Mira Folić

Portal Analitika 17. april 2021.

Neobicno putovanje jednog proljeca

U

vijek se radujem prolasku kroz Istanbul, u svako godišnje doba, a naročito u proljeće kad lale cvjetaju i raskošno razliju svoje boje po čitavom gradu. Malo je poznato da je lalama, koje su sada simbol Holandije, domovima Istanbul. | Sa jermenskim učenicama u posjeti crkvi Svetog Stefana, granica Irana |

51

| Mapa puta |

| Manastir Sumela posvećen Djevici Mariji |

Istanbul je bio polazna tačka da bismo se domogli Azerbejdžana, a jedini način da tamo stignemo te godine bio je da se preko Istanbula i Trabzona, spuštamo južno hiljadama kilometara vrletinim predjelima sjeverne Turske, potom ponovo prema sjeveru ka tromeđi Turske, Irana i Jermenije. Nastavili smo put granicom Jermenije i Irana, čas smo bili u jednoj državi, a čas u drugoj, što je inače dozvoljena ruta, upravo zbog vrijedne istorijske baštine.

Prešli smo u Azerbejdžan iz Astare, graničnog mjesta na Kaspijskom moru. | U Trabzonu sa prijateljicama |

TR ABZON : Prva tačka na putu nakon Istanbula je grad Trabzon na obali Crnog mora, a u blizini Gruzije, značajan i po legendi o Argonautima i Jasonu koji je tragao za zlatnim runom. Kao i mnoge legende i ova sadrži zrno istine. U dalekoj prošlosti, tragači za zlatom dosjetili su se da kožu odrane ovce potapaju u brzake zlatonosnih rijeka u slivu Crnog mora i tako su se komadići zlata lijepili za gusto runo. Kad se runo osuši, zlato su otresali i na taj način ga sakupljali.

Trabzon su osnovali u sedmom vijeku kolonisti s ostrva Milet (stara Grčka), koje je kasnije postalo dio Vizantije, pa otomanske imperije. Jedan, nadaleko poznat manastir je Sumela posvećen Djevici Mariji, sagrađen na stijenama, na visini 1300 m.

Od zidarskog umijeća zastaje dah, što i nije nešto neobično, kad se radi o pravoslavnim manastirima. To područje visokih planina je i izvorište biblijskih rijeka Tigrisa i Eufrata. A da bi susret s Biblijom bio kompletan imali smo sreću da se približimo teritoriji izvorišta rijeka Tigrisa i Eufrata, | Dolina plodnog polumjeseca | 52

a prošli smo tik pored podnožja planine Ararat. Ove tri lokacije omeđavaju trougao na kome su se odvijale biblijske priče.

Još jedna činjenica je da se ove tri veoma značajne biblijske lokacije nalaze u zoni Plodnog polumjeseca, što znači da smo proputovali i praistorijskom regijom. | Procvjetali badem |

ERZURUM: Nastavak puta ka Erzurumu je preko Zigan planina, inače dijelom rute ogranka Puta svile. Sve istorija za istorijom. Erzurum je prijestonica istočne Turske i glavna veza s Iranom. Prolazimo kroz planinski predio na visini 1950 m, vrlo vijugavim putem, okruženim planinskim vrhovima i padinama izbrazdanim trakama još neotopljenog snijega, nalik tigrastim šarama.

Kraj puta su se rozili cvjetovi badema. Nestvaran ambijent kao nagrada za dug i rizičan put koji je spretan vozač s lakoćom savladavao. Saznajemo ekskluzivu da je bio tenkista u iračkom ratu.

Duga vožnja ima prednosti da se putnici međusobno upoznaju, malo popričaju, saslušaju informacije o zemlji i kraju kojim prolazimo. Opušteni smo jer ne brinemo gdje ćemo prenoćiti, gdje ćemo objedovati.... Mahom smo svi raspoloženi za priču o nekim prošlim putovanjima.

Uvijek se nađe neko duhovit i u trenu postaje omiljena osoba oko koje se u talasima širi dobra energija. Takav dar, ovog puta smo dobili od našeg Dragana koji poznaje ovaj prostor jer je službovao u Bagdadu. | Dragan, naš vodič |

| Na putu ka jezeru Van kroz visoko gorje |

Može li postojati veće zadovoljstvo od urnebesnog smijeha? Ali, uvijek se nađe i neki putnik koji se ne uklapa u tu radosnu atmosferu. To je bila jedna gospođa u godinama, kao uostalom i mi ostali, ali koja ni sa kim nije komunicirala i uvijek joj je nešto smetalo. Prozvali smo je Namćorko.

Da ne propustim, bile su i uvijek duhovita Tonka, profesorka iz Beograda, pedantna Jelena iz Kruševca, moja Anđelka iz Podgorice, profesor dr Stevan iz Beograda, sudija Emili, graciozna Zorica iz Podgorice...

VAN, GRAD I J EZERO: Nakon skoro 10 sati duge

| Procvjetali badem na ostrvu na jezeru Van | | Crkva Starog zavjeta na ostrvu Agdamar |

vožnje stižemo u grad Van na obali istoimenog jezera. Područje oko jezera je kroz istoriju imalo mnogo gospodara – Jermene, Persijance, Aleksandra Makedonskog, Seleuidsku imperiju, Seldžuke, Otomane – sve zbog strategijskog položaja mjesta.

Brodom, na sat vožnje od grada je ostrvo i manastir Svetog Krsta. Na pustoj, bijeloj jezerskoj plaži, pod jakim suncem, priređen nam je ručak u atmosferi nadrealnih italijanskih filmova.

Nastavili smo potom podnožjem svete planine Ararat na putu za Dogubajazit, ali je magla, nažalost, sve prekrila.

Kad sam bila u Jermeniji par godina ranije, iz druge vizure, nebo je bilo vedro, iz daljine sam posmatrala veličanstvenu planinu Ararat. Sasvim se dobro mogao vidjeti sniježni vrh Masis 5137 m obasjan suncem i malo niže drugi, nalik grbi – Sis 3930 m.

Sljedeći biser istorije i arhitekture je Isak Pašina palata iz 17. vijeka na svega pola sata vožnje do granice Irana.

To je nekada bila carinska zona a danas, s pravom nazvana draguljem graditeljstva, jedno od najljepših mjesta u Turskoj zbog fascinantnog pogleda na prirodno okruženje.

| Eksterijer i enterijer Isak Pašine palate |

| Jermenska crkva Svetog Stefana |

G RANIC OM I RANA : Kad smo prešli sjeverozapadnu granicu Irana, nakon 70 km dolazimo do crkve ili bolje reći Katedrale Svetog Tadeusa, prvog apostola najstarije hrišćanske crkve do danas. U vrijeme Tadeusa to područje bilo je jermenska kraljevina Edesa. To je region uz granicu s Jermenijom. Na desnoj strani rijeke Arakses, mitski Araks, nalazi se crkva Naneh (majka) Marija, pa onda usamljeni manastir Svetog Stefana, remek djelo jermenskih graditelja.

Sve u svemu Jermeni i Iranci žive u izvanrednoj slozi još iz vremena Šaha Abaza I, kad su gradili bajkoviti Isfahan.

54

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A

55

TABR I Z : Sjutradan odlazak za Tabriz, jednu od istorijskih prijestonica i četvrti po veličini grad u Iranu. Iako ostatke Kabud džamije još uvijek krase izuzetno lijepe keramičke pločice, očekuje se proces restauracije.

Posjeta čuvenom bazaru u Tabrizu, koji je UNESCO uvrstio u Svjetsku kulturnu baštinu bila je istovremeno i stresna i očaravajuća. Stisnuti jedni uz druge, prigrljenih ranaca probijali smo se kroz zgusnutu masu posjetilaca. Nema čega nije bilo, kao što samo može biti na istočnjačkom bazaru. | Mira i Zorica |

Premoreni od gužve, uzbuđenja, naš pouzdani kavaljer Dragan, kojeg Tonka iz milošte zove Bucile, predloži da popijemo čaj u orijentalnoj čajdžinici. Vladala je opuštajuća atmosfera uz mogućnost da se na recepciji trguju ranci domaće radinosti. Dragan u svom elementu, veoma spretan u dogovaranju cijene što je rezultat njegovog višegodišnjeg poslovnog angažovanja kao ekonomiste u Bagdadu, preuzeo je ulogu pregovarača. Otprilike je jedan sat trajala je istočnjačka ceremonija dogovaranja i konačno je postignuta prihvatljiva cijena što nam slavodobitno, znojav i crven u licu od napora, Dragan saopštava.

Odgovorismo mu da smo se predomislile i da nijesmo više zainteresovane za rance. Da smo znale što će uslijediti, kupile bismo i po dva-tri ranca bez pogovora.

Krenusmo prema hotelu jedva čekajući da se opustimo, ali ta želja nam se nije tako lako ispunila. Okolo naokolo nas je Dragan vodio dok nijesmo bukvalno pale s nogu. Nijedna od nas nije ponijela kartu grada i ime hotela, tako da smo se onako nepismene, maltene vukle nepoznatim gradom strahujući da nas Dragan ne ostavi. To je bila njegova osveta za propali trud oko cjenjkanja. Tonka mu je zbog svog problema s kičmom tepala Bucile, Bucile, ali uzalud su bila izvinjenja i molbe, Dragan je bio kao „kamena stijena“.

| Šiitsko svetilište u Iranu |

| Detalji enterijera iz Kabud džamije |

Da bi situacija bila još složenija, kad smo konačno ugledali hotel, našom ulicom se rastegao zmijoliki lanac sastavljen samo od muškaraca koji su se držali za ruke, obučeni u crno i koji su pritom ridali.

Bio je dan sjećanja na smrt jednog od šiitskih mučenika. Radi podsjećanja, Muhamedova ćerka Fatima bila je udata za rođaka Aliju, pripadnika šiitskog islama. Njihovi sinovi Hasan i Husein ubijeni su na prevaru kao i njihov otac od strane sunita u borbi za prevlast. Od tada postoji antagonizam izmedu šiita i sunita. Taj događaj zauvijek je obilježio Iransku tragiku (izvorno arijevsku tragiku).

Nijesmo mogli prići hotelu, a istovremeno smo i mi plakale zbog naše muke, a i zbog pretužne atmosfere koja se kao plima širila čitavim kvartom.

Kad smo došli sebi, poslije „odslužene“ kazne, obišli smo muzeje arheologije i antropologije i impresivnu Kabud džamiju, prilično ruiniranu. Sačuvani fragmenti govore o velelepnosti ovog remek djela islamske umjetnosti.

| Dan žalosti |

| UNESCO ploča u Taht e Solejmanu |

UNESCO BAŠTINA: Taht e Solejman je sljedeći veoma interesantan lokalitet. Iako je bio najavljen, predstavljao je pravo iznenađenje i pravu ekskluzivu.

Uvršten je u Svjetsku kulturnu baštinu od strane UNESCO-a. Naziv Taht e Solejman, u prevodu je Solomonov prijesto, kompleks hramova Zorastrijanaca i mjesto rođenja Zaratustre. Nalazi se u blizini grada Takab, 400 km udaljen od Teherana.

56

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A

U XII vijeku Mongoli su razorili kompleks, ali veliko zlato koje je hram posjedovao nijesu našli jer su ga čuvari hrama prethodno bacili u jezero.

San o čistoj rasi arijevskoj, nacisti su preuzeli su od Iranaca, proučavajući istoriju ovog područja. Poslali su i svoje stručnjake da pronađu zlato. Uzalud su preronili dno jezera, vratili su se praznih ruku. Nijesu znali da je rijeka, koja dotiče i otiče iz jezera, ponornica. Zlato je otišlo svojim putem, neznano kud.

Sljedeći biser je takođe pod zaštitom UNESCO-a, mjesto Soltanije (u prevodu carsko) u blizini grada Zanjana, gdje žive Azeri (narod koji je dobio ime po vatri). Grad je poznat po Mauzoleju mongolskog sultana, s jednom od najvećih kupola na svijetu. Inače, Iranci su poznati po tome da su mnogo prije Evropljana, izuzimajući tajnu građenja kupole na Panteonu iz vremena cara Hadrijana, znali graditeljske tajne kako da konstruišu i sagrade veličanstvene kupole. | Mapa jezera Taht e Solejmani | | Grobnica mauzolej mongolskog sultana u Soltaniju i njena kupola (desno) |

58

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A

59

Jedna saputnica, kroz kikot, saopštava da joj je pao krevet, druga da je morala da podupre lavabo stolicom da ne padne, treći ili četvrta, da su im otpala vrata od ormara, sljedeći da ne može ni da zatvori ni da zaključa vrata od sobe, da su madraci tvrdi kao kamen. Tonka je bila stalno sa upaljenom cigaretom i u potrazi za Draganom: Bucile, Bucile... da joj nešto pomogne oko ko zna čega. Uzgred rečeno bez Dragana, ali i bez doktora Stevana stručnjaka za kičmu, ne znam kako bismo se snalazili.

Nijesam mogla da pretpostavim da će ova lepeza „nedostataka“ isijati toliko radosti. Čak i naša Namćorka s kvakom u ruci nije prestajala da se smije. Poslije krenusmo u šetnju po terasama i krovovima, sve visočije i visočije.

Usput pokupovasmo divnih suvenira i najljepših slatkiša koji sam ikad probala: pečeni susam s orasima i medom u vidu kupe kao iz Glišičeve priče „Glava sećera“. Tu noć zaspasmo, što bi rogobatno rekao naš narod „kao zaklani“.

| Masule − detalj |

AZERBEJDŽAN: Nastavljajući put prema granici ka Azerbejdžanu, za-

| Pogled na Masule |

MAS U L E : Poslije mnogo sati vožnje krivudavim putem, ali oazom bujnog zelenila, domogosmo se Masule. Umorni i ne baš oduševljeni prvim pogledom na Masule nijesmo očekivali da će nam boravak u ovom mjestu donijeti toliko radosti i ushićenja. Da li čist vazduh, pozitivne vibracije u atmosferi, zelenilo divne šume, prisni susreti s mještanima i ko zna što još, svakako je učinilo da nam je to bio najljepši dan na ovom putu.

Neugledan hotel u podnožju brda načičkanog kućama čiji su krovovi bili terase onim iznad i sve tako do vrha brda. Sam hotel bio je vrlo skučenih dimenzija: recepcija, trpezarija, kuhinja sve u jednoj prostoriji.

Uske, mračne, vijugave stepenice, zastrte ćilimima, vode do gornjeg sprata i spavaćih soba. Sobe male, skromne, ali čiste i s kupatilima.

Kroz prozore su se vidjele ogromne zelene grane koje su se lagano njihale... Spuštala se noć, počela su da se dešavaju „čuda“. Kako je ko od saputnika silazio niz one strme stepenice u trpezariju na večeru imao je na licu osmijeh radosti. Što se to dešavalo na čardaku?

60

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A

ustavili smo se u podnožju planine na čijem se vrhu nalazi čuveni Rudakan zamak u Gilan provinciji iz vremena Seldžučke dinastije. Branili su ga Seldžuci 22 godine. Pored svih prirodnih ljepota koje danas služe kao izletište, nijesam bila u stanju popeti se do vrha. Anđelka i ja smo ostale u podnožju, lijepo uređenom prostoru sa svim pogodnostima da se izletnici opuste.

Naši dragi i kondiciono pripremljeni: Emili, Jelena, Zorica, doktor Stevan, naš vodič Neša ispunili su dug istoriji i bez problema se popeli na visinu od 800 m. Baš sam jedna „lipsavina“, zaključila sam bez razmišljanja.

Poslije dugog, ali beskrajno interesantnog puta, meni omiljene vožnje autobusom iz kojeg smo bez napora uživali gledajući nove krajeve, putem koji ide granicom između Jermenije i Irana, konačno smo ušli u Azerbejdžan.

Ipak nije uvijek bilo uživanje, jer su se na ulazu u svaki provincijski iranski grad nalazili bilbordi posvećeni poginulim mladićima, s njihovim slikama i imenima. To je tragično podsjećanje na mladost stradalu u besmislenom ratu na tom iračko-iranskom području.

Prvo zaustavljanje u Azerbejdžanu nakon prelaska granice bilo je kod jedne česme. Iznenađenju nikad kraja: iz česme teče voda i azer, hoću reći plamen. To je bio simboličan znak da smo na teritoriji Azerbejdžana (zemlja vječne vatre).

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A

61

| legenda |

Dolaskom u Baku (etimološko značenje – vjetar), velelepnog grada na obali Kaspijskog mora ispunjavaju se svi elementi prastare vjere zorastrijanstva: vatra, voda, vazduh.

Još uvijek postoje hramovi u blizini jezera gdje već vjekovima plamti vatra pročišćenja. Na obali Kaspijskog mora prilično udaljeno od grada pružaju se nepregledna postrojenja crpnih naftnih pumpi koje su prije 1917. bile u posjedu prebogatih naftnih barona.

Baku je prelijep, bijeli grad, s klasičnom i super modernom arhitekturom, kao i restauriranim starim zdanjima. Ulice besprijekorno popločane, trotoari, fasade, korniš (šetaliste pored mora). Skulpture i spomenici blješte danju na suncu, a noću pod jakim uličnim svjetiljkama. | Na obali Kaspijskog mora |

62

| Baku noću |

| Tri kule - simbol Bakua |

Imala sam utisak da se nalazim u raskošnoj kristalnoj dvorani, a ne u glavnoj ulici. Na svakom koraku fontane od bijelog mermera raskošno rasipaju briljantne kapi vode u ritmu muzike Čajkovskog, Štrausa, Šopena, Hačaturijana.

Jedan od upečatljivih simbola grada su tri plavetne kule koje predstavljaju plamene jezike vječne vatre. Neobično je i vrlo kosmopolitski da svaka ulica nosi ime nekog od najpoznatijih naučnika svijeta.

Restaurirana Širvan Šahova palata rijetko je viđen kompleks sklada iz XV vijeka. Možda najljepši primjer islamskog graditeljstva ikada.

| Eksterijer i detalj enterijera Širvan Šahove palate |

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A

63

| U centru Bakua |

64

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A

65

| Tipični balkoni - doksati |

| Enterijer kraljevske palate Šeki Kana u Šekiju |

| Detalj iz palate Šeki Kana u Šekiju |

| Stari Baku |

Baku me mnogo zainteresovao iz sljedećih razloga: Staljin je kao mlad boravio u Bakuu i odatle je započeo svoj neobičan put ka vrhu. Možda bi istorija bila drugačija da Rusi na Volgi nijesu zaustavili prodor Njemaca ka nepresušnom izvoru nafte, ka Kaspijskom moru. Čuveni pisac Esad Bej proživio je u Bakuu svoju ranu mladost dok 1917. godine Crveni Sovjeti nijesu zauvjek prekinuli romantična noćna sanjarenja tek stasalog mladića.

Iskradao se iz očevog bogatog doma da bi u obližnjoj pustinji, pokriven pijeskom do grla, gledao u zvjezdano nebo i provodio najljepše sate uživanja. Taj isti dječko je kad je sudbina odlučila da mora napustiti Baku, u izbjeglištvu tragao za arhitektonskim formama sličnim onim iz voljenog Bakua. U Parizu je znao satima da sjedi pored Sene i posmatra graciozne Francuskinje u kratkim čarlston haljinama, vitkih nogu u svilenim čarapama. Nostalgično su ga podsjećale na azerbejdžanske minarete.

Literatura Esada Beja inspirisala je našeg vodiča Neša i mene da tragamo za kućom s ravnim krovom tj. terasom, uobičajenim arhitektonskim elementom u tom dijelu svijeta koji je ukućanima omogućavao časove noćnog opuštanja

Nino. Pomislili smo da bi mogla biti nekadašnja jugoslovenska ambasada jer se nalazila pored samog zida Širvan Šahovog kompleksa.

Nakon Bakua put dug 400 km vodi nas obroncima Kavkaza, ka zapadu, ka gradu Šekiu. Kraljevska palata Šeki Kana iz XVIII vijeka je najčudesnija palata i najpitoresknija, koju sam vidjela. I spolja i iznutra, od poda do plafona oslikana je karakterističnom zidnom ornamentikom. | Kraljevska palata Šeki Kana |

naročito u ljetnjim mjesecima.

Pretpostavili smo da bi kuća mogla biti u blizini zida Širvan Šahove palate, prilično vjerno opisane u knjizi Ali i | Zgrada sa tipičnim balkonima - doksatima |

66

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A

67

Grad je bio odmorište na Putu svile i zato je posjedovao pet karavana – saraja i razvijenu, vrlo kreativnu zanatsku radinost.

Nigdje se nijesmo gostili kao u ovom, 2500 godina starom, gradiću. Taman smo mislili da smo završili s vrlo obilnim doručkom, odmah prelazimo na ručak, pa na užinu i ko ostane živ, na večeru.

U sali s recepcijom bio je istočnjački okrugli minder, velikih dimenzija, i kako je ko ulazio u hol hotela, bacao bi se u horizontalu još i uz šolju čaja.

Istočnjačka, neprevaziđena udobnost. Onda počinju priče | Odmor u Šekiju |

kojima nema kraja. Samo nam je falila Šeherezada. Međutim, i među nama se našla poneka.

| Odmor u hotelu u Šekiju |

P

retpostavljam da se i drugim turistima dešavalo da od najmanje očekivanog puta dobiju toliko velikog

zadovoljstva i saznanje o bogatstvu raznolikosti zemljinog šara. Kad se vratite prepuni emocija i znanja, imate želju da to podijelite

s drugim ljubiteljima putovanja i odužite dug prema onima koji to jedva čekaju. Posebno je zadovoljstvo osjećaj da ste nešto korisno uradili šireći saznajne vidike.

68

N E O B I Č N O P U T O VA N J E J E D N O G P R O L J E Ć A