradnju brana i retencija te utvrđivanje obala. Tko se još sjeća otočića na Matici uzvodno od mosta Kamenje? Ovi su zahvati uništili staništa raka. Istraživači drže da su te promjene obavljene protuzakonito. Rezultati istraživanja govore o prijetnji unošenja invazivnih vrsta riba u Prološko blato koji potom stižu i u Maticu. Štetan je utjecaj unošenja vrste desetonožnog raka koji ne pripada slijevu rijeke Vrljike, a donosi se iz rijeka i potoka u susjednoj BiH. Istraživanje je ustanovilo da je kvaliteta vode na Zmijavačkom mostu i u Runovićima druge klase, a dok je na izvoru još uvijek prve klase. Razloge nestanka rakova docentica Gottstein povezuju sa zatrovanošću sedimenta – tla i taloga koji se nalazi u koritu rijeke. Raci su nađeni samo u Vrilima (Jezerine) kod Zelene katedrale, Badnjevicama i Prološkom blatu. Prema kazivanju Ante Mikulića, predsjednika Sportsko-ribolovnog društva Šaran iz Prološca, u novije vrijeme primijećen je veći broj autohtonih bjelonogih rakova na lokaciji od Dva oka do mosta u Zelenoj katedrali. To su ohrabrujuće informacije. Matica je po svemu zapuštena rijeka, drske vlasti o njoj ne vode računa, a svijest stanovništva na niskoj je razini. Žurno bi je trebalo očistiti od raznog smeća, provesti kontrolu septičkih jama koje se odlijevaju u rijeku, sanirati kanalizaciju koja prolazi ispod korita iznad Perinuše. Kod Pojila na ustavi žurno bi trebalo napraviti pomoćni ispust kako bi sediment-talog na dnu nestao i kako uzvodno dno ne bi bilo žabokrečina. Valja poticajno prihvatiti izjave docentice Gottstein da je moguće dodatnim istraživanjima i aktivnostima zaštite vodotoka Vrljike računati na povratak rakova. Međutim, ovog povratka neće biti bez aktivnog sudjelovanja stanovništva. Gojko Bežovan

Živo zajedništvo i ove godine Tradicionalnu Večer Runovićana u Zagrebu i ove je godine početkom veljače u zagrebačkom hotelu Westin organizirala Udruga Runovićana u Zagrebu. Prigoda je to da se Runovićani i njihovi prijatelji okupe te tako održe živu vezu sa svojim selom.

udući su sve aktivnosti UruZ-a, pa tako i ova, humanitarna karaktera, Runovićani svojim sudjelovanjem pokazuju i zajedništvo. Sedamnaesta godišnjica održavanja ovih Večeri dokaz je kako veliki dio našeg svita u Zagrebu i njegovoj okolici gaji osjećaj pripadnosti kraju iz kojeg su došli. Ove se godine tako na Večeri okupilo oko 500 uzvanika. U pauzama između bogate trpeze, kojoj je osnova bila nasa domaća spiza, goste je zabavljala Klapa Bonaca. Pro-

gram Večeri moderirao je Branko Uvodić. Tradicionalno je organizirana bogata tombola koja nam svake godine pokazuje kako imamo veliku podršku sponzora, a koji su dijelom i naši Runovićani, gospodarstvenici zaljubljeni u svoj kraj, kao i mnogi drugi. Njihova nam podrška u raznim darovima omogućuje da dostojanstveno i lijepo proslavimo svoju Večer i organiziramo

tombolu, čiji prihod ide, kako u aktivnosti Udruge, tako i za razne humanitarne aktivnosti koje tijekom godine Udruga provodi . Uvijek nam manjka riječi da se zahvalimo na njihovoj velikodušnoj podršci. Stoga hvala svima! Večer Runovićana u Zagrebu samo je jedan mali dio aktivnosti Udruge. U posljednjih smo godinu dana tako organizirali i

predstavljanje knjige Milana Puljiza Blažušića „Kamen i drača – runovićka rapsodija“ u zagrebačkom Hrvatskom slovu; putem HOO-a uspjeli smo donirati tri čamca i opremu za KKK „Mračaj“; nabavili smo komplet dresova za NK „Mračaj“, te pomogli u obilježavanju i proslavljanju njegova prelaska u višu razinu natjecanja. Također je već tradicionalna i organizacija „Runovićkog lita“ zajedno s Općinom Runovići. Ne treba zaboraviti da tijekom godine URuZ daruje obitelji u potrebama, nastojeći pri tom da se svijest o dobrobiti svakog člana naše zajednice usadi u sve nas. Udrugu Runovićana u Zagrebu čini tridesetak entuzijasta od Sebišine do Puljiza. Svaki naš član svojim trudom i voljom pripomaže da se Udruga održi, a time, naravno, pomaže održavanju veza sa zavičajem. U Zagrebu je prijašnjih godina djelovalo petnaestak Udruga s područja Imotske krajine, koje su se s vremenom pogasile. URuZ je tako jedna od rijetkih koje su aktivne i žive. Udruga je podijeljena u odbore i nastoji pri tom pokriti sva područja života, od kulture do gospodarstva, humanitarnih i socijalnih aktivnosti, sportskih, obrazovnih, i slično. Ovim putem pozivamo sve Runovi-

ćane (pogotovo mlade i studente) koji žive u Zagrebu da nam se priključe te svojim znanjem i idejama doprinesu što kvalitetnijem radu. Naši dragi „stariji“ članovi i osnivači Udruge Slavo, Mijo, Marijan, Branko, Dunja, Slaven, kao i mnogi drugi, stalno potiču angažman nas mlađih, radi održavanja kontinuiteta rada, prenošenja stečenih iskustava, kojih je, zasigurno, mnogo od nastanka Udruge do današnjih dana. Mislimo kako svatko može svojim angažmanom oplemeniti Udrugu i njezino djelovanje, na sveopću korist, stoga vas pozivamo da nam se priključite. Radujemo se svakom novopridošlom članu! Mate Lešina

RUNOVIĆKO LITO 2011. 10. 7 - 7. 8. - Trg fra Mije Runovića

10. 7. u 20 sati: OTVORENJE RUNOVIĆKOG LITA 2011. VEČER FOLKLORA, sudjeluju: KUU „Novae“ - Runović, KUD “Vrgorac” - Vrgorac, KUD “Drusina” - Drusina, KUD „Dikovača“ - Zmijavci 16. 7. u 21 sat, Blagdan Gospe od Karmela: KOČANI ORKESTAR, koncert 21. 7. u 20 sati: KAZALIŠNA UDRUGA „SMJEHOTIĆI“ Prizori iz bračnog života, kazališna predstava 29. 7. u 21 sat: RIBARSKA NOĆ, kod mlinice na Pojilu 7. 8. u 21 sat: KAZALIŠNA UDRUGA „PROLOŽAC“ Umakla se Joka Šimunova, kazališna predstava

Organizatori:

Izabrano novo vodstvo Udruge Runovićana u Zagrebu

predstavljalo se knjige i rezultate istraživanja o nestanku raka u Matici, prikupljalo se donacije, pomagalo se sportske klubove u Runovićima i, što je najvažnije, zajednicu Runovićana u Zagrebu držalo se prepoznatljivo živom i aktivnom. Za novog predsjednika izabran je Željko Buljan, dopredsjednik je Mario Puljiz Marković, a tajnik je Mate Lešina Taslaković. Kako je rečeno po izboru, vjerujemo da će novo vodstvo Udruge nastaviti s prakticiranjem uzorite zavičajnosti, mlađi će nam ljudi u vodstvu udahnuti nov polet te će zasigurno izgraditi bolje odnose s vodstvom Općine Runovići. Gojko Bežovan

Skupština Udruge Runovićana u Zagrebu na sjednici održanoj 30. lipnja 2011. u Caffe baru Novae izabrala je novo vodstvo.

adržajno izvješće o radu Udruge podnio je Branko Jakić, dosadašnji predsjednik. U doba Jakićeva predsjedanja Udruga je ostvarila niz zapaženih aktivnosti. Organizirane su Večeri Runovićana u Zagrebu podupirana je organizacija Runovićkog lita,

Runovićani u Osijeku Sedamnaesti susret u Osijeku

U istom danu predstavljene dvije knjige autora Runovićana

Osijeku 27. 11. 2010. u knjižari Nova održana je promocija romana “Kamen i drača” autora Milana Puljiza. Predstavljanje runovićke rapsodije organizirala je Udruga Runovićana iz Osijeka, a o romanu je, uz priče, govorio i osječki književnik Lujo Medvidović, koji je i sam imotskih korijena. U istom danu, kao građanin Osijeka, pozvan sam u 17 sati u hotel Central na predstavljanje najnovije zbirke pjesama osječke pjesnikinje Marine Pilić. Zbirka nosi naziv “Slavim svoje postojanje”, a među recitatorima sam zapazio runovićko prezime Bugarić. Doznao sam da je Lidija Bugarić runovićka snaha, a pravi šok je za mene bila

Ovogodišnji runovićki susret u Osijeku 25. 2. 2011. počeo je euharistijskim slavljem u Franjevačkoj crkvi sv. Križa u Osječkoj Tvrđi.

oncelebriranu sv. misu predvodio je runovićki župnik fra Mladen Prolić uz fra Marka Bitangu i osječke franjevce iz matičnog samostana. Na početku je svećenike i vjernike pozdravio gvardijan fra Željko Jurković. Fra Mladen je u svojoj propovjedi istakao važnost kršćanskog braka i obitelji. Naglasio je da se poziv i poslanje braka i obitelji sastoji od stvaranja zajedništva i služenja životu. Brak se osniva na vjerovanju da je ljubav vrijedna, da je brak nerazrješiv i da sakrament ženidbe daje snagu. Samo s Božjom pomoći danas obitelji mogu ostati vjerne svom pozivu i živjeti Božji plan braka, na svoju radost i na dobro svoje djece. Misno slavlje svojim je pjevanjem pratio Mješoviti zbog franjevačke crkve sv. Križa na čelu s voditeljicom Ivkom Kaurinović. Slavlje je nastavljeno večerom i kulturnim programom u Svečanoj dvorani Kristal u Osijeku, gdje se okupilo petstotinjak Runovićana i njihovih prijatelja. Ove je godine goste, i to vrlo uspješno, zabavljao osječki sastav Quattro band, a program je vodio Željko Vukadinović. Najviše pozornosti svih okupljenih privukao je nastup KUU Novae iz Runovića. Odjeveni u runovićke narodne nošnje, svojom pjesmom, kolom i gangom oduševili su sve prisutne. Budući da je ojkalica proglašena svjetskom nematerijalnom kulturnom baštinom, naši gosti su s posebnim zanimanjem pratili nastup gangašica i nagradili ih velikim pljeskom. Goste su posebno pozdravili Ivan Repušić, predsjednik Udruge Runovićana u

Osijeku, te načelnik općine Runovići Josip Lešina, koji redovito predvodi runovićku delegaciju. U svojim su govorima naglasili potrebu očuvanja tradicije i kulture rodnog kraja te da znamo tko smo i odakle smo. Ni ove godine nije izostala bogata lutrija zahvaljujući našim sponzorima, a lutriju su prodavale djevojke Dora Buljan i Petra Barić. U sportskom dijelu runovićkih susreta Nedo Vladić i fra Marko Bitanga teniskim su umijećem bili ravnopravni osječkim Runovićanima. Članovi Organizacijskog odbora vrijedno su radili na pripremi Susreta Runovićana, a posebno su bili neumorni naši najstariji članovi Vlado Vuknić i Ante Biočić Vagović. Da će se naša tradicija u Osijeku očuvati i nastaviti garancija su mlađi članovi Odbora od kojih posebno ističemo Tomislava Vuknića, Milana Žderu, Danijela Cvitanušića i Luku Buljana. Ivan Jurić

spoznaja da je autorica zbirke Marina Pilić, osječka Runovićanka druge generacije. Marina je kći Runovićanina pok. Marka Jukića, koji je u Osijek doselio 1952., a radio je kao i većina naših ljudi u to vrijeme, u Šećerani i OLT-u. Osvrte o knjizi dali su književnici Goran Rem i Josip Cvenić, a recenzentica Nevenka Špoljarić je preporučila čitanje ponuđene “Iskrene gozbe ljubavi” koju slikopisom svoje duše Marina posebno daje u Oduševljenju: Kako je život lijep, Svaki udah je susret s Bogom,... Kad udahnem veselim se Susretu s Bogom, Koji stanuje u mojoj duši!

O knjizi su posebno govorili Boris Šprem, Nevenka Špoljarić i sama autorica. Marinine stihove su recitirali osječki glumci i pjesnici, a pjesničku večer je glazbom na gitari uveličao Krunoslav Ringsmuth. Marina Pilić živi i piše u rodnom Osijeku. Članica je osječkog Društva pjesnika”Antun Ivanošić”, te objavljuje pjesme u zajedničkoj zbirci navedenog društva. Stihovi Marine Pilić objavljeni su i u “Antologiji 21. stoljeća Hrvatskog urbanog pjesništva”. Prvu samostalnu zbirku pjesama “Kroz trnje do spasenja” objavila je 2009., a zbirka “Slavim svoje postojanje” je izvršila koncem 2010. Stihovi Marine Pilić svojim duhovnim porukama ispunjavaju nadom u uskrsnuće i upućuju na vječno. Knjiga je posvećena svima koji tragaju za duhovnim vrijednostima, a posebno Marininoj sestri Nadi Klisurić. Mi Runovićani ponosni smo na Marinu i na sve naše znane i neznane Marine. Na kraju donosima izvadak iz pjesme Zahvalnica: Hvala ti Bože za plavo more Što mi se smije Hvala ti Bože što Mjesec u mraku sjaji Hvala ti Bože što jutro sviće Hvala ti Bože što postojim Ivan Jurić

Bibliotheca Novarum Priprema se tiskanje pjesama Luke Puljiza Poslije sedam desetljeća izvučen je iz tame zaborava prvi Runovićanin novinar i pjesnik, te njegove dvije zbirke pjesama

odstvo Udruge Runovićana u Zagrebu odlučilo je da se tiskaju dvije zbirke pjesama Luke Puljiza. To su zbirke Zapisi o siromacima (Osijek 1939.) i Draga zemlja (Sarajevo 1944.). Tko je Luka Puljiz? Rođen je 24. listopada 1913. u runovićkom zaselku Orašine. Otac mu Marijan, nadimkom Vuga, a majka Iva, Vuginica, inače iz poznate runovićke obitelji Babić Grgušić-Veljdanović. S petero djece odselili su se u Osijek 1926. Godine. Najstarije dijete, Luka, imao je tada trinaest godina, jedva je znao čitati i pisati. U Osijeku je ubrzano završio pučku i srednju stručnu školu. Kao đak počeo je pisati članke za tamošnje novine o društvenim i političkim zbivanjima te pjesme koje je objelodanjivao također u novinama. Po završetku srednje škole 1935. postao je profesionalnim novinarom. Bio je u stalnom sukobu s jugoslavenskim režimom i policiji na oku. Kada je bila osnovana Nezavisna Država Hrvatska, pohitao je u Zagreb. Postao je urednikom dnevnoga lista i uključio se u ustaški pokret. Brzo se vratio u Osijek, pa je morao u Vukovar te u Banju Luku i Sarajevo. Dolazak partizana zatekao ga je u Vukovaru. Nestao je u ratnom metežu, vjerojatno negdje u Sloveniji, na putu prema Bleiburgu. Pjesme Luke Puljiza, za koje se nije znalo oko sedam desetljeća, ponovno će biti dostupne javnosti. Pretežito se bave našom sirotinjom i bijedom, svakidašnjom mukom te velikom ljubavlju prema runovićkoimotskom kraju, prema pjesnikovu zavičaju. Knjiga koja se priprema, kako je rečeno, ne će se baviti politikom kojoj je Luka Puljiz pripadao, nego pjesmama koje je pisao:

neka pjesme govore o mladiću iz Runovića koji ih je napisao iz srca i s ljubavlju. Mijo Jukić i Milan Puljiz prihvatili su obvezu da prirede i urede knjigu. Knjiga će se pojaviti do 24. listopada ove godine, kada je Lukin rođendan. Nakladnici će biti Udruga Runovićana u Zagrebu i Ogranak Matice Hrvatske u Imotskome. Milan Puljiz

Luka Puljiz: Majka mi piše... Sinko! Puno me čudi, da imaš tako malo, malo srca, da pivaš nike pisme i daješ u “voje”*) o našem selu i teškom životu naši ljudi, kad ti znaš a Bog vidi! da mi nismo krivi našem siromaštvu nevolji ni bidi. Ja mislin da nije lipo - a ni pošteno da nije! pisati u “voje” (da vas svit zna!) o onomu što naš čovik i od prijatelja krije. A, ako već oćeš pisati, piši: kako nam slabo duvan plate, (naš je otiša: šeset kruna kilo!); kako bi tribalo prokopat polje, da nas već jednom pristane mučit i odnosit nam krvave trude ovo nesritno “blato”;**) *) “voje” - novine **) - Poplava koju narod oko Imotskog polja zove “blato”

Ipak nije sasvim zaboravljen O Luki Puljizu i njegovu pjesništvu pisao je Ivan Juroš u Imotskom zborniku 1 (1992.), str. 165-176 (ur.: M. Glibota), navodeći pri tom da su o tom Runovićaninu prije njega već pisali Ivan Raos, Ton Smerdel, Vinko Nikolić i Ivan Alilović.

OŠ Runović

nadbiskupiji održana su u sedam škola. Na natjecanju je sudjelovala 61 ekipa. Ekipe broje četiri učenika. Svaki je učenik samostalno rješavao pisani test sa 50 pitanja kojima je mogao osvojiti 85 bodova, tako da je ekipa mogla ostvariti maksimalno 340 bodova. Runovićku je vjeronaučnu ekipu pripremala vjeroučiteljica Marija Škeva, a činili su je Mihovil Jukić, Neno Ljubičić, Nikolina Kuštra i Matija Repušić, a osvojili su pretposljednje, 8. mjesto. Svakako, nije uvijek najvažnije pobijediti, ali je uvijek važno učiti, pripremati se i sudjelovati.

Međuškolsko natjecanje iz vjeronauka u OŠ Runović

eđuškolsko natjecanje iz vjeronauka na razini Imotskog dekanata održano je 28. siječnja 2011. u OŠ Runović u 13 sati, a sudjelovalo 9 ekipa i to iz osnovnih škola: Imotski, Zmijavci, Krivodol, Proložac, Zagvozd, Aržano, Lovreć, Runović i Cista Velika. Međuškolska natjecanja iz vjeronauka za osnovnu školu u Splitsko-makarskoj

Domovina

Tri mjeseca bez domaćih radova, bez računanja, crtanja geometrijskih likova i zemljopisnih karata, tri mjeseca bez lektire... Moram ipak reći: ne, ja ne mrzim školu. Iskreno, u njoj provedem više lijepih nego ružnih trenutaka. Puno se smijeha, igre, zabave, simpatija i slatkih tajni krije između ta četiri zida. Gotovo sam siguran i da sam pametniji nego prije godinu dana. Dobro, možda ne pametniji, ali sigurno raspolažem s više znanja. U lijepom će mi sjećanju ostati ova školska godina, svima želim puno smijeha, odmora, dobru zabavu. Vidimo se 12. rujna.

Domovina je modro more jadransko i zlatno klasje slavonsko... Njezine su žile kucavice Sava, Drava, Dunav, Krka... ali i svaka pomorska luka. Volim njezina brda, ravnice i doline... Odajem priznanje Mjesecu, zvijezdama i Suncu, al` iznad svega odajem priznanje svakom palom borcu.

Sreća

Lijep je Zagreb, Zadar, Split,... Vukovar je raj al` za mene je najljepši moj imotski zavičaj. Ivana Vodanović, 7. r.

idim sreću kamo god se okrenem. Sreća je sunce koje me grije, sreća su mama i tata koji me vole. Sreća su brajo i seka koji su uvijek uz mene. Sretna sam kad svane novi dan i kad se družim s prijateljima. Sretna sam kada dođe ljeto i kad uživam na moru, sunčam se, kupam... Sretna sam i zimi kad padne snijeg pa uživamo u snježnim radostima. Sretna sam ujesen kad mi kiša svira uspavanku na prozoru, ali i u proljeće kad se prirodom šire cvjetni mirisi. Sreća je kad me roditelji povedu na sladoled, kad smo svi skupa i smijemo se. Sreća je uvijek tu, samo je treba prepoznati. Sreća je u malim stvarima. Matea Puljiz, 6. r.

Ljeto pred vratima

a, ljeto je pred vratima: pogađate, prvo što mi pada na pamet je završetak nastave. Napokon! Siguran sam da ne postoji ni jedan učenik koji se ne veseli ljetnim praznicima. More, plaža, kupanje i sunčanje, beskrajna druženja s prijateljima, odmor od svih obaveza... može li bolje?!

Dječji vrtić Runović

Nekad ili danas?

oji ukućani, posebno djed i baka, često znaju raspravljati o tome koja su vremena bila bolja, kada se ljepše živjelo – nekad ili danas. Stariji uvijek zaključe da je u njihovo vrijeme bilo bolje. Ma da, tako oni misle! Dok surfam internetom, gotovo sam sigurna da živim u vremenu koje je teško nadmašiti u bilo čemu, koje ne može biti bolje. Novine, televizija, mobitel, računalo.... što god poželim. Samo jednim klikom dobijem odgovor na sve što me zanima. Ja želim upravo ovakav svijet, ne želim ga mijenjati – barem što se medija tiče. Znam, sve to ima i loših strana. Često čujem što ne bih željela čuti, vidim što ne bih željela vidjeti. Čula sam jednog djeda koji je rekao: „Što manje znam, to mi je bolje.“ Možda je to stvarno istina. Moja je obitelj mnogobrojna i svi volimo medije. Dok tata čita novine, mama gleda televiziju, ja sam na računalu, sestra na mobitelu.... i tako iz dana u dan. Istina, to nas odmara i zabavlja... i nitko se ne buni. Ipak, svaki put kad nestane struje shvatim zašto baka hvali prošla vremena. Mihaela Ždero, 7. r.

Dječjem vrtiću Runović ostvaruje se redoviti program njege, odgoja, naobrazbe, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece predškolske dobi, koji je prilagođen razvojnim potrebama djece te njihovim mogućnostima i potrebama. Naš dječji vrtić provodi predškolske programe svakodnevno u dvije skupine: vrtićka skupina od 6:30 do 13 sati za djecu od 3 do 6 god.; program predškole, Mala škola od 13:15 do 15:15 sati, tri puta tjedno. U vrtićku skupinu kroz godinu je prošlo 33 djece, a u Maloj školi smo imali skupinu od 19-ero djece. Mješovita odgojna skupina karakteristična je za naš vrtić s obzirom na prostor u kojem boravimo i na broj djece. Znanstvene spoznaje razvojne i kognitivne psihologije dokazale su da djeca do osme godine života najbolje uče kombinirano od djece i odgajatelja. Uspješnije uče kad su im zaposlene ruke i kad im se pruža konkretno iskustvo kroz bogatstvo materijala i poticaja. U mješovitim skupinama program se prilagođava svakom djetetu, a tek onda zbirno i u skupini. Odgojitelji poštuju dobnu primjerenost, ali isto tako poštuju svako dijete kao individuu. Mješovite skupine prilagođene su svoj djeci, razvijaju klimu u kojoj su djeca više uzbuđena, motiviranija i spremnija doći u vrtić. Djeca iz mješovitih skupina imaju jače samopouzdanje, bolje

Mediji u mojoj obitelji

ilo je ljetno popodne. Doživjela sam pravu avanturu. Naravno, htjela sam ju prepričati svojim roditeljima. Veselo sam utrčala u kuću i pronašla tatu i mamu pred televizorom. Pozdravila sam ih, ali tata je na to rekao: „Pssssst, slušam vijesti.“ O ne, opet govore o porastu cijena goriva. Vidjela sam da im smetam pa sam potražila brata da s njim podijelim svoju sreću. I on je zauzet, projurio je kraj mene s mobitelom u ruci, ni ne primijetivši me. Čula sam sestru i njene prijateljice u sobi i pomislila da će me one saslušati. Nisam se iznenadila kad sam vidjela da sjede pred računalom, slušaju glazbu i komentiraju haljine. Shvatila sam da ni tu nema smisla započimati raz-

govor. Krenula sam do bake. Ona nema face ni i-phone, saslušat će me! Prevarila sam se, baka je slušala misu na radiju i molila se. Putem kući poželjela sam da nestane struje, tako bi imali vremena za me, slušali bi me. Nasreću, nije bilo potrebe. Dok sam se vratila, vijesti su završile pa sam se ispričala s mamom. Zaključak: u mojoj obitelji mediji su popularni, znaju nam oduzeti i previše vremena. Usprkos tome, kad god je potrebno, pronađemo vremena jedni za druge.

razvijene socijalne vještine te bolji odnos prema vrtiću, a kasnije i školi. Rad u takvoj skupini prilagođen je djeci koja su došla s različitim iskustvom i sposobnostima. Svatko u skupini ima svoju ulogu, dijete istovremeno ima priliku učiti, podučavati, slušati, praktično raditi. Uloga svakog djeteta u skupini jednako je vrijedna. Atmosfera u tim skupinama je prirodnija, sličnija onome što dijete očekuje u stvarnom životu, gdje je uvijek netko stariji-mlađi, sposobniji-nesposobniji, bolji-lošiji u nekoj aktivnosti. Mješovita skupina predstavlja podlogu za učenje emocionalnih i društvenih vještina koje su jako važne u stvarnom životu. Jedan od važnih faktora u razvoju psihofizičkih sposobnosti djeteta jest tjelesna aktivnost. Jako je važan boravak na zraku, vani na dvorištu i svugdje gdje postoji dovoljno kisika u zraku. Sloboda kretanja na otvorenom prostoru, igre s prijateljima i nova iskustva učvršćuju djecu i pripremaju ih za potpuniji i zdraviji život. Ove je godine naš prostor oko Vrtića popločan i obogaćen s dvije ljuljačke i če-

tiri klupe na kojima se djeca rado ljuljaju te provode dio svoga vremena na svježem zraku, u igri s prijateljima prateći sve ono što se događa u prirodi i oko nas. Možemo vidjeti što sve ljudi rade u polju, upoznajemo domaće životinje (jednom smo tako sjedili i djeca su se začudila kad su vidjela kravu). Malo dijete jako želi istraživati svijet i imitirati odrasle. U mnogo stvari mi mu ne pružamo dobar primjer (npr. bacanje smeća). Zato kod djece moramo razvijati ljubav prema prirodi. Djeca trebaju doći u neposredan i osoban dodir s ljepotom i raznolikošću prirode pa će ljubav prema prirodi od djece učiniti odgovorne ljude. Naši vrtićani svakodnevno skupljaju smeće po travnjaku, brinu se o cvijeću i tako stvaraju ekološku svijest u svojim malim glavicama. Svi mi koji se brinemo o djeci, bilo kao roditelji ili odgajatelji moramo voditi računa o dobrobiti naše djece, moramo im omogućiti da aktivno sudjeluju u našim životima, dopustiti im slobodu mišljenja i dozvoliti im da iznesu svoja gledišta koja moramo uzeti u obzir. Marica Repušić

NK Mračaj

Sve kategorije kluba odigrale su po rasporedu sve utakmice, što je znak da se itekako vodi računa o svim uzrasnim kategorijama. Posebno ističemo više nego korektan odnos općinskih struktura bez čijega blagoslova klub ne bi mogao egzistirati, bez obzira na povremene donacije sa strane koje itekako dobro dođu i na kojima od srca zahvaljujemo. Koristimo prigodu zahvaliti se navijačima Mračaja, koji djeluju pod imenom Lamaridi, a koji su zdušno bodrili klub kada je nastupao kao domaćin ili gost i tako dali svoj doprinos ovom uspjehu Mračaja. Tek usputna opaska: klub je zadnji put prije deset godina ušao u viši rang i to kao drugoplasirani na tablici uslijed reorganizacije natjecanja. Poželimo našem Mračaju stabilne vode u višem rangu natjecanja sa željom po tko zna koji put da se što više ljudi dobre volje uključi u rad kluba, čime bio klub bio, dakako, snažniji. Uprava kluba

Runovićka zvona zvone

ogometni klub Mračaj napokon je osvojio prvo mjesto u ligi te se plasirao u viši rang, tj. u Četvrtu hrvatsku nogometnu ligu, gdje se nalaze i ostali imotski klubovi (Mladost, Kamen, Vinjani, Croatia), a gdje mu je po tradiciji i mjesto. Zacrtani cilj nije bilo lako ostvariti. Uz puno rada i truda ipak se uspjelo. Mnogi su zaslužni za postignuto te su svatko na svoj način dali obol i doprinos kako bi klub na kraju završio u višem rangu. Polusezona je počela gostovanjem Cibalije iz Vinkovaca s našim trenerom Stankom Mršićem u prijateljskom ogledu s domaćinom. U prisnoj atmosferi krajnji je rezultat bio 4:1 za renomirane goste, a iza utakmice gosti su počašćeni kao što i dolikuje dobrom starom runovićkom običaju. Ono što posebno veseli jest činjenica da većinu igrača Mračaja čine Runovićani, na čemu će se i dalje inzistirati uz dobrodošlicu svakoj istinskoj nogometnoj veličini koja pristigne iz druge sredine.

Na slici šampionska momčad, s lijeva na desno, gornji red: Dragan Jakić (Koso), Zvonimir Lešin, Domagoj Puljiz, Josip Grabovac, Zvonimir Jakić, Ante Puljić, Ivan Puljić, Ante Puljiz, Ivan Jukić, Hrvoje Jukić, Borislav Alerić, Marko Lubina; donji red: Tihomir Vodanović, Stjepan Vrcan, Mate Jukić, Jakov Babić, Josip Puljiz, Boženko Tolić, Ivan Bitanga, Ivan Biočić, Josip Puljić, Antoni Bebić, Draženko Ćavar, Srećko Biočić; nisu na fotografiji, a pridonijeli su ostvarenju cilja: Mario Babić (Bandurić), Marko Bitanga i Bože Galić.

KKK Mračaj

oko 110 natjecatelja, Mračaj osvaja 1. mjesto i 14. kup Runovića. Ovom prilikom zahvaljujem Zakladi Runović iz Zagreba, Župnom uredu Gospe od Karnmela – Runović te našem župniku koji je pozdravom i zajedničkom molitvom otvorio natjecanje na Vrljici 25. 6. 2011. godine. Posebno hvala Općini Runovići koja je organizirala i snosila troškove ovoga natjecanja u Runovićima kao i ostale potrebe kluba. Ante Lešina Taslaković

Dobri ovogodišnji rezultati

ajakaši Mračaja ove su godine započeli pripreme na vodi 1. travnja. Svakodnevnim treningom natjecatelji su stekli dobru formu za nastupe po cijeloj Hrvatskoj. Iako u pomlađenu sastavu, klub je ostvario jako dobre rezultate na regatama u Hrvatskoj Kostajnici, Našicama i u Runovićima. U Hrvatskoj Kostajnici naši kajakaši ukupno zauzimaju 2. mjesto i donose kući tri zlata, dva srebra i osam brončanih medalja. U Našicama na prvoj utrci otvorenog kupa Hrvatske postiže jako dobre rezultate, dva zlata, osam srebrnih medalja i četiri 4. mjesta. U Runovićima na 14. kupu Runovića, gdje se sastalo šest klubova, dva iz Bosne i Hercegovine i četiri iz Hrvatske sa

Na slici, stoje: Marin Jakić, Marko Škoro, Ivan Kuštra, Ante Ljubičić, Ante Jakić, Mijo Lešina, Ivan Jakić, Mihaela Ždero, Matea Ljubičić; čuče: Darija Kuštra, Marina Ljubičić, Ana Ždero sa svojim trenerom Antom Lešina Taslakovićem

Na Mračaju obilježena 100. obljetnica Hajduka

12. veljače 2011. navečer u 19:11 sati osvijetlili bakljama brdo Mračaj iznad Runovića, po kojem je i legendarni klub iz Runovića dobio svoje ime. Stotinu baklji oblikovalo je grb Hajduka, a vrijedni torcidaši zapalili su i bengalke. Svijetleći Hajdukov grb mogao se vidjeti iz Imotskog, te s mnogih dijelova Imotskog polja i okolnih brda.

avijači Hajduka iz Imotske krajine, iako puno skromnije od navijača iz ostalih dalmatinskih gradova, obilježili su stoti rođendan svoga Hajduka. Najoriginalniji su bili Torcidaši iz Runovića koji su u subotu

Naša župna zajednica Iz Župnog ljetopisa 2. 12. 2010. – U crkvi sv. Nikole u Podosoju postavljena nova rasvjetna tijela prema savjetu prof. fra Ante Branka Periše, a postavila ih je firma Elektro – Runović Nedjelja Biočića Uče, koji je prethodne radove instaliranja struje izveo gratis. -Marija Jerković Mrvić izradila dva nova oltarnika za novi oltar u crkvi sv. Nikole u Podosoju. 3. 12. 2010. – Članovi Područnog vijeća Frame iz Splita, Lidija Brkan i Antonela Petric, područna predsjednica Ana Mikulić te područni duhovni asistent fra Frano Doljanin u večernjim satima imali bratski pohod Frami Runovići. Područna predsjednica razgovarala sa mjesnim vijećem Frame Runovići o životu i djelovanju te pogledala pismohranu, kroniku i matičnu knjigu Frame. 4. 12. 2010. – U Crkvi Sv. Nikole u Podosoju Mario Puljić Buljković postavio dva nova oltara koja je izradio prema nacrtima prof. fra Ante Branka Periše. Pomagali su mu njegov sin Krešimir Puljić i Ante Ždero Katičić. 5. 12. 2010. – Druga nedjelja došašća. U Podosoju u 12:30 h sv. misa. Na početku sv. mise o. gvardijan i imotski dekan fra Zoran Kutleša blagoslovio novu preslicu na crkvi Sv. Nikole, zatim nova vrata, novi ambon, te nakon služne riječi u sv. misi po dopuštenju o. nadbiskupa blagoslovio je dva nova oltara. U sv. misi suslavili: župnik fra Mladen, fra Nedjeljko Jukić i fra Ivan Režić koji je pjevao evanđelje. Preko sv. mise pjevao Mješoviti župni zbor pod vodstvom gđe. Marije Biočić. Crkva je bila prepuna vjernika. Gosp. Josip Šerić iz Podbablja pratio tijek slavlja te napisao članak za Glas koncila. 6. 12. 2010. – Sv. Nikola, biskup. Vrijeme prohladno, jugo. U 10:30 h predvodio procesiju i predslavio sv. misu te propovijedao fra

Rafael Begić, župnik Slivna, a suslavili su župnik fra Mladen, fra Frano Laco – župnik Zmijavaca. Okupio se lijep broj vjernika. Fra Vinko Gudelj je ispovijedao vjernike. Slavlje sv. mise uzveličao svojim pjevanjem Mješoviti župni zbor pod vodstvom gđe. Marije Biočić. Na kraju sv. mise bio je blagoslov automobila. Župnik fra Mladen se na kraju sv. mise zahvalio Gospodinu Bogu, sv. Nikoli i župljanima na obnovi unutrašnjosti crkve sv. Nikole. 13. 12. 2010. – U 19 h u župnoj crkvi sv. misu slavio fra Frano Doljanin, a suslavili župnik fra Mladen, fra Vinko Gudelj te fra Zoran Kutleša, gvardijan. Na sv. misi su bili članovi FSR-a iz susjednih župa, a u FSR primljeni su novi članovi, dok je dvoje starijih obnovilo zavjete. 15. 12. 2010. – U 17 h ispovijed pred svetkovinu Božića na Sebišini. Ispovijedali svećenici: fra Rafael Begić, fra Frano Laco i fra Vinko Gudelj. 18. 12. 2010. – Ispovijed pred svetkovinu Božića u župnoj crkvi. Osvanulo je 20-tak cm snijega. Ujutro u 9:30 h na ispovijedi dvadesetak vjernika, a popodne u 15 h prepuna crkva. Ispovijedali svećenici: župnik fra Mladen, fra Zoran Kutleša, fra Ivan Režić, fra Frano Laco i popodne fra Nedjeljko Jukić. Danas je bila božićna ispovijed i u župi Zmijavci. 23. 12. 2010. – Firma Elektro-Runović u crkvi sv. Nikole u Podosoju postavila dva nova električna radijatora. 25. 12. 2010. – Rođenje Gospodinovo – Božić. Sv. misu polnoćku na Sebišini slavio fra Nedjeljko Jukić, a u župnoj crkvi župnik fra Mladen. Petnaest minuta prije polnoćke učenici O. Š. Runović izveli prekrasan božićni igrokaz koji je s njima pripremila ravnateljica gđa. Marija Biočić, a priredila ga s. Ana Jukić. U crkvi sv. Nikole u Podosoju danja božićna sv. misa u 9:30 h koju je slavio fra Nedjeljko Jukić, a u župnoj crkvi u 11 h župnik fra Mladen. 26. 12. 2010. – Sv. Obitelj. U 9 h sv. misu u župnoj crkvi slavio fra Nedjeljko Jukić. Po-

slije sv. mise bio je koncert božićnih pjesama Mješovitog župnog zbora pod vodstvom gđe. Marije Biočić, a zatim božićni igrokaz učenika O. Š. Runović koji je bio izveden prije polnoćke. - U Zmijavcima u župnoj crkvi u 19 h koncert božićnih pjesama na kojem je uz zmijavački Mješoviti zbor nastupio i runovićki Mješoviti zbor s tri pjesme pod vodstvom gđe. Marije Biočić, a na klavijaturama je pratila gđa. Aneta Babić

1. 1. 2011. – Župnik na kraju sv. misa iznio statistiku župe kroz proteklu 2010. godinu. 2. 1. 2011. – Druga nedjelja po Božiću. Sv. mise u 9 h i 11 h predslavio i propovijedao fra Šimun Bilokapić, profesor na Teologiji u Splitu. Fra Šimun je pozvao vjernike da u novoj godini budu ljudi nade. Crkva je na obje sv. mise bila prepuna vjernika. Na misama je bio bogoslov fra Kristijan Šilić. 6. 1. 2011. – Bogojavljenje – Sv. Tri Kralja. Sv. mise u župi: u 9 h u župnoj crkvi, u 11 h u

27. 12. 2010. – Sv. Ivan, apostol i evanđelist. U 9 h sv. misa u župnoj crkvi na nakanu župljana koji danas slave brgulju. U 10:30 h sv. misa na Sebišini. Blagoslov obitelji na Sebišini. 28. 12. 2010. – Blagoslov obitelji u Runovićima, a započeo je od Kuštara, Škora, Ljubičića, Marijanovića i Jakića. 31. 12. 2010. – Stara godina. U 23 h u župnoj crkvi sv. misa, a zatim polsatno klanjanje Isusu u Presv. Oltarskom Sakramentu.

crkvi sv. Nikole u Podosoju. Danas je s Podosojem završio blagoslov obitelji u župi. 16. 1. 2011. – Sv. mise u 9 h i 11 h predslavio i propovijedao fra Anđelko Domazet, profesor na Teologiji u Splitu. 23. 1. 2011. – Župnik na sv. misama najavio datume slavlja sv. krizme u župi 22. svibnja i Prve sv. pričesti 29. svbinja. Sv. će krizmu ove godine podijeliti don Jure Vrdoljak, duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.

31. 1. 2011. – U 19 h gvardijan fra Zoran Kutleša blagoslovio župnu kuću, a zatim je bila večera za fratre iz samostanskog okružja. Večeru su spremile č. s. Dobroslava Vranković i č. s. Jasna Kasalo. 5. 2. 2011. – 17 večer Runovićana u Zagrebu. U 18 h sv. misa u kapeli samostana Gospe Lurdske koju je predslavio i propovijedao runovićki župnik fra Mladen, a suslavio fra Marko Bitanga. Preko sv. mise svirao bogoslov fra Mario Lemo, a čitanja čitale s. Ana Jukić i Marija Jukić Banova. U 20 h početak programa i večere u hotelu The Westin. 6. 2. 2011. – Sv. mise u 9 h i 11 h predslavio i propovijedao fra Anđelko Domazet, profesor na Teologiji u Splitu. Crkva je na obje sv. mise bila prepuna vjernika. Poslije sv. misa fra Anđelko i župnik fra Mladen su grličavali vjernike. 11. 2. 2011. – Gospa Lurdska – Dan bolesnika. Sv. misa u župnoj crkvi u 9 h. Na sv. misi je bio lijep broj uglavnom starijega svijeta. 13. 2. 2011. – Liječeni ovisnici iz zajednice Novi svijet iz Nunića kod Kistanja, Dario Brkić i Aleksandar Zatezalo gostovali u župi Runovići. Aleksandar se poslije sv. misa kratko predstavio i govorio vjernicima o svom životu kad je konzumirao drogu te o životu u zajednici. 19. 2. 2011. – Nakon zimskih dana u drugom polugodištu šk. godine započeo župni vjeronauk za vjeroučenike OŠ te za pripravnike za sv. krizmu. - Framašica iz Splita Perina Granić, područna voditeljica formacije u 9 h u OŠ Runović govorila našim framašima o službi animatora u bratstvu Frame. 25. 2. 2011. – 17 večer Runovićana i njihovih prijatelja u Osijeku. U 18 h sv. misa u franjevačkoj crkvi u Tvrđi koju je predslavio i propovijedao runovićki župnik fra Mladen, a suslavili fra Marko Bitanga i fra Jakov Ripić. Na početku sv. mise okupljene Runovićane je pozdravio gvardijan fra Željko Jurković. U 20 h program i večera u Bijeloj dvorani. Ove je godine na sv. misi i na večeri bila KUU Novae iz Runovića.

27. 2. 2011. – Na Crkvinama kod župne crkve posađeno nekoliko novih kostela koje je po savjetu župnika posadio Ljubo Jakić Poljarev. 4. 3. 2011. – Iz Splita sa restauracije vraćen križ iz crkve sv. Mihovila koji su restaurirali Josip Delić i Branko Pavazza. 6. 3. 2011. – Danas je župnik na kraju sv. misa zajedno sa vjernicima molio za beatifikaciju sluge Božjega o. fra Ante Antića čija je godišnjica svete smrti ovih dana. 11. 3. 2011. – Korizmeni petak. Put križa na Sebišini u 16 h, a u župnoj crkvi u 16:45 h, a zatim tiha sv. misa. 15. 3. 2011. – U župi započela pobožnost 13 utoraka u čast blagdana sv. Ante Padovanskoga, na koju se iz godine u godinu okuplja lijep broj vjernika. 19. 3. 2011. – Sv. Josip, zaručnik Bl. Djevice Marije. Sv. mise u župi slavio fra Nedjeljko Jukić, a župnik fra Mladen pošao u Dubrovnik na ređenje i uvođenje u službu novog dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića. 20. 3. 2011. – Druga korizmena nedjelja. Autobus hodočasnika pod vodstvom župnika iz župe išao u Međugorje. 27. 3. 2011. – Treća korizmena nedjelja. Vjernici su dali milostinju za Crkvu i ljude u Bosni i Hercegovini. Sv. mise u 9 h i 11 h predslavio i propovijedao fra Šimun Bilokapić, profesor na Teologiji u Splitu. 6. 4. 2011. – U 18:30 h u OŠ Runović sastanak za roditelje čija će djeca, članovi Zbora mladih sudjelovati ove godine na Zlatnoj Harfi u Omišu 9. travnja. 7. 4. 2011. – Početak korizmene duhovne obnove u župi koju vodi fra Ante Udovičić, tajnik Provincije u Splitu. U 18 h sv. misa i propovijed. Sat vremena prije sv. mise voditelj duhovne obnove ispovjedao vjernike. Poslije sv. mise klanjanje Isusu u Presv. Oltarskom Sakramentu, a na nakanu za pohod sv. oca našoj domovini. 8. 4. 2011. – Drugi dan korizmene duhovne obnove. Post, molitva, put križa i sv. misa

17. 4. 2011. – Nedjelja Muka Gospodnje – Cvjetnica. U 9 h recitirana sv. misa. U 10:30 h blagoslov grančica, procesija te sv. misa. Iz Muke po Mateju riječi evanđeliste čitao župnik, riječi Isusove pjevao fra Nedjeljko Jukić, a ostale uloge članovi Mješovitog zbora. 20. 4. 2011. – Velika srijeda. U 10:30 h u župnoj crkvi Put križa kojega su sastavili, pod vodstvom vjeroučiteljice Marije Škeva i čitali učenici OŠ Runović dok je župnik najavljivao postaje. Na Putu križa su bili učitelji, nastavnici, vjeroučiteljica i ravnateljica. - U 18:30 h u župnoj crkvi članovi Zbora mladih pjevali Gospin plač, a uvježbala ih je voditeljica gđa. Aneta Babić. - Ante Ždero Katičić obnovio kapelicu sv. Nikole uz put kraj crkve sv. Nikole u Podosoju. 21. 4. 2011. – Veliki četvrtak. U 18:30 h misa večere Gospodnje nakon koje je bilo izvlačenje brojeva za nošenje križeva na Veliki petak. Broj dječjeg križa izvukao Ivan Biočić Anđelkov, broj 19 – broj malog križa izvukao Ljubo Jakić Šaža, broj velikog križa – broj 99 izvukao Jure Puljić Perotić. Značenje brojeva: broj 19 je broj godina župnikovanja u Runovićima fra Jake Milinovića koji je sagradio oltare u župnoj crkvi, a broj 99 označava da je Gospin oltar sagrađen prije 99 godina, a dogodine će se slaviti njegova stota godišnjica. - Križ iz crkve na Sebišini nosi Milan Škoro Ćuković koji je ove korizme došao iz Amerike, a iz crkve u Podosoju veliki križ nosi Josip Puljiz Lazić Matin, a mali križ Jure Puljiz Petrov. 22. 4. 2011. – Petak Muke Gospodnje - Veliki petak. Po običaju procesija sa križem iz župne crkve pošla u 12 h, iz crkve na Sebišini u 12:30 h, iz crkve u Podosoju u 13:30 h. Dan je bio sunčan i vruć. Vjernika je zbog lijepog vremena bilo znatno više, nego prošle godine. Obredi Velikog petka počeli u župnoj crkvi nešto prije 16:30 h. Muku po Ivanu pjevali: riječi evanđeliste Andrija Babić, riječi Isusove fra Nedjeljko Jukić,

za Domovinu. Na Sebišini put križa u 16:40 h, u župnoj crkvi put križa u 17:30 h, u 18 h sv. misa i propovijed. Voditelj duhovne obnove sat vremena prije sv. mise ispovijedao vjernike. 9. 4. 2011. – Treći dan korizmene duhovne obnove. U 18 h sv. misa i propovijed za krizmanike i njihove roditelje. Voditelj duhovne obnove sat vremena prije sv. mise ispovijedao vjernike, a poslije sv. mise održao je duhovni nagovor krizmanicima i njihovim roditeljima. - Zlatna harfa u Omišu u crkvi sv. Petra u Priku na kojoj su nastupili zborovi iz župa: Baška Voda, Split-Škrape, Split-Sv. Petar, Split-Pujanke, Kaštel Lukšić, Proložac, Imotski i Runovići. Izbornu pjesmu za nastup na Zlatnoj harfi napisala i uglazbila gđa. Aneta Babić. Runovićkim zborom ravnala gđa. Marija Biočić, a na klavijaturama pratila gđa. Aneta Babić. sa zborom mladih na Zlatnu harfu su još pošli župnik fra Mladen te gospođe Maja Puljiz, Ivanka Ljubičić i Mirela Kuštra. 10. 4. 2011. – Peta korizmena nedjelja. Sv. mise u 9 h, 11 h te u 12:20 h na Sebišini predslavio i propovijedao voditelj duhovne obnove fra Ante Udovičić kojemu se župnik a kraju sv. misa zahvalio što se odazvao držati duhovnu obnovu u našoj župi. 13. 4. 2011. – Na Sebišini u 18:30 h ispovijed pred svetkovinu Uskrsa, a zatim tiha sv. misa. Ispovijedali svećenici: fra Rafael Begić, fra Frano Laco i fra Vinko Gudelj. 15. 4. 2011. – U 18 h put križa od kapelice kod Kriške stine do u župnu crkvu, zatim tiha sv. misa. Ovo je bio posljednji ut križa u ovoj korizmi. 16. 4. 2011. – Ispovijed pred svetkovinu Uskrsa u župi ujutro u 9 h i popodne u 15:30 h. Ispovijedali svećenici: fra Zoran Kutleša, fra Ivan Macut, fra Ivan Režić, fra Frano Laco, fra Vinko Gudelj, fra Ivan Jukić, don Ante Karoglan i popodne fra Nedjeljko Jukić. Danas je ujedno bila ispovijed i u župi Zmijavci.

a ostale uloge članovi Mješovitog župnog zbora.

62 framaša iz Novog Marofa, ZagrebaKaptola, Zagreba-Dubrave i Metkovića. U župnoj kući smješteni su fra Milan Krišto. nacionalni duhovni asistent, fra Igor Horvat. duhovni asistent iz Frame Novi Marof, animatorice iz FSR-a Ana Fruk i Mihaela Raič te njihov vozač autobusa Mario Ćosić

23. 4. 2011. – Velika subota. U 22 h sv. misa uskrsnog bdijenja. Uz župnika u sv. misi suslavio fra Nedjeljko Jukić koji je na početku bogoslužja pjevao hvalospjev uskrsnoj svijeći. Solistice Mješovitog zbora lijepo pjevale psalme iz Službe riječi uskrsnog bdijenja.

14. 5. 2011. – Framaši – gosti u župi i runovićki framaši oko 13:30 h imali ručak u Domu kulture. Posluživale su ih: Dana, Nevenka, Maja i Draženka Puljiz te Marijana Biočić. Stolove za ručak dovezao Ivan Biočić Džodžić, a hranu Jure Puljiz. Popodne su framaši sudjelovali u radionicma, a u 18 h su u župnoj crkvi sudjelovali na sv. misi koju je slavio fra Milan Krišto nacionalni duhovni asistent, a s njim je suslavio fra Igor Horvat.

24. 4. 2011. – Nedjelja uskrsnuća Gospodinova – Uskrs. Sv. misu na Sebišini u 9 h slavio i propovijedao fra Nedjeljko Jukić. Preko sv. mise svirala Kristina Ljubičić. U župnoj ckvi u 11 h sv. misu slavio i pročitao nadbiskupovu uskrsnu poslanicu župnik fra Mladen. Mješoviti zbor je lijepo pjevao. Crkve su bile prepune vjernika. 25. 4. 2011. – Uskrsni ponedjeljak. U 9 h procesija i blagoslov polja, zatim sv. misa. U 11 h sv. misa u Podosoju.

15. 5. 2011. – Četvrta uskrsna nedjelja. Na sv. misi u 9 h sa župnikom suslavio fra Igor Horvat, župnik Madžareva i duhovni asistent Frame iz Novog Marofa, koji se na kraju sv. mise u ime svih framaša zahvalio župniku i župljanima na lijepom prijemu u Runovićima kroz tri dana Nacionalnog susreta Frame. Župnik se na sv. misama zahvalio obiteljima koje su primile framaše, Općini Runović koja je pokrila troškove ručka te svima koji su se angažirali oko ovog susreta.

1. 5. 2011. – Druga uskrsna nedjelja. Župnik na sv. misama najavio svibanjsku pobožnost u župnoj crkvi: 18:35 h Gospin ruzarij i litanije, 19 h sv. misa. Pozvao je vjernike da se prijave za odlazak u Zagreb 5. lipnja na sv. misu sa sv. ocem papom. 6. 5. 2011. – U Imotskom u 20 h fra Kristijan Stipanović održao pokorničko bogoslužje za framaše iz župa samostanskog okružja te nagovor o ponašanju framaša tijekom VIII. nacionalnog susreta Frame koji će se održati u Imotskom od 13. do 15. svibnja ove godine.

16. 5. 2011. – U OŠ Runović u 17:20 h sastanak za roditelje ovogodišnjih prvopričesnika. Prije sastanaka Marija Jerković Mrvić prvopričesnicima podijelila prvopričesničke haljine. Župnik je upoznao roditelje sa planom slavlja Prve sv. pričesti u župi.

10. 5. 2011. – U župnoj crkvi u 19:45 h sastanak za roditelje ovogodišnjih krizmanika na kojem je župnik upoznao roditelje sa slavljem sv. krizme u župi te govorio kako slavlje sv. krizme u župi i u obiteljima treba proteći u znaku slavlja sv. sakramenta.

17. 5. 2011. – U crkvi sv. Nikole u Podosoju postavljena kamenica (krsnica) za blagoslovljenu vodu koju je prema nacrtu fra Ante Branka Periše izradio Mario Puljić Buljković.

13. 5. 2011. – U Imotskom u popodnevnim satima započeo VIII. nacionalni susret Frame. Sv. misu u samostanskom dvorištu slavio i propovijedao o. nadbiskup Marin Barišić, a s njim su suslavili oci provincijali te svećenici franjevci duhovni asistenti.

21. 5. 2011. – U 10 h u župnoj crkvi ispit krizmanika u nazočnosti svećenika krizmatelja o. don Jure Vrdoljaka. Zatim je fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom održao pokorničko bogoslužje za krizmanike,

- U župi Runovići smješteno po obiteljima

njihove roditelje i kumove, a nakon toga je bila ispovijed. Ispovijedali su svećenici: fra Zoran Kutleša, fra Kristijan Stipanović, fra Ivan Režić, fra Ante Vuk Buljan i župnik fra Mladen.

sv. pričesti okitile Zorica Jakić i Anita Buljan. 31. 5. 2011. – Zadnji dan svibanjske pobožnosti. Kroz mjesec svibanj u župnoj crkvi predmolile Gospin ruzarij i litanije: Matija Repušić, Petra Lubina, Marija Babić, Antonija Puljić, Marijana Beževan, Vana Bežvan, Anđela Puljić i Mila Puljić.

22. 5. 2011. – Peta uskrsna nedjelja. Slavlje sv. krizme preko sv. mise u 9 h. Sv. krizmu je 33 ovogodišnjih krizmanika i krizmanica (16 djevojaka i 17 mladića) podijelio o. don Jure Vrdoljak, duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. U sv. misi su uz don Juru suslavili svećenici: župnik fra Mladen, fra Marko Babić i fra Nedjeljko Jukić. Preko sv. mise pjevao je Mješoviti župni zbor pod ravnanjem gđe. Marije Biočić, a na orguljama je pratila gđa. Aneta Babić. Svećenika krizmatelja na početku sv. mise u ime krizmanika pozdravio Branimir Cvitanušić, a na kraju sv. mise zahvalila krizmanica Karmela Jukić. Čitanja su čitali krizmanici, Barbara Biočić i Ivan Biočić, a psalam pjevala krizmanica Ivana Babić. Crkvu je za slavlje sv. krizme okitila Milena Jakić. 28. 5. 2011. – U župnoj crkvi u 10 h ispovijed prvopričesnika i njihovih roditelja. Fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom održao pokorničko bogoslužje, zatim su ispovijedali svećenici: fra Zoran Kutleša, fra Ivan Režić, don Mario Čagalj i župnik fra Mladen. 29. 5. 2011. – Šesta uskrsna nedjelja. Danas smo prešli na ljetni raspored sv. misa u župi: 8:30 h sv. misa, 10:30 h sv. misa za djecu i mlade te u 12 h sv. misa na Sebišini/ Podosoju. - U 10:30 h sv. misa i slavlje Prve sv. pričesti u župi. Ove godine ima 20 prvopričesnika (13 dječaka i 7 djevojčica). Uz župnika fra Mladena u sv. misi suslavili: fra Marko Babić, fra Nedjeljko Jukić i don Mario Čagalj. Preko sv. mise prekrasno pjevao župni zbor mladih kojim je ravnala gđa. Marija Biočić, a na orguljama je bila gđa. Aneta Babić. Psalam je pjevala prošlogodišnja prvopričesnica Valentina Ljubičić. Učiteljice trećih razreda, Ana Lešina i Mirela Matić pomagale uvježbavati prvopričesnike za slavlje Prve sv. pričesti. Crkvu su za slavlje Prve

5. 6. 2011. – Sedma uskrsna nedjelja. Autobus hodočasnika iz Runovića predvođen župnikom pošao u Zagreb na sv. misu sa sv. ocem papom na zagrebačkom hipodromu u 10 h prigodom Apostolskog pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj i Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Dio je župljana pošao u Zagreb svojim automobilima. Odaziv u župi na odlazak na sv. misu sa sv. ocem bio je vrlo dobar. - Sv. mise u župi ujutro u 8:30 h i popodne u 17:30 h u Podosoju slavio fra Marko Babić. 13. 6. 2011. – Sv. Ante Padovanski - franjevac, svećenik i crkveni naučitelj. U 18:30 h na Pratrovoj glavici predvodio procesiju i slavio sv. misu zajedno sa župnikom fra Mladenom te propovijedao fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom, koji je na kraju sv. mise blagoslovio ljiljane i djecu. Preko sv. mise pjevao je Zbor mladih pod vodstvom gđe. Anete Babić. 15. 6. 2011. – Na Sebišini u crkvi sv. Ivana Krstitelja postavljen kameni ambon (povišeni stalak za čitanje) kojega je prema nacrtu prof. fra Ante Branka Periše izradio Mario Puljić (Buljković). 23. 6. 2011. – Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, Tijelovo. Sv. misa u 9 h, a poslije mise procesija sa Presvetim Sakramentom. 24. 6. 2011. – Sv. Ivan Krstitelj koji se svečano slavi na Sebišini. U 10:30 h procesiju i sv. misu na otvorenom pred crkvom Sv. Ivana predvodio i propovijedao fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom. U sv. misi susalvili župnik fra Mladen, fra Rafael Begić, fra Frano Laco, fra Nikica Ajdučić, dok je fra Stjepan Poljak ispovijedao vjernike.

Milodari

N. N. – 300 kn N. N. – 200 kn Milan Vuknić pok. Maše – 100 € Petar Cvitanušić Cukrović – 200 kn Ratko Ljubičić Štule – 200 kn Ivan Lubina Pantić – 200 kn Dinka Perković r. Vuknić – 200 kn Milan Ljubičić Janković – 600 kn Marijan Bruno Babić Bušić – 300 kn N. N. – 200 kn Ana Cvitanušić ud. Jure – 200 kn N. N. – 200 kn Ivanka Buljan pok. Ivana – 200 kn Vinko Ljubičić Milkić – 800 kn Vinko Ljubičić Dankić – 1000 kn Zora Ljubičić Lolina – 200 kn Ivanka Ljubičić Janković – 1000 kn Vjekoslav Bitanga – 50 € Mladen Jukić Rujić – 1000 kn Jure Puljić Perotić – 100 € Ljubo Jakić Šaža – 500 € Milan Ljubičić Mišić – 100 € Tomislav Jukić Vrandelić – 500 kn Marijan Biočić Vagović – 200 kn Ruža Zovko – 200 kn Maša Ljubičić Celić – 200 kn Vinko Ljubičić Perotić – 900 kn Milan Škoro Ćuković – 100 $ Vinko Jakić Maćić – 50 € Općina Runovići – 3000 kn N. N. – 150 kn N. N. – 150 kn Petar Ljubičić Kapović – 200 kn

Za potrebe župe Gospe od Karmela Nedjeljko Vladić – 400 kn Zora Ljubičić Lolina – 50 € Anđelko Đele Biočić – 300 kn Ivan Lešina Grujić – 50 $ Ivan Biočić Džodžić – 500 kn Dragica Franić r. Ljubičić – 200 kn Lidija Gabrić r. Ljubičić – 250 kn Željko Ljubičić Carević – 150 kn N. N. – 950 kn Tomaž Babić – 50 € Ivan Kuštra Gaganović – 200 kn Iva Ljubičić Đidijina – 100 kn Ante Ljubičić Điković – 100 € Davorka Bitanga – 200 kn Vlade Kundid – 370 kn Iva Ljubičić Dankić – 50 € Marijan Ljubičić Maše – 100 kn Mara Jakić ud. Joze – 200 kn Ranko Bitanga Maćić – 50 € N. N. – 300 kn Dragan Vuknić p. Milana – 300 kn Ante Vuknić – 200 kn N. N. – 50 € Ivan Biočić Jokić – 200 kn Dragan Biočić Džodžić – 50 € Vlade Biočić Džodžić – 200 kn Marko Jukić Josipov – 300 kn Ivan Beževan Vrnđo – 200 kn Ante Kuštra Gašić – 50 € Zorislav Lešina – 200 kn Josip Zele Babić Kula – 400 kn Dijana Jukić Vrandelić – 200 kn Ante Jukić Ban – 400 kn Zrinko Puljić Buljković – 200 kn Marijan Puljić p. Mate – 200 kn N. N. – 3000 kn Općina Runovići – 10000 kn Dragica Poljak – 200 kn N. N. – 200 kn N. N. – 100 kn N. N. – 200 kn Stana Bjeliš – 50 kn Ana Puljić – 100 kn Nedjeljka Babić Raptavi – 150 kn

VJENČANI

od 1. XII. 2010. do 1. VII. 2011. 1. PETAR PULJIĆ, p. Ranka i JOSIPA ŽDERO, Rajkova - 12. 2. 2011. 2. JOSIP ZEC, Ivanov i MARIJA LJUBIČIĆ, Vinkova - 30. 4. 2011. 3. JOZO ŽIVANOVIĆ, p. Tomislava i IVA BEŽEVAN, Jurina – 7. 5. 2011. 4. ANTE ZNAOR, Antin i ANTONIA GLAVOTA, Ivičina – 24. 6. 2011.

N. N. – 300 kn Mara Bitanga ud. Slave – 200 kn Ivan Biočić Markuzin – 200 kn Ivan Lešina Grujić – 100 $ Matija Kundid Bilkovioć – 100 kn

Obitelj p. Marijana Puljiza Rusa – 500 kn Obitelj p. Dinke Puljiz – 500 kn Ante Lešina Taslaković – 400 kn N. N. – 100 kn Ljupko Ljubičić Celić – 300 kn Ante Tucak p. Mladena – 200 kn Marijan Jukić Ganče – 100 kn Marko Jukić Josipov – 400 kn Ivan Puljiz Kukonja – 200 kn Mario Babić Kula – 300 kn Marija Jerković ud. Petra – 400 kn Milan Vodanović Milić – 150 kn N. N. – 100 kn Ante Vodanović Mišić – 200 kn Tvrtko Babić Grgušić – 400 kn N. N. – 100 kn N. N. – 200 kn Milan Ljubičić Janković – 200 kn Obitelj pok. Ivana Cvitanušića Anarića – 300 kn Jure Jerković p. Ivana – 50 eur Ivan Lešina Željezo – 100 € N. N. – 200 kn Obitelj Protrka Antičić – 150 €

Za crkvu Sv. Nikole Petar Gudelj p. Mate – 2000 kn Mara Bitanga ud. Slave – 200 kn N. N. – 200 kn Frano Buljan p. Milana – 100 € Josip Vodanović Peričković – 300 kn Ivica Jakić Šažin – 50 € N. N. – 200 kn N. N. – 200 kn N. N. – 200 kn Obitelj p. Anke Tucak – 500 kn Ivan Babić Garčušić – 200 kn Ana Puljiz Lazić – 100 kn Marija Cvitanušić – 300 kn N. N. – 300 kn N. N. – 400 kn Petar Bitanga Šujanov – 50 eur Ivan Biočić Džodžić – 500 kn

Za župni list Runovići

Napovijedi zaručnika koji su vjenčani izvan župe Runovići

Nedjeljko Vladić – 100 kn Zorka Ljubičić Ćendić – 50 kn Anđa Ivković r. Babić – 100 kn Iva Žuvanić r. Babić – 100 kn Ante Bilić – 100 kn Ivan Lešina Grujić – 50 $ Mila Jukić r. Babić – 100 kn Boris Pervan – 100 kn N. N. – 100 kn Milan Vuknić pok. Maše – 100 € Ana Babić r. Ljubičić – 100 kn Mara Šikić r. Bitanga – 200 kn Zlata Lešina – 100 kn Ivan Lubina Pantić – 100 kn Ana Cvitanušić ud. Jure – 100 kn Iva Vlah r. Puljić – 240 kn Ivan Ljubičić p. Petra - Gale – 150 kn Ana Lubina Muškina – 50 € Nada Jukić Marciniec – 500 kn Ivan Repušić Dulić – 300 kn

1. IVICA PULJIZ, sin pok. Ivana i Tonke r. Gabelica iz Runovića (živi u Zagrebu) i ANELA NUIĆ, kći Maria i Jadranke r. Vlašić iz Drinovaca (živi u Zagrebu). – Vjenčani u Zagrebu (Ksaver) 19. 2. 2011. 2. MARIJO DRAGUN, sin Jure i Gordane r. Gaće iz Dolića Drage (Lokvičići) i VINKA BABIĆ, kći Vinka i Dinke r. Ždero. – Vjenčani u Imotskom 26. 2. 2011. 3. ANDRIJA PULJIZ, sin Josipa i Silvane r. Zakarija iz Runovića i NIKOLINA BOŠNJAK, kći Ante i Emilije r. Buconjić iz Sovića (Gorica) – Vjenčani u Gorici 26. 2. 2011.

KRŠTENI

8. MARIJAN BABIĆ p. Jure (Kavić), * 28. 7. 1932., † 22. 12. 2010. (Imotski)

od 1. XII. 2010. do 1. VII. 2011.

9. DANICA ČALE ž. Ivana, * 15. 10. 1929., † 22. 12. 2010. (Split)

1. GABRIJEL PULJIZ, 11. 12. 2010., sin Ivice i Nives r. Kasalo 2. ANTONIO PULJIĆ, 9. 1. 2011., sin Zrinka i Ružice r. Aračić 3. IVAN JAKIĆ, 30. 1. 2011., sin Darka i Kristine r. Vodanović 4. IVA PULJIZ, 30. 1. 2011., kći Damira i Ninoslave Asje r. Hlavaček 5. ANDREA PULJIĆ, 5. 2. 2011., kći Vlatka i Mirjane r. Jović 6. VINKO DRAGOVIĆ, 5. 2. 2011., sin Ivice i Katije r. Ždero 7. ZVONIMIR LEŠINA, 6. 3. 2011., sin Mate i Klaudije r. Kukavica 8. GABRIJELA ŽDERO, 6. 3. 2011., kći Ante i Ive r. Petričević 9. DAVID ANTONIO LJUBIČIĆ, 24. 4. 2011., sin Branimira i Julie Nicole r. Vrdoljak 10. ZLATKO JUKIĆ, 30. 4. 2011., sin Tomislava i Radmile r. Sičenica 11. ZVONIMIR LUBINA, 12. 6. 2011., sin Tomislava i Mie r. Srzić

10. ANA LEŠINA p. Mate (Matuševa), * 2. 1. 1944., † 1. 1. 2011. 11. DRAGICA BITANGA ud. Petra (Maćić), * 13. 9. 1926., † 12. 1. 2011. 12. LUKA BABIĆ KULA p. Petra, * 15. 11. 1946., † 17. 1. 2011. (Split) 13. BOŽIDAR RAPTAVI p. Đure, * 15. 7. 1968., † 18. 1. 2011. (Split) 14. IVAN ŠKORO p. Ivana (Ćuković), * 28. 5. 1927., † 30. 1. 2011. 15. MARA BIOČIĆ ud. Ivana Matković), * 11. 3. 1926., † 12. 2. 2011. 16. IVA LJUBIČIĆ p. Marijana (Rusova), * 23. 10. 1951., † 14. 2. 2011. (Zagreb) 17. ANA GREPO ud. Dominika, * 20. 9. 1926., † 19. 2. 2011. (Višnjevac) 18. IVAN CVITANUŠIĆ p. Josipa, * 2. 3. 1945., † 22. 2. 2011. 19. MARIJAN (Marijeto) PULJIZ (Šorkić), * 27. 5. 1955., † 25. 2. 2011. (Split) 20. ANA LJUBIČIĆ ud. Petra (Gale), * 30. 6. 1926., † 6. 3. 2011. (Osijek)

UMRLI

od 1. XII. 2010. do 1. VII. 2011.

21. IVA BAKAVIĆ p. Ivana, * 18. 6. 1935., † 8. 3. 2011.

1. ANA TUCAK ud. Josipa (Čuljkova), * 1. 5. 1925., † 6. 12. 2010.

22. MILAN VUKNIĆ p. Jozipa (Jotić), * 24. 8. 1946., † 11. 3. 2011. (Mostar) 23. IVA LJUBIČIĆ ud. Ivana (Taić), * 22. 3. 1921., † 23. 3. 2011.

2. PETAR BAKAVIĆ (Rndžić), * 3. 1. 1949., † 8. 12. 2010. 3. IVA LJUBIČIĆ (Kavazić), * 31. 7. 1920., † 11. 12. 2010. (Split)

24. IVA MARIJANOVIĆ (Đanuša) ud. Ante, * 16. 9. 1923., † 29. 3. 2011.

4. MARA LJUBIČIĆ p. Ante (Ikanović), * 26. 4. 1952., † 14. 12. 2010. (Kaštel Sućurac)

25. LJUBICA GREPO ud. Ljube, * 8. 3. 1941., † 13. 4. 2011. (Split)

5. MARIJAN PULJIZ p. Marka (Rus), * 17. 7. 1928., † 16. 12. 2010.

26. IVICA TUCAK Petrov (Glavarević), * 30. 12. 1966., † 13. 5. 2011. (Split)

6. JOZIP TUCAK p. Jozipa (Šomić), * 14. 2. 1925., † 18. 12. 2010. (Split)

27. MARIJAN LJUBIČIĆ p. Ivana (Jukiničić), * 15. 7. 1935., † 11. 6. 2011.

7. NEDJELJKA (DINKA) PULJIZ (DŽAKIĆ) ud. Josipa, * 19. 08. 1933., † 19. 12. 2010.

28. ZORA PULJIZ Ivičina, * 10. 6. 2011., † 11. 6. 2011. Zagreb