JAKOV I ČAROBNI GRAH N
egdje u šumi živjela siromašna udovica s lijenim sinom i kravom muzarom. Dok je krava svako jutro davala mlijeko, sin Jakov provodio je dane ljenčareći i kradomice se poslužujući hranom iz gotovo prazne smočnice. Jedno jutro njegova mati usklikne: O, što li će biti s nama? “ Krava više nema mlijeka!” Ne brini, majko! Odvest ću je na sajam i prodati za lijepe novce”, “ predloži Jakov na njezino iznenađenje i odmah pođe vodeći kravu sa sobom. No, tek što krenu, naleti na krezubu staricu. Kamo si se uputio, dječače?” upita ga ona. “ Na sajam kako bih prodao posljednju kravu”, odgovori joj. “ Nećeš puno dobiti za tu jadnu beštiju”, zahihota starica, ali ja sam “ “ je spremna otkupiti.” Zamahnu na to smežuranom rukom i na njezinu dlanu stvori se pet zrna graha. Izvoli! Uzmi ih prije nego promijenim mišljenje!” “ Pet zrna graha za kravu?” odvrati Jakov s podsmijehom i krenu dalje. “ Grah je čaroban”, dobaci starica potiho za njim. Zasadiš li ga u “ “ vrtu, čuda će isklijati i donijeti ti pravo bogatstvo!” U tom slučaju, dogovoreno!” odgovori Jakov rukujući se sa staricom. “ Po povratku kući pokaza grah majci i sve joj ispriča, a ona briznu u plač. Budalasti sine!” uskliknu. Čak “ “ te i starica može prijeći!” I baci zrna kroz prozor. Probudivši se sljedećeg jutra, Jakov pogleda kroz prozor prema vrtu i ugleda divovsku stabljiku graha kako se izvija visoko u nebo!
2
2
Iskoči odmah kroz prozor i granu po granu uzvera se stabljikom visoko iznad oblaka. Otud ga zavojit puteljak odvede do ogromnog dvorca, na čijem pragu ugleda divovsku ženu. Ako vam nije teško, gospođo”, obrati joj se, možete li mi dati “ “ koricu kruha da se najedem? Smočnica nam je prazna.” Svakako”, odvrati ona, ali čuvaj se! Moj suprug tamani djecu “ “ kao kolače i kad se vrati kući, morat ćeš pobjeći!” Jakov se u potpunosti posveti svježe pečenom kruhu i džemu kad tlo odjednom zadrhta. To je moj suprug!” doviknu žena div zgranuto. Skrij se u “ “ pećnicu! Brzo!” U trenutku kada je Jakov zatvorio vratašca pećnice, div banu u sobu. Bijaše ogromna stasa i prodorna glasa. Što to njušim “ ja?” zatutnja, a porculanske šalice zadrhtaše na pladnju za sušenje. Miris djeteta! Dodaj tanjur, ženo, i posluži nekoliko “ malih lupeža!” Nema ovdje djece”, odvrati ona. Tek ovčje pečenje koje ti “ “ pripravih, ljubavi!” Div na to odloži vreću zlata na stol i rukama potamani doručak.
3
3
J
Finn I STR AŠNO ČUDOV IŠTE
ednom davno div po imenu Finn McCool, ogromnih mišića i kose boje mrkve, skućio se sa suprugom na lijepom otoku gdje su živjeli u sreći. On je lovio ribu, a ona se bavila uzgojem krumpira i mužnjom krava. Jednoga jutra, dok je Finn uživao u zobenoj kaši, tlo se zatrese, a vrane izletješe iz okolnih stabala i panično kriješteći raspršiše se u svim smjerovima. Njegova supruga baci pogled kroz prozor i što ugleda kako maršira poljem prema njihovoj kući? Zastrašujuće čudovište obraslo u crvenkaste čekinje, očnjaka većih od vučjih i kandža oštrijih od tigrovih! Bio je to buggane, zvijer koja je živjela pod zemljom u obližnjoj špilji. Zla kob obrušila bi se na svakoga tko bi mu zasmetao. Bugganeu se ni najmanje nije sviđalo što Finn živi tako blizu njegova brloga jer od Finnova zviždanja tijekom pecanja nije mogao spavati. Stoga to odluči privesti kraju. Kako je Finn cijelu noć proveo pecajući, bijaše preumoran za okršaj s ljutitim čudovištem. Što mu je preostajalo? Osvrnuvši se oko sebe, zamijeti kolijevku smještenu u kutu kuhinje, pripremljenu za bebu koju su iščekivali. Finn brzo uskoči u kolijevku. Ženo, prekrij me!” zapovjedi. Ona ga posluša i “ potom izli tijesto za palačinke u tavu iznad ognja. Za nekoliko trenutaka buggane zalupa po vratima svojim dlakavim šakama. Finne McCoole, jesi li unutra?” “ Finnova mu supruga otvori. Psst! Probudit “ ćeš bebu!” Navratio sam u posjet tom Finnu o kojemu se “ toliko naslušah”, zagrmi čudovište. Zbog njega ne “ mogu spavati i želim da se odseli!”
14
Finn je na tržnici”, odvrati žena. Želiš li porazgovarati s njim, uđi i pričekaj “ “ da se vrati!” Ne dođoh na razgovor”, zatutnja strašno čudovište. Dođoh na poštenu borbu. “ “ Pobjednik će ostati, gubitnik otići!” Svejedno uđi”, ponovi Finnova supruga. Pripravit ću ti nešto za jelo dok čekaš.” “ “ Predivan miris palačinki ispunjavaše kuću i buggane krenu za njom unutra. Je li to beba?” upita ukazujući prema Finnu koji se poigravao svojim ogromnim “ nožnim prstima u kolijevci. Jest, to je beba”, odgovori Finnova supruga kimajući glavom. “ Buggane se odmah odmaknu od kolijevke. Ako je beba toliko velika, pomisli, otac je sigurno ogroman! U to Finnova supruga u palačinku ubaci željeznu potkovu. Želiš li meda?” upita “ čudovište. Može”, progunđa stvorenje još uvijek odmjeravajući divovsku bebu i zagrize u “ palačinku. Au!” uskliknu. Slomih zub!” “ “ Moj ih suprug voli dobro pečene”, objasni Finnova supruga. Kao i beba. Vidi!” “ “ I jednu palačinku da Finnu. Naravno, u nju prethodno ne ubaci potkovu pa je Finn proguta u jednom zalogaju polizavši svoja ogromna usta i veselo zacijuknuvši poput novorođenčeta. Ako beba može sažvakati palačinku tvrdu poput čelika, zaključi buggane, njegov otac sigurno ima jake zube! Upravo se sjetih”, odvrati skočivši na noge. Zaboravio sam zaključati vrata svinjca! “ “ Reci Finnu da ću navratiti neki drugi dan da se obračunamo!” Izjuri na vrata ispljunuvši pritom slomljen zub koji je završio u moru, nalikujući oštroj hridi. I dan danas još se uvijek nalazi na istome mjestu.
15
SINDBADOVO TREĆE PUTOVANJE U
doba kad se samo najhrabriji usuđivali zaploviti olujnim morima življaše trgovac zvan Sindbad Moreplovac koji je plovio preko sedam mora kupujući i prodajući sagove, svilu i dijamante veličine medenih dinja. Tijekom trećega putovanja brod mu zahvati uragan skrenuvši ga s putanje i nasukavši u blizini otočića prekrivenog sablasnim šiljastim stablima. Stotine strašno dlakavih sitnih stvorenja iznenada izjuriše iz niskog raslinja i ujuriše u more. Iznenađeni mornari nisu se stigli ni snaći kada su stvorenja preplavila brod i otplovila njime ostavivši ih nasukane na otočiću.
20
Ogledavši se oko sebe, Sindbad se zapita gdje to završiše, tko ih to tamo zarobi i zašto tada pobjegoše spašavajući svoje glave. U daljini potom ugleda veliku palaču s visokim tornjevima i zlatom optočenim vratima koja blistaše na jarkom suncu. Predloži kapetanu da se upute prema njoj. Ako itko tamo živi, možemo ga upitati gdje se “ nalazimo”, nadoda Sindbad. Došavši pred palaču, zamijetiše da je netko ostavio ulazna vrata odškrinuta. Stoga ih rastvoriše očekujući predivno predvorje s mramornim podom i zidnim tapiserijama, ali ne dočeka ih ništa takvoga. Mornari se potiho ušuljaše unutra ulazeći sve dublje i dublje te odjednom završiše u ogromnoj kuhinji gdje ih dočeka užasan prizor – velik oganj s ražnjem i ogromna hrpa kostiju. Ljudskih kostiju! Tko god tamo živio, očito se hranio ljudima! Koljena im stadoše klecati i prije nego im uopće sinu da bi mogli zbrisati, ulazna vrata palače s treskom se zalupiše. Ljudožder stiže kući! Tlo je podrhtavalo dok je koračao predvorjem, a zatim je odlučno banuo u kuhinju. Od samog pogleda na zastrašujuće stvorenje, neki od hrabrih mornara čak se onesvijestiše. Bio je to div visok poput palmina stabla, s dugim oštrim zubima i samo jednim okom nasred čela. Večera!” zatutnja. “ Užasnuti mornari razbježaše se na suprotne krajeve prostorije, a div zgrabi Sindbada i pregleda ga od glave do pete. Ne, ti nisi dobar!” zareža odlažući “ ga na stranu. Potom zgrabi drugog člana posade i, stišćući ga u šaci, podiže i također odmjeri ovoga puta zadovoljno progunđavši: Ovaj ima “ više mesa na kostima!”
21