Izjava 9
F. O. iz Cerske, ro|ena 1956. godine. Majka ~etvoro djece. Od marta 1993. godine ‘ivjela je kao izbjeglica u Srebrenici sve do njenog pada. Suprug Mujo je nestao u julu 1995. godine. “Predali smo se UNPROFOR-u u Poto~arima u nadi da }e nas za{tititi od zlo~ina i maltretiranja. Prvi dan u Poto~arima do`ivjela sam poni`enje od ~etni~kih vojnika. Prilikom odlaska u jednu ku}u da donesem }ebe, ~etnici su me uhvatili. Jedan mi je stavio pu{ku pod vrat i natjerao da s njim u|em u ku}u. Tra`io je od mene novac, kad sam rekla da nemam novaca, po~eo me pretresati. Novac nije na{ao, nego mi je zapovjedio da skinem obu}u, da bi me zatim dograbio za prsa i izbacio na stepenice. Rekao mi je na kraju, da o ovome {to se desilo ne smijem nikome pri~ati, jer }e me na}i me|u narodom i zaklati. Prepoznala sam toga ~etnika {to me pretresao i maltretirao. Bio je to sin Drage Gaji}a. Pitao me je odakle sam i kad sam odgovorila da sam iz Cerske, rekao je da je na mjestu Grobi} stradalo dosta njihovih i da }e oni iskorjeniti “mu{ko uho” u Cerskoj zbog toga. Poslije toga doga|aja u ku}i, ja sam se toliko upla{ila da nisam znala gdje se nalazim. Vratila sam se me|u na{ narod, gdje su me pitali: - Fato, {ta si to ti tako preblijedila? Ispri~ala sam {ta je bilo. Svojoj djeci sam spremila hljeba, a moj suprug je gledao kako jedu slute}i {ta }e biti, rekao je: - Jedite, mo‘da vi{e nikad ne}emo zajedno jesti! 43