Faki 19 program

19. MEĐUNARODNI FESTIVAL ALTERNATIVNOG KAZALIŠNOG IZRIČAJA – FAKI 24.5. - 29.5.2016 AKC Medika UMJETNIČKE REZIDENCIJE 2.5. - 29.5.2016.

ANYTHING IS VALID DANCE THEATRE (AU) – WHEN WE FIRST MET WHEN WE FIRST MET je interaktivna zvučna site-specific šetnja koja mijenja perspektivu poznatim i neobičnim prostorima iz urbanog okruženja. Zvučna performativna šetnja vodi publiku kroz konstruirane i slučajne urbane narative kojima se uspostavlja odnos između publike i prostora te artikulira značenje spontanog zajedničkog iskustva grada među strancima. Rad pozdravlja veze između ljudi i njihovog utjecaja u versatilnom svijetu brzo mijenjajućeg okruženja, a dosad je izvođen na 24th Proccess – Space Art Festival i Water Tower Art Fest u Bugarskoj.

AIVDT – Anything Is Valid Dance Theatre osnovale su Serena Chalker i Quindell Orton 2008. u Perthu te je danas od kritike i žirija priznata plesna kompanija specijalizirana za izvedbe u alternativnim prostorima. Svoj su rad predstavile nezavisno te na festivalima u Australiji i Europi, uključujući Water Tower Art Fest (BG), Process – Space Art Festival (BG), Springhouse (DE), Fringe World (WA), Adelaide Fringe (SA), MoveMe Festival (WA), In Short – In Situ (WA), Noted (ACT), Short Cuts (WA) i Nomadic Village (UK). AIVDT su osvojile Best Dance Award na Adelaide Fringe 2013. Višestruko su nominirane za WA Dance Award for Outstanding Achievement in Choreography. AIVDT hrabro pridonosi svijetu i udiše kulturu najnezamislivijim mjestima. www.aivdt.com

RED BUTTON (AT) - SPECTATULAT'OR SPECTACULAT'OR je eksperimentalna plesna predstava koja istražuje društvene koncepte

ponašanja preuzimajući tjelesne

transponirajući

zvučno-vizualnu

sliku

izraze

urbane

iz

gradskog

svakodnevnice

okruženja u

te

originalnu

elektronsku glazbeno-vizualnu manifestaciju. Fuzija fiktivnog i dokumentarnog omogućuje dramaturgiji koreografije proizvodnju viška umjetničke vrijednosti kao refleksivne teorijsko-izvedbene poluge za balansiranje svjesnog i nesvjesnog urbanog pokreta. Postepena gradacija izvedbenog materijala s povremenim kontrastnim ekskursima pokreta, glazbe, zvuka, riječi i svjetla, želi označiti važnost individualnog protesta protiv buržujske pasivne uloge promatrača i kiritičara društvenih tokova.

Sonia Borkowicz, Elsa Mourlam, Izabela Soldaty i Vilte Svarplyte su mlade koreografkinje, plesačice i video umjetnice iz Linza, koje čine izvedbeni kolektiv Red Button. Red Button je nastao na studiju suvremenog plesa na Sveučilištu Anton Bruckner, kad su

četiri studentice viših godina razvile zajednički kritički odnos

prema gradu u koji su došle živjeti zbog željenog studija

te odlučile svoje iskustvo

sistematizirati u jedinstveno koreografsko istraživanje urbanog plesnog tijela.

JAJAJANENENE (PL/UK) – HOW THE HARES ARE DYING Multimedijalna plesna predstava KAKO UMIRU ZEČEVI obrađuje motive odnosa pojedinca i društva te pritiska da se izvedu dužnosti. Predstava istražuje definicije identiteta i identifikaciju sjećanja, prikazujući opsesivne misaone projekcije o još jednom svjetskom ratu. Dramske reference se labavo odnose na Ionescovu pseudo-dramu iz 1952. 'Žrtve dužnosti'. Koristi se originalni tekst Magde Tuke.

Plesni projekt predstavlja brutalnu kombinaciju različitih izvedbenih strategija, tvrdoglavu i nestabilnu potragu za značenjem događaja na pozornici, bivajući stalno iznova u vrtlogu odustajanja i novih početaka.

JaJaJaNeNeNe je nezavisna kazališna grupa iz Varšave i Londona, koju su 2013. osnovale

glumica

i

izvođačica

Magda

Tuka

te

plesačica,

koreografkinja

i

performerica Anita Wach, s ciljem povećavanja fleksibilnosti svojih kreativnih inicijativa, kao i onih proizašlih iz mreže povezanih umjetnika. Glavne aktivnosti grupe usmjerene su na živu umjetnost i izvedbene umjetnosti s posebnim naglaskom na interdisciplinarne projekte. Ime JaJaJaNeNeNe je izabrano da predstavi kreativnu ideju o zbližavanju suprotnosti, a posuđeno je od naslova jednog umjetničkog rada Josepha Beuysa iz 1968. http://jajajanenene.com/ SURA HERTZBERG (US) – 'STRAIGHT' JACKET 'STRAIGHT' JACKET je durational performans koji slikom luđačke košulje istražuje seksualne inklinacije i društvene restrikcije. Luđačka košulja predstavlja stezanje, ona fizički ograničava pokret, jer obvezuje, steže i veže, ograničava funkcionalnost.

U isto vrijeme posjeduje psihotični i magični element, jer je nešto čega se treba osloboditi. Luđačka košulja vas veže za vas same, ne bi li vas spriječila da sebe ozlijedite. To je agresivno kroćenje tijela zbog ispravnog ponašanja. Stavljanje riječi 'straight' u navodne znake želi naglasiti vrijednost dvosmislenog izraza, ismijati ga, poreći

mu

stvarnost

te

implicirati

izostavljene

značenjske

mogućnosti.

U

performansu se luđačka košulja koristi kao metafora za izražavanje razlike između 'straight' – ispravnog i luđačkog društva te neispravnog i ne-luđačkog društva, a koje se razlikuje među sobom izrazima 'ovo je gay' ili 'ovo je queer'. 'Straight' definicijom ne možete obuhvatiti svakoga u svemu što radi. Ovaj performans obuhvaća šire reperkusije od seksualnog identiteta te želi zajedno s publikom osvijestiti u kojim prilikama navlačimo luđačke košulje, jer to društvo i situacija traže od nas.

Sura Hertzberg je umjetnica performansa iz New Yorka i Portlanda, koja živi i radi u Berlinu. Imala je čast raditi s priznatim međunarodnim umjetnicima performansa (luciana achugar, Pawel Althamer, The AOMC, Patty Bradshaw, Felix Merchant, Hana Erdman, Nathan Fuhr, Javier Murugarren, Uber Teuchter, Yvonne Rainer...), kao i nastupati s brojnim autorskim performansima u raznim privremenim i stalnim izvedbenim prostorima u SAD-u, Europi i Velikoj Britaniji. Surine izvedbe su trifekta performansa, eksperimentalnog teatra i suvremenog plesa. Kroz tijelo istražuje teme senzualnosti i spola, ljepote i groteske s ciljem propitivanja i uznemiravanja

tradicionalnih izvedbenih standarda, produbljivanja međuljudske povezanosti i odnosa te pružanja intimnog i punog osjetilnog umjetničkog iskustva prisutnima. http://surahertzberg.com/ GABI SERANI / CHAN SZE-WEI (UK / CL) - TALK TO ME AND I SLAP YOU TALK TO ME AND I SLAP YOU je, nažalost, komad o odnosima (jer im ne možemo izbjeći). Jedna žena, jedan stolac, jedan mikrofon. I stolac nasuprot njenog, za vas.

U intimnom razgovoru ona polaže svoje karte na stol: razgovarajte s njom i udarit će vas. Ovo je igra anticipacije o tome što će se dogoditi kad kazališna publika odgovori, poziv na rub apsurda: ona hihoće, oklijeva, hoda, objašnjava, eksplodira.

Ponekad ispunjava svoju prijetnju – u duhovitom i zastrašujućem istraživanju gledateljstva, roda, senzualnosti i nasilja.

Gabi Serani je završila postdiplomski iz izvedbe na London Contemporary Dance School. Njezin koreografski i izvođački rad razvija se pod utjecajem suradnji s Davidom Zambranom, Theom Clinkardom, Leilom Mcmillan, Amitom Lahavom i BalletLorent. Serani je umjetnička direktorica TheDancingOwl, online plesne platforme koja podržava diplomante u izgradnji održivih života kao nezavisni umjetnici. www.gabiserani.com Chan Sze-Wei je završila postdiplomski iz koreografije na London Contemporary Dance School, nakon što je diplomirala političke nauke u Singapuru i zamijenila izvjesnu civilnu karijeru nesigurnom umjetničkom. Uz ples i performans bavi se videom,

filmom

i

instalacijama.

Stapajući

konceptualne,

interaktivne,

improvizacijske i međukulturne postupke za kazališta, javne prostore, performans instalacije i film. Njen rad je često intiman, a ponekad i invazivno osoban te okrenut prema problemima društva, identiteta i roda. www.oddpuppies.com YAYA COLLABORATIONS (US / MX) – SOFT ASSOCIATIONS Plesna predstava SOFT ASSOCIATIONS potvrđuje te prihvaća mekoću tijela i

karaktera. Plesačice pokazuju ekonomiju plesnih tijela svjesno i otvoreno štedeći vlastita tijela. Estetika mekoće se obično ne povezuje s formalnim suvremenim plesom, već se uglavnom percipira kao rad tijela koji

je manje društveno

prihvatljiv, poput meke pornografije. Koristeći dva tijela poput ogledala koja ruše vlastita i tuđa očekivanja o prihvatljivosti određene kvalitete tijela na sceni, plesačice razotkrivaju misaone i estetske konstrukte koji ograničavaju naša iskustva suvremenog plesa, negirajući polaritet tvrdoće i mekoće tijela kao društveno konstruirani polaritet. U zapadnom su plesu elitističke ideje presudne kako za formu, tako i za prezentaciju sadržaja. Plesači su trenirani da bi razvili umjetnu ranjivost. Uči ih se kako izložiti svoja tijela i biti promatran. Veliku količinu vremena provode gledajući se u ogledalo dok vježbaju, povezujući se s ispravnošću onoga što vide, ponekad na štetu primjećivanja onoga što osjećaju. Plesni trening je elitistička praksa iz koje je publika isključena. Od publike se ne očekuje razumijevanje, niti uključivanje u utjelovljeno iskustvo plesača. Iako je publika očarana tjelesnom izloženošću plesača, ta je izloženost proračunata. Simultano, gledatelji su isključeni iz proživljavanja vlastitog utjelovljenog iskustva. Ranjivost, kako se uči u elitističkom plesnom treningu, može štititi izvođača od istinske ranjivosti njegove individualne osobitosti. Nakon rezidencije na FAKI-ju predstava se nastavlja razvijati na rezidenciji CRA'P u Molletu.

Liv Fauver je plesačica i koreografkinja iz Seattlea. Završila je BA stupanj iz plesa i kemije na Smith College Massachusetts te bila rezidencijalna umjetnica kod Delfos Danza Contemporánea, gdje je nastupala na turneji s projektom Generation XIV La Escuela Profesional de Danza de Mazatlán. Također je surađivala s Tinydance Project i Melder Dance te plesala u projektima Adama Barrucha, Mizraima Arauja, Paula Mattesona, Monice Bill Barnes, Andree Miller i Zoe Scofield. Svoje je autorske radove predstavila na EPDM,

Velocity Dance Center, The José Limón Festival i

Danza al Borde u Tijuani.

Kata Cots se bavi plesnim istraživanjima te radi kao profesionalna suvremena plesačica i učiteljica. Ima španjolsko i američko državljanstvo te je nastupala u Meksiku, SAD-u, Velikoj Britaniji i Španjolskoj. Živi u Tijuani, metropoli na granici

sa Sjedinjem Državama. Certificirana je stručnjakinja Feldenkrais metode ® u somatskoj edukaciji (The Feldenkrais Guild ® of North America), koju je studirala pod vodstvom Dr. Stephena Rosenholtza i Marilupe Camperto na odjelu medicine na Sveučilištu u Colimi (MX). Feldenkreis metodu ® upotrebljava već devet godina u svojoj umjetničkoj praksi. Kata je završila ples te kulturnu i političku antropologiju na Sarah Lawrence College u New Yorku.

PREDSTAVE 24.5. - 29.5. 2016.

AZULTEATRO (IT) – ICARUS Nekoliko je nadopisanih verzija mita o Ikaru, koje se razlikuju u objašnjenjima njegovog pada. Originalno je Ikar zbog ponosa kažnjen smrću, dok se motiv eskapizma pojavljuje već u antičkoj grčkoj literaturi, kad Ikar zbog straha od života počinje

letjeti prema suncu, odlučivši umrijeti u snovima

-

leteći. Takva

interpretacija najpoznatije priče o uspjehu i padu služila je kao metafora za zloupotrebu opojnih sredstava kojima podliježu mladi, jer se ne mogu nositi sa životnim izazovima te bježe u područja drugih realnosti. Jedna, čistoj umjetnosti okrenuta, struja čitala je Ikara kao arhetip 'ludog znanstvenika' koji traga za vječnim svjetlom kao mjestom iznimne ljepote, opasnosti i vitalnosti; kao duhovnog putnika koji je opijen materijalnim manifestacijama, ali koji je nepopustljiv prema vlastitoj materijalnosti, želeći je nadići svjetlom i ljepotom, drugim riječima – umjetnošću. Azulteatro koristi ove reference za glazbeno-scensku refleksiju o veličanstvenosti poraza, pada, ograničenja te ekstazi i ljepoti vrata percepcije.

ICARUS je nastao na rezidenciji u Tenuta dello Scompiglio.

AZULTEATRO,

nastao

2005.

u

Pisi,

eksperimentalna

je

izvedbena

skupina

redateljice i izvođačice Serene Gatti te glazbenika i kompozitora Raffaelea Natalea.

Drugi umjetnici surađuju na njihovim projektima. Serena je nastupala i radila sa sljedećim autorima: . Mireck, G. P. Ang, D. Manfredini, E. Moscato, C. Morganti, F.

della Monica, Living theatre; S. Bucci, C. Zerbey, A. Certini, K.J. Holmes, R.Giordano, K. Duck, O. D’Agostino, P. Mereu. http://www.azulteatro.com/ CIRKORAMA (HR) – TORTURE TORTURE je predstava cirkuske sadašnjosti, koja preispituje sitna i ponešto veća mučenja koja si činimo

i koja nam drugi čine na putu do umjetničkog

samo-ostvarenja. Tortura predstavlja čin namjernog nanošenja fizičke ili psihičke boli s ciljem da se ispuni neka želja osobe koja vrši torturu ili

da se žrtvu navede

na određenu akciju. Prema definiciji, tortura se vrši s namjerom i znanjem. Tortura je zakonom zabranjena u većini država. Ipak prigrlili smo suptilne oblike torture kao svoj svakodnevni čin i ritual, činimo je sebi samima,

mi – Ljudi iz Cirkusa. Visimo

na udovima, bacamo se s visine, ponavljamo do iznemoglosti, prinudno ostajemo u određenim položajima... To su samo neke od naših malih tortura koje neprestano činimo sebi i partneru, s tendencijom da povećamo broj sati provedenih u prostoriji za mučenje tijela. Niti um nije pošteđen. Troje izvođača pokušava pokretom i glazbom prenijeti svoje viđenje torture, prisutne u svakodnevnom društvenom životu i umjetničkom stvaralaštvu. Koristeći definiciju riječi tortura i njene praktične oblike kao motive, izvođači ih implementiraju u izvedbu kroz živu glazbu, akrobatiku, manipulaciju objektima, VJ-ing... Projekt je realiziran u suradnji s Pogonom - Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade, u sklopu programa POGONATOR te je sufinanciran od Grada Zagreba.

Cirkorama je izvedbeni kolektiv koji se bavi promicanjem cirkuske umjetnosti kroz edukacije, predstave, performanse, ulične akcije i različita događanja. Službeno djeluje od 2008. iako su njegovi osnivači/ce su među prvima, kao dio neformalne skupine 'Nova loža lude mame' Autonomnog kulturnog centra Attack, doveli žongliranje na ulice hrvatskih gradova. U svoj umjetnički izričaj, osim žongliranja, uključuju i ekvilibrizam, zračne i partner akrobacije, klaun tehniku, a sve češće se okreću korištenju suvremenih vizualnih i audio medija. Projekti kojima rade na širenju cirkuske izvedbene priče u regiji međunarodnog su karaktera: Laboratorij cirkuske umjetnosti i Cirkobalkana, s lokalnim partnerom SubScenom, a do sada su iz vlastite produkcije, osim niza manjih uličnih izvedbi, izbacili cirkuski kolaž show:

'Nema Dilema', pokretnu instalaciju na štulama: 'Johan Von Stilter', ulični žonglersko klaunski show: 'Čarolija šešira' te cjelovečernju cirkusku predstavu: 'Danse Macabre - pokušaj vertikalnog povratka' (TORTURE su drugi takav uradak), a sredinom svibnja 2016. izlazi i prva ploča s cirkuskim soundtrackom iz predstave 'Danse

Macabre'

kojom

se

pokreće

Cirkoramino

glazbeno

izdavaštvo.

www.cirkorama.hr DANIELA MARCOZZI – RIGHT ON! 13.6.2012. desetero je Talijana optuženo za sudjelovanje u 'subverzivnom udruživanju

u

svrhu

međunarodnog

terorizma'.

Zahvaljujući

talijanskom

antiterorističkom zakonu 270-b, troje ih je godinu dana zadržano u preventivnom zatvoru, bez suđenja i dokaza, iako je na kraju veći dio optužbe odbačen kao neutemeljen.

Autorica

predstave

Daniela

Marcozzi

njihova

je

prijateljica

i

nekadašnja cimerica. Performansom RIGHT ON! odaje počast ljudskoj snazi koju su

iskazali

usprkos

procesuiranju

njihovih

uvjerenja

od

strane

talijanskog

pravosuđa. 'Kad su izašli iz zatvora bili su snažni, lijepi, puni dražesti i moći: koja nas to snaga nastavlja činiti ljudima?'

Daniela Marcozzi je glumica i performerica rođena u Bologni i nastanjena u Berlinu.

Diplomirala je ekologiju, a izvedbene umjetnosti izučavala na nizu seminara i radionica u Italiji i Europi. Performans RIGHT ON! realizirala je pod pokroviteljstvom i mentorstvom Petera Rosea (www.peterrose.org ), učenika Grotowskog u čijem berlinskom ansamblu nastupa i surađuje. U Frankfurtu je 2015. nastupila u predstavi Angelike Liddel 'San Paolo a la carta', a sa švicarskom je plesačicom Sarahom Kuster 2013. osnovala izvedbeni duo 'Dani meets Sara', aktivan u polju plesne improvizacije i kompozicije. U suradnji s kompozitorom Luigijem di Ciccom 2015. je ostvarila rad 'INSITU' u crkvi sv. Magdalene u Pesaru. Sudjelovala je na brojnim festivalima i radila kao dramski pedagog u Italiji, Berlinu i širom Europe. http://www.danielamarcozzi.net/

TORE VAGN LID / TRANSITEATRET-BERGEN (NO) – U – DUB Stanje uzbune opisuje situacije u kojima su opći zakoni i pravila sporedni, a često je izazvano katastrofom ili neočekivanim događajem. Do stanja uzbune situacija je dosegla kritičnu fazu; svi moraju sudjelovati u donošenju i obrazlaganju odluka, neovisno o ranijim normama i pravilima.

Dramaturgija stanja uzbune skida sigurnosnu mrežu i svakog čini odgovornim. Na taj način stanje uzbune u svim sistemima postaje nulta točka i standard za političku osobu: 'Što odlučujemo kad više ne možemo raditi 's obzirom prema' ili 'zbog naredbi'?' 'Razuman je onaj koji izbjegava stanje uzbune', napisao je slavni filozof, no što ako se stanje uzbune ne može izbjeći? Zamislimo sad teatar kao miks pult, zamislimo scenski DUB. Kad se duboki i visoki tonovi pročiste do svojih krajnosti u sredini nastaje praznina. DUB je stoga bitno demokratska i inkluzivna muzička forma, ne samo u stilu i materijalu već i u odluci koji će glasovi ispuniti prazninu.

Razvučen u vremenu, u ogoljenoj i repetitivnoj muzičkoj sekvenci, zahtijeva aktivnu uključenost i koautorstvo slušatelja. Je li moguće zamisliti DUB kao još otvoreniji poziv, poziv na općenito glazbeno kazalište? U-DUB iskušava baš tu strategiju: prenošenje muzičkih koncepata i radnih oblika DUB žanra u prošireni metabolizam prostora, videa, zvuka, pokreta, akcije i (radio -) teatra.

Transiteatret-Bergen

(Transit-Bergen)

je

kazališna

kompanija

iz

Bergena

u

Norveškoj, koja djeluje pod umjetničkim vodstvom pisca i redatelja Torea Vagna Lida

te

razvija

Transiteatret

suvremeno

tvori

kazalište,

umjetničku

radeći

stvaralačku

na

razmeđu

mrežu

koja

teatra

uključuje

i

glazbe.

redatelja,

oblikovatelje zvuka i videa, scenografe, filmske autore, glumce i glazbenike, koji uglavnom rade na osnovi Lidovih koncepata i tekstova. Osnovna umjetnička ambicija prilikom osnutka 2001. bila je 'proširiti kazališnu sobu kao kritičnu sobu iskustva gdje su glazbeni i glazbeni dramaturški potencijal kazališta centralni.'

Grupa je od tad realizirala preko 20 scenskih eksperimenata i nagrađivanih produkcija

te

bila

predstavljena

http://www.transiteatret.com/

u

brojnim

europskim

državama.

EVIE DEMETRIOU (CY) - THE MORE YOU DANCE THE MORE YOU GET Plesni performans THE MORE YOU DANCE... oslanja se na ideju o prisilnoj upotrebi tijela kao robe razmjene, s referencom na eksploataciju žena. Bezlična osoba na pozornici, nitko koji je prisiljen izložiti, prodati i ponovno prodati svoje tijelo.

Agresija, nasilje, strah i stid izvedeni su

visoko fizičkim jezikom pokreta. Repeticija

otkriva tjelesnu isrcpljenost, a lice ustupa mjesto činjeničnoj stvarnosti naspram daleke teorije o seksualnoj eksploataciji i trgovini ženama. Performans uspijeva spojiti intimnost s humorom, narativno s apstraktnim, rizik s iznenađenjem. Što se više krećem, više sanjam. Što više sanjam, više se krećem. Što se više krećem, više plešem. Što više plešem, više dobijem.

Koreografkinja i plesačica Evie Demetriou bivša je stipendistica projekta Danceweb te Limon Istitute and Dance Space Center u New Yorku. Surađivala je s Rosemary Lee, Athinom Vahla, Alainom Buffardom, Felixom Ruckertom i većinom koreografa s Cipra. Sa svojim radovima u kojima kombinira multimediju i ples, surađujući s vizualnim

i

video

umjetnicima,

DJ-ima

i

glazbenicima,

međunarodnim festivalima u Rigi, Bukureštu, Karlstaadtu, Stockholmu,

Aleksandriji,

Birru

u

Irskoj,

nastupala

je

na

Dresdenu, Nairobiju,

Pugliji

i

Maastrichtu.

http://www.eviedemetriou.com/ FIKA DANZA (IT) – CALAMALEONTE PRIMO ATTACO Kameleon je simbol stalne i neumorne transformacije, mutacije kože koja nadilazi sve prijašnje formalnosti i teži slobodi. Kameleon ujtelovljuje najrazličitije uzorke i nijanse boja; pomoću njih stvara stalnu vezu povjerenja i suradnje ne bi li potvrdio svoj apsolutni integritet. Da bi to postigao koristi okolinu, ali bez da ju oštećuje.

Radije

preuzima

njena

obilježja

te

prilagođava

svoje

stanje

uma

stalnim

promjenama oko sebe. S istom intencijom četiri se plesačice kreću po pozornici,

istražujući nove forme interakcije i dijaloga, eklektične i raznolike. Vibrirajuća i rezonantna tijela te izvedbeni materijal sposoban uzdrmati i podržati četiri kameleonske priče stvaraju imaginistički i fantastični svijet koji je u isto vrijeme prethistorijski i futuristički.

CALAMALEONTE PRIMO ATTACO je prvi zajednički projekt četiri koreografkinje iz Firence, Amoretti, Sare Campinoti, Cristine D'Alberto i Martine Francone, koje su 2015. osnovale plesni kolektiv FIKA contemporanea danza. Plesačice su također osnivačice i članice umjetničke direkcije

'Attivisti della danza', otvorenog kolektiva

plesača posvećenog promociji drugačije percepcije uloge suvremenog plesa i umjetnosti u Firenci te jačanju njene plesne zajednice. Eksperimentalni glazbenik i perkusionist

Simone

Tecla

te

oblikovatelj

svjetla

i

zvuka

Umberto

Foddis

kontinuirano surađuju s FIKA danza. 'Fika' je švedski izraz za sjesti na kavu i kolač što je svakodnevna švedska konvencija, a predstavlja uzimanje pauze od zahtjevne svakodnevnice. https://fikacontemporaneadanza.wordpress.com/ BEH CHIN LAU / KATJA GRÄSSLI (MY/NL) – CAN'T LOOK THROUGH YOUR EYES 'Ja' je polazna točka. 'Ja' kao takav – odnosno identitet kao takav – ne postoji.

Može

postojati

jedino

u

odnosu

prema

drugima.

'Ja'

je

u

neprestanom

međudjelovanju i reagiranju prema ljudima i stvarnosti koji okružuju 'Ja'. 'Ja' mora uključiti i biti uključeno.' - Marc Colpaert 'Gdje se dva mora susreću'. Plesni solo CAN'T LOOK THROUGH YOUR EYES inspiriran je pisanjem međukulturalnog filozofa Marca Colpaerta te predstavlja istraživanje međukulturalnog dijaloga, u kojem su švicarska koreografkinja Katja Grässli

i malezijska plesačica Beh Chin Lau

ispitivale granice dva identiteta, ne samo dijeljenjem iskustva o tome kako je imati drugu kulturnu osnovu (azijsku i europsku), već i izvedbom koja spaja tradicionalni sinkroni kineski ples s eksperimentalnim kazališnim. Preciznost i ljupkost azijskog plesnog

pokreta

europskog teatra.

naglašene

su

ekspresivnim

vizualnim

jezikom

suvremenog

Beh Chin Lau (Jinn) rođena 1983. u Penangu (Malezija), završila je master iz koreografije na Fontys Hogeshcool Voor de Kunsten u Tilburgu (NL), dok je suvremeni ples studirala uz stipendiju na Sveučilištu u Limericku i diplomirala kao najbolja u klasi. Jinn je uspješna u brojnim plesnim formama, uključujući kineski klasični i narodni ples, suvremene plesne tehnike, tai chi i jogu. Surađivala je s Katjom Grässli (Swiss/NL), Laurom Murphy (IRL) i Jacqueline Doyen (FR), dok je svoje autorske radove izvodila u Švedskoj (ABUNDANCE '13) i Italiji (Dancewoods Workshop Festival Bologna). Dobitnica je brojnih stipendija, uključujući punu stipendiju za

TDP’13 Dance Laboratory in Tipperary, University of Limerick.

Katja Grässli (1974) je studirala vizualne umjetnosti u Zurichu te magistrirala eksperimentalni ples i koreografiju na Plesnoj akademiji Fontys u Tilburgu (NL). U svom koreografskom radu Katja želi stajati blizu svoje publike, povezujući plesom razne populacijske grupe. Fascinirana je stilskim mogućnostima koje nudi jezik tijela promatran kroz apstraktni aspekt plesa. Njezin rad obiluje snažnim vizualnim dojmom te je realiziran u suradnji s brojnim germanskim scenama (DanceBrabant (NL), Tanzhaus Zurich, OST-freie Szene Sttugart, O.T. Theatre Rotterdam, Theater Tilburg...). www.katjagraessli.com KAZUYO SHIONOIRI (JP) – EMPTINESS / FULLNESS 'Ovaj rad je nastao nakon što je smrt udarila moj život. Dvoje meni najbližih ljudi iznenada je umrlo tokom jednog mjeseca. To me prisililo da se suočim sa smrću i promijenim percepciju koju sam imala. Pokušavam promatrati život i dati svjedočanstvo o ožiljku koji mi je smrt ostavila, ne bi li uredila naše živote.'

Kazuyo Shionoiri je rođena 1984. u Tokiju, gdje je učila tradicionalni japanski ples.

S 18 upisuje Žensku akademiju za ples i fizikalnu edukaciju, na kojoj kasnije predaje ples. Tokom školovanja osvaja nekoliko nagrada na plesnim natjecanjima te dvije stipendije od 2010. do 2012. koje joj omogućuju nastavak školovanja kod izraelske izvedbene skupine CLIPA u Tel Avivu. Nakon godinu dana prakse postaje članicom skupine te sudjeluje u više projekata. Surađivala je s mnogo koreografa

uključujući Freeda, Sharonu Floreshaim, Idit Herman, Tomera Sharabia i Gabriaela Niohaousa.

LAB ON STAGE (AT) – KLETTE OR THE PHENOMENON OF SURREALISTIC CLINGING KLETTE ILI FENOMEN NADREALNE ODANOSTI je interdisciplinarna plesna predstava koja se zasniva na izumima švicarskog elektroinženjera i izumitelja Georgea de Maestrala iz 1940ih čiji je najpoznatiji izum velcro traka. Kostimi su posebno dizajnirani s velcro proizvodima koji ih fiksiraju za tijela izvođača i scenu. Na pozornici vidimo troje izvođača čija se prisutnost neprestano pomiče između polja objekta i subjekta, izlažući ih uvijek novim fizičkim, emocionalnim i prostornim odnosima.

Lab On Stage je umjetnički kolektiv iz Linza, koji su 2012. osnovali vizualna umjetnica Adriana Torres Topaga i plesni umjetnik/istraživač/pedagog Arnulfo Pardo Ravagli. Zbog ekstenzivnog istraživanja odnosa između tijela, pokreta, različitih materijala i prostora, kolektivu se 2014. pridružuje plesačica Andrea Maria Handler.

Torres se bavi digitalnom umjetnošću, prostorom, dizajnom, videom, zvukom i interaktivnim objektima. Pardo istražuje scensku ekspresiju kroz pokret i surađuje na interdisciplinarnim projektima kao plesač i koreograf. Handler kao plesačicu zanimaju integracija, svjesnost i transparentnost. Predaje na Univerzitetu Anton Bruckner u Linzu. http://puntos.at/LAB_SITE/lab_on_stage.html MALIK NASHAD SHARPE (US) – ASSIMILATION ASSIMILATION je prvi u nizu DIY multi-logičnih, afro-futurističkih koreografskih projekata koji smješta queer, Crne i anarhističke ontologije u kontekst trenutnog političkog stanja stvari. Okrećući se prema novoj političkoj mogućnosti, performans koristi re-poziciju alostatičnog tereta (istrošenost i oštećenost tijela uslijed ponavljanog stresa) na Crno tijelo kao posljedicu stalnog i nemilosrdnog političkog stresa, ali i kao najzrelijeg mjesta za radikalni politički diskurs.

Malik Nashad Sharpe je queer eksperimentalni plesač, koreograf i pisac iz New Yorka. Završio je BA iz eksperimentalnog plesa i žive umjetnosti na Williams College, ima certifikat iz suvremenog plesa iz Labana te je MFA kandidat na Sveučilištu Illinois. Prvenstveno je zainteresiran za poetiku pokreta, nepredviđene improvizacije i koreografije te politički potencijal plesa. Mnogo je nastupao u SAD-u i Irskoj, a svoj je rad predstavio u Londonu, New Yorku, Tokiju, Montrealu i Williamstownu.

Osnivač

je

i

koreograf

eksperimentalnog

plesnog

ansambla

YESwave. https://vimeo.com/maliknashad

STEPHANIE FELBER (DE) – MEDOMAI MEDOMAI je proizašao iz istraživanja projekcija fluidnog tijela. Usporavanjem na brzinu puževa, kako ih mi vidimo, dobili smo vrijeme za uvid kako se situacija u svakom trenutku mijenja, uključujući i svaki aspekt našeg odnosa s partnerom.

Naše su želje neostvarive, jer se u samom trenutku formiranja cilja situacija nepovratno mijenja. Iako smo u nemogućnosti slijediti odluke i praviti predviđanja, svjesni nekoherentnosti očekivanja, postoji djelić teritorija o kome nije donesena odluka, u kojem možemo slobodno doživljavati sadašnjost i ostati u najsporijem kretanju, iz sekunde u sekundu, ne znajući što će se dalje dogoditi. Tako otvaramo mogućnosti, prepuštajući im da vode tijelo bez misli, ali s proširenom sviješću. Isto se događa u životu kad smo okruženi sporim prostorom. Samo smo tamo u stanju shvatiti proces, samo tad možemo osjetiti evoluciju stvari. U brzini možemo prividno urediti stvari kako odgovaraju našim ciljevima, dok u vrlo sporom kretanju možemo samo prilagoditi svoje tijelo i um situaciji. Tako otkrivamo nove izvore te mijenjamo sebe i put, najvjerojatnije zbog interakcije s neprosječnim vremenom i stanjem te odnosa s drugom osobom.

Koreografkinja Stephanie Felber zaokupljena je promatranjem svakodnevnog okruženja i podsvjesnih navika, društvenog ponašanja i struktura koje iz njih proizlaze, te propitivanjem uloge publike. Uvrštena je u programe Best German Dance

Solo

euro-scene

i

Umjetničkog

muzeja

u

Leipzigu,

apart

dance

performance,secret solo, kazališta Pasinger Fabrik i Schwere Reiter u Munchenu, te Dock 11 u Berlinu. http://www.stephanie-felber.de/en/

JINDŘIŠKA KŘIVÁNKOVÁ / Vizualna

umjetnica

predstavljaju

Markéta

interaktivni

MARKÉTA MAGIDOVÁ (CH) - MIGRA YOGA Magidová

performans

i

izvođačica

zasnovan

na

Jindřiška strukturi

Křivánková sata

joge.

Kontrastirajući izbjegličku krizu s buržoaskim kultom harmonije duha i tijela u slobodno vrijeme, projekt prikazuje iluzornost potrage za autonomnim, nepolitičnim mjestom u životu koje zahtijeva političko djelovanje. Simetriju vježbe narušavaju dvosmislene

opaske

deformiraju

mentalnu

instruktorice, sliku

koje

meditativno

aludiraju

na

'ispravnih'

socijalnu stavova.

nepravdu

i

Interaktivnost

performansa može biti potpuna ili polovična, i sam je izbor opterećen značenjem: gledatelji mogu sudjelovati kao vježbači ili se zadovoljiti distanciranom ulogom promatrača.

Jindřiška Křivánková je glumica, plesačica, koreografkinja, joga instruktorica i performerica u području originalnog i eksperimentalnog teatra i performansa.

Studirala je koreografiju i suvremeni ples u Centru Duncan u Pragu, neverbalno kazalište na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Pragu te Kazališnu školu Die Etage u Berlinu. Stvara originalne radove od 2002., a 2008. je su-osnovala The Spitfire Company koja se bavi fizičkim i plesnim kazalištem. 2010. primila je nagradu za Talent godine na Next Wave festivalu u Češkoj.

Markéta Magidová je umjetnica koja radi s filmom, izvedbom, instalacijom i tekstom. Sudjelovala je na brojnim češkim i međunarodnim izložbama i festivalima (Makedonska nacionalna galerija, Moskovsko međunarodno biennale za mladu umjetnost, festival Ha!Wantgarda, Festival filmske animacije: Other visions, Dani slovačke

književnosti,

Triennale

arhitekture

Lisabon),

te

održala

preko

20

samostalnih izložbi. Objavila je tri umjetničke knjige (Prijevod, Kućni rječnik, Typos i Stumbless), te napravila kazališnu predstavu 'Persona forte' i performans 'Typos i Stumbless'. http://marketamagidova.com/

MT TANZARELLA I ALLESANDRO SOLLIMA (AT/IT) – NORDIFIED Shizofreni komad u tri dijela NORDIFIED nastao je povezivanjem dva autorska sola – 'Ad libitum' (Sollima, premijera na Echo Echo festivalu plesa i pokreta 2014 – Derry, UK) i 'The Weeping Song' (Tanzarella, SEAD 2013, Salzburg), baziran je na osobnostima plesača i tehnikama improvizacije. U zajedničkom su radu istraživali fizičke strategije preživljavanja, nastojeći istovremeno afirmirati tematski različite te osobne izvedbe o slobodi od izražavanja u sadašnjem trenutku (Sollima) i ograničavajućem,

porobljavajućem

(Tanzarella). Dva se sola

utjecaju

snažnog

iskustva

iz

prošlosti

zbunjuju i stapaju govoreći o strukturama, uzorcima,

ponavljanjima, teškim stvarima, zamornim stvarima, stvarima koje ne volimo toliko, slobodnom materijalu, preživljavanju, iscrpljenosti, konfuziji, stanjima uma i zajedničkom južnjačkom podrijetlu u nordificiranoj verziji. Predstava je nastala uz potporu Life Long Burning Wild Cards Residencies, Riksteatern (Stockholm) i Cullberg Ballet.

Plesači i koreografi M.T. Tanzarella i Alessandro Sollima surađuju od 2013. te su dosad realizirali nekoliko projekata u sklopu nekoliko umjetničkih rezidencija.

Diplomirali su na SEAD-u. Sollima je trenirao s Compagnia Zappalà Danza nakon čega surađuje na nagrađivanom projektu 'Il ii sesso' Simone Miraglia te odlazi studirati suvremeni ples u Leeds, London i Salzburg gdje pleše za Akrama Khana, Martina Kilvadya, Michala Mualema, Claire Lefevre i druge. Nakon diplome 2014. radi sa Simoneom Forti i svakodnevno nastupa u Muzeju moderne u Salzburgu.

2015. nastupa s plesnim kolektivom Les Slovaks. Trenutno je na turneji s Milan Tomasik i Co. i predstavom 'Hunting Season' te je dio nove produkcije 'Silver Blue'.

Maria Teresa Tanzarella je dobitnica brojnih koreografskih, izvođačkih te literarnih nagrada, stipendija i rezidencija, koja je uz SEAD završila studij književnosti i filozofije na Sveučilištu u Trentu. Posljednje je projekte realizirala s koreografima Doris Uhlich, Michikazu Matsune, Corinnom Spieth i Corinnom Eckenstein. Svoj je autorski rad predstavila u Salzburgu (Risiko festival), Beču (Raw Matters, Tanzquartier, Tanzhotel), Stockholmu (Riskteatern), Barceloni (Tragantdansa), Bariju (Teatro Kismet OperA) i Ruvu (Teatro comunale). Iskustva koja smatra

apsolutno važnima za svoj razvoj su

radionice EX IN 2014 s Davidom Zambrano u

Ponderosi, s trupom Les Slovaks, s Edivaldom Ernestom i Feyom Faustom, potom festivali poput Festival Internacional Deltebre Dansa i ImPulsTanz te vježbanje JiuJitsu i brazilskog JiuJitsu. http://mt-tanzarella.wix.com/site PATRICIA HASTEWELL (ES/AT) – ALL THESE PLACES HAD THEIR MOMENT ALL THESE PLACES HAD THEIR MOMENTS je eklektična plesna predstava koja istražuje sjećanje stvari, dramaturški se oslanjajući na Swanovu prvu mladost Marcela Prousta te teatar apsurda Eugenea Ionescoa i Samuela Becketta. Predstava razotkriva apsurdnost vjerovanja u razumljivu sadašnjost, prikazujući stvarnost sastavljenu od fragmenata, nereda i kaosa prošlosti, koji lete od nas, istovremeno nas čineći ovakvima kakvi jesmo. Predstava je nastala na Eksperimentalnoj plesnoj akademiji u Salzburgu. Četvero mladih izvođača, studenata na SEAD-u, pridonijelo je višeznačnosti projekta svojim različitim izvedbenim sredstvima i zaleđima (suvremeni ples, breakdance, akrobatika, balet, teatar, pjevanje). Režiju i koreografiju potpisuje Patricia Hastewell, dok uz nju još nastupaju

Alexandros

Anastasiadis, Giulia Brigona i Luis Garcia.

Patricia Hastewell (1991) dolazi iz Barcelone u kojoj se bavila baletom, suvremenim plesom i pravom, te trenirala godinu dana s profesionalnom plesnom grupom AREA. 2013. upisuje SEAD. Surađivala je s Williamom Castrom (Cuban national Ballet), Olgom Alvarez (Cia la Taimada), Ryanom Masonom (Staatstheater Kassel) i Paulom Blackmanom (Juxstapose). Prvi koreografski rad 'May It Please the Court' napravila je 2014., dok je 'All these places...' nastao 2015.

ELLI PAPAKONSTANTINOU / ODC ANSAMBL (GR):

RE-VOLT ATHENS

Novomedijska glazbena predstava RE-VOLT ATHENS obrađuje temu gentrifikacije koja predstavlja goruće političko pitanje u Ateni od 2010. kad javni prostori u centru grada postaju mjesta javnih nereda i građanskog otpora političkoj prodaji javnih historijskih lokaliteta. Četiri provokativna umjetnika – redateljica Elli

Papakonstantinou, glumica Theodora Tzimou, skladatelj Tilemachos Moussas i vizualni umjetnik Pantelis Makkas – usmjeravaju pažnju na osjećaje straha koji izviru iz percepcije gentrifikatora o svakodnevnom životu u vrijeme visoke likvidnosti. Dramaturški fokus je na političkoj retorici koja se uspostavila za vrijeme projekta gentrifikacije 'Re-think Athens' Onassis fondacije, u kojem je centar Atene predstavljen kao 'nenastanjen', 'prljav' i 'prazan', dok je u stvarnosti prenaseljen, a ne bi li se legitimirali opresivni postupci vlasti prema imigrantima (koje se šalje u imigrantske kampove) i demonstratorima (militantne policijske akcije protiv organiziranog javnog protesta). RE-VOLT ATHENS je prva predstava fizičkog teatra s likovno-glazbenim live performansom o gentrifikaciji u Ateni. Miks elemenata tragedije i komedije reflektira kontrast između slave Grčke kao idilične turističke lokacije i njene borbe za preživljavanje uz rastuće siromaštvo među populacijom.

Impresionističko putovanje kroz društveno-političke probleme današnje Atene u krizi koja je paneuropska. Bijesni izljev plača protiv bezlične državne kontrole koja potkopava demokratske procese i vježba autoritet na našim društvenim navikama koje transformira prema svojim pravilima i regulativama u tajnu ratnu zonu.

ODC Ansambl je neprofitna, politički angažirana izvedbena skupina osnovana 2001. u Ateni, koja je priznata i nagrađivana u suvremenoj i eksperimentalnoj umjetnosti.

Sastoji se od izvođača, plesača, glazbenika i likovnih umjetnika koji se bave umjetničkim aktivizmom putem hibridnih formi koje stvaraju s građanima u javnim, ne-kazališnim prostorima. 2011. na čelu s osnivačicom Elli Papakonstantinou, umjetničkom voditeljicom i redateljicom, osnivaju nezavisnu umjetničku scenu VYRSODEPSEIO/TANNERY

koja

se

nalazi

na

rubu

Atene,

u

zanemarenoj

postindustrijskoj zoni, u prostoru nekadašnje najveće štavionice kože na Balkanu u 19.st., koja je pretvorena u raznovrsnu izvedbenu scenu s više pozornica.

VYRSODEPSEIO je član međunarodnih mreža Trans Europe Halles (TEH) i IETM-a, a financira se sredstvima Ministarstva kulture Grčke. ODC Ansambl je gostovao na brojnim međunarodnim festivalima (Edinburgh Festival (UK), Athens & Epidaurus Festival (GR),

Princeton University (US), Opera House of Cairo (EG), National

Theatre of Greece, LaMaMa Theatre NY (US), 1st International Theatre Festival of Iraq, Inauguration Ceremony of the Library of Alexandria (EG), X-Dream Festival

(CY), Neukollner Oper Berlin (GE), Teatre Barcelona (SP),...).

Musikteatertage festival Wienna (AU), Antik

http://www.vyrsodepseio.com/en

ROXANA KUWEN (DE/IR) – SHIFT SHIFT je multidisciplinarni cirkuski performans koji želi odvesti publiku na poetično i nadrealno putovanje blisko svakodnevnom životu. Govori o djevojci koja naizgled živi normalnim životom no počinje sve više otkrivati zadovoljstvo u neispunjavanju svojih, ali i društvenih očekivanja. Performans se na vrlo vizualnom nivou bavi kategorijama i normama, pozivajući publiku na preispitivanje svog gledišta. Jasna i iskrena upotreba cirkuskih tehnika statičnog trapeza, manipulacije loptom i žongliranja stopalima, kao i elementi umjetnosti performansa, čine SHIFT poetičnim i razumnim, dok je istovremeno autoironičan i duhovit.

ROXANA KUWEN (DE/IR) -

CIRCUS.FREIHEIT.GLEICHSCHALTUNG

CIRKUS.SLOBODA.IZJEDNAČENJE je lecture performans o cirkusu u nacističkoj Njemačkoj, koji donosi priču o židovskoj cirkuskoj umjetnici Irene Bento te njenom skrivanju i nastupanju u putujućoj cirkuskoj družini. Lecture performans je dio projekta kolektiva CiNS koji se bavi kulturom sjećanja u kontekstu cirkusa i cirkuskih umjetnika za vrijeme nacizma u Njemačkoj. Kroz poveznice između povijesti i osobnih sudbina, kao i odnosa narativa i akrobatskih slika, projekt ističe važnost otkrivanja novih načina sjećanja koji se odnose prema svijetu u kojem danas živimo.

Roxana Küwen je završila Akademiju za cirkus i izvođačku umjetnost 2013. u Tilburgu (NL). Unutar svojih cirkuskih disciplina antipoda (žongliranje stopalima) i statičnog trapeza, razvila je jedinstveni stilski izraz, te želi primiti što više različite publike u svoj svemir. Izvodi solo performanse te je članica heterogenog cirkuskog kolektiva CiNS. http://roxanacircusartist.com/

DROR LIEBERMAN (IL) – THE LOWEST SPOT IN TEL AVIV 'Rekonstrukcija stanja uma nekoga tko nema što izgubiti'. Ulični performans NAJNIŽA TOČKA U TEL AVIVU predstavlja putovanje koje prati umjetnikove pokušaje bijega od stvarnosti i identiteta u para-stvarnost super-junaka, koja razotktiva umjetnikove strahove, neuspjehe i ranjivost. Izvođač stupa u odnos s različitim elementima fantastičnog svijeta super-junaka i realnog svijeta ulice, promišljajući i demonstrirajući kako su ga oba svijeta suočila s njegovom urođenom željom za smrću i depresijom, njegovim religioznim zaleđem, kao i obiteljskim te ljubavnim odnosima. Gubitak svog srama je zadnja ograda u umjetnikovom putovanju prema življenju svog fantastičnog sna, kao i neizbježna lekcija naučena iz iskustva bivanja uličnim umjetnikom.

DROR LIEBERMAN (IL) – NEITHER SOFT NOR LIGHT Plesni performans NEITHER SOFT NOR LIGHT je izvedba fizičkog i emocionalnog ekstrema.

'Moja kreacija nastaje iz moje biografije. Može proizaći iz moje religiozne edukacije ili činjenice da sam služio u vojsci kao borbeni vojnik, a može biti da sam samo odrastao u obitelji od jedanaestero djece te stoga stalno biram stajati u opoziciji.

Trajno sam privučen vjetrovitim putevima i nepopločenim cestama. Okrenuo sam se plesu s molitvom da me zacijeli, da stresem stare boli, da stvorim novi kontekst za moje biće, vježbam slobodu i širim vjeru.'

Dror Lieberman je samouki multidisciplinarni izvedbeni i plesni umjetnik. Član je vizualnog teatra CLIPA iz Tel Aviva od 2013. u kojem radi kao izvođač i autor.

Surađivao je s mnogim koreografima (Idit Herman, Nir De Volff, Noa Dar, Maya Briner, Sharona Florshaim, Nimrod Freed, Deganit Shemay...). Njegov rad obuhvaća širok opseg vještina i mogućnosti te ga je teško svrstati u određeni žanr.

U svakom djelu pokušava stvoriti novi stil i jezik. Svoje je performanse prezentirao na mnogim festivalima u Tel Avivu, Berlinu, Bilbau, Pragu, Wroclavu...

ALEXANDER MANUILOFF (BG) – THE STATE Kazalište bez glumaca i redatelja. THE STATE je participativni meta-kazališni performans posvećen posljednjoj svjesnoj noći Plamena Goranova, prije jutra 20. veljače 2013. kad se zapalio ispred Općinskog vijeća u Varni. Od rane 2013.

Bugarska je vidjela više od dvanaest mladih žena i muškaraca kako se zapaljuju u javnim prostorima, izražavajući protest protiv propadajuće države, korupcije, siromaštva i očaja. U 2013. Bugarska je imala najveći val protesta od Drugog svjetskog rata te je aktivna članica rastućeg protestnog pokreta u svijetu koji je započeo s Arapskim proljećem i Indignadosima u Španjolskoj. Performans čine nestala pisma žrtve, tekst i publika koja je smještena u krug oko stola na kojem je kutija s pismima. Članovi publike trebaju pročitati ta pisma i napraviti malu društvenu zajednicu s vlastitim pravilima kako će nastaviti sa situacijom i svojim jedinstvenim performansom. Tekst pisama dijeli intimne trenutke karaktera i otvara prostor za raspravu o našim temeljnim zakonima, principima, vrijednostima, ali i temeljnim kazališnim zakonima. Poput glume i prisutnosti. Slijediti autora ili biti autorom? Kazališna, općenito autoritativna, struktura u kojoj se neke stvari govore i rade na pozornici u ime nekog drugog, dok je publika rijetko uistinu uključena u kreaciju, treba biti preispitana. U pitanje je dovedena i vrijednost performansa danas. Što je država i kako se organiziramo su pitanja koja se generiraju izvedbom da bi bila razotkrivena pred glumećom publikom.

Alexander Manuiloff je cijenjeni kazališni autor, scenarist i pisac iz Bugarske čiji su dramaturški radovi gostovali u Münchenu, Pragu, Kölnu, Berlinu, Baltimoru (US), Cluju, Sofiji i Varni. Također je selektiran za festivale poput Temps d’Images, Globalize: Cologne, Prague Quadrennial (2007. i 2011.) i Varna Summer. Nedavno je pozvan u najnoviji projekt afirmiranog njemačkog kazališnog kolektiva Rimini Protokoll. Sa svojom prvom knjigom 'Film' osvaja nagradu Bugarskog društva pisaca za najbolji prvijenac 2005. Drugu knjigu 'Language Ideas' objavljuje u Berlinu 2008. Alekxander Manuiloff je prvi bugarski pisac koji je na Božić 2011. objavio

prestanak

izdavanja

http://manuiloff.com/english

na

papiru

te

za

bugarsku

izdavačku

kuću.

TOMMASO MONZA (IT) – FRAMGEMNTS OF FREEDOM Tri su plesača na sceni, s dva stola i dva računala. Plesači direktno upravljaju glazbom i videom. Performans se sastoji od dva dijela – prvi je fiksna koreografija s video projekcijom, a drugi je improvizacija sa zadacima. Umjetnici se osvrću na koncept slobode stvaranja. Osnovno je pitanje

jesmo li u našem društvu slobodni

stvarati? Dva dijela izvedbe predstavljaju dvije perspektive. Prva obuhvaća slobodu pojedinca u svijetu, a druga potpunu slobodu. Dakle, kad smo slobodniji? Kroz unaprijed definirane korake, ili tokom improvizacije? A kakva je percepcija publike o pitanjima predstavljenima koreografijom?

Tommaso Monza je studirao kiparstvo na Accademia di Belle Arti Brera, da bi se vremenom sve više približio suvremenom plesu i teatru studirajući i trenirajući s raznim učiteljima, među kojima su Abbondanza/Bertoni, Julien Hamilton, Roberto Castello,

Ivan

Wolf,

Liat

Waysbort,

Silvia

Rampelli,

Loren

Potter...

www.tommasomonza.com CLIPA THEATER (IL) - FOREVER / NEVER FOREVER / NEVER je site-specific projekt vizualne umjetnosti, plesa i performansa, koji nudi prolaz kroz proganjajuće atraktivne i varljive slike ljepote i nasilja. Projekt istražuje privlačnost prema reprezentaciji nasilja, a rezultat je dugotrajnog procesa koji je uključivao studiozno istraživanje različitih formi nasilja u svakodnevnom životu. Istraživanje je započelo skretanjem pažnje na činjenicu da je nasilje toliko ukorijenjeno u izraelskoj svakodnevnici da je postalo glavnom izvoznom medijskom robom, dok ga je istovremeno nemoguće odvojiti od državne povijesti. Izvedba se sastoji od niza kratkih scena nasilja koje se ponavljaju u loopu dok iscrpljenost izvođača ne počne 'korumpirati' i mijenjati predstavljeni materijal, dok ih ne svlada umor i ne mogu to više raditi. Zagrebačka izvedba bit će postavljena u suradnji s domaćim plesnim i izvedbenim umjetnicima.

Clipa Theater su osnovali plesačica i redateljica Idit Herman te glumac, stvaratelj i glazbenik Dmitry Tyulpanov 1995. u Tel Avivu. Njihov susret i partnertsvo proizveli su jedinstven kazališni jezik koji isprepliće kazališnu umjetnost, ples, dizajn i glazbu. Clipa Theater je vodeća grupa vizualnog teatra u Izraelu, koja je značajno pridonijela razvoju tog polja u zemlji. www.clipa.co.il