Vojno-pomorska akademija u Rijeci 1866.-1914.

Ervin Dubrovi} Vojno-pomorska akademija u Rijeci 1866.–1914.

P-FAX-katalog.indd 1

07.09.2011. 15:32

POMORSKI FAKULTET U RIJECI MUZEJ GRADA RIJEKE Za izdava~e prof. dr. sc. Ser|o Kos, FRIN mr. sc. Ervin Dubrovi} Tekst, izbor i opis ilustracija Ervin Dubrovi} Design Vesna Rožman Suradnica u pripremi Jasna Milinkovi} Lektura i korektura Gordana Ožbolt Prijevod gra|e s njema~kog jezika Ira Stani} Tisak Tiskara Zambelli Rijeka, rujan 2011.

Zahvala Gordana Tudor, Hrvatski pomorski muzej Split Gracijano Kešac, Povijesni muzej Istre Pula Bruno Dobri}, Sveu~ilišna knjižnica u Puli

CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Sveu~ilišne knjižnice Rijeka pod brojem 120928067 ISBN 978-953-165-105-9 (Pomorski fakultet u Rijeci) ISBN 978-953-6587-57-5 (Muzej grada Rijeke)

P-FAX-katalog.indd 2

07.09.2011. 15:32

Ervin Dubrovi}

Vojno-pomorska akademija u Rijeci 1866.–1914.

Rijeka, 2011.

P-FAX-katalog.indd 3

07.09.2011. 15:32

Slavna tradicija pomorske znanosti i visokoga pomorskog obrazovanja Osnutak Vojno-pomorske akademije u Rijeci za hrvatsko je visoko pomorsko obrazovanje višestruko bitan. Ve} uo~i preseljenja u Rijeku, ova je ustanova od mornari~ke kadetske škole uzdignuta u rang akademije – time je potvr|ena njezina važnost i dostignuta najviša obrazovna razina. Profesori Akademije bili su vrhunski stru~njaci, znanstvenici i intelektualci, koji su svoje radove objavljivali i u zbornicima Akademije znanosti u Be~u i u monografskim izdanjima i u Mornari~kom listu u Puli.

Dobar je dio profesora sudjelovao na sustavnom istraživanju Rije~kog zaljeva, koje se obavljalo u sklopu projekta opsežnih istraživanja Jadrana, što ih je provodio Hidrografski zavod u Puli.

Neka su pak postignu}a na podru~ju moderne fizike, poput najranijih istraživanja u akustici i aerodinamici, bila gotovo senzacionalna. Imala su velik odjek u svjetskim razmjerima i ujedno postavila temelje nekoliko znanstvenih grana eksperimentalne fizike i navigacijske znanosti.

Koliko nam je važan stru~ni i znanstveni domet, toliko su nam važni i prakti~ni uspjesi vrhunskih pomoraca odgojenih na rije~koj Akademiji. Brojni su me|u njima još prije isteka devetnaestoga stolje}a plovili po svim svjetskim morima – oplovili Južnu Ameriku i Afriku te stigli do Dalekog istoka. Uz vrhunsku pomorsku vještinu, na rije~koj su Akademiji stekli i primjerno op}e obrazovanje, vrsno znanje više svjetskih jezika te ostala znanja koja su im omogu}avala da se dobro snalaze u najrazli~itijim okolnostima i složenim poslovima koje su uspješno obavljali. ^injenica da je Vojno-pomorska akademija u Rijeci odgojila i neke od najviših ~asnika, pa i brojne slavne admirale i zapovjednike mornarica više zemalja Srednje Europe, potvr|uje njezine me|unarodno priznate odgojne i obrazovne domete, kao i zna~ajan utjecaj na razvoj znanosti. Postavljanje spomen-plo~e admiralima diplomantima Akademije, ujedno je odavanje po~asti iznimnoj ustanovi koja ih je odgojila.

S poštovanjem i ponosom isti~emo da Pomorski fakultet Sveu~ilišta u Rijeci nalazi korijene svoga obrazovnog i znanstvenog djelovanja još od 1866. kada je ovdje djelovala Vojno-pomorska akademija koja je obrazovala nauti~are i brodostrojare, što Fakultet i danas ~ini. I danas su ti kadrovi vrlo dobro prepoznati, cijenjeni i prihva}eni u Hrvatskoj i ~itavom svijetu.

U znanstvenom pogledu Pomorski fakultet u Rijeci nastavlja sjajnu tradiciju koja je zapo~ela upravo na Vojno-pomorskoj akademiji, aktivno razvijaju}i multidisciplinarno podru~je kompleksnih pomorskih znanosti. Osobita nam je ~ast što se možemo smatrati nasljednicima tradicije Akademije koja je svojim radom dala tako zna~ajan doprinos razvoju visokoga pomorskog obrazovanja te znanstvenog istraživanja i znanstvene misli, ~ime je u svjetskim razmjerima zaslužila tako visoko uvažavanje.

Dekan Pomorskog fakulteta Sveu~ilišta u Rijeci prof. dr. sc. Ser|o Kos, FRIN 4

P-FAX-katalog.indd 4

07.09.2011. 15:32

Žarište znanosti i kulture u gradu pomorske i gospodarske tradicije Marine-Akademie u Rijeci gotovo je posve neistražena tema koja zaslužuje sustavan i sveobuhvatan pristup. Posebnu pažnju privla~i uzorna organizacija i slava mnogobrojnih ~asnika koji su se na njoj školovali. Jednako je tako velik i ugled profesora Akademije, koji su svoja oceanografska i hidrografska istraživanja objavili u nizu monografija te stru~nih i znanstvenih ~asopisa.

Poniranje u povijesne slojeve još bliskog, ali i bitno druk~ijega svijeta, otkriva i brojne važne pojedinosti kao što je povezanost visokih državnih krugova Habsburške Monarhije s našim krajevima te, unato~ društvenom elitizmu kojim je Akademija bila obilježena, gotovo nevjerojatan uspon mladi}a iz siromašnih hrvatskih obitelji, koji se uspijevaju probiti do vrha vojne hijerarhije velike i slavne Carevine.

Pojedine teme katkad se same nametnu, pa tako i pri~a o Vojno-pomorskoj akademiji u Rijeci.

Njezina važnost za mo}nu mornari~ku strukturu Austro-Ugarske ne umanjuje važnost koju je imala u našoj nacionalnoj povijesti. Bitno je i da su se profesori i pitomci te ugledne akademije intenzivno uklju~ivali u rije~ki kulturni i društveni život te, kao osebujan intelektualni krug, uvelike pridonijeli popularizaciji znanosti i tehnike. Upravo u vrijeme kada je svijet bio oduševljen fizikalnim otkri}ima i tehni~kim postignu}ima, profesori rije~ke Marine-Akademie i sami dolaze do velikih otkri}a i prvi Rije~anima predstavljaju najnovije izume koji, poput rendgenskih zraka, katkad upoznaju samo nekoliko tjedana nakon svjetskih premijera.

Pri~a o Marine-Akademie nadovezuje se na ve} ostvarene projekte Muzeja grada Rijeke, posve}ene pomorskim temama. Uz izložbe i monografije posve}ene razvoju rije~ke industrije i prometnih putova prema sjeveru, me|u najvažnijima su upravo one koje se ti~u mora i pomorstva, a u kojima sura|uju i profesori i suradnici Pomorskog fakulteta u Rijeci. Rije~ka luka (monografija 2001.) govori o povijesnim prilikama, o izgradnji, rastu i prometu luke.

Slijedi izložba i monografska trilogija Adami}evo doba 1780.–1830. (2005.–2006.) koja se u bitnoj mjeri bavi komunikacijom što preko velikoga mora stiže do Rijeke i Srednje Europe.

O posebnom fenomenu prekomorske komunikacije govori izložba i monografija Merika: Iseljavanje iz Srednje Europe u SAD 1880.–1914., (2008.), zasnovana na ~injenici da je rije~ka luka svojedobno bila važna iseljeni~ka luka. O osobitom pak aspektu visoke tehnologiji na moru govori izložba i katalog Rije~ki torpedo – prvi na svijetu (2010.).

Stoga smo upravo i zapo~eli istraživanje povijesti Vojno-pomorske akademije u Rijeci, koje provodimo temeljitim istraživanjem brojnih izvora. U prvom redu nastavljamo s ve} zapo~etim istraživanjem muzejske, arhivske i knjižni~ne gra|e u Rijeci, Puli i Be~u, te vjerujemo da }emo jednim od naših najvažnijih projekata u idu}em razdoblju upozoriti na povijesne okvire kojih katkad nismo dokraja svjesni, a koji su bitno oblikovali i naš današnji svijet.

Ravnatelj Muzeja grada Rijeke mr. sc. Ervin Dubrovi} 5

P-FAX-katalog.indd 5

07.09.2011. 15:32

Jarbol za mornarske vježbe podignut u krugu Marine-Akademie u Rijeci.

Polovicom 19. stolje}a prevladava zamisao da pitomci Akademije ve} za vrijeme školovanja moraju ste}i ~im više prakti~nih znanja i vještina.

(Muzej grada Rijeke)

6

P-FAX-katalog.indd 6

07.09.2011. 15:32

Od Vojno-pomorske akademije do Pomorskog fakulteta

Pomorski fakultet u Rijeci nalazi korijenje svoga djelovanja još otkako je u Rijeci, u zgradi današnje rije~ke bolnice, po~ela s radom austrougarska Vojno-pomorska akademija (Marine-Akademie) koja je djelovala do 1914. godine. Po~etkom Prvoga svjetskog rata Akademija prestaje s radom i seli u Be~. Valja istaknuti da su Akademiju u Rijeci završili i neki slavni Hrvati poput admirala Maksimilijana Njegovana (1858.–1930.) te prvog zapovjednika flote u mornarici Države Slovenaca, Hrvata i Srba, hrvatskog admirala Janka pl. Vukovi}a – Podkapelskog (1871.–1918.). Školovanje na Akademiji (za brodostrojare i nauti~are) trajalo je ~etiri godine, a upisivali su je polaznici iz ~itave Austro-Ugarske Monarhije, koji su imali malu maturu (nižu gimnaziju).

Po~etkom rata u Akademijinoj je zgradi smještena privremena bolnica, a nakon sloma Austro-Ugarskoga Carstva u zgradu useljava glavna gradska bolnica. Prekid u visokoškolskom obrazovanju u podru~ju pomorstva traje do 1949., kada je 4. travnja te godine, uredbom Vlade FNRJ, osnovana Viša pomorska škola u Rijeci koja poslije prerasta u Fakultet i djeluje neprekidno do današnjih dana. Od svojih po~etaka, Viša pomorska škola prošla je nekoliko razvojnih faza: • 1978. postaje Fakultet za pomorstvo i saobra}aj koji djeluje do 1998., kada se ustrojavaju dvije samostalne obrazovne ustanove – Visoka pomorska škola u Rijeci i Odjel za pomorstvo Sveu~ilišta u Rijeci • tijekom 2001. Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske donijelo je odluku da se Odjel za pomorstvo Sveu~ilišta u Rijeci i Visoka pomorska škola u Rijeci integriraju u jedinstvenu ustanovu – Pomorski fakultet Sveu~ilišta u Rijeci koji djeluje i radi do današnjih dana.

Pomorski fakultet je od svojih po~etaka do današnjih dana bio jedan od vode}ih znanstveno-istraživa~kih i visokoškolskih obrazovnih ustanova u podru~ju pomorstva u Republici Hrvatskoj i na Mediteranu, pa i znatno šire. Tijekom dugih godina postojanja Fakultet je postigao niz zna~ajnih uspjeha i na znanstvenom i na stru~nom polju, ali je prošao i kroz vrlo teška razdoblja. Ovako duga i bogata povijest Fakulteta treba biti svima snažan poticaj i plodna osnova za njegov intenzivan rast i razvoj u budu}nosti.

7

P-FAX-katalog.indd 7

07.09.2011. 15:32

Pogled s mora na pristanište i zgradu Akademije. Do lu~ice sa spremištem za ~amce stizalo se mostom koji je vodio preko željeznice i spajao lu~icu sa zgradom Akademije. Nakon što je more ovdje zasuto da bi se mogla izgraditi nova željezni~ka skladišta, pristanište je pomaknuto u zapadniji predio grada.

(Muzej grada Rijeke)

8

P-FAX-katalog.indd 8

07.09.2011. 15:32

Ervin Dubrovi}

Vojno-pomorska akademija u Rijeci 1866.–1914.

9

P-FAX-katalog.indd 9

07.09.2011. 15:32

K

ad je na samom po~etku dvadesetoga stolje}a dr. Peter Salcher, dugogodišnji profesor

fizike i mehanike na k.u.k. Marine-Akademie u Rijeci, dobio zada}u da napiše povijest Vojno-pomorske (Mornari~ke) akademije, bilo je to ponajprije zato što se Akademija, koja je jedina u Monarhiji odgajala mornari~ke ~asnike, ve} 1902. mogla podi~iti navršenim punim stolje}em svoje povijesti. Školovanje vojno-pomorskih ~asnika Habsburškoga Carstva zapo~eto je Mornari~kom kadetskom školom osnovanom 1802. u Veneciji (k.k. Marine-Cadettenschule 1802.–1805.).

No u doba Napoleonskih ratova Austrija vrlo brzo gubi i Veneciju i druge primorske posjede, pa joj ne treba ni mornari~ka škola.

Nakon Napoleonova pada opet zapo~inje sustavno obrazovanje ~asnika ratne mornarice i, uz povremene potrese poput onoga izazvanog ratom za oslobo|enje Italije (krajem 1850-ih), traje neprekidno do Prvoga svjetskog rata. I nova je škola ponovno osnovana u Veneciji, bivšoj pomorskoj sili ~iju nekadašnju mo} Austrija i dalje nastoji naslijediti pa upravo u slavnome venecijanskom arsenalu uspostavlja glavno sjedište svoje ratne mornarice.

Kao u Kadetskoj školi, i u novoosnovanome Mornari~kom kolegiju (k.k. Marine-Collegium, 1814.–1820.) veliku ulogu u obrazovanju mladih ~asnika imaju iskusni venecijanski ~asnici i pomorci, koji odgajaju nove snage budu}e pomorske sile. Škola je uskoro reorganizirana i nazvana Mornari~ki kadetski kolegij (k.k. Marine-Cadetten-Collegium, 1820.–1848.). Ovaj tre}i pokušaj potrajao je skoro tri desetlje}a, no budu}i da su revolucionarna zbivanja i snažan val talijanske nacionalne samosvijesti sredinom stolje}a zahvatili i Veneciju, Austrija se u Mlecima više ne osje}a sigurno pa svoje mornari~ke službe odlu~uje preseliti u pouzdanije krajeve. Tako je Pula postala glavna ratna luka, a škola je preseljena u Trst i nazvana Trš}anski pomorski kadetski kolegij (k.k. Triester Marine-Cadetten-Collegium, 1848.–1852.).

Otada škola ostaje izdvojena i udaljena od glavne mornari~ke baze i to zbog strateških razloga – da se pitomci zaštite od ratnog napada koji bi mogao pogoditi sjedište mornarice. Škola se upravo po~etkom pedesetih bitno osuvremenjuje. Ambiciozni ravnatelj Trš}anskoga kolegija Alexander Mühlwerth sastavio je novi nastavni plan, potrudio se prona}i najbolje udžbenike i nastavnike te, da bi ustanovi osigurao željeni ugled, zatražio od Vrhovnog zapovjedništva mornarice da školu unaprijede u akademiju. Zamisao nije bila nova jer je ve} bilo takvih pokušaja, no ovaj je put napor bio uspješan.

Kao razloge za takav zahtjev ravnatelj je naveo da bi škola koja ima višu namjenu trebala imati i odgovaraju}i naziv, a da rije~ "kolegij" zna~i samo pojedini predmet. Budu}i da je ve} u to doba škola svojim pitomcima davala i široka stru~na i op}a znanja, Mühlwerth je htio izboriti priznanje da je njegova škola postala ogledna. U obrazloženju je tvrdio da je ve} potpuno organizirana i stoga je tražio da se najvišu obrazovnu ustanovu ratne mornarice statusom izjedna~i s vojnim akademijama u Be~kome Novom Mjestu i u Be~u.

10

P-FAX-katalog.indd 10

07.09.2011. 15:32

Pitomci pred glavnim uzlazom u Marine-Akademie.

Za rije~ke razmjere iznimno velika zgrada gra|ena je u isto vrijeme i u istom, "neogoti~kom", stilu kao i be~ki arsenal, mo}an sklop vojnih zgrada blizu JuĹžnoga kolodvora.

(Povijesni muzej Istre, Pula)

11

P-FAX-katalog.indd 11

07.09.2011. 15:32

Kolegij je 14. velja~e 1852. dobio povlašteniji status i zvu~no ime k.k. Marine-Akademie (carsko-kraljevska Vojno-pomorska akademija). Tom je prigodom carskom odlukom odre|eno i da sve vojne obrazovne ustanove vodi Vrhovno vojno zapovjedništvo koje je potom osnovalo odjel vojnih obrazovnih ustanova koji je upravljao svim vojnim školama.

Iako je Akademija u Trstu bila tek otvorena, ubrzo se ispostavilo da }e je trebati seliti na drugo mjesto jer je to podru~je bilo predvi|eno za izgradnju željezni~kog kolodvora. Ta je okolnost bila prigoda i da se razvije vizija prostorne organizacije ambiciozne škole koja izgledom i brojnim sadržajima, vježbalištima i parkom ne bi trebala zaostajati za vojnim školama u Be~u. Stoga je treba izgraditi na primjerenomu mjestu koje bi, uz to, bilo dostojno njezine važnosti. ^im se pojavilo uvjerenje da bi najpogodnije takvo mjesto za novu zgradu Akademije bilo u Rijeci, na mjestu Ville Ciotta i njezinih prostranih vrtova koji su se protezali uz obalu na zapadnoj strani grada, rije~ka je Op}ina, smatraju}i da bi takva ustanova bila posebno korisna i na ~ast gradu, kupila vilu za 50.000 forinti (100.000 kruna) i po~etkom 1855. darovala je Rije~anin Alojz – Vjekoslav Ba~i} mladi je ~asnik s tek završenom Akademijom. I on je jedan od onih koji se poslije mogao pohvaliti uspješnom karijerom – stigao je do ~ina kontraadmirala.

(Muzej grada Rijeke)

upravi vojnih imanja ("vojnom eraru").

Izgradnja nove zgrade Akademije zapo~eta je ve} u svibnju 1855. i brzo je napredovala, no tek je 26. ožujka 1856. uprili~eno sve~ano polaganje temeljnog kamena. U sve~anosti je sudjelovao sam zapovjednik carske mornarice, nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan, potom

Zgrada Akademije bila je okružena mornari~kim i vojnim vježbalištima. Pitomci su imali na raspolaganju i dva teniska igrališta i dvostaznu natkrivenu kuglanu. U~ili su i borila~ke vještine.

(Muzej grada Rijeke)

12

P-FAX-katalog.indd 12

07.09.2011. 15:32

ban Josip Jela~i}, koji je ujedno nosio titulu rije~koga guvernera, te župan i pomorski inspektor Bartol Smai}, kao i rije~ki gradona~elnik Troyer. Zgrada je dovršena 3. listopada

Obuka iz topni~kih vještina na vježbalištu Marine-Akademie.

Ovaj top nije namijenjen upotrebi na moru, nego u kopnenim topni~kim jedinicama.

1857. i ve} je sutradan održana sve~anost otvorenja Vojno-pomorske akademije u Rijeci te

(Muzej grada Rijeke)

zapo~ela nastava.

Nitko nije mogao predvidjeti da }e nastava u tek dovršenoj, monumentalnoj i upravo za tu namjenu izgra|enoj zgradi potrajati samo jednu godinu. No nakon školske godine 1857./58. održane u Rijeci, nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan po~inje uvoditi nove planove za razvoj mornari~kog obrazovanja. S namjerom da se uspostavi prakti~nije obrazovanje, teorijski se predmeti održavaju u školi, a nauti~ki i drugi prakti~ni predmeti na nekom od ratnih brodova.

Tako se ujesen 1858. prva tri razreda sele u unajmljenu zgradu u Barcoli kraj Trsta, a ~etvrti se razred ukrcava na fregatu Bellona. Na sudbinu škole utje~e i rat s Italijom 1859. te je nekoliko godina, od 1860. do 1866., obuka (Elevencurs) održavana na fregati Venus.

Po~etkom 1860. osnovan je u Trstu Hidrografski zavod (Hydrografische Anstalt koji poslije seli u Pulu) ~ija je zada}a bila i obuka ~asni~kog podmlatka. I poslije su pojedini profesori u Rijeci bili službenici Zavoda. Osnivanje nove ustanove potaknulo je istraživanja fizikalnih i kemijskih svojstava mora te meteorološko-klimatska mjerenja.

S kona~nim preseljenjem Akademije u Rijeku 1866., prestaje migracija škole i pojedinih ustanova vojno-pomorskog u~ilišno-istraživa~ko-znanstvenog sustava. Mnoge istraživa~ke ustanove koje djeluju u Puli nužna su podrška radu rije~ke Akademije. Mornarica je ve} do 13

P-FAX-katalog.indd 13

07.09.2011. 15:32

I u mornarici je op}a vojni~ka obuka bila vrlo važna. Satovi iz prakti~ne nastave održavaju se uokolo zgrade i u parku Vojno-pomorske akademije u Rijeci.

kraja 1860-ih razvila i zaokružila sustav koji više ne podliježe ve}im organizacijskim promje-

(Muzej grada Rijeke)

drografski zavod, Mornari~ka knjižnica i Astronomski opservatorij, a u Rijeci se za daljnjih

nama, nego u takvu obliku djeluje do Prvoga svjetskog rata. U Puli su u~vrstili svoj rad Hiskoro pola stolje}a, od 1866. do 1914., ustalila Vojno-pomorska akademija. Važnost i ugled Akademije potvr|uje se, uz ostalo, i nizom najviših ~asnika koji joj dolaze na ~elo. Dok su prije školu vodili ravnatelji, od 1860. se oni koji njome upravljaju zovu zapovjednici i mahom su visoki mornari~ki ~asnici, kapetani bojnog broda i kontraadmirali.

Velika je zgrada rije~ke Akademije posve odgovarala o~ekivanjima i potrebama. U njoj su smještene i u~ionice i spavaonice za pitomce te glavnina ostalih uredskih prostorija i kabineta. U poslije izgra|enim manjim zgradama razmještenim u parku bile su smještene stražarnica, spremište, radionice, skladišta te stanovi za do~asnike i stožer. Ure|eno je i topni~ko vježbalište, brodski jarbol za mornarske vježbe, ku}ica s raznim instrumentima za mjerenje te praonica. Ure|eni su i sportski tereni – natkrivena kuglana s dvije staze i nekoliko teniskih igrališta s travnatim terenima.

Akademija je imala i vlastito malo pristanište, smješteno podno glavne zgrade, koje je potom zbog izgradnje željeznice (1873.) ponešto udaljeno. Izgra|eno je zapadnije u odnosu na prijašnje, no bitno pove}ano i bolje opremljeno – imalo je ve}e spremište za ~amce, prostoriju za posadu, spremište, signalni jarbol i topni~ku bateriju s ~etiri topa koja je ugledne goste do~ekivala pozdravnom paljbom. Uz lu~icu je bilo ure|eno i kupalište.

Nastavni je plan bio vrlo opsežan, sastojao se od ~ak 31 predmeta koji su se predavali ~etiri

14

P-FAX-katalog.indd 14

07.09.2011. 15:32

godine, no s toliko teško}a da su sami profesori ustvrdili da za takav program nisu dovoljne ~etiri godine školovanja. Kada je 1868. stupio na ~elo mornarice, viceadmiral Wilhelm von Tegetthoff uveo je novu organizaciju koja se još desetlje}ima smatrala odgovaraju}om.

Akademija je primala u~enike koji su završili malu maturu, a to zna~i da su nakon ~etiri razreda obvezne osnovne škole, završili još ~etiri razreda niže gimnazije. Program škole uskla|en je 1871. s programom "više realne škole" (Oberrealschule). No bilo je i onih koji su upisali Akademiju nakon završene više gimnazije ili više realne škole, za koje je ina~e bila predvi|ena samo skra}ena obuka u jednogodišnjoj Školi za pomorske aspirante u Puli. Nastava je na Akademiji u Rijeci trajala ~etiri godine. Potom su kadeti prolazili pojedine prakti~ne specijalisti~ke te~ajeve u Puli, a najambiciozniji i najsposobniji ~asnici završavali su poslije i posebnu obuku za više ~asnike.

Nastavu je u sva ~etiri razreda ukupno polazilo približno stotinu pitomaca, no prije Prvoga svjetskog rata bilo ih je povremeno i blizu dvije stotine. Mladi su pitomci dolazili u Rijeku iz svih krajeva Austro-Ugarske. Ve}inom su to bili Nijemci, Ma|ari, ^esi i Poljaci, no bilo je me|u njima i dosta Hrvata – Primoraca i Dalmatinaca. Svakako je više od tisu}u ~asnika austrougarske ratne mornarice završilo rije~ku Akademiju, a me|u njima i barem stotinjak onih s južnih predjela Monarhije. Škola, koja je doista bila uzorno organizirana i opremljena, ostaje u Rijeci do po~etka Prvoga svjetskog rata. Po~etkom rata Vojno-pomorska akademija seli u Be~, no u ratnim okolnosti-

Mladi ~asnik Richard, sin Petera Salchera, dugogodišnjeg Akademijina profesora fizike i mehanike. Na po~etku karijere nije mogao ni zamisliti da }e jednom postati kontraadmiral. (vl. Sr|an Babi}, Zagreb)

ma više ne uspijeva održavati redovitu nastavu.

Pitomci u vježbi veslanja. Parobrod koji promi~e u pozadini podsje}a da su osnovne mornari~ke vještine, poput veslanja i jedrenja, ve} krajem 19. stolje}a potisnute novim na~inom plovidbe. Odsad pripadaju pomorskoj tradiciji i obveznoj školskoj obuci.

(Muzej grada Rijeke)

15

P-FAX-katalog.indd 15

07.09.2011. 15:32

Profesori Akademije hidrografi, oceanografi, klimatolozi, meteorolozi, fizi~ari Nastojanje da se "kadetska škola" unaprijedi u akademiju koja }e imati isti ugled kao i vojne akademije u Be~kom Novome Mjestu i u Be~u, zna~ilo je prije svega okupljanje najboljih profesora koji }e školi omogu}iti potrebnu razinu. Osim iskusnih pomoraca i vojnika, stru~njaka za navigaciju i oceanografiju te za pomorsko pravo i ratne vještine, na Akademiji predaju i stru~njaci za brodogradnju, za gradnju i rukovanje brodskim strojevima te profesori teorijskih i op}ih predmeta – matematike, geometrije, nacrtne geometrije i prostoru~nog crtanja, fizike, mehanike, kemije, biologije, povijesti i zemljopisa. Na školi se predavalo i više jezika korisnih mornari~kim ~asnicima. Uz nastavni njema~ki jezik, pitomci su u~ili talijanski, francuski, engleski i – "ilirski" (od 1899. "srpsko-hrvatski").

Iako škola nema sveu~ilišni status, mnogi su profesori bili ugledni znanstvenici i istraživa~i.

Posebno se isticala grupa profesora suradnika Hidrografskog zavoda u Puli, koja je za potrebe Zavoda istraživala dubinu, boju i prozirnost mora, morske struje, plimu i oseku te klimu na Kvarneru. U istraživa~kom i znanstvenom smislu ta je grupa profesora bila najaktivnija i najuglednija. Profesori Ferdinand Attlmayr, J. Koettstorfer, Jósef Luksch, Ernst Mayer, Peter Salcher i Julius Wolf zajedni~ki su objavili opsežan Priru~nik iz oceanografije (Handbuch der Oceanographie, u dva dijela, 1883.). Osim u monografskim izdanjima i udžbenicima namijenjenim u~enicima Akademije, hidrografi i oceanografi objavljuju više radova u Mornari~kom ~asopisu u Puli te povremeno u izdanjima Akademije znanosti u Be~u.

Upravo je na Akademiji eksperimentalno dokazan proboj zvu~nog zida i fotografski snimljena akusti~ka pojava "udarnog vala" koji nastaje pri proboju zvu~nog zida. Bila je to svjetska senzacija, a suradnja profesora Petera Salchera i slavnog Ernsta Macha sa Sveu~ilišta u Pragu Ilustracija jednog od brojnih instrumenata za hidrografska mjerenja, objavljenih u knjizi prof. Ernsta Mayera, u kojoj opisuje razne pomorske instrumente (Budimpešta, 1885.).

primjer ugleda i znanstvene razine profesora rije~ke Akademije.

(Sveu~ilišna knjižnica Rijeka)

ratne mornarice – Anton Haus i Maksimilijan Njegovan. Isticali su se izvrsnim obrazovanjem i

I više je budu}ih admirala predavalo na Akademiji – me|u njima i dva budu}a zapovjednika višestrukim talentima. Još kao poru~nik bojnog broda, budu}i admiral Haus u Rijeci je više godina predavao oceanografiju te je pri kraju svoga predava~kog rada na Akademiji objavio udžbenik iz oceanografije i pomorske meteorologije (Grundzüge der Oceanographie und maritimen Meteorologie, Be~, 1891.) koji je dugo smatran oglednim i uzornim.

Svoju je opsežnu knjigu podijelio u dva dijela – na oceanografiju i meteorologiju, a oba su djela podijeljena u više poglavlja. U prvom dijelu obra|uje kemijske aspekte (soli i organske tvari) i fizikalna svojstva mora i oceana (toplina mora, površinska strujanja, vertikalna cirkulacija oceana, opti~ki fenomeni i boje, tip i veli~ina valova, plima i oseka...). Drugi je dio o meteorologiji tako|er opsežan, a govori o op}oj klimatologiji i pomorskoj meteorologiji.

Posljednje je poglavlje posve}eno prekooceanskim rutama diljem svjetskih mora i oceana.

Profesori k.u.k Marine- Akademie sudjelovali su i u rije~kome društvenom životu. Me|u prvima su popularizirali nova znanstvena i tehni~ka otkri}a te su i me|u osniva~ima i najaktivnijim ~lanovima Kluba prirodnih znanosti (Club di scienze naturali), otvorenog prema svima koje zanima napredak i znanost.

16

P-FAX-katalog.indd 16

07.09.2011. 15:32

Ernst Mayer (1839.–1926.)

Profesor je na Mornari~koj akademiji od 1869. U po~etku predaje geometriju i nacrtnu geometriju, poslije hidrografiju i kartografiju te prostoru~no crtanje i izradu akvarela (situazionszeihnung).

Izumitelj je strujomjera 1876., koji je upotrebljavan za istraživanja na Kvarneru, a smjer struje mjerio je pomo}u magnetske igle. Taj je princip poslije upotrijebio i poznati oceanograf Ekman.

Pisac je više priru~nika i udžbenika za Akademiju, poput knjiga Tehni~ko crtanje i Osnove prakti~ne geometrije (Das Technischer Zeichen, 1866., Grundzüge der praktischen Geometrie, 1871.).

Autor je brojnih dopadljivih skica i akvarelnih minijatura. Upravo se njemu može zahvaliti što su neki njegovi u~enici, poslije visoki pomorski ~asnici poput kontraadmirala Franza Lauffera, ro|enog Rije~anina, rado slikali akvarele, me|u kojima i vedute Rijeke i okolice.

Ernst Mayer, dugogodišnji profesor crtanja, nacrtne geometrije, hidrografije i i izumitelj pojedinih instrumenata, poput strujomjera koji smjer struje mjeri pomo}u magnetske igle.

(Muzej grada Rijeke)

Karta Jadrana s obilježenim dubinama mora iz priru~nika o Jadranu Gyulea Wolfa i Józsefa Lukscha, objavljenog u Budimpešti 1896. U sustavne izmjere Jadrana, koje od 1870-ih obavlja Hidrografski zavod iz Pule, uklju~eni su i profesori Vojno-pomorske akademije koji se uglavnom bave mjerenjima u Rije~kom zaljevu.

(Sveu~ilišna knjižnica Rijeka)

Emil Stahlberger Profesor fizike i mehanike na Akademiji, ujedno pisac udžbenika Teorijska mehanika (Theoretische Mechanik, 1871.).

Stahlberger je i utemeljitelj i voditelj Akademijine Meteorološke stanice. Vodio je višegodišnja istraživanja te objavio knjigu Plima i oseka u Rije~kom zaljevu (Die Ebbe und Fluth in den Rhede von Fiume, Budimpešta, 1874.).

Za potrebe svojih istraživanja izumio je napravu koju je nazvao reobatimetar. Tim se instrumentom moglo mjeriti strujanje i dubinu mora te uzimati uzorke s morskog dna.

Jochan Schuler, profesor biologije.

(Muzej grada Rijeke)

17

P-FAX-katalog.indd 17

07.09.2011. 15:32

Dr. Peter Salcher, profesor mehanike i fizike, bio je me|u najzapaženijim istraživa~ima. Vodio je i Akademijinu Meteorološku stanicu te objavio monografiju Klima u Rijeci-Opatiji (Rijeka, 1884.). No najzapaženiji je po istraživanjima na podru~ju akustike i dinamike plinova, koje obavlja od 1886. (vl. Sr|an Babi}, Zagreb)

Slavni dr. Ernst Mach, profesor fizike na Sveu~ilištu u Pragu, dao je poticaj za Salcherova istraživanja i eksperimentalno potvr|ivanje proboja zvu~nog zida i – udarnog vala.

(Tehni~ki muzej, Be~)

Peter Salcher (Kreuzen, Koruška, 1848. – Sušak, 1928.)

Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Klagenfurtu, a Filozofski fakultet u Be~u te je 1872. promaknut u doktora filozofije. Nakon studija zapošljava se kao predava~ (suplent) na Državnoj gimnaziji u Grazu, no iste je godine postavljen za profesora na gimnaziji u Trstu.

Za profesora fizike i mehanike na Mornari~koj akademiji u Rijeci postavljen je ujesen 1875. i tu je ostao do umirovljenja 1909. Od 1910. do 1914. ponovno živi u Trstu, no onda se vra}a i nastavlja živjeti u Sušaku.

Fotografije puš~anog zrna koje probija zvu~ni zid Salcher je snimio uz pomo} Sándora Rieglera (slika dolje), profesora na Ma|arskoj gimnaziji u Rijeci. Snimci su izazivali nevjericu i široko su odjeknuli u znanstvenim krugovima.

(Fiume és a Magyar Horvát tengerpart, Budimpešta, 1896. – Muzej grada Rijeke)

Uz predavanje fizike i mehanike, Salcher je na Akademiji razvio višestruku plodnu djelatnost. Objavljivao je i udžbenike – Elementi teorijske mehanike (Elemente der theoretischen Mechanik, C. Gerold, Be~, 1881.) te Fizika i mehanika (Physik und Mechanik, k.u.k. Hofdruckerei, Be~, prva knjiga 1891., druga knjiga 1895.).

Nastavio je i rad svoga prethodnika Emila Stahlbergera, osniva~a Meteorološke stanice koju je i formalno pripojio svojoj katedri, nastavio meteorološka i klimatska istraživanja i objavio posebnu knjigu Klima u Rijeci-Opatiji (Das Klima von Fiume-Abbazia, G. Dasa, Rijeka, 1884.).

Napisao je i knjigu o stogodišnjoj povijesti Mornari~ke akademije, od Venecije po~etkom 19. do Rijeke po~etkom 20. stolje}a (Geschichte der k.u.k. Marine-Akademie, Pula, 1902.).

Salcher se bavio i eksperimentalnim fizikalnim istraživanjima akustike i aerodinamike, i to

18

P-FAX-katalog.indd 18

07.09.2011. 15:32

Tablica sa snimcima puš~anog zrna snimljenim na Vojno-pomorskoj akademiji u Rijeci, koje je Ernst Mach pokazivao studentima Njema~kog sveu~ilišta u Pragu. Istraživanja su objavili 1887. u zborniku Akademije znanosti u Be~u.

(Tehni~ki muzej, Be~)

u suradnji sa slavnim fizi~arom Ernstom Machom, profesorom na Sveu~ilištu u Pragu, te s Johnom Whiteheadom, sinom izumitelja i proizvo|a~a torpeda. Istraživanja provodi i na Akademiji i u laboratorijima Tvornice torpeda Whitehead, a rezultate objavljuje u Izvješ}ima

Instrumenti korišteni za eksperiment koji je Salcher izveo u laboratoriju Tvornice torpeda u suradnji s Johnom Whiteheadom (na slici), tvorni~arovim sinom. Istraživali su pojave u plinovima pri nadzvu~nim brzinama. Tla~ili su plinove i mjerili brzinu protoka i temperaturu.

Carske akademije znanosti u Be~u (Sitzungsberichte der Kaiserliche Akademie der Wisenschaften, 1887. i 1889.). Neki su od tih rezultata, poput fotografija puš~anog zrna pri ekspoziciji od jedne stotisu}inke sekunde, i u znanstvenome svijetu izazivali nevjericu.

Posebno je zapažen njegov rad u Klubu prirodnih znanosti u kojemu drži predavanja o najnovijim tehni~kim otkri}ima (poput fonografa i rendgenografije), o beži~noj telegrafiji i drugima. Aktivan je i kao ~lan amaterske fotografske sekcije Kluba, osnovane po~etkom 1897., te redovito izlaže na više klupskih izložaba. Impresionisti~ki snimci rije~ke luke i prizori brodica na uzburkanome moru Rije~koga zaljeva i, još više, njihov odraz u vodi, naveli su ga na pisanje svojevrsne umjetni~ke poetike O slici u vodenom zrcalu (Die Wasserspiegel Bilder, Halle a. Salle, 1903.) koja je kao priru~nik o fizi~kim aspektima prirode namijenjena crta~ima, slikarima i fotografima.

Salcher je svojim radom, naro~ito fizikalnim eksperimentima i fotografijama tijela snimljenim pri nadzvu~nim brzinama, osvojio više nagrada i priznanja, a njegovi se rezultati još uvijek spominju u uglednim povijesnim pregledima fotografije u svijetu (Helmut Gernsheim), kao i u povijesti kvantne teorije (Jagdish Mehra). Njegovom se zaslugom u tim knjigama spominje i Vojno-pomorska akademija u Rijeci.

19

P-FAX-katalog.indd 19

07.09.2011. 15:32

Admirali Više desetina admirala austrougarske ratne mornarice završilo je rije~ku Akademiju. Nekoliko je admirala bilo na ~elu Akademije u statusu zapovjednika – naslijedili su prijašnje ravnatelje i školi dali naglašenije vojno obilježje.

No i brojni visoki ~asnici i admirali zemalja koje su naslijedile Habsburšku Monarhiju, poput Kraljevine SHS (Kraljevine Jugoslavije) i Poljske, školovali su se u Rijeci, a admiralski ~in dostigli u me|uratno doba, nakon propasti Monarhije.

Od brojnih, do danas zapam}enih admirala, tridesetak je onih koji su na neki na~in tješnje vezani uz Jadran i hrvatske krajeve. Neke od njih vezuje podrijetlo i zavi~aj, neke vlastiti izbor, sklonost moru i pomorstvu.

Tek se izdaleka i s povišenog položaja dobro uo~ava veli~ina Vojno-pomorske akademije u odnosu na razmjere okolnih zgrada.

(Muzej grada Rijeke)

20

P-FAX-katalog.indd 20

07.09.2011. 15:32

Anton Haus, veliki admiral (Tolmin, 1851. – Pula, 1917.)

Sin Jože Matije Hausa i Marije Walter. Bio je najbolji u~enik ljubljanske gimnazije, višestruko nadaren, s posebnim sklonostima za glazbu i crtanje. U njegovoj je obitelji bilo više zapaženih umjetnika.

Mornari~ku akademiju u Rijeci upisuje 1869. Ve} kao kadet posebno se isti~e znanjem fizike, kemije i matematike. Uza znanje slovenskog i njema~kog, na Akademiji je nau~io talijanski i francuski jezik.

Akademiju je završio 1873. Ponovno se vra}a na Akademiju u Rijeku 1886. kao nastavnik oceanografije. Kraj profesorskog službovanja okrunio je objavljivanjem zapaženog i utjecajnog udžbenika Osnove oceanografije i pomorske meteorologije (Grundzüge der Oceanographie und maritimen Meteorologie, 1891.).

U vrijeme me|unarodne intervencije u Boksa~kom ustanku (1898.–1902.) Anton Haus odlazi u Kinu (1900.) i ostaje tamo do 1902. Tijekom savezni~kih akcija bio je zapovjednik oklopnog krstaša.

U prosincu 1905. unaprije|en je u ~in kontraadmirala. Od svibnja do listopada 1907. sudjeluje na dvjema mirovnim konferencijama u Haagu. U ~in viceadmirala promaknut je 1911.

Najviši ~asni~ki ~in admirala i ujedno mjesto zapovjednika i na~elnika, a time i najvažnijega ~ovjeka austrougarske ratne mornarice, stje~e 24. velja~e 1913. Ujedno je na ~elu Mornari~kog odjela Ministarstva rata.

Kao ~elni ~ovjek mornarice i jedan od klju~nih ljudi Ministarstva, me|u stvarateljima je pomorskih konvencija kojima su utvr|ena na~ela djelovanja trojnog saveza u Sredozemlju.

U Prvome svjetskom ratu imao je sve klju~ne ovlasti, a mornarica je pod njegovim zapovjedništvom uspješno branila jadransku obalu. Zato je 1916. iznova unaprije|en i postao "veliki admiral" (grossadmiral) austrougarske ratne mornarice. Nitko drugi, ni prije ni poslije Hausa, nije stekao taj ~in.

Umro je naglo i usred rata, no na sve~anoj ceremoniji prigodom njegova pogreba na Mornari~kom groblju u Puli sudjelovali su najviši vojni i državni dužnosnici na ~elu s carem Karlom, koji ga je nekoliko mjeseci poslije posmrtno odlikovao ordenom Marije Terezije,

Anton Haus, zapovjednik austrougarske ratne mornarice i sudionik mirovnih pregovora u Haagu. Jedini je od svih ~asnika Carevine dostigao ~in "velikog admirala" (gross admiral).

(Muzej grada Rijeke)

Brodovi u ratnoj luci Pula. Uo~i Prvoga svjetskog rata Austro-Ugarska je postala jedna od najmo}nijih europskih mornari~kih sila.

jednim od najviših državnih odli~ja.

(Povijesni muzej Istre, Pula)

21

P-FAX-katalog.indd 21

07.09.2011. 15:32

Maksimilijan Njegovan, admiral (Zagreb, 1858.–1930.)

Ro|en je u ~asni~koj obitelji s devetero djece, koja nakon njegova ro|enja seli u Gospi} gdje Maksimilijan završava pu~ku školu i polazi realnu gimnaziju. S Velebita je gledao more i zamišljao bitku kod Visa (1866.) te je zarana odlu~io oti}i na Vojno-pomorsku akademiju u Rijeci.

Upisuje ju 1873., a završava 1877. kao jedan od najboljih pitomaca u klasi. Odmah nakon završene Akademije ukrcava se u Puli na korvetu Dandolo i odlazi na višemjese~no putovanje preko Atlantika (Bahia, Barbados, Jamajka, Havana, Philadelphia, New York).

Nekoliko godina poslije, 1884./85., kao ~asnik korvete Helgoland u konzularnoj misiji obilazi zapadnu Afriku (Tanger, Tenerife, Dakar, Freetown, Monroviju i Lagos).

Od 1893. zapovijeda torpednim brodom Condor. Na dalek put ponovno odlazi 1897., sada na Istok. Potom je, kao iskusan pomorac, postavljen za profesora na Akademiji u Rijeci, u kojoj od 1897. do 1899. predaje navigaciju.

Nakon Rijeke preuzima zapovjedništvo nad više brodova – Nautilus (1901.–1902.), Schwarzenberg i bojni brod Budapest kojim upravlja do 1907. kada preuzima vodstvo štaba eskadre, prelazi u Mornari~ki odjel te od 1909. do 1911. predsjedava operativnim uredom mornarice u Ministarstvu rata u Be~u.

U ~in kontraadmirala promaknut je 1911., u ~in viceadmirala 1913. Otad predsjedava Mor­ Admirala Maksimilijana Njegovana uvažavali su i nadre|eni i podre|eni. Glatko je odbio carsku naredbu da s mora napadne Veneciju jer je smatrao da za to ne raspolaže s dovoljnom silom. Kad ga je car htio proglasiti plemi}em odbio je s obrazloženjem: "Kao plebejac sam se rodio kao plebejac }u i umrijeti."

(Povijesni muzej Istre, Pula)

na­ri~ko-tehni~kim odborom ratne mornarice u Puli.

Po izbijanju Prvoga svjetskog rata imenovan je zapovjednikom Prvog odreda prve divizije ratne flote na brodu Tegetthoff. Proslavio se bombardiranjem luke u Anconi u kojoj je bio smješten velik dio talijanske ratne flote. Akcija je izvedena na sam dan kada je Italija Austriji navijestila rat, u no}i 23. na 24. svibnja 1915.

Nakon smrti velikog admirala Hausa 1917., promaknut je u admirala i posljednji u svojim rukama držao sve tri najvažnije funkcije – bio je zapovjednik mornarice, zapovjednik flote i zapovjednik Mornari~kog odjela Ministarstva rata.

No kada više puta tvrdoglavo odbija zahtjeve cara Karla i njema~kog cara Wilhelma da napadne Veneciju, njegov je položaj uzdrman, a prilika za smjenu pojavila se kada je u Boki kotorskoj izbila velika pobuna mornara 1918.

Nakon smjene odlazi u mirovinu te kratko vrijeme živi u Be~u. Ubrzo seli u Zagreb, a budu}i da se nikada nije ženio niti imao djece, živi kod sestre.

U svojim je uspomenama austrijska spisateljica Paula von Preradovi} rekla da je bio visokoškolovani pomorac i vojnik koji je te~no govorio hrvatski, njema~ki, engleski, francuski i talijanski te da je bio iznimno talentiran za pomorstvo, tehniku i druga podru~ja.

Govori se i da je bio vrlo omiljen kod mornara i cijenjen kod starješina te odlikovan brojnim visokim odli~jima. Ocrtavanju njegova portreta pridonosi i anegdota koja kaže da je na carev prijedlog da ga proglasi plemi}em, odgovorio: "Veli~anstvo, kao plebejac sam se rodio, kao plebejac }u i umrijeti."

22

P-FAX-katalog.indd 22

07.09.2011. 15:32

Dragutin Prica, admiral (Karl von Prica, Sv. Juraj kod Senja, 1867. – Opatija, 1960.)

Rodio se u obitelji grani~arskog poru~nika Maksimilijana koji je bio nadzornik u luci za izvoz drva. Nižu gimnaziju završio je u Senju, a Vojno-pomorsku akademiju u Rijeci, na kojoj je oslobo|en pla}anja školarine, poha|ao je od 1881. do 1885. Nakon Akademije službuje u Puli, a 1892. preba~en je u Dunavsku rije~nu flotilu.

Ubrzo nakon po~etka Boksa~kog ustanka 1898., odlazi u Kinu kao zapovjednik odreda za osiguranje. Vra}a se sljede}e godine i dobiva razne dužnosti – zapovjednik je na raznim brodovima, nakratko vodi i Odsjek za geofiziku (1900.) Hidrografskog instituta, potom održava topni~ke te~ajeve u Puli. Završava i obuku za više ~asnike te radi u Admiralitetu u Puli.

Na~elnik je stožera ratne luke Pula. Od sredine 1907. zapovjednik je novoizgra|enoga bojnog broda Prinz Eugen.

Potkraj Prvoga svjetskog rata, u svibnju 1918., unaprije|en je u ~in kontraadmirala i na vlastiti zahtjev umirovljen, no s odgodom i tek u novim okolnostima, nakon završetka rata (1. sije~nja 1919.).

Iako je formalno još uvijek aktivni carski ~asnik, odmah nakon osnutka Države Slovenaca Hrvata i Srba, Narodno vije}e SHS postavlja ga 31. listopada 1918. za povjerenika (ministra) za mornaricu (Mornari~ki odjel).

U ratnoj mornarici Kraljevine SHS obavljao je više istaknutih dužnosti te je 1925. promaknut

Admiral Dragutin Prica u Austro-Ugarskoj je napredovao do ~ina kontraadmirala. Izabran je za povjerenika (ministra) Države SHS, a potom prelazi u mornaricu Kraljevine Jugoslavije. A|utant je kralja Aleksandra.

u ~in admirala. U mornarici nove države isprva je na ~elu Komande Boke kotorske, od 1923. do umirovljenja 1929. zapovjednik je kraljevske mornarice te ujedno više godina a|utant kralja Aleksandra.

(Jadranska Straža ,1923.)

Zgrada Zapovjedništva mornarice, sjedište najviših mornari~kih vlasti u Puli.

(Povijesni muzej Istre, Pula)

23

P-FAX-katalog.indd 23

07.09.2011. 15:32

Janko Vukovi} Podkapelski, kontraadmiral (Jezerane u Lici, 1871. – Pula, 1918.)

Rodio se i djetinjstvo proveo u krugu stare plemi}ke obitelji u Jezeranama gdje završava i osnovnu školu. Realnu gimnaziju poha|a u Osijeku. Na Vojno-pomorsku akademiju u Rijeci upisuje se 1886. i završava je 1889. Ve} kao mladi kadet plovi svjetskim morima i potom nastavlja služiti na više brodova. Od 1911. zapovjednik je nekoliko brodova – razara~a Csepel, lake krstarice Admiral Spaun te bojnih brodova Bamberg i Monarch.

Po~etak Prvoga svjetskog rata do~ekao je u ~inu kapetana fregate. Sudjelovao je u više pomorskih bitaka u kojima se iskazao kao odlu~an, ali i promišljen zapovjednik. Dana 28. srpnja 1915. zapovijedao je Csepelom u prvoj grupi Prvoga torpednog diviziona Prve torpedne flotile u bitci kod Palagru`e. Iste je godine pred poluotokom Garganom u šestosatnoj bitci Vukovi}eva flota potopila talijanski brod te spasila brodolomce i odvela ih u Šibenik.

Kad je pri kraju rata, uo~i kona~nog raspada Austro-Ugarske, u Zagrebu 30. listopada 1918. proglašena Država Slovenaca, Hrvata i Srba, ve} je sljede}ega dana austrougarska ratna mornarica sve utvrde, luke i cijelu flotu predala Narodnom vije}u SHS. Primopredaja, kojom se htjelo posti}i da flota ostane u "doma}im" rukama i sprije~iti da je preuzme talijanska mornarica, obavljena je vrlo brzo i to na zapovjednom, admiralskom brodu Viribus Unitis u Puli.

S austrijske je strane primopredaju vodio posljednji zapovjednik austrougarske flote Miklós Horthy, tako|er u~enik rije~ke Akademije, a nakon rata dugogodišnji ma|arski regent i prvi ~ovjek me|uratne Ma|arske. Horthy je u svojim uspomenama iznio svoju nelagodu i osje} aj jadnog završetka nekad slavne mornarice koja je na kraju propala nepobije|ena, bez izgubljene bitke.

Janko Vukovi} Podkapelski, kapetan bojnog broda k.u.k.

Mornarice, postao je zapovjednik flote Države Slovenaca, Hrvata i Srba i zapovjednik admiralskog broda Viribus Unitis.

Kontraadmiralom je proglašen na dan preuzimanja flote od Carevine na zalazu. Saznavši za postavljenu minu, dao je iskrcati posadu i ~asno potonuo zajedno s brodom.

(Mornari~ka knjižnica – Sveu~ilišna knjižnica u Puli)

Od strane nove države u primopredaji su sudjelovali poslanici Narodnog vije}a SHS s dr.

Antom Tresi}em Pavi~i}em na ~elu. S jarbola je spuštena austrougarska i podignuta hrvatska zastava. Prema Horthyjevim uspomenama, predstavnici nove države bili su zate~eni kad ih je upitao kome }e predati flotu te je upravo on predložio Vukovi}a Podkapelskog, dotadašnjeg kapetana bojnog broda austrougarske mornarice, koji je toga ~asa promaknut u ~in kontraadmirala i zapovjednika flote Države SHS. Novom je zapovjedniku užitak preuzimanja flote potrajao vrlo kratko. U op}oj su zbrci istoga dana nave~er talijanski diverzanti postavili minu na brod. Sutradan rano ujutro, 1. studenoga, more je progutalo Viribus Unitis, donedavni ponos bivše europske mornari~ke sile, kao i nesretnog Janka Vukovi}a Podkapelskog. Saznavši za minu koja }e uskoro eksplodirati, naredio je napuštanje broda, popeo se na komandni most i ~asno do~ekao kraj.

Porinu}e Viribusa Unitisa u brodogradilištu u Trstu. Zapovjedni brod i ponos austrougarske ratne mornarice nije do~ekao kraj rata. Potonuo je u blizini pulske luke.

(Povijesni muzej Istre, Pula)

24

P-FAX-katalog.indd 24

07.09.2011. 15:32

Alojz-Vjekoslav Ba~i}, kontraadmiral (Alois Bachich von Recina, Rijeka, 1864.–1950.)

Akademiju u Rijeci upisao je 1878. i završio 1882.

Za isticanje u službi odlikovan je naslovom viteza ordena Franje Josipa (Ritter des Franz Josefs Ordens) i 1907. stekao plemstvo. Napredovao je do "ku}nog zapovjednika" i predstojnika ureda u Mornari~kom odjelu Ministarstva rata u Be~u (Haus Kommandant und Kanzleidirektor im k.u.k. Kriegsministerium Marinesektion).

U ~in kontraadmirala promaknut je nakon rata, 1919.

Nakon odlaska u mirovinu još nekoliko godina ostaje u Be~u, potom se 1927. vra}a u Rijeku i zajedno sa suprugom Dionizijom ro|enom Jakov~i} nastavlja živjeti povu~eno u Vili Miri na Pe}inama.

Alojz – Vjekoslav Ba~i} završio je karijeru u Be~u kao ku}ni zapovjednik i predstojnik ureda Mornari~kog odjela Ministarstva rata. Krajem dvadesetih povla~i se i vra}a u Sušak, u vilu Miru na Pe}inama.

(Muzej grada Rijeke)

Fotografije iz ostavštine Alojza Ba~i}a, snimljene u Be~u u sije~nju 1918., prikazuju posljednjega austrougarskog cara Karla u društvu s najvišim ~asnicima carske vojske.

(Muzej grada Rijeke)

25

P-FAX-katalog.indd 25

07.09.2011. 15:32

Richard Salcher, kontraadmiral (Trst, 1875. – Rijeka, 1956.)

Ro|en je u obitelji Petera Salchera, rodom iz Kreuzena u Koruškoj, dugogodišnjeg profesora fizike i mehanike na Vojno-pomorskoj akademiji. Niže škole završava u Rijeci, Akademiju upisuje 1890. i završava 1894.

U vrijeme Prvoga svjetskog rata služio je kao ~asnik na brodovima Adria i Kaiser Karl VI., a potom kao zapovjednik na više brodova – Sattelit, Cameleon i Prinz Rudolf.

Od kraja ožujka 1917. neko je vrijeme na dužnosti mornari~kog inspektora u Baru.

U mornaricu Narodnog vije}a Slovenaca, Hrvata i Srba (Država SHS) prelazi 3. studenoga 1918., tri dana nakon preuzimanja austrougarske flote. Tada je u ~inu kapetana fregate.

Nakon rata poha|a mornari~ki te~aj u Sisku, potom preuzima zapovjedništvo na raznim brodovima te radi kao upravitelj i zapovjednik Mornari~kog arsenala i pomo}nik zapovjednika i potom zapovjednik 3. pomorske oblasti u Boki kotorskoj.

U ~in kontraadmirala promaknut je 1930. U mirovinu odlazi 1931. i vra}a se u Sušak.

Richard Salcher u Prvome svjetskom ratu zapovijeda na brodovima Sattelit, Cameleon i Prinz Rudolf. Kraj rata zatekao ga je u ~inu kapetana fregate austrougarske mornarice, no služenje je nastavio u mornarici Kraljevine Jugoslavije. Bio je zapovjednik 3. pomorske oblasti u Boki kotorskoj. (vl. Sr|an Babi}, Zagreb)

Brod Kaiser Karl VI. na akvarelu Franza Karala Lauffera, 1907. (vl. Ivo Simoni}, Rijeka)

26

P-FAX-katalog.indd 26

07.09.2011. 15:32

Franz Karl Lauffer, kontraadmiral (Rijeka, 1869. – Graz, 1951.)

Franz Karl rodio se u obitelji topni~kog ~asnika Emila Lauffera (1833.–1917.), rodom iz Šlezije, koji je 1859. upu}en u Italiju u rat za obranu austrijskih posjeda. Ubrzo nakon završetka rata Emil dolazi u Rijeku i ženi se Annom Mariom, k}erkom imu}nog trgovca i brodovlasnika Giuseppea Francesca Minacha iz Voloskog.

Emil se isticao strogim vojni~kim duhom i smionoš}u, no bio je i poznati stru~njak, jedan od koautora vojnog artiljerijskog priru~nika (Emil Lauffer, Nikolaus Wuich, Elementare Schiesstheorie, Be~, 1884.). Svojim je sposobnostima dostigao ~in general-majora. Iako ga je služba odvodila u razne krajeve Monarhije (pa i na krajnji istok – u Temišvar), umirovljeni~ke dane provodi u Grazu koji su zbog vojnih umirovljenika nazvali Penzionopolis! No kraj je ipak do~ekao u rodnoj Šleziji.

Budu}i da je obitelj Lauffer zbog o~eve službe od 1884. boravila u Pragu, Franz Karl tamo poha|a realnu gimnaziju, pa mu je nakon povratka u Rijeku omogu}eno da odmah upiše tre}u godinu Akademije. Iako je pomorski nauk polazio samo dvije godine, od 1886. do 1888., završio je kao tre}i u rangu od 27 kadeta svoje generacije.

Nakon Akademije ukrcava se na korvetu Saida koja ga odvodi na prvo veliko putovanje preko Atlantika te stiže u razne krajeve Južne i Sjeverne Amerike (Panama, Kuba, SAD – New Orleans, Bermudi, New York). Posje}uje i Washington i Nijagarine slapove.

I poslije je kao zapovjednik odlazio jedrenjacima na sli~na školska i istraživa~ka putovanja kojima je glavna svrha bila obuka mladih kadeta i istraživanja Hidrografskog zavoda u Puli.

Oplovio je Južnu Ameriku te stigao do Kine i Japana.

Franz Karl Lauffer pri kraju Prvoga svjetskog rata postao je zapovjednik glasovitog Szent Istvana, izgra|enog u rije~kom brodogradilištu na Kantridi. (vl. Ivo Simoni}, Rijeka)

Godine 1898. raspore|en je na jednogodišnji studij na Visoku tehni~ku školu Sveu~ilišta u Be~u, gdje ima opsežan i raznovrstan program te polazi predavanja iz mehanike, elektrotehnike, klimatologije i meteorologije, prakti~ne geometrije... Nakon povratka u Pulu odlazi na artiljerijski školski brod, fregatu Radetzky, a potom predaje nautiku i nauti~ku astronomiju (1902.) na rije~koj Akademiji.

Marija ro|ena Ossoinack i mladi Franz Karl Lauffer (vl. Ivo Simoni}, Rijeka)

Kao iskusan pomorac Karl Franz je zapovijedao i nekim od elitnih brodova carske mornarice poput krstarice Admiral Spaun. Po~etkom 1914. promaknut je u ~in kapetana bojnog broda, a pri kraju Prvoga svjetskog rata, 1917., postaje zapovjednik glasovitog Szent Istvana.

Zajedno s kontraadmiralom Miklósom Horthyjem i drugim austrougarskim višim ~asnicima sudjeluje i u neslavnom kraju – primopredaji carsko-kraljevske flote Narodnom vije}u SHS. U ~in kontraadmirala promaknut je 1918. Nakon rata seli u Graz i tu provodi posljednje godine života.

I Franz Karl Lauffer se, poput svoga oca, oženio Primorkom, Marijom Ossoinack iz znamenite rije~ke poduzetni~ke obitelji. Bila je k}i Nerea i ne}aka još poznatijega tvorni~ara i politi~ara Luigija Ossoinacka. Budu}i da je imao osobite likovne sklonosti, od ranih je akademskih dana do visoke starosti rado slikao; ostavio je brojne akvarele rije~kih i primorskih ugo|aja (pogled na Akademiju, brodice na Fiumari, opatijska okolica), motive krajeva u kojima je službovao i grada u kojemu provodi posljednje dane.

27

P-FAX-katalog.indd 27

07.09.2011. 15:32

Vito Von~ina, kontraadmiral (Vitus von Von~ina, Volosko, 1867. – Graz, 1935.)

U Rijeci je polazio gimnaziju i stigao do petog razreda, a potom je 1881. upisao Vojno-pomorsku akademiju. Nakon završetka Akademije 1885. odlazi na putovanje oko svijeta fregatom Donau. Taj je jedrenjak tijekom duge i za njega vrlo upe~atljive plovidbe toliko dobro upoznao da je potkraj života izradio njegov vjeran model koji je izazvao divljenje posjetitelja Pomorske izložbe u Grazu (1935.).

Von~ina je i nakon povratka imao prigodu sudjelovati u mnogobrojnim ekspedicijama, odlazio je u Skandinaviju i u Rusiju te u Tursku, Palestinu i na Kretu. Dobro je poznavao više jezika – hrvatski, talijanski, njema~ki, francuski, engleski, španjolski i donekle ma|arski.

Zbog svojih je naro~itih sposobnosti bio zapažen, a zbog pouzdanosti i ugodna karaktera i vrlo omiljen, pa su mu povjeravali mnoge dužnosti. Predavao je na Akademiji u Rijeci, na Školi za mlade mornare na brodu Schwarzenberg u Šibeniku i bio zapovjednik Mornari~ke škole u Puli.

Bio je i zapovjednik bojnog broda Radetzky kojim je ubrzo nakon izbijanja Prvoga svjetskog rata, u listopadu 1914., proveo jednu od najuspješnijih vojnih akcija austrijske mornarice. U Kontraadmiral Vito Von~ina kao ratnik pro~uo se pobjedom nad crnogorsko-francuskom artiljerijom na Lov}enu, koju je nadja~ao topovskom paljbom sa svoga broda u Boki kotorskoj te kao botani~ar koji je uzorno obradio opsežnu zbirku morskih i priobalnih biljaka. Nakon rata, u ve} zreloj dobi, završava Medicinski fakultet i posve}uje se svojim pacijentima.

okolnostima koje mu nisu bile sklone, budu}i da se topovske cijevi njegova broda nisu mogle dovoljno uzdignuti da bi mogle usmjeriti paljbu prema francusko-crnogorskoj artiljeriji na Lov}enu, nije se libio rizi~noga bo~nog naginjanja broda, što mu je omogu}ilo da potu~e neprijatelja i oslobodi put pješa~kim trupama. Nakon borbe uspio je spretno umaknuti neprijateljskoj floti. Za taj je pothvat nagra|en plemi}kim naslovom i povjerena mu je

(vl. Ivo Simoni}, Rijeka)

dužnost lu~kog admirala Boke kotorske. U ~in kontraadmirala promaknut je 1918.

Mladi ~asnik Vito Von~ina sa suprugom Egle Rudan.

U vrijeme sloma Austro-Ugarske i završetka rata ve} je u zreloj dobi, no vra}a se u Rijeku,

(vl. Ivo Simoni}, Rijeka)

na gimnaziji polaže maturu i potom kao redoviti student 1920. upisuje medicinu u Grazu.

Diplomirao je 1923. s odli~nim uspjehom, u dobi od pedeset i šest godina. Otad radi na raznim klinikama u Grazu, zapažen kao iznimno predan i suosje}ajan lije~nik.

Von~ina je bio i botani~ar. Zanimao se za priobalnu i morsku floru, a skupio je i vrijednu zbirku. Sa~uvao se opsežan herbarij što ga je darovao Institutu za sistematsku botaniku Sveu~ilišta u Grazu, prire|en primjernim znanstvenim pristupom, prema najsuvremenijim metodama. Smatrali su ga izvanredno stru~nim, no osim kratkog teksta Doprinos jadranskoj flori (~lanak je objavljen pod naslovom Beitrag zur Flora von Dalmatien, 1912.) nikada nije ništa objavio.

Botani~ari koji su vidjeli njegove zapise žalili su {to ih nije nikad objavio (F. J. Wilder, u nekrologu objavljenom u studenome 1935. u Grazu). Uz to su se još više divili neobi~nom ~ovjeku s tri karijere, s "o~aravaju}im humorom i neusporedivim pam}enjem... koji je bio znalac svijeta i ljudi, koji je uvijek pri~ao uzbudljive pri~e... i koji }e svima koji su ga imali prilike upoznati ostati u sje}anju kao nezaboravan uzor".

28

P-FAX-katalog.indd 28

07.09.2011. 15:32

Franz Karl Lauffer cijeli je život rado slikao akvarele rodnoga grada i primorskih mjesta. Slikao je i prizore iz krajeva u kojima je službovao i odmarao se, kao i motive iz Graza u kojem je proživio posljednje godine života. U Rijeku se na neko vrijeme vratio kad je postao profesor na Akademiji koju je naslikao u lu~kom i poslovnom okruženju. (vl. Ivo Simoni}, Rijeka)

29

P-FAX-katalog.indd 29

07.09.2011. 15:32

Literatura Emil Stahlberger, Az árapály a Fiumei öbölben = Die Ebbe und Fluth in der Rhede von Fiume.: A Kir. magyar természettudományi társulat által jutalmazott és kiadott értekezes, Budimpešta 1874.

Victor Lollok, Vortrage über Schiffbau an der k.k. Marine Academie: theoretischer Theil, Rijeka 1875., praktischer Theil, Rijeka 1877.

Ernst Mayer /Mayer Ernö/, A m. kir. tengerészeti hatóság által kiállitott Tengerrejzi Müszerek leirása.: Általános országos kiállitás, Budimpešta 1885. /Opis pomorskih instrumenata za potrebe pomorskog crtanja/ Peter Salcher, Geschichte der k.u.k. Marine-Akademie, Mit Bewilligung des k.u.k. Reichs-Kriegs-Ministeriums, Marine-Section, /nach authentischen Quellen verfasst von Dr. Peter Salcher/, Pula 1902.

Kontraadmiral Dragutin Prica /biografija/, Jadranska straža, 1(1.1923), br. 1, str. 25.

Dragutin Prica /fotografija/, Jadranska Straža, 1(9.1923.) br. 9 Admiral Njegovan /nekrolog, fotografija/, Jadranska Straža, 8(8.1930.)br. 8, str. 238.

Jadranski dan, 20. godišnjica podizanja naših narodnih zastava na brodovima /portret Janka Vukovi}a Podkapelskog/, Jadranska straža, 16(1938. 11.) br. 11 Heinrich Bayer v. Bayersburg, Österreichs Admirale und bedeutende Persönlichkeiten der k. u. k. Kriegsmarine 1867–1918, Bergland Verlag Be~ (bez godine izdanja, 1920-ih?), str. 175.–177. fotografija Janka Vukovi}a Podkapelskog, str. 178.

Dora Lauffer, Die Wellen, Altösterreichische Familiensaga zwischen Adria und Schlesien, Edition Sterz in der Adeva, Graz, 1989.

Ervin Dubrovi}, Peter Salcher – ra|anje modernog svijeta – fotografija izme|u znanosti i umjetnosti, Peristil 35/36, Zagreb, 1992./93., str. 249.–258.

Gjorgio Meden, Za~etak visokoškolske tehni~ke naobrazbe u Rijeci, Zbornik Tehni~kog fakulteta Rijeka 13(1993)239–256.

Ervin Dubrovi}, ^udotvorno umije}e, u: Arte miracolosa, stolje}e fotografije u Rijeci, ur. Ervin Dubrovi}, Izdava~ki centar Rijeka, Rijeka, 1996., str. 19.–45.

Akvizicije 1994.–1998., zbirke, predmeti, umjetni~ka djela, Ernst Mayer /biografija/, ur. Ervin Dubrovi}, Muzej grada Rijeke, 1998., str. 30.–32.

Mile S. Bjelajac, Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije, 1918–1941., Studija o vojnoj eliti i biografski leksikon, Institut za noviju istoriju Srbije i Dobra, Beograd, 2004.

Mira Zore-Armanda, Mornari~ki ~asopis u Puli i oceanografija, Pomorski zbornik, 45 (Rijeka 2008.) str.

217-227.

Vladimir Njegovan, Admiral Maksimilijan Njegovan, zapovjednik ratne mornarice u Puli (1917./1918. godine), str. 193.–198., u: Mornari~ka knjižnica i austrijska/austrougarska mornarica u Puli, zbornik radova s me|unarodnog znanstvenog skupa u povodu 20. obljetnice osnutka Mornari~ke knjižnice (Pula, 4. listopada 2002.), ur. Bruno Dobri}, Sveu~ilišna knjižnica u Puli, Pula, 2005., str. 193.–198.

Gjorgjo Meden, Mornari~ka knjižnica u Puli i njezino znanstveno- tehni~ko okruženje, u Isto, Pula, 2005., str. 68.–79.

Akvizicije 2002.–2006., zbirke, predmeti umjetni~ka djela, Vjekoslav Ba~i} /biografija/, ur. Ervin Dubrovi}, Muzej grada Rijeke, 2006., str. 12.

Slawomir Kudela i Walter Pater, ^asnici poljske ratne mornarice, apsolventi carsko-kraljevske vojne pomorske akademije u Rijeci, Finna, Gdansk, 2010.

Hrvoje Strukli}, Admirali XX. stolje}a – Janko Vukovi} Podkapelski, Hrvatski vojnik – Internet izdanje, br.

142, lipanj 2007., zadnja promjena 7. 1. 2011.

Hrvoje Struki}, Admirali XX. stolje}a – Anton Haus, Hrvatski vojnik –Internet izdanje, br. 140, lipanj 2007., zadnja promjena 18. 3. 2011.

30

P-FAX-katalog.indd 30

07.09.2011. 15:32

Izvori i gra|a Sr|an Babi}, Zagreb, obiteljska arhiva (genealogija obitelji Salcher, strojopis; fotografije profesora Petera Salchera i kontraadmirala Richarda Salchera) Saša Dmitrovi}, Rijeka (gra|a o Vojno-pomorskoj akademiji u Rijeci) William Klinger, Rijeka (bilješke o Vojno-pomorskoj akademiji u Rijeci) Ivo Simoni}, Rijeka (obiteljska arhiva – kontraadmirali Karl Franz Lauffer i Vito Von~ina) Gordana Tudor, Hrvatski pomorski muzej Split (popis i biografski podaci o hrvatskim admiralima) Muzej grada Rijeke (ostavština Ernsta Mayera i Alojza Ba~i}a, fotografska i likovna zbirka) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka Povijesni muzej Istre, Pula (fotografije Pule, ratne luke i portret admirala Njegovana) Sveu~ilišna knjižnica u Rijeci (udžbenici, priru~nici i izdanja Vojno-pomorske akademije u Rijeci) Sveu~ilišna knjižnica u Puli (fond Mornari~ke knjižnice – portret Janka Vukovi}a Podkapelskog)

31

P-FAX-katalog.indd 31

07.09.2011. 15:32

P-FAX-katalog.indd 32

07.09.2011. 15:32